askurđelizmi

1
"Askurđelizmi" Neobično je zanimljiva materija srodničkih, predačkih i potomačkih naziva, ali prostor ne dopušta da iole opširnije odgovorimo na pitanja čitalaca o čudnim nazivima predaka, koje oni smatraju posebno bitnima za utvrđivanje korena. Za dedu, pradedu i čukundedu, babu, prababu i čukunbabu svi znamo, ali kako imenovati pretke iz još ranijih generacija? Jedan čitalac nam je poslao čitavu tabelu s naslovom "Nazivi rodbine u rodoslovu", u kojoj je naveo i ove: navrndeda-navrnbaba, kurđel-kurđela, askurđel-askurđela, kurđup-kurđupa, pa onda i kurdlebalo-kurdlebala, sukurdov-sukurdova i surdepač-surdepača???!!! U prvi mah smo se zadivili ovom blagu i pomislili da su te nazive koristili njegovi srodnici, a onda smo uočili zvezdicu uz naslov za napomenu na dnu ove tabele - "Po Miloradu Paviću". Što znači da te i takve nazive nisu koristili njegovi srodnici, već je Pavićev roman uzeo kao naučni izvor. Odnosno, ti nazivi se ne mogu uzeti kao autentičan etnografski podatak iz jezičkog fonda jedne sredine. Mogli smo pustiti čitaoce da iz naših tekstova sami (u) vide da takvih izmišljotina nema u stvarnom narodnom jeziku, ali kad nam je g. Branko Berjan iz Bruklina poslao taj isti spisak termina koji je našao u jednoj reportaži objavljenoj u "Vestima" od pre dve i po godine. U njoj, izvesni 66-godišnji penzioner iz ljubinjskog kraja, u Hercegovini - dakle, kraja u kojem se sačuvao najčistiji vukovski govor - prepričava svoj snove. U njima mu se, navodno, javljao davni predak, iz 17. veka, koji mu je naveo "nazive predaka za 16 kolena" u njihovoj familiji - od dede i navrndede, preko kurđela i kurđupa, do surdepača! I iz još daljih "pasova" - parđupan, ožmikura, kurajber, sajkatava i beli orao. U toj priči je bilo mnogo pojedinosti na osnovu kojih se moglo zaključiti da su svi ti nazivi "samo fond izmišljanja, kobajagi šala dokonih ispičutura" - kako je tačno ocenio istoričar J. Mitrović, podsetivši da su isti takvi i slični bili ispisani i na zidu jedne bačke čarde. Dakle, kao što je prvopotpisani koautor priloga u ovoj rubrici konstatovao u svom magistarskom radu "Terminologija srodstva u Srba" (1969, štampan 1990), - u pitanju je samo kafanski folklor koji se nikako ne sme uzimati ozbiljno. Uostalom, srodnički nazivi žive dok se koriste, a pretke, kao stvarne ličnosti, pamtimo tek tri-četiri generacije unazad.

Upload: charles-hickman

Post on 21-Nov-2015

3 views

Category:

Documents


0 download

DESCRIPTION

Predacki nazivi

TRANSCRIPT

"Askurelizmi"

"Askurelizmi"

Neobino je zanimljiva materija srodnikih, predakih i potomakih naziva, ali prostor ne doputa da iole opirnije odgovorimo na pitanja italaca o udnim nazivima predaka, koje oni smatraju posebno bitnima za utvrivanje korena.Za dedu, pradedu i ukundedu, babu, prababu i ukunbabu svi znamo, ali kako imenovati pretke iz jo ranijih generacija? Jedan italac nam je poslao itavu tabelu s naslovom "Nazivi rodbine u rodoslovu", u kojoj je naveo i ove: navrndeda-navrnbaba, kurel-kurela, askurel-askurela, kurup-kurupa, pa onda i kurdlebalo-kurdlebala, sukurdov-sukurdova i surdepa-surdepaa???!!!U prvi mah smo se zadivili ovom blagu i pomislili da su te nazive koristili njegovi srodnici, a onda smo uoili zvezdicu uz naslov za napomenu na dnu ove tabele - "Po Miloradu Paviu". to znai da te i takve nazive nisu koristili njegovi srodnici, ve je Paviev roman uzeo kao nauni izvor. Odnosno, ti nazivi se ne mogu uzeti kao autentian etnografski podatak iz jezikog fonda jedne sredine.Mogli smo pustiti itaoce da iz naih tekstova sami (u)videda takvih izmiljotina nema u stvarnom narodnom jeziku, ali kad nam je g. Branko Berjan iz Bruklina poslao taj isti spisak termina koji je naao u jednoj reportai objavljenoj u "Vestima" od pre dve i po godine. U njoj, izvesni 66-godinji penzioner iz ljubinjskog kraja, u Hercegovini - dakle, kraja u kojem se sauvao najistiji vukovski govor - prepriava svoj snove. U njima mu se, navodno, javljao davni predak, iz 17. veka, koji mu je naveo "nazive predaka za 16 kolena" u njihovoj familiji - od dede i navrndede, preko kurela i kurupa, do surdepaa! I iz jo daljih "pasova" - parupan, omikura, kurajber, sajkatava i beli orao.U toj prii je bilo mnogo pojedinosti na osnovu kojih se moglo zakljuiti da su svi ti nazivi "samo fond izmiljanja, kobajagi ala dokonih ispiutura" - kako je tano ocenio istoriar J. Mitrovi, podsetivi da su isti takvi i slini bili ispisani i na zidu jedne bake arde. Dakle, kao to je prvopotpisani koautor priloga u ovoj rubrici konstatovao u svom magistarskom radu "Terminologija srodstva u Srba" (1969, tampan 1990), - u pitanju je samo kafanski folklor koji se nikako ne sme uzimati ozbiljno. Uostalom, srodniki nazivi ive dok se koriste, a pretke, kao stvarne linosti, pamtimo tek tri-etiri generacije unazad.