pojmovno odredjenje etike kao nauke o moralu
Post on 30-Jun-2015
524 Views
Preview:
TRANSCRIPT
FAKULTET ZA MENAXMENT
NOVI SAD
S E M I N A R S K I R A D
IZ PREDMETA "POSLOVNA ETIKA"
NAZIV SEMINARSKOG RADA:
" POJMOVNO ODRE\EWE ETIKE KAO NAUKE O MORALU"
Mentor: Student: prof dr Radenko S. Kruq Jovanovi} Zoran 136/03-III
FAKULTET ZA MENAXMENT
NOVI SAD
Blace, 2004.
САДРЖАЈ
САДРЖАЈ 2
1. КРАТАК ПРЕГЛЕД РАЗВОЈА ЕТИЧКЕ МИСЛИ 3
2. ТЕРМИНОЛОШКА И ФОРМАЛНА ОДРЕДБА ЕТИКЕ 9
3. ОСНОВНА ЗНАЧЕЊА РЕЧИ МОРАЛ 11
4. ОСНОВНИ ОБЛИЦИ ИСПОЉАВАЊА МОРАЛА 13
5. ОПШТА, УВОДНА ОДРЕДБА МОРАЛА 17
2
FAKULTET ZA MENAXMENT
NOVI SAD
6. ЗАДАЦИ ЕТИКЕ И ПОДЕЛА ЕТИКЕ НА ГРАНЕ 19
7. ПИТАЊЕ НАУЧНОГ СТАТУСА ЕТИКЕ 22
ЗАКЉУЧАК 24
ЛИТЕРАТУРА 26
1. KRATAK PREGLED RAZVOJA ETIЧKE MISLI
Ovde ћeмo dati jedan kratak osvrt na razvoj etiчke misli
kroz istoriju, od antiчke kulture do danaшњih dana. Sam
pregled razvoja etiчke misli daћemo kroz misli nekih od
najveћih i najznaчajnijih filozofa1.
Pindar kao glavne vrline, izvodi iz poboжnosti:
1 Dirkem, E. : O podeli druшtvenog rada, Beograd 1972, str. 82
3
FAKULTET ZA MENAXMENT
NOVI SAD
razboritost, obazrivost, mudrost, pravednost i odrжavaњe
mere.
Euripid smatra da iako se bogatstvo smatra za najviшe dobro,
ono je nepostojano i nepraviчno pa samo po sebi ne donosi
sreћu. Po њemu viшa i postojanija dobra od bogatstva su:
vrlina, sposobnost, plemenitost, prijateљstvo, зdravo
potomstvo, slava otaџbine. Slava, kao jedini oblik relativne
besmrtnosti, jeste najviшa moralna vrednost i najveћa
nagrada za napor i жrtve.
Heraklit je borbу proglasio za naшelo жivota i prvi objavio
da dobro i zлo jesu jedno. To bi znaчilo da nema apsolutno
postojanog morala, veћ da je on, u zavisnosti od druшtvenog
razvitka, razliчit u razliчitim vremenima i krajevima. Kako je
moral u neprestanom meњaњu, to etiчke noвиne iмaju
relativno, a ne apsolutno obele`je.
Po Demokritu najviшe dobro je blaжenstvo, koje se
sastoji u trajnoj duhovnoj vedrini koja se postiжe odrжavaњem
mere, ispуњavaњem duжnosti i radom, naporoni.
On prvi govori o svesti kao najviшem moralnom
dostignuћu. Drжava kojom se vaљano upravљa najveћa je
zaшtita graђana, ali kada je uprava pokvarena onda sve
propada.
Protagora je uчio da kao шto nema apsolutnog saznaњa,
tako nema ni apsolutnih etiчkih istina i vrednosti. Etiчke
norme nisu nepromenљive i veчne, nego se neprestano
4
FAKULTET ZA MENAXMENT
NOVI SAD
meњaju s razvitkom жivota i чovekova iskustva, jer чovek je
merilo etiчkih kvaliteta i vaжeњa. Њegova etika je
antropocentriчka jer je чovek u centru њegovih filizofskih
posmatraњa.
Sokratova etika se zasniva na tri formalna i tri
materijalna principa.
Prvi formaлni princip ka`e da je vrlina znaњe, drugi - da
sve vrline, ukoliko su naravno znaњe чine jedinstvo i treћi - da
je vrlina posti`iva, jer se moжe nauчiti. Prvi materijaлni princip
je saznaњe dobra, samousavrшavaњe drugi, a blaжenstvo
treћi. Sokrat se zaлagao za vladavinu duhovne i moraлne elite.
Platon smatra da ideja dobra, stoji na samom vrхu, da je
ona iznad prirodnih zakona i iznad biћa. Prava vrednost жivota
sastoji se u pomeшanosti чulnog zadovoљstva i umne
delatnosti, u takvom spoju da umna ima vlast nad
zadovoљstvom.
Aristotel svoje etiчko u~ewe zasniva na zapaжaњima iz
bogate stvarnosti moralnog жivota. Po њemu etiчko saznaњe
ima svoj izvor u razumu i iskustvu. Њegovo delo je okrenuto
proseчnom чoveku, a ne duhovnoj i moralnoj eлiti i istiчe da
od samog чoveka zavisi dali ћe postiћi vrlinu i tako postati
sreћan. Centraлno mesto u њegovoj etici zauzima љudsko
dobro, a ne Platonovo dobro po sebi. Postizaњe potpunog
жivota i blaжenstva kao najviшeg dobra je moguћe tek u
zajednici, a ta zajednica je drжava, pa je stoga чovek politiчko
5
FAKULTET ZA MENAXMENT
NOVI SAD
biћe; ono шto je etika pojedincu, to je politika zajednici2.
Drжava je za њega savrшeno љudsko druшtvo, чiji je najviчi
zadatak moralno vaspitavaњe graђana. Ciљ moralnog
vaspitavaњa nije upravљaњe ni sluшaњe, veћ najboљi жivot. Za
њega ekonоmska dobra imaju etiчku vrednost jer sluжe
odrжavaњu jedinke i socijalnоg organizma. Pa ipak, sticaњe
materijalnih dobara, odnosno bogatsva nije najviшe dobro.
Po Karneadu pravo i pravednost meњaju se u skladu sa
klimatskim, antropogeografskim i druшtveno-privrednim
prilikama, a to vaжi i za pojmove dobra i zla. Karnead smatra
da nema apsolutnog dobra i apsolutnog zla, jer bi u toм
sluчaju jedan isti postupak svim љudima mоrao biti dоbar i
pravedan ili moralno negativаn i sramotan.
Epikur vidi svrhu жivota u telesnim i duhovnim
zadovoљstvima. On ne smatra raskошni жivot za zadovoљstvo
veћ staњe u kome je telo bez bolova a duшa bez uznemireњa.
Po њemu duhovna zadovољstva veћa su od telesnih, kao шto
je za њega i pojedinac vaжniji od drжave. Najveћe dobro za
Epikura je uvi|avnost.
Zenon pored Epikurove uvi|avnosti uvodi joш i
razboritost, hrabrost, i pravednost. On svrhu жivota vidi u
skladnom жivotu. Jedina i najviшa apsolutna vrednost kako on
smatra je moraлnо dоbrо. Seneka je prvi koji je govorio o
savesti kao жivoj moћi, a osnovna ideja u њegovoj etici bila je
2 Dirkem, E. : O podeli druшtvenog rada, Beograd,1972, str. 82
6
FAKULTET ZA MENAXMENT
NOVI SAD
ideja чoveшtva. Za њega je najviшe dobro harmonija sa samim
sobom.
Klement Aleksandrijski, kao crkveni otac govorio je o
slobodi, kao neophodnom preduslovu radi prosuђivaњa
moralnosti љudskih postуpaka. Prema њegovom tvrђeњу
neslobodni postupci ne podleжu nikakvom sudu, jer su
iznuђeni pod pritiskom ili se dogaђaju iz neznaњa, pa se u toм
slu~aju o tim љudima ne moжe doneti nikakav sud.
Origen, koji je bio Klementov uчenik, je smatrao da
znaњe niчemu ne koristi, ako nedostaje vlastita vrlina. Za
њega samo poznavaњe istine i istinitog nije bila vrlina, jer
vrlina predstavљa liчno zadovoљstvo, a znaњe moжe prelaziti
sa jednog na drugog. Kako sam Origen kaжe da i oni koji
greшe ipak znaju шta je dobro a шta zlo, pa nastoje prikriti
svoja nedela. Jedno je poznavaњe dobra i zla a drugo vrlina,
jer moжe biti znaњa i bez vrline, pa, onda sledi da vrlina nije
poznavaњe dobra i zla, nego чiniti dobro i neчiniti zлo.
Baruh de Spinoza smatra da kada bi se љudi raђali
slobodni, oni ne bi obrazovali nikakav pojam o dobrome i
rђavom, dotle dok bi bilи slobodni3. Takoђe po њemu nijedna
stvar ne moжe za nas biti dobra ili rђava ako nema neчeg
zajedniчkog sa nama, pa ako se slaжe sa naшom prirodom
onda je dobra, a ukoliko je za nas r|ava utoliko nam je
suprotna.
3 Jovoviћ, D. : Politiчka ekonomija, Blace, 2002, str. 17
7
FAKULTET ZA MENAXMENT
NOVI SAD
Џon Lok odbacuje uчeњe o univerzalnosti moralih pravila
i o њihovoj uroђeносti, уkазујући na znaчaj vaspitaњa u
formiraњu moralnih principa pojedinaca. On smатра да nema
moralnih principa koji bi bilи opшte prihvaћeni, jer љudi imaju
razliчите практичне principe, koji su rezultat razliчitih prirodnih i
druшtvenih usлova u kojiма живе.
Helvecijus smatra da zakonodavstvo koje нe polazi od
naчela javne dobrobiti, predstavљa узrok svih poroka i razlog
шto je nauka o moralu tako malo doprinela sreћi чoveчanstva.
Po њemu da bi se iskorenili poroci koji proizilaze iz
zakondavstva jednog naрoda neophodno je promeniti i samo
zakonodavstvo. Takoђe, on u neznaњu i gluposti vidi uzroke
bede i siromaшtva naroda.
Po miшљeњu Шarл Furijea posle invazije ekonomista,
nauka o moralu naglo je promenila miшљeњe dopuшtajuћi
љubav prema trgovini sa novim gesтom kojem se govori da se
neradi za slavu nego za novaц. Nastupilo je vreme vladavine
kapitala i vrednosti utemeљenih na wemu.
Robovaњe stvarima i beda љudske egzistencije dostiжu
svoj vrhunac u graђanskom druшtvu, u druшtvu koje je kao
svoje geslo istaklo zahtev za slobodom i jednakoшћu.
Razarajuћi hriшћansku etiku, kapitalizam je razvio svoj sistem
moralnih vrednosti, ukidajuћi stara boжanstva poklonio se
novim, jedan oblik potчiњenosti i potчiњavaњa zamenio je
drugim.
8
FAKULTET ZA MENAXMENT
NOVI SAD
2. TERMINOLOШKA I FORMALNA ODREDBA ETIKE
Pre svega radi preciznijeg daљeg definisaњa pojmova
etike i morala, neophodno je objasniti same reчi pojam i
9
FAKULTET ZA MENAXMENT
NOVI SAD
odredbu. Reч pojam i odredba mogu se uzeti u dva smisla.
Prvo u smislu opшtih karakteristika neke pojave i; drugo, u
smislu detaљnog, potpunijeg saznaњa o samoj sadrжini,
strukturi, sastavu nekih pojava, o њihоvim odnosima itd. U
prvom sluчaju, dati pojam i odredbu neчega znaчi ustvari dati
predhodni, opшti pojam i odredbu koji sluжe kao polaziшta za
daљa iскаziвaњa.
Pojam i odredba u smislu punijeg, sadrжajnijeg znaњa
mogu se dobiti tek kroz proces analize i naposletku, kao њen
rezultat.
Da bismo objasnili sam pojam etike moramo dati
takozvanu terminoloшku odredbu ili definiciju4. Reч etika je
grчkog porekлa i potiчe oд dva prvobitno vrlo srodna termina
etos i itos. Ovi termini su joш u Aриstotelovo vreme imali
razliчita znaчeњa. Dok je etos oznaчavao prvenstveno navikу,
naviknute, spoљaшњe, uobiчajene radњe, itos se odnosio
prvenstveno na unutraшњa, voљna, duшevna svojstva i odлike.
Kod nas je u XIX veku dugo u upotrebi bila reч naravstvenost,
ta reч je ruskog porekлa (nаravi - obiчaji). Danas je ova reч
zameњena latinskim izrazom moral koji opet, potiчe od reчi
mos-moris, шto znaчi i obiчaj i narav. Etika je dakle, nauka o
moralu ili etosu.
Sam termin etike i osamostaљeњe etike kao
posebne filozofske discipline, veзani su зa Aristotela koji je
4 Lukiћ, R. : Sociologija morala, Nauчna kњiga, Beograd, 1976 str.157
10
FAKULTET ZA MENAXMENT
NOVI SAD
prvi uveo termin etike. Etika po њemu oznaчava raspraву o
moralu (o vrlini, dobru, sreћi i sl. kojom se utvrђuje sadrжaj tih
pojmova).
Aristotel je deleћi љudsku psihiчku delatnost na dve
oblasti: na razumski, logiчki, i nerazumski ili alogiчki deo
(hteњe, poжude) podelio i љudske vrline i umeшnosti koje tim
oblastima iдgovaraju. One koje odgovaraju razumskom delu
(znaњe, moћ shvataњa, pamet) nazvaна je dianoetiчkim
(intelektualnim), a one koje se odnose na alogiчki deо -
etiчkim (moralnim). U ovu drugu gруpu svojstava, odnosno
vrlina spadaju, na primer, hrabrost, ponos, umerenost i td.
Posledњu oznaku etiчki primenila je њegova шkola na
u~iteљeve spise koji tretiraju moral i konaчno na samu
disciplinu. Tako јe nastala reч etika.
Ovde smo izneli terminoloшku i formalu odredbu etike, a
da bismo dobili sadrжajnu odredbu etike, potrebno je da
govorimo o њenim zadacima u ispitivaњu morala, o њenim
metodama, kao i o њenom mestu meђu drugim naukama. Pre
negoli damo odredbu i definiciju samog morala, ukazaћemo
na neke osnovne naчine upotrebe samog termina moral u
svakodnevnom жivotu kao i na sastavne elemente ilи oblike
pojave morala5.
5 Fukujama, F. : Sudar kultura, Beograd (1997);
11
FAKULTET ZA MENAXMENT
NOVI SAD
3. OSNOVNA ZNA^EWA RE^I MORAL
Reч moral je latinskog porekлa i poтiчe od reel mos-
moris, шto znaчi i obiчaj i naзиv. Reч moral upotrеbљavamo u
nekoliko znaчeњa ili smislova, a mi ћemo ovoм prilikom
navesti samо њena dva.
Prvo, reч moral ponekad upotrebљavamo u vrednosno -
neutralnom smislu. To чinimo kada zeлimo da oznaчimo
osobenost ponaшaњa nekog pojedinca, neke grupe ili neke
istorijske epohe, bez obzira na to da li govorimo o pozitivnom
ili negativnom, dobrom ili rђavom, uzdignutom ili
neuzdignutom ponaшaњu. Pa tako na primer govorimo o
moralnom liku nekog чoveka, o moralu u fуdbalskim
klubovima, o moralu u doba feudalizma иtd. misleћi pri tome
na ponaшaњe uopшte ( уkљuчujuћi pri tome i dobre i loшe
osobine ili pojave ). U ovom znaчeњu чesto se uzima izraz
moralitet ili pozitivni moralitet umesto reчi moral. Sve to u
smislu vaжeћeg, postojeћeg moraliteta.
Moralitet je reч latinskog porekla - moralitas - ono шto je
у skladу sa zahtevima morala (pomiшљeњe na srcu, radњa,
postupak), svojstvo slagaњa sa najviшim zakonom odrжaњa
љudskog dоmstva, celine љudskog roda (supr. legalitet
svojstvo slagaњa sa zakonima ili pravnim poretkom jedne
drжave), оно шto je у moralnom pogledu dobro, moraлno
ponaшaњe nekog чoveka; vrlina, krepost, чistota i etiчka
12
FAKULTET ZA MENAXMENT
NOVI SAD
vrednost nekog postupka.
Drugo znaчeњe reчi moral je odreђeno vrednosno, a ne
neutralno. U najveћem broju sluчajeva reч moral
upotrebљavamo sa znaчeњem koje se odreђuje u suprotnosti
sa nemoralom, odnosno za oznaku samih pozitivnih, dobrih
osobina.
13
FAKULTET ZA MENAXMENT
NOVI SAD
4. OSNOVNI OBLICI ISPOQAVAWA MORALA
Moral ili moralitet jednog чoveka, klase, naroda, doba i
sl. predstavљa ime za niz meђusobno poveзanih manifestacija
ili oblika. Krenuћemo najpre, od onog obika sa kojim se u
svakodnevnom жivotu najчeшћe sreћemo i kojim izraжavamo
sve druge oblike. Tu mislimo na moraлni sud ili ocenu. Svi mi
svakodnevno iznosimo svoje sudove o tome dali je neшto
dobro ili лоше. Tај naш moraлni sud se najчeшћe odnosi na neki
postupak, drжaњe, ponaшaњe, karakter i sl. i moжe se odnositi
na nekog drуgog чoveka ili na nas same koji izriчemo takav
sud o sebi. Predmet etiчke ocene nisu samo individuaлni i
meђuindividuaлni odnosi veћ i klasni, druшtveni odnosi, odnosi
meђu druшtvenim grupama. Takвe na primer, eksploatacija
kao jedan vid druшtvenog odnosa, izmeђu vlasnika sredstava
za proizvodњu i radnika je za etiчku, moraлnu osudu, bez
obzira na to da se kroz takav odnos ostvarivao progres, opшte
istorijski napredak. Samo su sofisti i faшisti tvrdili da se sila,
moћ i moral poklapaju.
Neophodno je da bi smo uopшte mogli da procenimo dali
je neki postupak ili neki odnos moraлno dobar ili rђav imati
kriterиjум po kome se sudi ili meри. Ti kriterijumi se
ispoљavaju u obliku normi ili pravila. Te norme predstavљaju
mодеle, oblike naчine ponaшaњa kojiх se trebamo pridrжavati.
Meђutim, norme nemogu neposredno uticati na љudsko
14
FAKULTET ZA MENAXMENT
NOVI SAD
ponaшaњe nego tek preko savesti i svesti. Da bi ih izvrшavao
чovek mora na neki naчin biti motivisan i podstaknut, шto ћe
reci da pre svog postupka u nekoj situaciji mora znati da ћe
nastupiti odreђene posledice, pozitivne ili negativne, veћ
prema tome da li postupa u skladu sa normom ili protiv we.
Za raзлiku od pravnih normi, iza kojih kao garant
њihovog ispuњењa stoji drжava, odnosno drжavni organi koji
raspolaжu sredstvima prinude ili religijskih propisa i verovaњa
o kojima brine opet jedna posebna organizovana institucija,
crkva, - moraлne norme nisu osloњene na neki takav organ ili
instituciju, veћ na individuaлnu savest pojedinaca i na dejstvo
kolektivne svesti, javnog mneњa, koje svojim odobravaњem ili
osudom vrшi pritisak na individuu da чini postupke koji se
smatraju dobrim i iзbegava one koјi se smatraju rђavim.
Moraлne norme ili pravila su obavezne, i mi svojom moralnom
saveшћu ili saveшћu uviђamo i oseћamo da ih treba uvaжavati
i izvrшavati mada ih u praksi ne izvrшavamo uvek.
Ne postoji ni jedna zajednica ( pa makar to bila i
lopovska banda ) koja ne bi od svojih чlanova zahtevala, na
primer, odrжavaњe zadate reчi, ukazivaњe pomoћi druгом
чlanu i sl. Drugo јe pitaњe da li se pridrжavaњe takvih normi
smatra obaveznim i u odnosu prema чlanovima druge
zajednice ili grupe. Њihovo uvaжavaњe unutar grupe je samo
usлov da ona moжe postojati. Postoje dakle posebni morali, ali
i jedan opшti moraлni fond ili kodeks.
15
FAKULTET ZA MENAXMENT
NOVI SAD
Pojmovi norme i obaveze pretpostavљaju kao osnovи
pojam vrednosti. Postoje teorije o moralu koje na socijoloшko-
formalistiчki naчin pokuшavaju da dokaжu da je zasnivaњe
obaveznosti moralno - druшtvenih normi dovoљna њihova
propisanost od strane druшtva. Mi ipak smatramo da se
nijedan propis, pa makar se on zasnivao na druшtvenom
autoritetu, ne moжe da se pojmovno-logiчki i psihiчki shvati
bez pojma vrednosti. Propisivati neшto ima sмisлa samo ako
se izvrшavaњem toga propisa ostvaruje neka vrednost ili neka
svrha koja se smatra, doжivљava, oceњuje kao vredna.
Odnosno moжemo reћi da je propisivati bezvredno -
besmiшљeno.
Pojam vrednosti samo je jedan oblik ili momenat шireg
pojma koji predstavљa hijerarhija, poredak vrednosti. Moramo
reћi i to da se s druge strane, ovaj pojam vrednosti ne moжe
postaviti bez њemu suprotnog pojma nevrednosti ili pojma
onoga шto je suprotno vrednosti. Odnosno mi moжemo neшto
oceњivati, izdvajati, vrednovati kao dobro, samo oslaњajuћi se
na to шto neke druge postupke ili radњe ili pojave oцeњujemo
kao vrednosno idiferentne ili protivne vrednosti (npr.
iskrenost je dobra i mi je cenimo jer postoji i neiskrenost,
odnosno suprotnost iskrenosti).
Uzmimo na primer шetњu ili izlet. Oni сluжe realizaciji
nekih pozitivnih vrednosti (osveжeњu, razonodi i sl.), ali
druшtveno moralna svest zahteva da јe vrednosti, odnosno
16
FAKULTET ZA MENAXMENT
NOVI SAD
њihovo ostvarivaњe podredimo nekim opшtijim, druшtvenim
zadacima i vrednostima koji stoje na viшem mestu и skali
vrednosti. Ocena dobro ili loшe za ponaшaњe u ovakvim i
sliчnim sluчajevima u kojima чesto dolazi i do konflikta izmeђu
izvesnih vrednosti moguћa je samo na osnovi ideje hijerarhije,
skale vrednosti koja sadrжi ideju usaglaшavaњa ili
podreђivaњa jednих vrednosti drugiмa.
No, da sumiramo koje su to sve osnovne etчke kategorije
ili oblici ispoљavaњa morala koje smo naveli u prethodnom
izlagaњу. Ponovimo da su to kategorije: moraлni sud,
postupak, karakteр, savest, obaveza ili duжnost, kriterij или
pravilo, vrednost i hijerarhija vrednosti. Takoђe smo naveli i
kategorije dobro i zлo, treba i ne treba. Ove posledњe
kategorije istiчemo jer ima teoretiчara koji u fundamentalne
etiчke kategorije ubrajaju i kategoriju ispravno odnosno
neispravno, i to uporedo sa treba i ne trеba. Mi ipak smatramo
da one nemaju tako fundamentaini znaчaj kao treba i ne treba
i da su ustvari izvedene iz њih, kao шto su i kategorije treba i
ne trеba izvedene iz pojma vrednosti i hijerarhije vrednosti.
U okviru osnovnih ispoљeњa morala ili osnovnih etiчkih
kategorija moжemo izvrшiti podelu na dve osnovne grupe ili
dva osnovna vida ili oblika ispoљeњa morala. To su subjektivни
i objektivni vid. Pa na osnovu te podele moraлnu noрмu,
atribute dobro i zлo, kao i kategorije treba i ne treba, odnosno
ispravno i neispravno moжemo ubrojiti u objektiви vid
17
FAKULTET ZA MENAXMENT
NOVI SAD
moralnog fenomena.
5. OP[TA, UVODNA ODREDBA MORALA
Op{ta, uvodna odredba morala mo`e se dati samo u
formi takozvane definicije. To ~inimo na taj na~in {to jedan
pojam. odnosno objekat podvedemo pod najbli`i {iri pojam,
odnosno ubrojimo u klasu objekata, pa onda istakemo i
specifi~nu razliku kojom se pojam ili objekat koji se defini{e
razlikuje od {ireg pojma, odnosno zajedni~kih odlika klase
objekata. Primewuju}i ovakav postupak, mo`emo najpre re}i
da je moral oblik qudske prakse, oblik prakti~nog odno{ewa
~oveka prema svetu, prema drugim qudima kao i prema sebi
samom. On se manifestuje u vrednosnom procewivawu
qudskih postupaka i htewa kao pozitivno ili negativno vrednih
(odnosno, nevrednih), pri ~emu se prvi odobravaju,
preporu~uju, zapovedaju, a drugi ne odobravaju, kude, osu|
uju, zabrawuju.
Postavqa se i pitawe u ~emu je specifi~na razlika
morala od drugih oblika prakse i vrednosnog procewivawa. Ta
razlika se mo`e videti najpre u pogledu objekta moralne
prakse i objekta moralne ocene, odnosno moralnog suda.
Gledana sa tog stanovi{ta, posebnost moralne prakse je u
tome {to je wen objekat sam ~ovek, dok je recimo u radno-
18
FAKULTET ZA MENAXMENT
NOVI SAD
proizvodnoj praksi objekat prakse sama priroda, sami prirodni
objekti. Isto tako, i objekat moralne ocene je sam ~ovek.
Tako|e moralnost se mo`e definisati kao jedan od oblika
dru{tvenosti, dru{tvene svesti ~ovekove. ("Onaj koji ne mo`e
da `ivi u zajednici ili kome nista nije potrebno, jer je sam sebi
dovoqan, nije deo dr`ave, te je ili zver ili >bog< - ka`e
Aristotel"). Ona po~iwe gde i kada ~ovek svoju individualnost
uskla|uje sa zahtevima zajedni~kog `ivota.
Drugi momenat s obzirom na koji se mo`e ista}i razlika i
specifi~nost moralnog suda jeste to da se on izra`ava u
atributima dobro i zlo. Dok se, recimo estetski sud izra`ava u
atributima lepo, uspelo, ru`no, neuspelo, a sud o vrednosti
neke saznajne prakse ili saznajnog rezultata u atributima
istinito, odnosno neistinito.
Prema ovome izlo`enom mo`emo re}i da je moral jedno
aktivno ~ovekovo oblikovawe i ocewivawe sebe i drugih qudi
kao dobrih i zlih. A samu etiku mozemo definisati kao
filozofsku nauku o moralu i moralnoj svesti ~ovekovoj, o
wenoj prirodi i razvitku; koja obja{wava poreklo, razvoj, forme
moralne svesti, daje odredbu pojmova: dobra, vrline, du`nosti
i sl. i kriti~ki procewuju postoje}u moralnu svest sa
stanovista odre|enog u~ewa o najvi{oj vrednosti ( najvi{em
dobru ), kao izrazu osnovnog smisla `ivota i osnovnih ciqeva
humanizacije dru{tva i ~oveka.
Etika po Aristotelu, koji je prvi uveo termin etike, ozna~ava
19
FAKULTET ZA MENAXMENT
NOVI SAD
raspravu o moralu (o vrlini, dobru, sre}i i sl. kojom se utvr|uje
sadr`aj tih pojmova).
6. ZADACI ETIKE I PODELA ETIKE NA GRANE
U predhodnim poglavqima smo definisali etiku, kao
nauku o moralu ili kao ispitivawe morala. Prilikom samog
ispitivawa, mi mo`emo biti rukovodeni sa dve razli~ite svrhe
prema kojima se mo`e izvr{iti osnovna podela u okviru etike
kao nauke. Pa se tako mo`emo baviti moralom, prvo, treba da
ga opi{emo, objasnimo, razumemo onakvog kakav se on
javqa u dru{tvenom `ivotu. Sav taj skup operacija
(posmatrawe. razumevawe, obja{wewe i sl.) mo`emo nazvati
zajedni~kom recju teorija - koja u gr~kom jeziku zna~i
posmatrawe, sagledavawe. Drugo mi u bavqewu moralom
mo`emo biti rukovo|eni i prakti~nom svrhom, a to je slu~aj
onda kada ne te`imo opisu i obja{wewu, teorijskom shvatawu
postoje}ih moralnih shvatawa i ocena, ve} ho}emo da jasno
utvrdimo, formuli{emo principe i pravila kojima se
rukovodimo.
U prvom slu~aju, pitawe {ta je dobro u stvari zna~i:
kako, {ta, za{to, radi ~ega qudi smatraju ne{to za dobro, a
drugo za zlo ?
20
FAKULTET ZA MENAXMENT
NOVI SAD
U drugom slu~aju pitawe {ta je dobro za nas zna~i: [ta
treba da ~inimo, kojih principa da se pridr`avamo ? U
zavisnosti od ova dva razli~ita na~ina pitawa o moralu, etika
se deli na dve osnovne grupe, na teorijsku etiku i na
prakti~nu ili normativnu. U teorijsku etiku spadaju:
psihoiogija, sociologija, gnoseologija morala, meta - etika. A, u
normativnu: porodi~na etika, vojni~ka, novinarska, nau~na,
medicinska itd.
Zadatak teorijske etike je, analiza, obja{wewe i
razumevawe morala. Kao sto smo ve} rekli u teorijsku etiku
spadaju: psihoiogija, socijologija, gnoseologija morala, meta -
etika.
Sociologiju morala ~ini istra`ivawe funkcionalnih odnosa
i kauzalnih veza izme|u oblika morala i oblika dru{tva. Ona
doprinose razumevawu morala tretiraju}i ga kao objektivno
dati momenat u protivure~ivoj, konfliktima bogatoj celini
dru{tvenog `ivota i dru{tveng iskustva.
Psihologija morala se bavi problemom na osnovu kojih to
prirodno datih sklonosti i na osnovu kojih to naknadno, u toku
vaspitawa primewenih mera i uticaja qudsko bi}e razvija
moralni ose}aj i moralnu svest, osloba|a se od egoizma i
po~iwe uva`avati tu|e ideje i potrebe, uva`avati pravila i
norme zajedni~kog `ivota.
U najnovije vreme se razvija posebna grana teorijske
etike koja se zove gnoseologija morala ili logika. Ona se bavi
21
FAKULTET ZA MENAXMENT
NOVI SAD
posebno{}u i prirodom moralnog su|ewa i posebno,
gnoseolo{kim statusom moralnih atributa dobro i zlo.
Meta - etika je teorija koja: kazuje kakva su zna~ewa,
na~ini opravdawa najop{tijih termina i iskaza koje
upotrebqavamo u moralnom odnosu prema svetu; vrednosno,
iskqu~uju}i moralno, ocewuje ta zna~ewa i na~ine
opravdavawa; na osnovu toga odre|uje zna~ewe takvih
termina i na~ine wihovog opravdavawa, i formuli{e takve
iskaze i odre|uje na~ine wihovog opravdavawa.
Normativna etika nastoji da formuli{e i obrazlo`i norme
pravilnog, ispravnog, dobrog postupawa i da tako odigra
prakti~nu, rukovodstvenu ulogu, da pomogne u samom
delovawu.
Kada se eti~ar bavi formulacijom i obrazlagawem svih
osnovnih moralnih normi, onda takav tip etike nazivamo
op{tom prakti~no - normativnom etikom ili op{tom
moralikom. A ako bi poku{ao da formuli{e i obrazlo`i norme
kojima se reguli{u
odnosi u specijalnim ili posebnim dru{tvenirn grupama, kao i
specificne du`nosti ~lanova tih organizacija prema dru{tvu
uop{te, prema wihovom pozivu i sl. Tako dobijamo:
porodi~nu etiku, lekarsku, novinarsku, vojni~ku, lova~ku,
nau~ni~ku itd.
22
FAKULTET ZA MENAXMENT
NOVI SAD
7. PITAWE NAU^NOG STATUSA ETIKE
Pod naukom podrazumevamo ne samo utvr|ivawe
(odnosa me|u ~iwenicama, ili utvr|ivawe zakona, ve} i odre|
ivawe postupaka, mетодa, normi ili pravila za postizawe odre|
enih qudskih svrha. U prvom slu~aju imamo indikativne
nauke (nauke koje utvr|uju kako postoji ono sto jeste, po
kojim zakonima ono postoji ), a u
drugom slu~aju imamo prakti~ne ili noрмativne nauke -
nauke o na~inima ostvarivawa, dovођењe u postojawe onoga
sto treba da postoji, {to postoji kroz samuqudsku akciju.
Sama etika, zavisno od zadatka koji eti~ar sebi
postavqa, se deli na dva oblika.
23
FAKULTET ZA MENAXMENT
NOVI SAD
Prvi smo nazvali teorijskom etikom. U teorijskoj etici se
bavimo posmatrawem, analizom, klasifikovawem, prikazom
geneze i najraznovrsnijim vidovima obja{wewa i razumevawa
moralnog fenomena kako u wegovom subjektivnom tako i
objektivnom vidu. Nema razloga da se teorijskoj etici spori
status nauke, jer je ona istovremeno i dru{tvena i filozofska i
psiholo{ka nauka, jer je wen predmet, u stvari moral, tako
kompleksan da mo`e biti iscrpqen tek metodama svih ovih
nauka.
[to se ti~e normativne etike, wen status mo`emo najop{tije
odrediti tako {to }emo re}i da je ona normativna nauka. Na
osnovu ~iwenice da vrednosti ne konstitui{e sama
normativna nauka ve} qudsko htewe i qudske potrebe,
subjektivno-relativisti~ki teoreti~ari zastupaju mi{qewe da je
normativna etika kao nauka nemogu}a, po{to nikakva norma
koju ona donese ne obavezuje ~oveka ako on ne prihvata kao
vredno ono sto norma propisuje.
24
FAKULTET ZA MENAXMENT
NOVI SAD
ZAKQU^AK
Trudili smo se da etiku posmatramo kao perмanentnu
aktivnost, u wenoj integraciji sa drugim oblicima dru{tvene
svesti, sagledamo wenu ulogu i mesto, nagлasimo wenu
va`nost prikazavawem wenih osnovnih pojmova.
Jasna analiza morala, doprinela je, nadamo se,
razumevawu i poja{wewu ovog pojma. Ova analiza odnosila
se, pre svega, na slede}a poja{wewa:
25
FAKULTET ZA MENAXMENT
NOVI SAD
- Osnovna zna~ewa morala - otkrivawe wegove same biti
- Osnovni oblici ispoqavawa morala - obja{wewa o
osnovama wegovog delovawa;
- Dobro i злo - obja{wewa ovih ve~nih kategorija, bitna su
kao re{ewa mnogih моралnih dilema koje se postaqaju
pred eti~kog ~oveka;
- Misija etike - wena obaveza da kvalitetno i ubedqivo
odgovori na izazove vremena
- Podela etike - ustanovqewe wenog prizawa i pro`imawa
na{ih `ivota
Posebno smo `eleli da uka`emo na problem
univerzalnosti eti~kog, tj. na ~iwenicu i potrebu da etika
zauzima nova poqa, istovremeno kriti~ki ocewuje ve}
usvojene vrednosti, jer smatramo da je `ivot sam po sebi
dinaмiчki proces koji taj svoj karakter prenosi i na qudsku
delatnost i bivstvovawe u celini.
Na kraju, smatramo da smo dali vrlo ubedqiv odgovor na
pitawe - Da li je etika nauka ?
Razmatrawem wena dva pojavna oblika (teorijski i
normativni deo), potvrdili smo kako wenu nau~nu prirodu i
zasnovanost na nauci (teorijska etika), tako i jasnu potrebu za
wenim postojawem, brojnim koristima wenog bivstvovawa za
qude (normativna etika).
26
FAKULTET ZA MENAXMENT
NOVI SAD
LITERATURA
1. Dirkem, E. : O podeli druшtvenog rada, Beograd, (1972);
2. Fukujama, F. : Sudar kultura, Beograd (1997);
3. Jovoviћ, D. : Polиtiчka ekonomija, (2002).
27
top related