[AUTOCAD-NAREDBE]KRATKI PRIRUČNIK ZA AUTOCAD

2009

APZ-INŽENJERING

GoranT

Autosave

Većina programa, a i AutoCAD, ima ugrađenu funkciju automatskog spremanja da bi se izbjegli ovakvi slučajevi. Ako niste ništa mijenjali u postavkama, AutoCAD bi trebao biti namješten da sprema crtež automatski (u posebnu datoteku) svakih 10 minuta. (Tools/Options).

Kao što možete vidjeti na slici, „Automatic save“ je uključen i podešen sa automatski sprema crtež svakih 5 minuta (1). Uzmimo npr. da radimo na crtežu i iz nekog nepoznatog razloga nam se računalo „zamrzne“ te ga moramo resetirati. Crtež na kojem smo radili, naravno, nismo spremili 45 min. i sve je u tom vremenu izgubljeno? Nije baš točno, taj crtež još uvijek postoji negdje na računalu. Kako ga vratiti? S obzirom da je „Automatic save“ bio uključen, AutoCAD je automatski spremao crtež svakih 10 min i on se nalazi u TEMP direktoriju (folderu) na vašem računalu. Najbrži način da dođete do tog direktorija je da odete na START->Run i upišete %temp% u traženo polje. Ovdje pronađite datoteku te joj promijenite nastavak u .dwg i možete nastaviti dalje crtati. Naravno, sadržavat će samo one podatke od posljednjeg automatskog spremanja, znači najstarije 10 min.

---->

Uz opciju automatskog spremanja, postoji i opcija „Create backup copy with each save“ (2). Ako je ta opcija uključena, svaki put kada mi svojevoljno spremimo crtež, AutoCAD će stvoriti još jednu datoteku s našim crtežom, ali sa nastavkom .bak. Ako iz nekog razloga, naš originalni dwg crtež ne možemo otvoriti ili smo ga slučajno izbrisali, a imamo njegovu .bak kopiju, jednostavno preimenujemo tu datoteku iz .bak u .dwg i možemo ga bez problema opet normalno otvoriti u AutoCAD-u kao da se nije ništa desilo.

Design Center

Design Center je alat koji omogućuje ubacivanje raznih postavki i objekata iz jednog crteža u drugi, pretragu dwg crteža po nekom pojmu ili objektu i dr.

Npr. tražimo jedan crtež koji smo crtali negdje prije godinu dana i ne možemo se sjetiti gdje nam se nalazi na računalu među svim tim ostalim crtežima. Ono što se sjećamo je da smo u tom crtežu koristi block „North_arrow_25“. Prvo što bi intuitivno radili je otvarali crtež po crtež i provjeravali da li je to taj. Postoji i lakši način. Odemo u Design Center ( Ctrl+2 ili Tools->Palettes->Desing Center), kliknemo na ikonicu Search, podesimo Look for Blocks, označimo disk ili direktoriji gdje nam se nalaze svi crteži i u Search for name postavimo ime blocka kojeg tražimo. DC će sada pretražiti sve dwg crteže koji se nalaze na zadanoj lokaciji i izlistati vam sve koji u sebi sadrže block pod ti imenom. Vrlo koristan alat kada nam se nešto zagubi.

Ovo je samo jedna od mogućnosti koje DC pruža. Uzmimo drugi primjer, trebamo prebaciti postavke svih layera iz jednog crteža u drugi, a da ih sve ne radimo ispočetka. Jednostavno otvorimo crtež u kojem nedostaju željeni layeri, navigiramo do dwg crtež koji sadrži tražene layere, te jednostavno pomoću „drag-and-drop“ prebacimo layere iz tog crteža u trenutni. Na isti način možemo prebaciti i Linetypes, Layers, Text Styles, Dim Styles, Table Styles, Blocks, Xrefs i Layouts-e.

 

eTransmit

Ova opcija je implementirana u AutoCAD-u već u nekoliko prethodnih verzija, ali malo ljudi znam da ju koristi ili uopće zna za nju. Nalazi se u File->eTransmit. Dijaloški okviri se možda razlikuju u neki starijim verzijama, ove slike dolje su iz 2008.

eTrasnsmit kreira zip datoteku koja sadrži sve resurse (xrefs, rasterske slike itd. itd.) koje vaš crtež koristi, a i sami crtež. Također, možete dodati i ostale popratne datoteke koje nemaju izravnu vezu sa Vašim crtežom, ali bilo bi dobro da ih primatelj ima kod sebe, kao npr. neka Office ili pdf datoteka.

Ako pogledate opcije pod Transmital Setups, vidjet čete da možete uz zip datoteku kreirati i „Self-Extracting Executable“ za nekoga za koga niste sigurni da može/zna otvoriti zip datoteku. Ovo Vam ne preporučam jer na ovaj način se kreira .exe datoteka koja se ne može poslati preko većine mail servera. Opcija „Maintain Visual Fidelity“ se koristi u slučajevima da koristite Annotative objekte iz najnovijeg AutoCAD 2008. U tom slučaju postavlja svako mjerilo annotavtive objekata u zasebni layer da bi ih primatelj mogao pročitati u pravoj veličini ako ima stariju verziju AutoCAD-a.Ostale opcije mislim da ne treba detaljno objašnjavati jer se vrlo lako shvate, ali možete ih i pogledati u Help-u ako Vam neke nisu baš jasne.

Prilikom slanja treba obratiti pažnju na CAD bonton. Koje stvari Vi ne volite kada drugi Vama pošalju. Da li je baš uvijek potreban 10 MB xref ili 30 MB karta? Sve ovisi o situaciji, nemojte odmah pomisliti više je bolje.

Excel to AutoCAD

Rad sa tablicama u AutoCAD zna biti jako zamoran i naporan ako ne koristimo prave alate. Da bi napravili tablicu u AutoCAD moramo podesiti Table objekt te u njega upisati određene vrijednosti koje želimo. Ovo je vrlo nepraktičan postupak jer ažuriranje i modificiranje ovakvih tablica je dosta mukotrpno. Većina danas za izradu tablica koristi Excel kao tablični kalkulator te u njemu radi većinu izračuna. AutoCAD ima mogućnost da tu tablicu, koju ste napravili u Excel-u, prebaci u crtež. Postupak je prilično jednostavan:

<!--[if !supportLists]-->- <!--[endif]--><!--[if !supportLists]-->u Excel-u označite željenu tablicu- <!--[endif]-->Copy (ctrl+C)<!--[if !supportLists]-->- <!--[endif]-->U AutoCAD-u Edit->Paste Special…

Ali prije nego to pokušate, da objasnim neke sitnice. Kada ubacujete tablicu na ovaj način postoji više tipova ubacivanja. Tablica koju ubacujete u crtež može biti ubačena kao OLE objekt (Microsoft Office Excel Worksheet) ili kao AutoCAD entitet (AutoCAD Entities). OLE (Object Linking and Embedding) je tehnologija razvijena od strane Microsofta za ubacivanje i povezivanje različitih dokumenata i objekata. Inače se koristi u svim Microsftovim proizvodima, a drugi proizvođači, kao npr. Autodesk, su ju preuzeli da bi se povezali njima. Ako bi ubacili tablicu kao OLE objekt ,tablica bi izgledala identično ako i u Excelu, sa svim estetskim dodatcima. Kao da smo odrezali dio Excel-a i ubacili u AutoCAD.

Drugi način ubacivanja je kao AutoCAD entitet. Kada bi ubacili tablicu na ovaj način, AutoCAD će pokušati tu tablicu, koju ste označili u Excel-u, pretvoriti u svoje objekte. U starijim AutoCAD-ima će to biti objekti linija i objekti tekstova, dok u novijim verzijama će to biti objekt tablice, koji se pojavio s AutoCAD-om 2005. Nema nekog pravila što je bolje, a što ne, ovisi o Vama. OLE objekti su ponekad puno pogodniji od AutoCAD entiteta zbog vizualnog dojma, ali ako ih možete izbjegavati, probajte jer se znaju čudno ponašati. Ipak, ono što je od nativnog objekta bolje radi.

Također, svaku tablicu koju ubacimo u AutoCAD, bilo pomoću OLE objekta ili entiteta, možemo ubaciti kao veza (Paste Link) ili bez poveznice (Paste). (Napomena: tek u AutoCAD 2008+ je moguće ubaciti AutoCAD entitet tablicu kao veza)

Ako ubacimo tablicu kao vezu, onda bilo koja promjena u Excel tablici će se automatski odraziti na tablicu u crtežu dok bez poveznice neće.Ovaj način „linkanja“ tablica u Excel-u i AutoCAD može biti vrlo korisno kada imate hrpu izračuna koje želite prikazati u finalnom ispisu zajedno sa crtežom na koji se odnosi.

F3 - uključivanje ORTHO i OSNAP

Od ACAD 2006, pa prema novijim inačicama ovog CAD software-a, pruža se prilika koristiti jednostavnu prečicu kod uključivanja/isključivanja najčešće korištenih funkcijskih naredbi ORTHO i OSNAP. Kako stalno ne bi isključivali/uključivali ove funkcijske naredbe, da li preko plitice ACAD-ovog sučelja, bilo preko funkcijskih tipki na samoj tipkovnici, mogu se stalno držati uključenima, a istodobno raditi samo sa jednim. Kako? Npr. kotiramo objekt i OSNAP nije uključen, a poslije naredbe DIMENSION u više se navrata ne bude koristila. Nakon pozivanja naredbe DIMENSION, približi se kursorom objektu i niti jedan od nišana se ne pojavljuje. Zatim se stisne funkcijska tipka F3 i drži se dok kotiramo objekt. Nakon što iskotiramo objekt, pustimo funkcijsku tipku F3 i u daljem radu ne pojavljuju se nepotrebni nišani.

FILEDIA

Recimo pokušate otvoriti novi file, a AutoCAD napiše u komadnu liniju "Enter name of drawing to open:" ili sl., a vi ste, normalno, očekivali dialoški prozor gdje bi inače odabrli taj file bez upisivanja gdje se on nalazi.Problem je u tome što se zbog nekog razloga pobrkala sistamska varijabla FILEDIA. To se često dešava ako ste pokretali neku scriptu ili neki lisp. Rješenje je da u komadnu liniju upišete FILEDIA i da postavite tu varijablu na 1, a ne 0 na kojoj u tom slučaju je.

Incremental Save Percentage

„Incremental Save Percentage“ ili ISAVEPERCENT sistemska varijabla je uvedena u svrhu unapređenja brzine spremanja datoteka. U trenutku kada mi pokrenemo naredbu „Save“, AutoCAD ne sprema uvijek cijeli crtež. Samo nastale promijene i novododani objekti će biti spremljeni dok objekti koje smo uklonili s crteža neće biti izbrisani već samo markirani (označeni) da su izbrisani te će se još uvijek nalaziti u crtežu. Ova opcija („Incremental Save Percentage“) podešava koliko posto prostora crteža smiju zauzimati tako obrisani objekti. U nekim verzijama AutoCAD-a ta je opcija Standardno postavljena na 50% što znači da 50% veličine dwg crteža smije zauzimati ovakav prostor sa tim virtualno obrisanim objektima.

Prednost ovoga je brže spremanje crteža. Danas se postavlja pitanje, koliko je to potrebno s obzirom na brzine računala koje se koriste te kolika je stvarna ušteda u vremenu, a datoteke mogu biti značajno veće. Veće datoteke znači da postoji veća vjerojatno korumpirane datoteke, a i poneki anitvirusni programi mogu nam stvarati probleme (nije baš često, ali dešava se).

 

 

Mislim da potencijalni problemi prevažu pred prednostima bržeg spremanja. Moja preporuka je da ovu opcije postavite na nula (0). Možete ju naći na „Open and Save“ tabu opcija AutoCAD-a (OPTIONS naredba) ili samo pozovite naredbu ISAVEPERCENT. Na ovaj način AutoCAD će u potpunosti spremiti vaš crtež pri svakim vaš spremanju. Vaše datoteke će biti manje i izbjeći čete neke potencijalne probleme. Ako kojim slučajem radite na takvim crtežima da vam je brzina spremanja bitna i primijetite usporenost rada, vratite ovu opciju natrag na 50.

Izometrija

No, izometrija se još i dan danas nalazi u opcijama ACAD-a. Za crtanje nečega nerazmjernoga ( što se usprkos mogućnosti crtanja u 3D, teško predočava sa ACAD displaya na papir ) jako dobro može poslužiti crtanje u izometriji.Kako doći do opcije za crtanje u izometriji? Stariji korisnici ACAD ( kao što sam ja, a vjerovatno i stariji tehničari, crtači ) znaju da izometrija počinje tako da se pomoćne linije postave pod određenim kutevima.

Ovako to ide u ACAD-u:U izborniku Tools otvori se opcija Drafting Settings, i u njoj kartica Snap and Grid. Na toj kartici postoji opcija Snap type; po defaultu, namješteno je: Rectangular

Snap. Treba prebaciti u drugu mogućnost, a to je Isometric snap. I naravno, izabarno potvrditi sa OK. Tada je kursor u ACAD-u podešen pod kutom 30 stupnjeva i mogu se nacrtati pomoćne linije za crtanje u izometriji. Moguće su tri opcije crtanja u izometriji ( tri izometrijske ravnine ). Sada, kada je kursor u Isometric modu možemo crtati i kotirati u jednoj izometrijskoj ravnini. Pritiskom funkcijske tipke F5, dobije se mogućnost crtanja u drugoj ravnini. Ako treba nešto nacrtati ili iskotirati u trećoj izometrijskoj ravnini ponovno pritisnemo funkcijsku tipku F5 i dobije se treća izometrijska ravnina. Najbolje je tu mogućnost odabira izometrijske ravnine jednostavno isprobati, više puta stisnuvši funkcijsku tipku F5, te primjenjujući, tj, pokušavajući nacrtati nešto u izometriji ( samo kako bi se dobio osjećaj da se ipak crta u 2D ravnini).Najbolji dokaz da se nalazimo u ravninskom crtanju je da se UCS sustav ne mijenja, ili ako odemo u neki od Default View-a ( Top, Bottom, SW, .... )Znači, crtamo u ravnini, a ipak predočavamo prostor bez korišenja virtualnog 3D prostora u ACAD-u. To je izometrija u ACAD-u.Kotiranje u izometriji bi trebalo biti jednostavno, ali ipak nije. Tu je potrebno uložiti vremena za korigiranje kotnog teksta i pomoćnih kotnih linija. Kada se iskotira dio predmeta ili objekta ( najboje dio po dio ) koristi se naredba Dimension Oblique za uređivanje same kote.Za detaljnije informacije obratiti se preko e-maila ili PP.

Uzmimo npr. da Vam trebaju površine objekata zatvorenih polylinija koje će se npr. mijenjati s vremenom i automatski ažurirati. Jedan od načina je korištenje FIELD objekata.

Nacrtajte zatvoreni poligon. Pokrenite naredbu MTEXT i upišite unutar poligona „Površina =“

Dok je još aktivna MTEXT naredba, desni klik i odaberite INSERT FIELD

U FIELD CATEGORY i FIELD NAMES odaberite OBJEKT

Stisnite gumb za selekciju i selektirajte tu zatvorenu polyliniju

U PROPERTY odaberite AREA

Format ispisa odaberite po želji, recimo Decimal

Potvrdite sa OK.

 

Sada bi trebali imate nešto slično kao na slici. Ako u nekom trenutku se geometrija poligona promijeni, desnim klikom iznad umetnutog polja (FIELDS) potvrdite UPDATE FIELD i površina će se promijeniti.

 

Moram napomenuti da se ova naredba može koristiti i za druge stvari, što se vjerojatno i mogli primijetiti dok se umetali polje. Ovo je samo jedan primjer.

LAYDEL (express tool)

Ovaj problem je vrlo lako riješi pomoću jedne naredbe iz Express Tools-a.

Ako niste do sada instalirali i koristili Express Tools, sada počnite. Vrlo su jednostavni za koristiti i savladat čete ih uz jednu kavu na poslu. Express Tools su skupina mali rutina koje će Vam spasiti živce i vrijeme crtajući u AutoCAD-u. Dolaze sa svakim AutoCAD-om i prilikom instalacije ih treba samo izabrati. Jedna od tih rutina (naredbi) je i LAYDEL.

Uglavnom, ako imate instalirane ET, upišite u komandnu liniju LAYDEL i pokrenite je. Pita Vas za objekt koji je u layeru koji želite izbrisati i to je to, layer je povijest. Naredba je toliko "jaka" da ako se layer nalazi u definiciji bloka, naredba će taj blok rastaviti, zbrisati layer s njegovim objektima i ponovo redefinirati blok natrag.

Layer i blokovi

Kada kreirate blok za umetanje u crtež, morate uzeti u obzir koji layer ćete koristiti za komponente od kojih je blok sastavljen. Vaš odabir ovisi kako će se taj blok ponašati u crtežima u kojima će biti ubačen.

 

Svojstva komponenti Ponašanje nakon unosaNa bilo kojem layeru (osim 0); boja, debljina i tip linije postavljen na ByLayer

Blok poprimi svojstva tog layera. AutoCAD stvara nove layere ako je potrebno u trenutno kada se blok umetne u crtež. Ako taj layer već postoji u crtežu, ali ima neka druga svojstva, blok poprimi svojstva layera iz tog crteža, a ne one s kojima je napravljen. Ako se blok umetne u layer u kojem blok nije napravljen, zadržat će svojstva od layera u kojem je napravljen, ali će i dalje prikazivati da se nalazi u layeru u koji je umetnut u trenutnom crtežu.

Na bilo kojem layeru (uključujući i 0); boja, debljina i tip linije postavljeno proizvoljno

Blok zadržava boju, debljinu i tip linije na koju je proizvoljno postavljen prilikom kreiranja bloka. AutoCAD stvara novi layer ako je potrebno prilikom umetanja bloka u crtež.

Na bilo kojem layeru (osim 0); boja i tip linije postavljen na ByBlock

Blok poprima svojstva onog layera u koji je umetnut. AutoCAD stvara novi layer ako je potrebno prilikom umetanja bloka u crtež.

Na layeru 0; boja, debljina i tip linije postavljen na ByLayer ili ByBlock

Blok poprima svojstva layera trenutnog layera u crtežu tj. onoga u koji je umetnut. AutoCAD ne stvara nove layere.

 

Savjet:

Kada kreirate blokove tj. simbole za umetanje u crtež te kada taj simbol će se nalaziti u više od jednog layera, stvorite ga u layeru 0 i boju, debljinu i tip linije postavite na ByLayer. Na ovaj način se omogućili bloku da poprimi svojstva onog layera u koji ga umećete.

MATCHPROP

Ova funkcija kopira sva ili pojedina svojstva (Properties) s jednog objekta na druge, vrlo slično kao i „Format Painter“ iz MS Worda. Poziva iz Standard toolbara ili upisivanjem naredbe MATCHPROP u komandnu liniju.

Kada pozovemo funkciju, prvo odaberemo s kojeg objekta želimo preuzeti svojstva i nakon toga klikamo po objektima kojima želimo pridružiti svojstva tog objekta. Ako želimo kopirati samo neka svojstva (recimo samo boju objekta, a ne i layer i ostalo) onda nakon što odaberemo objekt s kojega želimo kopirati, odaberemo Settings dijalog u kojem to možemo bez problema podesiti.

 

Settings dijalog je podijeljen na dvije kategorije, Basic i Special. Po defaultu,

sve je upaljeno i prenose se sva svojstva na sve objekte. Basic svojstva su svojestva koja imaju većina objekata. Specijalna svojstva se odnose samo na pojedine objekte u crtežu.

MBUTTONPAN

E to je MBUTTONPAN i naravno ima dvije vrijednosti, 0 ili 1.

Kod vrijednosti 0 ne radi PAN nego izbacuje leteći izbornik sa nišanima ili nešto drugo ovisno o korisnikovoj podešenosti ACAD-a.

Kod vrijednosti 1 omogućuje vam paniranje crteža kada koristimo treću tipku miša ili njegov točkić.

MIRRTEXT ( zrcaljenje teksta )

Stoga, evo je u Savjetima dana. Kada je netko zatreba, ovdje se može podsjetiti kako ona funkcionira i kako se poziva. Npr. završavate crtež i trebate još određeni dio crteža zrcaliti sa tekstom iz nekog razloga.... I ako pri zrcaljenju tekst bude naopako okrenuti, pozove se varijabla MIRRTEXT. Tada imamo opciju izabrati ili promijeniti vrijednost varijable u 0 ili 1. Budući da nam je tekst nakon zrcaljenja na crtežu naopako okrenuti, to znači da je uključena vrijednost varijable na 1. Stoga je moramo promijeniti u vrijednost 0 i pri slijedećem zrcaljenju teksta, sam tekst zadržati će pravi smjer, te će isti biti čitljiv.

MULTIPLE

Naredba MULTIPLE ponavlja jednu te istu nadredbu dok god ne stisnete tipku ESC. Napišete u komandnu liniju MULTIPLE i nakon toga komandu koju želite ponoviti. Npr. ako želite nacrtati više polylinija bez da upisujete u komadnu liniju pl ili stiskate ikonu u toolbaru, prvo upišite MULTIPLE->enter->PL->enter. Sada svaki put kada završite s crtanjem jedne polylinije automatski započinje s crtanjem nove bez da pokrećete tu naredbu ponovo.

OOPS

Problem nastane kada želimo vratiti neki objekt koji smo zbrisali, a u međuvremenu smo nešto nacrtali i ne želimo to izbrisati UNDO naredbom. Također, UNDO naredba ne može vratiti beskonačno mnogo koraka unatrag.

Naredba OOPS vraća zadnji obrisani objekt koliko god mi koraka mi napravili bez da obriše sve što smo u međuvremenu nacrtali.

Plot to MS Office

Unutar AutoCAD-a postoji nekoliko „PublishToWeb“ opcija i ovi alati mogu biti vrlo korisni kada želimo da AutoCAD i MS Office rade upravo onako kako mi to želimo. Ove opcije možemo vidjeti kada odabiremo printer za ispis na papir.

AutoCAD standardno dolazi sa tri „PublishToWeb“ printera, JPG, PNG i EPS. JPG i PNG formati su većini poznati jer se često susreću s njima. To su rasterski formati koji nisu baš pogodni za prikazivanje vektorskih crteža jer sa zoom-om se smanjuje kvaliteta prikaza crteža. S druge strane, EPS je vektorskih format baš kao i DWG crtež i zoom-iranjem ne smanjujemo kvalitetu ispisa.

1. Da bi kreirali EPS file iz AutoCAD-a: 2. Pokrenite PLOT naredbu

3. Odaberite „PublishToWeb EPS“ kao vas ploter

4. Ostale opcije podesite kao i kad bi htjeli ispisati na papir

5. Kada vas pita, odaberite ime i lokaciju EPS datoteke

Sada jednostavno se prebacite u jednu od MS Office aplikacija i odaberite Insert Image from File. S obzirom da je EPS vektorski format, sliku možemo povećavati i smanjivati po želji bez straha gubitka na kvaliteti.

P.S. Neke verzije AutoCAD-a nemaju odmah instaliranu opciju „PublishToWeb EPS“, pa je procedura sljeća:

1. Tools->Wizards->Add Ploter 2. Next->My Computer

3. Adobe->PostScript Level 1

4. Next

5. Plot to File->Next

6. Ploter Name postavite po želji, recimo „PublishToWeb EPS“ ->Next

7. Finish

Plot to raster

Danas često imamo potrebu za spremanjem naših crteža u rasterski format, jpg, tif, bmp, png itd. Jednostavno nema nekog jednostavnog načina za to osim „Print Screen“, pa u Word. Kod novijih AutoCAD-a, postoji jedna nova opcija, Add Plotter – Raster format. Princip je da napravite (instalirate) novi ploter (printer) koji umjesto da isprinta Vaš crtež na papir, on ga spremi kao neki digitalni rasterski format.

Postupak:

Tools-> Wizards-> Add Ploter Begin -> My Computer->Next

Plotter Model->Raster File Formats->Independent JPEG Group JIFI->Next

Import Pcp or Pc2->Next

Ports->Next

Ploter Name->Next (možete tu odabrati bilo koje ime plotera)

Finish->Finish (možete u „Edit Plotter Configuration“ podesiti rezoluciju koju želite)

 

 

I to je to. Sada kada želite nešto spremiti u jpg rastersih format, odete na na print kao i kada ste printali na papir i umjesto običnog printera odaberete upravo ovaj printer koji ste sada kreirali.

Dok ste kreirali ovaj novi ploter (printer) mogli ste primijetiti da možete tako kreirati i plotere za neke druge formate kao što su TIF,PNG, BMP itd. te onaj najpopularniji, PDF. Postupak je identičan ovome.

Polyline linetype generation

Kada nacrtate polyliniju i postavite je crtkano (isprekidano), pogledajte na vertekse (rubne točke) te polylinije. Primijetite da isprekidana linija ide od jednog verteksa do susjednog, pa ponovo ispočetka tj. nije ravnomjerno isprekidana cijelom dužinom. Ovo često nije poželjno jer želimo imati ravnomjerno isprekidanu liniju duž cijele linije, a ne od jednog verteksa do drugog.

 

Da bi ovo promijenili, selektiramo polyliniju, odemo u „Properties“ i na dnu izbornika postoji polje „Linetype generation“. Ovo postavite u Enable. Sada bi linija trebala biti jednako isprekidana cijelom dužinom.

Slika s lijeve strane prikazuje Linetype generation postavljen na Disabled, slika s desne na Enabled.

Isto ovo možemo promijeniti naredbom PEDIT, postavljanjem opcije „Ltype gen“ na „On“.Ako želim da je ova opcija aktivna za cijeli crtež, upišite u komandu liniju PLINEGEN (sistemska varijabla) i postavite vrijednost na 1.

Ovo vrijedi za bilo koji tip Linetypa, ne samo iscrtkani tip.

Predpozicioniranje kotne mjere

Završavanjem radioničkog crteža pristupa se kotiranju, dodavanju radioničkih i montažnih zavara te pozicioniranju. Ne nužno, tim redoslijedom. U samoj „šumi“ svih vrsta linija (osnovne, sekundarne, pozicijske, markirne), za oznaku kotne mjere je u većini primjera nemoguće pronaći dovoljno prostora, naravno bez obzira na kotno mjerilo.Da bi se premještanje i korigiranje susjednih kotnih pomoćnih i glavnih linija izbjeglo, treba prije korištenja trenutnog Dimension Style posegnuti za Dimension Style Managerom na jedan od tri moguća načina:

preko izbornika Dimension,

preko alatne trake Dimension,

preko naredbenog retka; '_dimstyle

Otvaranjem Dimension Style Managera idemo na podizbornik Modify te zatim na karticu Fit i u prozoru Fine tuning uključi se :

Znači ovom opcijom se izbjegava ovo (Prije uključene opcije "Place text manualy")

Krajnji rezultat (Poslije uključene opcije "Place text manualy")

Printanje iz AutoCAD-a

Printanje iz AutoCAD

Većina ljudi koji se počne služiti s AutoCAD-om, ali i neki koji se njime koriste već duže vrijeme, printaju/plotaju crteže iz model space-a. Naravno, moguće je i tako, ali postoji jedan puno lakši i elegantniji način, naročito ako se treba isplotati u nekom mjerilu.

Jedno od najčešćih pitanja koje dobijem je, kako isprintati iz AutoCAD-a, ali u nekom mjerilu.

Prvo što moramo znati je da obični AutoCAD razlikuje dva mjerila, mjerilo papira i mjerilo viewporta te mjernu jedinicu crteža. Često je mišljenje da mjerne jedinice koje pišu u AutoCAD-u pod Format-Units su bitne za printanje, ali nisu, te jedinice služe za nešto drugo te to ne spada pod ovu temu. Bitno je da Vi znate u kojim jedinicama crtate, a ne AutoCAD.

S obzirom da postoje dva mjerila na koje treba paziti, uvijek je dobra praksa jedno mjerilo postaviti na 1:1 dok se sa drugim „igramo“. U protivnom možemo se vrlo lako izgubiti s mjerilima. Koje mjerilo ćemo fiksirati na 1:1 je po Vašem izboru, ali moj prijedlog je da to bude mjerilo papira te ću taj način ovdje opisati.

Kada crtamo neki crtež, gotovo uvijek znamo u kojem mjerilu crtamo, tj. znamo u kojim jedinicama je naš crtež. Obično to bude ovako, u geodeziji je to metar, u građevini i arhitekturi centimetri, u strojarstvu milimetri, ali ne mora baš uvijek tako biti. Glavno je samo da znamo u kojim jedinicama je naš crtež.

Npr. uzmimo da crtamo neki crtež u centimetrima tj. da jedna AutoCAD jedinica odgovara jednom centimetru u prirodi. Ako nacrtamo liniju koja ima 10 AutoCAD jedinica, to odgovara 10 centimetara u prirodi. Tako slično i sa drugim mjernim

jedinicama.

Uzmimo npr. da imamo neki crtež koji je u metrima.

1. Kliknite na jednu od layout kartica vašeg crteža. Ono što vidite sada je vaš papir. Dimenzije layout-a (papira) su u milimetrima. (Napomena: također može biti definiran i u inch-ima, ali s obzirom da se kod nas ne koristi imperijalni sustav mjera, neću ga ovdje spominjati)

2. Stisnite desni klik miša iznad imena layouta te odaberite Page Setup Manager->Modify.

3. Odaberite željeni printer.

4. Pod Plot scale provjerite da li su jedinice layouta na mm, a ne u inches te da li je mjerilo papira (layout-a) 1:1.

5. Pod Paper size, postavite željeni format papira, recimo A4.

6. Pod Drawing orientation, postavite željenu rotaciju papira, Landscape ili Portrait. (Ostale opcije ću objasniti neki drugi put jer nisu pretjerano bitne za ovu priču.) Potvrdite sa OK.

7. Bijela površina koju vidite je budući papir vašeg odabranog formata.

8. Isprekidana linija predstavlja granicu maksimalnog printanja vašeg printera/plotera za taj specifični format papira. To znači da sve što je unutar isprekidane linije vaš printer će moći isprintati, a sve izvan te linije neće biti isprintano makar se nalazilo na bijelom dijelu papira.

9. Puna linija tj. crni okvir, koji vidite unutar isprekidane linije se naziva viewport. S njime možete manipulirati na isti način kao i sa drugim AutoCAD objektima, move, scale, stretch itd. itd. Inače, postoje i druge mogućnosti koje su moguće sa ovim objektom, ali to bi također ostavio za drugi put. Za sada samo razvucite viewport na dimenzije koje želite, ali samo do isprekidane linije. Viewport možete zamisliti kao „prozor“ u Vaš crtež tj. Model space.

10. Da bi podesili područje koje želimo isprintati, jednostavno stisnite tipku Paper na dnu ekrana. Na taj način ulazimo u Model space iz Paper space-a (layouta). Rub viewporta bi se trebao podebljati i time nam označava da se nalazimo u model space-u i sada jednostavno sa mišem ili pan naredbom namjestimo područje koje želimo isprintati. Kada samo to namjestili, pritisnemo tipku Model na dnu ekrana i vraćamo se natrag u Paper space (layout).

11. Sljedeći korak je namještanje mjerila. Selektirajte viewport te otvorite Properties prozor i pronađite podatak koji piše Custom scale. Tu sada namještate onaj najbitniji dio, mjerilo ispisa. Ako ste crtali crtež u metrima i sada postavite Custom scale na 1, isprintani crtež će biti u mjerilu 1:1000. Sada se sigurno pitate, zašto. Sjećate se da ste namjestili papir na 1:1 te da su jedinice layout-a (papira) milimetri, tu vam je odgovor. Jedan metar ima 1000 milimetara i zato je 1:1000. Ako postavimo Custom scale na 2, mjerilo ispisa će biti 1:500, za 0.5 bit će 1:2000, za 0.1 bit će 1:10000. Uzmimo npr. da nam je smo crtali u centimetrima, tada ako stavimo za custom scale 1, mjerilo ispisa će biti 1:10 (1 centimetar ima 10 milimetara), za custom scale 2, mjerilo ispisa će biti 1:5 itd. itd.

a – mjerna jedinica u milimetrima (1000 za metar, 10 za centimetar, 1 za milimetar)

m – željeno mjerilo ispisa

c – custom scale

Sada još malo popravite područje koje točno želite, kao opisano pod točkom 10.NAPOMENA: Dok namještate željeno područje ispisa, nemojte koristiti ZOOM naredbu ili kotačić na mišu jer na taj način mijenjate mjerilo. Ako se to slučajno desi, samo ponovite postupak pod točkom 11.

Ovo su samo osnove od onoga što je moguće se layout-om u AutoCAD-u, ali o tome jednom drugi put.

Printanje iz AutoCAD-a(2)

Prednost printanja iz Layout-a nije u tome što vidite odmah kako će izgledati finalni produkt na papiru već u njegovoj mogućnosti dizajniranja finalnog ispisa. Uzmimo npr. da želimo isprintati crtež sa nekim detaljem u nekom uvećanom mjerilu. To bi bilo vrlo komplicirano i nepraktično ako bi to htjeli napraviti iz Model-a. Prvo što trebamo znati je da viewport ne mora biti pravokutnog oblika veće može biti bilo kojeg tj. nepravilni mnogokut.

Ako bi htjeli napraviti viewport nepravilnog oblika, prvo nacrtamo poliliniju koja će nam služiti kao viewport. Jedini uvjet je da ta polilinija bude zatvorena tj. da početna i krajnja točka polilinije je identična te da ima postavljenu opciju Closed na Yes u Properies objekta.

 

Nakon toga pozovemo naredbu za stvaranje viewporta („-vports“ ili na View->Viewports->1 Viewport) te u komandoj liniji možemo vidjeti sljedeće opcije: [ON/OFF/Fit/Shadeplot/Lock/Object/Polygonal/Restore/LAyer/2/3/4]. Od svih ovih opcija trenutno nas zanima Object, pa tako sada pritisnite O i odaberite novostvorenu poliliniju. AutoCAD je sada stvorio viewport nepravilnog oblika na istom mjestu i istog oblika kao i polilinija koju smo nacrtali. Manipulacija ovog viewporta je također moguća kao i sa običnim pravokutnim viewport-om (Scale, Move, Strech itd. itd.). Ovo također možemo napraviti i sa Polygonal opcijom bez prethodnog crtanja polilinije, krajni rezultat je identičan. Ovdje sam htio prikazati Object opciju koja ima još druge mogućnosti, ali o tome jednom drugi put.

Slika prikazuje dva viewport-a, jedan nepravilan (crni) koji prikazuje u sitnom prikazu te drugi pravilan (crveni) u krupnom prikazu detalja. Crni viewport je napravljen na gore navedeni način, dok crveni je napravljen kao pravokutni viewport.  

PURGE

 

Mislim da se danas sve više i više zanemaruje ova naredba. Razlog tome je vjerojatno sve veće rapidno povećanje moći računala. Neke stvari koje su nekada bile važne kao npr. brzina CPU-a, RAM ili veličina hard diska danas više ne predstavljaju neki veći problem kod jednostavnih CAD projekata. Izgleda da danas nitko više ne PURGA crteže upravo iz tih razloga.

Ova naredba briše sve blokove, layere, materijale, stilove itd., koje se u crtežu NE koriste. Glavna zabluda je da ova naredba može izbrisati neki objekt u crtežu. PURGE NE može izbrisati ništa na crtežu što ste koristi ili je nacrtano. Pa zašto onda PURGATI? Smanjenje veličine datoteke, ukloni s crteža ono što više ne koristimo da nam ne smeta i glavno, daje profesionalnost vašem crtežu. Puno bolje izgleda kada nekome pošaljete crtež bez „temp“, „zzzzz“, „josip_cijev“ ili sličnih layera koji su Vam u nekom trenutku trebali.

Ponekad AutoCAD PURGE nije dovoljan i treba Vam alternativa:

SmartPurgerDwgPurge SuperPurgeBatchM8

Select Similar

Uzmimo primjer da radimo na crtežu koji im nekoliko tisuća objekata na malom prostoru i da želim izbrisati sve pomoćne linije koje smo do sada nacrtali u nekom layeru. Jedini način da to napravimo je da idemo pojedinačno svaku selektirati i obrisati ili putem opcije QUICKSELECT.

Postoji i lakši način, SelectSimilar. Selektirate jedan objekt i nakon toga stisnete desnu tipku miša i odaberte Select Similar opciju. AutoCAD bi sada trebao selektirati sve objekte na crtežu koji su istog tipa i u istom layeru. Na primjer,

ako selektirate POLYLINIJU u layeru "OGRADA"i odaberte Select Similar, AutoCAD selektira sve polylinije u tom layeru. Ako se recimo u tom layeru postoji i neki drugi objekt, kao npr. LINE, CIRCLE ili sl., oni neće biti selektirani kao niti POLYLINIJE u drugim layerima.

STRETCH

Kada imamo neki objekt i želimo modificirati njegove dimenzije, prva intuitivna stvar koju radimo je pomicanje njegovih vertexa/grips/lomnih točaka. Naravno, ovo je pravilan način, ali problem nastane kada je objekt kompleksan i nije tako lako moguće promijeniti sve dimenzije objekta. Ovdje nastupa STRETCH naredba. Ona omogućava promjenu više dijelova nekog objekta na crtežu odjednom. Vidi crteže.

Na gornjoj slici je prikazan način modifikacije objekta pomoću jednog vertexa/gripa.

Bitno je naglasiti da naredba radi ispravno samo ako selekciju napravite s desna-na-lijevo (vidi sliku gore), nikako obrnuto. Svi oni vertexi/grips/lomne točke koje su zahvaćene selekcijom mogu promijeniti položaj, druge ne. Vrlo slično kao i kada pomičete jedan vertex, samo ih sada istodobno pomičete više njih u istom smjeru.

Take the Edge out of Trim and Extend

Koristeći sistemsku varijablu EDGEMODE (upišite u komandnu liniju) možete promijeniti funkciju TRIM i EXTEND naredbe. U nekim verzijama AutoCAD-a defaultna vrijednost je 0 dok u drugim je 1.

0 Koristi selektiran rub bez produžetaka1 Produžuje (EXTEND) i skraćuje (TRIM) selektirane objekte do zamišljenih produžetaka rubova

Slika prikazuje TRIM naredbu sa EDGEMODE varijablom postavljenom na 1 tj. gornja linija je rub koja "trima" donje paralelne linije do zamišljenog produžetka.

TASKBAR

TASKBAR = 1

TASKBAR = 0

WHIPTHREAD

Jačina današnjih računala sve više i više mjeri u broju procesora u njemu, a ne koliko je procesor brz. Problem je u tome što još niti danas AutoCAD nema podršku za multiprocesore, ali ipak postoji mala pomoć. AutoCAD sistemska varijabla WHIPTHREAD kontrolira korištenje multiprocesora tokom REGEN i REDRAW operacije. Nije puno, ali svaka pomoć drugog procesora je dobro došla.

Copy-paste iz Help file-a:

0 No multithreaded processing; restricts regeneration and redraw processing to a single processor. This setting restores the behavior of AutoCAD 2000 and previous releases.

1 Regeneration multithreaded processing only; regeneration processing is distributed across two processors on a multiprocessor machine.

2 Redraw multithreaded processing only; redraw processing is distributed across two processors on a multiprocessor machine.

3 Regeneration and redraw multithreaded processing; regeneration and redraw processing is distributed across two processors on a multiprocessor machine.

Workspace tip

Pritisnite Crtl+0. Ova kratica očisti s Vaše radne plohe sve osim gornje alatne trake i komande linije. Nešto slično kao Full Screen u media playerima. Vrlo korisno za one koji imaju male monitore, a očajno im treba veća radna ploha. Također i za one koji većinu naredbi ukucavaju preko komande linije (ja sam jedan od tih :) ), pa im toolbar-ovi i menu-iji uopće nisu potrebni.

Normalna radna ploha

Radna ploha nakon Ctrl+

Zaključan i otključan katančić

A zašto? Jer se zna dogoditi, da vam nes(p)retno "odlepršana" alatna traka bude negdje u granicama sučelja ACAD-a pa ju je nemoguće vizuelno uočiti, a na popisu uključenih traka, npr. baš ta nedostajuća alatna traka DRAW je uključena!Od ACAD-a 2007, pa na ubuduće, u plitici radnog sučelja (donjem desnom kutu) nalazi se među ostalim priborom i ikonica katančića.

Kada se odlučimo za sve alatne trake koje najčešće koristimo i za sve usidrene palete koje su neophodne za kontinuirani rad u ACAD-u, desnim klikom na ikonu otvorenog katančića dobija se opcija za zaključavanje svih uključenih alatnih traka i

usiderenih paleta. S tim da postoji izbor kod uključivanja između djelomičnog i potpunog zaključavanja.

Samo zaključavanje i otključavanje može oduzeti malo vremena (sve ovisi o kapacitetima računala, na kojem se radi), no da se ne bi svaki put otključavalo i zaključavalo sučelje kod dodavanja i oduzimanja alatnih traka, ili njihovog premještanja, dovoljno je držati pritisnutu tipku CTRL i mišem preći preko alatne trake, npr. DRAW i ako je se ne želi više koristiti na gornjem dijelu sučelja, jednostavno je se odvuče lijevo, desno ili gore. Pri tome se cijelo vrijeme drži pritisnuta tipka CTRL. Isto tako ako nam usidrena paleta, npr. QUICK CALCULATOR, ne ide na ruku na desnoj strani sučelja, nego bi tamo htjeli, npr. postaviti i uključiti paletu PROPERTIES, držanjem tipke CTRL odvuče se QUICK CALCULATOR paleta dolje ili lijevo, da se pri tome ne mora otključavati katančić.