artes molliunt mores. 19/bilten-6 fedra 19.pdfje radio predstavu „sumnjivo lice“ branislava...

14 7 . T E A T A R S K I F E S T I V A L F E D R A 2 0 1 9 . B I L T E N B R . 6

ARTES MOLLIUNT

MORES.

Umjetnici ublažuju zakone.

2 4 7 . T E A T A R S K I F E S T I V A L F E D R A 2 0 1 9 . B I L T E N B R . 6

PRIJATELJI

Peti dan Festivala prođe u znaku vode, sunca i Livna.

Primjećujem vesele ljude.

Kaže jedan čovjek: „Što smo fini, miruhljivi, okupani.“

Kaže jedan drugi: „Čovjek ti je kao skupocjeni automobil.“

Upitnici su titrali u zraku.

Ovih dana na našoj RTV Bugojno gledam Hroniku festivala.

Zaista nas prate onako kako to svoj svoga prati.

Hvala, RTV Bugojno, hvala urednici Eneidi Alibegović.

Sinoć su Livnjaci odigrali „Neboder“.

Lagano.

Mrakasto.

Pomalo u grču, ali opustit će se oni.

Mladi su.

Okrugli sto je bio jako zanimljiv.

Članovi Stručnog žirija Slađa, Dženita i Sejfa su na tako lijep način opustili mladu glumačku ekipu, da sam pomislio kako bi predstava bila na višem nivou da su tako bili opušteni i na sceni.

U svakom slučaju, odlična mlada ekipa.

Večeras u off programu Eko Art i „Kut i ja“.

Poslije njih Trebinjci sa predstavom „Jedan sluga, a dva gospodara“.

Provjerena ekipa, Željo, Darko i ostali.

Naši prijatelji.

Sretno.

Idemo dalje!

P.S. Ovi iz redakcije biltena su sjajni, uigrani. Prijatelji!


MEDIJI O NAMA

OKRUGLI STOHKUD "DINARA" LIVNO, KAZALIŠNA SCENA "CLEUNA"REŽIJA: DINKO PERIŠA"NEBODER"Senad Milanović, moderator okruglog stola, pozdravio je prisutne i poželio dobrodošlicu ansamblu „CLEUNA“, kazališnoj sceni iz Livna, i čestitao na odigranoj predstavi. Večeras je publika imala priliku da pogleda predstavu po još jednom tekstu Lane Šarić.

Na samom početku upitao je reditelja zašto se odlučio za ovaj tekst.

Dinko Periša, reditelj predstave, otkrio je prisutnima da ova kazališna scena postoji već četiri godine. Za ovu predstavu je imao više kriterija. Prethodno je radio predstavu „Sumnjivo lice“ Branislava Nušića sa starijim glumcima i malo se umorio. Želio se odmoriti i tražio je tekstove koji će biti univerzalni i ugodni i uhu i oku. Drugi kriterij je bio prethodno iskustvo na radu na predstavi „Žaba“. Možda je malo bio i „bezobrazan“ prema piscu, kako kaže, jer je taj tekst očistio od svih psovki. Misli da se bez toga može i da one ne doprinose kvalitetu predstave. Tražio je tekstove koji su čisti i naišao na tekst Lane Šarić. Nakon toga je upitao za autorska prava i kada su ih dobili, počeli su s radom. Tražio je manje „ufuranu“ i manje slobodnu ekipu i našao ove mlade ljude.Senad Milanović je upitao koliko dugo su radili na predstavi i kako je tekao sam proces.

Dinko Periša je odgovorio da su aktivnosti trajale oko četiri mjeseca. Petar Džaja je ušao kao statista i zamijenio Dragana Keškića kako bi se izbjeglo trčanje od tehnike na scenu. Ove ljude poznaje još iz Frame (Franjevačke mladeži), budući da tamo vodi dramsku sekciju. Marka Gotovca je našao u školi, na preporuku profesorica hrvatskog jezika. Kada je glumcima podijelio tekst, iznenadio se kada je uvidio da je na prvoj čitačkoj probi mladi glumac Marko Gotovac čitav tekst već naučio. Priznao je da im je bilo teško uklopiti se u oskudnu scenografiju. U poređenju sa radom sa starijima, ovo mu je bio odmarajući proces. Uživao je na probama i nikad nije požalio što je bio na njima.

Senad Milanović je upitao Dajanu Karaulu kako je njoj bilo raditi na predstavi pošto je jedina žena u ansamblu.

Dajana Karaula je priznala da joj je u početku bilo malo i neugodno. Nije bila sigurna da će moći odigrati scenu ljubljenja, jer je udata, ali na kraju je sve dobro prošlo. Po struci je frizerka, pa joj je bilo malo naporno dolaziti na probe, uskladiti privatne obaveze, ali krajnji cilj je dobar i to je ono najbitnije.

Slađana Zrnić, članica Stručnog žirija, čestitala je ansamblu na odigranoj predstavi. Poruku kraja predstave je shvatila da ako ne možemo pronaći vrata, da izađemo iz „nebodera“, trebamo skočiti sa tog nebodera i baciti se u smrt. To je tako pročitala i nije joj baš jasna poruka. Dobar je znak kada lik skoči i shvati da je živ i da je to bila samo zamišljena barijera, ali ju je šokirala pojava dječaka koji je umro. Poruka je apsolutni promašaj i to je upućeno na adresu reditelja. Glumci su predivni, imaju potencijal, ali smatra da ih reditelj nije pustio da sami urade scenu, da je nadograde, prilagode sebi. Odličan je zadatak za takvu grupu ljudi, ali im reditelj nije dao prostora da to intimno i prirodno dožive. Razmišljala je o sceni kad su dva lika predstave u košarkaškom duelu, koji je dobro rješenje, ali joj je ostalo nejasno zašto oni padnu na zemlju i leže. Pita se koja to dva muškarca, koja trebaju da se potuku zbog djevojke, leže. U predstavi bi trebali iskazati prirodnost postupka. Ljudi su nesavršeni, a to se mora pokazati. U ovoj predstavi glumci su bili „presavršeni“, ravni, sve u nekom mizanscenu koji nije bio prirodan. Sugerisala je reditelju da pusti glumce u sljedećoj predstavi da psuju, da se poljubac vidi. Publiku interesuje život, a ne kvaziživot. Tekst je idealan za ove glumce, jer je tema dobra. Glumcima je poželjela da uđu u borbu sa rediteljem i da i jedna i druga strana imaju koristi od toga, jer tek će tada dobiti predstavu.

Dženita Imamović Omerović, članica Stručnog žirija, podsjetila je da pozorište za cilj ima promjenu onih koji nas gledaju. Cilj je da uzburka, postavi pitanje, ponekad da ponudi odogovore, a na publici je da li će ih prihvatiti ili ne. Pohvalila je scenografiju, koja je vizualno bila jako lijepa i funkcionalna. Smatra da su izabrali izuzetan tekst. Kako je istaknula, Lana Šarić je krasna autorica, dramaturginja, a prije svega spisateljica. Unutar tih jako dobrih okvira ima mnogo grča i laži. Nema istine, a pozorište je istina. Publika prepozna laž. Ako je neugodno ljubiti se na sceni, onda se odabere neko drugo rješenje koje će biti ravno poljupcu. Može to biti dodir ruke, nešto čulno i lijepo, što je na višoj razini od poljupca. Savjetovala je da ne rade nešto što je neugodno. Publika koja dolazi u pozorište dolazi jer to voli, a onaj ko voli pozorište, mrzi laž. Sve je bilo u nekim zamišljenim okvirima, po nekoj naredbi. Savjetovala im je da ne rade nešto što će im kao glumcima stvarati nelagodu, već da traže adekvatnu zamjenu koja će biti iz srca, a u odnosu na situaciju koju publika prati. U tehničkom smislu, mrak na sceni znači kraj predstave. Bugojanska sala ima jako dobru rasvjetu, pa idući put mogu raditi svjetlo za promjenu, da bi publika znala da nije kraj. Mogu uvesti i muzičku zavjesu. Ovako se sve prekidalo i svaki put je sve išlo ispočetka, umjesto da gradira i raste do kulminativne tačke kada glavni junak odluči da promijeni svijet u kojem živi, da skine okove, vidi šta je to iza. Sjajno bi bilo, prema njenom mišljenju, da je skočio dolje i da ga je dočekalo pravo cvijeće, a da je gore umjetno cvijeće. Onda bi, kad skoči, shvatio da je dolje cvijeće koje miriše i da je tu život.



Budući da su uzeli sjajan tekst, imaju sve na raspolaganju da naprave dobru predstavu. Misli da ovaj tekst nimalo nije ugodan. Vrlo je neugodan, jer spi-sateljica „čeprka“ po stvarima koje razdiru, bole. Ugodno je u smislu moral-nih normi, ali ovaj tekst je neprijatan u svojoj suštini zbog istine koju nam želi prenijeti. Savjetovala im je da se bave istinom i ljubavlju. Neko ko je odlučio da se bavi pozorištem, on želi mijenjati svijet.

Emir Sejfić, član Stručnog žirija, rekao je da je jedan od najljepših dijelova ovog posla sloboda. Šteta je da se osjetila zarobljenost u igranju predstave. Prirodnost, sloboda, igra, lepršavost, odlična scenografija su uslovi da bi zaista mogli imati dobru predstavu. Zanimalo ga je zašto se ne razgovara kroz igranje košarke ili tuču i da li je poruka kraja predstave da se ne bojimo smrti.

Dinko Periša, reditelj predstave, rekao je da se ne sjeća šta je u tekstu predviđeno na kraju. Kad je iščitao tekst, bilo mu je žao dovesti publiku na samo 35 minuta komada. Pojedine dijelove su zbog toga razvukli. Priznao je da se ne usudi odstupati od didaskalija koje je stavila autorica teksta. Senad Milanović se također dotakao kraja predstave. Naime, kad se na kraju pojavi glumac u bijelom, publika to čita kao da je u pitanju njegov brat, anđeo, koji ga zove.

Dinko Periša je priznao da je drugačije zamislio kraj. Glumac u bijelom nije rekao: „Brate, dođi“, već „Brate, sretno“.

Slađana Zrnić je rekla da je Marko, koji je umro, materijalizovan. To je pub-lici bio znak da ga Nikola vidi, a kad neko vidi mrtvu osobu ili anđela, on je mrtav. Zbog toga smatra da bi se trebao dočekati na noge, da se zna da je prešao barijeru.

Dinko Periša je rekao da je lik Nikole tražio neko rješenje. Svjestan je da se kraj može tako protumačiti, ali mu to nije bio cilj. Podsjetio je da je sa mla-dim ljudima radio i predstavu „Dnevnik Ane Frank“ pa je primijetio da mlađi glumci neće napraviti ništa što ne kaže reditelj. Mirnija je varijanta bila da se radi po rediteljevom naputku. Priznao je da nemaju improvizaciju i nikad nije pustio glumce da budu slobodni.

Vahid Duraković, dramaturg, poželio je dobrodošlicu ansamblu. Rekao je da je zanimljiv je okvir i dobro postavljen od strane reditelja. U tom svijetu nema potrebe da vrši ni dodatnu indoktrinaciju, jer je taj „veliki brat“ s nama davno završio posao. Vrlo je čisto i jasno postavljeno i može se čitati kroz te naznake. Kad se uđe u likove i u njihove probleme o beznađu i besmislu, koji su bliski nama u savremenom svijetu, nemamo ključ od vrata da bismo mogli otključati i mijenjati situacije. Likovi su kruto postavljeni. Uglavnom na nivou informacije dobijaju se saznanja o njihovim životima. Marko u jednom trenutku kaže da sanja da bude veliki košarkaš. Imamo loptu koja bi treba-la biti njegova ljubavnica, da ima usta, ruke, noge. Trebao bi je pomilovati i poigrati se s njom.

Tako bi publika vidjela tu strast prema košarci. Njegov odnos prema lopti je čisto mehanički. Ključni problem kod svih tih dijelova koje igraju je uvjerljivost. Smatra da trebaju pronaći neki ključ kako bi ubijedili publiku u ono što igraju.

Aldin Omerović, glumac Narodnog pozorišta Sarajevo, priznao je da reditelja predstave ne doživljava kao reditelja, već pedagoga, jer se bavi radom sa mladim ljudima. Smatra da mora shvatiti svoju odgovornost kao pedagog. Kada reditelj zarobi profesionalne glumce u određene okvire, oni se s tim izbore ili raskinu saradnju, ali stekao je dojam da su ovi mladi ljudi, glumci predstave, na njega „osuđeni“. Pohvalio je želju reditelja predstave i veliko obrazovanje koje se vidi na osnovu izlaganja, ali sugerisao mu je da mora znati razliku između tribine, okruglog stola, vijesti, političko-informativne emisije i pozorišta. Pozorište je medij koji svoje poruke prenosi preko igre, a ovi ostali ljepotom sintagme, rečenice, pasusa, raznim stilskim figurama. Posebnost pozorišta i razlog zašto je priraslo srcu mnogih ljudi je igra. Smatra da on treba, kao pedagog koji je odlučio da se bavi pozorištem, uzeti ozbiljno tu odgovornost i educirati se, naučiti razne teatarske vježbe kojima se potiče igra, potencijal mladih ljudi. Pozorište treba da bude saradnja reditelja i onih koji su na sceni. On predlaže, a oni daju odgovore na to i tako se nađu na pola puta.

Slađana Zrnić je dodala da je najljepše u pozorišu pravo na grešku, a iz grešaka se najčešće stvori istina. Savjetovala im je da se opuste i uđu u improvizacije. Primijetila je da je njihova disciplina na zavidnom nivou, ali u ovom radu disciplina nije tema.

Tidža Čaušević, članica Žirija publike, zahvalila je glumcima što su došli. Priznala je da sve što je čula od profesionalaca, mogla osjetiti. Sve vrijeme joj je nešto falilo. U jednom momentu ju je malo „drmnulo“ kada je Nikola rekao: „Bojim se, bojim se.“ Čitavo vrijeme je čekala da on ima dijalog sa sobom, a nije ga bilo. To joj je, kako kaže, nedostajalo.

Senada Milanović, profesorica bosanskog jezika i književnosti, pozdravila je ekipu iz Livna. Budući da je pročitala da je reditelj predstave prosvjetni radnik, predložila mu je da u Livnu organizuje Festival dramskih minijatura koji se u Bugojnu održava već pet godina. Svako odjeljenje u školi bi imalo prostora da samo radi nešto, da pišu tekst, režiraju, glume, i to bi bila divna prilika da djeca istražuju, rade, bave se problemima koji se njih tiču. Smatra da bi na taj način otkrivali talentovane i kreativne ljude. Tako bi dobili školovanu publiku u svom gradu, ali i Bosni i Hercegovini.

Dragan Keškić je zahvalio ljudima koji su dočekali ansambl. Rekao je da Festival pamti od 1991. godine. Prisjetio se da je tada Sead Đulić postavljao predstavu „Hamlet“. KUD „Radnik“ Livno je tu odigrao svoju predstavu „Posljednja Sokratova noć“ u režiji Pere Mioča. Zna da ovaj Festival ima tradiciju i da ljudi sedam dana u Bugojnu žive za ovaj Festival. Budući da je Bugojanac, u ime Livnjaka se zahvalio.

Tadija Hrga se zahvalio na komentarima i savjetima. Otkrio je da voli pozorište i isključivo se bavi time iz ljubavi. Ne bavi se pozorištem da bi mogao biti neko drugi. Pljesak mu imponira, ali trenutak igre je za njega nešto posebno. Drago mu je što je ansambl dobio savjete koje planiraju primjenjivati, te se nada da će dobiti priliku pokazati na narednim Festivalima koliko su napredovali.


PETI DAN DRUŽENJA

Predstava je bila bezveze i odvratna. B.S.

Sve je umjetnost, ne treba omalovažavati predstave, ali ova predstava mi nije nešto. A.F.

Pohvala za publiku jer je bila strpljiva. Sve su predstave crne. Festival super teče, sve je dobro, organizacija odlična, ali onaj koji je odabirao ove predstave, promašio je, ili nije imao šta odabrati. N.N

GLAS PUBLIKEHKUD "DINARA" LIVNO, KAZALIŠNA SCENA "CLEUNA""NEBODER"

Nije sjajno, ali nije ni loše. D.Dž.

Ovo je takmičenje za najdosadniju predstavu? Pobijedili ste! Selma

Sjajno i zanimljivo. Vrhunski odrađeno. Svaka čast!Ahmed

MONIKA ŠARA!!! A.K.

Jedan neboder, a mnoštvo želja, osjećanja. Ponekad smo i mi neboder. Samo je posebno pokušati, posebno je vjerovati i sve je moguće. M.R.

KNJIGA UTISAKAHKUD "DINARA" LIVNO, KAZALIŠNA SCENA "CLEUNA""NEBODER"

Bugojanskoj publici su se večeras predstavili glumci HKUD „Dinara“ Livno, Kazališne scene „CLEUNA“ sa predstavom „Neboder“, autorice Lane Šarić, a u režiji Dinka Periše. Okrugli sto je bio veoma interesantan i konstruktivan, kakve su Vaše impresije i utisci o onome što smo čuli od strane stručnog žirija i nekih gledalaca?Okrugli stolovi su sastavni dio svakog festivala i oni su itekako potrebni i korisni za svakoga ko sudjeluje na festivalima. Sugestije i kritike koje smo večeras čuli ja doživljavam kao sugestije ka još boljem i iz tog razloga večerašnji okrugli sto i ono što smo na njemu čuli je bio edukativan i u svakom slučaju potiče na promišljanje o predstavi, u smislu kako je učiniti boljom.

Na koji način funkcioniše Vaša teatarska družina?Mi smo dio HKUD „Dinara“ Livno i jedna smo od četiri sekcije. Postoje harmonikaška sekcija, limena glazba, ženska vokalna skupina i mi koji smo, zapravo, najmlađa sekcija. Što se tiče našeg rada na predstavama, pretpostavljam da je on sličan radu i drugih amaterskih skupina. Kada pronađem tekst, a trudim se da tekstovi budu korektni u smislu da u njima nema vulgarizma i psovki, krene se sa čitalačkim probama i kasnije se prelazi na scenu. Sedmično imamo najmanje dvije probe gdje, naravno, uvažavamo privatne živote i obaveze glumaca amatera. Nekako se trudimo da sve to izbalansiramo pa se često događa i da individualno radim sa nekim od glumaca, pa kasnije onda sve to uklapam u cjelinu.

Koliko ste do sada uradili predstava i kakvi su planovi za budućnost?Ove godine smo imali našu sedmu premijeru. Trudimo se da radimo dvije predstave godišnje. Radimo i dječije predstave, najviše zbog insistiranja dječije publike i njihovih roditelja, a poneseni i, ako tako mogu da kažem, uspjehom kojeg smo imali sa predstavom „Ježeva kućica“ rađenom prije dvije godine i koju smo igrali petnaest puta. Razmišljamo da ponovo postavimo nešto tako slično, nešto opuštenije i razigranije. To je ono što okvirno mogu reći za sada, a rujan i listopad će donijeti reprize nekih starih naslova.

RAZGOVOR SADinkom Perišom

Predstavljamo vam...

Ime i prezime?Dajana Karaula

Datum i mjesto rođenja?21.02.1991. godine u Livnu.

Koja je vaša profesija?Inače sam frizerka po struci, a hobi mi je umjetnost.

Koliko ste dugo u amaterizmu i zašto?Od 2015. godine postoji u HKUD-u dramska skupina CLEUNA. Bavim se isključivo iz hobija jer to volim i to me ispunjava.

Da li je bilo teško raditi ovu predstavu?Pa, nije toliko teško, malo je bilo nezgodno jer moram biti u ljubavnom trokutu, ali sam se snašla na kraju.

Imate li simpatiju?Imam muža i u njemu imam sve!

Životni moto?Živi život!

Ime i prezime?Nikola PerišaDatum rođenja?08. decembar 1992. godine.Čime se inače bavite?Po struci sam magistar ekonomije, a trenutno radim sa roditeljima u poljoprivrednoj apoteci.Koliko dugo se bavite amaterskim pozorištem?Amaterskim pozorištem se bavim već nekih pet godina, sigurno. To uključuje i bavljenje istim kroz „Framu“, a i naravno kroz našu „CLEUNU“.Kako je protekao rad na predstavi? Kako ste Vi kao glavni glumac doživjeli to sve?Iskreno, ja to nisam doživio kao glavni glumac jer se tako ne osjećam. Jednostavno, svi smo kao jedan. Sam rad je protekao jako lijepo, pogotovo jer smo se za FEDRU spremali malo više nego inače. Dotjerivali smo neke stvari koje su nam falile na prvim izvedbama i, na koncu, zadovoljni smo i večerašnjom izvedbom, ali i komentarima koje smo dobili!Da li ste imali tremu prije večerašnje izvedbe?Uvijek… Trema je uvijek prisutna!Kako Vam se sviđa naš Festival i općenito Bugojno?Bio sam na još nekim festivalima pored ovog, ali Festival FEDRA bih zaista pohvalio u svakom smislu. Ovo je malo veća i ozbiljnija razina, te se nadam da se vidimo i iduće godine!I za kraj, Vaš životni moto?Putuj!

Razgovor sa Tidžom Čaušević, članicom Žirija publike

Tidža Čaušević je po struci arhitekta, ali kada je malo bolje upoznate, shvatite da se radi o jednoj veoma dragoj, svestranoj, kreativnoj, vedroj osobi koja uvijek ima ideju kako nešto učiniti ljepšim. Dvije godine je već uključena u organizaciju našeg Festivala, a njen potpis se može vidjeti odmah u katalogu za čiji je dizajn zadužena. Iskoristili smo priliku poslije okruglog stola da porazgovaramo s njom i predstavimo je našim ljubiteljima Festivala, pozorišta i čitaocima biltena.

Evo već drugu godinu ti dizajniraš katalog po kojem je prepoznatljiv naš Festival. Bez laskanja, ali katalog su svi pohvalili. Vrlo kreativno, lijepo, zanimljivo i profesonalno. Svaka čast. Kako ti je bilo pripremati katalog za 47. Teatarski Festival FEDRA?

Budući da sam ja arhitekta, kada sam uzela da radim katalog, bilo mi je važno da od nečeg običnog napravim neobično, posebno. Tako uzimam svaki posao koji mi dođe u ruke. Fedra mi je nešto što volim. Volim pozorište i uvijek sam ga voljela. Kao srednjoškolka sam bila uključena u pozorište. Pozorište mi je pomoglo da se oslobodim treme, straha od javnog nastupa, da postignem ljepotu izražavanja. Da nisam bila u pozorištu, mislim da bi mi bilo teško stati pred komisiju kada sam branila svoj diplomski rad. Pozorište mi je pomoglo da budem slobodna uvijek izraziti svoje mišljenje. Kada mi je data prilika da radim katalog, poželjela sam dati svoj doprinos. Cijeli tim okupljen oko Festivala je odličan. Svi koji rade na Festivalu, rade s ljubavlju. Lijepo je biti dio takve ekipe. Drago mi je da su u ekipi ljudi različitih profila, profesija, ali ih je spojila ljubav prema pozorištu.

Već drugu godinu si dio Žirija publike. Pohvalno je što dolaziš na svaki odkrugli sto i uzimaš učešće. Čini se da si se tu jako dobro snašla. Kakvi su tvoji utisci?

Kad sam ranije dolazila na Festival, mislila sam da na okrugli sto idu samo odabrani, da se treba biti pozvan. Nisam se usuđivala da se pojavim. Prošle godine sam otišla jer sam mislila da trebam. Ipak sam bila u žiriju publike. Kada sam prisustvovala prvom okruglom stolu, bila sam oduševljena. Drago mi je bilo kad vidim da sam razumjela predstavu kao i profesionalci, ili kad mi otvore potpuno novi pogled koji nisam imala nakon odgledane predstave. To me podsjeća na book club koji jako volim, i koji je poznat mojim ukućanima. Mi volimo razmijeniti mišljenja kad pročitamo neku knjigu. Jednostavno, volim razmijeniti mišljenja. Na to me podsjećaju okrugli stolovi. Novim članovima žirija publike sam savjetovala da idu na okrugle stolove, jer se može puno naučiti.

VEČERAS...Pozorišna dvorana 20, 30 sati

Kulturni centar TrebinjeGradsko pozorište Trebinje

"JEDAN SLUGA DVA GOSPODARA" Demark (Karlo Goldoni)

Adaptacija i režija: Željko Milošević

Igraju:

Darko Kurtović

Zoran Jakšić

Milica Salata

Nikolina Ateljević

Bojan Ninković

Marija Parežanin

Milan Pikić

Pomoćnik režije: Darko KurtovićScena i kostim: Milica Jeremić- Telebak

Muzika: Božidar Bobo VučurTekst songova: Željko Milošević

Lektor: Olgica CiceŠminka: Milica Jeremić -Telebak

Vizuelni identitet: Jovan VidakovićTon i svjetlo: Ognjen Grubač

Izrada scene: Dragan MilićevićIzrada kostima: SP "Star" Trebinje


Riječ reditelja

Nakon nekoliko trenutaka razmišljanja o tome šta kao reditelj predstave da kažem (napišem) o ovom komadu stalno mi se provlačila ista misao: “Zašto išta treba da napišem?“. Nisam se mogao osloboditi tog eha, pa sam privremeno odustao. Nakon nekoliko dana kada sam ponovo poželio baviti se temom „riječ reditelja“ javila mi se ista misao. Štaviše, eho te misli je bio snažniji. Na trenutke pomalo bolan. Ponovo sam odustao.Nešto kasnije napravio sam još jedan pokušaj sa istim rezultatom.Onda, to je to, pomislih, otrećilo se, kao što su to naši stari znali reći, sa istim ishodom. Dakle odustao sam.No, ako vam se ne sviđa ova moja odluka ostaviću vam prostor za vaše mišljenje i eventualnu sugestiju šta je trebalo pisati.

SUTRA...Pozorišna dvorana 19,00 sati


Dramski studio Ludens teatraKoprivnica, Hrvatska

Skupina Koatis teatralis"ISPOD POVRŠINE"

Kolektivni autorski rad skupine

"Ispod površine" je kazališna predstava Dramskog studija Ludens teatra - skupine Kaotis teatralis koja je 27.5.2018. na 58. FHKA-u osvojila dvije glavne nagrade (nagrada za najbolju predstavu i nagrada za najbolju režiju (Karlo Kučanda)) te time postala najbolja amaterska predstava u Hrvatskoj. Također je osvojila 4 nagrade na županijskom natjecanju (za najbolju predstavu, režiju i sporednog glumca i glumicu).

Predstava je kolektivni autorski rad skupine koju čini 18 mladih ljudi u rasponu od 16 do 32 godine pod vodstvom redatelja Karla Kučande.

Tema: Što to grebe ispod površine ljudske psihe? Što leži u dubinama ljudskih duša? Što znači biti normalan? Ubijaju li nas problemi ili nas čine jačima? Treba li pričati o njima ili ih stavljati sa strane, potiskivati? Uz pomoć ozbiljnog liječničkog tima predstava pokušava odgovoriti na ova i slična pitanja.

Iz ugla Obrada KisićaPočetkom jeseni 1963. godine, nekako u vrijeme kada su se intenzivirale aktivnosti na formiranju amaterskog pozorišta u našem gradu koje je brzo i osnovano, u Bugojno su stigli prvi televizori. Bilo je to negdje polovinom oktobra, kada je u tadašnji paviljon trgovačkog preduzeća „Resnik“ dopremljena prva pošiljka televizora.

U to vrijeme, televizijski program, na neki način je još bio u povoju, a za ljude iz malih sredina i velika nepoznanica. Ipak, pošiljka od 20 prijemnika, uz koje su se obavezno kupovali krovna antena i najmanje 20 metara kabla, prodata je u rekordnom roku, iako cijena nije bila zanemarljiva. Prvi vlasnici televizora bili su glavni u svojim naseljima. Uvečer bi im, kao u nekom malom kinu, kuća bila puna komšija i rodbine, koji bi sa velikom pažnjom pratili program sa malog ekrana.

Televizori su se ubrzo pojavili i u bugojanskim ugostiteljskim objektima, najprije u kafani Vatrogasnog doma. To je omogućilo javno gledanje programa. Najveći interes bi vladao za prenos nekog sportskog događaja. Tada bi kafane bile dupke pune, a ugostitelji bi zadovoljno trljali ruke, jer bi im to donosilo dobru zaradu. Sa današnje tačke gledišta, naročito mladim osobama, može čudno zvučati da je tada emitovan samo jedan program u intervalu od 18 do 22 sata. Televizori su bili u crno-bijeloj tehnici sa katodnim cijevima i najčešće bi stajali na nogarama. Naravno, u to vrijeme nije bilo daljinskih upravljača, pa se svaka promjena na ekranu vršila pomoću dugmadi koja su bila sastavni dio televizora.

Interes za kupovinom televizora, ili opravkom već pokvarenih, kako tada, tako i sada, najveći je bio uoči početka svjetskih ili evropskih prvenstava u nogometu, kada poklonici „najljepše sporedne stvari na svijetu“ nisu željeli ništa prepustiti slučaju.

U jednom novinskom tekstu od prije skoro 56 godina, naglašava se kako je Bugojno bilo među prvim manjim gradovima u Bosni i Hercegovini, pa i u bivšoj državi, koje je obezbijedilo uvjete za emitovanje televizijskog programa. Ovome su prethodili uspješno završeni radovi na izgradnji releja na Gladovu, koji je signal primao sa odašiljača na Vlašiću. U realizaciji ovog projekta, značajnu podršku, u saradnji sa ovdašnjim privrednicima, pružila je tadašnja lokalna vlast.

U vrijeme kada tehničke mogućnosti nisu bile na sadašnjem nivou, prije 40 i više godina, zabilježeno je i nekoliko direktnih javljanja u program iz Bugojna. Bilo je to prilikom čestih dolazaka tadašnjeg predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita, ali i u vrijeme održavanja velemajstorskih šahovskih turnira, po kojima je nekada ovaj grad, između ostalog, bio prepoznatljiv.

Radio-televizija Sarajevo redovno je pratila smotre pozorišnih amatera u Bugojnu. Nekoliko dana po njihovom završetku, emitovale bi se posebne emisije u trajanju od dvadesetak minuta, koje smo mi Bugojanci pratili sa posebnom pažnjom.


KLOŠARENILO


EDO VON KORJENIĆ, VON OVO VON ONO

KADA KAŽEŠ NEKOME DA TI

NEDOSTAJE

Što od tebe

pre(ostaje)

ŠTO TE ČINI SRETNIM KADA VOLIŠ

Ovaj trenšto te udišem

i sebično zadržavamsamo za sebe

to mi životprodužava

CVIJET NA SREDINI RIJEKE

Kada sam se sageoprema tvojoj tuziona je već bila

cvijetna sredini rijeke

RAZMIŠLJANJE

Sageo sam glavudo zemlje

sageo sam glavudo vode

i sad ne znamšto je ostati

bolječovjek

kriv kao drvoili čovjek

pravbez glave

DVIJE SVIJEĆE NA OLTARU PRIČAJU O

LJUBAVI

Jedna je plakalaiz očiju sujoj tekle

voštane suzedruga se smijalai iz očiju su joj

kapale voštane suze

KAKO SE DVA OBLAKA VOLE

Sve do smrtidok ih grom

iz vedra nebane probudi

NAGOVOR

Ne smiješ prećipreko zaleđenog jezera

smijem ne smiješ

i to sam uradioza tebe

kada sam se okrenuotebe više nije bilo

i nisi u jezeropropala

i nisi pošlaza mnom

KAKO NAS UČE PATNJI

Sutra će bitibolje

JEDNOM DAVNO KADA OBLAK NIJE

HTIO DA PLAČE

Žedni snovistavili su mu na lice

gvozdenu maskusa nacrtanim

suzama

KAKO PREPOZNATI PRAVU LJUBAV

Prava ljubavkad te sniva

ne krade ti krilaveć te svojim

pokriva

KAKO IZGLEDA PRAVA LJUBAV

Prava ljubavima oči

srne

SVE RATNE BAJKE

Generaliu ratuvojniciu blatu

KAKVI SMO MI TO LJUDI

Pjevamoda ubijemo

vrijemepa ondaplačemo

da ga oživimo


VIC DANADjeco, skup A pripada skupu B.Kaže mali:- Učitelju, a što ga pripada? ☹

UPUTSTVO ZA (NE)PRAVILNO RAZUMIJEVANJE VICA DANA

Selena je već stasala u pravu djevojku. Duga crna kosa joj je bila teška, tako da je stalno hodala sa glavom zabačenom unazad. Ljudi su je gledali misleći da se tako ponaša namjerno. - Nije nako držala glavu kad je bila mala. - Nije, nije, kako se zacurila, tako se i uzoholila. Ona je osjećala pritisak kao da je neko vuče prema zemlji. Godinu dana poslije, hodala je glave skroz zabačene. Gledala je samo u nebo. Kosa joj se vukla po zemlji. Ovaj jedan momak iz sela se zaljubio u nju. Stalno ju je pratio i razmišljao šta se to sa njom dešava. - Selena!- Šta je, ko je, vidim samo nebo.- Ja sam, pogledaj me. Ne mogu, haj se popni na ovo drvo, pa da pričamo.On se pope i ugleda najljepše oči na svijetu.- Kako si lijepa!- Kako si ti visoko na drvetu. Tako su razgovarali.Kad je pala noć, ušulja se on u njenu kuću. Makazama joj je odrezao kosu do ramena. Kad se Selena probudila, vidjela je kosu oko kreveta. Mrdala je glavom na sve strane. Istrčala je vičući. -Vratila mi se glava! Vratila mi se glava!


OBAZIRANJA

FEDRO: Stvarno ću ovu našu kuću srušiti.FEDRINICA: Zašto, dragi Fedro?

FEDRO: Skinut ću krov i drugi sprat. Ostavit ću samo prizemlje. FEDRINICA: Šta se događa, pa se stavljaš u situaciju rušenja?

FEDRO: Vidjela si sinoć onog momka što se bacio s nebodera.FEDRINICA: Kakve veze to ima sa našim kućnim okolnostima?

FEDRO: Ima, visoka nam je kuća. Šta ako se naš Fedrao baci sa krova?FEDRINICA: On je u Švedskoj.

FEDRO: Vidi nje, ko da sam ja lud. Kad dođe, može se dovesti u bacajući skokovni položaj.FEDRINICA: I šta će mu pomoći, je li to što ćeš skinuti sprat?

FEDRO: Normalno, jer kad skoči, samo će se ugruhati, pogotovo ako skoči u kompirišće.FEDRINICA: Taj potez iziskuje novčanu podlogu.

FEDRO: Ja imam para, ne može ih krava pojesti.FEDRINICA: Otkad se krava papirno hrani?

FEDRO: Neću skidat krov.FEDRINICA: Zašto sad upućuješ misaoni zaokret ka meni?

FEDRO: Zato što ću ja skočit sa krova.FEDRINICA: Primjećuješ li upitnik iznad moje glave?

FEDRO: Uporno me dovodiš u klasičnu situaciju bračnog neslaganja. FEDRINICA: Moje namjere su časne, razgovorno prilagođene trenutku u kojem živimo.

FEDRO: Možda ću samo skinuti krov, neka nam kiša uruši plafone, pa ćemo živjeti noćno pod zvijezdama. FEDRINICA: Slušaj ti, ja ću... Ah, kad prije izađe...


DIREKTOR FESTIVALA:Mirza IdrizovićORGANIZATOR KUL-TURNIH AKTIVNOSTI: Vahid Duraković

IZVRŠNI PRODUCENT FESTIVALA:Senada Milanović

PR FESTIVALA:Edna Supur

REDAKCIJA BILTENA:Nedžad Milanović, urednikAnes Telbiz, tehnički urednikVedrana Kisić-AlagićSuad Velagić

FOTOGRAF FESTIVALA:Edin Ćatić Bato

SARADNICI:Almir MujagićErmina MusićEmina SijamijaAjla KurtovićMelisa MekićHamira Sultanović Karadža Amina Terzić Amar Velagić Sajra Talargić Ajna KaltakAdna RizvanImran FerizovićNeira Mušić

TEHNIČKA EKIPA:Senad Imamović Struja

Edin Ćatić Bato

Azem Duraković

Mahmut Ždralović

Jusuf Hozić Caci

ŽIRI PUBLIKE:Tidža Čaušević

Senad Jusić

Sead Karadža

Edin Korjenić

Lamija Mlaćo

Selma Rustempašić

Sanja Krnjajić

Eneida Alibegović

Ermina Musić

Samira Merdžanić

Saliha Hajrić

DIZAJN-PLAKAT-NASLOVNICA:

Antonio Džolan

SELEKTOR:Sead Đulić

STRUČNI ŽIRI:Slađana Zrnić

Emir SejfićDženita Imamović Omerović

MODERATOR OKRUGLIH STOLOVA:

Senad Milanović

ORGANIZACIONI ODBOR:Hasan Ajkunić

Senada MilanovićNedžad Milanović

Suad VelagićEdin Ćatić Bato

Ermina MusićDženana Abdalajbegović

Antonio DžolanVahid Duraković

Vedrana Kisić-AlagićHamira Sultanović Karadža

Tidža ČauševićSaliha Hajrić

Elma Idrizović

UREDNIK I INTERNET STRANICE:

Edin Ćatić Bato

VANJSKI SARADNICI:Maida May

Edo KorjenićObrad Kisić

VAŽNI BROJEVI I SERVISNE INFORMACIJE:POLICIJA 122– VATROGASCI 123-HITNA POMOĆ-124 PORTIRNICA KSC-a 030/509-722– AUTOBUSNA STANICA

030/251-789-HOTEL VILLA GRANDE 062/500-577-DIREKTOR FESTIVALA 030/509-720-UREDNIK BILTENA 061/796-877Preporučujemo vam da svratite na osvježenje u Caffe HOLLYWOOD i Pizzeria LITTLE BIG (plato KSC-a)

artes molliunt mores. 19/bilten-6 fedra 19.pdfje radio predstavu „sumnjivo lice“ branislava...

Documents