atraktivni i profitabilni programi (1)

UNIVERZITET ZA POSLOVNE STUDIJEBanja Luka

_____________________________________________________________

SEMINARSKI RAD

IZ PREDMETA«PROJEKTNI I INVESTICIONI MENADŽMENT»

NAZIV SEMINARSKOG RADA:

„Atraktivni i profitabilni programi i njihovi doprinosi unapređenju proizvodnje“

Student: Mentor:Sadeta Murtić Prof. dr Pajo PanićSelma Ademović Ocjena: 5 6 7 8 9 10

Istočno Sarajevo, april, 2011. godine


_____________________________________________________________

SADRŽAJ

UVOD..................................................................................................................................2

1. INVESTICIJE........................................................................................................32. PROJEKAT............................................................................................................43. FINANSIRANJE....................................................................................................64. INVESTICIONI PROGRAM...............................................................................85. UPUTSTVO ZA IZRADU INVESTICIONOG PROGRAMA.......................156. RIZIK....................................................................................................................16

ZAKLJUČAK..................................................................................................................18

LITERATURA.................................................................................................................20

1


_____________________________________________________________

UVOD

U terminima vrijednosnih iznosa, neke od najznačajnijih odluka menadžmenta obuhvataju izdatke za nabavku materijalne imovine. Proces planiranja i ocjenjivanja prijedloga za ulaganje u materijalnu imovinu zove se ocjena isplativosti ulaganja.

Odluke o kapitalnom ulaganju komplikovane su zbog činjenice da odluka mora biti donesena na temelju procjene budućih poslovnih rezultata. Takve odluke po svojoj prirodi uključuju veliki stepen nesigurnosti.

Takve odluke krucijalne su za dugoročno zdravlje preduzeća, jer su veliki novčani iznosi vezani na dugi rok i njih je vrlo teško ili nemoguće promijeniti. Jednom kad se sredstva ulože i projekt se počne izvoditi nema povratka na početak ili, ako ima , to su velike žrtve. Zbog toga, kompanije mogu profitirati uz dobre odluke o kapitalnim ulaganjima , kao i snositi dugoročne gubitke ako su odluke loše. Kod donošenja odluka o kapitalnim ulaganjima razmatraju se i mnogi nefinansijski faktori, kao na primjer daje se prioritet otvaranju novih radnih mjesta, izbjegava se otpuštanje radne snage, štiti se okolina itd. međutim bitno je da ulaganja u materijalnu imovinu ( investicije ) ostvare zadovoljavajući prinos na uložena sredstva. Ako tog zadovoljavajućeg prinosa nema , ulagači ne bi bili voljni ulagati sredstva u finansiranje projekta. Takve kompanije ne bi mogle skupiti dovoljno sredstava za ulaganje u buduće projekte i tu bi bio kraj.

Svako ulaganje u investicioni projekat mora da bude isplativo sa vidnim ekonomskim efektima, mora se zasnivati na naučnim osnovama kako bi održao stabilnost i tempo razvoja određenog preduzeća.

U ovom seminarskom radu ćemo se prije svega morati pozabaviti pojmom projekta i investicije, da bismo obradili temu unapređenja proizvodnje putem profitabilnih i atraktivnih investicija.

2


_____________________________________________________________

1. INVESTICIJE

Ulaganje ili latinizam Investicija je pojam s nekoliko povezanih značenja u ekonomiji i finansijama. U najširem smislu riječi, investicija je akumulacija u sadašnjosti s nadom dobitka u budućnosti.

Investicijom se može označiti bilo kakvo ulaganje, primarno novčanih sredstava, radi sticanja određenih ekonomskih koristi, odnosno profita. Pri tome se može ulagati u finansijske oblike imovine i s njima izjednačene investicije ili u realne oblike imovine koji omogućavaju ostvarivanje ekonomskih koristi odnosno profita kroz određene produktivne poslovne aktivnosti.

Ulaganja, tj. oblici investicija, pojmovno se mogu posmatrati s nekoliko različitih aspekata. Tako se razlikuju poslovne investicije, posmatrane s aspekta procesa budžetiranja kapitala investicijskih projekata izborom različitih kriterijuma o izboru investicionih projekata; s ekonomskog aspekta kao vrijeme u kojem se resursi ne koriste za potrošnju već se koriste za buduću proizvodnju; s finansijskog aspekta kao ulaganje u različite vrijednosne papire; s aspekta ličnih finansija kroz proces izlaganja lične štednje riziku i očekivanju iz rizika izvedenih prinosa; u smislu nekretnina ulaganje u rezidencijalne ili poslovne nekretnine s ciljem sticanja tekućih dohodaka ili kapitalnih dobitaka uslijed aprecijacije vrijednosti investicije. Investiranje i odluke o investicijama temelje se na konceptu budžetiranja kapitala.1

Investicije mogu davati pozitivne ili negativne stope prinosa na investirana sredstva. Tako pozitivan prinos ostvaruju investicije koje imaju čistu sadašnju vrijednost jednaku ili veću od nule, dok negativne stope prinosa odbacuju investicije koje imaju negativnu čistu sadašnju vrijednost. Razmatranje pozitivnih prinosa dijeli se na dva koncepta, pozitivni realni prinosi i pozitivni apsolutni prinosi. Pozitivni realni prinosi označavaju prinos na neku vrstu imovine koji nadmašuje prinose na usporedive vrste imovine, dok apsolutni pozivni prinosi za benchmark uzimaju prinos na kratkoročne državne dužničke vrijednosne papire, trezorske zapise. Tako apsolutni pozitivni prinosi označavaju prinos koji nadmašuje prinos na trezorske zapise neovisno o smjeru i intenzitetu cjenovnih promjena imovine koja se nalazi u investicijskom portfoliu.

U procesu budžetiranja kapitala finansijski menadžer identifikuje investicijske oportunitete koji imaju veću vrijednost za preduzeće nego što je trošak njihovog sticanja.

1 Prof. Dr Pajo Panić, PROJEKTNI I INVESTICIONI MENADŽMENT, UPS, Banja Luka, 2006., str 13 - 16

3

http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Trezorski_zapisi&action=edit&redlink=1

http://hr.wikipedia.org/wiki/%C4%8Cista_sada%C5%A1nja_vrijednost

http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Financije&action=edit&redlink=1

http://hr.wikipedia.org/wiki/Vrijednosni_papir

http://hr.wikipedia.org/wiki/Proizvodnja

http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Potro%C5%A1nja&action=edit&redlink=1

http://hr.wikipedia.org/wiki/Bud%C5%BEetiranje_kapitala

http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Financije&action=edit&redlink=1

http://hr.wikipedia.org/wiki/Ekonomija

http://hr.wikipedia.org/wiki/Latinizam


_____________________________________________________________

Drugim riječima, predmetom izučavanja u procesu budžetiranja kapitala su čisti novčani tokovi koje generiše upotreba neke imovine u odnosu na trošak sticanja te iste imovine. Koncept budžetiranja kapitala temelji se pored procjene očekivanih novčanih tokova u budućnosti na procjeni riziku prilagođene diskontne stope, tj. zahtijevanog prinosa. Ovdje se uvodi koncept čiste sadašnje vrijednosti, tj. diferencijala sadašnje vrijednosti očekivanih novčanih tokova i investicijskog troška neke imovine, tj. projekta. Imovina ili projekt koji imaju pozitivnu čistu sadašnju vrijednost povećavaju bogatstvo običnih dioničara, tj. vlasnika te su prihvatljivi s aspekta rizika i nagrade. Tako se procjena veličine priliva, dinamike te rizika ostvarivanja novčanih tokova nalazi u središtu budžetiranja kapitala, tj. odluka o investiranju. Sumarno, tri su temeljna koncepta odlučivanja u procesu investicijskog odlučivanja:

budžetiranje kapitala u smislu procjene veličine i dinamike očekivanih novčanih tokova te riziku prilagođene diskontne stope

struktura kapitala, tj. različite kombinacije dugoročnog duga i vlastitog kapitala preduzeća koje omogućuju dugoročne investicije

upravljanje neto obrtnim kapitalom, tj. upravljanje kratkoročnom imovinom (zalihe, novčana sredstva) i kratkoročnim obvezama preduzeća s ciljem neometanog obavljanja svakodnevnih poslovnih aktivnosti

Temeljni princip pri budžetiranju kapitala sadržan je u vremenskoj vrijednosti novca. Vremenska vrijednost novca određena je tehnikom ukamaćivanja, odnosno diskontiranja. Tehnikom diskontiranja određuje se sadašnja vrijednost očekivanih novčanih tokova, dok se tehnikom ukamaćivanja određuje buduća vrijednost novčanih tokova. Proces odluka u sklopu budžetiranja kapitala sadržan je u kriterijima investicijskog odlučivanja od kojih su najznačajniji koncept čiste sadašnje vrijednosti te koncept interne stope profitabilnosti očekivanih čistih novčanih tokova.

U procesu odlučivanja o oblicima investicija, dominantan je pristup moderne portfolio teorije H. Markowitza i model procjene kapitalne imovine koji ukazuje na način kako se kombinovanjem dionica u portfelju može postići najniži rizik za neki zahtijevani prinos, ili najviši mogući prinos za dati nivo rizika. Rizik se ovdje promatra tehnički, kao odstupanje očekivane cijene promatrane imovine u portfoliu od ostvarene cijene na uređenom javnom tržištu.

4

http://hr.wikipedia.org/wiki/Portfelj


_____________________________________________________________

Oduke o investiranju i oblicima investicija obuhvataju čitav niz povezanih rizika od kojih su najvažniji tržišni rizik, politički rizik , rizik likvidnosti , valutni rizik, kreditni rizik, rizik promjene kamatnih stopa, rizik promjene poreznih propisa te specifični rizici vezani uz pojedini oblik investicije.2

2. PROJEKAT

Projekat ima sve elemente poslovnog procesa i predstavlja poduhvat koji se odvija u budućnosti sa odgovorajućim rizikom i neizvjesnošću. Projekat sadrži konačne ciljeve koje treba postići u čijoj realizaciji učestvuju ograničeni resursi. Projekat zahtjeva koordinaciju u realizacije i pritom koristi tehnike mrežnog planiranja.

Uspješnost funkcionisanja projekata kao sistema zavisi od toga kako se realizuju definisani ciljevi i ostvaruju svrhe u dinamičkom okruženju. Međutim, mora se naglasiti da na sistem ovakve vrste djeluju i spoljne i unutrašnje smetnje. Od onih najjednostavnijih, čije se dejstvo može predvidjeti, i čije su posljedice djelovanja na sistem poznate, pa je poznato i preuzimanje upravljačkih mjera za njihovo uklanjanje, do takvih smetnji koje se ne mogu predvidjeti, a nisu poznate ni odgovarajuće upravljačke mjere za njihovo uklanjanje. Ako se svemu što je navedeno doda i dosta nizak stepen determinisanosti takvih sistema, onda je u potpunosti jasno da projektom treba upravljati.

Realizaciju projekta karakateriše velika složenost, ogromni troškovi kao i veliki broj učesnika u realizaciji. Da bi se projekat efikasno realizovao potrebno je da se njime racionalno upravlja. To je jedan od razloga što je u SAD za realizaciju projekata stvorena koncepcija upravljanja projektima (Project management).

Brojni autori ističu da je upravljanje projektom nastalo kao primjenjena oblast tradicionalnog (ili funkcionalnog) upravljanja skoncentrisana na upravljanje složenim i neizvjesnim situacijama sa definisanim ciljem. Funkcionalno upravljanje i upravljanje projektom karakterišu iste faze (selekcija, alokacija resursa, planiranje, programiranje, organizovanje i kontrola). Razlika je u predmetu upravljanja. Dok je kod funkcionalnog upravljanja predmet upravljanja organizacija, kod upravljanja projektima predmet upravljanja je projekat.

2 Dr Rovčanin Adnan, UPRAVLJANJE FINANSIJAMA, Ekonomski fakultet, Sarajevo, 2006., str 93 - 103

5


_____________________________________________________________

Takođe, kod funkcionalnog upravljanja fokus je na kontroli, dok je kod upravljanja projektima fokus na planiranju i programiranju. Konačno, funkcionalni rukovodioci su specijalisti (funkcionalne oblasti), dok su rukovodioci projekta globalisti.

Svaki pristup konceptu upravljanja projektom podrazumjeva definisanje i korišćenje odgovarajuće organizacione strukture za upravljanje realizacijom, gdje osnovnu ulogu igra tim zadužen za upravljanje realizacijom projekta.

Ova karakteristika proističe iz potrebe da se za upravljanje realizacijom projekta formira nova organizacija, koja će biti različita od one koju smo usvojili kada je u pitanju upravljanje određenim poslovnim sistemom. Polazeći od činjenice da u realizaciji svakog projekta, po pravilu, učestvuje veći broj poslovnih sistema potrebno je formirati novu, odgovarajuću organizaciju koja će moći da zadovolji prethodno postavljene uslove. Kada se odlučimo na korišćenje koncepta upravljanja projektom, time smo se opredjelili da formiramo i koristimo informacioni sistem za podršku upravljanja realizacijom projekta zasnovanog na računaru.

Svi pristupi upravljanju projektom predlažu i koriste tehniku mrežnog planiranja i gantograma u planiranju, praćenju i kontroli realizacije projekta. Korišćenje mrežnog planiranja u upravljanju realizacijom projekta je nezamjenjiva, jer omogućava, pored grafičkog predstavljanja i praćenja projekta, pribavljanje velikog broja potrebnih informacija koje su neophodne za upravljanje realizacijom projekta.

Slika 1. Projekat3

3 http://www.razvoj-karijere.com/media/files/Menadzment_i_projektni_menadzment_predavanje.pdf

6


_____________________________________________________________3. FINANSIRANJE

Da bi preduzeće ostvarilo planirani razvoj, potrebno je da u okviru svog finansijskog poslovanja obezbjedi potrebna finansijska sredstva. Svako preduzeće u okviru svog razvoja planira realizaciju određenog broja investicija. Šta će od planiranog biti realizovano zavisi, prije svega, od raspoloživih finansijskih sredstava. Sam postupak utvrđivanja potrebnih sredstava za realizaciju planiranih investicija, kao i način njihovog pribavljanja, nazivale finansiranje investicija.

U svim investicionim programima pored potrebnih finansijskih sredstava definišu se i izvori iz kojih se ta sredstva i obezbjeđuju. Postupak usklađivanja strukture, veličine i dinamike potrebnih ulaganja raspoloživim sredstvima predstavlja veoma složen problem. Ta složenost proističe iz činjenice da sva ulaganja moraju biti pokrivena određenim sredstvima jer samo pod tim uslovima moguća je realizacija investicionog programa. Ukoliko taj odnos nije obezbeđen, dolazi do teškoća koje se manifestuju u usporavanju realizacije investicije, gubitak određenih efekata zbog korišćenja, pa čak može dovesti u pitanje i realizaciju cjelokupnog investicionog programa. Sve to u krajnjoj liniji može negativno da se odrazi na razvoj preduzeća.

Da bi se navedeni problemi u potpunosti eliminisali potrebno je da se prilikom definisanja investicionog programa jasno naznače izvori finansijskih sredstava i da se usklade sa ulaganjima. Znači da ukupna sredstva koja se ulažu u realizaciju neke investicije moraju po obimu i dinamici priticanja biti jednaka ukupno potrebnim sredstvima.

Raspoloživa finansijska sredstva za ulaganje u određenu investiciju potiču iz sopstvenih izvora, zatim mogu da budu sredstva koja se pozajmljuju od banaka ili se pribavljaju emitovanjem i prodajom hartija od vrednosti. Po pravilu, obim i dinamika priticanja sredstava trebalo bi da odgovara ukupno potrebnim sredstvima za realizaciju investicije.

Osnovni finansijski problem i rješenje neke investicije prikazuju se u obliku finansijske konstrukcije, koja obuhvata:

• utvrđivanje predračunske vrijednosti potrebnih ulaganja za realizaciju investicije;

• utvrđivanje izvora iz kojeg će se finansirati realizacija buduće investicije.

7


_____________________________________________________________Izrada finansijske konstukcije ima za cilj da se sastavi proračun i utvrde izvori potrebnih finansijskih sredstava za realizaciju planirane investicije. U obimu finansijske konstrukcije utvrđuje se odnos sopstvenih sredstava i sredstava iz drugih izvora. Sam trenutak obezbjeđenja novčanih sredstava naziva se zatvaranjem finansijske konstrukcije. Jedan od veoma važnih momenata kod zatvaranja finansijske konstrukcije predstavlja odnos između sopstvenih i pozajmljenih sredstava. Naime, pozajmljena sredstva ne bi trebalo da budu zastupljenija od sopstvenih, jer bi u protivnom investicija mogla da bude neefikasna.

Kao najčešći učesnici u finansiranju investicija pojavljuju se:

• ulaganjem sredstava osnivača u vidu početnog poslovnog fonda;

• iz rezultata poslovanja;

• od domaćih i stranih ulagača;

• na osnovu zajmova;

• emitovanjem i prodajom hartija od vrijednosti;

• ustupanjem poreza i doprinosa, na druge načine u skladu sa zakonom.

Na ovaj način preduzeće obrazuje trajne i povremene izvore fmansiranja. Inače, preduzeće formira sledeće trajne izvore sredstava:

• poslovni fond,

• fond ulagača i

• rezerve.

Poslovni fond formira se od sredstava koja potiču iz početnog poslovnog fonda, iz rezultata poslovanja i ustupanjem poreza i doprinosa. Fond ulagača predstavlja rezultat poslovanja iz drugih izvora u skladu sa zakonom i iskazuje se kao dioničarski kapital. Rezerve su ona novčana sredstva koja se obrazuju iz dobiti.

4. INVESTICIONI PROGRAM

Investicioni program je prikaz i razrada ideje i ciljeva preduzeća koje se namjeravaju ostvariti određenim ulaganjem. Svrha izrade investicionog projekta je omogućavanje i menadžmentu preduzeća i drugim partnerima koji treba da se uključe u izvedbu investicije (poslovnim partnerima, bankarima, lokalnim vlastima) da steknu potpunu i sistematiziranu sliku o stanju preduzeća, osmišljenosti projekta i uslovima za realizaciju projekta.

8


_____________________________________________________________Ovaj elaborat je sistematizovani skup podataka koji investitoru treba da ukažu na isplativost preduzimanja određenog investicionog poduhvata i dokument koji služi za razgovor sa potencijalnim investitorima i finansijerima.

Investicioni program sadrži investiciono tehničku dokumentaciju kojom se precizno razrađuje poslovna ideja, istražuje mogućnost njene realizacije na tržištu kao i potencijalni rizici i ograničenja za njenu realizaciju. Biznis plan i investicioni program se razlikuju po obimu, sadržaju i veličini investicije za koju se rade. Investicioni program se radi za veću predračunsku vrednost investicije, i u njemu je izvršena dublja i metodološki složenija analiza. Potencijalni korisnici finansijskih sredstava moraju ispuniti kriterijume i uslove za ulaganje u razvojne programe, pa se u skladu sa zadatom formom izraduje investicioni program. Forma investicionog programa bi trebala sadržavati sljedeće parametre:

Opis projekta i svrha investiranja Analiza razvojnih mogućnosti i sposobnosti investitora Analiza tržišta Tehničko tehnološke osnove Analiza lokacije Mjere zaštite Ekonomsko finansijska analiza Finansijsko tržišna ocjena projekta (statička i dinamička ocjena ekonomske

efikasnosti projekta) Analiza osjetljivosti

„Današnja ekonomska teorija i praksa raspolažu sa nekoliko definicija investicionog projekta. Za istraživanje bilo kojeg investicionog programa bitno je da zadovoljava princip teorijske i konceptualne konzistentnosti kao i opšte institucionalne korektnosti, kako bi bio implementiran u ekonomskom životu.

Svaki iole profitabilan program temelji se na skupu ciljeva i aktivnosti i formi rada, što se simbolički kratko zapisuje:“4

P = (C, A, O)

Gdje su:

4 Prof. dr Pajo Panić, PROJEKTNI I INVESTICIONI MENADŽMENT, UPS, Banja Luka, 2006, str. 149

9


_____________________________________________________________

P - projekatA - aktivnostiC - ciljeviO – organizaciona forma rada

Prethodni zapis je potrebno detaljnije definisati da bismo dalje razmatrali investicioni program i njegovu svrsishodnost. Projekat, i samo planiranje projekta je potrebno posmatrati kao životni ciklus. Početna tačka je da se odredi šta se želi postići i da se naznače ciljevi projekta. Završna tačka je obično analiza uspjeha. Međutim, većina autora smatra da projekti nisu samo postepeno praćenje faza životnog ciklusa, već da je potreban dinamičniji pristup gdje se u toku svake faze izvršenja projetka paralelno vrši analiza i planiranje.

Ciljevi treba da usmjeravaju ljude koji su uključeni u projekat ka postizanju krajnjih rezultata. Pri određivanju ciljeva projekta, potrebno je da se postave sledeća pitanja:

Šta se projektom pokušava postići? Koji će biti krajnji rezultati? Koje standarde želite postići? Šta želite pružiti svojim korisnicima i klijentima?

Obično se odredi jedan sveobuhvatni cilj, ali se definišu i ciljevi koji takođe definišu i uslovljavanju ostvarenje projekta. Pri tome je važno je da se odrede prioriti i postave ti dodatni ciljevi u hijerarhiju različitih djelovanja koja će biti potrebna kako bi se postigao krajnji cilj projekta. Postavljanje ciljeva pomaže u pojašnjavanju i postavljanju kriterijuma za uspjeh. Dalje, kod postavljanja ciljeva je važno definisati kriterijume uspješnosti, koji će pomoći da se odredi da li su ili nisu ostvareni ciljevi.

Prema ciljevima su usmjerene aktivnosti, odnosno željeno stanje izabranih pravaca djelovanja u smjeru budućnosti namijenjene u projektu, pa bismo to mogli izraziti na sljedeći način:

C = Ci (i = 0, 1, 2, ....n)

Gdje su:

10


_____________________________________________________________

CoɛC – početni cilj

CmɛC – konačni cilj

CkɛC – ( k = 1, 2....n-1) – međuciljevi od početnog do završnog

Kreiranje sistema ciljeva podrazumjeva:

Slika 2. Investiciona odluka u pet koraka5

Kada pogledamo gore navedenu formulaciju ciljeva, jasno je da popis ciljeva mora piti što kraći, koncirniji, razumljiviji. Ciljevi moraju biti lako provjerljivi, da jasno upućuju

5 Prof. Dr Pajo Panić, PROJEKTNI I INVESTICIONI MENADŽMENT, UPS, Banja Luka, 2006. Str 151

11


_____________________________________________________________na ono što bi prilikom investicije trebalo i sa kojim sredstvima ostvariti. Troškovi moraju biti dobro predviđeni, a kvalitet koncizno naznačen u najtačnijoj mogućoj varijanti. Možemo dakle reći da su ciljevi čvorne tačke prema kojima su usmerene aktivnosti, odnosno buduća djelovanja preduzeća u pravcu investicionog projekta.

Aktivnosti predstavljaju etapu korišćenja vremena i resursa, sa definisanim tačkama početka i kraja. Osnovni parametar za procjenu aktivnosti i rezultata je efikasnost (da li se aktivnosti izvode na racionalniji mogući način) a ciljeva efektivnost i relevantnost (da li su rezultati implementiranih aktivnosti uticale na postizanje ciljeva). Pri definisanju ciljeva, rezultata i aktivnosti važno je ograničiti se na one elemente koje je u toku projekta moguće postići odnosno izbjeći navođenje nerealno velikog broja i karaktera ciljeva.

Skup aktivnosti možemo formulom iskazati na sljedeći način:

A = aj , ( j = 1, 2, ....n)Ili u skupovnoj notaciji:

A = /(C1, C2), Ci, CjɛCʌC2-RC2/

Iz gore navedenog zaključujemo da svaki investicioni program za potencijalne probleme mora da prezentuje i rješenja. Investicioni program se definiše kao sistemska analiza spoljnih i unutrašnjih ciljeva privređivanja sa ciljem formiranja dugoročne razvojne politike na tačno određen zadatak, sa zadatim ciljevima i sredstvima potrebnim za njegovo finansiranje. Pri tome se moraju uzeti u obzir mogućnosti preduzeća da reaguje na zadate parametre, odnosno da postoji pristup procesu investiranja. Projekat obuhvata specifične aktivnosti koje obavljaju odgovorne osobe, a u cilju stvaranja određene vrijednosti. Svaki projekat ima svoj početak i kraj i privremenog je karaktera. Projekat se razlikuje od rutinskog posla gde radnik obavlja istu vrstu posla svaki dan, sa malim izmjenama. Konkretni rezultati koje projekat proizvodi su vidljivi i mogu se verifikovati.Project Managmet Institute definiše projekat kao vremenski određeno nastojanje da se proizvede jedinstven proizvod, usluga ili rezultat. Iz ove se definicije mogu videti dvije važne stvari koje razlikuju projekt od operativnoga posla.6

Prva je da je projekat privremena aktivnost, što označuje da projekt ima svoj početak i svoj kraj. Takođe, projektna ekipa okupljena je za vrijeme trajanja projekta, a nakon toga

6 www.pojectsmart.co.uk

12


_____________________________________________________________se raspušta. Drugim riječima, ljudski se resursi oslobađaju za druge projekte ili operativne poslove.

Druga je karakteristika da je projektom stvoren jedinstveni proizvod.

Projekat je ciljno usmjerena, jednokratna, relativno nova i kompleksna namjera, ili cjelovitost međusobno povezanih aktivnosti čije je trajanje vremenski ograničeno.

Realizacija aktivnosti povezana je s korišćenjem resursa i visokim rizikom, pa zahtjeva saradnju različitih stručnjaka (timski rad) i posebno organizovanje. Za puno razumjevanje definicije projekta kao organizovanog načina rada za ostvarivanje jednokratno definisanog cilja, važno je prepoznati njegove bitne osobine:

1. projekat je privremena organizaciona forma koja traje od početka djelovanja na unaprijed određenim poslovima ostvarenja postavljenog cilja,

2. projekat za ostvarenje ciljeva koristi ljudske i materijalne resurse,3. projekat je u svom ostvarenju omeđen obimom posla koji treba obaviti,

vremenom pretpostavljenim za dovršenje i raspoloživim finansijskim sredstvima,4. projekat je skup međusobno povezanih aktivnosti s definisanim vremenom

početka i završetka usmjerenih prema zajedničkom cilju.7

Kritični elementi projekta su:

1. resursi - ljudi, materali, oprema2. vrijeme - predviđeno za dovršenje projekta3. sredstva - na raspolaganju za projekat.

Rezultati ukupnih aktivnosti investicionih projekata u ekonomskom vijeku poslovanja projektuju se na bazi tehnološko-tehničkih, tržišnih i ekonomsko- finansijskih analiza, po stalnim cijenama i pod pretpostavljenim uslovima koji važe u vrijeme njihove izrade. S obzirom da su projektovani uslovi skloni promjenama, to u ekonomskom vijeku njihove realizacije može doći do odstupanja od predviđenih i ostvarenih rezultata poslovanja.

Jedna od suštinskih karakteristika mogućih promjena u procesu realizacije investicija je neizvjesnost koja se najčešće javlja u vidu nekog rizika, koji se može kvantifikovati i na

7 Prof. dr Petar Jovanović "Upravljanje projektima", Beograd, 2003, str. 155.

13


_____________________________________________________________osnovu toga odrediti njegova veličina. Identifikacijom i grupisanjem rizičnih faktora može se odrediti njihov uticaj na ostvarljivost formulisanih investicionih ciljeva.

Ciljevi projekta se ostvaruju nizom promišljenih aktivnosti kojima je tačno definisano šta se očekuje kao rezultat, koje je predviđeno vrijeme i koji resursi se troše ili koriste u radu. Sve aktivnosti raspoređene su u vremenski slijed u zavisnosti od povezanosti rezultata rada i optimalnog rasporeda kako bi se skratilo ukupno vrijeme rada na projektu. Da bi mogli nadzirati izvršenje planova ugrađuju se kontrolne tačke na karakterističnim i obično značajnim tačkama planiranog ostvarenja.8

Koncept upravljanja projektom je naučno zasnovan i u praksi potvrđen koncept kojim se uz pomoć odgovarajućih metoda, organizacije, planiranja i kontrole vrši racionalno usklađanje svih potrebnih resursa i koordinacija obavljanja potrebnih aktivnosti da bi se određeni projekat realizovao na najefiksniji način. Bazira se na uspostavljanju i korišćenju organizacione forme koja omogućava najefikasniju realizaciju projekta. Opšti model je prikazan sledećom slikom:

Slika 3. Model organizacione forme

Kako bismo uspješno vodili projekt moramo ga započeti sa jasnom i preciznom vizijom o tome kako će se razvijati, kada će biti završen i kako voditi tim ka tom cilju. Planiranje i

8 Joseph Phillips : "Project Management - On Track From Start to Finish", second edition, McGraw-Hill/Osborne 2004,

14


_____________________________________________________________vođenje projekta ravna se po poslovnim ciklusima, ciljevima i vremenu. Uspješno upravljanje projektom zahtjeva puno više od same ugradnje najnovije i najbolje moguće tehnologije. Uspjeti u planiranju i vođenju projektima znači uspjeti u rukovođenju, jer cilj vođenja projekata nije tehnologija radi sebe same već prije pomak prema stvarima poput poboljšanih servisa za kupce, poboljšanog kvaliteta proizvoda i povećanje profita.9

5. UPUTSTVO ZA IZRADU INVESTICIONOG PROGRAMA

Investicioni program treba da sadrži sve elemente koji daju dovoljno informacija o opravdanosti pokretanja jedne proizvodnje. Treba nastojati da što je moguće više budu zastupljeni realni podaci, ali u slučajevima kada to nije moguće koristiti se i procjenama. Formalno Investicioni program treba da ima sljedeća poglavlja:

1. OPIS INVESTICIONOG OBJEKTAU ovom dijelu treba opisati šta je predmet Investicionog programa i iznijeti sve raspoložive podatke o njegovoj namjeni.

2. KVANITATIVNI PRIKAZ KAPACITETAOvdje treba dati prikaz proizvodnih kapaciteta po pojedinim proizvodima, prozvodnim linijama i ukupne kapacitete.

3. PROIZVODNI PROGRAMDetaljan opis svih proizvoda sa njihovim fizičkim osobinama, hemijskim sastavom, kalorijskom vrijednošću, ambalažom itd.

4. SIROVINEDetaljan opis svih sirovina sa njihovim izvorima i načinima dopreme. Obuhvatiti i sve repromaterijale koji će se koristiti.

5. BILANSIU ovom dijelu treba izraditi sve potrebne materijalne i energetske bilanse, te planske normative utroška sirovina, repromaterijala i energije za proizvodnju. Ukoliko nema preciznih pokazatelja za utrošak energije upotrijebiti što realniju procjenu. Ovdje treba prikazati i cijene svih sirovina, repromatrijala i gotovih proizvoda. Bilansi se mogu uraditi tabelarno ili grafički sa obaveznim navođenje mjernih jedinica.

6. PRIKAZ OSNOVNE TEHNOLOŠKE KONCEPCJE

9 Joseph Phillips : "Project Management - On Track From Start to Finish", second edition, McGraw-Hill/Osborne 2004,

15


_____________________________________________________________Detaljno opisati tehnološki proces, iscrati protočne šeme ili blok-dijagrame koji prikazuju odvijanje pojedinih faza tehnološkog postupka. U ovom dijelu treba uraditi i grubu skicu proizvodne hale ili drugog radnog prostora, sa planiranim površinama. Po mogućnosti uraditi i dispozicioni plan opreme i uređaja u planiranom radnom prostoru.

7. PREDRAČUNSKA VRIJEDNOST INVESTICIONOG OBJEKTASpecificirati sve mašine i uređaje koji će se koristiti u tehnološkom postupku, sa mogućnostimanabavke i cijenema koštanja kod različitih dobavljača, te napraviti procjenu košanja potrebnih mašina i aparata. Pored toga, navesti i sve druge planirane troškove kao što su građevinski radovi, oprema, montaža, instrumentacija, ostali investicioni izdaci, kao i vrijednost prethodnih ulaganja i iznos potrebnih obrtnih sredstava.

8. EKONOMSKA ANALIZANavesti planirane izvore finansiranja i okvirne uslove obezbjeđenja sredstava. Nadalje uraditi analizu osnovnih ekonomskih efekata, kroz analizu rentabilnosti, najbolje preko protoka gotovine u toku izabranog perioda (npr. 5 godina). Na kraju treba napraviti procjenu trajanja investicione izgradnje i rok za uspostavljanje eksploatacionog toka.

6. RIZIK

Ocjena nivoa rizika ulaganja u investicije zahtjeva informacije o novčanim tokovima u ekonomskom vijeku poslovanja, čija je analiza profitabilnosti zavisna od projektovanih tehnološko-tehničkih uslova projekata koji uslovljavaju ključne parametre investicionog odlučivanja preko kapaciteta i obima proizvodnje, životnog vijeka proizvoda i upotrebnog perioda osnovnih sredstava, pri čemu angažovana oprema ima poseban značaj. I ostali faktori kao sto su potražnja za proizvodima iz proizvodnog programa, prodajne cijene, troškovi proizvodnje, prognozirana produktivnost i sl. takođe imaju značajan uticaj na visinu parametara koji pokazuju prinosnu moć projekata (isplativost-profitabilnost) čija se realizacijapredviđa konkretnom investicijom (rok vraćanja, neto sadašnja vrijednost, interna stopa prinosa).

Analiza rizika kao bitnog faktora neizvjesnosti ima za cilj sagledavanje događaja koji u budućnosti, tj. u ekonomskom vijeku mogu uticati na ponašanje investicija, odnosno investicionih projekata, ne sarno sa ekonomsko-finansijskog nego i sa i tehnološko-tehničkog stanovišta.

16


_____________________________________________________________Rizik predstavlja manju ili veću neizvjesnost u vezi sa očekivanim ishodom neke poslovne aktivnosti. Neizvjesnost je veoma značajna karakteristika procesa investiranja. Postoji razlika između rizika i neizvjesnosti. Upravljanje rizikom sadrži nekoliko faza: identifikacija rizika, procjena rizika, kontrola i finansiranje trzista. Suština analize rizika jeste da se sagledaju faktori koji određuju stepen rizika i njegovu prirodu. a svaka vrsta rizika je determinisana različitim činiocima.

Kada je riječ o procjenjivanju rizika u investicijama, jedna od osnovnih tehnika je simulacuja. Ona podrazumjeva ispitivanje ishoda investicione odluke prije nego sto se ona realizuje. Najednostavnije vrste simulacije su analiza osjetljivosti i drvo odlučivanja.

Analiza osjetljivosti je tehnika koja nam pomaže da saznamo koliko će se neto sadašnja vrijednost projekta promijeniti zbog promjene vrijednosti nekog kapitala, a da ostali parametri ostanu nepromjenjeni. Ova tehnika služi za preispitivanje odluke da bi smo utvrdili u kojoj mjeri se može tolerisati netačnost pretpostavki na kojima odluka počiva. Proces primjene anlize osjetljivosti ima nekoliko faza: definisanje kritičnih parametara projekta, određivanje intervala mogućeg kretanja vrijednosti kritičnih parametara u budućnosti, određivanje vjerovatnih vrijednosti kritičnih parametara i ocjena projekta uz primjenu vjerovatnih vrijednosti kritičnih parametara. Primjenom ove analize može se vidjeti do koje maksimalne ili minimalne vrijednosti može ići neka velićina pa da investicioni program još uvijek bude opravdan i prihvatljiv za realizaciju. Osnovni cilj analize osjetljivosti je sagledavanje uticaja različitih parametara na promjenu vrijednosti pojedinih kriterijuma kao i sagledavanje uticaja ovih promjena na ukupnu ocjenu valjanosti određenog investicionog projekta. Nedostatak analize osjetljivosti je to što je ona složen računski postupak, što ne postoji subjektivno mišljenje prognozera i sl.

Drvo odlučivanja predstavlja tehnički postupak za donošenje investicionih odluka u uslovima rizika i neizvjesnosti. Drvo odlučivanja veoma olakšava donošenje investicionih odluka zato što se vrši račvanje posljedica odluke. Primjenom ove tehnike vrši se određivanje neto novčanih tokova koje bi projekat mogao da generiše polazeći od rezultata koji su ostvareni u prethodnom periodu. Korišćenjem ove tehnike pokušavamo da prikažemo razvoj budućih događaja onako kako bi se desili u budućnosti. Kod dreveta odlučivanja najprije se hronološki navode odluke i neizvjesnosti zatim se vrši konstruisanje stabla tako da se prikažu mogući ishodi alternativnih odluka. Nakon toga se određuju finansijska sredstva i na kraju se vrši analiza stabla od strane menadžera preduzeća.

17


_____________________________________________________________ZAKLJUČAK

Preduzeća investiranjem u različite investicione projekte realizuju ranije definisane ciljeve rasta razvojne politike i strategije preduzeća. To je vrlo očigledna suštinska aktivnost u biznisu. Kapitalni izdatci investicija preduzeća najčešće su značajno velike vrijednosti. Investicije predstavljaju vrlo složeni proces sastavljen od višedimenzionalnih aktivnosti. Investiranjem pravi se pokušaj, da se na određeno vrijeme ostvari veća korist.

Danas se ulažu resursi i sredstava, sa nadom da će se za izvjesno vrijeme taj iznos ostvariti veći prinos od uloženog novca.

Investicioni projekti troše sredstva, resurse i vrijeme da bi se preduzeće afirmisalo u novom okruženju, prilagodilo anticipovanim promjenama ili samo iniciralo promjene, prevazišlo hendikepe, trenutne pozicije i, konačno, na osnovu pažljivog planiranja iprogramiranja, rukovodilo prema njegovim razvojnim ciljevima.

Investiranjem preduzeće bi prilagodilo svoje proizvodne mogućnosti (obim ili asortiman, kvalitet proizvodnje itd.) sa šansama koje pružaju te nove predviđene promjene tržišne potražnje. Sve ovo govori da su investicije uslov egzistencije preduzeća, održanja i poboljšanja konkurentske prednosti. Stoga proces donošenja investicione odluke prestavlja posebno značajan i jednu od najsloženiji segmenta djelatnog odlučivanja.

Investicione odluke definišu budućnost investitora. Ranije formulisane strategije rasta preduzeća su osnovna pretpostavka investicionih projekata. Poznate osobine investiranja (potrošena sredstva investiranjem dugoročno se vezuju u obliku trajnih produktivnih dobara i one se po pravilu ne mogu povratiti, jer se radi najcesče o velikiom iznosima potrošenih sredstava, rizik neefiksnog investiranja su potencijalni gubitak i one imaju trajne posljedice) traže da proces budžetiranje kapitala prestavlja jedan dobro organizovan proces detaljnog i sasvim ozbiljnog ispitivanja svih relevantnih determinanti budućih stanja i promjena.

Imajući u vidu da se investicioni projekti povezuju sa strateškim ciljevima razvoja preduzeća, u investicionim istraživanjima se moraju uvažavati svi interni i eksterni faktori tog razvoja i ukupnog poslovanja.

18


_____________________________________________________________Velik je broj determinanti koje direktno ili indirektno, definišu uspjeh investicija. Veliki broj internih faktora, kao i niza eksternih ograničenja proizlaze iz društveno-ekonomskog okruženja investicionog odlučivanja, te česte promjene u njima dovode do toga da se izbor sprovodi u uslovima neizvjesnosti i rizika, prilikom čega je moguće da se identifikuje neograničan broj alternativa, pa će tako i uspjeh, pored znanja i iskustava, zavisiti i od odlučnosti, sreće i intuicije. Da bi se to uradilo potrebna je ispravna procedura vrijednovanja, upoređenja, i selektovanja projekata. Nepotpuna i neprecizna ispitivanja uticaja relevantnih determinanata onemogućuje tačno predviđanje buduće promjene u okruženju.

19


_____________________________________________________________LITERATURA

Monografski izvori:

Prof. dr Petar Jovanović "Upravljanje projektima", Beograd, 2003, Phillips Joseph: "Project Management - On Track From Start to Finish", second

edition, McGraw-Hill/Osborne 2004, Prof. Dr Pajo Panić, PROJEKTNI I INVESTICIONI MENADŽMENT, UPS,

Banja Luka, 2006 Dr Rovčanin Adnan, UPRAVLJANJE FINANSIJAMA, Ekonomski fakultet,

Sarajevo, 2006.,

Elektronski izvori:

www.pojectsmart.co.uk http://www.razvoj-karijere.com/media/files/

Menadzment_i_projektni_menadzment_predavanje.pdf

20

http://www.pojectsmart.co.uk/

atraktivni i profitabilni programi (1)

Documents