trŽiŠta – leko 1 · to su instrumenti monetarno-kreditne politike;kupnja i prodaja ... hnb je...
Post on 19-Jan-2020
6 Views
Preview:
TRANSCRIPT
0
FINANCIJSKE INSTITUCIJE I
TRŽIŠTA – LEKO 1
www.referada.hr
Bok,
Drago nam je što si odabrao/la upravo Referadu za pronalazak materijala koji će ti
pomoći u učenju!
Materijali koje si skinuo/la s naše stranice nisu naše autorsko djelo,
već samo sažeti prikazi obvezne literature koji služe za ponavljanje
gradiva.
P.S. Pomozite svojim kolegama ocjenjivanjem predmeta prema kategorijama,
ocjenjivanjem skripti i korisnim savjetima u komentarima.
Također, kako bismo što prije napravili dobru bazu skripti za ponavljanje,
pošaljite nam na mail svaku skriptu koju niste vidjeli na stranici
(skripte@referada.hr).
Želimo ti puno sreće s učenjem!
www.referada.hr
FIT – 1. kolokvij – pitanja
www.referada.hr
FIT - 1. kolokvij – odgovori
1. FINANCIJSKI SUSTAV-KARAKTERISTIKE I ZADACI Sastoji se od nositelja potraţnje i ponude novčanih sredstava,financ. oblika
(instrumenata) u kojima su utjelovljena pravno regulirana novč. potraţivanja
raznih fin. institucija i tokova kretanja novč. sredstava koji omogućavaju
trgovanje novcem, a da pritom odreĎuju cijene financ. proizvodima (npr. kam.
stope), očekivanja u budučnosti. Omogućava usmjeravanje novč. viškova od onih
koji ih imaju tamo gdje su potrebni. Dva su glavna zadatka fin. sustava;prvi je
trnsferirati novč. sredstva štediša (u obliku zajma) onima koji ih trebaju za
investicije ili potrošnju čime se potiče napredakgospodarstva (produktivni
kapital). Iz toga moţemo zaključiti da razvijeniji sustav bolje djeluje na
djelotvornost gospodarstva. Drugi zadatak je usmjeriti raspoloţivi novč. kapital u
profitabilne i ekonomski opravdane projekte po kriteriju profitabilnosti, likvidnosti
i sigurnosti. Time se takoĎer potiče razvoj gospodarstva i moţe se oblikovati
njegova struktura. O upotrebi K ne odlučuju poduzetnici nego financ. investitori.
Funkcije: štedna f. (poticati sklonost štednji i investiranju), funk. likvidnosti
(omogučiti investitorima da svoja potraţivanja lako pretvore u novac), kreditna
f.(omogučiti stalnu dostupnost kredita), f.čuvanja kupovne moći,
gospodarskopolitičke f.(kao instrument drţ. politike),smanjivanje rizika,f.
plačanja (mora omogučiti domaća i meĎunarodna plačanja).
2. PONUDA I POTRAŢNJA FINANCIJSKIH SREDSTAVA Kućanstva su najvaţniji izvor ponude novč. sredstava. Ona svoje prihode
ostvcaruju od plaća, kamata, dividendi, rente, transfera drţave. Nakon odbitka
osobnih poreza, raspoloţiva primanja rasporeĎuju se za potrošnju i osobnu
štednju. Trećinu odnose poduzetnici, a ostatak drţava.NACIONALNA
ŠTEDNJA:1/2 kućanstva, 1/3 poduzetnici, ostatak drţava. U RH stanovništvo
sudjeluje u ponudi s ¾ sredstava od čega je veći dio doznačen od strane radnika
migranata i iseljenika što pokazuje i ¨nova¨ devizna štednja koja je u 1998.
iznosila $3,953 mlrd.
Poduzeća (neto uzajmljivači)čine glavni dio potraţnje jer imaju veće
potrebe za novč. sredstvima nego što im to omogućava štednja
(amortizacija i zadrţana dobit). Sve vaţniji duţnik je i drţava putem javnog duga i drţavnih vrijednosnica i najprisutnija je u razvijenim
zemljama. TakoĎer postoji i sektor inozemstvo čije se učešće u priljevu ili odljevu stranog kapitala razlikuje od zemlje do zemlje.
3. FINANCIJSKA POTRAŢIVANJA I INSTRUMENTI To su potraţivanja na nečiji novac u budučnosti i za njih vlasnici kapitala
dobivaju kamatu ili dividendu. Ostvaruju se ustupanjem novč. kapitala na
izravan način ili preko financ. posrednika. Imaju pisani oblik ugovora ili
vrijednosnica (što je danas sve češći slučaj). Taj fin. instrument predstavlja
prijenos kupovne moći i on za investitora predstavlja fin. potraţivanje, dok je to
za izdatnika fin. obveza koju je on duţan podmiriti.
Kupnjom fin. potraţivanja zamjenjuje se novac za manje likvidan oblik
imovine kao što je vrijednosnica, ali on omogućava veći prinos u
www.referada.hr
budućnosti. U današnje vrijeme razlikujemo mnoštvo fin. instrumenata
koje se razlikuju u likvidnosti, riziku, dospijeću, prinosu, poreznom tretmanu... Te razlike omogućavaju razne kombinacije koje pruţaju
svakome mogućnost fin. investiranja i strukturiranje portfelja.
4. IZRAVNO (DIREKTNO) FINANCIRANJE-PRIMARNA POTRAŢIVANJA
U razvijenim sustavima obuhvaća 5% do 30% ukupnog eksternog financiranja. U situaciji izravnog fin. novčanodeficitarne jedinice (DSU)
emitiraju svoja obećanja plaćanja na trţištima novca i kapitala, a suficitarne jedinice (SSU) kupuju ta potraţivanja očekujući stanovite
prinose u budućnosti. Potraţ. se plasiraju tehnikom privatnog plasmana ili javnim upisom pomoću brokera, dealera i banaka. Na taj način investitori ustupaju svoj novac izdavateljima vrijednosnicačime
postaju njihovi kreditori ako se radi o zaduţnicama (debt), ili suvlasnici tvrtki
ako se radi o vlasničkim vrijednosnicama (equity). Vrijednosnice se putem
takvog plasiranja ne transformiraju u drugi oblik potraţivanja niti po sadrţaju niti
po obliku fin. instrumenta.
One uvijek predstavljaju izravnu vezu krajnjeg uzajmljivača prema krajnjem pozajmljivaču i u pravilu imaju visok stupanj utrţivosti.
Ovaj način fin. nema široke razmjere radi većeg broja ograničenja, jer teško je prilagoditi potrţivanja da im u potpunosti uvjeti odgovaraju, a i
širem krugu investitora je oteţan pristup izravnom trţištu jer je ono veleprodajno i nedostupan im je dovoljan broj informacija npr. o izdanjima
vrijednosnica o bonitetu izdavatelja... PRIMJERI:-kućanstvo kupuje novoizdane dionice ili komercijalne zapise Plive
-poduzeće s viškom novč. sredstava kupuje 3.mj. blag. zapise
drţave
5. FINANCIJSKA INTERMEDIJACIJA (INDIREKTNO FINANCIRANJE)
To je način prijenosa novč. sredstava od krajnjih pozajmljivača krajnjim
uzajmljivačima uz posredstvo fin. posrednika ili intermedijara koji kupuje direktna potraţivanja i transformira ih u indirektna potraţivanja s
drugačijim svojstvima. Proces transformacije potraţivanja naziva se FINANCIJSKO POSREDOVANJE. Kao fin. posrednici pojavljuju se banke, štedne depozitne institucije,
osiguravajuće kuće, stambena društva, mirovinski fondovi, razne drţ. fin.
institucije i dr. Indirektna potraţivanja su za fin. posrednika pasiva, a direktna
potraţ. su dio njihove aktive.
Do fin. sredstava dolaze prikupljanjem svih vrsta depozita, prodajom udjela u
investicijskim fondovima, prodajom polica osiguranja, emisijom blag. Zapisa,
obveznica, uzimanjem kredita...
Takav način prikupljanja sredstava nazivamo emisijom sekundarnih obveza.
Direktna potraţivanja prema krajnjim uzajmljivačima stječu kupovinom
vrijednosnica, odobravanjem kredita,itd.
Prednosti indirektnog u odnosu na direktno fin. su:1)disperzija rizika,
2)kreiranje fin. potraţivanja raznolikijih denominacija, 3)kreiranje obveza s
www.referada.hr
meĎusobno uskjaĎenim dospijećima, 4)visoka likvidnost sekundarnih obveza,
5)bolja raspoloţivost informacijama tj. informacijska intermedijacija.
6. ¨ISTINE¨ O RAZVIJENIM FINANCIJSKIM SUSTAVIMA
Postoji 8 istina: Dionice nisu vaţan izvor eksternog financiranja poduzeća Indirektno fin. vaţnije je od direktnog u većini američkih poduzeća
Financijski sektor je meĎu najdetaljnije reguliranim sektorima ekonomije Dug poduzeća i domaćinstava gotovo je uvijek kolateriziran imovinom Utrţive vrijednosnice- zaduţnice nisu primarni izvor fin. američkih
poduzeća Ugovori o dugu uvijek su posebno sloţeni i na mnogo načina restriktivni za
duţnika Banke su najvaţniji izvor eksternog fin. poduzeća
Samo velike i poznate tvrtke imaju pristup fin. trţištu, mogu preko trţišta vrijednosnica financirati svoje aktivnosti
7. FINANCIJSKA PIRAMIDA
Njome prikazujemo strukturu nečije fin. imovine ureĎenu prema kriterijima sigurnosti i profitabilnosti. Na dnu su piramide najsigurniji
instrumenti koji donose manji prihod, ali su i manje rizični čime osiguravaju stabilnu osnovu piramide. Bliţe vrhu su sve rizičnijioblici
imovine koji donose sve veći moguči prihod, i u njih se ulaţu sve manji iznosi. Oblik i izgled piramide razlikuje se individualno od investitora, a
neki od uzroka razlika su dob, spol, karakter, stanje na trţištu, preferencija likvidnosti, sredstva na raspolaganju... Investitori često
oblikuju svoj portfolio uz pomoć stručnjaka poput brokerskih kuća, posebnih bankovnih odjela i ostalih profesionalnih stručnjaka.
junk bonds
obične dionice
preferencijalne dionice, neosigurani krediti
neosigurane obveznice, neosigurani
štedni ulozi kod banaka
drţ. zaduţnice, hipotekarne i osigurane obveznice
gotovina, transakcijski računi, osigurani štedni ulozi
www.referada.hr
8. FINANCIJSKE INSTITUCIJE - POJAM
To su one institucije koje prikupljaju novč. sredstva (prmanjem depozita, uzimanjem kredita, emisijom udjela i vrijednosnica, prodajom polica
osiguranja, uplatom članarina), usmjeravaju ih u fin. plasmane i obavljaju fin. usluge. Prikupljena sredstva plasiraju u obliku kredita, ulaganjem u
realna dobra, kupnjom vrijednosnica. Dijele se na depozitne i nedep. fin. institucije. Pojam fin. institucija
obuhvaća fin. posrednike; poduzeća koja djeluju kao brokeri, dealeri i investicijski bankari. Najvaţnija fin. institucija je BANKA, a ostale
uobičajeno nazivamo nebankovnim fin. institucijama. Da bi neka institucija bila banka mora zadovoljavati odreĎene uvjete: mora primati
depozite i odobravati kredite najširoj javnosti istodobno, kao svoje glavne poslove.
9. DEPOZITNOKREDITNI KOMPLEKS I NEDEPOZITNE FIN. INSTITUC. Depozitne fin. institucije do sredstava dolaze primanjem novč. depozita
na transakcijske i štedne račune, i plasiraju ih najčešće u obliku kredita. Najveći dio pasive im predstavljaju obveze po primljenim depozitima, a
aktive potraţivanja po odobrenim kreditima i zbog toga ih često nazivaju depozitnokreditni kompleks fin. institucija.
Dep. fin. institucije su najvaţnije u većini zemalja,i nalaze se pod kontrolom središnje banke koja potem
njih regulira monetarne učinke i općegospodarske ciljeve. Razlikujemo banke i depozitne štedne institucije(štedionice, štedno kreditne zadruge,
stambena društva, hipotekarne štedionice...). Nedepozitne fin. institucije posluju kao i depozitne, ali ne smiju kreirati
obveze primanjem depozita. Razlikujemo ugovorne štedne institucije (osiguravajuće kuće, mirovinski fondovi, soc. osiguranje), tvrtke za
poslovanje s vrijednosnicama (brokeri, dealeri, investicijske banke), fin.
kompanije i konglomerati, investicijski fondovi, drţ. fin. institucije i ostale fin. institucije.
U posljednje vrijeme trend je pada dep. institucija, posebice banaka i štedionica, a osjetljivo raste udjel mirovinskih i investicijskih fondova.
Takav razvoj dogaĎaja moţemo očekivati u budućnosti i u Hrvatskoj.
10. FUNKCIJE I KARAKTERISTIKE SREDIŠNJE BANKE Centralna banka najvaţnija je monetarna institucija i vrhovna novč. vlast
svake drţave. Ona kontrolira novčani, kreditni i bankovni sustav, (a raste joj utjecaj u području sustava svih dep.kreditnih fin. institucija). Njezina
je glavna zadaća kontroliranje gospodarskih kretanja monetarnom politikom i očuvanje vrijednosti nacionalnog novca. Djeluje kao neprofitna
institucija, a do sredstava za pokrivanje troškova dolazi od prihoda kamata na kredite poslovnim bankama i na vrijednosnice koje drţi u
aktivi, od prihoda koje ostvari plasmanom dev. pričuva.
Iako je pod drţavnim nadzorom neovisna je od aktualne administracije. Njezine gl. funkcije su: 1)emisija novca, 2)odrţavanje likvidnosti
privrede, 3)odrţavanje meĎunarodne likvidnosti, 4)odrţavanje likvidnosti
www.referada.hr
banaka i štednih depozitnih institucija, 5)suradnja s drugim
meĎunarodnim i regionalnim fin. institucijama, 6)prikupljanje, analiza i objavljivanje informacija, 7)poslovi za račun drţave, 8)kontrola i nadzor
razboritog poslovanja banaka (prudencijalna kontrola), 9)reguliranje količine novca u opticaju i kreditne aktivnosti banaka.
Funkcije središnje banke privatne banke preuzimaju nakon velike svjetske gosp. krize (1929-1933), jer se primjetilo da banke mogu biti vaţan uzrok
poremećaja u gospodarstvu. Sred. banka ima neovisnost u voĎenju novč. politike, uskraćuje drţavi mogućnost da svoje potrebe financira iz prim.
emisije sred. banke «ex nihilo» bez stvarnog pokrića. Djelotvornost ovisi
o njenoj neovisnosti. U svijetu prevladava sustav jedne sred. banke, osim
u SAD i Njemačkoj. (pr. Bank of England, Deutsche Bundesbank, Europski sustav sred. banaka, Bank of Japan,FEDsustav saveznih rezervi)
11. HRVATSKA NARODNA BANKA Djeluje kao središnja banka RH. Osnovana je u prosincu
1991..1997.promijenjeno joj je ime iz Narodne banke Hrvatske u Hrvatsku narodnu banku. Zadaća joj je očuvanje stabilnosti valute i opće
likvidnosti u plaćanjima u zemlji i prema inozemstvu, te podrţavanje ciljeva ekonomske politike zemlje.
Funkcije: Reguliranje količine novca u opticaju
UtvĎivanje opće likvidnosti banaka Odrţavanje opće likvidnosti u plaćanjima inozem.
Emisija novčanica i kovanog novca Kontrola i nadzor nad bankama,štedionicama i ostalim dep.
institucijama (prudencijalna kontrola) Poslovi za RH
HNB djeluje samostalno u obavljanju poslova, a odgovorna je Saboru i
duţna mu je najmanje dva puta godišnje podnositi izvješće o svome radu i godišnji obračun.
HNB je član MMF-a, Svjetske banke, EBRD (Europske banke za obnovu i razvoj), Banke za meĎunarodna poravnanja,itd.
12. INSTRUMENTI SRED. BANKE ZA REGULIRANJE KOLIČINE
NOVCA U OPTICAJU To su instrumenti monetarno-kreditne politike;kupnja i prodaja
vrijednosnica na otvorenom trţištu,politika obvezne rezerve,eskontno-diskontna politika, ponekad selektivna kreditna politika ili izravno
kvantitativno odreĎivanje kreditne aktivnosti banaka.
13. ODRŢAVANJE LIKVIDNOSTI BANAKA KAO FUNKCIJA HNB HNB odrţava likvidnost banaka tako da propisuje: 1)način korištenja
obvezne rezerve, 2)način formiranja posebne rezerve banaka za osiguranje likvidnosti za isplate štednih uloga i tekućih računa graĎana,
3)minimalne opće uvjete kreditne sposobnosti banaka i 4)datume
nelikvidnosti banaka, 5)visinu, uvjete i način odrţavanja minimalne
www.referada.hr
likvidnosti banaka, 6)obvezne okvire ročne strukture plasmana banaka i
7)uvjete korištenja kratkoročnih kredita banaka kod HNB radi očuvanja dnevne likvidnosti.
14. ODRŢAVANJE MEĐUNARODNE LIKVIDNOSTI KAO FUNKCIJA
HNB HNB je ostvaruje mjerama kojima regulira ovo područje (mjere devizne
politike, politika dev. pričuva), formiranjem dev. pričuva RH i rukovoĎenjem njima, kupnjom i prodajom deviza na dev. trţištu,
regliranjem platnog prometa s inozemstvom i kreditnih odnosa. Devizno trţište čine sve organizirane kupnje i prodaje deviza koje se u
RH obavljaju izmeĎu ovlaštenih banaka, ovlaštenih banaka i drugih osoba i ovlaštenih banaka i HNB. Devize predstavljaju potraţivanja u inozemstvu
koja glase na stranu valutu i sve vrste efektivnog stranog novca, osim
zlata. Mogu se kupovati promptno i na rok. Mjere dev. politike mogu biti npr. obveza odreĎenih banaka da odreĎeni
iznos rezervi drţe u devizama, obveza drţanja odreĎenog % deviznih depozita u inozemstvu...
intervencije HNB na dev. trţištu glavni su tok kreiranja novca i izvor
formiranja dev. pričuva.
15. DEVIZNE REZERVE: STRUKTURA I VRSTE
Namjena dev. rezervi je da osiguravaju meĎunarodnu likvidnost zemlje u uvjetima slobodne kupoprodaje deviza za domaće osobe i nepostojanja
obveznog ustupa deviza (cesija) i retencioznih kvota drţavi. Ukupne dev. rezerve dijele se na one kojima upravlja HNB i one kojima
upravljaju ovlaštene banke. Čine ih: vrijednosnice koje glase na stranu valutu, a u vlasništvu su HNB i ovlaštenih banaka, monetarno zlato u
vlasništvu RH, potraţivanja HNB i ovlaštenih banaka u konvertibilnim
devizama na inozemnim računima, efektivna strana valuta, rezervna tranša pri MMF i specijalna prava vučenja pri MMF.
Do smanjenja dev. pričuva dolazi zbog: prodaje dev. poslovnim bankama i min. financija, iskupa devnih blag. zapisa i plačanja kamata i dr. obaveza
MMF, troškova SWIFT-a,REUTERS-a. Formiraju se otkupom deviza od banaka i Min. financija, povlačenjem
tranši iz MMF-a, iz prihoda od kam. na depozite i od vrijednosnica, prodajom efektivnih kuna stranim bankama.
Devizne pričuve zemlje iznosile su u rujnu 1998. $ mlrd. Najveći dio meĎunarodnih rezervi HNB uloţen je u inozemstvu. Ulaganja u depozite
ograničena su na 200 najvećih posl. banaka s investicijskim rangom najmanje AA. Kriteriji ulaganja su sigurnost, likvidnost, rentabilnost. Kod
jedne banke smije se deponirati najviše 5% rezervi s rokom do 3 mj. 10% pričuva mora biti po viĎenju. Ulaganja kratkoročne vrijednosne papire s
smiju iznositi do 70% rezervi HNB, a trenutno je 17%.HNB drţi 1-2%
efektive namijenjene najnuţnijim potrebama likvidnosti, a pričuve u obliku monetarnog zlata zasad ne drţi.(pripast će joj $160 mil. zlatnih poluga iz
SFRJ
www.referada.hr
16. REGULIRANJE KREDITNIH ODNOSA S INOZEMSTVOM
Odnose s inozemstvom regulira HNB. Ona utvrĎuje mjere za ostvarivanje opsega i strukture zaključivanja i korištenja inozemnih kredita, te prati i
kontrolira njihovo zasnivanje. Čimbenici regulacije inozemnih kreditnih odnosa su vanjska zaduţenost, ročnost potraţivanja i obveza, struktura
kredita (primljenih i datih) po vrstama, iznos dev. rezervi i dr. HNB se moţe zaduţivati i u svoje ime, ali samo ako je to nuţno za odrţavanje
likvidnosti sa inozemstvom. HNB utječe na kreditne odnose tako što:1)prati korištenje, otplate i raskide kreditnih ugovora, 2)propisuje
obvezu obavještavanja o namjeri zaključivanja inozemnog kredita, 3)podnošenje prijave o zaključnom kreditnom ugovoru i podnošenje
dokumentacije, te 4)utvrĎuje namjenu i opseg odobravanja fin. kredita.
17. REGULIRANJE PLATNOG PROMETA S INOZEMSTVOM KAO
FUNKCIJA HNB Sastoji se u tome što HNB: 1)odobrava poslovanje s devizama u zemlji,
2)propisuje obavljanje mjenjačkih poslova, 3)osigurava provoĎenje platnih i fin. ugovora s inozemstvom, 4)odobrava bankama obavljanje
platnog prometa i kreditnih odnosa s inozemstvom, 5)odreĎuje uvjete prenošenja iz i u zemlju domaće i strane valute i vrijednosnica, 6)prodaje
efektivne kune inoz. bankama, 7)organizira meĎunarodni platni promet, 8)odreĎuje načine naplate i plačanja s inozemstvom.
18. KONTROLA I NADZOR BANAKA
Kontrolna funkcija je u nadleţnosti HNB. Ona obuhvaća prudencijalnu (bonitetnu) kontrolu (prikupljanje i analiza podataka prikupljenih putem
kontrole u samim bankamaon-site, ili putem izvješća dostavljenih od
strane banakaoff-site, te nadgledanje i poduzimanje mjera prema
bankama na osnovi tih podataka), kontrolu provedbe mjera monetarne
politike (praćenje kretanja sredstava na ţiro računima banaka i izdvajanja obvezne rezerve, minimalne likvidnosti banaka, korištenja kredita za
likvidnost i dr.) i devizne politike, te deviznu dokumentarnu kontrolu. U nju ubrajamo i obradu zahtjeva za izdavanje suglasnosti o osnivanju
banaka. HNB ima pravo na sankcije bankama i kontrolu štedionica. Sektor nadzora i kontrole HNB obraĎuje zahtjeve za odobravanje
osnivanja banaka i za odobrenja imenovanja članova uprave banaka i prosljeĎuje ih na odlučivanje Savjetu HNB-a.
19. DEFINICIJA I OBJAŠNJENJE BANAKA
Banku je teško definirati. Moţemo reći da banka do sredstava dolazi primanjem depozita i njihovim plasmanom najčešće u obliku kredita, a
bavi se i fin. uslugama. Sredsta takoĎer prikuplja voĎenjem transakcijskih računa, zaduţivanjem kod drugih banaka, emisijom vlastitih
zaduţnica kao što su dionice, obvaznice, blagajnički zapisi... Posluje na načelima likvidnosti, sigurnosti i rentabilnosti.
www.referada.hr
Banka je fin. institucija koja u pasivi bilance sadrţi depozite novčane
prirode i na njih plača pasivnu kamatu, a u aktivi sadrţi kredite. Razlika izmeĎu akt. i pas. kamatne stope je kamatna marţa.
Kreditiranje i primanje depozita njena su najvaţnija karakteristika, iako uz njih banka obavlja i druge poslove fin. prirode. TakoĎer ima i vaţnu
alokativnu funkciju. Banka moţe biti samo ono poduzeće koje ima licencu za rad koja je propisana posebnim zakonima o bankama. U Hrvatskom
zakonu o bankama banka je odreĎena kao d.d. čiji je predmet poslovanja primanje novč. depozita i davanje kredita i drugih plasmana
(18.12.1998.)
20. KOMERCIJALNE I RAZVOJNE BANKE
RAZVOJNE BANKE su banke dugoročnog kreditiranja i time potpomaţu
privredni razvoj. Prikupljaju dugoročna sredstva štednje i na osnovi njih odobravaju dugoročne kredite. Ti krediti namijenjeni su poduzetnicima za
kapitalnu izgradnju i investiranje. Sredstva prikupljaju oročavanjem dep., uzimanjem dugoročnih kredita, emisijom dionica, formiranjem
vlastitog trajnog kapitala, emisijom obveznica na domaćem i meĎunarodnom trţištu, raspolaţu sredstvaim razvojnih drţ. fondova,
sredstvima javnog sektora itd. Razvojne banke mogu biti posebne drţavne banke, specijalizirane privatne poslovne banke, regionalne ili
meĎunarodne. Njihova uloga je sve vaţnija što se očituje u sve većem značenju dugoročnih vrijednosnica i dugoročnog kreditiranja.
KOMERCIJALNE BANKE su banke kratkoročnog kreditiranja. One prikupljaju depozite i novac umnaţaju putem kreditne aktivnosti
(kratkoročni krediti za potrošačko kreditiranje, krediti za financiranje trgovine, proizvodnje, obrta). U pasivi im se nalaze sredstva na računima
plačanja, krakoročni dep., zaduţnice i pozajmice. TakoĎer sudjeluju u
meĎunarodnom platnom prometu. Pod čvrstim su nadzorom centralne banke.
21. OKRUPNJAVANJE BANAKA
Banke se udruţuju radi više razloga. To mogu biti veći profit, bolji porezni tretman, izbjegavanje zakonskih propisa, lakše obavljanje poslova na
domaćoj i meĎunarodnoj razini... pojavljuje se u četiri oblika. BANKOVNI HOLDING je takav oblik u kojem banka «majka» ima u
vlasništvu kontrolni paket dionica ili većinski udio u drugoj banci «kćeri», i utjeće na izbor rukovodstva i politike (banke subsidijarije) iako banka kćer
djeluje kao posebna organizacija s nezavisnim pravnim statusom. Banke se na taj način često udruţuju i uobičajeno je da se udruţuju banke
meĎusobno, iako se u novije vrijeme povezuju i s drugim fin. institucijama. Do takvog oblika udruţivanja dolazi zbog gore navedenih
razloga, a uz njih još i radi mogućnosti obavljanja nebankovnih fin.
poslova koje inače ne smiju obavljati, bavljenja osiguranjem, potrošačkim kreditiranjem, leasingom, koncentracije kapitala, racionalnijeg
poslovanja...
www.referada.hr
Osnivanje holdinga je regulirano zasebno od regulacije osnivanja
industrijskih holding tvrtki. Razlikujemo jednobankovni holding u kojem kojem tvrtka majka kontrolira jednu banku i višenebankovnih podruţnica,
i multibankovnu holding grupu gdje jedna tvrtka kontrolira više banaka i nebankovnih institucija.
Prema američkom zakonu BHC kontrolira banku:1)kontrolom najmanje 25% dionica s pravom glasa, 2)utječe na izbor većeg dijela uprave banke,
3)utječe na upravu ili politiku banke. U SAD bank. holdinzi nastaju zbog velikih ograničenja bankama.
BANKOVNI KONZORCIJ-tu se banke udruţuju na temelju ugovora radi ostvarivanja nekog velikog i važnog projekta koji same nisu u mogućnosti
ostvariti ili bi to iziskivalo velike troškove i teškoće, i traje samo do ostvarivanja tog cilja. Konzorcijem rukovodi banka-gestor.
Razlikujemo kratkoročne (npr. odobravanje kredita) i trajne (npr.
uzajamno odrţavanje likvidnosti) ciljeve konzorcija. Banke ne gube svoju samostalnost, već samo ulaţu potrebnu tehniku, kadrove, dio kapitala.
Konzorcij moţe biti nacionalni ili meĎunarodni. Primjer:konzorcij hrv. i slo. banaka za izdavanje garancija američkoj
EXIM banci pri izgradnji nuklearke Krško
konzorcij slavonskih banaka za financ. izgradnje osječkog
aerodroma
MULTINACIONALNE BANKE su treći oblik okrupnjavanja, gdje se udruţuje kapital banaka više zemalja, što čini korak naprijed ka globalnoj
integraciji. Banke putem mreţe svojih podruţnica koje se nalaze u nekoliko zemalja obavljaju fin. poslove i pritom ostvaruju dobit na temelju
razlika u uvjetima na pojedinim trţištima. BANKOVNI SINDIKAT je četvrti oblik udruţivanja banaka za koji je
karakteristično da grupa banaka na čelu s bankom voditeljem odobrava
sindikalizirani kredit, s tim da svaka od banaka iz te grupe sudjeluje u njegovom dijelu. U taj oblik ubrajamo i grupu investicijskih banaka koje
kupuju nova izdanja vrijednosnica emitenata koja su velikih vrijednosti u svrhu prodaje investitorima na primarnom fin. trţištu.
PURCHASE GROUP-kupovna grupa inv. banaka SELLING GROUP-prodajna grupa inv. banaka
22. BANKOVNI HOLDING
Vidi pitanje 21.
23. NEBANKOVNE FINANCIJSKE INSTITUCIJE Od banaka se razlikuju po tome što ne obavljaju depozitnokreditne
poslove za cijelo tržište, ne obavljaju ih kao osnovnu djelatnost, obavljaju samo jedan od tih
poslova ili zakonski ne zadovoljavaju uvjet da budu banke. Ukoliko nemaju licencu za rad kao banka smatraju se nebankovnim fin.
institucijama, koliko god one bile slične bankama.
www.referada.hr
Najvaţnije od njih su: štedne depozitne institucije, ugovorne štedne
organizacije, investicijski fondovi, investicijske banke, stambena društva, fin. kompanije, brokeri i dealeri, povjerbena društva,leasing,
factoring...EU ih je razgraničila na pet grupa i to su: 1)štedno kreditne institucije, 2)brokerske institucije, 3)posrednici za vrijednosnice,
4)sindikati, 5)ostali. Pod pojmom investitora razlikujemo institucionalne od individualnih, u
kojima su ovi prvi u prednosti radi mogućnosti disperzije rizika i utjecaja na cijene i druge uvjete na trţištu. Najvaţniji instituc. investitori su:
inv. fondovi, osiguravatelji, banke, mirovinski fondovi, zaklade, sindikalni fondovi.
24. DEPOZITNE ŠTEDNE INSTITUCIJE
Razlikujemo štednju graĎana (nepotrošeni dohodak) i nacionalnu štednju (skup osobne, poduzetničke i drţ. štednje). Tradicionalno se ulaţe
u depozitne štedne institucije kojih ima više vrsta. One sredstva mogu uzajmljivati od središnje banke, ali moraju izdvajati obveznu rezervu.
Značaj štednje u obliku depozita sve više opada jer raste mogućnost ulaganja u druge fin. oblike. U RH štednja je još uvijek vrlo zastupljena,
ali banke vode glavnu riječ na tom području. ŠTEDIONICE prikupljaju manje ušteĎevine širokog sloja graĎanstva,
istovremeno im pruţajući fin. usluge, kredit, kamate i sigurnost. U pasivi im se nalaze štedni računi, depoziti i štedni planovi različitih namjena.
Aktiva im se najčešće sastoji od kredita graĎanstvu (stambeni, osobni i potrošački), dok neuposlena sredstva ulaţu u razne plasmane. Štedionice
su sudionici domaćeg i ino fin. trţišta, vode račune malih i srednjih poduzeća.pod čvrstim su nadzorom drţave. U EU su najjače u NJ.
ŠTEDNO-KREDITNE ZADRUGE osnivaju se na načelu uzajamnosti unutar
odreĎenih zajednica. U posljednje vrijeme se prtvaraju u kapitalske organizacije koje svojim članovima isplaćuju dividendu. Do sredstava
dolaze prikupljanjem štednih uloga, pozajmicama i emisijom vrijednosnica. U RH imaju status neprofitnih štedno-kreditnih zadruga
koje odobravaju kredite članovima i nečlanovima. KREDITNE ZADRUGE neprofitne su institucije koje u pravilu imaju porezne
olakšice, i u vlasništvu su članova štediša. U njih se udruţuju manje zajednice ljudi radi odobravanja kredita isključivo članovima. Na temelju
udjelnih računa članovi stječu pravo upravljanja. Ne dijele dividendu. Članovi ostvaruju veću kamatu na štednju, a manju na kredit. To su
svojevrsne blagajne uzajamne pomoći. POŠTANSKE ŠTEDIONICE graĎanima plasiraju različite drţ. zaduţnice, a
prednost im je u dostupnosti poštanskih šaltera, sigurnosti i čekovnom platnom prometu. Ne kreditiraju članove, već sredstva usmjeravaju u
programe komunalne infrastrukture. Danas im značaj opada, a u RH ne
postoje. U većini zemalja mogu uzajmljivati sredstva od sred. banke, te su duţni izdvajati obv. oezervu, nadziru ih isti nadzorni organi kao i banke ili
posebni za njih(SAD).
www.referada.hr
25. STAMBENA DRUŠTVA Do sredstava dolaze prikupljanjem kratkoročnih oblika osobne štednje
(udjelni računi, štedni depoziti),posebnim planovima s por. olakšicama,većim pozajmicama na fin. trţištu, a plasiraju ih u obliku
dugoročnih stambenih kredita koji su osigurani hipotekom. Osim stambenog kreditiranja bave se i poslovanjem s kreditnim karticama i
putničkim čekovima te ulaţu u drţavne vrijednosnice. Nalaze se pod nadzorom drţ. koja ih i potpomaţe. Vrlo su vaţna u rješavanju stambenog
pitanja niţih socijalnih slojeva, pa zato uţivaju i por. olakšice. Prvo st. društvo je osnovano u GB. RH je 1997. zakonski regulirala mogućnost
njihova osnivanja s istom svrhom kao u drugim zemljama, a uţivale bi i drţ. potporu radi pomaganja u rješavanju soc. i političkog pitanja
stanovanja.
26. UGOVORNE ŠTEDNE INSTITUCIJE
OSIGURAVATELJNE INSTITUCIJE prodajom polica osiguranja i uplatama premija štite pojedince i poduzeća od ekonomskog, zdravstvenog ili
ţivotnog gubitka. Sredstva prikupljaju dugoročnim fin. aranţmanima i plasiraju ih na fin. trţištu. Priljev novca im je predvidiv jer na temelju
zaključenih ugovora mogu procijeniti prihode. Zbog toga ulaţu u dugoročne oblike aktive.
Osiguravatelji ţivota ulaţu u dugoročne koorp. obveznice, hipotekarne obv., dionice i slične relativno sigurne plasmane. Osiguravatelji imovine
ulaţu u drţ. obveznice, koorp. obveznice, dionice, drţe dep. u bankama, kreditiraju trgovinu. Razlikujemo policu ţivotnog osiguranja gdje se
osiguravatelj obvezuje korisniku isplatiti odštetu u slučaju osiguranikove smrti ili samom osiguraniku ako doţivi dospijeće; polica osiguranja
imovine obvezuje osiguravatelja na isplatu odštete u slučaju oštećenja,
uništenja ili otuĎenja imovine;polica zdravstvenog osiguranja omogućuje nadoknadu ekonomskog gubitka zbog rizika gubitka zdravlja i pokriće
troškova liječenja, a uplaćuju ga obično tvrtke u ime svojih radnika, ali to nije pravilo.
MIROVINSKE FONDOVE ubrajamo u najznačajnije institucionalne investitore.
Današnji fondovi u razvijenim zemljama djeluju na načelu kapitalizacije tj. uplata članova, dok u nekim drţ. još uvijek djeluju oni što posluju na
načelu generacijske solidarnosti(pri čemu se uplate zaposlenih koriste za isplate mirovina trenutnih umirovljenika).
Do novč. sredstava dolaze doprinosima članova za vrijeme njihovog radnog vijeka, i obvezuju im se isplaćivati redovite mjesečne isplate
nakon odlaska u mirovinu. Ulaţu u dugoročne instrumente trţišta kapitala (dionice i obv. poduzeća, drţ. vrijednosnice i veliki oročeni
depoziti kod banaka) i tako odrţavaju likvidnost. Strukturom portfelja
pojavljuju se kao vlasnici i financijeri privrede i kreditori drţave, osloboĎeni su poreza. Na povećanje njihove vaţnosti utječe više razloga:
poduzeća plaćaju radnike i izbjegavaju ograničenja visine nadnica i
www.referada.hr
istovremeno privlače obrazovani kadar nudeći radnicima veće mirovine
ulaţući u mir. fondove, radni vijek je sve kraći, a ţivotni sve dulji, pa mirovina predstavlja vaţan dio ţivota čovjeka. Fondovi mogu biti
privatni, drţavni ili pod podrţavanjem drţave, ali njima upravljaju banke i druge fin. institucije kao povjerenici.
27. INVESTICIJSKE BANKE I INVESTICIJSKO BANKARSTVO
To su fin. specijalisti koji pomaţu emitentima vrijednosnica pri njihovoj emisiji i rasprodaji na primarnom fin. trţištu i na njemu djeluju kao
najvaţniji sudionici. Karakteristične su za SAD, a u Europi te poslove obavljaju univerzalne banke (merchant bank, bank daffaire) preko svojih
posebnih tvrtki za poslovanje s vrijednosnicama. Investicijske banke ne djeluju kao fin. posrednici, jer ne mijenjaju prirodu potraţivanja koja se
prodaju. Do sredstava dolaze pozajmicama od banaka, sporazumima o
reotkupu (REPO), emisijama zaduţnica i depozitima na računima komitenata. Obavljaju sve poslove na fin. trţištu (primarnom i
sekundarnom). Funkcije su im:upis cijele emisije ili organiziranje kupovne grupe, prodaja vrijednosnica, pomoć pri odlučivanju i kreaciji
emisije, brokersko-dealerski poslovi na sekundarnom trţištu i poslovi imovinsko-financijskog restruktuiranja (preuzimanja, stjecanja i spajanja
poduzeća),odrţavanje emisijskog tečaja. Najveća i najvaţnija inv. banka na svijetu je Merryl Lynch. Ona je
univerzalna tvrtka za poslovanje s vrijednosnicama koja ima i banku u sastavu pa se bavi i bank. poslovima. Ostale su Coldman Sechs, 1.
Boston, Prudential...
28. BROKERI I DEALERI To su specijalisti za kupnju i prodaju vrijednosnica na sekundarnim fin.
trţištima. Do sredstava dolaze putem bankovnih kredita i sredstava
klijenata na posebnim računima koja se koriste za kupnju vrijednosnica. Sve inv. banke djeluju kao brokersko-dealerske tvrtke. Dealeri obavljaju
te poslove za vlastiti račun i očekuju dobit i preuzimaju rizike promjena cijena, dok brokeri predstavljaju posrednike u tim odnosima poslujući u
ime kupca i prodavača i za te usluge naplaćuju proviziju i ne preuzimaju rizike. Brokeri posluju sa širom javnošću i s dealerima, a u odreĎenim
situacijama posluju kao dealeri i obratno. Postoje i sprcijalizirani brokeri za odreĎena trţišta, npr. hipotekarni brokeri.
Dealeri se specijaliziraju za pojedine vrijednosnice i za njih su oni «market makers», a zarada im je razlika izmeĎu zahtijevane i ponudbene cijene.
Razlikujemo nekoliko vrsta brokerskih kuća. Tvrtke za potpunu brokersku uslugu posluju i kontaktiraju sa širokim krugom sudionika
trţišta i bave se savjetovanjem i struktuiranjem portfelja svojih klijenata. Diskontni brokeri klijentima pruţaju uţi obujam usluga uz niţu cijenu koju
ne uzimaju u obliku provizije već je ugovaraju u obliku fiksne naknade. Ne
bave se istraţivanjem trţišta i savjetovanjem. Takav tip brokerskih kuća tipičan je za američko trţište;posluju na veliko. Tim poslovima diskontne
brokeraţe bave se specijalizirane diskontne brok. kuće i banke.
www.referada.hr
www.referada.hr
29. FINANCIJSKE KOMPANIJE
Često se nazivaju koorporacijskim bankama i poduzeća preko njih osiguravaju novac za vlastite potrebe, ali za razliku od banaka ne uzimaju
depozite šire javnosti. Osnivaju ih velike koorporacije, banke, osiguravajuće kuće i dr. Banke ih osnivaju da bi ušle nebankovne poslove
koje nemaju ovlaštenja obavljati. Fin. institucije ih osnivaju da bi stanovništvu i poduzećima osigurali kratkoročne i srednjoročne kredite, a
sredstva pribavljaju emisijama dugoročnih vrijednosnica, uzimanjem kredita od banaka. Koorporacije osnivaju fin. kompanije da bi ušle u fin.
poslove kreditiranjem kupaca i tako ih potičući na kupovinu njihovih proizvoda, financiranjem svoje proizvodnje ili zaradom na obavljanju fin.
transakcija. Fin. kompanije odvojene su od poslovanja koorp. koja ih osniva ali ostvaruju njene interese.
Razlikujemo potrošačke fin. kompanije koje izravno odobravaju kredite
potrošačima za kupnju robe, prodajne koje kupce financiraju otkupom kreditnih ugovora od dealera, i poslovne koje financiraju posebne potrebe
poduzeća. Najveća fin. kompanija je GMAC (General Motors Acceptance Corp.) i bavi se prodajom automobila, kamiona, kreditnim karticama,
hipotekarnim kreditima i skoro svim fin. poslovima.
30. FONDOVI ZAJEDNIČKOG INVESTIRANJA-INVESTICIJSKI FONDOVI
To su institucionalni investitori registrirani kao tvrtke koji prikupljaju novč. sredstva individualnih investitora (graĎanstva) i poduzeća i ulaţu ih u
dugoročne (rjeĎe kratkoročne) fin. instrumente. Članovi ulaganjem stječu udjele u fondu i na osnovi njih dobivaju udjelne certifikate, ali nemaju
pravo na upravljanje već je to isključivo pravo osnivača fonda. Individualnom investitoru smanjuju mogućnost rizika, smanjuju troškove
jer rade na veliko, osiguravaju likvidnost, omogućavaju por. olakšice... Za
svoje usluge naplaćuju godišnju članarinu i pristupninu, u čemu se i očituje interes njihova poslovanja. TakoĎer je u mogućnosti depozite
vezivati kod sebe i u fond ukomponirati vrijednosnice u vlastitom vlasništvu. Inv. fondovi organiziraju se ispravom o povjerbi. Skup
imovine kod sebe drţi skrbnik fonda koji kontrolira aktivu, vodi računovodstvo i sl., a administraciju, oglašavanje, kreiranje fonda, politiku
investiranja odreĎuje upravljač fonda. Razlikujemo otvorene i zatvorene fondove. Skrbnik fonda (povjerbena kuća) najčešće je banka ili
osiguravatelj.
31. OTVORENI I ZATVORENI INVESTICIJSKI FONDOVI
Investicijski fondovi organiziraju se ispravom o povjerbi. Skup imovine kod sebe drţi skrbnik fonda koji kontrolira aktivu, vodi računovodstvo i sl.,
a administraciju, oglašavanje, kreiranje fonda, politiku investiranja
odreĎuje upravljač fonda. Otvoreni fondovi (open end) imaju promjenjivi broj udjela koji se
povećavaju ulaganjem novca u fond ili smanjuju reotkupom na zahtjev
www.referada.hr
člana. Time se istovremeno povećava ili smanjuje veličina fonda ovisno o
potraţnji. Emitirajući dodatne udjele fond prikuplja sredstva kojima kupuje vrijednosnice i dodaje ih postojećem skupu. Ograničenja u broju
udjela ne postoje. Kod zatvorenog fonda (closed end) broj udjela je fiksan i fond ih ne
reotkupljuje već ih se prodaje na burzi ili organizatoru fonda. Točno se odreĎuju vrijednosnice i prodajni udjeli. Vrijednost udjela i investicijskog
fonda kalkulira se dnevno kao neto vrijednost fonda (NAV-vrijednost; Nett-Asset Value) koja predstavlja ukupnu vrijednost svih vrijednosnica u
fondu pomnoţenih s njihovom dnevnom trţišnom cijenom i uvećana za vrijednost ostale aktive. Udjele prodaju osnivači fonda izravno ili preko
mreţe fin. institucija, a za njih postoji i sekundarno trţište. Interes investitora moţe biti u kapitalnom dobitku (porast cijene udjela) i u
dividendi.
32. DRŢAVNE FINANCIJSKE INSTITUCIJE
Glavna zadaća tih institucija je financiranje dijelova nacionalne ekonomije od posebne drţavne vaţnosti, a nisu u dovoljnoj mjeri
financirane iz proračuna ili kredita (izvoz, poljoprivreda, stipendiranje studenata, stanogradnja). Nastojanje drţave je uključiti privatni kapital sa
fin. trţišta putem ovih institucija da bi se ostvarili značajni javni ciljevi. Fin. institucije s potporom drţ. (GSE; Government Sponsored Enterprises)
privatne su institucije koje ostvaruju javne funkcije. Ovlaštene su odobravati kredite krajnjem korisniku, otkupljivati odobrene kredite od
banaka i štedionica, jamčiti za zaduţnice što ih izdaju same komercijalne institucije. Posluju profitabilno što drţavnom proračunu bitno pomaţe.
Drţava ih potpomaţe tako što pozajmljuje fin. potpore iz proračuna, daje posebno povoljan status zaduţnica sponzoriranih institucija i pogodnosti
glede propisane veličine i odnosa kapitala i plasmana...
Izvozne fin. institucije su drţ. institucije koje obično obavljaju osiguranje izvoznih poslova, ali postoje i neke posebne (HERMES). Izvori sredstava
su im drţ. proračun, sredstva sred. banke, drţ. fondovi, sredstva pribavljena na fin. trţištu...
33. KONKURENCIJA BANAKA I NEBANKOVNIH FIN. INSTITUCIJA
U klasičnom fin. sustavu banke i depozitno kreditni kompleks su dominirali, a konkurencija se odvijala unutar grupe istovrsnih banaka ili
na odreĎenom dijelu trţišta. Specijalizirale su se za točno odreĎene poslove. Pojava novih konkurenata (institucije osiguranja, mirovinski i inv.
fondovi i dr.) na fin. trţištu i njihov sve veći značaj u bankovnim aktivnostima dovodi do despecijalizacije banaka i njihovog preoblikovanja
u fin. institucije potpune usluge. Time prestaje njihov monopol na fin. trţištu. Banke postaju univerzalne i polifunkcionalne, kao posljedica ţelje
da u potpunosti zadovolje potrebe trţišta. Do smanjenja uloge banaka
dovela je stroga regulacija čime su bile dovedene u nepovoljniji poloţaj od ostalih fin. institucija, što je na kraju uzrokovalo sve niţu profitabilnost i
neisplativost za njihove vlasnike. Mirovinski fondovi koji posluju na
www.referada.hr
principu kapitalizacije i osiguravajuće institucije potiskuju banke u drugi
plan, a primjetna je i konkurencija investicijskih fondova. Ti su efekti prvenstveno rezultati mekše regulacije nebankovnih konkurenata koji
mogu bolje iskoristiti promjene na trţištu. Takva kretanja dovela su do kriza banaka i bank. sustava u odreĎenim zemljama. meĎutim, opstanak
banke mogu zahvaliti osnivanjem ili preuzimanjem najuspješnijih fin. institucija i njima pripadajućih poslova. TakoĎer se proširila primjena
računalske tehnologije, novih fin. tehnika, integracija banaka, poboljšanje kvalitete bilance banaka, sniţenje troškova poslovanja, osposobljavanje
kadrova...
34. FINANCIJSKA TRŢIŠTA-ULOGA I FUNKCIJA Fin. trţišta općenito predstavljaju ukupni fin. sustav, a svakodnevno taj
pojam rabimo za trţišta vrijednosnica. Sastoje se od osoba, fin.
instrumenata, tehnika i tokova koji u ureĎenim sustavima polovanja omogućavaju razmjenu novč. viškova i manjkova i odreĎuju cijene po
kojima se ta razmjena obavlja. Na razvijenim trţištima susreće se mnoštvo fin. oblika, dok se u nerazvijenim sustavima susreću banke,
depoziti i krediti kao dominantni oblici. Fin. trţišta dijele se na trţišta vlasničkih udjela (kapitala, equity trţišta)
na kojima se trguje dionicama, i na kreditna debit trţišta na kojima se trguje zaduţnicama i kreditima. Najčešća podjela fin. trţišta je na trţište
novca i kratkoročnih vrijednosnica, devizno trţište i trţište kapitala. Razvijeno fin. trţište omogućava: disperziju rizika, stalno mijenjanje
oblika imovine i vrednovanje svakog sudionika trţišta, prilagoĎavanje ročnosti plasmana i izvora, brisanje granica izmeĎu likvidnih i nelikvidnih
sredstava, dezinvestiranje... Na razvijenim fin. trţištima sve više sudjeluju poduzeća, drţava i stanovništvo, što je i prmjereno demokratskim
društvima.
35. ŠTEDIŠE, INVESTITORI, INSTITUCIONALNI I INDIVIDUALNI
INVESTITORI Razlikujemo štednju graĎana i nac. štednju (skup osobne, poduzetničke
i drţavne štednje). GraĎani svoju štednju koju predstavlja nepotrošeni dohodak ulaţu u banke, štedionice i ostale fin. institucije u obliku
depozita; ročnih ili po viĎenju. Štediše za povjerbu svog novca kod tih institucija očekuju prihod u obliku kamata. Investitori ulaţu u
vrijednosnice od kojih očekuju buduće prihode u obliku dividende, kamate, diskonta... Dijelimo ih na individualne, a to su pojedinci i
kućanstva, i institucionalne (inv. fondovi, banke, mir. fondovi, siondikalni fondovi, zaklade, institucije za osiguranje). Institucionalni investitori u
stanju su utjecati na cijene i druge uvjete na trţištu te disperzijom smanjiti rizičnost ulaganja, a kupci su najvećeg dijela vrijednosnica na
trţištu. Zbog svoje veličine i fin. snage i gore navedenih razloga u
prednosti su nad pojedincima, pa danas zauzimaju sve vaţniju ulogu u trgovini vrijednosnicama.
www.referada.hr
36. PRIMARNO FINANCIJSKO TRŢIŠTE
Na njemu se prodaju nove emisije vrijednosnica putem kojih se prikupljaju nova novč. sredstva i time povećava kapital izdavatelja ako se
radi o dionicama, a uzajmljuju dugoročna novč. sredstva ako je riječ o obveznicama. Na primarnom fin. trţištu prodaja vrijednosnica vrši se
samo jedanput. Pomoć pri emisiji vrijednosnica moţe se naći kod investicijskih banaka ili poslovnih banaka preko njihovih poslovnih
departmana. Pomoć se očituje u analizi trţišta, prijedlogu vrste i osobine vrijednosnice koje bi trebalo emitirati, registracija emisije, raspisivanje
poziva na upis, prodaja vrijednosnica, ili čak i same otkupe cijelu emisiju pa je prodaju kao veleprodavači te tako preuzimaju rizik. Pri sudjelovanju
na primarnom trţištu vrlo je vaţno imati informacije o bonitetu emitenta, koji predstavlja njegovu vrijednost, kreditnu i poslovnu sposobnost i
pouzdanost. Pri odreĎivanju boniteta rangiraju se emitenti ocjenjujući ih
ocjenama od AAA (najmanji rizik) do C ili D (najrizičnije). Te ocjene mogu imati i brojčanu oznaku. Rizične vrijednosnice mogu donijeti veće prihode,
ali to za sobom povlači i visok stupanj rizika koji se preuzima. TOMBSTONE-novinski oglas kojim inv. bankari javnosti najavljuju novu
emisiju vrijednosnica pri njihovoj javnoj ponudi;to je prva informacija i uput na «prospectus» koji sadrţi detalje o emisiji, uvjetima ponude
odobrene od nadleţne nac. komisije.
37. SEKUNDARNO FIN. TRŢIŠTE Naziva se i «tržište druge ruke». Na njemu se vrši stalna kupoprodaja već
emitiranih vrijednosnica koje su prethodno bile rasprodane na primarnom trţištu. Zove se i transakcijsko trţište jer na njemu originalni izdatnik
vrijednosnica ne pribavlja novč. sredstva nego se mijenjaju vlasnici. Ono pruţa mogućnost investitorima da preprodajom odrţe likvidnost i oslobaĎa
novac za druge plasmane. Vrlo je vaţno i za opstanak primarnog trţišta,
jer bez njega vrijednosnice postaju tek običan komad papira koji je neupotrebljiv do roka dospijeća.
Ono je pravno i organizacijski ureĎeno zbog zaštite sudionika.transakcije na sek. trţištu se odvijaju u bankama, na burzama, na OTC trţištima i «iz
ruke u ruku».
38. BURZA VRIJEDNOSNICA To je organizirano i centralizirano mjesto trgovanja dionicama i
obveznicama na kojem članovi trguju (brokeri i dealeri) u skladu s određenim pravilima, čija je zadaća osigurati trgovinu i infrastrukturu
uvrštenim vrijednosnicama iako se prema posebnim pravilima moţe trgovati i sa neuvrštenima. Ona ostvaruje najveći promet na sekundarnom
trţištu. Članovi burze mogu imati jedno ili više uplačenih mjesta (seat). Da bi se vrijednosnice mogle uvrstiti na burzu one moraju zadovoljiti
odreĎene uvjete i emitent je duţan predočiti odreĎene dokaze o tom. Na
burzi se trguje velikim brojem vrijednosnica, ali se zato odlikuju vrhunskom kvalitetom.
www.referada.hr
Uvjeti za prodaju dionica na burzi: iznos god. dobiti, broj dioničara,
broj krupnih dioničara, neto-aktiva, minimalna trţ. vrijednost. NYSE je osnovana 1782. i ona je najveća; na njoj kotira oko 3114 tvrtki.
Trguje se dionicama i preferencijalnim d., izvedenicama, varantima itd. Druga burza u SADje AMEX.
39. OTC FINANCIJSKO TRŢIŠTE Uz burze vrijednosnica predstavlja vrlo vaţan oblik sekundarnog trţišta.
Ponekad se naziva i tercijarnim trţištem. Na njemu se vrši trgovina dionicama i obveznicama malih tvrtki koje najčešće nisu uvrštene na
burzi. Trgovci su prvenstveno dealeri, a trguje se putem umreţenih računala. Princip rada je slijedeći: na ekranima računala se kontinuirano
ispisuju kupovne i ponudbene cijene na temelju kojih trgovac na zahtjev
komitenta telefonski obavlja kupoprodaju, a ne dolazi do fizičkog susreta sudionika
To je, zapravo, sustav automatskih kotacija na mreţi meĎusobno spojenih računala. Organiziralo ga je NASD (nac. udruţenje dilera vrijednosnica)
uvodeći 71 sustav automatskih kotacija NASDAQ. Drugi primjeri OTC-a su
trţište drţ. obveznica vlade SAD, devizna trţišta, a kod nas Varaţdinsko
kompjuterizirano trţ. vrijednosnica.
40. NOVČANO TRŢIŠTE; SUDIONICI, INSTRUMENTI, GOSP.
FUNKCIJE Na njemu se trguje novcem, a rok dospijeća instrumenata je do godinu
dana. Funkcija mu je svakodnevno opskrbljivanje banaka novcem kao transakcijskim sredstvom, da bi one odrţavale likvidnost za tekuća
plaćanja svojih komitenata. Dijeli se na trţ.novca i trţ. kratkoročnih
vrijednosnica. Na trţ. novca trguje se kratkoročnim duţničkim vrijednosnicama i likvidnim rezervama banaka. Likvidne rezerve
pozajmljuju banke i štedne institucije meĎusobno ili kod sred. banke (ona ne mora biti nuţno sudionik ovog trţišta) na kratke rokove, a sudionici
mogu biti i nebankovne institucije koje uglavnom pozajmljuju od banaka. Novč. trţištem se postiţe prilagodba likvidnosti sudionika trţišta i
ukamaćivanje kratkoročnih viškova novca kojim se smanjuje oportunitetni trošak drţanja novca. Ono nema formalnu institucionalnu strukturu.
Nepersonalno je, veleprodajno i kompetitivno. Sastoji se od različitih specijalista i trţišta.
Instrumenti novč. trţišta su blag. zapisi ministarstva financija, centralne banke i banaka, komercijalni zapisi, sporazumi o reotkupu,
utrţivi certifikati o depozitu i bankovni akcepti. Svi oni imaju minimalni rizik neplaćanja i visokog su stupnja utrţivosti. Imaju kratke rokove
dospijeća. Obično predstavljaju obvezu drţave, a potraţivanja centralnih
banaka, poduzeća i tvrtki za trgovinu vrijednosnicama. Trţište kratkoročnih vrijednosnica (money market paper) naziva se i
diskontno trţište vrijednosnica s rokom dospijeća do jedne godine.
www.referada.hr
41. INSTRUMENTI NOVČANOG TRŢIŠTA Vidi pitanje 40.
42. TRŢIŠTE KAPITALA: FUNKCIJE, SUDIONICI, INSTRUMENTI
Podrazumijeva i primarno i sek. trţište što uključuje burze i OTC trţišta. To je skup institucija, fin. instrumenata i mehanizama putem kojih se
dugoročno slobodna štednja prenosi od suficitarnih deficitarnim jedinicama koje ih koriste za ulaganje u razvoj (oprema i fiksni fondovi).
Uloţeni kapital vraća se uvećan za ustupljena tuĎa sredstva. Instrumenti koji se susreću na ovom trţištu imaju rok dospijeća preko jedne godine.
To su obveznice drţave, lokalnih vlasti i koorporacija, te koorporacijske dionice, hipotekarne obveznice i note i dugoročni bankovni krediti.
Sudionici tog trţišta su poduzeća, koorporacije, kućanstva, investicijke
banke, brokersko-dealerske institucije, kreditne ustanove, te regulatorne i nadzorne ustanove.
Primjer: primarni uzajmljivači emitiraju duţničke instrumente izravno ili preko institucionalnih investitora; kupuju ih kućanstva ili pojedinci
kaonosioci viškova štednje.
43. HIPOTEKARNI KREDIT
To je najstariji oblik kredita. Predstavlja dugoročni kredit kojeg banke, štedionice i specijalizirane hipotekarne institucije odobravaju graĎanima i
poduzećima. Vraćanje kredita osigurava se nekretninama poput stambenih i poslovnih prostora, zemljišta i dr. (iznimno avioni ili brodovi)
na temelju intabulacije putem koje se traţbina na duţnikovoj nekretnini uknjiţuje u sudskoj gruntovnici. Krediti se odobravaju u iznosima manjim
od procijenjene vrijednosti nekretnine (50-80%), ali se omogućava dizati
više hipoteka na jednu nekretninu ako je pravno utvrĎen redoslijed kreditora. U svijetu je njihova primjena vrlo raširena, iako kod nas to još
uvijek nije slučaj zbog nekih pravnih nedorečenosti.
44. HIPOTEKARNO TRŢIŠTE I SEKURITIZACIJA HIPOTEKARNIH POTRAŢIVANJA
Hipotekarno trţišta spada pod tržište kapitala i vrlo bitan njegov element. Na njemu se radi s hipotekarnim kreditima. Oni predstavljaju izrazito
dugoročnu vrstu kredita kojeg banke, štedionice i specijalizirane hipotekarne institucije odobravaju graĎanima i poduzećima. Vraćanje se
osigurava nekretninama poput stambenih i poslovnih prostora, zemljišta i dr.(iznimno avioni ili brodovi) na temelju intabulacije putem koje se
traţbina na duţnikovoj nekretnini uknjiţuje u sudskoj gruntovnici. Krediti se odobravaju u iznosima manjim od procijenjene vrijednosti nekretnine,
ali se omogućava dizati više hipoteka na jednu nekretninu ako je pravno
utvrĎen redosljed kreditora. U svijetu je njihova primjena vrlo raširena, iako kod nas to još nije slučaj. Zbog visokih iznosa kredita i dugih rokova
dospijeća kredita koji tim osobinama imobiliziraju aktivu kreditora, njima
www.referada.hr
se trguje na sekundarnom trţištu hipoteka čijem razvoju pomaţe i drţava.
Na osnovi odobrenih kredita i budućih priljeva hipotekarne institucije emitiraju dugoročne obveznice i note ili udjelne certifikate koje zatim
rasprodaju. Takve hipotekarne obveznice apsorbiraju sve veće iznose kapitala na trţištu; nazivaju se MBB (mortgage backed bonds). MeĎutim
kupac zaduţnice ne postaje vlasnikom hipoteke već se kamata i glavnice isplaćuju otplatama kredita. Sustav je ustrojen tako da krajnji korisnik
kredita i ne zna za postupke sekuritizacije već od odobravanja kredita posluje samo sa svojim kreditorom.
U SAD više od polovice hipotekarnih kredita je sekuritirano tj. na osnovi hipoteka izdane su zaduţnice. To je rezultat drţavne potpore i nedzora i
osiguranja hipotekarnih kredita, te precizna pravna regulacija zbog čega su te zaduţnice nerizične. Kupci obveznica najčešće su institucionalni
investitori.
45. DEVIZNO TRŢIŠTE
Na deviznom trţištu se prema utvrĎenim pravilima trguje stranim valutama, tj. devizama, i to u uvjetima potpune konkurencije. Ne postoji
u obliku institucije, već je sastavljeno od svjetske mreţe sudionika povezanim suvremenim komunikacijskim sredstvima. Putem njega
sudionici se opskrbljuju devizama za plaćanje uvoza. Trguje se uglavnom konvertibilnim devizama. Razmjena se obavlja na specijaliiranim deviznim
burzama i u sustavu meĎusobno povezanih banaka (to čini 24 satno svjetsko dev. trţište. Devizni tečaj predstavlja cijenu strane valute
izraţenu u domaćoj valuti, a oblikuje se na temelju ponude i potraţnje za devizama. Trguje se, dakle, konvertibilnim devizama, a cijene tih deviza
notiraju direktno. MeĎu najvaţnijim sudionicima dev. trţišta moţemo nabrojati brokere i
dealere specijalizirane za trgovinu devizama, multinacionalne
koorporacije, velike komercijalne banke, centralne banke, dok poduzeća i manje banke ne sudjeluju izravno. Brokeri obavljaju najveći dio prometa
na deviznom trţištu. Razlikujemo dvije vrste cijena; zahtijevane (offered, asked) i ponuĎene, a
njihovu razliku nazivamo marţom (spread). TakoĎer razlikujemo dvije vrste trţišta: spot trţište (promptno) na kojem se trguje po dnevnim
cijenama i izvršenjem transakcije u roku do dva dana, i terminsko trţište (forward) na kojem se transakcije vrše u rokovima preko dva dana koji se
realiziraju unutar dogovorenih rokova (30, 90, 180 dana). U RH dev. trţište čine odnosi trgovine devizama meĎu ovlaštenim bankama,
ovlaštenih banaka i HNB i ovlaštenih banaka i drugih osoba. Devizna burza u RH još ne postoji iako je njena mogućnost zakonom predviĎena.
Svjetski fin. centri su najvaţnija središta trgovanja devizama (NY, London,Zurich, Frankfurt, Singapour, Tokyo).
Nova dev. trţišta su povezana s pokrivanjem (covering), zaštitom
(hedging), eliminiranjem (swaping) deviznih rizika.
www.referada.hr
46. SUVREMENE POJAVE U FINANCIJAMA I UZROCI PROMJENA
Promjene u fin. nastale su razvojem svjetske ekonomije i pojavom računalne
tehnologije, a mogu se uočiti na tehnikama i tehnologijama financiranja, fin. instrumentima, pojavi novih institucija, regulaciji... Opći uzroci
promjena su: naftna kriza 70, smanjenje inflacije 80, porast vjere u
snagu fin. trţišta i u vrijednosnice, rast štednje kao posljedice stabilnog
razdoblja i rasta, nova fin. trţišta i instrumenti, dostupnost jeftinih računala kao posljedica razvoja tehnologije.
47. DISINTERMEDIJACIJA
To je pojava selidbe novč. sredstava s indirektnog na direktno i neposredovano trţište čime se zaobilazi posrednička uloga fin. institucija,
a krajnji zajmodavci posluju izravno. Novčani fondovi sele se od fin.
posrednika s ograničenim kam. stopama onima koji ih nemaju. Javlja se 80 godina izazvana duţničkom krizom, a posljednjih godina slabi zbog
ukidanja kamatnih ograničenja. Njeni uzroci su npr. činjenica da velike tvrtke imaju bolji bonitet od fin. posrednika, pa se potraţivanja prema
njima lako prihvaćaju,čime se omogućilo izravno i jeftinije zaduţivanje na fin. trţištima od bankovnih kredita. TakoĎer su je uzrokovala ograničenja
kam. stopa koje dep. institucije smiju obračunavati na depozite primljene od javnosti zbog kojih deponenti sele svoja u vrijednosnice za koje ne
vrijede ograničenja jer se kam. stope formiraju trţišno. U zadnje vrijeme je taj proces oslabio jer su ukinuta kam. ograničenja. U najrazvijenijim
drţ. 70-85% ekst. financiranja odvija se preko fin. posrednika.
48. INTERNACIONALIZACIJA FINANCIJA Nakon 70 godina dolazi do naglog rasta meĎunarodnog financiranja. Uz
razvoj svjetske trgovine i tehnologije javljaju se potrebe fin. i izgradnje mehanizama meĎunarodnih plaćanja. Liberaliziraju se propisi i omogućava
sloboda kolanja meĎunarodnog novca i kapitala. Banke i multinac.
kompanije šire mreţu poslovnih jedinica, a depozita i dev. rezerve rasporeĎuju u više zemalja zbog rizika. Ostvaruju i visoke profite zbog
jeftinijih izvora sredstava, nepodlijeganjadepozita oporezivanju, manje devizne konrole i neregulacije kam. stopa. Stvaraju se i zaštitni
mehanizmi od rizika likvidnosti, promjena kam. stopa i tečajnih razlika. Dionice i obveznice kotiraju na više burzi u inozemstvu, kam. i dividende
se isplačuju u više valuta i u više zemalja za istu vrijednost, instrumentima drţ. duga trguje se na svim vaţnijim trţištima, a u
bilancama banaka sudjeluju i strane osobe. Internacionaliziraju se nac. trţišta, a segmente svjetskog trţišta čine i eurotrţišta, dev. trţišta, trţišta
drţ. duga i offshore trţišta. Offshore fin. centri su novi fin. centri na otocima Europe i ugl. sjeverne
Amerike, bez ikakve fin. infrastrukture,u kojima multinac. kompanije i banke otvaraju podruţnice radi obavljanja dijela njihova fin. poslovanja i
obavljanja posebnih fin. transakcija. Najčešće su to tek poštanski pretinci i
nisu strogo zakonski regulirani (niski porezi, nema ograničenja kam. stopa
www.referada.hr
niti obveze izdvajanja rezervi). Ponekad se taj pojam veţe uz pranje
prljavog novca. U novije vrijeme pod tim terminom podrazumijevamo sve fin. centre u kojima nerezidenti ne podlijeţu domaćim propisima, a mogu
obavljati fin. transakcije. Danas se off. centrima smatraju i posebne zone IBF-a (international banking facilities)NY,London, Tokyo, Hong Kong,
Singapour, Luxembourg.
49. SEKURITIZACIJA To je praksa kreiranja utrţivih fin. potraţivanja (zaduţnica) na temelju
nekih oblika aktive tj.predstavlja pojavu pozajmljivanja sredstava primjenom vrijednosnica kao kreditnih instrumenata. Javlja se kao
meĎunarodna pojava. Njome se kreiraju zaduţnice na temelju nekih oblika aktive čime se oni preobraţavaju u nove odnose zaduţivanja, tj.
dolazi do financiranja na osnovi aktive (asset-back financing), a
vrijednosnice su osigurane aktivom (asset-back securities). Sama bit sekuritizacije je u tome da se stvaraju zaduţenja pomoću utrţivih
vrijednosnica emitiranih na temelju neutrţivih dijelova aktive. Nelikvidna ili zaleĎena potraţivanja (dijelovi aktive) pretvaraju se u utrţive
instrumente duga. Tehniku su razvile velike kompanije i fin. organizacije radi izbacivanja nepovoljnih i rizičnih karakteristika potraţivanja iz
bilance. Time popravljaju likviditet institucije i istovremeno ostvaruju zaradu od naknada. Na temelju novoemitiranih zaduţnica obećavaju se
priljevi po otplati prvobitnog potraţivanja i kamati koju ona donosi. Skup potraţivanja koji se izdvaja kao posebna imovina povjerava se trćoj osobi
koja za svoje usluge uzima proviziju. Ta potraţivanja postaju obveza koja će dospijećem vrijednosnica biti ispunjena. Sekuritizacija se javlja u SAD
u hipotekarnom stambenom kreditiranju,a kasnije se širi i na sekuritizaciju automobilskih zajmova, svih oblika kredita, potraţivanja po
leasingu i kreditnim karticama, bankovnim akceptima...
Primjer: GMAC financira prodaju GM automobila (str. 94).
50. REGULACIJA, DEREGULACIJA, REREGULACIJA U FINANCIJAMA Svrha regulacije je stvoriti povjerenje u bankovni sustav, osigurati
konkurenciju i spriječiti monopole, spriječiti banke da ulaze u prevelike rizike... Regulacija polazi od shvaćanja da je banka javno dobro, a putem
fin. sustava drţava ostvaruje političke i gospodarske ciljeve, pa je bitno osigurati da ne doĎe do njegovog raspada. Za to je razdoblje
karakterističan Zakon o bankama iz 1933. poznat kao Glass-Steagallov zakon, kojim se uvodi osiguranje depozita i ograničenja kam. stopa i
zabrana plaćanja kamata na depozita po viĎenju, odvajanje komercijalnog od investicijskog bankarstva, te povjeravanje kontrole FOMC-u (odbor za
otvoreno trţište). TakoĎer je komercijalnim bankama zabranjena distribucija novih emisija vrijednosnica osim drţavnih i posjedovanje
podruţnica uključenih u poslovanje s vrijednosnicama, te im je ograničena
trgovina vrijednosnica za tuĎi račun.time se suţava aktivnost banaka, ali i postavljaju temelji za razvoj trţišta vrijednosnica.
www.referada.hr
Od 80 godina počinje proces deregulacije koji se sastoji u ukidanju
brojnih ograničenja koja su odreĎivala osnivanje i poslovanje fin. institucija. Javlja se u najrazvijenijim sustavima i odnosi se ugl. na banke i
štedionice. Najizraţeniji je u SAD (DIDMCA-Depositors Institutions Deregulation and Monetary Control). Polazi se od razmišljanja da drţava
moţe više pomoći nac. gospodarstvu kroz stabilan i transparentan fin. sustav, nego sputavajući njegove aktivnosti. Nova pravila teţište stavljaju
na preventivne i zaštitne mehanizme i prudencijalnu kontrolu, te zaštitu investitora i malog štediše. Novim pravilima banke se obvezuju
primjenjivati pravila o adekvatnosti kapitala, angaţirati vanjske revizore, obavještavati javnost, osiguravati depozite, odrţavati likvidnost,
angaţirati kvalitetnu upravu, a sve to sa svrhom prevencije rizičnog poslovanja banaka
51. TEHNOLOŠKA REVOLUCIJA U FINANCIJAMA, UTJECAJ
ELEKTRONIKE 70 godina dolazi do tehnološke revolucije u financijama i bankarstvu, i
danas još traje. Prmjetna je i u Hrvatskom bankarstvu. Očituje se u jeftinijim i
novim fin. proizvodima, uslugama i procesima i pojavljivanju banaka u gotovo svim fin. poslovima, ali i potpunom restrukturiranju fin. sustava
koje je izazvalo velike troškove ulaganja, promijenilo kanale distribucije usluga i izazvalo druge promjene. Postupci i informiranje su se
automatizirali i uvelike utjecali na financije. Računalska tehnologija snizila je značajno troškove poslovanja potem povećane produktivnosti,
softverskih paketa bankovnih usluga, automatizacije bankovnih poslova i informiranja. TakoĎer je bankama omogućeno poslovanje s milijunima
graĎana (retail-maloprodano bankarstvo) čime su oni danas postali jedan
od vaţnijih segmenata trţišta. Gube se fizičke granice izmeĎu lokalnih i meĎunarodnih banaka i njihove meĎusobne razlike. Mijenjaju se pojavni
oblici novca, pa susrećemo elektronički i plastični novac, vrijednosnice su se dematerijalizirale i pretvorile u elektronički zapis... Javljaju se i novi
oblici poslovanja meĎu kojima su: elektronski prijenos novca (EFT) koji se odvija putem bankomata, POS (point of sale) terminali koji
omogućavaju trgovinu kreditnim karticama, telebanking putem kojeg je moguće obavljanje bankovnih poslova iz kuće ili ureda posebnim
terminalima, drive in bankarstvo koje omogućava obavljanje bankovnih poslova 24 sata na dan iz automobila. U meĎunarodnim plaćenjima koristi
se SWIFT tj. sustav meĎunarodnih meĎubankovnih fin. telekomunikacija. MeĎutim, javljaju se i odreĎeni problemi kao što su visoki početni
troškovi, zaštita podataka od kriminalnih radnji, neosposobljenost starog kedra za nove tehnologije...
52. FINANCIJSKE INOVACIJE (ILI NOVI PROIZVODI)
Javljaju se kao posljedica povećane kompetitivnosti na fin. trţištima,
regulacije, napretka tehnologije, poreznih propisa, promjenjive inflacije i
www.referada.hr
kam. stopa. TakoĎer, jeftinije su fin. usluge zbog niţih marţi
posredovanja. Pojavljuju se kao novi procesi ili kao novi proizvodi (junk bonds, zero-kupon obveznice, debt-equity, štednotransakcijski računi). Od
novih procesa moţemo navesti POS terminale, ATM, drive in bankarstvo, automatski kliring, SWIFT...
53. SUSTAV OSIGURANJA DEPOZITA
On polazi od pretpostavke da štediša nije u stanju procijeniti bonitet banke ili štedionice, čime se izlaţe rizičnim ulaganjima. Zakonom o
bankama iz 1933. u SAD uveden je sustav obaveznog osiguranja depozita kod posebnih drţ. agencija. U SAD je tim zakonom smanjeno propadanje
banaka, jer je osnovana FDIC kao organizacija a osiguranje depozita. Svaka banka ili štedionica duţna je kod FDIC osigurati sve depozite do
$100 000, a u slučaju propasti FDIC isplaćuje štedišama svaki iznos do
$100 000. Depoziti koji se drţe kod brokera osigurani su kod Koorporacije za zaštitu kupaca vrijednosnica. Smatra se da drţava ne smije besplatno
jamčiti štednju kod privatnih banaka jer time potiče nesigurne plasmane sredstava, i zato je sustav osiguranja depozita efektniji. U Europi sustav
osiguranja dep. reguliran je 1986., a od 1995. obavezno je osiguranje oročenih depozita i depozita na tekućim računima do 20 000 ECU. U
Hrvatskoj je takoĎer reguliran 1997.
54. DRŢAVNI VRIJEDNOSNI PAPIRI I NJIHOVO TRŢIŠTE One su osnova svakog razvijenog fin. sustava i temelj strukture fin.
imovine investitora. Predstavljaju izravnu obvezu drţave. Vrlo su likvidne jer se prodaju na sekundarnom trţištu preko brokera i dealera. NuĎenje i
nadmetanja za kupnju drţ. vrijednosnica teku kontinuirano prema utvrĎenom rasporedu koji je poznat investitorima.
Drţ. vrijednosne papire izdaje Ministarstvo fin. i ima ih tri vrste.
Blagajnički zapisi su kratkoročne zaduţnice s rokom do jedne godine, a prodaju se s diskontom od nominalne vrijednosti koji ustvari predstavlja
kamatu. Note su srednjoročne (dospijeće od 1 do 10 godina), a obveznice dugoročne (dospijeće preko 10 godina) zaduţnice koje nose
polugodišnju kamatu. Prinosi po drţ. vrijednosnicama su oporezovani. Njihove kam. stope, prinosi i cijene indikator su i referentne stope novč.
trţišta i trţišta kapitala. Evidencije o vlasnicima vode se kao elektronički zapisi kod Ministarstva fin., saveznih rezervi banke ili fin. institucije (ovisi
tko ih prodaje).
55. ULOGA DRŢAVE NA FINANCIJSKOM TRŢIŠTU Drţ. je najvaţniji regulator fin. sustava koji svojim zakonima odreĎuje
okvir unutar kojeg se odvijaju fin. transakcije na trţištu. Djelovanje sustava nadzire mjerama monetarne politike i kontrole. Osigurava
regularnost na fin. trţištu i štiti investitore. Na trţištu nema posebnih
prava, već njen uspjeh ovisi o uvjetima koje nudi investitorima. Putem javnog duga djeluje kao izravni sudionik na fin. trţištima (najveće trţište
duga je ono Vlade SAD). Do sredstava takoĎer dolazi emisijom blag.
www.referada.hr
zapisa, nota, obveznica, neutrţivih štednih cetrifikata, izravnim
pozajmljivanjem od banaka i središnje banke. Sudjeluje na fin. trţištu i putem lokalnih organa vlasti, fin. institucija za financiranje posebnih
namjena, privatnih institucija osiguranja koje sponzorira, drţ. mirovinskih fondova...
56. HRVATSKI FIN. SUSTAV- STRUKTURA, PROBLEMI, PROMJENE
Promjene u fin. sustavu počele su nakon osamostaljenja RH. Reforme su bile usmjerene na izgradnju modernog fin. trţišta s razvijenim spektrom
fin. institucija i instrumenata. 1991. formirana je centralna banka i napravljena valutna reforma. 1994. uvedena je trajna hrvatska valuta-
kuna. Liberalizirano je devizno trţište i omogućena neograničena trgovina devizama, a tečaj kune stabiliziran. Reformiran je i sustav domaćih
plaćanja čime se nastojao ukinuti monopol Zavoda za platni promet
prebacivanjem ovog posla u banke. To još nije ostvareno zbog neprilagoĎenosti infrastrukture platnog prometa. Hrvatska je primljena u
članstvo MMF-a i MeĎunarodne banke za obnovu i razvoj. TakoĎer su regulirani kreditni odnosi s inozemstvom. U Hrvatskoj dominiraju
univerzalne banke, dok ostale fin. institucije još ne postoje ili ne igraju svoju ulogu. Trebalo je i promijeniti problem da su banke kao glavnu
svoju funkciju imale distribuciju kredita uz ostale naslijeĎene probleme iz starog sistema. To je potenciralo potrebu restrukturiranja i rereguliranja
banaka. Počelo se od stvaranja zakonske podloge, čime su stvoreni uvjeti za osnivanje novih fin. institucija. UtvrĎeno je i institucionalno ureĎenje
trţišta vrijednosnica kojim su stvoreni uvjeti za pojavu novih fin. instrumenata. Investicijsko bankarstvo takoĎer je u razvoju, ali u
nedovoljnoj mjeri. Bankovni krediti i dalje dominiraju kao element kreditnog trţišta, a trţište vrijednosnicama nedovoljno je razvijeno.
Zagrebačka burza tek je u posljednje vrijeme počela djelovati onako kako
bi trebala. Provodi se proces privatizacije poduzeća u kojem ona ima vaţnu ulogu. Ukratko bi mogli reći da je napredak Hrvatskog fin. sustava
donekle zadovoljavajući, ako uzmemo u obzir ratno razdoblje i stanje kakvo je naslijeĎeno iz prošlog sistema.
57. STANJE U BANKOVNOM SEKTORU RH
1997. u RH je djelovalo 60 banaka od kojih su 56 dionička društva, a 4 d.o.o.. 87% banaka bilo je u privatnom vlasništvu. Banke su univerzalne i
regionalne. Većina banaka nalazi se u Zagrebu, ali ih ima relativno dovoljno i u ostatku zemlje. Sustavom dominiraju najveće, naslijeĎene
banke. Dvije najveće banke su Zagrebačka banka na prvom i Privredna banka na drugom mjestu. Najveća privatna banka je Croatia banka koja
je osnovana 1989. Jedan od naslijeĎenih problema u bankarstvu predstavljao je visoki udjel imobilizirane aktive. Bila je to stara devizna
štednja koja je iznosila $2,5 mlrd, a Vlada ju je preuzela na sebe. TakoĎer
su izdane drţ. obveznice u iznosu $1 mlrd koje su dodijeljene velikim poduzećima radi podmirenja njihovih obveza prema bankama. U
imobiliziranu sktivu moţemo ubrojiti i trajna ulaganja u dionice, rezerve
www.referada.hr
kod centralne banke, materijalna i nematerijalna imovina... Kao
najvaţnije probleme moţemo nabrojati previsoke kam. stope, neiskustvo u procesima spajanja i «gašenja» banaka, te loša kvaliteta aktive i
kreditna politika.
58. CILJEVI HRVATSKIH ZAKONA O BANKAMA 1993. donesen je Zakon o bankama i štedionicama koji je djelomično
izmijenjen 1996. Cilj mu je bio učiniti bankovni sustav kompatibilnim i usporedivim svijetu, te mu osigurati stabilnost i poticati konkurenciju i
učinkovitost. TakoĎer su mu glavni ciljevi: potpuna privatizacija banaka, osloboĎenje banaka utjecaja politike, eliminirati utjecaj najvećih duţnika
na upravljanje bankom, prisiliti bankovni sektor da posluje prema trţišnim kriterijima, liberalizirati osnivanje i pooštriti kontrolu poslovanja banaka,
te razviti konkurenciju meĎu njima i ostalim fin. institucijama, i omogućiti
ulazak inozemnog kapitala. 1998. donesen je novi Zakon o bankama koji je donio neke promjene na stari zakon.
59. OSNIVANJE, POSLOVANJE I VRSTE BANAKA U REPUBLICI
HRVATSKOJ Hrvatske banke razvijene su na njemačkom konceptu univerzalne i
polifunkcionalne banke. Prema novom zakonu mogu se osnivati samo kao d.d. Mogu ih osnivati domaće i strane (pod uvjetom uzajamnosti) fizičke i
pravne osobe. Licencu za osnivanje dobivaju od HNB. Da bi mogle podnijeti zahtjev moraju priloţiti odreĎenu dokumentaciju o Statutu
banke, detaljnom opisu planiranih aktivnosti banke za slijedeće dvije godine, raspolaganju potrebnom količinom sredstava i kapitala, podatke o
osnivačima i njihovom fin. stanju, te ostalim dokazima o zadovoljavanju svih uvjeta za poslovanje. Potrebna količina sredstava za osnivanje iznosi
20 miliona kuna, plus plaćanje naknade. Zahtjev za osnivanjem moţe biti
odbijen ili ukinut, ili se moţe ograničiti poslovna samostalnost banke. Banke su duţne poslovati po načelima likvidnosti, rentabilnosti i
sigurnosti. Banka osnivanjem ostvaruje isključivo pravo na primanje depozita i davanje kredita, te upotrebljavanje riječi banka ili štedionica u
imenu. Banke su takoĎer ovlaštene izdavati vrijednosnice, davati jamstva ili garancije, obavljati mjenjačke poslove, trgovati novčanim
instrumentima, obavljati platni promet u zemlji i inozemstvu, leasing i factoring, pruţati fin. informacije. Tri godine po osnivanju ne smiju
prikupljati depozite i štednje graĎana. Banke dijelimo na banke malih, srednjih i velikih ovlaštenja, a razgraničavaju se po temeljnom kapitalu od
minimalnih 20, 40 ili 60 milijuna kuna. Banke malih ovlaštenja po opsegu se tek neznatno razlikuju od ovlaštenja štedionica.
60. TIJELA (ORGANI) BANKE
Tijela banke su glavna skupština, nadzorni odbor i uprava. Uloga
nadzornog odbora je, meĎu ostalim, da razmatra izvješća o nadzoru i druga izvješća koja mu dostavi HNB, a u slučajevima ugroţavanja
stabilanosti banke sankcionira upravu. Članovima ne mogu biti osobe
www.referada.hr
zaposlene u HNB i Savjetu HNB, te one nad kojima je pokrenut stečaj.
Uprava se sastoji od najmanje dva člana od kojih je jedan predsjednik. Članom uprave ne mogu biti (uz pravila vezana za člana uprave d.d.)
osobe koje su članom nadzornog odbora bilo koje banke u RH ili Savjeta HNB, one osobe nad čijom je imovinom pokrenut stečajni postupak, te
osobe koje temeljem Zakona o bankama ne mogu biti članovi uprave. Sa imenovanjem člana mora se suglasiti HNB.
61. OGRANIČENJA PREUZIMANJA PREVELIKIH RIZIKA
Izloţenost banke prema osobi predstavlja iznos svih potraživanja prema toj osobi. Prema osobama ne smije prijeći 25% iznosa jamstvenog
kapitala, a prema dioničarima se kreće od 5 do 25%. O velikoj izloţenosti prema osobi govorimo kad prelazi 10%, a ukupna izloţenost mora biti
manja od 400% jamstvenog kapitala. Banka takoĎer ne smije kreditirati
kupnju vlastitih dionica. Minimalnom adekvatnosti kapitala banke su obavezne usklaĎivati iznos svog jamstvenog kapitala tako da on uvijek
iznosi 10% ukupne aktive. Time se osiguravaju pokrića vjerovnika banke i onemogućava njezin nekontrolirani rast bez pokrića. TakoĎer su bankama
ograničena izlaganja prevelikim rizicima maksimalnim ukupnim iznosom ulaganja, odnosom minimalnih likvidnih sredstava prema aktivi i pasivi,
posebnim uvjetima koji se mogu odnositi na zaduţivanje banke... Najveći duţnici banaka bili su njihovi dioničari, stoga se nastojalo isključiti duţnike
iz upravljanja bankom. Zbog toga veliki dioničari, članovi uprave i nadzornog odbora, te njihove obitelji mogu dobivati kredite samo uz
jednoglasnu odluku nadzornog odbora. Radi osiguranja od rizika banke su obvezne formirati rezerve i posebne rezerve za osiguranje od potencijalnih
gubitaka.
62. ŠTEDIONICE, ŠTEDNOKREDITNE ZADRUGE, STAMBENE
ŠTEDIONICE Počele su se razvijati tek nakon demokratskih promjena. Štedionice su
zakonski regulirane 1993., a štednokreditne zadruge 1998. Štedionice su ureĎene kao institucije kapitala. Vlasnici im mogu biti i domaće i strane
osobe, a osnivački kapital mora biti veći od milijun DEM. Prikupljaju štednje graĎana u domaćoj i stranoj valuti, vode tekuće i ţiro račune,
poslovanje s depozitima i kreditima. Nemaju većeg značenja na našem trţištu, a njihovu ulogu preuzimaju banke. Štednokreditne zadruge su
neprofitne institucije koje omogućuju udruţivanje malih štediša i njihovo uzajamno pomaganje. Svi su osnivači ravnopravni, a mora ih biti
najmanje trideset s najmanjim pojedinačnim udjelom od po 100 000 kuna. Na osnovi primljenih štednih uloga zadrugari si pomaţu
odobravajući kredite. Štedni ulozi nisu osigurani kod posebne agencije, već za njih jamče zadrugari svojim udjelima. Stambene štedionice kod
nas se formiraju 1998. kao specijalizirane štednodepozitne institucije koje
prikupljaju stambenu štednju u svrhu financiranja izgradnje, kupnje ili opremanja nekretnina. Potpomagane su od strane drţave, a osnivaju ih
banke ili štedionice. Do danas ih tri ima odobrenje za rad u RH.
www.referada.hr
www.referada.hr
63. NEBANKOVNE FINANCIJSKE ORGANIZACIJE U RH
Investicijski fondovi nove su institucije na hrvatskom fin. trţištu, a očekuje ih uspješan razvoj. Dijelimo ih na otvorene i zatvorene. Mogu ih
osnivati samo posebna društva za upravljanje fondovima čiji temeljni kapital mora prelaziti milijun kuna. Nadzire ih Komisija za vrijednosne
papire. Da bi se potpomoglo formiranje investicijskih fondova drţava je omogućila dodjelu dionica bez naplate prognanicima i izbjeglicama,
invalidima domovinskog rata... Brokerske kuće bave se trgovinom vrijednosnicama u svoje ili tuĎe ime, upravljanjem portfeljom
vrijednosnica svojih klijenata, investicijskim savjetovanjem i bankarstvom. Vrlo su vaţne u trgovini vrijednosnicama. Zagrebačka burza
jedina je burza vrijednosnica u Hrvatskoj. Osnovana je 1991. i djeluje kao neprofitna institucija. Do sredstava dolazi članarinama i naknadama
za pruţanje svojih usluga. Da bi se postalo članim burze potrebno je kupiti
burzovno mjesto. Biljeţi visoke stope rasta, a najjače vrijednosnice su Plivine i Zagrebačke banke. Uz nju kao instituciju trgovanja
vrijednosnicama moţemo nabrojati Varaţdinsko trţište vrijednosnih papira i Trţište novca Zagreb na kojem se trguje novčanim viškovima banaka i
drugih fin. institucija. Osiguravateljna društva djeluju u RH kao d.d. Ima ih 22 od kojih je najveće «Croatia osiguranje» sa 2/3 udjela na tom
trţištu i jedino se bavi reosiguranjem.
64. TRŢIŠTE VRIJEDNOSNICA U RH Zakonski je regulirano izdavanje i trgovina vrijednosnicama javnim
pozivom na upis ili javnom ponudom za kupnju. TakoĎer je odreĎen djelokrug prava i obveza sudionika na tom trţištu i djelovanje Komisije za
vrijednosne papire RH. Komisija se sastoji od pet članova koji su odgovorni Saboru. Svrha joj je nadzor trţišta vrijednosnica, a djeluje
samostalno i nezavisno. Emisija se obavlja javnom ponudom, a zakon je
odredio i ovlaštene osobe za poslovanje vrijednosnicama, burze, središnju depozitarnu agenciju, zabrane i ograničenja poslova u vezi s
vrijednosnicama... Izdavane su brojne dionice i mali broj dugoročnih obveznica, ali se njima tek povremeno trgovalo. U RH kao sekundarna
trţišta vrijednosnica postoje Zagrebačka burza, Varaţdinsko trţište vrijednosnica i odjeli u bankama koje bismo uvjetno mogli nazvati
burzama, ali oni su počeli oţivljavati tek unazad tri godine, pa potpuni napredak moţemo tek očekivati. Taj razvoj započeo je uvrštavanjem
Plivinih dionica i dionica Zagrebačke banke na Zagrebačku burzu i London Stock Exchange. TakoĎer je drţava počela izdavati vlastite blagajničke
zapise i dugoročne obveznice.
65. NUŢNOST DOGRADNJE FINANCIJSKOG SUSTAVA RH Uz mnogobrojne promjene fin. sustav Hrvatske i dalje ima neke osobine
starog, netrţišnog sustava. Ograničenja kreditne i emisijske aktivnosti
banaka i središnje banke i danas su uzroci nepremostivih problema i poremećaja u gospodarstvu. Financijski sustav je i danas funkcionalno
neplodan i skup i strukturno siromašan. Praktički se svodi na banke i
www.referada.hr
bankovni kredit. Poduzeća, stanovništvo i drţava nisu u dovoljnoj mjeri
sudionici fin. trţišta, neizdiferencirana je struktura imovine, sekundarno trţište, njegovo instrumenti i sudionici nisu strukturno dovoljno razvijeni,
kadrovi nisu osposobljeni za rad u modernom fin. sustavu, banke su monopolisti trţišta, a drţava još nije u dovoljnoj mjeri aktivni sudionik. Da
bi se prevladali svi postojeći problemi nije dovoljno samo zakonodavno regulirati sustav, ali je zbog njegove sloţenosti nuţno od toga početi.
Time bi se stvorili uvjeti za automatsko stvaranje modernog sustava.
66. DEVIZNA KONTROLA I NADZOR
HNB ima zadatak kontolirati i nadzirati poštivanje odredbi deviznog
sustava – reţima. Uz HNB obavljaju ju u sklopu Ministarstva financija i
Drţavni inspektorat i Carinska uprava.
67. DEFINIRANJE BANAKA U RH Zakon posebno ne definira banku već se bankom smatra ona financijska
institucija koja je od HNBa dobila odobrenje za rad. UtvrĎujući uvjete za
osnivanje, poslovanje i prestanak rada te nadzor i kontrolu banaka
posebnim zakonom, zakonodavac je jasno razgraničio banku od ostalih
financijskih institucija i definirao ju cijelim zakonom. Smjernice EU ne
upotrebljavaju riječ „banka“ već izraz „kreditna institucija“. Kreditne
institucije čine: 1) poslovne banke, 2) štedionice, 3) kooperativne banke,
4) poštanske štedne institucije i 5) specijalizirane kreditne institucije (npr.
stambene, poljoprivredne, izvozne,...). Zajedničko im je da smiju primati
depozite i ostala sredstva s obvezom vraćanja od javnosti i odobravati
kredite za vlastiti račun. Kreditne se institucije od ostalih financijskih
institucija razlikuju po tome što jedine imaju privilegiju primati novčane
depozite od najšire javnosti dok je to svim ostalim financijskim
institucijama zabranjeno. Po pravnom statutu banke su u RH dionička
društva.
top related