psihijatrija u izvanrednim situacijama

PSIHIJATRIJA U IZVANREDNIM

SITUACIJAMA

OPĆE KARAKTERISTIKE ELEMENTARNIH NESREĆA

Istodobno materijalno razaranje i oštećivanje ljudskog zdravlja u širokim razmjerima.

Nesrazmjer između potreba za spašavanjem zdravlja i života ljudi i postojećih mogućnosti.

Ograničenost događaja na jednom području, odnosno razgraničenje od područja u kojem život teče normalno.

MIRNODOBSKE MASOVNE NESREĆE

Poplave, potresi, željezničke nesreće itd. Trajno ili privremeno onesposobljavanje pojedinaca

ili veće skupine za nastavak normalnog života i rada. Širenje psiholoških i psihopatoloških reakcija izvan

područja nesreće tj. na širu okolinu. Pojava dugotrajnih ili naknadnih psihopatoloških

reakcija u pojedinaca ili većeg broja pučanstva. Psihičke reakcije ovise o intenzitetu i opsegu nesreće

te o biološkim, psihološkim i socijalnim faktorima (pripremljenost, mogućnosti zbrinjavanja).

NAJČEŠĆI OBLICI PSIHIČKIH REAKCIJA

Individualni (ličnost, premorbidno stanje, prilagodbeni potecijal)

Skupni (psihološki povezana skupina, poistovjećivanje sa skupinom)

Masovni (faza šoka, faza izvlačenja, faza prilagodbe)

POSTUPAK PRUŽANJA PSIHIJATRIJSKE POMOĆI

Pomoć pružati prema načelima urgentne medicine (trijaža)

Psihijatrijska, odnosno psihološka pomoć treba većinom biti kratkotrajna i na licu mjesta.

Manji broj se evakuira do bolnice.

RATNA PSIHIJATRIJA

RATNA PSIHIJATRIJA

Anksioznost i strah su dominantni osjećaji u ratu. To su normalne psihičke reakcije na nenormalnu, ratnu situaciju.

Anksioznost se javlja zbog iščekivanja opasnosti.

Strah se javlja kao reakcija na stvarnu opasnost.

PSIHIČKI SLOM RATNIKA

Do kraja II sv. rata, dominantni stav bio je: psihički slom ratnika je posljedica predispozicije + stresa.

Današnji stav - psihički slom se može javiti kod svakog ratnika, ako je dovoljno dugo izložen stresovima.

PSIHIČKI SLOM RATNIKA U VEĆIM RATOVIMA

I sv. rat – 106.000 američkih vojnika dopremljeno s bojišta na psihijatrijsko liječenje (65% onespos.)

II sv. rat – 1,393.000 američkih vojnika su zbog psihičkog sloma onesposobljeni za borbu. Od 800.000 koji su aktivno sudjelovali u borbi 37,5% su trajno onesposobljeni.

Korejski rat – 48.000 američkih vojnika liječeno je zbog psihičkog poremećaja. Od 198.380 vojnika 24% onesposobljeno.

Vijetnamski rat – 12,6% vojnika izgubljeno zbog psihičkih uzroka. PTSP kod 18% do 54%.

Domovinski rat - ? (13% do 35%)

MITOVI O PSIHIČKOM SLOMU

Psihički slom doživljavaju slabići. Na borbu se vojnik s vremenom navikne. Psihički slom je rjeđi u borbi za pravednu

stvar. Psihički slom je rjeđi u pobjedničkoj

vojsci. Psihički slom je prolazna reakcija bez

trajnih posljedica.

OBLICI REAGIRANJA NA OPASNOST

Bijeg ili borba (Flight or fight reakcija) Stupor Dominantna reakcija na opasnost je strah

praćen podraženošću neuroendokrinog sustava. Ako stresna situacija potraje dovoljno dugo, organizam u stresu "sagorijeva", odnosno dolazi do trajnih promjena. Zato je ratnicima nužno određivati povremeni odmor podalje od zone opasnosti.

DOMINANTNI MEHANIZMI OBRANE U RATU U NEKONTROLIRANIM

SITUACIJAMA Usklađivanje vlastitog ponašanja s

događajima koji su izvan kontrole pojedinca (prilagodba).

Vjera u pomoć drugog (suborac, zapovjednik, Bog).

Vjera u "vječni život".

OBLICI PSIHIČKOG SLOMA

Akutan (u prvih 5 dana borbe) 50%. Postupan (tijekom 5 tjedana borbe) 50%.

AKUTNA REAKCIJA NA STRES

Drhtanje, skamenjenost, obamrlost, gubitak kontrole sfinktera, anestezija, psihogena gluhoća i nijemost (surdomutizam u rusko-japanskom ratu).

FAZE POSTUPNOG PSIHIČKOG SLOMA I – 1. tjedan – jaki strah + nagon na mokrenje, gubitak

teka, povraćanje, drhtanje, znojenje, egoistično reagiranje. II – 2. i 3. tjedan – povećano povjerenje u oružje, suborce

i vlastite vojničke sposobnosti. Tjelesne reakcije su manje izražene pa ne ometaju borbene funkcije.

III – 4. tjedan – simptomi borbene iscrpljenosti: umor, nemogućnost odmora, nesanica, ponovno javljanje straha iz I faze, pojačan oprez koji ometa normalne borbene funkcije, razdražljivost, provale bijesa.

IV – 5. tjedan – stadij psihičke iscrpljenosti, bespomoćnosti i beznadnosti. Vojnik je apatičan, dekoncentriran, ne shvaća zapovijedi, vjeruje da će poginuti, postaje trom i ravnodušan, moguće su burne nekontrolirane emocionalne reakcije.

NAJČEŠĆE PSIHIČKE REAKCIJE NA STRES U BORBI

Anksiozne (psihički i tjelesni simptomi anksioznosti).

Histerične (disocijativne, psihog. sumračno stanje, depersonalizacija, konverzivne reakcije)

Depresivne Psihosomatske (osteomuskularne, gastrointestin.,

respiratorne). Panika (faza šoka, faza reakcije, faza razriješenja)

– najčešće je izaziva imaginarna opasnost (glasine), a rjeđe stvarna opasnost.

Psihogene psihoze – prolazne paranoidne reakcije, pseudoranjavanje (imitiranje ranjenika).

TEŽI PSIHIČKI POREMEĆAJI U RATU

Obično su postojali i prije rata, a u ratu se mogu pogoršati:

jezgrovne neuroze, emocionalno nezrele ličnosti – teško podnose ratne napore;

psihopatske ličnosti – neprilagodljivi, antisocijalni;

endogene psihoze – nisu osobit problem; mentalno retardirani – nisu sposobni odgovoriti

ratnih zahtjevima.

PREVENCIJA PSIHIČKIH POREMEĆAJA U RATU

Antistresna priprema: - obuka ponašanja u ratu, - dobro informiranje, - okupiranost realnim zadaćama,

- njegovanje solidarnosti, - znanje rukovođenja, - dobri planovi (plan napada, plan povlačenja, rezervni plan, plan zdravstvene zaštite itd).

LIJEČENJE PSIHIČKIH POREMEĆAJA U RATU

Psihoterapijski postupci: - kratki (individualni ili grupni – debrifing),- pri određivanju poštede, uskladiti interes vojnika s interesom ugroženog pučanstva koje taj vojnik brani, - vojnike uklanjati s prve crte samo kratko.

Medikamentozna terapija: - anksikolitici, - antidepesivi, - antipsihotici (voditi računa o dozi, nuspojavama i predvidivom vremenu davanja). 

POSTTRAUMATSKI POSTTRAUMATSKI STRESNI STRESNI

POREMEĆAJPOREMEĆAJ

POVIJESNI NAZIVI PTSP-a

Traumatska neuroza (u II sv. ratu), Sindrom koncentracijskih logora (kod

bivših logoraša), Vijetnamski sindrom (poslije vijetnamskog

rata), Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) u

DSM-III i DSM-III R (1987).

DIJAGNOSTIČKI KRITERIJI ZA PTSP U DSM-IV

A. Postoji traumatski doživljaj izvan uobičajenog ljudskog iskustva.

B. Traumatski događaj doživljava se na jedan od slijedećih načina:

1. ponavljana intruzivna mučna sjećanja,2. ponavljano prosnivanje traumatskog doživljaja,3. žive slike (flash-backovi)4. intenzivna patnja pri izlaganju podsjetnicima na traumu

(obljetnica, film i sl.)A. Uporno izbjegavanje poticaja vezanih uz traumu (misli,

aktivnosti, nesjećanje, emocionalna otupjelost …D. Trajni simptomi pojačan pobuđenosti (nesanice,

hiperiritabilnost, hipervigilitet, preosjetljivost)E. Poremećaj traje najmanje mjesec dana.

EPIDEMIOLOGIJA PTSP-a U općoj populaciji javlja se kod 0,5% muškaraca

i l,3% žena. Kod amerikanaca sudionika vijetnamskog rata

nađen je od 18% do 54% (prema jednoj studiji: kod 26% sudionika teških borbi, 17% sudionika prosječnih borbi, 7% sudionika koji nisu bili u izravnim borbama).

Kod ratnih zarobljenika 67%. Domovinski rat ? (češći kod logoraša i kod

kombinacije logora, tjelesnog ranjavanja i prognaništva).

ETIOLOGIJA Stresni događaj izvan uobičajenog ljudskog

iskustva na koji osoba nije odgojem i kulturom pripremljena (ranjavanje, svjedočenje tuđe smrti, silovanje, zlostavljanje u logoru itd). Prethodne traume u djetinjstvu.

Premorbidna ličnost ima značajnu ulogu u nastanku PTSP-a, ali nije presudni faktor.

Dob traumatiziranog (rana odrasla dob). Socijalni čimbenici (mogu pozitivno i negativno

utjecati). Biološki čimbenici (konstitucija).

KLINIČKA SLIKA Početak odmah ili nekoliko godina kasnije. Repeticije traumatskog doživljaja, hiperiritabilost i

izbjegavajuće ponašanje (ključni trijas). Česti su osjećaji krivnje, smetnje u kontroli

impulzivnosti, pražnjenja agresivnosti, kognitivne smetnje koje mogu ubrzati nastup psihoorganskog sindroma.

PTSP često prate anksiozni i depresivni poremećaji, a može se komplicirati alkoholizmom, narkomanijom i asocijalnim ponašanjem.

DIFERENCIJALNA DIJAGNOZA

Oko 80% bolesnika s PTSP-om ima još jednu ili dvije psihijatrijske dijagnoze, koje treba odvojeno prikazati.

Najčešći su depresije, fobični poremećaj, psihoorganski poremećaj.

Rentne tendencije - treba i na njih misliti.

PROGNOZA

Akutni oblik traje do 6 mj. Kronični oblik često se komplicira

alkoholizmom, narkomanijom i promjenama osobnosti.

LIJEČENJE

Grupna psihoterapija, Anksolitici (kratko), antidepresivi nove

generacije (duže), Psihosocijalna podrška, Liječenje komplikacija