antidepresivi su beskorisni

8
Antidepresivi su beskorisni i nepotrebni! nmis / 20/03/2012 Autor: Irena Dujmušić Matrix World Jeste li se ikada zapitali jesu li antidepresivi učinkoviti, ili zapravo uzrokuju više štete nego koristi? Jesu li oni u stanju riješiti vaše nevolje ili samo liječe simptome, ili vas čak zavaravaju? Da, na žalost, od njih za vas zaista nema nikave koristi, osim što koristi imaju farmaceutske tvrtke. Članak iz Natural Society tiskovine naglašava beskorisnost i štetnost antidepresiva koji se prepisuju na recept skoro svakodnevno i za sve moguće potrebe. Predstavnici vladinih i zdravstvenih zajednica, te psihijatrijski krugovi pritišću ljude da koriste antidepresive godinama, unatoč činjenici da oni ne liječe, već samo ublažuju simptome. Umjesto da se fokusiraju na liječenje stanja koja izazivaju negativne misli i osjećaje, njihov je jedini odgovor na sve – popijte koju tabletu za smirenje… Pa koji je stvarni razlog? Naravno, profit – još davne 2008. godine dobit od prodaje antipsihotika je bila 14 milijardi dolara!! To nametanje antidepresiva bi trebalo imati nekakve argumente da je učinkovito, a zapravo je suprotno. U stvari, dokazano je da samo pogoršavaju depresiju. FDA priznaje da su antidepresivi više nego sposobni da uzrokovatisuicidalne misli i povećavaju rizik od samoubojstava . Prema istraživanjima slučajeva o antidepresivima, 1 od 5 ispitanika na popularnom lijeku Cymbalta, ili srodnim drugim lijekovima, osjećao se lošije od onih koji su primali placebo. Unatoč dokazima o štetnosti Prozaca u vidu utjecaja na suicidalne misli, više od 1 od 10 ljudi uzima antidepresive u dobi iznad 12 godina, prema receptu liječnika. Nedavno je, zahvaljujući zakonu o slobodi informiranja, podaci koji su zatraženi i dobiveni , pokazano da je Big Pharma upoznata da antidepresivi ne funkcioniraju.

Upload: ksenija-premec

Post on 19-Jul-2016

220 views

Category:

Documents


6 download

DESCRIPTION

ok

TRANSCRIPT

Page 1: Antidepresivi Su Beskorisni

Antidepresivi su beskorisni i nepotrebni!nmis / 20/03/2012Autor: Irena Dujmušić

Matrix World

Jeste li se ikada zapitali jesu li antidepresivi učinkoviti, ili zapravo uzrokuju više štete nego koristi? Jesu li oni u stanju riješiti vaše nevolje ili samo liječe simptome, ili vas čak zavaravaju? Da, na žalost, od njih za vas zaista nema nikave koristi, osim što koristi imaju farmaceutske tvrtke.

Članak iz Natural Society tiskovine naglašava beskorisnost i štetnost antidepresiva koji se prepisuju na recept skoro svakodnevno i za sve moguće potrebe.Predstavnici vladinih i zdravstvenih zajednica, te psihijatrijski krugovi  pritišću ljude da koriste antidepresive godinama, unatoč činjenici da oni ne liječe, već samo ublažuju simptome. Umjesto da se fokusiraju na liječenje stanja koja izazivaju negativne misli i osjećaje, njihov je jedini odgovor na sve – popijte koju tabletu za smirenje…Pa koji je stvarni razlog? Naravno, profit – još davne 2008. godine dobit od prodaje antipsihotika je bila 14 milijardi dolara!!

To nametanje antidepresiva bi  trebalo imati nekakve argumente da je učinkovito, a zapravo je suprotno. U stvari, dokazano je da samo pogoršavaju depresiju. FDA priznaje da su antidepresivi više nego sposobni da uzrokovatisuicidalne misli i povećavaju rizik od samoubojstava. Prema istraživanjima slučajeva o antidepresivima, 1 od 5 ispitanika na popularnom lijeku Cymbalta, ili srodnim drugim lijekovima, osjećao se lošije od onih koji su primali placebo.Unatoč dokazima o štetnosti Prozaca u vidu utjecaja na suicidalne misli, više od 1 od 10 ljudi uzima antidepresive u dobi iznad 12 godina, prema receptu liječnika.Nedavno je, zahvaljujući zakonu o slobodi informiranja, podaci koji su zatraženi   i dobiveni, pokazano da je Big Pharma upoznata da antidepresivi ne funkcioniraju.

Irving Kirsch, direktor programa za placebo studije na HarvarduNakon proučavanja placeba više od 30 godina, Irving Kirsch s Havard Medicinskog fakulteta zatražio je neobjavljene studije koje pokazuju da antidepresivi  pružaju gotovo nikakvu korist, dok je  snaga placeba dokazana.  Budući da je placebo  gotovo uvijek više ili jednako učinkovit, nametanje antidepresiva je i beskorisno i neodgovorno.

U članku tiskovine NatrualNews Kirschov zaključak nam je prezentiran u CBS ovoj emisiji 60 minuta.

Page 2: Antidepresivi Su Beskorisni

On je zaključak donio na temelju dokumenata dobivenih pomoću zakona o slobodi informiranja (FOIA). Ti dokumenti su probni rezultati iz farmaceutskih tvrtki koje nisu objavljeni i prezentirani FDA.Farmaceutske tvrtke plaćaju FDA za odobrenje svojih lijekova. No, FDA ne radi testove ili izvješća. Oni ih jednostavno uzimaju od farmaceutskih tvrtki koje sve rade svoje vlastite testove i odlučuju koji izvještaj objaviti i dostaviti.

Kirsch je otkrio da većina testova o antidepresivima nije pokazala dokaz o učinkovitosti. Ti rezultati su skriveni od pogleda. Dakle, ako je 12 testova izvršeno, a samo dvoje je pokazalo učinkovitost, ona dva bi mogla biti podnesena FDA, a FDA će reći “platite naknadu i idite na tržište.”

Kirsch je zaključio da lijekovi protiv depresije imaju placebo efekt kod pacijenata s blagom do umjerenom depresijom. Drugim riječima, placebo bi bio dovoljan. Pitamo se kako to, kad znamo ljude koji uzimaju antidepresive i pomažu im? Kirsch kaže: „da, osjećaju se bolje, ali to nije zbog kemikalije u tableti, to je jednostavno placebo efekt.“Naravno, dobio je puno kontra napada od strane psihijatra koji su branili učinkovitost antidepresiva.

Napravili su i intrevju s Engleskim medicinskim dužnosnikom koji je dio komisije koja je zabranila korištenje tih lijekova blagim do umjerenim depresivnim bolesnicima.Zaključeno je da, budući da većina umjereno depresivnih bolesnika može biti obrađena terapijom razgovora  i tjelovježbom, te zašto ih izložiti riziku od štetnih učinaka. Tako Engleska vlada troši oko pola milijarde funti da educira tzv. govorne terapeute.

Čak i da su učinkoviti kao što farmaceutski lobi tvrdi, da li je korisno uzimati ga, imajući u vidu potencijalnih 100 nuspojava? Počevši s vrtoglavicom, pa preko manije, impotencije i suicidalnih misli sve do toga da se arterije mogu zadebljati čak 400 puta brže nego obično, čime ste dovedeni u opasnost od srčanog ili moždanog udara, te da drastično povećavaju mogućnost spontanog pobačaja.

U članku Natural Society gdje objašnjavaju kako  antidepresivi uzrokuju zadebljanje vaših arterija 400 puta više nego starenje, iznesena je studija provedena od strane fakulteta Sveučilišta Emory medicine koja uključuje više od 500 sredovječnih muških blizanaca, od kojih su obojica  služili u američkoj vojsci tijekom rata u Vijetnamu. Istraživači su uočili da među 59 parova blizanaca, gdje je samo jedan brat bio na antidepresivima, onaj koji je konzumirao lijekove obično je imao veća karotidna zadebljanja (intima-media thickness  -IMT) – zadebljanja glavnih arterija u vratu.Najčešće propisani antidepresivi su poznati kao selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI), kao što je Prozac. Istraživači su otkrili da su sudionici koji su koristili SSRI, a kojih  je 60 % od onih koji uzimaju antidepresive, imalo veću IMT karotida. To može biti zbog utjecaja koji antidepresivi imaju na razine serotonina, što je kemijski spoj u tijelu koji pomaže da neke moždane stanice komuniciraju.

Page 3: Antidepresivi Su Beskorisni

Koliko su naše psihološke funkcije ugrožene Prozacom i sličnim kombinacijama koje blokiraju moždane funkcije? Istraživački novinar Robert Whitaker otkriva kako golema industrija psihijatrijskih  lijekova prikriva nebrojene slučajeve patnje, tjeskobe i bolesti, prouzročene najčešće propisivanim antidepresivima i antipsihoticima. Također tvrdi da su najnoviji psihijatrijski lijekovi izravno pridonijeli, zabrinjavajućoj, novoj epidemiji mentalnih bolesti, o čemu smo pisali ovdje:U tiskovini USA today, Harvardski psihijatar Martin Teicher ističe da su Amerikanci bili pokusni zamorci za farmaceutsku tvrtku  Eli Lilly & Co koja proizvodi Prozac. Njihovi dužnosnici su lagali prije 20. godina negirajući bilo kakve dokaze da Prozac može uzrokovati suicidalna ponašanja.Primjedbe Martina Teicher proizlaze iz Lilly dokumenata o Prozacu opisanih u britanskom medicinskom časopisu BMJ 2005. godine.  Teicher, ugledni znanstvenik i kliničar, prvi je objavio slučajeve koji pokazuju očitu vezu između Prozaca i suicidalnog ponašanja u odraslih. No, nekoliko mjeseci prije njegovog izvješća 1990. godine, Teicher je pitao Lilly dužnosnike da li studije pokazuju takvu vezu.

“Oh ne, ne, mi nikada nismo čuli za tako nešto”, navodi Teicher. No, istraživanja iz 1980. pokazuju takve opasnosti, rekao je, i njemački regulatori lijekova odbili su licencirati lijek kada Lilly prvi put podnosi prijavu za prodaju  1985. godine, kao razlog navodeći “samoubilački rizik“.

Dokumenti sažeti u BMJ članku sugeriraju da  dvostruko više bolesnika na Prozacu nego na placebu može doživjeti takve simptome kao  tjeskoba, uznemirenost i nervoza 38% u odnosu na 19 %. Ovi simptomi su važni jer terapeuti kažu da mogu prethoditi samoubojstvu ili nasilnim djelima.

Kako moderni, ubrzani način života hrani našu depresiju i stres?Mentalne bolesti su u porastu, to zapravo već postaje epidemija. Stresni život uzrokovan modernim načinom života kombiniran s nedostatkom osobnog zadovoljstva i ispunjenja, vodi nas u taj mračni ponor emocionalnog nezadovoljstva.Normalno je da svi imamo dvojbe i strahove, ali kako ih prevladavamo? Uzimanjem antidepresiva ili bjekstvom u svijet zabave.No time samo zakamufliravamo probleme, ne riješavamo ih. Istina je da neki ljudi ne brinu dovoljno o svom mentalnom zdravlju, te tako upadaju u nevolju. Stres je veliki ubojica, i smanjenje stresa od presudne je važnosti. Pravilnom prehranom i tjelovježbom sami možemo zadržati donju razinu stresa. Pomaže i izbjegavanje raznih medijskih zabava, poput filmova ili video igrica jer sve to vodi do preplavljivanja emocionalnog stresa. To vas jednostavno odvlači od toga da u miru sjednete i saberete svoje misli.Ljudi sve više žive tzv. sjedilački život,a to nas spriječava da ostvarimo jednostavan ljudski kontakt s drugim ljudima, jer je ponekad dovoljno samo da popričamo s nekim , što nam omogućava da svoje probleme doživimo na skroz drugačiji način.

Page 4: Antidepresivi Su Beskorisni

Zaključak Matrix Worlda:Kao i uvijek, sve je u našoj glavi. Samo mi imamo tu moć da riješimo naše probleme. Ukoliko su oni zaista neriješivi, možemo napraviti ono na što imamo utjecaj, a to je da promjenimo svoj odnos prema problemima.Postoje i razni drugi utjecaji koji nam mogu pomoći u borbi protiv stresa i problema, vitamin D, probiotici, i omega-3 masne kiseline pomažu u borbi protiv depresije. Postoje i prirodni izvori melatonina, tvari koja kontrolira i uravnotežuje san, neophodno potreban za zdrav odmor. Trešnje i višnje sadrže puno melatonina. Banane sadrže L-triptofan koji potiče lučenje serotonina i melatonina koji imaju umirujuće svojstvo. Boravak na prirodnom svjetlu, na Suncu podiže raspoloženje jer potiče proizvodnju endorfina, tvari zahvaljujući kojoj se osjećamo vedro i opušteno. Meditacija,  je odličan način da održite svoje mentalno zdravlje, kao i razna druga zadovoljstva koja trebate pronaći u svom životu, a koja su zaista besplatna; tjelovježba, šetanje, planinarenje, pjevanje, plesanje, čitanje ili pisanje, sve čime se vaše tijelo i vaš um mogu okupirati, ali i ojačati. Ne nasjedajte na propagande onih koji vašim bolestima hrane svoje džepove!

Think deeply about this section. Consider what your medication has actually done for you, if it works at all, how long you feel better for each time you take it and whether you would actually feel better without it.

When I first went to see my doctor complaining of anxiety like symptoms he prescribed a Benzodiazapine to mask my symptoms, leaving the root problem untreated. I felt much better at first, but as my body began to rely on the drug to feel well, I started to build up a physical addiction to it. This is just part of the problem, as your body starts to need more of the drug when the current dose is not enough, the body starts to go into withdrawal. At first this withdrawal is mild, as the dose is relatively low, but as the doctor increases the dosage in order to make it therapeutic, the

withdrawal stage becomes more extreme. Benzodiazepin intended for short-term use, but some practitioners chose to ignore this fact, I have met people who have been on Benzodiazepines for over twenty years. The withdrawal symptoms experienced are not the same for every person, nor are they dose dependent. Someone taking 5mg for three months can experience more dramatic withdrawal than someone who has been on a much higher dose for years, there seems to be no definitive formula for predicting. Drug dependence does not affect everyone. It is also conceivable that the drug may contain substances to which the user is allergic and that trying to cease taking it causes withdrawal symptoms from that substance. These symptoms can be very similar to allergic reactions, a recognised pattern of certain types of allergies. If I could relive the last eight years of my life I would certainly do it without the intervention of any drugs. My experience may sound extreme or isolated, but I can assure you that many, many other people who I have talked to have had much the same experience as me. I have met dozens of people using Benzodiazepines, some of them aware of my interest in the use of the drugs and some completely unaware, I recognise my illness, to a greater or lesser degree, in many of them. The patterns of treatment and related symptoms are identical to mine in every way. Worldwide, Benzodiazapine Withdrawal Syndrome, as it has been christened, is the subject of research, websites and literature.

Page 5: Antidepresivi Su Beskorisni

Organisations are springing up to support sufferers, providing help lines and literature to explain what is happening to them and to support them through withdrawal. If the syndrome did not exist why would such widespread resources be available?

If medical practitioners were to admit fault, admit that they have misread symptoms, misdiagnosed and wrongly prescribed medication, they would open the floodgates for millions of people worldwide to come forward, to file lawsuits and to contest the credibility of the medical world.

When you are desperate and feeling ill, taking medication prescribed by a doctor seems to be the best solution. When the person then becomes more and more ill, the course of medication should be looked at carefully to determine what effect it is having on the patient, Medical Practitioners have avoided this for far too long.

The new family of antidepressants called selective Seratonin re-uptake inhibitors or SSRIs are mainly prescribed for depressive conditionshence the name; Prozac is the most common SSRI. These drugs are now also being used to treat anxiety, but it is important to remember that their primary use is to alleviate the symptoms of depression, their effectiveness as an antianxiolytic medication is limited, do not expect a magic pill. SSRIs are claimed to be non-addictive but do seem to have some side effects, most of which are fairly mild. SSRIs, compared to Benzodiazepines are certainly the lesser of two evils.

It is always best to try and manage your condition without drugs. Having lived through the worst that anxiety can give, I believe, beyond any doubt, that I would have become better without any medicinal intervention, but if you feel that you really cannot do this, an SSRI might be therapeutic in your case. I took both Prozac and Zispin, a similar drug to Prozac that is known to have fewer side effects. I took them both during and for some time, after my withdrawal programme to alleviate the more severe symptoms of withdrawal. Prozac was more effective as a treatment for anxiety but did have the side effect of making me gain weight and feel lethargic. I felt that both of these drugs had a mild histamine effect. By this I mean that I felt a little sedated and drowsy, this had the effect of knocking the edge of my anxiety, although neither completely cured, nor eliminated, my panic attacks and high anxiety symptoms.

Much research has been done into the actual effect that Zoloft, a widely used anti-anxiety medication and some other antidepressants had on a group of HEALTHY test patients. 10 were given Zoloft and ten a non-SSRI antidepressant. Dr. David Healy, a prominent psychopharmacologist from Wales, conducted tests under controlled conditions to measure the reaction of the drugs on 20 volunteers. The results were outstanding. Two of the Zoloft test subjects became immediately unwell, both suffering from extreme agitation and suicidal feelings.

Dr. Healy was asked to be an expert witness in a civil action case against Zoloft’s manufacturer when he was given access to company archives. He found that a previous, similar study had been cancelled four days in as ALL of those given Zoloft began to complain of agitation and apprehension. One of the test subjects who was, prior to the trial, a fully healthy woman of 30 became obsessed with killing herself by throwing herself in front of a car. Dr. Healey said, “It was as if there was nothing out there apart from the car which she was going to throw herself under," an said, "She didn't think of her

Page 6: Antidepresivi Su Beskorisni

partner or child." Dr. Healy came to the conclusion that the drugs had actually produced the suicidal thoughts. Zoloft is recognised to produce a very high rate of side effects, much higher than officially acknowledged. How many other drugs are being used that react in this way? I have had experiences of dozens of anxious people who have discovered that their medication is perpetuating their condition…it did mine! Benzodiazepines work by blocking the nerve receptors in the brain, taking away the unpleasant sensations experienced during anxiety. The problems start to occur when the body becomes accustomed to that dose and requires more of the drug to have the same therapeutic effect. As the body recognises this need for more of the drug, it starts to go into withdrawal automatically, creating symptoms of withdrawal even though it is still receiving the drug. The patient thinks that their anxiety is simply getting worse and the doctor increases the dose to control it. This has a short-term effect and the process starts all over again until total dependency and a more than therapeutic dose is required. The patient becomes unable to cope with their worsening anxiety without the drug and feels ill whilst taking it, due to the on going and worsening withdrawal symptoms. When the patient then realises the situation he or she is in and attempts to withdraw, the blockage created by the benzodiazapine between the nerves and the brain, which should be stopping the anxiety, is removed causing an explosion of sensations and symptoms to flood the body. It is like corking a bottle of champagne, shaking it up and popping the cork.

The patient feels like their body is out of control, a sudden surge of extreme bodily sensations causes a sensory overload called ‘rebound anxiety’. This is not dangerous, but is incredibly unpleasant, especially if the patient is unaware of what is happening to them. If you are considering a withdrawal programme but do not think that you are dependent on the medication, it is highly advisable to reduce your dosage slowly, just in case. It is rare, but fits have been reported when drugs have been stopped too abruptly. To avoid this, simply follow the gradual withdrawal programme in the chapter on withdrawal. Be aware that a sensible and gradual withdrawal programme will help prevent these extreme rebound anxiety and withdrawal symptoms. See the chapter on withdrawal programmes.