Uvod

U ovom radu bie govora o arbitrai, njenim vrstama, karakteristikama i znaaju za poslovanje u uslovima koji vladaju kako na nacionalnim, tako i na globalnom tritu. Meunarodna trgovinska arbitraa privlai sve veu panju zbog svoje aktuelnosti i narastajue popularnosti. Stranke se ee odluuju da spor povere na reavanje arbitrai gde se predmet raspravlja pred nezavisnim arbitrima koje same imenuju, u postupku i po pravilima koje slobodno odreuju. Ugovaranjem meunarodne trgovinske arbirae i odreivanjem jednog posebnog i celovitog mehanizma za reavanje spora, izbegavaju se nesigurnosti koje se javljaju u meunarodnim sudskim postupcima, od kojih su posebno nepoeljne dugo trajanje postupka, mogue voenje paralelnih postupaka u razliitim dravama, rasprava o merodavnom pravu i dr. Prednost arbitrae u odnosu na suenje pred dravnim sudom je i u tome to se, zahvaljujui iroko prihvaenim meunarodnim izvorima prava, odluke meunarodnih arbitraa esto lake prinudno izvravaju u inostranstvu nego odluke nacioinalnih sudova. Imajui u vidu da je re o, preteno, meunarodnim institucijama koje primenom meunarodnih pravila sa zapaenim uspehom obezbeuju poteno, neutralno, struno, postojano i efikasno sredstvo za reavanje tekih meunarodnih sporova, bavljenje njima je od velikog znaaja za pravnu teoriju i praksu. Naglo poveanje meunarodne ekonomske razmene u periodu posle Drugog svetskog rata, zajedno sa ubrzanim razvojem razliitih oblika meudravne ekonomske saradnje i sve brojnijim i tenjim povezivanjem preduzea iz razliitih drava radi organizovanog i zajednikog nastupa na svetskom tritu, neminovno je dovelo i do poveanja broja sporova koji su u vezi sa meunarodnom trgovinom. Kada ovi sporovi ne bi bili reavani na efikasan nain usporio bi se razvoj meunarodnih trgovinskih odnosa, to bi rezultiralo slabijim poslovanjem svih subjekata koji svoju robu i usluge prodaju na svetskom tritu.

Istorijat i uzroci nastanka arbitrae

Da bi se razumela sutina arbitrae, najbolje je poeti od sagledavanja konteksta njenog istorijskog razvoja. Potrebno je, potom, predoiti razliite naine njenog definisanja u domaoj i uporedno pravnoj teoriji, kao i postojee teorije o njenoj pravnoj prirodi. Izlaganjem o podjelama arbitraa na vrste i izvorima prava koji je ureuju zaokruuju se osnovna pitanja koja se u vezi sa ovim institutom postavljaju. Rjeavanje sporova putem arbitrae je poznato jo od davnina. Njeni korijeni mogu se pronai u najstarijim drutvima sa rodovskim ureenjem, u kojima je voa plemena odreivao delegate koji e u njegovo ime rjeavati sporove izmeu pojedinih lanova drutva.Smatra se da je najstariji poznati ugovor o arbitrai sporazum zakljuen izmeu sumerskih gradova Lagoa i Ume, u IV milenijumu p.n.e, na osnovu kojeg je Mesilim, kralj Kia, povukao granicu izmeu njih. Arbitrae su esto bile u upotrebi u prvim dravama, gde su privatna lica ugovarala njeno angaovanje u rjeavanju sporova radi izbegavanja strogih formalnosti tadanjih sudskih (sakralnih) postupaka, ali i radi rjeavanja sporova za koje nisu bile predviene odgovarajue tube. Jo tada su uoene prednosti arbitrae, zbog kojih se ona koristila ne samo za rjeavanje sporova izmeu domaih, ve i izmeu graana razliitih drava. Arbitrane sudove sreemo ve u antiko doba kod Grka, kada se po prvi put angauju privatne sudije da rjeavaju sporove izmeu zavaenih graana. Iako su ovi sudovi najee odluivali primjenom postupka mirenja i posredovanja, oni se smatraju preteom i praoblikom arbitrae poto su bili prvi privatni sudovi, odvojeni od dravnog sudstva. Reavanje sporova van dravnih sudova bilo je poznato i u starom Rimu, u kome su graani mogli zakljuivati ugovor o arbitrai, ali su takoe mogli i da odustanu od arbitrane odluke i povedu postupak sa istim zahtevom pred redovnim sudom. Stranke, meutim, nisu imale to pravo ako su zakljuile arbirani sporazum u pismenoj formi. Odluke donijete u arbitranom postupku su se u rimskom pravu mogle prinudno izvravati po zahtjevu zainteresovane strane, a izvrenje je sprovodio upravnik provincije. S a razvojem zanatstva i trgovine u srednjem veku, arbitraa je ponovo ula u upotrebu za rjeavanje trgovinskih sporova izmeu trgovaca iz razliitih gradova. Poslovna praksa srednjevjekovnih trgovaca bila je veoma razvijena i napredna i jo tada su poela da se formiraju pravna pravila trgovakog prava, po kojima su se raspravljali trgovinski sporovi. Ta pravila su unoena u statute srednjevjekovnih trgovakih gradova irom Evrope (Venecija, enova, Firenca, Barcelona, Marsej, Dubrovnik, Kotor i dr.), to je dovelo do formiranja jednog opteg, trgovakog prava neomeenog dravnim granicama, koje je postalo univerzalno za regulisanje meunarodne razmene u tadanjim svetskim razmerama. Trgovci i zanatlije su u to vreme formirali svoja prva udruenja, koja su se, izmeu ostalog, bavila i rjeavanjem sporova nastalih u meusobnom poslovanju njihovih lanova. Upravo ta udruenja, koja su u reavanju sporova primjenjivala ne samo nacionalna prava ve i naprijed navedena pravna pravila trgovakog prava, predstavljala su jezgra prvih, stalnih trgovakih arbitraa koje su bile specijalizovane za rjeavanje trgovinskih sporova nastalih povodom trgovine odreenom robom. Arbitrae ponovo sreemo krajem XVI veka kada je, nakon perioda stagnacije, trgovina ponovo poela da se razvija. U Evropi, najstariji tragovi arbitranog prava nalaze se u Francuskoj, koja je poznavala trgovinsku arbitrau (unutranju i meunarodnu) dugo vremena prije Francuske revolucije. Tako je jo 1560. godine francuski kralj Fransoa II izdao Edikt kojim je dozvoljavao da se trgovinski sporovi povjere na rjeavanje arbitrima. Arbitrano rjeavanje sporova je afirmisao i Ustav Francuske revolucije iz 1791. godine, koji je svim graanima priznavao pravo da putem arbitrae rjeavaju meusobne sporove. Razvoj meunarodnih odnosa, a posebno irenje meunarodne robne razmjene, doveo je do dalje afirmacije arbitrae: ona se predvia ne samo za rjeavanje trgovinskih, ve i meudravnih sporova. Na planu meunarodne trgovine, prve stalne arbitrae nastaju i vezuju se za udruenja trgovaca i zanatlija, a najstarijom stalnom, meunarodnom trgovinskom arbitraom se smatra arbitraa koju je obrazovalo Liverpulsko udruenje trgovaca za vreme graanskog rata u Americi, radi rjeavanja sporova koji bi nastali u vezi sa vunom koju su engleski trgovci slali u june amerike drave. Do pune afirmacije meunarodne trgovinske arbitrae dolazi u XIX-om vijeku, kada sve vei broj udruenja trgovaca osniva stalne institucije radi rjeavanja sporova iz meunarodnog prometa. Ove arbitrae karakteristine su po tome to su najvei broj sporova rjeavale primjenom autonomnog prava meunarodne trgovine, tj. pravila koja su same donosile. To je sasvim razumljivo kada se ima u vidu da su snane korporacije, osnivai ili lanice ovih udruenja, nametale primjenu pravila koja njima odgovaraju svojim partnerima, ekonomski slabijim uesnicima na svijetskom tritu.Tridesetih godina XX-og veka jaa pokret koji trai da se autonomna pravila meunarodne trgovine ubudue donose od strane odreenih meunarodnih tela, koja bi titila interese obe ugovorne strane. U stvaranju ovih pravila posebnu ulogu su odigrale Evropska ekonomska komisija UN, Meunarodna trgovinska komora u Parizu, Komisija UN za meunarodno trgovinsko pravo i Komisija UN za kodifikaciju meunarodnog privatnog prava. Djelovanjem pomenutih, ali i drugih meunarodnih organizacija, tokom XX veka oformljeno je vie meunarodnih arbitranih sistema pojedinih profesionalnih udruenja. Istovremeno sa ovim aktivnostima postojala je i tendencija da se neka osnovna pravila spoljnotrgovinske arbitrae unificiraju u viestranim meunarodnim ugovorima. Do procvata arbitrae dolo je u XX veku, posle Drugog svetskog rata, kada se biljei ekspanzija meunarodne trgovine kao direktna posljedica raspada kolonijalnog sistema i proirenja kruga zemalja koje se ukljuuju u meunarodno trite. Tome je doprinjela i tenja povezanost uesnika na meunarodnom tritu, kao i usvajanje meunarodnih dokumenata koji su olakali funkcionisanja meunarodnih trgovinskih arbitraa i osigurali bre i jednostavnije izvrenje stranih arbitranih odluka. Sve to, zajedno sa mogunou slobodnog izbora arbitara - strunjaka za pitanja koja su predmet raspravljanja, mogunou izbora materijalnog prava koje e se primjeniti na rjeavanje spora, manje formalnosti te vee efikasnosti postupka, jednostepenosti u odluivanju, i dr, uslovilo je intenzivni razvoj arbitrae u pomenutom periodu.

O arbitrai

Arbitraa je tijelo nedravnog karaktera sastavljeno od (jedne ili vie) osoba o ijem su se izboru stranke sporazumjele, komu stranke sporazumno i dobrovoljno povjeravaju donoenje meritorne odluke u sporu, a Zakon tu odluku izjednaava s pravomonom sudskom presudom. Kada govorimo o definiciji arbitrae prema stranim autorima, onda su uoljivi elementi iz naprijed navedene definicije, ali se u tim definicijama posebno inzistira na terminu privatni sud koji se odnosi na narav arbitranog suda. Kada se govori o istorijskom arbitranom suenju, poznato je da se arbitrano rjeavanje sporova koristilo u istoriji i prije nego to su nastali pisani zakoni ili to su ustanovljeni formalni sudovi. Jedan od razloga je i taj to arbitraa garantuje tajnost postupka i prilagodljivost arbitranog postupka pravilima koja odreuju stranke.Vrste arbitrae:a) po nainu organizovanja:- institucionalne- ad hocInstitucionalne arbitrae su oni arbitrani sudovi koje u okviru ve postojee organizacije koja ih je utemeljila rjeavaju sporove meu strankama. Te arbitrae imaju svoje organe, kao to je u pravilu lista arbitara, sekretarijat, sekretar arbitrae, administrativni aparat. Posebno je bitno istaknuti da se pri tim arbitraama formira i nastaje odreena arbitrana praksa i to od odluka koje je donio taj sud, tako da budue stranke u arbitranom postupku mogu na neki nain ve biti upoznate s praksom toga suda u odnosu na spor koji se rjeava pred arbitraom.Ad hoc arbitrae su oni arbitrani sudovi koji ih neki autori nazivaju prigodnima. Potrebno je napomenuti da takvi arbitrani sudovi prestaju funkcionisati onog momenta kada odlue o sporu koji je pred njih izneen. Kako bi se ipak i pred tim arbitranim sudovima, na neki nain, unificirala pravila po kojima se vode ti arbitrani postupci, Generalna skuptina UN na 31. redovitom zasjedanju, 15. decembra 1986. godine, donijela je rezoluciju o arbitranim pravilima pod nazivom Arbitrana pravila Komisije Ujedinjenih Naroda za meunarodno trgovako pravo A. P. UNCITRAL. Istom rezolucijom je preporuila upotrebu tih arbitranih pravila te naredila Generalnom sekretaru da se zaloi za to ire prihvatanje ovih pravila.b) po vrsti sporova:- opteOpte arbitrae rjeavaju sve vrste sporova. Kako se optim arbitraama nema potrebe navoditi njihove karakteristike, dovoljno je samo kazati da se pred tim arbitranim sudovima mogu voditi sve vrste sporova bez obzira na specifinost i predmete spora.- specijalizovaneSpecijalizovane arbitrae rjeavaju sporove iz odreenog trgovakog podruja. One su razvijene u pojedinim trgovakim strukama, najee su organizirane kao institucionalne arbitrae pri razliitim trgovakim udruenjima. Prednost specijalizovanih arbitraa je to u njima uestvuju kao suci specijalisti za odreene sporove. Neke od specijalizovanih arbitraa se npr. bave sporovima iz prometa itaricama, prehrambenim artiklima, montau, gradnju i zavrne radove kua, npr. njemako udruenje za proizvodnju i preradu jaja, njemako udruenje za trgovinu na veliko uljem, mau i proizvodima od ulja, trgovako udruenje za promet vlaknima i vlasima, arbitrani sud pri privrednoj komori Hamburg, udruenje za klima ureaje, grijanje i sanitarije, udruenje u trgovini kavom, udruenje hamburkih uvoznika kave, agenti i menaderi, udruenje za trgovinu kauukom, udruenje u prometu nepreraenog kakaoa, udruenje za uvoznika na veliko smola i proizvoda od laka, njemako udruenje za promet drva za gradnju kua, itd. Sve prije navedene djelatnosti rjeavaju sporove u prvom redu pred specijalizovanim arbitraama za tu djelatnost.

c) po tome ije sporove rjeavaju dijele se na:- meunarodneMeunarodne arbitrae su oni meunarodni sporovi pred kojima u postupku uestvuju stranke koje imaju sjedite u razliitim dravama u momentu zakljuivanja ugovora o arbitranom sudovanju. Dakle, elemenat sjedita stranaka s odreenim varijacijama, jer to moe biti i mjesto u kojem treba biti izvren neki od bitnih poslova iz arbitranog ugovora, ili ako su se stranke izriito sporazumjele da se predmet arbitranog ugovora odnosi na vie zemalja, to su sve elementi na temelju kojih se odreuje je li odreeni arbitrani postupak s meunarodnim elementom. Potrebno je istaknuti da se u meunarodnim arbitraama ne radi o organizacionom pristupu, nego samo o funkcionalnom pristupu.Kako bi koliko-toliko unificirala pravila po kojima se vodi, u prvom redu pred institucionalnom meunarodnom arbitraom arbitrani postupak, Komisija UN meunarodno trgovako pravo dana 21. juna 1985. je donijela model Model-Zakon UNCITRAL o Meunarodnoj trgovakoj arbitrai (MZ UNCITRAL).- nacionalneNacionalne arbitrae su one arbitrae koje vode arbitrane postupke izmeu stranaka koje pripadaju istoj dravi, odnosno imaju sjedite u dravi u kojoj se vodi arbitraa. U pravilu se osnivaju pred nadlenim privrednim komorama pojedine drave, imaju domae arbitrane suce, primjenjuje se domae materijalno i procesno pravo.Osnovne karakteristike arbitrae:- arbitre biraju same strankeDakle, jedna od najvanijih karakteristika arbitrae je da same stranke biraju arbitre, ili direktno, ili na nain da imenuju ovlatenika za imenovanje arbitara, to znai da u svakom sluaju imaju vaan i odluujui uticaj na to tko su arbitrani suci. To su sigurno osobe od njihovog povjerenja, i osobe izrazito specijalizovane za predmet spora koji je nastao. Oni arbitrani sudovi koji imaju liste arbitara tu listu imaju u pravilu samo kao sugestiju izbora, ali uz napomenu da to nije obveza imenovati suca sa te liste.- primjenjuje se materijalno pravo koje one odredeArbitrane stranke mogu odrediti i odreuju koje e se materijalno pravo primijeniti u njihovom sporu, jer je i to jedan od razloga upuivanja na arbitrau a ne na dravni sud.- primjenjuje se procesno pravo koje stranke odredeIzuzetno je vano istaknuti da stranke mogu odluivati i o tomu koje e se procesno pravo upotrijebiti u arbitranom postupku. To znai da su i tome autonomne, jer je i postupak jedan od razloga za odluivanje stranaka za arbitrau. To npr. mogu biti odreeni pravilnici koji su vaeiu postupcima pred odreenim arbitraama i to u prvom redu pred institucionalnim arbitraama ili, npr., odgovarajui zakonski propisi graanskog procesnog prava u odreenimdravama, ili za institucionalne arbitrae, a posebice za ad hoc arbitrae koje, kao to je poznato, nemaju svoje organe pa tako niti svoje pravilnike. Potrebito je istaknuti da se pojedini instituti iz odreenih zakona procesnog prava takoer mogu koristiti u arbitranom postupku.- postupak je jednostepeniJedna od vanih karakteristika arbitrae je da je u pravilu postupak jednostupanjski i da su izuzeci izuzetaka kada se u arbitranom postupku predvia dvostupanjsko sudovanje. Stranke se i odluuju za arbitrau da bi to prije okonali spor izmeu njih, u pravilu prihvaajuiprvostupanjsku arbitranu odluku izjednaujui je s pravomonom sudskom presudom.- nejavnost suenjaJedan od vanih, ili najvanijih razloga za odluivanje stranaka da im se rijei arbitraom njihov spor je i taj to u arbitranom postupku nema javnosti. Naime, polazi se od pretpostavke kako bi javnost u arbitranom postupku mogla ugroziti poslovni i svaki drugi ugled stranaka koje se spore u arbitranom postupku.ak samo objavljivanje odluka arbitranog suda, u prvom redu kada se radi o institucionalnim arbitraama, moe biti realizirano uz izriiti pristanak stranaka i uz doputenje predsjednika toga arbitranog suda.- suenje se odvija van dravnog ili drugog aparataU arbitranom postupku nema sudjelovanja, ili je to svedeno na najmanju moguu mjeru, uplitanja dravnih organa i dravnog suda. I to je jedan od razloga odluivanja stranaka za arbitrano sudovanje. Naime, stranke su upravo eljele izbjei intervenciju dravnih organa ili dravnog suda odluujui se za arbitrau. Postoje odreene mogunosti uplitanja suda u arbitrani postupak koje su minimalne, a ogledaju se na primjeru molbi, presluavanju svjedoka, pobijanja arbitrane odluke, vrlo rijetko imenovanje suca dravnog suda za arbitra, itd. - meu strankama postoji odnos kooperacijeNema arbitrae ako se o tomu nisu sporazumjele obje stranke u sporu. Taj sporazum mora biti pisan. Jedna od poznatih reenica za arbitrau je ta po kojoj se stranke uputajui se u arbitrau otprilike slau s onom reenicom da se odluuju za arbitrau kad su sigurne da svaka stranka nee sve izgubiti, ali niti sve dobiti. Odluuju se za arbitrau stoga to su sigurne da e u rjeavanju njihovog spora sudjelovati specijalizovani suci, suci njihovoga povjerenja, da e odluka biti donesena brzo, po pravilu na tu odluku nema albe, da je postupak tajan, itd.- brzina postupanjaKao to je prije istaknuto, jedan od najvanijih razloga za arbitrau je brzina postupanja. Naime, sporost u parninom sudovanju nije karakteristika pojedine drave, nego je to u biti zajedniko za puno svjetskih pravnih sustava. Idealno mjesto za brzo rjeenje spora je arbitraa. U njoj nema puno formalnosti, kao to je prije istaknuto, postoji kooperacija stranaka, ak se moe odluka donijeti i bez odravanja glavne rasprave, samo na temelju spisa. Nema duge procedure u otpremanju pismena, itd.- vea strunost u odluivanju, jer se arbitri biraju iz podruja o kojima odluuje arbitraaKao to je prije istaknuto, u arbitranom postupku sudjeluju suci koji imaju vie znanja za rjeavanje odreenih sporova nego to to imaju suci dravnog suda. Ta specijalizacija ide do nivoa, kao to je prije istaknuto, da postoje specijalizovani suci, npr. za sporove koji nastaju iz prometa vlaknima i vlasima, prometa klima ureaja, grijanja i sanitarija, itd. Ta specijalizacija sudaca daje jamstvo da e odluka biti pravina i pravedna, pa i to proizvodi posljedice koje kau da stranke unaprijed prihvataju da takva odluka bude kao pravomona sudska presuda.Do sada su est trgovakih i industrijskih komora imale svaka svoja posebna arbitrana pravila za rjeavanje meunarodnih sporova. U svrhu promovisanja institucionalne arbitrae u vicarskoj i sa ciljem usklaivanja postojeih arbitranih pravila, trgovake i industrijske komore Basel, Bern, eneva, Tessin, Waadt i Zrich su ujednaile pravila i donijele vicarska pravila meunarodne arbitrae koja zamjenjuju do sada postojea pravila meunarodne arbitrae pojedinih Komora. Ova pravila se baziraju na arbitranim pravilima UNCITRAL-a, pri emu su izvrene izmjene i dopune u dva pravca: izmjene i dopune koje se odnose na usklaivanje arbitranih pravila UNCITRAL-a vezano uz institucionalnu arbitrau; izmjene i dopune, vezane uz noviji razvoj prakse i komparativnog prava u podruju meunarodne arbitrae.

Arbitrani ugovorNadlenost arbitrae za rjeavanje spora moe se ugovoriti odmah kod zakljuivanja odreenog poslovnog odnosa, dakle, prije nastanka spora, ili naknadno kada spor nastane.Arbitrani ugovor predstavlja sporazum meu strankama da e eventualni nastali spor ili spor koji je ve nastao, rijeiti pred institucionalnom ili ad hoc arbitraom. Spor je nastao ili e nastati ali se uvijek radi o buduem postupku pred arbitraom.Kod pravnih autora postavljaju se dileme o pravnoj prirodi i pravnom uinku arbitranog ugovora. Prema jednima prevladava miljenje da arbitrani ugovor ima graansko-pravni uinak, te da se moe pobijati kao i svaki drugi graansko-pravni ugovor.Meutim u vicarskom i austrijskom pravu dri se da arbitrani sporazum ima procesnopravni uinak, a prema njemakom pravu ima autora koji tvrde da arbitrani sporazum ima iskljuivo materijalni uinak, a postoje miljenja da imaju iskljuivo procesno-pravni uinak i miljenja da imaju i procesno-pravni i materijalni uinak.Dakle, ugovorom o arbitranom sudovanju iskljuuje se nadlenost za suenje dravnog suda, a eventualno spor koji moe nastati ili je ve nastao daje se na rjeavanje sucu pojedincu ili vie arbitara ili ak (prema njemakom pravu) i odreenoj pravnoj osobi koja donosi odluku u arbitranom postupku. Postoje dva naina zakljuenja arbitranog ugovora i to: arbitrani ugovor i kompromisorna klauzula. Arbitrani ugovor se zakljuuje nakon nastanka spora i to je samostalni ugovor o arbitranom sudovanju, a moe se odnositi i prije nastanka spora. Postoji ipak odreena prednost kompromisa, dakle, arbitranog ugovora koji se zakljuuje nakon nastanka spora kada se radi o ad hoc arbitrai. Tada je porebno unijeti niz odrednica koje se odnose na ad hoc arbitrau, za razliku od institucionalne arbitrae u kojoj su mnoge stvari poznate, jer institucionalna arbitraa ima svoje organe. Kompromisiona klauzula, kao arbitrani ugovor, zakljuuje se prije nego to je spor nastao, bilo kao samostalni ugovor ili kao sastavni dio temeljnog graansko-pravnog ugovora. Kompromisiona klauzula na koji god nain da je zakljuena u glavnom ugovoru ili izvan glavnog ugovora uvijek ima poseban status u odnosu na temeljni graanskopravni ugovor koji regulira pravni odnos iji se spor rjeava pred arbitraom. U tom se sluaju radi o potpuno odvojena dva ugovora pa se u tom smislu kompromisornoj klauzuli prizanaje potpuno autonoman status. Ovdje je potrebito napomenuti da se kompromisorna klauzula mora odnositi na poznati pravni odnos i na eventualno naknadno nastali pravni spor. U suprotnom, arbitrani ugovor nema pravni uinak. Arbitrani ugovor i kompromisorna klauzula moraju biti zakljueni u pisanom obliku gdje su jasno vidljivi potpisi stranaka Meutim, postoje odreena rjeenja koja prihvaaju dogovor o arbitranom sudovanju ikada nije potpisan ugovor u pisanom obliku. To se odnosi na situaciju kada uputanje uglavnu raspravu presumira da postoji obostrana volja stranaka da se rijei spor arbitraom. Postoji i drugo miljenje da se u arbitranom postupku izmeu odreenih kategorija i zanimanja stranaka ne trai pisani sporazum. Postoje i odreena miljenja po kojima dobijanje tube za arbitrani postupak, ako se u odgovoru na tubu ne porekne nadlenost arbitranog suda da se dri da su obje stranke prihvatile arbitrano sudovanje. Postoje dva dijela arbitranog sporazuma i to:- obavezni i - fakultativni. U obaveznim, sadraj arbitranog sporazuma svakako ulazi jasno izraena volja stranaka da kroz odreeni arbitrani sud rijei jednu ili vie parnica u sporu koji mogu nastati ili su ve nastali iz tono odreenog pravnog odnosa. Po nekim autorima u obavezne elemente arbitranog ugovora ulaze i precizne odredbe kao to je to oznaka stranaka, taan naziv sudaca. Kada govorimo o fakultativnim elementima arbitranog ugovora, onda se tu ubrajaju odredbe o pogledu na arbitrani postupak, posebno o primjeni inostranog materijalnog prava, odredbe s obzirom na sjedite arbitranog vijea, odredbe o nainu imenovanja arbitranih sudaca, odredbe o polaganju predujma za trokove, u nekim sluajevima odredbe o angaiovanju dravnog suda u postupku u kojemu se procjenjuje nadlenost dravnog suda s obzirom na sjedite arbitranog vijea. Dosta elemenata koji se uzimaju kao fakultativni elementi arbitranog ugovora, kada se govori o institucionalnim arbitraama postaju obavezni elementi arbitranog ugovora kada se govori o ad hoc arbitraama (kao npr. za sluaj kada se odreuje sjedite arbitranog vijea). Naime, ne moemo zaboraviti da institucionalna arbitraa ima ve niz elemenata koji su odreeni samim formiranjem institucionalne arbitrae. Institucionalni arbitrani sudovi u pravilu imaju odgovarajue arbitrane klauzule ije unoenje u ugovor na jasan nain odreuju nadlenost toga arbitranog suda i pomae strankama da na nedvojben nain utvrde nadlenost upravo toga suda.Prestanak vaenja ugovora o arbitranom sudovanjuRazlozi prestanka ugovora o arbitranom suenju mogu se svrstati u tri grupe. Prva grupa je kada se stranke mogu u svakom momentu sporazumjeti da prestaje vaiti ugovor o arbitranom sudovanju i to prije postupka, u arbitranom postupku, po traenju ponitenja arbitrane odluke, sve dok arbitrana odluka ne stupi na pravnu snagu. Druga grupa razloga kada arbitrani ugovor prestaje postojati je kada se ispuni ugovorna svrha. Dakle, kada se donese presuda, meupresuda, djelomina itd. ili da se u postupku zakljui nagodba. Trea grupa razloga za prestanak arbitranog ugovora je odreeni nedostatak u arbitranom postupku bilo da se oituje tako da se na vrijeme ne imenuju arbitrani suci, nastajanju okolnosti kod sudaca u arbitranom postupku da ne mogu voditi postupak ili nastajanje odreenih okolnosti u postupku kao npr. ako se o predmetu spora u arbitranom postupku za vrijeme toga postupka donese odluka o istoj stvari pred dravnim sudom.

Arbitrana odlukaArbitrana odluka meu strankama ima snagu pravomone sudske presude, ako ugovorom nije predviena mogunost pobijanja. U veini sluajeva arbitrani postupak zavrava donoenjem arbitrane odluke. Ta arbitrana odluka ima meu strankama snagu pravomone sudske odluke, pa u pravilu, protiv te odluke nije doputena alba. Na kraju arbitranog postupka moe se donijeti i djelimina odluka, meuodluka, privremena i naravno konana odluka. Ta odluka mora biti u pisanom obliku. Odluku mora potpisati veina arbitara koji su sudjelovali u glasovanju, obino se donosi veinom, a ponekad i kvalifikovanom veinom. Ta rjeenje moe ali i ne mora sadravati pojanjenje. Arbitrana odluka se deponira ili u arbitranom sudu, ako se radi o institucionalnoj arbitrai ili kod dravnog suda koji je stvarno i mjesno nadlean prema sjeditu arbitranog vijea, ako se radi o ad hoc arbitrai. Te se odluke ne objavljuju, ako se to ini, onda je to obino bez oznake stranaka upostupku, uz doputenje stranaka u postupku.Presuda se sprovodi pred dravnim sudom, na te odluke klauzulu pravomonosti stavlja ili sud koji je tu odluku donio ili, to je ei sluaj, dravni sud. Pod odreenim uslovima arbitrana odluka donesena u stranoj dravi moe se ovriti u drugoj dravi.

Arbitrani postupak

Mjesto odluivanja arbitraeMjesto odluivanja usmene rasprave pred arbitraom je u pravilu sjedite arbitrae, ali se dozvoljava mogunost da se rasprava odri i u drugom mjestu ako je to svrsishodno i ako to zatrae stranke ili arbitri. Kada se govori o sjeditu arbitrae misli se na mjesto gdje arbitri trebaju donijeti odluku. Odreivanje toga mjesta u meunarodnom trgovakom pravu treba posvetiti najveu panju. To je posebice bitno ako se uzme u obzir da arbitraa nigdje nije locirana, nema svoga lex fori i nema svoga centra prava. Potrebno je istaknuti da se pod sjeditem arbitrae u smislu donoenja odluke podrazumijeva sjedite arbitranog vijea u konkretnom sporu u kojemu se vodi arbitrani postupak, za razliku od sjedita arbitrae u irem smislu pod kojim se podrazumijeva mjesto stalnih organa institucionalnih arbitraa.Mjesto arbitrae odreuju ili stranke, ako toga sporazuma nema, sam arbitrani sud.Mjesto arbitrae se moe ali ne mora poklapati sa mjestom sjedita institucionalne arbitrae. Kad same stranke odreuju sjedite arbitranog vijea i prema vicarskom i prema njemakom pravu su u tomu potpuno autonomne. Po nekim rjeenjima kada nije poznato sjedite arbitranog suda i ako se ono ne moe utvrditi, nadlean je onaj arbitrani sud koji ima sjedite u mjestu u kojemu se nalazi sjedite dravnoga suda koji bi bio nadlean za rjeavanje spora da nije zakljuen ugovor o arbitranom sudovanju. Razlikuju se tri naina sjedita arbitranog vijea i to jedan od naina je kad sam pravilnik pojedinog stalnog arbitranog suda odreuje i sjedite arbitranog vijea koje se podudara sa sjeditem stalnih organa toga stalnoga arbitranoga suda, i tada stranke ne mogu mijenjati sjedite arbitranoga vijea. Drugi nain je odreivanje sjedita arbitranoga vijea ili u sjeditu same arbitrae ili izvan sjedita arbitrae, pa ak i u inozemstvu. Trei i najliberalniji nain odreivanja sjedita arbitranog vijea je da se strankama odreuje da one same odrede sjedite arbitranoga vijea za svaki sluaj ili to ini sam arbitrani sud. Posljedice odreivanja sjedita arbitranog vijea mogu se podijeliti u dvije grupe.Jedna grupa posljedica odnosi se na odreene radnje koje provodi dravni sud u arbitranom postupku, a taj se sud mjesto odreuje prema mjestu sjedita dravnog suda koji bi bio nadlean da nije zakljuen ugovor o arbitrai.Druga grupa posljedica su one koje se takoer odnose na odreeni arbitrani postupak, a proizvod su pravnih posljedica koje se takoer odreuju prema sjeditu arbitranog vijea.Jezik na kojem se vodi postupakAko nije drugaije ugovoreno, jezik na kojemu se vodi postupak je slubeni jezik u sjeditu arbitrae, jezik na kojemu se vodi postupak utjee na izbor arbitara, zastupnika stranaka itd.Pravilo je da se u arbitranom postupku upotrebljava jezik kojim se govori u sjeditu arbitrae. Drugaija varijanta dovodi do poveavanja trokova postupka. Koritenje jezika u arbitrai se odreuje na dva naina. Jedan je nain kada same stranke odreuju koji e se jezik koristiti u arbitranom postupku, a drugi je nain kada nema sporazuma stranaka da o jeziku koji se koristi pred arbitranim sudom odluuje taj arbitrani sud. U praksi jezik najee odreuju stranke. Takvo je rjeenje prihvaeno u vicarskom, austrijskom i njemakom arbitranom pravu. Ako se stranke ne mogu sporazumjeti o jeziku mogue je da ugovore koritenje dva jezika u arbitranom postupku i to jedan jezik za arbitranu odluku, a drugi jezik za voenje postupka i obavijesti strankama. Jezik koji se koristi u arbitranom postupku odreuju ili stranke ili sam arbitrani sud prema okolnostima spora i prema slobodnom uvjerenju arbitranog suda. Jedno od osnovih naela koji se koristi u arbitranom postupku da ni jedna stranka ne moe biti oteena radi neznanja jezika na kojemu se vodi taj postupak. Arbitrani sudovi dozvoljavaju dostavu dokumenata s prevodom, angauju prevodioca itd.Pokretanje postupka podnoenje tubePrema odredbi l. 21. MZ UNCITRAL arbitrani postupak poinje onog dana kad tueni primi zahtjev da se taj spor iznese pred arbitrau, ako se stranke nisu drugaije sporazumjele.Arbitrani postupak se pokree na najmanje tri mogua naina. To je podnoenje tube, to je i najee,dostavljanje izvjea tuenom i prijedlogom ili zahtjevom za pokretanje arbitranog postupka.Podnoenje tube odmah pri pokretanju arbitranog postupka je najei nain, pa je zato i najbitnije pojasniti sadraj tube u arbitranom postupku. Odgovarajui nacionalni zakoni koji reguliraju materiju arbitranog sudovanja nemaju, u pravilu, odredbe o sadraju arbitrane tube, nego upuuju na odgovarajue propise koji reguliraju podnoenje tube pred dravnim sudom.U veini sluajeva pravilnici pojedinih arbitranih sudova propisuju to tuba treba sadravati. To svakako mora biti jasan tubeni zahtjev, jasno istaknut, te da se bez problema moe ovriti. To znai da arbitrana tuba mora sadravati oznake stranaka, dokaze o zakljuenom arbitranom sporazumu, dokaze o utemeljenosti tubenog zahtjeva, prijedlog kako tuitelj trai da se spor rijei i odreivanje vrijednosti spora. U tom dijelu imamo gotovo identina rjeenja u hrvatskom, njemakom, austrijskom i vicarskom pravu.U odnosu na formu tube, u pravilu, ne postoji nikakva vezanost. Tuba se moe podnijetipisanim putem, ali i usmeno na protokol arbitranog suda, ako se radi o institucionalnimarbitraama. Najvanije je da tubeni zahtjev bude na jasan nain istaknut.Takvo rjeenje prihvaa u potpunosti njemako i austrijsko pravo. Meutim, ipak se mora istaknuti da veina pravilnika predvia pisano podnoenje tube.Mogunost pokretanja arbitranog postupka obavijeu o arbitrai tueniku predviena je u lanku 3/1 AP UNCITRAL. Trei nain je obavijest. Sadraj te obavijesti moe biti obvezatan i fakultativan. Obavezan sadraj je iznesen jasan zahtjev da se spor iznese pred arbitrau, imena i adrese stranaka, upuivanje na arbitranu klauzulu ili poseban ugovor o arbitrai na koji se stranka poziva, naznaku ugovora iz kojega je i u vezi s kojim je spor nastao, opu prirodu tube, ili naznaku novanog iznosa koja se trai. Trei nain pokretanja arbitranog postupka je prijedlog za pokretanje toga postupka. Razlika je u tomu to se prijedlog dostavlja organima instiucionalnih arbitraa i od dana prijema toga prijedloga teku sve pravne posljedice. Zapravo, temeljna razlika izmeu prijedloga za pokretanje arbitranog postupka i obavijesti za pokretanje arbitranog postupka je ta da se prijedlog dostavlja direktno arbitrai, a obavijest o pokretanju arbitranog postupka dostavlja se direktno tueniku. Postoje tri momenta kad poinje arbitrani postupak. To je momenat kada tuenik primi obavijest od tuitelja o pokretanju arbitranog postupka, momenat primitak obavijesti ili poziva tueniku za imenovanje svoga arbitranog suca, te najei momenat, kada tuba ili prijedlog za pokretanje arbitranog postupka doe pred arbitrau. Moe se rei da podnoenje arbitrane tube arbitrai proizvodi iste pravne uinke kao i podnoenje tube dravnom sudu. To je uobiajena praksa u hrvatskom, austrijskom i vicarskom pravu. Tu su u prvom redu materijalnopravne posljedice kao to su prekidanje rokova zastare, izbor alternativnih obveza, isplata kamata itd.Izbor arbitra pojedinca ili arbitranog vijeaAP UNCITRAL predvia da se imenovanje arbitra pojedinca vri na prijedlog stranaka sporazumno. Ako stranke ne mogu izvriti izbor sporazumno, stranke imenuju ovlatenika za imenovanje arbitara, a ovlatenik je duan u roku od 60 dana imenovati arbitra. Arbitraa je toliko dobra koliko su dobri arbitri,38 zato je potrebito prigodom imenovanja arbitranih sudaca, postupiti s posebnom panjom o izboru pojedinaca, kako bi se spor mogao rijeiti na najbolji nain. Veina autora je prihvatila miljenje prema kojemu samo fizika osoba moe biti arbitrani sudac. Zastupam, takoer, miljenje da za to postoji niz razloga, kao to su brzinapostupanja, efikasnost, laka organizacija postupka posebice u meudravnim arbitranim postupcima itd. S druge strane, u arbitranom postupku se moe osigurati strunost sudaca kakva se eli, pa nema potrebe angairanja posebnih instituta ili njihovih organa koji bi bili sudac u arbitranom postupku.Kada govorimo o arbitranom postupku stranke sasvim samostalno odreuju arbitrane suce, ako se radi o ad hoc arbitraama, a ako se radi o institucionalnim arbitraama ta je suverenost ograniena na listu arbitara koju u pravilu formiraju institucionalne arbitrae, ali uz napomenu da ta lista arbitara nije iskljuiva.Stranke se odluuju za arbitrau dobrim dijelom i radi toga koje arbitre mogu angairati za rjeenje njihovoga spora. Ti razlozi su u prvom redu osobna svojstva arbitranih sudaca kao to je dravljanstvo, kao to je strunost, lino povjerenje itd.U prvom redu suci moraju imati poslovnu sposobnost, a neki autori upotrebljavaju termin potpune poslovne sposobnosti. Neki zakoni i izriito propisuju poslovnu sposobnost,40 a u veini zakona se trae isti uvjeti kao i za suca dravnog suda. O pitanju poslovne sposobnosti arbitranih sudaca imamo dosta razliitih miljenja. Poznato je npr. da prema lanku 1032/3 DZPO, maloljetnost, gluhoa ili nijemost, te lienost obavljanja sudake dunosti koja je utvrena sudskom presudom, moe biti samo razlogom za traenje izuzea arbitranog suca, ali to opet znai da takve osobe mogu biti suci u arbitranom postupku. To nije sporno ako se takve osobe nalaze na listi arbitranih sudaca pojedinih institucionalnih arbitraa. Naime vidjeli smo da se stranke mogu sporazumjeti o tomu da se spor rijei i bez odravanja glavne rasprave. To znai da osoba koja je gluha ili nijema sasvim normalno moe proitati spis i glasovati po svojoj savjesti. Osim uvjeta o poslovnoj sposobnosti suca u arbitranom postupku u razliitim pravnim sustavima postoje i ostala ogranienja koja se odnose na sudovanje u arbitranom postupku. Jedno je kada stranke ele iskljuivo tono odreenu osobu po imenu iz odreenog kruga osoba, i time eliminiraju sve okolnosti moe li ta osoba biti arbitrani sudac ili ne, ili to preputaju ovlateniku za imenovanje. Kada govorimo o kvalifikacijama arbitranih sudaca postoje dvije oprene tendencije. To je u prvom redu injenica da se osim rijetkih izuzetaka ne propisuje struna sprema te da se zastupa stav da arbitrani suci ne moraju imati odreene kvalifikacije nego samo poslovnu sposobnost, i druga tendencija je da su u stvarnosti arbitrani suci u pravilu strunjacivisokoga ranga, profesori pravnih fakulteta, strunjaci s podruja financija, bankarstva,proizvodnje i prometa odreenih proizvoda itd. Ako npr. pogledamo arbitranu listu sudaca arbitara arbitranog suda Meunarodne trgovake komore u Parizu koja sadri 25 imena, vidjet emo da su njih est profesori pravnih fakulteta u svojim zemljama, ostali su uglavnom predsjednici odreenih nacionalnih arbitranih sudova.Kada govorimo o dravljanstvu arbitranih sudaca, dravljanstvo nije smetnja za stjecanje svojstva suca u arbitranom postupku. Uobiajeno je da u meunarodnim arbitraama svaka stranka imenuje suca svoga dravljanstva, a oni zajedniki neutralnog predsjednika arbitrae.Kako smo vidjeli prema austrijskom, njemakom kao i vicarskom pravu, u principu nema ogranienja da strani dravljani mogu biti suci u arbitranom postupku koji se vodi u tim zemljama. Kada se govori o broju arbitranih sudaca, arbitraa odluuje ili po sucu pojedincu ili u arbitranom vijeu. Sudac pojedinac najee odluuje u sporovima male vrijednosti, te ukoliko stranke pripadaju istoj dravi. Kada se govori o arbitranom vijeu potrebito je istai da ono u pravilu ima tri lana, a rjee pet lanova, uz dodatak da postoje odreeni sustavi koji doputaju da arbitrano vijee moe imati i paran broj lanova. Sudac pojedinac u arbitranom postupku se u pravilu angaira kada se radi o sporu do odreene vrijednosti, ili kada se radi o sporu izmeu stranaka iste drave. Kada se govori o arbitranom vijeu moe se kazati da je arbitrano vijee danas pravilo u meunarodnim arbitranim sporovima. U arbitranom postupku s meunarodnim elementom arbitrano vijee omoguava komunikaciju i potpunu mogunost koordinacije izmeu razliitih pravnih reima drava ije su stranke u sporu uz sve ostale prednosti. Arbitrano vijee se moe sastojati od parnoga i neparnoga broja lanova.Kod parnog broja lanova arbitranog vijea ostavlja se pravo strankama da same odluuju koliko e biti sudaca u arbitranom postupku, a ako stranke to ne uinu predvia se formiranje arbitranog vijea od neparnog broja lanova. Temeljno pitanje koje se postavlja kod parnog broja lanova arbitranog vijea je kako donijeti odluku kada se pri glasovanju postigne isti broj glasova. U tom sluaju se imenuje naknadno arbitar (umpire) karakteristian za englesko pravo, pa sam taj sudac donosi odluku o arbitranom sporu.Drugi nain je da se imenuje trei arbitar (tiers arbitre) i za njega je karakteristino da seon priklanja stavu jednoga ili drugoga suca.Sljedee rjeenje da se u sluaju istog broja glasova imenuje trei sudac, ali on sudjeluje samo u glasanju. etvrti i najtei nain razrjeenja situacije koja nastaje kada se u arbitranom vijeu sastavljenom od parnoga broja glasova u glasovanju postigne isti broj je taj da se tada ugovor o arbitranom sudovanju stavlja izvan snage, kao to je to npr. u lanku 1033/2 DZPO. To znai da su sve radnje koje su do tada poduzete i realizirane u arbitranom postupku uinjene bez bilo kakve svrhe. Kada se govori o arbitranom vijeu od neparnog broja lanova, moe se kazati da je to pravilo arbitranog sudovanja. Najea situacija je da svaka stranka imenuje po jednoga suca, a tako imenovani suci zajedno imenuju predsjednika suda. Odredba o neparnom broju lanova u arbitranom vijeu je vrlo esta u pravilnicima odgovarajuih insticionalnih arbitraa. Neki zakoni to izriito propisuju. Postoji nekoliko prednosti arbitranog vijea sastavljenog od neparnog broja lanova. U prvom redu predsjednik arbitrae u najveoj mjeri upravlja postupkom. On je u veini sluajeva osoba iz zemlje u kojoj se vodi arbitrani postupak, to opet znai da najbolje poznaje pravo te zemlje u kojoj se vodi postupak. Vijee od neparnog broja lanova eliminira sve negativnosti koje mogu nastati imenovanjem vijea od parnog broja lanova. Stoga treba biti vrlo oprezan kada se primjenjuju odredbe MZ UNCITRAL, jer je prema lanku 10. toga model zakona mogue da se stranke sporazume o formiranju arbitranog vijea od parnog broja lanova.Najuobiajeniji nain imenovanja sudaca i formiranja arbitranog vijea je da svaka stranka imenuje po jednoga suca, a tako imenovani suci imenuju treega predsjednika arbitranog vijea. Sam nain imenovanja arbitranih sudaca moe se gledati kroz tri naina imenovanja, i to imenovanje ve u arbitranom ugovoru, zatim imenovanje na prijedlog stranaka, te imenovanje arbitranih sudaca od treih osoba koje ne sudjeluju u arbitranom postupku. Manjkavost prvog naina imenovanja je ta to ne prua najbolju mogunost izbora sudaca, jer se u trenutku zakljuivanja arbitranog ugovora i ne zna o emu e se voditi arbitrani postupak, ne zna se kakva je potrebita specijalnost sudaca, pa ak se i ne zna hoe li uope biti arbitranog postupka.Po momu miljenju puno je jednostavnije i bolje imenovati arbitrane suce onda kada spor nastane. Kod institucionalnih arbitraa koje u pravilu imaju svoje liste, imenovanje arbitranih sudaca je jednostavno i brzo.Liste arbitranih sudaca donosi nadleni organ one istitucije pri kojoj se nalazi arbitrani sud. Ti suci se nalaze na listi u pravilu etiri godine.Liste su na neki nain jamstvo strankama da su suci ija se imena nalaze na tim listama kvalificirani za donoenje odluke u arbitranom postupku. Meutim postoje negativne karakteristike liste arbitara kao to je suavanje autonomije stranaka pri izboru arbitranog suca. Najbolje rjeenje imaju oni pravilnici koji doputaju i imenovanje sudaca koji nisu na listi arbitara odreene institucionalne arbitrae. .Nezavisnost i nepristranost arbitranih sudaca je jedan od uslova koji mora biti ispunjen kako bi se arbitrani postupak koji se vodi ili koji je okonan drao valjanim. S jedne strane neovisnost i nepristranost sudaca u arbitranom postupku je specifina jer suce imenuju stranke.S druge strane, odluka koju donose suci u tom postupku ima snagu odluke donesene pred dravnim sudom. Tu nezavisnost i nepristranost nije mogue precizno navesti bilo gdje, ali se navode pojedini sluajevi kada njihovo postojanje dovodi u pitanje neovisnost i nepristranost. Tako npr. prema nekim autorima neovisnost i nepristranost arbitranih sudaca moe ugroziti pripadnost suca nekoj stranci ili nekoj religiji koja je suprotna jednoj od stranaka moe biti razlogom za izuzee. Neki autori razlikuju osobnu, stvarnu i pravnu neovisnost. Osobna se ogleda u osobnim karakteristikama sudaca, a stvarna se gleda s aspekta odnosa injenica da se ipak radi o privatnom sudu ili arbitrai a da posljedice takve odluke proizvode uinke kao i odluka dravnog suda.Ugovor izmeu stranaka i arbitranih sudaca je ugovor kojim se arbitrani suci obvezuju da e sudjelovati u arbitranom postupku u svojstvu suca u postupku koji tee izmeu stranaka i da e za taj svoj rad u veini sluajeva dobiti i honorar. Po nekim autorima u postupku pred institucionalnim arbitraama govorimo o trostranom pavnom odnosu i to pravnom odnosu izmeu stranaka, organizacije pri kojoj je formirana arbitraa i s tree straneobveze da se arbitrani suci imenuju s ve formirane liste. Ovdje je takoe potrebito istaknuti da postoji mogunost da arbitrani sudac s liste arbitara ne eli preuzeti funkciju arbitranog suca. S druge strane samo pristajanje biti na listi institucionalne arbitrae znai da pristajete sudjelovati u svim arbitranim postupcima, ako ne postoje valjani razlozi za to da se moete osloboditi te dunosti, uz napomenu da je arbitrani ugovor s arbitranim sucem strogo osoban te da on ne moe umjesto sebe imenovati zamjenika. Naime, ne smijemo zaboraviti da se u arbitranom postupku od stranaka odreuju suci koji uivaju najvee povjerenje stranaka te da svako odustajanje od odreenih sudaca moe dovesti do nedostatka povjerenja i u arbitrau i u ponaanju stranaka u arbitranom postupku.Kada se govori o izuzeu suca openit je stav da se sudac moe ponovno imenovati nakon to prestanu razlozi za izuzee. Takva zamjena arbitranog suca moe biti realizirana tijekom postupka sve dok arbitrani suci ne potpiu arbitranu odluku. Ako sudac ne obavlja svoju funkciju, ili je stvarno ili pravno sprijeen obavljati tu funkciju, primjenjuju se odredbe o postupku za izuzee ili zamjenu arbitara, jer funkciju suca sudac jo ima ali je na zahtjev stranke moe izgubiti.Prema odredbama MZ UNCITRAL zamjenik arbitra se imenuje na isti nain kako se imenovao sudac kojega zamjenjuje zamjenik.Potpisivanje odlukePrema lanku 32., st. 4. AP UNCITRAL arbitri su duni potpisati odluku. Ako jedan od arbitara odbije potpisati odluku, to se mora konstatirati u odluci. Nakon to suci donesu odluku vano pitanje je potpisivanje takve odluke. Pitanje potpisivanja arbitrane odluke ide u grupu kogentnih propisa pa se krenje odredbi o potpisivanju arbitrane odluke uzima kao valjani razlog za ponitenje arbitrane odluke.Temeljno pitanje koje se pri potpisivanju postavlja je pitanje broja potpisa arbitranih sudaca koji su sudjelovali u postupku. Razumije se da nita nije sporno u situaciji kada svi suci koji su sudjelovali u arbitranom postupku ele potpisati arbitranu odluku. Problem nastaje kad neki od sudaca koji su sudjelovali u tom postupku ne eli potpisati tu odluku, posebice kada se istakne da potpis suca ne znai i njegovu suglasnost s takvom odlukom. Tako npr. u vicarskom sistemu predvia se da se na odluku treba potpisati veina sudaca koji su sudjelovali u donoenju arbitrane odluke, ali ide se i korak dalje pa se kae da je pri potpisu arbitrane odluke dovoljan potpis predsjednika arbitranog vijea. U njemakom pravu je za potpis arbitrane odluke dovoljna veina potpisa sudaca koji su sudjelovali u glasovanju uz obvezu da predsjednik arbitae utvrdi da je netko od sudaca koji su sudjelovali u glasovanju odbio potpisati arbitranu odluku.Novelom austrijskog OZPO regulisano je pitanje potpisivanja arbitrane odluke, pa se doputa da veina sudaca potpie tu odluku, a da se svako odbijanje potpisa na toj odluci konstatira.Po austrijskom pravu svaka nepravilnost pri potpisu arbitrane odluke u arbitranom postupku predstavlja razlog zbog kojega se moe zatraiti ponitenje te odluke. Kada analiziramo neke sustave vidimo da je ipak prihvaen stav po kojemu je dovoljan potpis veine sudaca koji su sudjelovali pri glasovanju.To je ispravno rjeenje, jer suprotno bi bilo nerazumljivo da arbitrani sudija koji je pristao biti sucem u tom postupku ne eli potpisati odluku, a taj potpis ne znai da se slae s odlukom nego samo znai da je uestvovao u glasanju.Nain donoenja odlukeOdluke se u pravilu donose veinom glasova, negdje je potrebna kvalifikovana veina. Odluke se donose na nejavnoj sjednici.Openito je prihvaeno naelo da se odluke donose veinom glasova. Navedena rjeenja se sastoje od odredbi da se odluka donosi veinom glasova, pod uvjetom da se stranke u arbitranom postupku nisu drugaije sporazumjele. Drugaiji sporazum moe biti samo sporazum o jednoglasnosti pri donoenju arbitrane odluke. Razumije se da se radi o postupku kada je arbitrano vijee vodilo arbitrau. U vicarskom pravu postoje neke specifinosti kao to je npr. za sluaj da sam predsjednik donosi odluku ako je arbitrano vijee sastavljeno od tri lana, kada se ne moe postii veina ili kada je arbitrano vijee sastavljeno od neparnog broja lanova. U vicarskom pravu postoji takoer institut kvalificirane veine.To je situacija kada se od apsolutne veine trai vie glasova kako bi odluka mogla biti donesena. To je karakteristino za situacije kada se arbitrano vijee sastoji od parnog broja lanova i to u pravilu od veeg broja lanova npr. est zavaljanost odluke prema kvalificiranoj veini trai pet glasova. U raspravi o nainu donoenja arbitrane odluke posebice je potrebno obratiti tri pitanja. To je pitanje kako rijeiti situaciju kada se kod vijea od neparnog broja lanova pojavi isti broj glasova pri odluivanju, posebno pitanje izdvojenog miljenja arbitra. Kada se vijee sastoji od parnog broja lanova, pa se pri glasovanju postigne isti broj glasova, postoji nekoliko naina rjeavanja tog problema. Najdrastiniji nain rjeavanja tog problema je u njemakom pravu, pa u tom sluaju odmah prestaje vaiti ugovor o arbitranom sudovanju, u austrijskom pravu je to razlog za sudsko traenje ponitenja ugovora o arbitranom sudovanju, a u vicarskom pravu se naknadno imenuje sudac koji postaje predsjednik arbitrae i on zajedno s ostalim sucima donosi odluku. Kada se radi o vijeu sastavljenom od neparnog broja lanova, onda samo rijetki sustavi predviaju da se moe postii isti broj glasova. U tom sluaju postoje dva naina rjeavanja toga problema i to tako da odluku donosi predsjednik arbitrae, te drugo rjeenje da se pristupi razdvajanju pitanja o kojima se glasuje pa da se ponovno glasuje o svim pitanjima pojedinano. Predsjednik arbitae je potpuno kompetentan da donese odluku ako postoji isti broj glasova kod drugih lanova, jer je uestvovao u radu arbitrae. Niz arbitraa predvia izdvojeno miljenje arbitara u arbitranom postupku. To odvojeno miljenje se moe prezentovati i u toku arbitranog postupka i u toku glasanja za donoenje arbitrane odluke. Postoje neka miljenja da u situaciji kada arbitar ima odvojeno miljenje u momentu donoenja arbitrane odluke da taj sudac nije duan potpisati arbitranu odluku, nego da moe pisano dati svoje miljenje a da ne potpisuje odluku. Izdvojeno pisano miljenje ima svoju vanost u pravnoj teoriji, ali isto tako moe imati i svoju vanost kao dokument u eventualnom postupku za ponitenje te arbitrane odluke na izgradnji sudske prakse itd. Prema nekim se miljenjima ak odvojeno miljenje arbitra dri sastavim dijelom arbitrane odluke.

Prilog 1: lanak o arbitrai u Srbiji, asopis PKS Korak

Spoljnotrgovinska arbitraa pri Privrednoj komori Srbije postoji od 1947, i za tih 65 godina ima na hiljade reenih sporova i odluka koje se uspeno izvravaju u zemlji i u inostranstvu. Da srpska Spoljnotrgovinska arbitraa pri Privrednoj komori Srbije trgovcima garantuje objektivno i nepristrasno reavanje sporova, potvruju imena sa liste arbitara. Arbitri su istaknuti profesori, advokati i strunjaci iz privrede, mogu biti domai i strani dravljani, a na trenutno vaeoj listi srpske Arbitrae 42% su domai, a 58% strani dravljani. Poverenje uliva i reputacija predsednika Soljnotrgovinske arbitrae pri PKS, dr Gae Kneevia, profesora Pravnog fakulteta u Beogradu. Svet s uvaavanjem gleda na nau arbitrau koja zasluuje poverenje. U naoj arbitrai patriotizam se Ne iskazuje tako to se presuuje u korist svoje zemlje, ve tako to se sudi objektivno, tako da se ne ubije poslovna saradnja stranaka u postupku. Ideja Arbitrae je da se ne stvore dobitnik i gubitnik, ve da i dalje te dve stranke mogu da sarauju. Arbitraa je okrenuta biznisu. Od 2000. vidan je trend rasta domae arbitrae. Naroito je tome uzrok veliki broj privatizacija koje su zavrile sporovima. U veliki broj privatizaconih ugovora ugraena je arbitranaklauzula. Te sporove, koji su sadameu najveim sporovima koje Srbija ima, uglavnom reava arbitraa. U poslednje tri-etiri godine uglavnom ih reava srpska arbitraa, to je veoma dobro. Agencija za privatizaciju je shvatila da ima arbitrau na dohvat ruke, da ta arbitraa ima ugled i da je jeftinije da spor reava u Beogradu, nego u Parizu, Stokholmu ili enevi. Agencija je poela privatizacionim partnerima da nudi takve klauzule i oni su to prihvatali. Naa arbitraa od 2000. godine ima proseno izmeu 15 i 25 novih sporova godinje. Ono to domau Komoru ini privlanom za poslovni svet je to to se u toku jedne godine isto toliko sporova i rei. Sporovi pred srpskom Arbitraom sada u proseku traju 5,5 meseci. Dobijate konanu odluku, koja ne podlee reviziji. Ne znam da li postoji efikasnija arbitraa od nae. Ja sam lan pariskog suda ICC. Kad sam pre tri godine podnosio izvetaj, imali smo proseno trajanje spora 11 meseci i oni su rekli da je to fantastino. Sada, tri godine kasnije, mi smo na 5,5 meseci. Brzina spora je prvi razlog zbog koga se ide na arbitrau. Drugi je neutralnost i to to nema nacionalnog protekcionizma. Trei argument su trokovi. ICC iz Pariza, londonska ,vajcarska ili amerike arbitrae su skupe, a kod nas je cena pristupana i za domae firme. Imali smo spor gde je vrednost bila 72 mliona evra, a trokovi postupka su bili 350000 evra. Za spor od 72 miliona evra, trokovi u Parizu su milion evra, a kod UNCITRAL dva miliona evra., dr Gaa Kneevi, profesor Pravnog fakulteta u Beogradu. [footnoteRef:2] [2: www.pks.rs]

Prilog 2: PRAVILNIK O ORGANIZACIJI I RADU ARBITRANOG SUDA BIHNa osnovu stava 3. lan 40. Statuta Vanjskotrgovinske komore Bosne i Hercegovine, Upravni odbor Vanjskotrgovinske komore Bosne i Hercegovine, na sjednici odranoj 17. juna 2003. godine, donio je PRAVILNIK O ORGANIZACIJI I RADU ARBITRANOG SUDA (Objavljeno u "Sl. glasnik BiH", br. 39 od 19 decembra 2003)I- OPE ODREDBE lan 1. Arbitrani sud pri Vanjskotrgovinskoj komori Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Arbitraa) je samostalan sud za arbitrano rjeavanje sporova. Sjedite Arbitrae je u Sarajevu. Arbitraa je nadlena za rjeavanje sporova koji ispunjavaju slijedee uvjete: 1. da se radi o trgovakom sporu u kojem stranke mogu slobodno disponirati predmetom spora, 2. da za tu vrstu spora nije predviena iskljuiva nadlenost redovnog suda, 3. da su se stranke sporazumjele o nadlenosti Arbitrae. U sporovima navedenim u stavu 1. ovog lana Arbitraa moe, na zahtjev jedne ili obje stranke, da posreduje radi mirenja. lan 2. Ovaj pravilnik primjenjuje se na sporove izmeu stranaka koje imaju sjedite, odnosno boravite na teritoriji Bosne i Hercegovine kao i na one sporove u kojima najmanje jedna stranka ima sjedite, odnosno prebivalite na teritoriji druge drave. Odredbe ovog pravilnika primjenjuju se na postupak vanjskotrgovinske arbitrae kao i na postupak unutranje arbitrae. Ukoliko postoje razlike u postupku, zavisno da li se radi o vanjskotrgovinskoj ili unutranjoj arbitrai, to je pojedinim lanovima ovog pravilnika posebno naglaeno.II- II- ORGANIZACIJA lan 3. Arbitraa, kao samostalan sud ima predsjednika, zamjenika predsjednika, arbitrana vijea i arbitare pojedinace. Predsjednik i zamjenik predsjednika Arbitrae ne mogu, za vrijeme svog mandata, biti birani za arbitre. Predsjednika, zamjenika predsjednika i arbitre bira nadleni organ Vanjskotrgovinske komore Bosne i Hercegovine na period od etiri godine s tim da mogu biti, po isteku mandata, ponovo birani. lan 4. Struno-administrativne poslove za potrebe Arbitrae obavlja sekretar Arbitrae kojeg imenuje nadleni organ Vanjskotrgovinske komore Bosne i Hercegovine. Opi nadzor nad administrativnim i materijalnim poslovanjem Arbitrae vri Vanjskotrgovinska komora Bosne i Hercegovine ( u daljem tekstu: Komora BiH) i obezbjeuje materijalna sredstva za poetak rada i vrenje njene funkcije.III- III- JEZIK ARBITRAE lan 5. Ako se stranke nisu drukije sporazumjele, arbitrano vijee, odnosno arbitar pojedinac e odmah nakon svog imenovanja odrediti jezik ili jezike na kojima e se voditi postupak. Ova odluka se odnosi na sve podneske u postupku, a ako se odrava usmena rasprava, takoer i na jezik ili jezike na kojima e se voditi rasprava. Do utvrivanja jezika postupka svi podnesci mogu se podnijeti na jednom od jezika Bosne i Hercegovine, jeziku glavnog ugovora ili jeziku ugovora o arbitrai. Ako se lanovi arbitranog vijea ne mogu sporazumjeti o jeziku arbitrae, arbitraa se vodi na jednom od jezika Bosne i Hercegovine, po slobodnoj odluci stranke.IV- IV- MIRENjE lan 6. U sluajevima iz lana 1. stav 3. ovog pravilnika, bez obzira da li je ugovorena nadlenost Arbitrae, stranke se mogu obratiti Arbitrai za posredovanje radi mirenja, prema odredbama ovog pravilnika. Postupak za mirenje je neovisan od arbiranog postupka. Ako postupak za mirenje ne uspije, nita od onoga to je u toku postupka za mirenje uinjeno ili izjavljeno usmeno ili pismeno, ne obavezuje stranke. Pristanak na postupak za mirenje ne znai i pristanak na nadlenost Arbitrae, u sluaju neuspjeha za mirenje. lan 7. Prijedlog za pokretanje postupka mirenja podnosi se pismeno Arbitrai, a moe ga podnijeti samo jedna stranka ili obje zajedno. Ako je prijedlog za pokretanje postupka mirenja podnijela samo jedna stranka, Arbitraa e od druge strane traiti da se u roku od 30 dana izjasni o tom zahtjevu. Ako se suprotna strana protivi postupku mirenja ili se u predvienom roku ne izjasni, smatrat e da postupak mirenja nije uspio. lan 8. Ako je druga stranka prihvatila prijedlog za pokretanje postupka za mirenje, kao i kad su prijedlog podnijele obje stranke, predsjednik Arbitrae odredit e prikladnu osobu za posrednika. Stranke se mogu saglasiti da postupak za mirenje izvri sam predsjednik Arbitrae ili arbitar sa liste arbitara kojeg odredi predsjednik Arbitrae. lan 9. Posrednik ispituje navode i prijedloge stranaka, a po potrebi prikuplja odreena obavjetenja i sasluava stranke. Nakon to je u dovoljnoj mjeri ispitao sluaj, posrednik dostavlja pismeni prijedlog poravnanja strankama. lan 10. Ako stranke prihvate poravnanje, njegov sadraj se unosi u zapisnik koji potpisuju stranke i posrednik. Ovaj zapisnik nema snagu pravnosnane odluke Arbitrae i smatra se poravnanjem postignutim van Arbitrae. Ako stranke zatrae i ako dostave valjan sporazum o arbitrai, predsjednik suda e imenovati arbitra, koji e, na zahtjev stranaka, donijeti presudu na osnovu poravnanja. V- V- NADLENOST ARBITRAE lan 11. Arbitraa je nadlena za sporove iz lana 1. stav 3. ovog pravilnika ako njegovu nadlenost stranke utvrde ugovorom, odnosno pismenim sporazumom. Ugovor o nadlenosti Arbitrae se moe zakljuiti kako u pogledu odreenog spora tako i u pogledu buduih sporova koji mogu nastati iz odreenog pravnog odnosa. Smatra se da su stranke ugovorile nadlenost Arbitrae i ako je ugovor o tome zakljuen putem razmjene pisama, telegrama ili putem faksa. Arbitrani ugovor je punovano zakljuen i kada je odredba o njegovoj nadlenosti sadrana u opim uvjetima koji su sastavni dio pravnog posla. Stranke, prihvatanjem nadlenosti Arbitrae prihvataju i odredbe ovog pravilnika. lan 12. Ako tuena strana ospori postojanje arbitranog ugovora, odnosno arbitrane klauzule, ili ne odgovori na tubu, formira se komisija u sastavu: predsjednik, zamjenik predsjednika Arbitrae i arbitar kojeg odredi predsjednik Arbitrae, koja utvruje da li je u ispravama koje tuilac podnosi, sadran ugovor o nadlenosti Arbitrae. Ako komisija iz prethodnog stava utvrdi da je u ispravama koje tuilac podnosi, sadran sporazum o nadlenosti arbitrae, postupak e se nastaviti i ako druga stranka odbije da uestvuje u njemu. Odlukom komisije iz stava 1. ovog lana ne prejudicira se konana odluka o postojanju i punovanosti arbitranog ugovora. lan 13. Ako izmeu stranaka ne postoji arbitrani ugovor, pozvat e se tuena strana da se u roku od 15 dana od prijema poziva izjasni da li prihvata nadlenost Arbitrae. Ako tuena strana ne odgovori ili odbije da prihvati nadlenost, obavijestit e se tuilaka strana.[footnoteRef:3] [3: www.komorabih.ba]

Zakljuak

Na kraju moemo zakljuiti da se rjeavanje meunarodnih trgovinskih sporova pred nacionalnim sudovima se u nije pokazalo racionalnim iz vie razloga: opravdane primedbe upuuju se na raun komplikovanog sudskog postupka, pristrasnog odnosa sudija prema strankama, dugog trajanja postupka zbog njegove formalnosti i viestepenosti, i dr. To ne odgovara potrebama poslovnih ljudi, iji je interes da probleme reavaju na jednostavan, ali efikasan nain, sa to manje negativnih posledica po njihovo budue poslovanje. Ovaj interes oni tee mogu da zatite u postupku pred dravnim sudom, koji je duan da utvrdi koja od strana u sporu ima vee pravo, ili kojoj od njih neto pripada. Sud primenjuje nacionalno pravo koje utvrdi da je merodavno u konkretnom sluaju i na osnovu njega usvaja ili odbija zahtev stranke. On ne moe zasnovati odluku na principima pravinosti, niti primenom pravila autonomnog prava meunarodne trgovine, to je uobiajeno u postupku pred arbitraom. Arbitraa rjeava spor u skladu sa pravilima koje same stranke odrede. Ukazujui joj povjerenje, one su unaprijed izrazile i spremnost da prihvate njenu odluku. Ta odluka, ponekad, ne predstavlja maksimalno ostvarenje njihovih zahteva, ali zato ni ne rui temelje njihovog budueg poslovanja. Stranke osjeaju da bolje tite svoje interese u arbitranom postupku, gde samostalno imenuju arbitre - strunjake za pitanja koja su meu njima sporna i gde slobodno odluuju o materijalnom i procesnom pravu koje e se primjeniti na rjeavanje spora. Zbog toga je meunarodna trgovinska arbitraa sve popularnija i u znaajnoj meri je potisnula dravne sudove u rjeavanju meunarodnih trgovinskih sporova.

Literatura

www.pks.rswww.pravst.hrwww.infogo.bizwww.swissarbitration.orgwww.komorabih.ba

6