banjalucka berza iii-218 08

FAKULTET ZA POSLOVNE STUDIJEBanja Luka

SEMINARSKI RAD

IZ PREDMETA „BERZE I BERZONSKO POSLOVANJE“

NAZIV SEMINARSKOG RADA: „BANJALUČKA BERZA“

Student: Mentor:

Broj indeksa Ocjena: 5 6 7 8 9 10

Banja Luka, 22.05.2011.

1


BANJALUČKA BERZA

FAKULTET ZA POSLOVNE STUDIJE

Sažetak: u ovom radu se obrađuju sljedeće komponente računara i to sljedećim redom.

Sadržaj:

1. UVOD, 2. MATIČNA PLOČA ............................................................................................ 33. MIKROPROCESOR ............................................................................................................. 54. RAM MEMORIJA , 5. HARD DISK ................................................................................... 66. GRAFIČKA KARTICA-MONITOR ................................................................................... 77. ZVUČNAKARTICA, 8.MODEM ........................................................................................ 89. OPTIČKI UREĐAJ ............................................................................................................... 910. FFD FLOPPY 3.5"............................................................................................................. 1111. MREŽNA KARTICA, 12. KUĆIŠTE SA NAPAJANJEM ............................................. 1213. MIŠ-TASTATURA .......................................................................................................... 1314. ŠTAMPAČ ........................................................................................................................ 1415. PLOTER, 16. SKENER (SCANNER) .............................................................................. 1517. ZAKLJUČAK ................................................................................................................... 1618. LITERATURA ............................................................................................................. 17

KLJUČNE RIJEČI: MATIČNA PLOČA, MIKROPROCESOR, GRAFIČKA KARTICA, MONITOR, ZVUČNA KARTICA, MODEM, SKENER, ŠTAMPAČ, PLOTER...

1. UVOD

2


Na Banjalučkoj berzi razlikujemo kontinuirano i aukcijsko trgovanje.Sistem trgovanja na Berzi:

Kontinuirana trgovani Aukcija, Aukcija za paket akcija.

Sistem trgovanja odredjuje se u zavisnosti od karakteristika odredjene hartije od vrijednosti, koje se odnose na vrijednost prometa, broj transakcija, broj dana trgovanja i ostale parametre koji upućuju na kikvidnost, što se detaljnije uredjuje aktom koji donosi direktor Berze.Sistem trgovanja odredjuje Komisija za kotaciju za službeno berzansko tržište, odnosno direktor Berze za slobodno berzansko tržište.

Za organizovanje primarnih aukcija koriste se slijedeći sistemi trgovanja: Kontinuirana javna ponuda Javna ponuda s nadmetanjem.

Berzovni posrednici su ovlaštene osobe koji na berzama posreduju između zainteresovanih prodavaca i kupaca predmeta berzovnog poslovanja. Na službenim berzama, berzovni posrednici se postavljaju odlukom upravnog odbora berze. Na privatnim berzama posredovanje obavljaju članovi berze (dioničari) koji su istovremeno i vlasnici berze.

Svaka berza na svoj način uređuje pitanja vezana za posrednike ne berzi, uslove i mogućnosti pristupa berzovnim sastancima, te uopšteno sva pitanja obavljanja berzovnih poslova. Problematika berzovnih posrednika našto se drugačije tertira na berzama vrijednosnih papira u odnosu na robne berze kod kojih je oraganizacija poslovanja nešto jednostavnija.

U okviru berzovnih posrednika, imamo:1) brokere2) džobere3) agente i agente-mjenjače4) dilere5) špekulante.

POJAM I FUNKCIJE

3


Najkraće rečeno berzanski posrednici su finansiske institucije, odnosno lica koja učestvuju u trgovini ili su vezani za trgovinu na finansiskom tržištu.Berzanski posrednici mogu učestvovati u trgovini na berzi samo ako su za te poslove ovlešćeni od strane nadležnog organa. Budući da postoje različite tiopvi berze efekata, postoje i različiti tipovi berzanskih posrednika. Medjutim, zajedničko za sve tipove berza efekta jesu tri osnovne grupe berzanskih posrednika, i to:

1. Brokeri,2. Dileri3. Ostali učesnici

Pored ovih grupa berzanskih posreenika, na finansiskom tržištu se susreću i:

1. Eskontne firme koje se bave poslovima otkupa, eskonta i reeskonta,

2. Lombardne firme koje vrše poslove otkupa lombarda i relombarda hartija od vrijednosti ili odobravaju kredite na osnovu zaloga hartije od vrijednosti i drugih roba,

3. Firme koje obavljaju poslove bezgotovinskog i klirinškog platnog prometa,

4. Založni zavodi i zalagaonice, koji odobravaju kredite na osnovu zaloga pokretnih stvari,

5. Mjenjačnice koje obavljaju poslove kupopridaje deviza.

BROKERI

Broker (makler) predstavlja samostalnog trgovca bez trajnog ugovornog odnosa, koji na temelju povremenih konkretnih naloga posreduje između kupca i prodavca pri sklapanju kupo-prodajnog ugovora. Brokeri dovode u vezu onoga ko nudi robu i onoga ko tu robu želi da kupi (potencijalnog kupca), što znači da brokeri sami ne sklapaju kupo–porodajne ugovore. Brokeri nastupaju kao agenti svojih nalogodavaca i rade u ime i za računsvog nalogodavca. Time oni nisu odgovorni za neizvršavanje kupo–prodajnog ugovora. U praksi se često naziv «broker» koristi i za sve usluge posredovanja u trgovačkom poslovanju. Brokeri su izvanredni stručnjaci jer odlično poznaju robu i uslove prodaje na tržištu. Za svoje usluge posredovanja brokeri naplaćuju proviziju (eng.=brokeruge) koju obračunava na ugovorenu vrijednost predmeta kupo–prodaje (robe,vrijednosnih papira itd.).

Pored toga što se bave berzovnim posredovanjem, brokeri za svog nalogodavca obavljaju i druge usluge kao što su:

1) vode komitentove račune (račune svog nalogodavca) sa kojih se finansira trgovanje;2) primaju i drže na računima marže potrebne za držanje određene pozicije;3) izvještavaju svog komitenta o izvršenju naloga i rezultatima kupo–prodajne

transakcije; 4) kod terminskih poslova vode evidencije o tzv. otvorenim pozicijama;

4


5) pružaju komitentu informacije o stanju na tržištu (robnom, finansijskom, informacije o kretanju cijena, itd.).

Obzirom da članovi berze mogu biti samo fizičke osobe koje međutim djeluju (rade) kao službenici neke od brokerskih kuća, to znači da su brokerske kuće (firme) posrednici između svojih komitenata (investitora) većinu iz javnosti i brokera na parketu-članova berze.

Članovi berze mogu djelovati naizmjenično kao posrednici na berzi ili kao trgovci u vlastito ime, ali pri tome ne smiju iskorištavati prednosti koje bi mogli steći u odnosu na svoje komitente. Važno je istaći jedno bitno pravilo koje glasi: Broker ne smije izvršiti neku transakciju u svoje ime ako ima nalog svog komitenta o izvršenju iste transakcije. Takođe vrijedi pravilo, da broker bez komitentovog pristanka (saglasnosti) ne smije ispuniti (izvršiti) njegov nalog prodajom ili kupovinom iz svog vlastitog računa.

DILERI

Dileri su druga grupa berzanskih posrednika ( ovaj naziv se koristi u Americi, u Londonu sa nazivaju jobberima, a u Njemačkoj hendlerima ).

Dileri su u principu predstavnici velikih investirora – banaka, investicionih fondova i svih drugih posredničkih institucija kao učesnika na tržištu kapotala.U principu, dileri berzanske poslove obavljaju u svoje ime i za svoj račun i tada kao principali.Dileri mogu poslove obavljati u ime i za račun svojih kllijenata i tada nastupaju kao zastupnici, a u slučaju kada poslove obavljaju u svoje ime, a za račun svojih klijenata, onda nastupaju kao komisionari.

U najčešćem slučaju, kada dileri nastupaju kao principali, oni kupuju tržišni materijal za svoj račun, a potom ga prodaju po pravilu op višoj cijeni. Pozitivna razlika između kupovne i prodajne cijene predstavlja prihod principala, šro ukazuje na činjenicu da principali ne naplaćuju provoziju za obavljen posao.

Razlika između kupovne i prodajne cijene hartija od vrijednosti naziva se marža i njena visina zavisi od velikog broja faktora, kao đto su:

1. Vrste hartija od vrijednosti,2. Utrživost hartija od vrijednosti,3. Veličine hartija od vrijednosti i slično.

Dileri u berzanskom poslovanju veoma često sarađuju sa brokerima. Često se pojam diler koristi za lice koje kupuje ili je ovlešćeno da prodaje robu krajnjim korisnicima.Na prostorima bivše SFRJ pojam diler vezam je za posao nezakonite kupovine i prodaje stranih valuta.

Dileri mogu nastupati kao market – mejkeri ( market market ).Market - mejkeri istovremeno objavljaju kupovnu i prodajnu cijenu iste hartije od vrijednosti ( kao i njene količine ) koje su spremni da prodaju, odnosno da kupe.

Dakle, market – mejkeri istovremeno daju i cijene ponude i tražnje ( kao i količine ) određene hartije od vrijednosti i u okviru iskazanih – ponuđenih evličina – cijene kupovine i prodaje, dužni su da zaključe transakcije, ukoliko se pojavi ponuda sa suptornim predznakom. Na ovaj način market – mejkeri postaju kreatori tržišta, jer su uvjek spremni da kupuju ili prodaju berzanski materijal u cijeni ili po lotovima uz javno objavljivanje. Javno objavljevanje ima za cilj podsticanje drugih investitora za poslovanje – trgovinu na berzi.

5


Na nekim trćištima market – mejkeri se nazivaju i specijalistima (NYSE ). Sličnu ulogu imaju markeri ili džoberi koji se susreću na berzanskim tržištima, kao što su London, Frankfurt, Varšava. Glavna odlika market – mejkera je što oni služe kao katalizatori tržišta. Istovremenom ponudom i kupovine i prodajne cijene oni sprečavaju da zainteresovani prodavac ili kupac budu jedini na nelikvidnom berzanskom tržištu. Time oni utiču na povećanje likvidnosti i prometa na čitavom tržištu, što i jeste jnihova glavna uloga. Postavlja se pitanje kakvi su motivi market – mejkera da pozitivno utiču na likvidnost berzanskog tržišta.

Motivi market – mejkera nemaju nikakav viši ćilj osim oprofita koji ostvaruju na razlici razlici kupovne i prodajne cijene hartija od vrijednosti. Međutim, da bi market – mejkeri imali zaista ulogu kataizatora tržišta, a istovremeno da bi se sprečile zloupotrebe od strane market – mejkera sa stamoviša velikog raspona kupovne ili prodajne cijene, berza ograničava flukutuaciju kupovne i prodajne cijene. Princimograničavanja kotacionog raspšona zasniva se na tome da se maksimalno ogramiči raspon za one hartije od vrijednosti koje su najatraktivnije, dok se za nelikvidne hartije od vrijednosti dozvoljava veći kotacioni raspon ( spread ). Granice kotacionog raspona su maksinalne dozvoljene granice fluktuacije, a market – mejker u zavisnosti od svog potencijala može se kretati u tim granicama.

Kao što je već rečeno dileri ostvaruju prihod po osnovu razlike kupovne i prodajne cijene hartija od vrijednosti – kotacioni raspon ( bid – ask - spread ).

Pored toga dileri prihod mogu da ostvaruju i na sledeći način :

1. Na osnovu kapitalne dobiti,2. Na osnovu deviznr arbitraže ( promena deviznih kurseva kada posluju na deviznim

tržištima ).3. Na osnovu razlike u visini stope troškova kapitala, odnosno cijene po kojoj dolaze do

sredstava i stope prinosa, odnosno prihoda koje ostvaruju od investicija hartija od vrijednosti.

Ostalim učesnicina u berzanskom opslovanju treba smatrati bankarskei druge posrednike, ali bez ovlašćenja da trguju efektima, te novinare i posjetioce

Imaju pravo da nastupaju i kao principali i kao brokeri. Međutim, diler je obavezan pri nastupu na berzi, u nalogu navesti u kom svojstvu to čini.

DŽOBERI

Džoberi su slično kao i dileri, samostalni i slobodni trgovci koji posluju samo s brokerima i sa drugim džoberima. Džoberi vrše kupovinu i prodaju na berzi za vlastiti račun, a zaradu ostvaruju na razlici u cijeni (kupo–prodajnoj cijeni). Transakcija se obavlja na način da broker kontaktira džobera tražeći da mu ovaj saopšti cijenu ili tečaj (kurs). Ulogom džobera, zainteresovani klupac ili prodavac lako i brzo može pronaći partnera za realizaciju kupovine ili prodaje. Džoberi su specijalisti za pojedine robe ili pojedine vrste vrijednosnih papira, koje kupuju i prodaju po cijeni i kursu koji sami određuju.

IZBOR BROKERA – PRAVILA I POSTUPAK

6


Od 1970-ih godina,dva procesa su značajno izmijenila odnos broker-komitent:1. deregulacija brokerskih poslova koja je dovela do "rata" između brokerskih kuća i

do nastanka velikog broja novih jeftinijih brokera;2. smanjenja obima trgovanja terminskim ugovorima na tradicionalnim berzama kao i

na finansijskim berzama.

Brokerske kuće više nisu bile specijalizovane i zbog toga više nisu privlačile nove, a niti zadržavale stare komitente. Uz to sve veći broj špekulanata počeo se oslanjati na vlastite tehničke analize tržišta, umjesto na savjete svojih brokera. Zbog toga izbor brokera postao je vrlo važna i složena odluka u procesu trgovanja na berzama. Svaki potencijalni investitor mogao bi se pridržavati određenih pravila i pažljivo birati svog brokera.

Osnovna pravila za izbor brokera su sljedeća: Pravilo br. 1 : potencijalni špekulant robnim terminskim ugovorima mora prije svega odlučiti kakav trgovac želi biti u odnosu na vrste i kategorije trgovaca:

a) Novajlija- je trgovac koji ima vrlo malo ili nema uopšte iskustva ni znanja o terminskom trgovanju. Takvom trgovcu potreban je strpljiv neprezaposlen broker koji ima dovoljno vremena za svog komitenta i kojem su vrlo dobro poznati svi detalji u vezi s vršenjem usluga ;

b) Iskusan trgovac- koji se bavi kratkoročnim poslovima- je osoba s priličnim iskustvom i znanjem o tržištu. Ova osoba je zainteresovana za trgovinu unutar jednog dana ili unutar više dana. Ovakvoj osobi potreban je broker koji će je informisati trenutnim cijenama, ali prije svega broker koji će promptno i uspješno izvršavati naloge po relativno povoljnoj cijeni ;

c) Trgovac koji se bavi dugoročnim poslovima- on uopšteno koristi osnovno znanje o robama kojima trguje ulazeći na tržište na relativno dug rok. Takvom je trgovcu potreban broker koji raspolaže ispravnim i aktuelnim statističkim podacima ;

d) Nezavisni trgovac- ovom trgovcu nisu potrebne nikakve informacije niti pomoć brokera. On bira takvog brokera koji će jedino preuzimati i izvršavati njegove naloge.

Pravilo br. 2 : Potencijalni trgovac mora istražiti podatke o dostupnim brokerskim kućama i odrediti koje usluge svaka od tih kuća pruža. Postoje dvije osnovne kategorije:

a) Broker koji pruža potpunu uslugu – to je tradicionalni tip brokerske kuće koja pruža sve finansijske usluge. Neki se takvi brokeri specijalizuju za trgovinu i dionicama i robama, dok drugi pružaju usluge samo na području terminskog trgovanja. Broker koji pruža potpunu uslugu na terminskom tržištu snabdijevaće trgovca raznim informacijama o stanju na tržištu, nudiće kotacije cijena, informisati komitenta o trgovanju i pomoći mu pri donošenju odluka o određenoj investiciji.

b) Broker s popustom- takav broker ne obavlja relativno skupe analize niti pomaže svom komitentu u razvijanju poželjne strategije trgovanja, već daje najosnovnije savjete. On jednostavno izvršava naloge svog komitenta te ispunjava ostale obaveze koje je kao broker dužan učiniti (npr. izdavanje potvrda o izvršenoj trgovini, itd.). Sa razvojem tržišta razlike između gore dviju kategorija brokera sve se više smanjuju, pa tako

7


danas velike brokerske kuće nude niz različitih usluga za trgovce kojima nisu potrebne sve informacije kojima broker raspolaže, obračunavajući pritom različit postotak provizije, zavisno od vrste usluge.

Pravilo br. 3 : Kada izabira brokersku kuću koja će ga zastupati, špekulant mora biti uvjeren da će njegov kapital biti siguran. Provjerom boniteta brokerske kuće, te dobivanjem preporuka, investitor se može uvjeriti u pouzdanost svog budućeg brokera.

Pravilo br. 4 : Trgovac bi morao uporediti stope provizije koje nude pojedini brokeri. Međutim, odluka o izboru brokera ne smije se donijeti samo na osnovu visine provizije, već treba gledati i kvalitet usluge koja je tom provizijom obuhvaćena. Pošto odluči koje su mu usluge potrebne (pravilo br.1 ), trgovac će odlučiti koliko je spreman platiti, te izabrati prikladnog brokera. Pravilo br. 5 : Ako je to moguće, trgovac bi morao prije konačnog izbora posjetiti poslovne prostorije potencijalnog brokera. Takvom posjetom mnogo se toga može vidjeti i saznati o samom brokeru.

Pravilo br. 6 : Trgovac koji će se oslanjati na preporuke svog brokera, mora provjeriti prethodne uspjehe tog brokera u sličnim predviđanjima. To znači provjeriti koliko je broker bio uspješan u svojim predviđanjima i savjetima trgovcima, koliko je trgovaca izgubilo svoj novac slijedeći upute tog brokera. To može biti dosta teško direktno saznati, ali postavljanjem pravih pitanja može se doći do važnih informacija.

Pravilo br. 7 : potencijalni trgovac ne smije od svog brokera očekivati ništa nerealno. Od svakog brokera može se očekivati sljedeće:

a) promptno i tačno preuzimanje i izvršavanje svih usluga ;b) promptno i tačno izvještavanje o svim ispunjenim nalozima ;c) informacije svog komitenta o svi važnim novostima ;d) održavanje računa i izvještavanje o stanju na računu, o maržama i ostalim

finansijskim pojedinostima ;e) broker mora biti na raspolaganju svom komitentu svaki put kad god on želi izdati

nalog ;f) broker mora platiti sve promjene troškova, provizija, marža, pravnih detalja i sl. i o

tome po potrebi i u roku izvještavati svog komitenta ; g) na zahtjev, broker mora pribaviti potrebne tekuće informacije o tržištu (kupovna i

prodajna cijena, obim utrženih ugovora itd.).

Pravilo br. 8 : ne smije se zaboraviti da je brokerova zarada provizija. Što više naloga broker izvrši biće veća njegova zarada. S druge strane, ako broker preporuči previše transakcija, one mogu prebrzo iscrpiti komitentov račun, što znači gubitak računa, a često i komitenta. Svaki trgovac mora zapamtiti da su njegovi interesi vrlo često sekundarni u odnosu na brokerove interese, naravno gledajući s brokerovog gledišta. U razgovoru sa potencijalnim brokerom, te na temelju preporuke, trgovac mora odrediti dosadašnji uspjeh u svijetu tih prioriteta.

Organizacijske veze unutar brokerske firme mogu se prikazati sljedećom shemom:

8


OSNIVANJE BERZOVNIH POSREDNIKA

Berzovni posrednici se osnivaju na osnovu ugovora, kao akcionarska društva ili društva sa ograničenom odgovornošću. Pored osnivačkog akta, za osnivanje berzovnog posrednika potrebno je da budu zadovoljeni i sljedeći uslovi:

1. Potrebno je da se obezbijedi minimalni iznos novčanog dijela osnovnog kapitala, čija visina zavisi od djelatnosti za čije se obavljanje registruje berzovni posrednik. Za obavljanje brokerskih poslova i poslova investicionog savjetnika osnivački kapital ne može da bude manji od 50.000 eura, za dilerske poslove ne manje od 100.000 eura, za poslove market-mejkera, portfolio menadžera, agenta emisije 200.000 eura, a za obavljanje poslova pokrovitelja emisije 300.000 eura.

2. Društvo mora da bude kadrovski i tehnički osposobljeno za obavljanje poslova za koje se osniva. To znači da društvo, pored potrebne opreme (uslove propisuje Komisija za vrijednosne papire), ima najmanje jedno lice zaposleno na neodređeno vrijeme sa položenim odgovarajućim stručnim ispitom.

9

Stokbroker

Stokbroker

Stokbroker

Stokbroker

Investiciono

Soba za naloge

Kliring soba (administra-tivni poslovi)

Odjeljenjeinvesticijskihistraživanja

Odjeljenjeindividualnihinvesticijskih računa

Klijent

Klijent

Klijent

Klijent

Emitenti

OTC tržište

Berze


3. Društvo mora da dobije dozvolu za obavljanje djelatnosti od Komisije za vrijednosne papire. U tom cilju, uz zahtjev za izdavanje dozvole podnosi se ugovor o osnivanju društva, statut, pravila poslovanja, podaci o osnivačima i njihovom ulogu, o članovima uprave i nadzornog odbora, tarifu za obavljanje djelatnosti, dokaz da društvo ima barem jedno lice zaposleno s položenim stručnim ispitom.

Komisija za vrijednosne papire donosi rješenje o davanju dozvole za obavljanje djelatnosti brokersko-dilerskog društva u roku od 30 dana od dana prijema zahtjeva.

OBAVEZE BERZOVNIH POSREDNIKA

Na osnovu pismenog ugovora o obavljanju poslova posredovanja, koji zaključuju posrednik i klijent, za berzovnog posrednika nastaju sljedeće obaveze: dužan je da se pridržava dobijenih ovlaštenja; da se stara da izvrši primljeni nalog; da se stara o interesima klijenta; da otvori račun; da obavještava klijente o svim važnim činjenicama; da čuva poslovnu tajnu; da vodi knjigu naloga; da obavijesti klijenta o izvršenju naloga.

1. Obaveza da postupa u skladu sa dobijenim nalogom - Berzovni posrednik je dužan da se pridržava dobijenih ovlaštenja, onako kako su utvrđena u nalogu nalogodavca.

Nalog koji klijent daje berzovnom posredniku je imperativnog (limitativnog) karaktera. Od njega posrednik ne smije da odstupi bez klijentove saglasnosti. O prijemu naloga berzovni posrednik je dužan, najkasnije narednog radnog dana, da klijentu izda potvrdu.Trajanje naloga može da bude vremenski određeno i neodređeno sa važnošću do opoziva od strane klijenta. Nalog koji je vremenski ograničen treba da bude izvršen u okviru fiksnog roka. U suprotnom, njegovo dejstvo prestaje. Inače, samo ograničenje važenja naloga može da se izvrši na različite načine (o tome v. vrste naloga s obzirom na vrijeme važenja i izvršenja). Ako nije nešto drugo određeno berzovnim pravilima, klijent može da opozove nalog u bilo koje vrijeme prije izvršenja, odnosno uparivanja sa drugim nalogom. Ako berzovni posrednik zaključi posao po isteku roka važnosti ovlaštenja, ili ako, pri tome, prekorači granice ovlaštenja, ugovor neće obavezivati klijenta ukoliko ga ne odobri. Ako nalog može da se izvrši na više berzi, berzovni posrednik, u slučaju nedostatka drugačijih uputstava, bira mjesto izvršenja naloga.

2. Obaveza da se stara da izvrši primljeni nalog. – Berzovni posrednik izvršava nalog onako kako glasi, čim se steknu uslovi za njegovo izvršenje, prema redoslijedu koji je utvrđen pravilima poslovanja. Radi izvršenja berzovnog naloga berzovni posrednik je dužan da radi časno, pošteno, prilježno i obazrivo. On će odgovarati za štetu ako ovu obavezu nije izvršio uredno, ili ako je klijenta doveo u vezu sa licem za koje je znao ili morao znati da nije odgovarajući poslovni partner (o dospjelosti ne može da izvrši obavezu plaćanja glavnice i kamate). A, ako i pored toga što se ponašao na odgovarajući način nije uspio da zaključi posao, berzovni posrednik neće odgovarati klijentu za štetu. Zbog toga obaveza berzovnog posrednika spada u obligacije sredstva, a ne u obligacije rezultata (cilja). Prilikom izvršenja naloga posrednik može da bude ovlašten da, umjesto da stupi u ugovorni odnos sa trećim licem radi kupovine ili prodaje, sam izvrši određenu radnju. Umjesto da proda klijentov materijal trećem licu, on ga može kupiti za sebe. I obrnuto,

10


umjesto da kupi za klijenta materijal, on može da proda klijentu svoj materijal. U vezi sa tim posrednik mora da se ponaša (posebno) savjesno i pošteno, krajnje neutralno. U slučaju sumnje, sukob interesa treba riješiti u korist klijenta. To će se dogoditi ako postoji nesklad između berzovnog kursa, cijene iz klijentovog naloga i kursa prema kome su zaključivani poslovi u vrijeme izvršenja naloga.

3. Obaveza da se stara o intersima klijenta - U obavljanju poslova berzovni posrednik je dužan da se rukovodi isključivo interesima klijenata. A, to znači: da je dužan da primljeni nalog izvrši pod najpovoljnijim uslovima: da potencijalne kupce, odnosno prodavce pravilno usmjerava u pogledu kupovine ili prodaje berzovnog materijala; da ne smije da daje pogrešne ili širi lažne informacije o kretanju cijena berzovnog materijala; da raspolaže berzovnim materijalom bez pismene saglasnosti klijenta; da zaključuje berzovne poslove, odnosno da podstiče klijenta na učestalo obavljanje poslova isključivo radi naplate provizije.

Berzovni posrednik ne može da stavlja svoje interese ispred interesa klijenata. U slučaju mogućeg sukoba interesa, dužan je da o tome upozna klijenta.

4. Obaveza otvaranja računa. - Plasman naloga na berzi, izvršavanje obaveza iz zaključenih poslova vrši se uz pomoć određenih računa koje otvara berzovni posrednik. Zavisno od njihove namjene, razlikuju se novčani, vlasnički i račun upravljanja, koji se otvaraju za klijenta kod Centralnog registra vrijednosnih papira. Na novčanom računu nalaze se sredstva koja brokersko-dilersko društvo može da koristi samo za plaćanje obaveza koje nastanu zaključenjem berzovnog posla na osnovu naloga klijenta. Ako klijent nema dovoljno sredstava da ostvari željenu kupovinu, između njega i berzanskog posrednika može da se uspostavi kreditni odnos otvaranjem kreditnog računa, u kom slučaju posrednik pozajmljuje, pod određenim uslovima potrebna sredstva svom klijentu. Pravilo je da se u vezi s tim zaključuje ugovor o zalogu kojim klijent zalaže kupljeni berzovni materijal kao obezbjeđenje otplate kredita. Preko vlasničkog računa berzovni posrednik, u ime i za račun klijenta vodi hartije od vrijednosti i izvršava naloge za prenos prava iz harlija od vrijednosti između računa imaoaca kod Centralnog registra hartija od vrijednosti. Sredstva sa novčanog i vlasničkog računa, brokersko-dilersko društvo može da koristi samo na osnovu naloga klijenta, za one transakcije za koje ima njegovu saglasnost. Uz pismenu saglasnost klijenta sredstva sa vlasničkog računa mogu se dati na zajam drugom brokersko-dilerskom društvu. Bliže uslove za davanje na zajam i prodaju pozajmljenih vrijednosnih papira propisuje Komisija za vrijednosne papire.

Brokersko-dilersko društvo nema pravo vlasništva na sredstvima koja se nalaze na novčanom i vlasničkom računu. Ona ne ulaze u njegovu imovinu ne mogu da se uključe u likvidacionu ili stečajnu masu, niti da se koriste za izmirivanje obaveza brokersko-dilerskog društva prema trećim licima. Kada investitor želi da berzovnom posredniku povjeri upravljanje i vršenje određenih transakcija sa njegovim sredstvima on zaključuje ugovor o upravljanju kojim se brokersko-dilersko društvo obavezuje da će, u svoje ime a za račun klijenta, novčana sredstva klijenta ulagati u vrijednosne papire, odnosno da će primiti na upravljanje vrijenosnih papira klijenta. Ugovorom se reguliše iznos novčanih sredstava, odnosno vrsta i količina vrijednosnih papira koje klijent stavlja na raspolaganje brokersko-dilerskom društvu radi kupovine ili prodaje tih

11


vrijednosnih papira, politika ulaganja u vrijednosne papire (vrsta vrijednosnih papira koji će se kupiti, najveći iznos ulaganja u ¸vrijednosne papire jednog izdavaoca), uslovi pod kojima se vrijednosni papiri povjeravaju na upravljanje brokersko-dilerskom društvu, visina provizije. Na osnovu zaključenog ugovora, brokersko-dilersko društvo otvara kod Centralnog registra račun upravljanja za klijenta.

5. Obaveza da obavještava klijenta o svim važnim činjenicama – Berzovni posrednik je dužan dati klijentu sva potrebna obavještenja o tržišnoj situaciji, koja su od značaja za zaključivanje određenog posla. On je ovo dužan naročito da učini kada, zbog promjene okolnosti na berzi, nije u

mogućnosti da postupajući po nalogu zaključi posao, a može da očekuje da će klijent saznavši za to, dati odgovarajući nalog.

Posrednik je dužan da upozori klijenta, ako namjeravani posao spada u kategoriju poslova visokog rizika usljed čega mogu da nastanu znatni gubici. U suprotnom, posrednik može da odgovara za štetu koju usljed toga klijent pretrpi. Pored obavještenja, berzovni posrednik može da pruži i savjetodavne usluge u vezi sa poslom koji klijent namjerava da zaključi. U vezi sa tim pravi se razlika između posrednika koji pružaju "punu uslugu" (pored izvršenja naloga, oni vrše investiciona istraživanja, daju savjete i preporuke, upravljaju aktivom, pribavljaju finansijske pokazatelje poslovanja preduzeća čije se hartije nude na tržištu) i diskontnih posrednika, koji uz nižu proviziju izvršavaju naloge, ali ne pružaju savjetodavne usluge. Oni se bave isključivo sprovođenjem kupoprodajnih transakcija.

Berzovni posrednik će odgovarati za štetu ako klijentu daje pogrešne preporuke, savjete, čini neistinite i nepotpune izjave, kao i ako ga održava u pogrešnom uvjerenju da je zaključen dobar posao. U tom slučaju on čini grube nepravilnosti, krši zakonske i etičke norme, ne ponaša se profesionalno i objektivno.

Berzovni posrednik ne smije da svom klijentu daje informacije koje još nisu dostupne javnosti (tzv. unutrašnje, insajder informacije), a koje mogu znatno da utiču na cijenu berzovnog materijala. Ukoliko se berzovni posrednik uključi u trgovanje na bazi takvih informacija (na primjer, da kompanija neće da isplati dividendu ili da će biti isplaćena u visokom iznosu, da će doći do promjene u upravljačkom aparatu zbog odlaska menadžera koji zauzimaju visoko mjesto na menadžerskoj ljestvici), to može imati za rezultat ostvarenje značajne protivpravne dobiti.

Tako, na bazi informacije da dividenda neće biti isplaćena, a prije njenog objavljivanja, dionice se prodaju, a kasnije kada se objelodani da zbog lošeg poslovanja društva dividenda neće biti isplaćena, dionice se kupuju po nižoj cijeni i tako ostvaruje protivpravna dobit.

U svim zemljama, zakonskim propisima se svi učesnici u berzovnom poslovanju odvraćaju od ove prakse oštrim sankcijama. U SAD se za insajdersku trgovinu predviđaju sljedeće sankcije:

povrat celokupnog profita ostvarenog na bazi ove trgovine, plaćanje penala u iznosu tri puta većem od ostvarenog profita, krivična odgovornost - zatvor do deset godina.

12


Oštećeno lice ima pravo na naknadu štete koju je pretrpjelo zbog toga što je posrednik zloupotrebio informacije koje nisu dostupne javnosti.

6. Obaveza da čuva poslovnu tajnu - Berzovni posrednik je dužan da čuva poslovnu tajnu klijenta koju je doznao izvršavajući njegov nalog. On ne smije da je saopšti trećim licima, da je koristi ili da omogući trećim licima da je koriste. Obaveza čuvanja poslovne tajne prestaje za posrednika ako

saopštenje određenih podataka zahtjeva sama priroda posla ako to odobri nalogodavac, ili ako se saopštenje vrši licima, odnosno organima (sudu, berzovnim organima, licima koja vrše odgovarajuću vrstu nadzora), kojima se oni saopštavaju na osnovu propisa ili na osnovu ovlaštenja koja ta lica imaju.

7. Obaveza da vodi knjigu naloga - U knjigu naloga berzovni posrednik unosi hronološki zabilješke o svim poslovnim događajima. U knjigu se upisuju nalozi klijenata za kupovinu ili prodaju i opozivi tih naloga. Nakon zaključivnja ugovora, posrednik konstatuje u knjizi naloga da je ugovor zaključen. Na zahtjev klijenta, berzovni posrednik je dužan da izda ovjeren izvod iz knjige naloga o poslovima koji su zaključeni na osnovu primljenih naloga.

Sadržinu i način vođenja knjige naloga propisuje Komisija za vrijednosne papire. Knjiga se vodi na način koji onemogućava naknadne izmjene unijetih podataka. Senzal je vodio dnevnik u kome je redom po tekućim numerama, i dan po dan, a bez praznih međuprostora mrljanja umetanja i nadmetanja, skraćivanja i radiranja upisivao svaki berzovni posao koji zaključi, naznaćujući ugovorne strane, sadržaj i uslove zaključenog ugovora, a naročito kod prodaje: vrstu robe, količinu cijenu doba i način liferovanja. Za svako storniranje i korekturu u dnevniku bila je potrebna dozvola sekretara komesara berze.

8. Obaveza da obavijesti klijenta o izvršenju naloga – Berzovni posrednik je dužan da odmah po zaključenju posla, a najkasnije narednog radnog dana, obavijesti klijenta o tome putem pismene potvrde (zaključnice). Ugovorna klauzula o odricanju klijenta od prava na obavještavanje ne proizvodi pravno dejstvo.

Uobičajena forma potvrde sadrži sljedeće elemente: opis transakcije (kupljeno ili prodato), vrstu, količinu, cijenu (jediničnu ili ukupnu) materijala, datum trgovanja, datum saldiranja, mjesto izvršenja naloga, naziv, adresu, broj računa klijenta, šifru klijentovog brokera.

Na zahtjev člana berze koji je zaključio transakciju, a uz pisanu saglasnost drugog člana berze sa kojim je zaključena predmetna transakcija, zaključnica može da se stornira samo zbog očigledne tehničke greške koja se sa sigurnošću može utvrditi pregledom knjige naloga i druge dokumentacije člana berze koji je podnio zahtjev. Odluku o tome donosi berzovni kontrolor, s tim što se zahtjev mora dostaviti najkasnije 60 minuta od vremena kada je zaključena transakcija.

Sistemi berzovnog posredovanja

13


Zavisno od pravnog položaja berzovnog posrednika i njihovog odnosa prema članovima berze razlikuju se tri sistema berzovnog posredovanja.

To su: anglosaksonski, germanski i romanski.

Anglosaksonski. - U anglosaksonskom sistemu članovi berze su ujedno i berzovni posrednici. Oni na berzi istupaju kao dileri, u svoje ime i za svoj račun, ostvarujući zaradu na razlici u cijeni materijala koji preprodaju, i kao brokeri. Brokeri istupaju kao zastupnici (u ime i za račun klijenata) i kao komisionari (u svoje ime a za račun klijenata) stičući zaradu naplaćivanjem provizije za usluge koje vrše svojim klijentima.

Germanski. - U germanskom sistemu članovi berze i berzovni posrednici su različita lica. Članovi berze posluju na berzovnom tržištu isključivo preko posrednika. Razlikuju se zvanični (Kursmakler) i slobodni (Freimakler) brokeri. Kursmakleri imaju položaj državnih službenika. Njih postavlja pokrajinska vlada na prijedlog upravnog odbora berze i upravnog odbora strukovne komore maklera. Oni prisustvuju berzovnim sastancima, učestvuju u utvrđivanju kurseva, posreduju pri zaključenju poslova, ne mogu da zaključuju poslove u svoje ime i za tuđ (ili svoj) račun. Za svoje usluge naplaćuju proviziju. Slobodne maklere postavlja i smjenjuje upravni odbor berze. Oni nemaju položaj državnih službenika. Mogu da zaključuju samo one poslove u čijoj trgovini ne učestvuju kurs makleri.

Romanski. - U romanskom sistemu postoje samo posrednici (nemaju članove) koji posreduju pri zaključenju poslova između klijenata berze. Posrednici (Italija) imaju status državnih službenika. Postavlja ih i smjenjuje predsjednik Republike na osnovu javnog konkursa. Oni ne mogu da vrše poslove za svoj račun. Ovom sistemu pripadale su ranije i francuske berze. Od 1988. godine, poslove posredovanja vrše berzovna društva, koja imaju položaj trgovačkih društava, a ne državnih službi, čime se Francuska približava konceptu samostalnih berzi. Društva vrše posredovanje kao delkredere komisionari, s tim što mogu i samostalno da istupaju prema klijentima, ako se oni sa tim saglase (od klijenta kupuju za sebe, odnosno prodaju klijentu svoj materijal).

Zaključak

14


Svaka bezra zavisi od sadržaja i veličine tažišta za koju je osnovana, propisuje konkretne uslove koje mora ispunjavati svako ko želi da postane broker, bilo da se radi o pojedincima ili insdtituciji. Trgovina na berzi se odvija između berzanskih posrednika (članova berze) koji moraju ispuniti rigorozne kadrovske, organizacione i finansijske standarde kako bi bili primljeni u članstvo.Generalno gledano, svi berzanski posrednici se mogu podeliti na brokere i dilere. Brokeri rade u svoje ime a za tuđ račun uzimajući proviziju za obavljeni posao; dileri rade u svoje ime i za svoj račun zarađujući na razlici u ceni.Brokeri su takvi berzanski posrednici ( ovej naziv se koristi u engleskom jezikum dok se u Njemačkom jeziku koristi terimin makleri ili senzali, a na Francuskom courrtieri ) koji obavljaju betzanske poslove u ime i za račun svojih klijenata. U ovom slučaju brokeri nastupaju kao zastupnici.Brokerimogu obavljati poslove i u svoje ime, a za račun svojih klijenata.U tom slučaju kao komisionari.U ovakvom slučaju on za svoje usluge naplaćuju proviziju.Visina provizije je različita i zavisi od vrste tržišnog materijala tako i od njegovog obima i vrijednosti.Provizija se naplačuje nakon obaljenog posla saklijentovog navčanog računa. Brokeri nisu vlasnici

18. LITERATURA:

[1] dr Mladen Radivojević, dr Ilija Šušić. „Poslovna informatika“. Izdavač „Univerzitet za poslovne szudije“ Banjaluka 2008. Strana 39-87.

15


[2] Mirjana Mladenović, Željko Novaković. „Personalni kompjuteri“ Beograd 2001. Strana 51-92

[3] Milošević D, Brković M. „Računarstvo i informatika“. „Tehnički fakultet“ Čačak 2003. Strana 43-56

[4] www.motherboards.com decembar 2008.

[5] www.chaintech.co.yu novembar 2008.

[6] www.asus.com decembar 2008.

[7] Za pretragu slika koristio sam internet pretrazivac, stranicu www.google.com decembar 2008.

16

http://www.google.com/

http://www.asus.com/

http://www.chaintech.co.yu/

http://www.motherboards.com/

banjalucka berza iii-218 08

Documents