dr. sc. dragan mikavica, redovni profesor ribarstva
Post on 21-Oct-2021
44 Views
Preview:
TRANSCRIPT
1
Slatkovodno ribarstvo
Dr. Sc. Dragan Mikavica, redovni profesor Ribarstva
(drugo, dopunjeno izdanje - autorizovana predavanja)
Banja Luka 2018.
2
Slatkovodno ribarstvo kao naučna disciplina i značaj kao
privredne grane
Slatkovodno ribarstvo kao naučna disciplina bavi se proučavanjem
istorjata razvoja slatkovodnog ribarstva, sistematikom i ekologijom
ribljih vrsta,
ekologijom vodenih ekosistema u kojima žive ili se gaje populacije
ribe, anatomijom, morfologijom i fiziologijom riba,
proučavanjem embrionalnog i postembrionalnog toka života riba,
proizvodnjom hladnovodnih i toplovodnih vrsta riba kroz razne
oblike akvakulture,
proučavanjem i eksploatacijom ribe sa prirodnih akvatičnih staništa,
ribarstvom na otvorenim vodama sa posebnim osvrtom na
ihtiofaunističku regionalnost,
transportom ikre, žive predkonzumne i konzumne ribe, preradom
ribe, zdravstvenom zaštitom i bolestima riba tokom proizvodnog
procesa i još mnogim drugim problemima vezanim za ribarstvo
Najstariji pisani podaci o ribarstvu potiču iz mlađeg paleolitika
3
Gornji ili mlađi paleolitik je- mlađe kameno doba koje je bilo u
vremenu od prije oko 40 000 do 10 000 godina i naziva sei leptolitik.
To je vremenski period u kojem se javlja čovjek - Homo sapiens
sapiens
To su bili podaci koji su uglavnom bili vezani za eksploataciju i lov
ribe u prirodnim uslovima
Ulov ribe sa prirodnih staništa nastavio se dalje, a prva knjiga o
akvakulturi koja se odnosi na uzgoj ribe napisana je u Kini, prije
2.500 godina
U knjizi su istaknuti značaji akvakulture, u smislu obezbjeđivanja
hrane za stanovništvo i njenom ekonomskom značaju
Kina je i danas jedan od vodećih proizvođač ribe u svijetu sa preko
40% svjetske proizvodnje šarana i drugih toplovodnih vrsta riba
U novije vrijeme, u srednjem vijeku, u periodu renesane (14 i 15
vijek) pojavljuju se prvi podaci o nauci o ribama – Ihtiologiji
U tom periodu, a posebno kasnije ribarska i ihtiološka istraživanja
se intenziviraju, a za prvo gajenje šarana u Evropi smatra se
područje Donjeg Dunava i to je bilo prije oko 1.600 - 1.700 godina
Značajna je pojava Dubiša, koji je u Njemačkoj prvi razradio
prirodni mrijest šarana
4
U to vrijeme najviše toplovodnih (ciprinidnih) ribnjaka bilo je u
Češkoj i Slovačkoj
Uticaj na mađarsko ribnjačarstvo imao je Oto Herman, a na našim
prostorima, značajan uticaj na razvoj ribarstva imao je Šusta
Početak proizvodnje salmonidnih (pastrmskih) vrsta riba datira od
prve polovine XVII vijeka
U Njemačkoj, u Hanoveru, Jakoby je uspio oploditi ikru potočne
pastrmke, a u Francuskoj isto to učinili su Gehin i Rëmi (1840)
Francuska akademija nauka, (1885) izgradila je prvi reproduktivni
centar u kome se vještački mrijestila, embrionalno i larveno razvijala
pastrmke
Ovakav način uzgoja brzo se proširio na veliki broj zemalja u
regionu a i šire, a poseban doprinos reprodukciji salmonidnih vrsta
riba daje Vrasski (1857) koji je došao do zaključka da je oplodnja
mnogo uspješnija ako se ovaj postupak provede van vode
Ova metoda sastojala se u istiskivanju polnih produkata polno zrelih
jedinki pastrmke, ženki i mužjaka, u suvu posudu a zatim mješala uz
dodavanje manjih količina vode
To je bio potpuno kontrolisani mrijest (reprodukcija) koji je bio
široko prihvaćen širom svijeta
5
Značaj ribarstva kao privredne grane je veoma veliki i to sa više
aspekata, od kojih su dva aspekta najznačajnija;
jedan od njih je proizvodnja hrane animalnog porjekla, a drugi je to
da se kroz proizvodnju ostvaruju komercijalni efekti
Standard življenja ljudi u razvijenim zemljama svjeta mjeri se
prema potrošnji ribe u ishrani
kod nas je ta proizvodnja i potrošnja ribe relativno mala i iznosi oko
3 kg godišnje po glavi stanovnika
na oko 1.150.000 stanovnika u RS godišnje se proizvede oko 4,5-5,0
tona ribe
U razvijenim zemljama svjeta (Norveška ili Japan) potrošnja ribe je
daleko veća i obično iznosi preko 60 kg po glavi stanovnika u toku
godine
Najznačajnija proizvodnja ribe, pored klasičnog načina uzgoja može
da se ostvari i produkcijom konzumne ribe na prirodnim
lokalitetima
To se može postići formiranjem reproduktivnih centara za ribu
(specijalizovani tip ribogojilišta)
6
U tim reproduktibvnim centrima bi se reprodukovala riba
(mrijestila) i uzgajala do predkonzumne veličine, a zatim bi se u
živom stanju prebacivala na definitivne lokalitete uzgoja konzumne
ribe
Kod nas bi se ribarski mogle iskorišćavati i nakupine vode
(šljunkare, meliracioni kanali, hidroakumulacije i sl.)
Brojne hidroakumulacije mogu da se iskoriste za tov ribe u
kavezima, a mogu se koristiti i recirkulacijski sistemi uzgoja ribe,
geotermalna područja itd.
Sve je to malo ili nikako iskotišćeno a bi to povećalo postojeći nivo
proizvodnje ribe i bilo bi korisno i sa ekonomske tačke gledišta
Mora se imati na umu da je riba jedan od rijetkih animalnih
proizvoda koji se može izvesti na tržište EU, ali se moraju poštovati
sve zakonske odredbe i standardi u proizvodnji koji su prihvatljivi
razvijenijim zemljama svijeta
7
Uzgojne vrste u toplovodnim i hladnovodnim
uzgajalištima ribe
Proizvodnja ribe može se ostvariti u ambijentu toplovodnih
uzgajališta (ribnjaci) ili u ambijentu hladnijih voda (salmmonidna
ribogojilišta)
U toplovodnim ribnjacima vodeća uzgojna vrsta je šaran (Cyprinus
carpio, Linnaeus, 1758)
Prema količini ljusaka razliku se nekoliko tipovan šaeana koji se gaji
Ljuskavičavost šarana postiže se raznim selekcijskim metodama
Četiri su osnovna tipa šarana koji se gaji
Ljuskavi šaran (Šupner), veleljuskavi šaran (Cajler), maloljuskavi
šaran (Špigler) i Goli šaran
Ljuskavi šaran (šupner)
8
Veleljuskavi šaran (cajler)
Maloljuskavi šaran (špigler)
Goli šaran
9
Šaran sei najčešće se uzgaja u polikulturi sa drugim toplovodnim
vrstama riba
Značajnije toplovodne vrste riba koje se nu polikulturi gaje sa
šaranom su bbijeli i sivi tolstolobik (Hypophthalmichthys molitrix,
Richardson, 1845 i Hypophthalmichthys nobilis, Richardson, 1845) i
bijeli amur (Ctenopharyngodon idella, Valenciennes in Cuvier &
Valenciennes,1844)
U toplovodnim ribnjacima još se uzgajaju linjak (Tinca tinca,
Linnaeus,1758), štuka (Esox lucius, Linnaeus,1758), som (Silurus
glanis, Linnaeus, 1758), patuljasti somić (Amiurus nebulosus, Lesueur
1819), smuđ (Sander lucioperca, Linnaeus, 1758) i još neke
toplovodne vrste riba
Sivi tolstolobik (Hypophthalmichthys molitrix)
10
Bijeli amur (Ctenopharyngodon idella)
U hladnovodnim (salmonidnim) ribogojilištima postoje dva pravca
uzoja i to jedan koji se odnosi na uzgoj jedinki do predkonzumnog
uzrasta i drugi koji se odnosi na uzgoj ribe konzumnog uzrasta
Do predkonzumnog (manjeg) uzrasta uglavnom se gaje potočna
pastrmka (Salmo trutta, m. fario Linnaeus, 1758), mladica (Hucho
hucho, Linnaeus, 1758), jezerska zlatovčica (Salvelinus alpinus,
Linnaeus, 1758), potočna zlatovčica (Salvelinus fontinalis, Mitchill,
1814) itd.
Ovim vrstama i ovim uzrastom ribe uglavnom se poribljavaju
odnosno revitalizuju salmonidne vode
Među tim vrstama riba je lipljen (Thymallus thymallus, Linnaeus,
1758)
Drugi pravac salmonidne proizvodnje odnosi se na uzgoj konzumnih
(večih) jedinki i to isključivo dužičaste pastrmke (kalifornijska
pastrmka - Oncorhynchus mykiss, Walbaum, 1792)
11
Konzumne jedinke dužičaste pastrmke (kalifornijska pastrmka)
služe u ishrani, kao izvanredan izvor animalne, lako svarive
bjelančevine
Potočna pastrmka (Salmo trutta m. fario)
Lipljan (Thymallus thymallus)
Dužičasta pastrmka (Oncorhynchus mykiss)
12
Ekološke karakteristike akvatičnih (vodenih) ekosistema
Svaki organizam, pa tako i ribe, uključene su u akvatične ekosisteme
različitog nivoa gdje su podvrgnuti uticaju ekoloških faktorta
Ekološki faktori uzgojnih voda mogu se podijeliti u dvije grupe;
abiotski faktori (uticaji nežive sredine na ribe) i biotski faktori
(uticaji žive sredine na ribe)
Najznačajniji abiotski faktor vode je fizičko-hemijski sastav, dok su
biotski faktori značajnije izraženi u toplovodnim uzgajalištima i
predstavljaju uticaje žive materije na tok proizvodnje
Najveću količinu vode na zemlji zauzimaju slani ekosistemi mora i
okeani, oko 75%, a ostali dio su slatkovodni ekosistemi, a samo manji
procenat slatkovodnih ekosistema iskorišćen je za proizvodnju ribe
Prema pH vrednosti (kiselost i bazičnost vode) sve vode se dijele u 3
kategorije; slani ekosistemi, slatke vode i bočate vode (vode koje
prema pH vrednosti čine prelaz od slanih ka slatkim vodama)
Hidrološki režim je više karakterističan za tekućice i odnosi se na
količinu vode
Količina vode može da bude protočna, slabo protočna ili stajaća
13
Značajniji parametri fizičko-hemijskog sastava vode su
temperatura, količina rastvorenog kiseonika, količina organske
materije u vodi, pH vrijednost vode, količina azota i azotnih
jedinjenja u vodi, količina herbicida, pesticida i teških metala i
drugih štetnih supstanci koje narušavaju kvalitet
Hladnovodne ribe (dužičasta pastrmka i ostale salmonidne vrste)
uzgajaju se u uslovima niže temperature vode (10-16 ºC), dok se
toplovodne ribe (šaran, amur, tolstolobik, som, smuđ, linjak i još
neke vrste) uzgajaju na većoj temperaturi (iznad 15ºC)
Dotovljavanje pastrmke (npr. u kavezima) može da bude uspješno i
na temperaturi većoj od 16 ºC, ukoliko u ostali parametri u
granicama vrijednosti potrebnih z uzgoj salmonidnih vrsta riba
U mulju toplovodnih ribnjaka, posebno u ljetnom periodu ne bi
smjelo biti gasovitih supstanci
Pastrmska ribogojilišta (salmonidna ribogojilišta) koja se bave
klasičnim načinom proizvodnje, uglavnom se lociraju na izvorišnim
područijima rijeka koja imaju zadovoljavajući kvalitet vode
Toplovodne vrste riba proizvode se u ribnjacima, koji mogu biti
locirani nizvodno od izvorista i imaju nešto slabiji kvalitet vode
Količina rastvorenog kiseonika u vodama u kojima se proizvode
hladnovodne vrste riba (dužičasta pastrmka) je 8-10 mg/l vode, dok
14
je količina O2 manja u vodi u kojoj se gaje toplovodne vrste riba
(šaran) količina kiseonika u vodi prosječno iznosi 5-6 mg/l vode
Bez obzira o kojoj uzgojnoj vrsti ribe se radi najbolje je da to bude
voda neutralne sredine pH vrijednosti - oko 7.5, što ukazuje na
kiselost, odnosno bazičnost vode
Voda u kojoj se gaji riba trebala bi da bude prozirna
Amonijak je spoj azota i vodonika i u normalnim uslovima u vodi
ribnjaka se nalazi u kojičinama koji su u tzv. tragovima
Fosfati su soli i esteri fosforne kiseline i oni bi u vodi trebali imati
minimalnu zastupljenost ili da su prisutni u vodi u tragovima
Nitrati su soli azotne kiseline i to su krajnji proizvodi oksidacije
masnih azotnih jedinjenja
Njihovo prisustvo u velikim količinama može uzrokovati vrlo
značajno narušavanje fizičko-hemijskog sastava vode, a nitrati su
manje prisurtni u vodi hladnovodnih ribogojilišta
15
Osnovni pokazatelji potrebnog kvaliteta vode u uzgojne sezone
sadržaj kiseonika
(mg O2/l)
Hladnovodna
ribogojilišta
Toploviodni
ribnjaci
Prozirnost bistri djelimično prozirni
Kiseonik 9-11 i vi{e 4-9
Ugljen dioksid do 2 do 2
Amonijak do 0,1 do 0,8
Fosfati do 0,05 do 0,5
Nitrati do 0,7 do 10,0
Željezo (gvožđe) do 0,2 do 1,0
pH vrijednost
vode
7,0-7,5 (6,8-8,4) 7,0-7,5 (6,8-8,4)
Temperatura vode u °C 8-17
do 27, 28
Drugu grupu faktora koji utiču na kvalitet vode čine biotski faktori
(uticaji žive materije)
Biotski faktori imaju znatno veći uticaj u toplovodnim ribnjacima u
odnosu na hladnovodna ribogojilišta
Sve jedinke vode, bez obzira u kojem sloju vode se nalaze zovu se
akvatični organizmi, a s obzirom koju zonu topčovodnog ribnjaka
naseljavaju dijele se na pelagične i bentoske organizme
Pelagijska zona obuhvata područja vode koje nije u blizini dna
ili same obale
16
Pelagijal (središnja zona)
Bentos je ekološki prostor na dnu vodenih ekosistema toplovodnih
ribnjaka, a životnu zajednicu bentosa čine biljni i
životinjski organizmi – fitobentos i zoobentos)
Oragnizmi iz ovih životnih zajednica predstavljaju važnu prirodnu
hranidbenu komponentu ribama u uzgoju
Zona vodenog dna toplovodnog ribnjaka (bentos)
17
Prirasli organizmi dna čine sesilni bentos, a pokretni organizmi dna
čine vagilni bentos, a prema veličini bentos se dijeli na makrobentos,
mezobentos i mikrobentos
Pelagični organizmi žive u vertikalnom stubu vode od dna do
površine, a na samoj površini vode ili ispod same površine vode
graničnom sloju vode prema atmosferi žive organizmi koji pripadaju
životnoj žajednici neuston
U ovoj životnoj zajednici su prisutni neki vodeni insekti koji opstaju
na površini vode zahvaljujući maloj masi tjela i napetosti vode prema
atmosferi
Vodeni insekt (neustonski organizam)
Ispod organizama iz životne zajednice neuston, po vertikalnom
profilu vode žive organizmi iz životne zajednice plankton
18
Planktonski organizmi nemaju dobro razvijene organe za kretanje
kroz vodu pa se pasivno kreću u površinskim slojevima vode (lebde)
Planktonski organizmi se dijele u 2 grupe i to fitoplanktonski (biljni)
i zooplanktonski (životinjski) organizmi
Svi planktonski organizmi u uzgajalištima ribe se pojavljuju
sezonski, a njihovo prekomerno prisustvo u vodi je štetno (cvjetanje
vode), u odnosu na populaciju ribe koja se gaji, jer prekomjerno
cvjetanje direktno utiče na smanjeni nivo kiseonika u vodi
Fitoplankton ribnjaka obuhvata više grupa algi među kojima su za
ribnjake značajnije zelene alge (Chlorophyta), plavo-zelene alge
(Cyanophyta) i žuto- zelene alge (Chrysophyta)
Zelene alge (Chlorophyta)
Kod njih je fotosintetski pigment lokalizovan u hromatoforama i
zelen je, a značajne su za ribnjake jer mugu biti potrošači kiseonika
neophodnog za ribe koje se gaje ali i korisne za povećanje opšte
bioprodukcije ribnjaka
Ove alge žive pojedinačno a najčešće u kolonijama i javljaju se u
kasno proljeće ili ranu jesen
Ove alge javljaju se i kao končasta masa (žabokrečina)
19
Zelene (Chlorophyta)
Plavo- zelene alge (Cyanophyta)
Ove alge najčešće se razvijaju u plićim regionima ribnjaka i to
najčešće u toplije vrijeme godine i ukoliko dođe do njihovog
masovnog razvića, karakteristična pojava je tzv. cvjetanje vode
Tada se površina vode uz obalu prekrije skramom zelenkaste boje,
neprijatnog mirisa i na tim lokalitetima voda je gusta i zamućena, a
plavo-zelene alge žive pojedinačno, a rjeđe su to kolonijaklni oblici
Plavo-zelene alge (Cyanophyta)
20
Žuto-zelene alge (Chrysophyta)
Chrysophyta obuhvata žuto-zelene alge koje ukoliko se pojave u
značajnijem broju izazovu promjenu boje vode (mrka, tamnija boja)
i voda izgleda kao da je zagađena
Žuto-zelene alge (Chrysophyta)
Posebnu grupu fitoplanktonskih organizama ribnjačarskih voda čine
plivajuće, bičaste alge (Euglenophyta) i to su jednoćelijske alge koje
žive pojedinačno i plivaju sa jednim, dva ili nekad i tri biča, a
pretežno su zelenkaste boje
Žive u manjim, plićim vodenim ekosistemima, koji sadrže organsku
materiju
Euglenophyta
21
Pyrrophyta su alge sa nejednakim bičevima i ove alge poznate su i
pod nazivom dinoflagelate
Boja tijela im može varirati, od zelene do smeđe, a i ove alge mogu
izazivati "cvjetanje" vode
Pyrrophyta (dinoflagelate)
Zooplankton čine organizmi relativno jednostavne građe i to su ili
jednoćelijske životinje ili su to organizama koji su krupniji (desetak
mm)
U zooplankton se ubrajaju i razvojni stadijumi različitih crva,
mekušaca i viših rakova
S produkcijske tačke gledišta zooplanktonski organizmi veoma su
značajni kao prirodna hrana ribama u uzgoju
Pripadnici zooplanktona mogu se svrstati u 4 glavne grupe: Protozoa,
Rotatoria, Cladocera, Copepoda.
22
Jednoćelijski organizmi (Protozoa)
U ovu grupu ubrajaju se manji jednoćelijski organizmi
(nanoplankton), među kojima je trepljasti oblik papučice
(Paramecium)
U uzgajalištima ribe postoji više vrsta ovog roda i masovno se
razvijaju u plićoj vodi, brzo se razmnožavaju i uglavnom služe kao
prirodna hrana mlađim toplovodnim ribama koje se uzgajaju
Žive ili pojedinačno ili u kolonijama, a neke (rjeđe) vrste su
parazitarni oblici
Paramecium caudatum
Rotatorije (Rotatoria)
Rotatorije (Rotatoria) su beskičmenjaci mikroskopske veličine kod
kojih se na prednjem dijelu tijela (glavi) nalazi korona trepalja
(cilijarna korona), na zadnjem delu stopalo, a između ova dva
krajnja dela je trup
23
Najveće rotatorije dosežu dužinu od 3 mm, a rotatorije čine vrlo
značajan dio zoolanktona ribnjaka i njima se uglavnom hrane
toplovodne ribe iz manjih uzrasnih kategorija (mlađ)i
Rotatorija (Rotatoria)
Vodenbube (Cladocera)
U ovu zooplanktonsku grupu ubrajaju se nešto veći niži račići iz
klase Brachiopoda
Ti račići mogu narasti nekoliko mm i tijelo im je obavijeno
hitinskom ljušturom
Imaju razvijen drugi par antena u obliku grana i ovim antenama
vodenbube (račići) se kreću
Osnov su prirodne hrane ribama u uzgoju, posebno u proljetnom
periodu i to je prirodna hrana odraslijoj mlađi ali i odraslijim
jedinkama šarana
24
Ovi organizmi intenzivno se razvijaju u toplijem periodu godine i
karakteristična vrsta vodenbuba je račić Daphnia pulex
Vodenbube (Cladocera) - Daphnia pulex
Veslonožci (Copepoda)
Veslonožci su četvrta, karakteristična grupa zooplanktonskih
organizama ribnjaka, ali veslonožci naseljavaju sve tipove drugih
voda
Cyclops je jedan od najčešćih rodova slatkovodnih kopepoda i
obuhvata oko 400 vrsta
Tijelo im je segmentisano, a završava se viljuškasto
25
Brojni su u toplovodnim uzgajalištima ribe u ljetnom periodu, ali se
masovno javljaju i u rano proljeće i jesen i u to vrijeme važna su
prirodna hrana ribama kao i drugi organizmi zooplanktona
Veslonožac (Copepoda) - Cyclops
Organizmi životne zajednice bentos
Posebnu životnu zajednicu vode po vertikalnom profilu čine
organizmi dna koji pripadaju životnoj zajednici bentosa
Riječno dno im služi kao stanište (mjesto boravka) i kao mjesto
izvora hrane, razmnožavanja ili je to mjesto koje služi kao sklonište
od neprijatelja
Hranljive cestice i kiseonik organizmi bentosa pasivno prikupljaju,
što im omogućuje strujanje vode
26
Organizmima bentosa prirodno se hrane odraslije jedinke
toplovodnih vrsta koje se uzgajaju u ribnjacima
Organizmi bentosa uglavnom su nepokrtetni ili slabo pokretni i
vezani za podlogu ili se ukopavaju u podlogu
Pokretni bentoski organizmi su vagilni organizmi, a oni bentoski
organizmi koji su učvršćeni za podlogu su sesilni organizmi
Bentos čine i biljni i životinjski organizmi dna
Po veličini bentos može biti mikrobentos i makrobentos (sitniji i
krupniji oblici bentosa)
Fitobentos čine neke vrste jednoćelijskih i višećelijskih algi, kao i
neke vrste makrofitske vegetacije ribnjaka
Zoobentosu pripadaju neke vrste mekušaca (Mollusca),
maločekinjaša (Oligochaeta), pijavice (Hirudinea), rakova
(Crustacea), vodene grinje (Hydrachnidae), razni insekti (Class
Insecta)
27
Zoobentos ribnjaka
Četvrtu životnu zajednicu vode čine organizmi nektona (npr. ribe i
rakovi) i drugi organizmi koji imaju dobro razvijene organe za
kretanje kroz vodu
Petu životnu zajednicu toplovodnih ribnjaka čini makrofitska
vegetacija koja je podjeljena s obzirom na to gdje se nalazi u 3 grupe;
plutajuća vegetacija, nadvodno bilje i podvodna vegetacija
1. Plutajuća vegetacija
U ovu biotsku grupu se ubrajaju mnogobrojne vrste lokvanja kao i
neke vrste vodene paprati
Njihov korjenov sistem je slobodan i nalazi se u vodenom stubu, a
samo u nekim slučajevoma korjen je pričvršćen za dno rinbjaka
Glavni predstavnici ovog bilja su bijeli lokvanj (Nymphea alba) i žuti
lokvanj (Nyphar luteum) i mali lokvanj (Nymphoides peltata)
28
Bijeli lokvanj (Nymphea alba)
2. Nadvodno bilje
Ovaj tip vegetacije susreće se u priobalnim regionima ribnjaka, a
kod ovog bilja korjen je u vodi a stablo i listovi su vani
Najvažniji predstavnici ove grupe su trska (Phragmitis communis),
rogoz širokolisti i uskolisti (Typha latifolia i Typha angustifolia)
Trska (Phragmitis communis)
29
3. Podvodna vegetacija
Ovaj tip vegetacije čine biljke kod kojih je njihovo čitavo stablo pod
vodom
Može se razviti kod plićih ribnjaka i onemogućiti potrebne
fotosintetske procese
Predstavnici podvodnog vodenog bilja su: drezga meka (Myri-
ophyllum spicatum) i drezge (Ceratophyllum demersum i Cerato-
phyllum submersum)
Drezga meka (Myriophyllum spicatum)
30
Sistematika riba
Ribe pripadaju kičmenjacima iz vodene sredine (Verterbrata) i to
organizacionom tipu ili filumu živoptinja - hordatima (Chordata)
S obzirom na specifičan tok embrionalnog razvića ribe pripadaju
grupi ANAMNIA jer u oplođenoj jajnojnoj ćeliji nemaju
ekstraembrionalnih organa (amnion, alantoiz, horion) koji
učestvuju u razviću embriona
Ribe su vrlo raznovrrsni i brojni kičmenjaci koji se nalaze unutar
brojnih klasa, od kojih su 4 značajnije:
Fosilne ribe (Acanthodii), ribe oklopnjače (Placodermi), hrskavičave
ribe (Chondrichthyes) i ribe sa koštanim skeletom (Osteichthyes)
Fosilne ribe (Acanthodii) su živjele prije 450 miliona godina i često ih,
na osnovu fosilnih iskopina nazivaju "bodljikave jegulje"
Osnovna karakteristika akantoda je je prisustvo robustne fiksne igle
za podršku peraja
Fosilne ribe imale su izduženo okruglasto tijelo s velikom glavom i
oštrim bodljama poredanih u redove duž tijela
Karakteristične su vrste roda Climatius
31
Climatius sp.
Placodermi su izumrla klasa oklopnih praistorijskih ribe i poznati
su na osnovu proučavanja fosila
Ove ribe živjele su od silurske do kraja devona perioda
Period Silura trajao je od prije oko 450 miliona godina do prije
oko 420 miliona godina, a devon je geološko razdoblje i iz ere
paleozoika od prije 415 miliona godina do prije oko 360 miliona
godina
Njihova glava i grudni koš bili su pokriveni zglobnim oklopnim
dijelom, a jedna od najvećih vrsta oklopnih riba je iz roda
Dunkleosteus i bio je dug oko 6 m
Dunkleosteus .
32
Hrskavičave ribe (Chondrihtyes) obuhvataju ribe redova Selachii
(ajkule, morski psi), Batoidea (raže) i Holocephali (ribe
cjeloglavke)
Velika bijela ajkula Tigar ajkula
(Carcharodon carcharias) (Galeocerdo cuvier)
Morski pas modrulj Crnovrhi grebenski morski pas
(Prionace glauca) (Carcharhinus melanopterus)
Raža drhtulja (Torpedo marmorata)
33
Cjeloglavke (Holocephali) su također hrskavičave ribe , a jedine
preživjele vjeloglavke pripadaju redu Chimaeriformes
U ovom redu sukarakteristične vrste, zec riba - himera (Chimaera
monstrosa) i pacovska riba (Hydrolagus colliei)
Chimaera monstrosa Hydrolagus colliei
Ribe sa koštanim skeletom (Osteihtyes) su četvrta karakteristična
klasa riba koja je podijeljena na dvije podklase: zrakoperke
(Subclass Acinocterigii) i resoperke (Subclass Sarcopterygii)
U okviru podklase Acinocterigii su košljoribe - Teleostei
Košljoribe obuhvataju najveći broj recentnih (živućih) vrsta koje se
nalaze unutar brojnih redova, familija i rodova, a tim ribama
pripadaju i sve uzgojne vrste riba u toplovodnim i hladnovodnim
uzgajališzima
Košljoribama pripadaju dužičasta pastrmka i šaran koje su uzgojne
vrste
34
U drugoj podklasi koštanih riba (Subclass Sarcopterygii) nalaze se
karakteristične jedinke, celekanti i ribe dvodihalice
Celekanti su veoma stare ribe, a jedini preživjeli je celekant latimeri
Ribe dvodihalice prisutne su u Australiji, tropskim predjelima
Afrike i Južne Amerike
Celekant - Latimeria Riba dvodihalica- ceratodus
35
Morfologija, anatomija i fiziologija riba
Morfološke i anatomske karakteristike objašnjene su na primjeru
košljoriba (Teleostei), odnosno kod uzgojnih hladnovodnih
(pastrmka) i toplovodnih (šaran) vrsta.
Neki karakteristični podaci o morfologiji, anatomiji i fiziologiji dati
su i za druge vrste riba.
Oblik tijela riba prilagođen je kretanju kroz vodu
Ribe najčešće imaju vretenasti oblik tijela što im omogućava mali
otpor vode i veliku brzinu kretanja
Vretenasti oblik tijela je vrlo uočljiv kod pastrmke ili smuđa koje
predstavljaju izrazite grabljivice i u prirodnim uslovima i moraju
stalno i brzo plčivati i loviti livati
Ribe mirnih i gusto obraslih voda, npr. šaran su lateralno spljoštene,
a ribe dna, poput soma, su jače ili slabije dorzo-ventralno spljoštene.
Pastrmka - vretenast oblik tijela
36
Šaran - lateralno-spljošten oblik tijela
Osnovna podjela tijela ribe je na glavu, trup i repni dio i ta tri djela
ribe nisu anatomski oštro ograničena
Glava se proteže do kraja škržnih poklopaca (operculum), a trup se
longitudinalno proteže od škržnog poklopca do početka podrepne
peraje
Peraje riba (pinnae) su kožni nabori poduprti koštanim žbicama, a
služe za pokretanje i održavanje položaja tijela
Peraja riba (pinnae)
37
Parne peraje odgovaraju ekstremitetima viših kičmenjaka
Prsne peraje (pterygia pectoralia) su simetrično smještene s obje
strane tijela iza škržnih poklopaca
Trbušne peraje (pterygia ventralia) su smještene ispod trbuha ili su
omaknute prema naprijed
Leđna peraja - dorzalno peraje (pinna dorsalis), kod različitih vrsta
riba može biti različito dugo ili čak podijeljeno
Šaran ima veoma dugu leđnu peraju, linjak ima kratku i malu leđnu
peraju, smuđ i grgeč imaju dvostruku leđnu peraju
Šaran - duga leđna peraja Linjak – kratka i
manja leđ]na peraja
38
Repno peraja (pinna caudalis) zajedno s kompletnim repom
omogućava pogon ribe
Analno peraje - podrepna peraja (pinna analis) je kod nekih vrsta
riba (som) vrlo duga
Pastrmske ribe imaju između leđne i repne peraje kožni nabor bez
koštanih žbica, ispunjen masnim tkivom; tzv. masna peraja (pina
adiposa)
Pastrmka - masno peraje
Koža riba se bitno razlikuje od kože kopnenih kičmenjaka i sastoji se
od tanjeg gornjeg sloja (epidermis kože) i dubljeg donjeg sloja
(dermis kože)
Uslijed nedostatka potkožnog tkiva, koža je čvrsto povezana s
podlogom i samo na nekim mjestima (dijelovi trbuha, škržni
poklopci, područj oko peraja) je pokretna
Epiderma (gornji sloj kože) je prozirna i ne orožnjava
39
Površina kože je prekrivena sluzi koja koju čini glatkom i smanjuje
trenje pri kretanju jedinke kroz vodu
Jedno od važnijih svojstava sluzi je da veže i obara mulj što ribi
olakšava disanje
U dermisu kože (donji sloj) se nalaze pigmentne ćelije koje ribama
daju boju (hromatofore)
Boja kože riba zavisi i od koncentracije kiseonika u vodi, a pri većoj
koncentraciji kiseonika u vodi boja kože je tamnija, dok je pri
hipoksiji boja kože svetlija
Koža riba
Koža riba pokrivena je krljuštima- ljuskama, a kod koštanih riba
krljušti ili ljuske nastaju u dertmisu kože iz koštanih ćelija -
osteoblasta
40
Krljušti su građene od od dva sloja, gornjeg koštanog i donjeg koji
čini vezivno tkivo
Na taj način građene su koštane krljušti i takve krljušti se nazivaju
elasmoidne
Kod pastrmskih vrsta riba krljušti su okruglog oblika (cikloidne
krljušti)
Kod večine ciprinidnih riba (šaran) krljušti su češljastog oblika i
nazivaju se ktenoidne krljušti
Cikloidne i ktemoidne krljušti
Na krljuštima se uočavaju zone prirasta, a zone prirasta
predstavljaju mjesta zastoja kalcifikacije koštanih elemenata, tokom
godine i to najčešće u zimskom period
41
Krljušti trogodišnjeg šarana (priraštajne zone)
Kod riba postoje usni i analni otvor
Usta riba riba su različito smještena i razliite su veličine
Ribe grabljivice (npr. štuka) imaju velika usta, šaran koji traži
hranu u mulju ima usta koja se produžuju
Štuka - velika usta Šaran - "produžena usta"
42
Analni otvor riba se nalazi ventralnoj (trbušnoj strani) i smješten je
ispred analnog peraja ribe
Šaran (analni otvor ispred analnog peraja)
Skeletni sustav koštanih riba građen je od koštanog tkiva koje grade
dva tipa kostiju, kožne ili pokrovne i hrskavične ili zamjenske kosti.
Skelet riba
43
Lubanja je tropibazalnog tipa (očne orbite blizu, tj. odvojene samo
tankim septumom).
Donja čeljust je za lubanju pričvršćena hiostilički.
Hrskavičave kosti nastaju zamjenom hrskavice koštanim tkivom.
Kožne kosti nastaju iz dermisa kože.
Lobanja se može podijeliti na nervni i škržni dio.
Nervnu lobanju (Neurocranium) čine zatiljna (occipitale), tjemena
(parietale), čeona (frontale) i nosna (nasale) regija.
Škržnu lobanju (Splanchocranium) čini pet pari škržnih lukova i
čeljusni luk.
Čeljusni luk čine gornja i donja čeljust.
Neurocranium, splanchocranium, čeljusni luk
44
Peti škržni luk (kod većine vrsta) je jako reduciran i tu se mogu
nalaziti ždrijelni zubi kao kod nekih toplovodnih vrsta riba koje se
gaje (linjak, šaran) i koji predstavlajju, dopunski mehanizam za
žvakanje
Ždrijelni zubi šarana
Škržne lukove pokrivaju škržni poklopci – operkulumi.
Osnovna funkcija kičme je sprečavanje skraćivanja tijela prilikom
mišićnih kontrakcija.
Građena je od koštanog tkiva (kod košljoriba), te se na njoj razlikuju
trupna i repna regija
Leđni kičmeni pršljenovi koji se sastoje od tijela (centrum) i nervnih
lukova završavaju leđnim trnastim nastavkom
Trupni pršljenovi nemaju donjih lukova već nastavke na koje se
nastavljaju rebra.
45
Tijelo kičmenog pršljena je udubljeno s obje strane – AMFICELNI
PRŠLJENOVI
Udubljeno tijelo pršljena (amficelni pršljen)
Dva su tipa rebara KOD RIBA i Oba tipa su pričvršćena na tijelo
pršljena.
Pluralna idu između mišića, a dorzalna su intramuskularna i to su
međumišićne košćice koje nastaju od vezivnog tkiva
Neke ribe imaju i gornja rebra (losos).
Kostur udova čine kosti peraja riba
Kod riba je pravilna segmentacija mišića s dvostrukim W
rasporedom miomera i miosepti i razlikuju se bijeli i crveni mišići
riba
Bijeli mišići se kontrahiraju anaerobno pa za energiju koriste
glukozu pri čemu nastaje laktat – mliječna kiselina.
46
Crveni se mišići kontrahiraju aerobno, za energiju koriste masti, a
nastaje CO 2 .
Mišići riba (bijeli i crveni mišići)
Spoljašnje disanje košljoribe vrše škrgama (branchia)
Škrge i škržni luk
47
Kod kičmenjaka škrge su endodermalnog porjekla i to su unutrašnje
šktge koje predstavljaju kao posebn nabore kože, a obrazuju se od
prednjeg crijeva
Škrge su smještene u škržnoj duplji i prekrivene škržnim poklopcem
(operculum)
Škržna šupljina, sa svake strane glavenog regiona pokrivena je
škržnim poklopcem
Škrge su presvučene jednom veoma tankim i propusnim dijelom kože
U unutrašnjosti škrge su spojene sa posebnim venama gdje cirkulše
redukovana krv
Kod košljoriba, sa svake strane tijela iza glave razvijena je škržna
duplja u kojoj leže škrge
Košljoribe imaju 4 para škrga i svaka škrga se sastoji od lučne
osnove (škržni luk) i taj dio nosi dva niza finih škržnih listića
(primarne lamele)
Primarne lamele imaju jako polumesečasto nabranu površinu i ti
polumesečasti nabori nazivaju se sekundarne lamele
48
Bogato su snabdjevene krvnim sudovima i predstavljaju
respiratornu površinu preko koje se vrši razmjena gasova
Škržni luk daje oslonac škrgama i kod hrskavičavih riba je
hrskavičav, a kod košljoriba je koštan
Duž njega se pružaju dovodni i odvodni krvni sudovi koji nose
redukovanu krv iz tijela u škrge i odvode oksidovanu krv u tijelo
Mehanizam disanja ribe zasniva se na cirkulaciji vode preko škrga,
a cirkulacija vode se postiže dizanjem i spuštanjem škržnih
poklopaca
Voda ulazi kroz usta riba, iz njih dospeva u ždrielo, a odatle preko
škržnih otvora ulazi u škržnu duplju
U respiratornom epitelu sekundarnih lamela izvrši se razmena
gasova, a zatim se voda kontrakcijama škržnih mišića preko škržnih
otvora izbacuje u spoljašnju sredinu.
49
Škrge košljoriba i tok vode prilikom disajnih procesa
Probavia hrane kod riba, manjim intenzitetom započinje u usnom
region
U ustima riba postoji jezik koji je slabo pokretan i on je sluzava
mišićna tvorevina
Kod šarana, na zadnjem dijelu škržnog skeleta nalaze se ždrijelni
zubi
Ribe se hrane raznim izvorima hranjive materije i ta hrana prvo
dospjeva u usnu duplju
Nakon usta i ždrijela hrana dospjeva do jednjaka, a zatim u region
želudca
Kod riba, želudac nije jasno odijeljen na kardijačni i pilorićki dio
50
U većini slučejava hrana se ne razgrađuje u želucu pomoću enzima
nego se razgradnja i apsorpcija događa u crijevu.
Nakon želudca hrana dospjeva u crijevni sistem, gdje se vrši
resorbcija hranjivih čestica u krv koja ih raznosi po organizmu
Crijevo koje se nastavlja na želudac je u karnivora kratko a u
herbivora dugo
Crijevo biljojedih (duže cijevo) i mesojedih riba (kraće crijevo)
Dužina crijeva, kod pastrmke koja je karnivora vrsta kraća su nego
kod šarana koji je herbivora vrsta
U čeljustima riba su zubi, a zubi kod većine vrsta riba su okrenuti
prema nazad i uglavnom služe za pridržavanje hrane.
51
Ribe ne mogu žvakati hranu jer bi im to blokiralo protok vode kroz
škrge.
Jetra riba je nepotpuno podijeljena na desni i lijevi režanj, a imaju
žučni mjehur i gušteraču
Gušterača je podijeljena na endokrini i egzokrini dio
Kod većine riba postoji žučni mjehur gdje se pohranjuju sekreti
jetre.
Uloga jetre je još i pohrana glikogena (životinjski rezervni šećer)
Gušterača je mala i povezana sa žučovodom, a gušterača i jetra mogu
biti spojene u hepatopankreas.
Slezena se nalazi u zavoju duodenuma (početni dio crijeva)
Slezena je tamnocrvena piramidalna struktura koja se nalazi iza
želuca ili je s njim povezana.
Nema digestivnu ulogu već sudjeluje u stvaranju krvnih ćelija ili
njihovoj razgradnji
Riblji - plivaći mjehur nastaje kao leđna izbočina jednjaka i proteže
se između probavila i bubrega duž cijele leđne strane trbušne
šupljine i ispunjen je gasovitim supstancama, a bogat je krvnim
sudovima
52
Riblji, plivajući mjehur (položaj u tijelu ribe)
Riblji mjehur ispunjen gasovitom supstancom
U sistemu krvotoka riba postoji pulsirajući porgan - srce i srce riba
je smješteno iza zadnjeg para škržnih lukova, a sastavljeno je od
jedne komore i jedne pretkomore
Kroz srce riba prolazi samo venozna (redukovana) krv koja se
'pročišćuje' u škrgama
53
Venozna krv se sakuplja u venoznom sinusu (dio srca), a nakon toga
dolazi u tanku i slabu pretkomoru i u jaku mišićnu komoru
Komora, jakim kontrakcijama, ubacuje krv u uzlaznu aortu (aorta
ascedens)
Početni dio uzlazne aorte, građen je od elastičnih i glatkih mišićnih
vlakana bijele boje, naziva se arterijska lukovica (bulbus arteriosus)
Funkcija arterijske lukovice je amortizovanje i naglo ubacivane krvi
iz komore
Oksidovanu krv (krv obogaćena kisikom) iz škrga odvode škržne
arterije i krv se kreće samo u jednom krugu i to je jednokružni
krvotok
Iz srca izlazi trbušna aorta
Započinje proširenjem, aortinom glavicom, a kasnije se iz trbušne
aorte odvajaju 4 dovodne škržne arterije koje vode vensku krv u
škrge
4 odvodne škržne arterije nose arterijsku (oksidovanu) krv u glaveni
krug, circus cephalicus, te u parne korijene leđne aorte
54
Limfni sistem kod riba dobro je razvijen ispod kože i u mišićima
Srce i krvotok riba
Mozak riba kao dio nervnog sistema je relativno slabo razvijen i
na njemu se razlikuje veliki mozak, srednji mozak i zadnji mozak.
Veliki ili prednji dio mozga većinom je vrlo mali, dok je mali
mozak ili zadnji dio mozga naročito velik kod onih vrsta koje se
brzo kreću.
Kod riba ovaj prednji dio mozga ima mirisnu funkciju i na
prednjoj strani su mirisni režnjevi koji primaju signale iz nozdrva
preko dva mirisna nerva.
Srednji mozak je povezan za čulima.
55
Mali ili zadnji mozak služi za održavanje ravnoteže i
orijentacije u prostoru i upravlja tonusom muskulature.
Građa mozga kod pojedinih vrsta riba je različita što umnogome
zavisi od načina života ili ishrane.
Čulni organi kod riba dobro su razvijeni.
Čulo dodira naročito je razvijeno na perajima, na obodima usana
i brkovima
Čulu dodira po građi stoji vrlo blisko čulo koje se nalazi u „bočnoj
liniji“ koja kod mnogih vrsta riba ide od glave pa sve do repa.
Pomoću ovog čula riba se orijentiše o pravcu i jačini strujanja
vode i o približavanju nekom čvrstom predmetu.
Ribe imaju dobro razvijene reflekse za održavanje ravnoteže, koji
su smješteni u unutrašnjem delu uva, a pored ravnoteže, uvo služi
ribama za primanje izvesnih zvukova na koje ribe reaguju.
Čulo ukusa smejšteno je u usnoj šupljini, ali nije samo na nju
ograničeno i na ukus reaguju usne, kao i koža glave i brkovi oko
usta.
56
Čulo mirisa je različito razvijeno, a ribe imaju dobro razvijeno
veliko oko.
Kod vrsta koje žive blizu površine vode postoji odlična sposobnost
za osećanje boje.
Mozak riba
Organi bočne linije riba
57
Bubrezi su na leđnoj strani tijela iznad plivaćeg mjehura
Gornji dio bubrega pronephros je limfoidni organ a donji dio
opistonephros je funkcionalan
Mokraćovodi se proširuju u mokraćni mjehur i otvaraju se iza
analnog otvora, pa ne postoji kloakalni prostor
Otvaraju se na mokraćnopolnoj papili, prvo polni pa mokraćni otvor
Amonijak i urea , tj. amonijačni ostaci izlučuju se 6 puta više preko
škrga nego preko bubrega
Morske ribe imaju manju količinu soli u krvi, nego što je u morskoj
vodi zahvaljujući osmoregulatornim procesima
Kod slatkovodnih riba količina soli u krvi je veća nego u okolnoj vodi
pa H2O putem osmoze ulazi u tijelo, te se mora pojačano izbacivati
Urinarni sistem riba (zadnji dio tijela)
58
Reproduktivni sistem je sistem organa koji organizmima služi u
svrhu razmnožavanja ili reprodukcije.
Organi koji pripadaju reproduktivnom sistemu se nazivaju polni
organi.
Polni i mokraćni sistem su kod riba odvojeni.
Testisi kod mužjaka i jajnici kod ženki su parni organi (gonade) i
nalaze se sa svake strane tijela, uz stjenku trbušne šupljine.
Testisi su bjeličasti, a jajnik je najčešće žućkast i zrnaste je građe.
Kod mužjaka riba, koji su polno zreli iz testisa ističe spermalna
tečnost – mliječ, a kod polno zrelih ženki, na presjeku jajnika
vide se jajne ćelije (ikra)
Polni produkti riba izlaze preko mokraćno-polnog otvora
(urogentalni otvor) koji se nalazi sa donje trbušne srane, sa zadnje
strane tijela
Kod mužjaka postoje parni sjemenici, a sjemenovodi se spajaju u
zajednički sjemenovod i sjemenici se otvaraju na mokraćnopolnoj
papili
Kod ženki se nalaze parni jajnici produženog (longitudinalnog)
izgeda
59
Jajovodi se otvaraju posebnim polnim otvorom iza analnog a
ispred mokraćnog otvora
Kod riba oplodnja je vanjska, a ženka polaže ikru koju mužjak
prelije sjemenom tečnošću.
Sjemenici riba (mužjak)
Jajnici - ovarijumi riba (ženka)
Endokrini sistem riba je u osnovi sličan kao kod viših kičmenjaka, ali
je po broju endokrinih tvorevina bogatiji
60
Ribe još posjeduju urofizu, Staniusove korpuskule, a utvrđeno je da i
pseudobranhije imaju neke endokrine aktivnosti
Urofiza je endogena tvorevina i može se naći samo kod viših
košljoriba i zo je mali ventrikularni produžetak kičmenog stuba,
bjeličaste boje
Sve funkcije urofize nisu ispitane, ali se zna da učestvuje u procesima
osmoregulacije
Staniusove korpuskule su parne bijele grupe endokrinih ćelija, smje-
štene na površini bubrega i njihovi hormoni učestvuju u
metabolizmu kalcijuma i osmoregulaciji
Pseudobranhije, kod vrsta riba gdje postoje, leže na unutrar
operkuluma, crvene su boje i po građi slične škrgama i ovaj organ
ima direktnu vaskularnu vezu sa okom i snabdijeva ga sa O2
Položaj endokrinih organa kod riba
61
Razmnožavanje riba
Ribe su po pravilu jednopolne jedinke i u rjeđim slučajevima
hermafroditne vrste (jedinke koje istovremeno imaju i muške i
ženske polne organe)
Neke vrste riba razmnožavaju se partenogenetski, bez oplodnje jajne
ćelije i to je razviće iz neoplođenih jajnih ćelija
Partenogeneza (babuška)
Jedan od oblika razvića riba je ginogeneza i ginogeneza označava
poseban način razvića jajeta, koje je oplođeno spermatozoidom, ali je
njegova funkcija ograničena samo na aktivaciju razvića oplođenog
jajeta
Novi organizam se razvija zahvaljujući nesljednom materijalu jedra
jajne ćelije pri čemu spermatozoidi, npr. šarana prodiru u ikru,
stimulišući njen razvoj, mada doklasične oplodnje ne dolazi
Ipak, većina riba ima biseksualnu reprodukciju, a jedinke imaju
62
razdvojene polove
Oplodnja jajne ćelije je u vodenoj sredini (spoljašnja oplodnja)
Ribe obično polno sazrijevaju u trećoj ili četvrtoj (rjeđe) godini
života, a mužjaci polno sazrijevaju nešto ranije od ženki
Pored ishrane riba u uzgojnom ciklusu veliki uticaj na polno
sazrijevanje ima i temperatura vode
Toplovodne vrste riba (šaran) polno sazrijevaju u proljetnom dijelu
godine kada je tempertura vode iznad 15 stepeni celzijusovih, a
hladnovodne ribe u polno sazrijavaju zimskom periodu kada je
temperatura vode oko 9-10 stepeni celzijusovih
Kod riba koje dostignu polnu zrelost često se ispoljava polni
diformizam pri čemu se, po izgledu razlikuju mužjci od ženki
Jedna od karakteristika je razlika u veličini između ženki i mužjaka.
Ženke šarana imaju zaobljen abdominalni dio (trbuh), a mužjaci su
izdženijeg oblika tijela
Kod polno zrelih mužjaka dužičaste pastrmke izdužena je donja
čeljust
63
Ženka i mužkjak šarana
Ženka i mužjak dužičaste pastrmke
Zbog velikog uticaja temperature i svjetlosti, vrijeme sazrijevanja i
mrijesta ima sezonski karakter
Zbirna količina jajnih ćelija riba naziva se ikra i ikra se za vrijeme
mrijesta izbacuje se odjednom
64
Ikra (jajne ćelije)
Razlikuje se 6 stadijuma zrelosti jajnika (ženke) i sjemenika
(mužjaci):
1. I stadijum
Polno nezrele ribe imaju jajnike i sjemenike u obliku tankih traka i
ne jedinke se međusobno ne razlikuju
2. II stadijum
Polne žlijezde su vrlo male, a ikra se može vidjeti samo pod lupom
Jajnici ženki su prozračni i bezbojni, dok su sjemenici mužjaka
najčešće bjeličasto-ružičaste boje
3. III stadijum
Počinje sazrijevanje te dolazi do naglog povećanja gonada
Ikra je žučkaste boje i vidljiva golim okom, a iz presječenog
sjemenika još ne izlazi mliječ
4. IV stadijum
Ribe su polno zrele, rast ikre je završen i ona ima okruglast oblik
65
Sjemenici su meki, mliječno bijele boje i pri slabom pritisku na trbuh
iz njih izlazi mliječ.
5. V stadijum
Za peti stadijum se kaže da je »tekući«, jer i pri najmanjem pritisku
na abdomen, ikra i mliječ cure napolje
Gonade zauzimaju gotovo cijelu trbušnu duplju, a u sjemenicima se
stvara tečnost za razrjeđenje spermatozoida, dok je ikra providna.
6. VI stadijum
Ikra je izbačena, a mliječ je istekao te gonade imaju izgled praznih
vrećica
Boja jajnika je purpurno crvena, a sjemenika crvenkasto smeđa, dok
je polni otvor zapaljen
Nakon kraćeg vremena, gonade opet prelaze u II stadijum
Gametogeneza je prva faza ontogenetskog razvića u toku koje od
prvobitnih (primordijalnih), nediferenciranih germinativnih ćelija sa
diploidnim brojem hromozoma nastaju haploidni visoko
diferencirani gameti (polne ćelije)
Proces nastanka spermatozoida (muški gameti) naziva
se spermatogeneza i odvija se u muškim polnim žlezdama, testisima
Razviće jajnih ćelija je oogeneza ili ovogenaza i vrši se kod jedinki
ženskog pola u jajnicima
66
Spermatogeneza se vrši u semenim kanalićima muških polnih žlezda
(testisa) riba
Započinje na stupnju embriona i nastavlja se neposredno
Spermatogeneza se odvija kroz tri faze: razmnožavanje
(proliferacija), rast i sazrevanje ćelija
U fazi razmnožavanja iz prvobitnih klicini ili germinativnih ćelija (iz
epitela testisa) mitotičkim diobama se obrazuju ćelije koje se
nazivaju spermatogonije
U drugoj fazi (faza rasta) spermatogonija uvećavaju svoju zapreminu
(rastu) i diferenciraju se u primarne spermatocite.
Broj hromozoma se u primarnim spermatocitama ne menja
(diploidan je), ali se zato menja količina DNK
U toku faze rasta vrši se replikacija DNK (udvajanje) tako da
primarne spermatocite imaju duplo veću količinu DNK u odnosu na
spermatogonije
Sazrevanje (treća faza spermatogeneze) vrši se kroz mejozu I i II
67
Mejoza I je redukciona dioba u kojoj se diploidna ćelija podijeli na
dvije ćelije sa haploidnim brojem hromozoma
U mejozi II se svaka od dvije haploidne ćelije podijeli na još dvije
Primarna spermatocita se dijeli mejozom I pri čemu nastaju
dvije sekundarne spermatocite sa haploidnim brojem hromozoma
Sekundarne spermatocite se zatim dijele mejozom II i nastaju
spermatide koje imaju haploidan broj hromozoma)
Znači, od jedne diploidne primarne spermatocite mejozom I i II
nastaju četiri haploidne spermatide. Oogeneza ili ovogeneza je
obrazovanje jajnih ćelija kod ženki
Oogeneza se tađer vrši kroz tri faze: proliferaciju, rast i sazrevanje
ćelija koje se odvija kroz mejozu I i II
U fazi proliferacije od prvobitnih klicinih ili germinativnih ćelija
epitela jajnika, mitotičkim diobama nastaju oogonije (ovogonije –
ishodične ćelije) sa diploidnim brojem hromozoma
U fazi rasta od oogonija postaju primarne oocite
68
Nakon ove faze nastupa faza sazrijevanbja oocita
Mejozom I primarne oocite se dijele na dvije haploidne ćelije koje su
nejednake veličine : krupnu sekundarnu oocitu (sadrži skoro svu
citoplazmu) i sićušnu polocitu (prvo polarno telašce ili primarna
polocita)
U mejozi II se obje ove ćelije podijele i to tako što od sekundarne
oocite opet nastaju ćelije nejednake veličine: krupna ootida i
sitna polocita II
Polocita I se podijeli na dvije polocite II i tako je krajnji rezultat
mejoze da od jedne primarne oocite nastane krupna ootida, koja
predstavlja jajnu ćeliju (funkcionalna ćelija) i tri nefunkcionalne
polocite.
69
Gametogeneza (spermatogeneza – lijevo i oogeneza – desno)
Jajna ćelija
70
Spermatozoid
Oplodnja jajne ćelije
Veličina jajne ćelije kod šarana je 1,4-1,5 mm, dok je kod salmonida
(pastrmke) veća - oko 4 mm, a boja ikre je specifična za svaku vrstu
ribe pa je kod pastrmki žuto-narandžasta, a kod šarana zelenkasta
Jajna ćelija stvara jednu membranu homogene mase sa radijalnim
kanalićima, poznatu kao membrana pelucida, a na njoj se nalazi
otvor – mikropila
71
Prilikom oplodnje, kroz mikropilu spermatozoid ulazi u jajnu ćeliju
Ako se ikra nalazi van vode, mikropila ostaje duže otvorena (kod
šarana oko 2 časa) , dok se u vodi zbog bubrenja veoma brzo zatvara
Mliječ mužjaka se sastoji od sjemene tečnosti i spermatozoida
Pri odabiru mužjaka za mriješćenje uzimaju se jedinke čiji je mliječ
gusta i bijelaq, dok je sivkast i vodenast mliječi slabog kvaliteta i
potiče od mladih, starih ili prezrelih mužjaka
U 1 mm3 kvalitetne sperme šarana ima 25 miliona spermatozoida, a u
istoj zapremini mliječa pastrmke oko 10 miliona
Spermatozoidi su u mliječu nepokretni, sve dok ne dođu u dodir sa
vodom i tada počinju da se pokreću, ali dužina pokretljivosti je
različita, a spermatozoidi šarana pokreću se oko 2 minuta, a
dužičaste pastrmke svega 87 sekundi
Nakon prodora spermatozoida u jajnu ćeliju, dolazi do oplodnje,
poslije čega počinje embrionalni razvoj.
Oplodnja jajne ćelije je klasičan način sjedinjavanja jedara iz jajne
ćelije i spermatozoida
Radi se o vanjskoj oplodnji (oplodnja u vodenoj sredini)
72
Po ulasku u jajnu ćeliju spermatozoid rotira za 180 stepeni i kreće se
prema centralnom dijelu ćelije
Sa pokretanjem muškoga nukleusa kreće se i ženski nukleus
Zatim se oba nukleusa spajaju u jeno jedro i nastaje diobno vreteno
Počinje proces mitoze i od jedne ćelije nastaju dve ćelije
Životni ciklus riba, nakon oplodnje jajne ćelije je podijeljen u 6 pe-
rioda: embrionalni, larveni period, period mladunaca, juvenilni
period, odrasli i stariji stadij života
Rbe su u pravilu jednopolne jedinke (mužjaci i ženke), ali sreću se i
rjeđi hermafroditi (jedinke-ribe koje istovremeno imaju i muške i
ženske polne organe) i postoje ribe koje su živorotke i ikrašice
Partenogenetsko razmnožavanje riba podrazumjeva razvoj
organizma iz neoplođene jajne ćelije.
Ginogeneza označava poseban način razvića jajeta, koje je
oplođeno spermatozoidom, ali je njegova funkcija ograničena samo
na aktivaciju razvića jajeta
Novi organizam se razvija zahvaljujući nasljednom materijalu jedra
jajne ćelije
Ovakva razviće sreće se u populacijama srebrnog karaša ili babuške
73
Mriješćenje je akt izbacivanja polnih produkata riba kada dolazi i do
sjeddinjavanja polnih ćelija (gameta -spermatozoida i jajnih ćelija)
Zbirno, jajne ćelije predstavljaju ikru riba.
Kod riba je prisutna vanjska oplodnja, tj oplodnja u prirodnim
uslovima, u vodenoj sredini.
U tom slučaju polno zrela ženka u vodi izbaci jajne ćelije (ikra) koju
nakon toga polno zreli m,užjaci preprskaju mliječi i na taj način se
izvrši oplodnja
Matica predstavlja polno zrelu jedinku, a polni dimorfizam
predstavlja pojavu jasne morfološke razlike između polno zrelih
mužjaka i ženki.
Polna zrelost riba koje se gaje (pastrmka i šaran) nastupaju u trećoj
godini života, ali se u vještačkom mrijestu koriste polno zrele jedinke
veće starosti jer daju kvalitetniju ikru (jajne ćelije) i ikru koja daje
zdravstveno otpornije jedinke u kasnijoj fazi proizvodnje
Prva faza ontogenetskog razvića (razviće od oplodnje juajne ćelije do
smrti jedinke) je embrionalni razvoj
Embrionalni razvoj podrazumjeva period života od oplodnje jajne
ćelije do pojave samostlnog oblika života
74
Embrionalni period riba se karakteriše endogenom ishranom na
račun žumanceta - vitelusa (hranidbena komponenta u jajnoj ćeliji)
Egzogena (vanjska, dodatna ishrana zastupljena je nakon
embrionalne faze razvića
U kompletnom toku embrionalnog razvoja riba razlikuje se
embrionalni period u užem smislu, gdje se razvoj zametka odvija u
unutrašnjosti jajne ćelije i predlarveni i predlarveni period, u kome
se izvaljeni - slobodni embrion još uvijek hrani vitelusam.
Prema tome drugi dio embrionalnog razvića su predlarveni i larveni
stadij
Tokom uže faze embrionalnog razvića riba postoji 8 harakterističnih
etapa
I etapa
Za prvu etapu embrionalnog razvića riba je karakteristično bubrenje
oplođene ikre - jajnih ćelija
II i III etapa
Oplođena jajna ćelija se dijeli i formiraju se embrionalne tvorevine,
dolazi do gastrulacije i obrastanja žumanceta od strane embriona,
IV etapa
U IV etapi (organogeneza) embrion se izdužuje, a na njegova dva
kraja počinje formiranje glave, očnih jabučica i repa, dok se na
sredini embriona vide začeci pršljenova
75
V i VI etapa
Počinje odvajanje repa i pokretanje embrona, a tokom VI etape, u
embrionu počnje da se formirase krvotok, što je znak da je došlo vrijeme
izvaljivanja (izlazak zametka iz jajne ćelije)
VII i VIII etapa
U VII etapi se odigrava valjenje zametka iz jajne opne, obrazuje se
pokretni usno-škržni aparat i završava razvoj diferenciranja
neparnih peraja
Ovim se završava embrionalni, a počinje predlarveni i larveni period
života riba
Embrionalni period razvoja ribe (etape užeg embrionalnog razvića)
Na tempo razvoja embriona najveći uticaj ima temperatura vode i
ukoliko je ona viša, embrion se brže razvija
76
Kod šarana je to temperatura iznad 15 stepeni celzijusovih, a kod
pastrmke to je temperatura od 9 i više stepeni celzijusovih
Zavisnost između visine temperature i broja dana kroz koji se
embrionalni razvoj odvija najčešće se izražava u "stepen-danima"
Pored temperature, na razvoj ikre utiče i svjetlost, kao i količina
kiseonika u vodi
Direktna sunčeva svjetlost koči razvoj ikre, posebno salmonidnih
vrsta riba (pastrmka), dok je kod ciprinidnih riba (šaran) usporava
Ribe se razvijaju do odraslih jedinki preobražajem ili metamorfozom
Jajna ćelija, predlarva; 3. larva; 4. mladunac
Ukoliko se u vodi ne nalazi dovoljna količina kiseonika, iz jaja se
77
razvijaju neotporne i sitne larve
Izvaljene ribice-larve još uvijek imaju žumančanu kesu iz koje se
hrane, posebno izgrađen krvni sistem, kao i specijalne organe za
disanje
U području usta larvi šarana nalazi se specijalna lepljiva žlijezda,
pomoću koje se larve pridržavaju za bilje i predmete u vodi i na taj
način se štite od propadanja u mulj
Larve salmonida (pastrmke) po izvaljivanju ostaju nepokretne, sve
dok se gotovo cijela količina vitelusa ne utroši
Tada sve larve isplivaju na površinu vode, uzimaju vazduh i njime
pune riblji mjehur
U toplovodnim ribnjacima larve se gaje u rastlišnim bazenima, zatim
u mladičnjacima i na kraju u tovilištima gdje se proizvode konzumne
kategorije
U salmonidnim ribogojilištima larve se gaje u nadkrivenim bazenima
mrestilišnog objekta, a zatim u mladičnjacima in a kraju u
konzumnim bazenima
U narednom periodu razvića (postembrionalni period) spoljna građa
juvenilnih organizama je slična građi odraslih jedinki, a dolazi i do
diferenciranja pola, iako polni organi još uvijek nisu razvijeni
78
Nakon embrionalnog perioda života formira se mlađ različite dobi,
dolazi do razvoja gonada - polnih žlijezda, testisa (mužjaci) i
ovarijuma (ženke)
To su već predkonzumne jedinke i u tom periodu života su polno
nedozrele
Period odraslog organizma počinje nastupanjem polne zrelosti i tek
tada ribe imaju sve karakteristike potpuno formiranog organizma
U posljednjem periodu ontogenetskog razvoja riba - starosti, rast jedinki se
kontinuirano usporava ili prekida, a jedinke postepeno gube i moć
razmnožavanja i na kraju organizam umire
Toplovodni ribnjaci
Uzgajališta toplovodnih vrsta riba obično se nazivaju ribnjaci, dok su
uzgajališta pastrmke salmonidba ribogojilišta
Ribnjak je poljoprivredno dobro u kojem se intenzivno
uzgajaju toplovodne vrste ribe
Rinnjaci koji imaju zaopkružen i potpun tok prouzbodnje, od
mrijesta (reprodukcije) polno zrelih jedinki, preko larvenih oblika i
mlađi do konzumne ribe nazivaju se punosistemski ribnjaci
79
Šaranski punosistemski ribnjak (Mošorin)
Pored punosistemskih tibnjaka postoje i specijalizovani ribnjaci u
kojima se proizvodi samo jedna uzrasna kategorija toplovodnih vrsta
riba i to su polusistemski ribnjaci
Na ribnjacima punosistemskog tipa razlikuju se faze mrijesta, uzgoja
mladunaca (jednogodišnjeg i dvogosišnjeg) i faza uzgoja konzumne
ribe (dvogodišnja i trigosišnja konzumna riba)
Ribnjal predstavlja uređeno i ograđeno zemljište i u tom području
može se regulisati hudrološki režim, odnosno dotok vode i u njemu se
može gajiti riba
U ribnjacima se najčešće gaji šaran kao jedina vrsta i to je
monokultura ili se šaran gaji zajedno sa drugim toplodnim vrstana
riba u polikulturnom obliku proizvodnje
80
Najčešće vrste, koje se gaje u polikulturi sa šaranom su amur
tolstolobik, som, štuka, linjak itd.
Šaran Amur Tolstolobik
Som Štuka Linjak
Predistražne radnje, potrebna dokumentacija za
izgradnju ribnjaka i hidrotehnička rješenja
Prije nego što se opredijeli za izgradnju ribnjaka potrebno
je da se obave is tražne radovi , odnos no da se uradi
s tudi ju o ispunjenos t i prirodnih uslova za podizanje ribnjaka na
tom lokalitetu
Osnovni istražni radovi podrazumevaju s p it ivanje kval i teta vode
za vodos nabdjevanje r ibnjaka , ispi t ivanje pedološkog
81
sastava tla, propustqivosti i konfiguracije terena i analizu
dugogodišnjeg hidrološkog stanja u pogledu količine vode
I s t r a ž i v a n j e k v a l i t e t a v o d e p o d r a z u m e v a
i s p i t i v a n j e f i z i č k o - h e m i j s k i h k a r a k t e r i s t i k a v o d e i
s a g l e d a v a n j e v r i j e d n o s t i p a r a m e t a r a t o g k v a l i t e t a
k o j i m o r a b i t i u s k l a d u s a p o t r e b n i m
v r i j e d n o s t i m a z a u z g o j r i b e
Pored toga moraju da se ispitaju i drugi abiotski faktori, kao i
mogući antropofeni uticaj na budući ribnjak
Istraživanja kvaliteta vode treba provoditi u višegodišnjem
period ili za to dobiti podatke od verifikovanih ustanova
Istraživanje pedološkog sastava i propustqivosti terena se obaviti u
odnosu na kvalitet podloge ribnjaka i vodopropusnost tla
Ova istraživawa obavljaju stručna lica, odnosno ustanove
registrovane za pružanje takvih usluga.
Treba naglasiti da su to uglavnom ispitivanja koja relativno
malo koštaju i uukupnoj investiciji čine neznatni dio troškova, a
garantuju sigurnost u budućoj investicionoj gradnji kompletnog
ribnjaka
82
Istraživanja hidrološkohg režima vode, za duži period tokom cijele
godine neophodna su za konstatovanje teoretskih pokazatelja
izmjena svježe vode na cijelom ribnjaku
Ovi podaci se lako dobioju od hidrometeoroloških stanica u području
buudućeg ribnjaka
Prije nego što se krene sa izgradwom ribnjaka, pored
predistražnih radova neophodno je obaviti još niz aktivnosti ,
a to se prije svega odnosi na prikupljanje neophodne
dokumentacije
Konačnu dozvola i saglasnost za izgradnju ribnjaka daje
Vlada (Ministarsva poljoprivrede i vodoprivrede)
Prvo je neophodno dati prijedlog o izboru lokacije budućeg ribnjaka
na osnovu predistražnih radova
Nakon toga je neophodna izrada investiciona studija o izgradnji
ribnjaka (Studija izvodljivosti), što radi nadležna naučno-
istraživačka ustanova
Pored toga potrebno je Rješenje o regulisanim imovinsko pravnih
poslovima, Saglasnost opštine na čijoj teritoriji se gradi ribnjak,
Mišljenje vodoprivredne inspekcije i dobijanje vodoprivredne
saglasnosti i dobijanje pozitivnog mišljenja od strane Zavoda za
zaštitu prirode
83
Još je potrebno obezbjediti urbanističku i teehničku dokumentaciju,
izraditi glavni projekt ribnjaka i priložiti sve ostalo potrebno za
dobijanje konačne saglasnosti Ministarstva poljoprivrede i
vodoprivrede.
Prilikom izgradnje ribnjaka, pored analize podloge (utvrđivanje tipa
zemljišta i vododrživosti) neophodno je iznaći adekvatna
hidrotehnička rješenja
Osnovni hidrotetehnički objekti svih ribnjaka su nasipi i grlenjaci za
upust i ispust vode
Postoje odbrambeni i pregradni nasipi ribnjaka
Odbrambeni nasip štiti ribnjak od mogućih poplava i gubitka vode iz
ribnjaka
Pregradni nasipi dijele velike vodene površine na pojedinačne vodene
površine
Izgradnjom ustava ili brana pregrađuje se prirodni tok vode i na taj
način se povećava stub vode u koritu dotoka ili se formira
akumulaciono jezerce
I oko akumulacije potrebno je izgraditi nasip
84
Dovodnim kanalom sa tog područja prirodnog toka doprema se voda
do ribnjaka i ta količina vode se dimenzionira prema potrebnoj
količini u odnosu na uzgojne površine ribnjaka
Dovodni kanali se grade tako da voda upušta slobodnim padom
Dovodni kanal vode kojom se napaja ribnjak
Pored dovoda vode u ribnjak uloga kanala je primanje viška vode
Ako je kapacitet dovodnog kanala mali i ne može istovremeno puniti
sve uzgojne bazene tada se izgrađuju tzv. Zapornice pa se uzgojne
površine pune redom, jedna za drugom
Na ribnjacima postoje upusti i ispusti vode
Upusti se grade na najšipim dijelovima ribnjaka i čine ga upusna
cijev za vodu iz dovodnog kanala
85
Ispusti se grade na najnižem dijelu ribnjaka i nalaze se također u
nasipu, između ribnjaka i odvodnog kanala
Voda se iz ribnjaka ispušta polagano, tako da se riba u bazenima
može povući u kanale dna uzgojnih bazena ili u područja koja se
nazivaju izlovne jame
Ispuštannje vode regulišu zapornice, otvaranem zapornica
Odvodni kanali također se grade na najnižim tačkama terena ili se
kopaju duboko da mogu primiti svu vodu koja se ispušta uz ribnjaka
Ukoliko nema gravitacionog dovođenja i odvođenja vode (punjenje i
pražnjenje) neophodno je da se voda koriste pumpe
Objekti punosistemskog šaranskog (toplovodnog)
ribnjaka
1. Matičnjak
Matčnjaci su bazeni u kojima se drže polno zrele jedinke
To je manji dublji ribnjak u koji se nakon odabira jedinki koje se
gaje, u jesen ili u rano proljeće stavljaju ribe koje borave u njima do
polne zrelosti, neposredno do prije mrijesta
86
Površina matičnjaka je obićno 1-1,5 ha, gdje je vertikani profil vode
(dubina) oko 1,5- m
Neki ribnjaci imaju više matičnih bazena u koje se stavljaju polno
nedozrele jedinke, polno zreli mužjaci i polno zrele ženke
2. Mrestilite
Mrestilište ribnjaka je objekt u kome se vrši kontrolisani mrijest i
ukoliko je potrebno koriste se predgrijači napajanja mrestilišta
zagrijanom vodom
To su manji objekti sa određenom konfiguracijom podloge koja često
ima kanal radi lakšeg izlova polno zrelih jedinki koje se mrijeste
3. Rastilište
To su bazeni ribnjaka koji saluže za uzgoj larvi koje se prenose iz
mrestilišta
Obično su veličine od 0.1 – 2,5 hektara
Rastilišta se koriste za gajenje riblje mlađi, najčešće do 30 dana
starosti
4. Mladičnjaci
87
Mladičnjaci ribnjaka služe za uzgoj jednogodišnjeg mlađa.
Ponekad se mladičnjaci koriste i za uzgoj odraslije mlađi za potrebe
trogodišnjeg ciklusa proizvodnje
Mladičnjaci, obično imaju površinu 3-15 ha, a veće površine se
slabije mogu kontrolisati
Dubina mladičnjaka može da varira (0,8-1,5 m)
Dubina od 1,50 m treba da čini oko 30 % mladičnjaka
5. Tovilišta
Tovilišta služe za uzgoj konzumne ribe , a zovu ih još i uzgajališta
U njima se gaji odraslija riba ili u dvogodišnjem ili trogodišnjem
turnusu i to u polikuturnom tipu uzgoja
Njihova veličina je takva da su veća od mladičnjaka, ali da ne prelaze
70.80 ha
Pogodne površine tovilišta su 45-50 ha, sa prosječnom dubinom vode
od 1,8 m
Takva tovilišta se mogu isprazniti vodom za oko tridesetak dana, ali i
za toliko vremena napuniti vodom
88
6. Zimovnici
Zimovnici su uski i duboki ribnjaci sa jakim protokom vode u kojima
se riba skladišti i čuva
To su manje površine (0,1-1 ha) sa prosječnom dubinom 1,5-2,1 m u
kojima se voda može izmjeniti za desetak dana
Punjenje i pražnjenje zimovnika vodom obavlja se za petnaestak sati
Intenzitet i pravci uzgoja šarana
Prema intenzitetu uzgoja uzgoj ribe može biti: ekstenzivan,
poluintenzivan i intenzivan
Ekstenzivan sistem uzgoja šarana bazira se isključivo na prirodnom
hranjenju ribe
Ovakav sistem ima pozitivan edekat na kvalitet vode
U ribnjacima sa poluintenzivnom sistemu riba se nasađuje gušće i
proizvodnja se bazira u na prirodnoj ali i dodatnoj ribljoj hrani
89
U tim ribnjacima vrši se gnojidba koja stimuliše razvoj organizna
ribnjaka koji su prirodna hrana ribama u nuzgoju
Intenzivan uzgoj se provodi dodatnom peletiranom ribljom hranom,
krmnim smjesama, a prirodna hrana je zanemariva
Intenzivnim uzgojem dobijaju se najveći prinosi mase ribe po jedinici
proizvodne površine i to iznad 2.500 kg/ha
Na našim ribnjacima prisutan je dvogodipnji i trogodišnji ciklus
proizvodnje
Ukoliko je dvogodišnji ciklus proizvodnje onda se u prvoj godini
obavlja mrijest i uzgoj jednogodišnjih mladunaca, a u drugoj godini
gaji se konzumna riba
Trogodišnji ciklus podrazumijeva da se u prvoj godini mrijesti riba,
uzgaja jednogodišnja mlađ, tehnologijom gušćeg nasada, u drugoj
godini gaji se mlađ dvogodišnjeg uzrasta, a u trećoj godini proizvodi
se konzumni šaran
Dvogodišnjim sistemom uzgoja može se dobiti šaran individualne
mase do 1.500 g
Proizvodnja šaranske ribe može biti monokultura (uzgaja se samo
jedna vrsta ribe) ili polikultura gdje se sa jednom vrstom ribe (šaran)
uzgajaju i druge vrste (tolstolobik, amur)
90
Radi boljeg iskorištenja proizvodnog potencijala ribnjaka ribe se
najčešće uzgajaju u polikulturi
Polikultura se ostvaruje kombinacijom raznih vrsta riba i težinskih
kategorija iste vrste u skladu sa raspoloživom količinom hrane
Pri tome treba paziti da nema međusobne konkurencije i negativnog
uticaja jedne na drugu vrstu ribe što se naziva kompeticija
kompeticijski odnos znači da je jedna vrsta ugrožena od druge u
odnosu na jedan ili više ekoloških faktora
Uzgojem riba u monokulturi ne koriste se svi potencijali ribnjaka i
rijetko se koristi, znatno manje u odnosu na polikulturni uzgoj
Proizvodnja šarana u polikulturi realizuje se prema varijantama
nasada, a u odnosu na dugogodišnje rezultate proizvodnje i
produktivitet ribnjaka
Pri tome tačno se zna broj vrsta i uzrast toplovodnih riba koje se gaje
sa šaranom
91
Mrijest šarana
ŠARAN SE U NAŠIM USLOVIMA MRIJESTI OD KRAJA
APRILA DO POLOVINE JUNA, kada je temperatura vode iznosi
više od 18 stepeni celzijusovih
Mrijest šarana može da bude prirodni ili slobodni mrijest,
polukontrolisani mrijest i kontrolisani mrijest
Za mrijest šarana prirodnim načinom koristi se dvije metode:
metoda grupnog mrijesta (staročeška metoda) i mriješćenje u
manjim grupama ili Dubiševa metoda
Metoda grupnog mrijesta u velikim ribnjacima najstarija je metoda
mrijesta šarana i ona se najviše koristi u ribnjacima s dosta
vegetacije koji su do mrijesta bili isušivani
U takve rubnjake se nasađuju polno zrele jedinke šarana
Ova metoda se bazira na prirodnom mrijestu unaprijed sastavljenih
grupa matičnih (polno zrelih) jedinki šarana
Punjenje mrestilišta ribnjaka treba obaviti kroz sita ili šljunčane
filtere
Na 1 ha vodene površine najčepće se nasađuje 6 do 12 matičnih riba
(polno zrele jedinke, mužjaci i ženke)
92
U ribnjake manje površine, od 0,5 ha obično se nasađuju dvije ženke
i četiri mužjaka
Prije nasada maticama se provjerava zdravstveno stanje, provode se
antibakterijske kupke, a matice se hrane dodatnom hranom sa
lijekovima
Mriješćenje šarana protiče bez intervencije uzgajivača
Prirodni način mrijesta šarana je puno manje zastupljen u odnosu na
kontrolisani način mrijesta ove vrste
Prednost prirodnog mrijesta šarana je što se mrijest realizuje u
potpuno prirodnim uslovima
Prije prirodnog mrijesta šarana provode se agrotehničke i
dezinfekcione mjere u uzgajalištu koje je tome namjenjeno
jedna od tih mjera je gnojenje ribnjaka što pospješuje razvoj drugih
akvatičnih organizama nižih sistematskih kategorija (plankton)
To je prirodna hrana larvama šarana nakon mrijesta
Pored toga potrebno je provesti i sanitarno-dezinfekcijske mjere koje
utiču na eventualnu pojavu nekih oboljenja ili mortaliteta jedinki
Nedostatak ove metofe (prirodni mrijest u grupama) je što uzgajivač
nikada tačno nezna broj mlađa koji uzgaja
93
Redovno. svakih 5-7 dana tokom ovog orirodnog mrijesta treba
kontrolisati kvalitet vode, količinu potroševe dodatne hrane, prirast
jedinki, zdravstveno i kondiciono stanje mlađi
Drugi način prirodnog mrijesta jeste mrijest šarana u manjim
grupama (DUBIŠEV MRIJEST)
Ovaj mrijest se može opisati kao mrijest u manjim bazenima
zatvorenog tipa, u sredini koja je skična kao i u prirosbim uslovima
Dubiševi bazeni
Prirodna mrestilišta ovog tipa se najčešće grade u obliku
pravougaonika, ali mogu biti i kružnog oblika i pojedinašna
mrestilišta su veličine od 50-70 m2
Ako se nrijeste 4 nužjaka i 2 polno zrele ženke, površina Dubiševih
bazena iznosi 150-250 m2
94
U tim bazenima obično postoje uzvišenja i udubljenja, a dno je
obraslo mekom travom
Nivo vode u tim bazenima treba da pokrije dno do oko 30 cm, a u
bočnim kanalima mreszilišta dubina vode treba da iznosi oko 50 cm
Lateralni kanali služe za plivanje matičnih jedinki
Dubina vode u tim bazenima ne smije varirati jer u suprotnom šaran
se neće izmrijestiti
Dubišev mrijest se u našim uslovima odvija u maju rijeđe nešto
kasnije, a mrijestilište se puni vodom neposredno prije nasada matica
Temperatura vode treba da bude iznad 18 ºC
Fizičko hemijski sastav vode treba prekontrolisati i vrijednost
pojedinih parametara treba da je u granicama koje odgovaraju
uzgoju toplovodnih riba
Ukoliko su svi preduslovi za mrijest zadovoljeni mrijest šarana može
da se obavi narednog jutra i taj mrijest traje oko pet – osam sati
Proizvodnja započinje odabirom polno zrelih jedinki koje se žele
mrijesti i to je odabir na osnovu jasnih morfoloških razlika u izgledu
polno zrelih mužjaka i ženki (polni dimorfizam)
95
Polno zrela ženka šarana sa zaobljenim abdomenom
Polno zreli mužjak sa izduženijim tijelom
Ženke odlažu oko 200.000 jaja, a oplođenost ikre je oko 75%
Ovisno o temperaturi vode, inkubacija oplođene ikre traje 4 do 5
dana
Izvaljane larve su prozirne dužine oko 5 mm
Četiri do pet dana nakon valjanja, larve isplivaju na površinu i
uzimaju kisik i poslije toga slobodno mogu plivati
96
Nakon 7-8 dana od pojave larvi one se izlovljavaju i mogu da se
prenesu u nanredne proizvodne bazene (rastilišne bazene)
U Dubiševim bazenima nakon pojave larvi razvili su se planktonski
organizmi koji su prirodna i jedina hrana larvama šarana
Prirodna hrana larvama šarana (zooplanktomski organizmi)
Jedan dan poslije mrijesta ženke šarana se izlovljavaju i u živom
stanju se vraćaju u matične bazene ribnjaka
Izlov matica obavlja se u noćnim satima, rano ujutro prije izlaska
sunca ili za vrijeme oblačnog dana
Na kraju se Dubiševi bazeni prazne i pripremaju za narednu
proizvodnu godinu
97
Prirodni mrijest šarana
1. Uzgojni bazen 2. Nasad matica 3. Matice u bazenima 4. Izlovljavanje
matica nakon mrijesta 5. Prikupljanje larvi
Kontrolisani mrijest šarana
Kontrolisani mrijest šarana je najefikasniji način mrijesta gdje
je potpuni uticaj čovjeka na tok reprodukcije
Osnov uspješnosti kontrolisanog mrijesta šarana postiže se pravilnim
postupcima u odnosu prema polno zrelim jedinkama (maticama)
koje se mrijeste
98
Matice, polno zrele jedinke šarana, mužjaci i ženke prije mrijesta
drže se u matičnim bazenima ribnjaka
Poželjno je da se te matice drže u manjim bazenima ribnjaka i to u
gustoći nasada koji iznisi 100 do 300 jedinki /ha
Te matice umaju poseban režim hranjenja i sa hranjenjem se
počinje tek na proljeće, kada temperatura vode rasze iznasi 12
stepeni celzijusovih
U zimskom periodu, kada je temperatura vode ispod 12 stepeni
celzijusovih matice se ne hrane
Većina ribnjaka praktikuje hranjenje matica žitaricama i količina
žitarica kao dnevni obrok iznosi oko 2% mase ribe koja se hrani
Izbor matica za mrijest podrazumjeva analizu tempa rasta,
sposobnost iskorišćavanja hrane, otpornost na bolesti i otpornost u
odnosu na kvalitet vode i na ostale karakteristike koje su vidljive na
mladim jedinkama koje potiću iz mrijesta odabranih matica
Prije mrijesta odabrane maTICE PRVO SE RAZVRSTAVAJU
PREMA POLU, a nakon toga utvrdi se njihovo kondiciono stanje
Odabrani mužjacl i ženke često se drže se odvojeno
Ženke, zbog razvijenih jajnika imaju naduven trbušni dio, a analni
otvor odvojen je od polnog
99
Neposredno prije mrijesta koža oko polnog otvora zarumeni i
nabrekne
Kod mužjaka su prsne peraje, a nekada i glava blago hrapavi, trbuh
je tvrd, a analni i polni otvot nisu razdvojeni kao kod polno zrelih
ženki
Pored toga oblik tijela ženki je ovalalan, a kod mužjaka tijelo je
izduženo
Polno zreli primjerci šarana (ženka i mužjak)
Polni otor mužjaka i ženki
100
Matice se drže u matičnjaku i najbolje je da se matice izlovljavaju u
jesen, a mrijeste se narednog proljeća
Tako izlovljene matice prezimljavaju u bazenima koji su duboki i
dobro obskrbljeni kiseonikom i svježom vodom
Na proljeće se matice nasađuju u manipulativne bazene ribnjaka i to
oko 25 jedinki/ha, a odabrane matice prenose se u živom stanju u
mrestilišni objekat
U vrijeme mrijesta potrebno je da temperatura vode u mrestilištu
bude kao i temperatura vode gdje su matice ranije bile
Nakon toga temperatura vode u mrestilištu se postepeno povećava,
obično za 0,5-1 stepen dnevno do potrebne temperature od oko
dvadesetak stepeni
Prije mrijesta, radi potpunog satrijevanja gonada matice se
hipofiziraju i nakon toga bez problema iz tijela matica cure polni
produkti
Prenos matica u mrestilište vrši se vrlo pažljivo
te jedinke se izlove u i u živom stanju prenose iz matičnog
bazena u mrijestilišne objekte i to najčešće u tzv.
„nosiljkama“
101
Izlov matica
Prenos matica (polno zrelih jedinki) u nosiljkama u mrestilišni objekat
Prije mrijesta matice se anesteziraju
Anesteziranje se provodi u manjim bazenima (oko 100-150 litara
vode) i u tim bazenima može se anestezirati 6 ili 7 matica
Kao anestetičko sredstvo, na našim ribnjacima najčešče se koristi
sredstvo sa oznakom MS 222 u koncentraciji 10 mg/100 l vode
102
Ubrizgavanjem hipofize u tijelo polno nedozrelih matica koja se
mrijeste postiže se konačno sazrijevanje polnih produkata
Hipofiza je endokrina žlijezda čiji koja luči brojne hormone, a među
njima su i hormoni koj itiču na sazrijevanje polnih celija
(folikulostimulirajući hormoni)
Prvo se provodi postupak vađenja hipofize iz potpuno polno zrelih
primjeraka, a vađenje hipofize se vrši bušilicom u čeonom glavenom
dijelu polno zrelih jedinki
Vađenje mozga sa hipofizom treba provesti vrlo pažljivo
Uzimanje hipofize iz čeonog regiona šarana
Hipofiza je dio mozga (međumozga), pa se vađenje bazira na vađenju
mozga sa hipofizom
103
Nakon vađenja hipofize sa mozgom, pumpicom se usisa mozak sa
tekućinom i sluzi, a onda se hirurškom pincetom vadi hipofiza
U bočicu od oko 150 ml acetona dodaje se stotinjak hipofiza i to
odstoji desetak sati
Poskije toga slijedi novi postupak tretiranja hipofize
Hipofize (njih stotinjak) stave se novi veći rastvor acetona (300-400
ml) i to odstoji 6 sati
Poslije toga se hipofize stavljaju u treću kupku koja je ista kao i
druga, a nakon toga hipofize se suše, najčešće filter papirom u
tamnoj prostoriji
Osušene hipofize, do hipofizitanja jedinki za mrijest drže se u
tamnim bocama i tako pripremljena hipofiza je aktivna duži period
(par godina)
Matičnim jedinkama šarana koji se mrijesti hipofiza se može
aplicirati svježa ili preparirana u vidu vodenkaste suspenzije
104
Ukoliko se daje (aplicira) kao vodenkasta suspebzija, sušenoj hipofizi
koja se usitni ili izmacerira prvo se doda nekoliko kapi vode
Ta masa se i dalje usitnjava, a nakon toga potpuno usitnjenoj hipofizi
dodaje se fiziološki rastvor koji se odvojeno pravi i koji čini 1 l
destilovane vode sa 6,4 g NaCl
Za hipofiziranje se koriste igle koje injektivnim putem ubrizgavaju
hipofizarni rastvor u tijelo matica
Ubrizgavanje hipofize
Ubrizgavanjem hipofize u krvotok polno nedozrelih jedinki šarana
postiže se polna zrelost bez obzira na vanjaske uslove sredine
105
Kada se utvrdi potrebna temperatura vode u mrestilištu pristupa se
prenošenju matica u mrestilište i matice se stavljaju u bazene s dobro
aerisanom vodom
Hipfiziranje se obavlja u skladu s polom, masom jedinki i
temperaturom vode
Hipofiziranje ženki obavlja se u dva navrata, a mužjaka jedanput
Potreba konzervisanih hipofiza ženkama variraju od 2,8 – 3,5 mg/kg
mase
Zajedno sa hipofizom ženkama se daje i tekućina u kojoj je hipofiza
Na 1 kg mase, u prvom navratu daje se 0,2 ml tekućine, a u drugom
navratu 0,3 ml
Druga doza hipofize ženkama se aplicira 12- 24 sata nakon prve
Nakon druge doze hipofize ženkama, kroz polni otvor može da curi
ikra i tada se pristupa ušivanju poln0og otvora, kako se ikra ne bi
rasipala
106
Ušivanje polnog otvora može da se obavi hirurškim koncem i iglom
Odšivanje zašivenog polnog otvora ženki prije cijeđenja ikre
Mužjaci se hipofiziraju jednokratno
Ukupne potrebe ženki za hipofizom variraju od 2,5-3,5 mg/kg mase
tijela, a potrebe mužjaka su upola manje
Neposredno prije mrijesta odabrane matice treba ponovo
anestezirati
107
Anasteziranje matica šarana
Koristi se isti anestetik (MS 222) i može se koristiti više puta tokom
24 sata
Nakon anesteziranja matice se prenose na mrestilišni sto i obrišu se
radi lakše manipulacije jedinkama u živom stanju
Posebno se obriše region genitalnog otvora i podrepna peraja jedinke
Brisanje (sušenje) matica ženki šarana
108
Mliječ polno zrečlh mužjaka šarana se može uzimati na više načina
Jedan od načina je da se mužjak drži u kosom položaju iznad suhe
posude u koju se masiranjem abdomena istiskuje mllječ
Drugi način je da se iz tijela polno zrelih mušjaka mliječ uzima
pipetom
Istiskibanje mliječi iz tijela polno zrelih mužjaka masiranjem abdomena
Uzimanje mliječi pipetom
109
Držanjem mliječi na nižoj temperaturi (16 stepeni) spermatozoidi u
spermalnoj tečnosti (mliječi) pokretni su i aktivni 24 sata, a na još
nižoj temperaturi spermatozoidi su pokretljivi i duže
Ženke koje su hipofizirane potpuno su spremne za mrijest i kra curi
iz polnog otvora
Često se iz jedne polno zrele ženke koja se mrijesti dobije 500.000-
800.000 pojedinačnih jajnih ćelija
Ikra se izvaga, a obično 1 kg ikre ima oko 700.000 jajnih čelija
Ikra se iz ženki istiskuje na sličan način kao i mliječ mužjaka,
masiranjem abdomena, ali ni mliječ ni ikra ne smiju doći u dodir sa
vodom
Istiskivanje jajnih ćelija (ikre) iz tijela polno zrele ženke šarana
110
Nakon što je istisnuta ikra dodaje se mliječ mužjaka i pristupa se
mješanju polnih produkata (inseminacija)
Matice iz kojih su istidnute gonade što prije se vraćaju u matične
bazene ribnjaka
Dodavanje mliječi mužjaka (spermalne tečnosti) na istisnute jajne ćelije
Obično se na 1kg ikre dodaje mliječ dva mužjaka
Dobro izmešanoj smjesi mliječi i ikre (pažljivo mješanje guščjim
perom) dodaje se oplodna tečnost (10 l vode + 40 g NaCl + 30 g
amonijum karbamida ili uree)
Mješanje smjese se kontinuirano nastavlja najmanje 60 minuta i tako
se sprečava jače grudvanje i ljepljenje ikre
111
Mješanje polnih produkata šarana
Količina oplodne tečnosti je tolika da neznatno pokrije smjesu i ta
količina obično je 2 cm iznad smjese i to pospješuje oplodnju koja
nastupa odmah nakon dvadesetak sekundi
Postupak kompletne oplodnje traje oko 5 minuta, a zatim slijedi faza
bubrenja oplođenih jajnih ćelija
Bubrenje pospješuje i specijalni rastvor za bubrenje
Ljepljivost ikre se može otkloniti ako se ikra tretira sa taninom
(rastvor vode od 10 litara i 15-16 g tanina)
Taj rastvor se doda na oplodnu tečnost i smjesa se stakno mješa, a
poslije se odlije oplodna tečnost, smjesa se ispire i zatim se
odljepljena oplpđena ikra i koja je ispirana stavlja u inkubacione
aparate
112
Ispiranje ikre sa taninom (smanjivanje ljepljivosti)
Najčešće upotrebljavani inkubacioni aparati su Zuger aparati
Inkubacioni aparati za oplođenu ikru šarana (tip Zuger aparati)
113
Inkubiranje ikre šarana u 150 litarskim inkubatorima
Ti aparati umaju dotok svježe vode sa donje strane i obično imaju
zapreminu 9 litara
Ikrom se pune do polovine, a najvipe do 3/4 zaprenine inkubacionog
aparata
Neki ribnjaci se koriste i veći inkubacioni aparati, zapremine do 200 l
Embrionalno razviće šarana traje kratko, oko 4 dana, a razvojem
embrija šarana potrene za kiseonikom se povećavaju
Nakon stavljanja ikre u inkubator neophodno je regulisati dotok
svježe vode sa donje strane inkubacionog aparata
114
To je obično dotok vode koji obezbeđuje protok svježe vode hroz
inkubator od oko 2 l/min
Od poletka nasada u inkubacionom aparatu potrebe za kiseonikom
postaju veće i mora se uspostavljati intenzivniji dotok svježe vode
Ikra se u struji vode u inkubacionom aparatu pokreće gore dole i
ukoliko je protok jači može se desiti da sa vodom izađe i ikra
Mortalitet ikre tokom boravka u inkubatoru nije veći od 20%
Razvojem ikre (embrija) boja ikre se mijenja, od zelenkasto-žute,
smeđe i potpuno tamne
Tokom boravka u inkubatoru provode se hupke koje
podrazumjevaju treturanje ikre protiv gljivičnih oboljenja i to
farmaceutskim antifungidnim sredstvom koje se upotrebljava prema
uputstvu
Izvala jedinki može se provoditi i u koritima mrestilišta
Kada se u inkubatoru pojave prve izvaljene jedinke one se pažljivo
izvade i rasporede po svilenom pletivu iznad korita
115
tada se uspori ili prekine dovod vode u inkubatoru u trajanju 5-8
minuta
Konačna izvala se dešava na svilenoj mrežici
Nakon što se izvade izvaljene larve ponovo se uspostavi i pojača
dotok vode što uzrokuje bolju pokretljivost larvi od dna prema
površini
Nakon 4 dana larve su dovoljno razvijene i već počinju plivati, jer su
napunile riblji mjehur koji je hidrostatilki aparat
Istovremeno, više od polovine broja larvi može uzimati dodatnu
hranu
NaJJEDNOSTAVNIJA DODATna hrana je žumance, koje se
prokuva i usitni.
Jedno jaje je dovoljno za dva dana za 100.000 larvi, a dalji uzgoj
podrazumjeva proizvodnju šaranske mlađi
116
Kuhano jaje nije potpuna hrana pa se može davati samo nekoliko
prvih dana
Uzgoj larvi u rastilištu
Gajenje mlađi toplovodnih vrsta rtba počinje veću mrestilišnim
objektima ribnjaka
Nakon mrijesta pohavljuju se larveni oblici lpji se nakon mrijesta
gaje u rastilišbum nazenima ribnjaka
Rastilišta su obično manji uzgojni objekti, veličine su prosječno 1
ha/1,5 , a dubina vode je 50-70 cm, tako da se mogu kontrolisati
Priprema rastilišta za prihvat larvi podrazumjeva predhodno
provođenje agrotehničkih i dezinfekcionih mjera kao i gnojisbu
rastilišnogbazena
To znači da su rastilišta prije upusta vode vila na suhom, da su bila
dezinfikovana krečom u količini od 1,500-2.000 kg/ha (sehidratisani
kreč) i da su pođubrena sa oko 4 tone organskog đubriva (stajnjaka)
po hektaru
Đubrenje je neophodno radi razvoja organizama nižih sistematskih
kategorija koji su prirodna hrana larvama u uzgoju
117
Upust vode u rastilišta treba da bude 7 dana prije nasada larvi i to na
takav način da voda predhodno pređe preko šljunkovitog ili
pjeskovitog filtera, radi eventualnog ulaska divlje ribe u rastilište
Prenošenje larvi iz mrestilišta do ribnjaka (rastilišni bazeni ribnjaka)
obično se vrši u polietilenskim, plastičnim vrećama sa vodom i
dodatkom kiseonika
Etilenske vreće u kojima se prenose larve šarana
U rastilište se obično nasadi oko 500.000 – 800.000 komada larvi
šarna na jedan hektar i to je optimalnmo, ukoliko larve tu ostaju do
kraja gajenja
Ukoliko u rastilištu ostaju tridesetak dana nasad je veći i iznosi i do
2-2,5 miliona kom./ha
I pored visoke zastupljenosti prirodne hrane u rastilištu larve treba
šarana treba početi dodatno prehranjivati
118
Ta početna hrana obično sadrži visok procenat bjelabčevina (riblje
brašno – 60&), zatim sadrži i sojino mlijeko (30%) kao i žumanac
(10%)
Prvih 7- dana u rastilištu na oko 100.000 larvi daje se samo 25 g ove
smjese, a ova količina se nakonn toga svakodnevno povećava 20-30
%
Poslije još 7 dana u smjesi hrane žumance se zamjenjuje pšeničnim
ili kukuruznim brašnom i petnaestog dana daje se 2 kg te smjese na
oko milion jedinki
Ovoj smjesi hrane dodaje se vitaminski i mineralni premiks
Hrana se stavlja na hranilišne stolove ili u obične lavore
Hranilišni sto
119
Uginuće larvi (mortalitet) u rastilištu je velik i iznosi oko 50% u
odnosu na početni broj
Prilikom nasada larvenih oblika šarana potrebno iz mrestilišta u
rastilište je voditi računa da se larve šarana prilagode temperaturi
vode u rastilištu
Ujednačavanje temperature vode u kojoj su izvaljene (voda
mrestilišta) i temperature vode rastilišta postiže se polaganjem vreća
sa larvama u površinske dijelove vede u mrestilištu i to tridesetak
minuta
Tokom boravka larvi u rastilištu, rastilište treba konstantno
nadzirati i pratiti kvalitet vode, prirast, potrošnja hrabe, zdravstveno
stanje jedinki itd.
Za tridesetak dana boravka u rastilištu (već tad larve poprimaju
izgled mladunaca) individualno imaju masu 1-1.5 g.
Nakon larvenog stadijuma slijedi uzgoj mladunava (jednomjesečni
uzrast, jednogodišnjaci, dvogodišnjaci)
120
Uzgoj šaranskog mlađa )jednogodišnjaci i dvogodišnjaci)
Svi pripremni radovi na prihvatu jednomsjesečne mlađi (odraslije
latve) baziraju se na tome da se u mladičnjaku stvore što bolji
proizvodni uslovi
Ti uslovi podrazumjevaju primjenu agrotehničkih i dezinfekcionih
mjera, kao i gnojidbu (đubrenje)
Prva radnja koja uključuje pripremu odnosi se na plitko zaoravanje
i usitnjavanje tla uzgojnog bazena, jer sitnjenje može pospješiti
biohemijske procese
Predhodno je uzgojna površina dobro isušena i na taj način postiže se
bolja mineralizacija tla i istovremeno se obezbjeđuju minerali za rast
ribe
Mehanički obrademo tlo
121
Dobroj pripremi doprinosi i neophodno zakrečavanje uzgojnih
površina
Obično se koristi 2.000-3.000 kg/ha hidrantnog kreča ili oko 500
kg/ha živog kreča
To doprinosi i blagoj bazičnoj sredini tokom uzgojnog perioda, što
pogoduje jedinkama koje se gaje
Ukoliko je voda u uzgajalištu zamućena količina kreča se može
povećati
Dezinfikovane uzgojne površine ribnjaka (krečenje)
Prije upuštanja vode u uzgojni bazen potrebno je izvršiti gnojidbu
Đubrenje (gnojidba) se provodi jer je na taj način obezbjeđena
prirodna hrana ribama u uzgoju odnosno obezbjeđen je
razvoj akvatičnih organizama nižih sistematskih kategorija kojima
se šaran hrani tokom uzgojnog ciklusa
122
Đubrenje se provodi organskim i mineralnim đubrivom, ali se više
upotrebljava organsko (stajsko đubrivo)
Često se koristi stajsko gnojivo u loličini 800-1.000 kg/ha
Gnojivo se razbacuje po cjeloj povrpini, a nakon toga se opet plitko
zaore
U nekim zemljama svijeta (Jugo-istočna Azija) uzgoj ribe i
ptica – plovki vrši se istovremeno
U takvim slučajevima uzgajališta se ne đubre jer patke i slične
ptice svojim prisustvom obezbjeđuju prisustvo đubreta
Pored organskog đubriva, uzgojilišta se đubre i sa mineralnim
đubrivom
Ta đubriva se koriste u obliku fosfora i azotnih supstrata
Ukoliko se đubri sa mineralnim đubrivom uzgojna voda se đubri sa
količinom koja obezbjeđuje da se u 1 litru vode bude 0,3-0,5 mg
fosfora i ukoliko se koriste ta mineralna đubriva u uzgojilište se
unose u više navrata
Kod nas su uzgojne vode bogate sa kalijumom i njegova količina u
vodi je zadovljavajuća tako da se uzgojojilišta ribe ne moraju da
đubre radi toga
123
Đubrenje se vrši u odnosu na katergoriju zemljišnog dna
Najveće količine mineralnog đubriva (super-fosfat) daju se ako je tlo
siromašno, a manje količine tog đubiva daju se ako je dno
uzgajališta pjeskovito
Nakon svih pripremnih radnji vrši se upust vode i to 7-10 dana prije
basada iz rastilišta
I ovaj put upust vode treba izvršiti preko gustih rešetki jer se na taj
način sprečava ulazek nepoželjnog zajedno sa vodom
Povrpina mladičnjaka je obično 5-15 ha, a dubina vode u njima
varira od 0,8-1,5 m po vertikalnom nivou
UKOLIKO MLAĐ ZIMUJE U TIM BAZENIM (DVOGODIŠNJA
MLAĐ) POTREBNO JE DA U TIM MLADIČNJACIMA DUBINA
VODE BUDE 1,5 M BAREM NA 30% BAZENA
Da bi se ribnjak obezbjedio vlastitom mlađi treba ga graditi na takav
način da oko 20% površine ribnjaka čine mladičnjaci
Nasađivanje mladičnjak je vrlo precizan posao
124
Ukoliko se želi proizvesti jednogodipnja mlađ za dvogodipnji turnus
proizvodnje konzumne ribe onda se mladičnjak naseljava sa oko
20.000.35.000 kom./ha
Ua proizvodnju krupnijeg, trogodišnjeg šarana mladičnjak se
baseljava gušće (40.000.60.000) kom/ha
Nakon 4-6 sedmica vrši se izlovljavaju iz mrestilišta specijalnim
mrežama
Kada se mladunci šarana (larveni oblici polako poprimaju izgled
mladunaca) naviknu na uzimanje dodatne riblje hrane, treba je
davati na hranidbenim stolovima ili na ozbnačenim mjestima
Ishrana mladunaca može se vršiti i iz specijačnih hranidbenih
čamaca ili putem hranilica
Označena mjesta hranjenja
125
U hrani za mladunce sada je najviše ugljiko-hidrata – kukuruz
(35%), a pored kukuruza u ribljoj hrani nalazi se pšenično brašno,
soja, ječam, a dodaje se i proteinska komponenta
Količina dnevnog obroka se određuje na osnovu mase ribe u
mladičnjaku, planiranom tempu rasta, koncentraciji O2 u vodi i
temperturi vode.
Količina dnevnog obroka obično iznosi oko 4-6% ihtiomase u
uzgojnom bazenu
Hranidbu treba provoditi svakodnevno
Kontrolnim ribolovima može se provjeriti brzina rasta i zdravstveno
stanje jedinki, a što je najvažnije mogu se dobiti i podaci o ukupnom
broju tei mladunaca
Kontrolni ribolov mrežom „sačmaricom“
126
Neki ribnjaci imaju bazene gdje prezimljuje jednogodipnja mlađ
(zimovnici) i od njih se naredne godine dobijaju šarani koji imaju
veću masu
Jednogodišnji mladunci mogu uzimati i iskorišćavati hranu i na
nižim temperaturama vode, pa se i u tim zimovnicima prehranjuju
Preporučuje se da se jedan zimovnik koristi za nasad mlađi iz jednog
mlasičnjaka
Zimovnici su dublji bazeni, prosječno veliki oko 1,5 ha, a njihova
dubina je oko 1,5 m po vertikalnom nivou
U zimovnike se upušta voda pri kraju proizvodnog ciklusa u cijelom
ribnjaku
Takvi zimovnici se naseljavaju sa oko 100.000-200.000 komada/ha
jednogodišnjeg šarana
U zimovnike stalno treba da dotiče svježa voda koja sadrži dosta
kiseonika
Jedna kompletna izmjena vode u zimovnicima treba da bude za 15
do 20 dana
Najčešći uzroci uginuća jednogodišnjeg šarana tokom boravka u
zimovnicima je kondiciono i zdravstveno stanje jedinki ili loš kvalitet
vode
127
Uginuće jednogodišnje mlađi u zimovnicima je oko 15-20%
Uzgoj konzumnog šarana
Konumni šaran može da se gaji (rjeđe) u monokulturi ili proizvodnja
konzumnog šarana može biti realizovana u polikulturi sa drugim
vrstama riba (češće)
Konzumna riba može se gajiti u dvogodišnjem ili trogodišnjem
ciklusu proizvodnje, a nekada se gaji četverogodišnja riba sa znatno
većom masom tijela
Ipak, rentabilnije je proizvoditi ribu u dvogodišnjem turnusu
Za ovakvu proizvodnju, u proljetnom periodu u tovilišta se nasađuje
jednogodišnja mlađ šarana koja je zimovala na ribnjaku i koja ima
masu iznad 100 g, sa bi se na jesen dobili primjerci sa oko 1.2oo g
Nasađivanje u tovilištu je oko 1.500-2.000 kom/ha, a gubitci su oko
20-25%
Na ovaj način dobija se prinos mase od 2.000-2.500 kg/ha
128
Dvogodišnji šaran
Pripreme za prihvat traju tokom zime, kada se dešava tzv odmor
zemljišta
Nakon toga pristupa se dezinfekcijskim i meliorativnim mjerama
Primjenjuje se krečenje ribnjaka, gnojidba, košenje, oranje,
izmuljivanje dna (posebno lovnih jama
Tokom „odmora“ materija na dnu ribnjaka se razgrađuje i
mineralizuje
Na taj način tlo se regeneriše, a većina štetnih organizama ugiba
Isušivanje je važno radi kontinuirano dobrog biološkog stanja
ribnjaka
Krečenje ribnjaka je dobar vid dezinfekcije
129
Krečenje tovilišta kao velike površine provodi se upotrebom
traktorskih rasipača i krečenjem se postižu veoma značajni učinci, a
pored dezinfekcije krečenjem se reguliše pH vrijednost tla, osigurava
Ca u tlu i vodi, ubrzava se razgradnja organske materije itd.
Krečenje se vrši i radi eventualne pojave biljne vegetacije, povećanja
prozirnosti vode, obnavljanje dijela kiseonika u vodi itd.
Kreč se koristi u 3 oblika; živi i gašeni kreč (CaO i Ca OH2) i
vapnenac (CaCO3)
U ribnjacima s dubljim slojem mulja koristi se živi kreč u količini od
ok 500 - 700 kg/ha
Ribnjaci sa manjim slojem mulja koriste manje količine živog kreča
Ukoliko se za zakrečavanje ribnjaka koristi gašeni kreč ili vapnenac
njihova količina za tu svrhu je veća
Prirodna hrana šaranu i drugim toplovodnim ribama u uzgoju je
posljedica gnojidbe ribnjaka, organskim i mineralnim đubrivima
Tovilišta se gnoje sa oko 1.000 kg/ha
Istovremeno se dodaje azot i tu u obliku uree, amonijumsulfata ili
amonijevognitrata u količini od 100-150 kg/ha, kao i fosfor u obliku
superfpsfata u količini os oko 100 kg/ha
130
Dopunska gnojenja ribnjaka provode se svakih petnaestak dana
tokom cijele uzgojne sezone
Kao dopunsko gnojivo često se upotrebljavaju mineralna gnojiva u
količini 100-200 kg/ha
U tovilištu voda mora da bude na zadovoljavajućeg kvaliteta, a
parametri koji određuju fizičko-hemijski sastav (pH, O2), organska
materija, amonijak, temperatura) moraju da budu u granicama
potrebnim za uzgoj toplovodnih vrsta riba
U tovilištu se mora pratiti zdravstveno stanje jedinki, što se
obezbjeđuje stalnim nadzorom veterinarske službe
Pored dvogodišnjeg primjenjuje se i trogodišnji turnus proizodnje
šarana i ostalih toplovodbih vrsta različitih uzrasnih kategorija i to se
realizuje u polikulturi
Osnovni cilj trogodišnje proizvodnje je da se dobiju pojedinačni
primjerci veće mase
Kombinacija nasada tovilišta sa mladuncima realizuje se prema tzv.
varijantama nasada što zavisi dugogodišnjeg produktiviteta ribnjaka
Prije nasađivanja tovilišta, mlađ se sortira i zdravstveno pregleda
Mlađ se u tovilište prenosi u živom stanju i to u posudama koje imaju
perforirano dno i te posude nazivaju se kible
131
Kibla sa ribom
Da bi se tačno utvrdio broj mlađi kojom se naseljava tovilište,
potrebno je prebrojati svaku kiblu
Tokom proizvodnje u tovilištu vrše se u kontrolni ribolovi, koji se
najčešće vrše mrežama „sačmaricama“, koje se nasumice bacaju po
površini vode tovilišta
Ulovljenim primjercima se prekontroliše individualna masa i
zdravstveno stanje
132
Hranjenje šarana tokom uzgojne sezone
Potencijal ribnjaka ne može osigurati kompletne potrebe za
prirodnom hranom, pa se ribe u toplovodnim ribnjacima
prehtanjuju dodatnom hranom
Kao dodatna riblja hrana najčešće se koriste razne žptarice ili
krmne smjese
Žitarice se daju u obliku brašna ili cijelog zrna koje može biti
obrađeno ili fermentisano
Krmne smjese mogu se davati kao tjesto. granulirane ili peletirane
čestice
Kao dodatna hrana šarana u uzgoju obično se daju žitarice
Hranidbeni koeficijen predstavlja odno prirasta mase ribe i
potrošnje grane
Razlikuju se apsulutni i relativni hranidbeni koeficijent
Apsolutni hranidbeni pokazuje taj odnos bez utroška prirodne
hrane, a rečativni hranidbeni koeficujent uključuje i prirodnu hranu
Na visinu hranidbenog koeficijenta utilu brojni abiotski i biotski
faktori na ribnjacima, a prije svega fizičko.hemijski sastav vode
133
U proljeće, porastom temperature vode, šaran postaje aktivnija i
počinje sa uzimanjem dodatnehrane.
U jesen, padom temperature smanjuje se aktivnost i hranidbena
komponenta šarana ima vrlo malu vrijednost ili se šaran u tom
periodu prestaje hraniti
Hranjenje sitnije mlađi dodatnom hranom vrši se sitnijom,
granuliranom hranom a hranjenje odraslije mlađi mlađi se vrši sa
krupnijom peletiranom krmnom smjesom s 27-30% bjelančevina.
Dnevni obrok dodatne hrane se određuje prema broju nasađenih
riba, planiranom tempu rasta, koncentraciji rastvorenog kisika i
temperaturi vode.
Uobičajni dnevni obrok, u toplijem period uzgojne sezone bi trebao
da iznosi oko 4- 6% ihtiomase, u najtoplije vrijeme tokom uzgojne
sezone
Preporučena tablica hranjenja dodatnom hranom za mladunce
Mjesec tolom uzgojne sezone Procenat u odnosu na ihtiomasu
jun Oko 3%
juli Oko 4%
august Oko 4-6%
Septembar Oko 4%
Oktobar Oko 3%
Novembar Oko 1%
134
Hranjenje se može vršiti ručno iz čamaca, hranjenje ribe na
označenim mjestima ili pomoću hranilica
Hranjenje ručno, iz čamca
Hranilica za uzgoj (hranjenje) šarana
Konzumnom šaranu dodatna hrana se može davati jednom dnevno i
to je najbolje raditi u prijepodbevno vrijeme kada process fotosinteze
povećava koncebtraciju kiseonika u vodi
135
Davanje hrane treba obustaviti u kasnom jeenskom ili ranom
zimskom peridu godine kada temperature vode naglo pada ispod 15
stepeni celzijusovih
Konzumni šaran neće uopšte zahtjevati hranu, ili vrlo malo će
zahtjevati ukoliko je temperature vode previsoka
Preporučene tablice hranjenja dodatnom hranom za konzumnog
šarana slične su kao i kod mlađa šarana
Kontrola posmatranjem i nadzor bad uzimanjem hrane treba
obavljati 3-4 sata nakon što se hrana da.
Ako je riblja hraba do tada pojedena količina te hrane bila je mala ,
ali ako sde konstatuje ostatak hrane to je bilo previše, a obično se
provede još jedan nadzor i to nakon desetak sati
Provjera intenziteta uzimanja hrane provjerava se lopatom koja sa
dna kupi ili ne kupi hranu, jer hrana šarana može pasti na dno
Da bi se utvrdio prirast šarana i potrošnja hrane ba ribnjacima se
provode kontrolni ribolovi
Ti ribolovi se provode nasumice bvacanjem mreže sačmarice po
uzgojnom bazenu, a veličina okaca nreže mora biti prilagođena
veličini ribe koja se kontroliše
136
Kontrolni ribolov (bacanje mreže “sačmarice”)
Pokusne ribolove treba obavkati svakih 15-20 dana, počev od 1. juna,
a pored mreže “sačmarice” za kontrolni ribolov potrebna je precizna
vaga i plastične posude sa vodom za ribu
Ribu je najbolje loviti i kontrolisati na hranilištu
Obično se ulovi oko 200 komada koji se prekontrolipu i taj broj se
pokazao kao dobar pokazatelj stanja prirasta ribe i utroška hrane
Prilikom kontrolnih ulova treba imati jasne podatke od predhodne
kontrole
Npr., u uzgojnom bazenu je 1.500 jedinki (kom./ha)
137
Predhodnikom kontrolom (prije petbaest dana) prosječna masa
jedinki bila je 300 g, a ukupni utrošak dodatne hrane bio je 200
kg/ha
Sadašnjom kontrolom utvrđeno je da prosječna individualna masa
kontrolisanog šarana 400 g
Utvrđen je dnevni prirast od 6,6 g po jedinki šarama i ako se to
pomnoži sa brojem jedinki koje su nasađene (1.500 kom) dobije se
ukupni dvebni orirast mase od 9 kg/ha ili ukupno za 13 dana 135
kg)ha
Relativni hranidbeni koeficijent je bio 1,48
Estrudirana hrana za šarana (hemijski sastav hrane)
138
Izlov konzumne ribe i zimovnici
Izlov konzumne ribe vrši se najčešće u jesenjem periodu, a to je u
našim uslovima najčešće sredina novembra
Pripreme za ulov konzumne ribe podrazumjevaju pripremu raznih
mreža, sudova i drugog ribarskog alata potrebnog za izlov
Istovremeno se pripremaju bazeni - zimovnici čija je osnovna uloga
za smještaj žive ribe
Zimovnici su odvojeni od zimovnika gdje su mladunci i oni se
predhodno odmuljavaju i čiste
Nakon izlova ribe iz konzumnih bazena, riba se klasira (po veličini),
a zatim se transportuje do zimovnika
Preporučuje se da se u posebne zimovnike lageruje riba iste vrste
ribe i istog uzrasta
Na svaki metar kvadratni može da se stavi 15-20 kg ribe i tokom
boravka u zimovnicima konzumna riba gubi oko 10% mase
Tokom zime, kada riba boravi u zimovnicima potrebno je osvježavati
i intenzivirati dotok svježe vode ,a to se postiže aeratorima
139
Aerator
Dezinfekcija zimovničkog objekta prije punjenja vodom
Ponekad površina vode u zimovnicima zamrzne i tada je potrebno
probijati led
Prilikom izlova konzumne ribe voda iz uzgojnih bazena se lagano i
postepeno ispušta
Najpovoljnije je vršiti izlov pri ispustu vode (pri grlenjaku) i na tom
mjestu se rormira tzv. riblja jama
140
Izlov se, najlešće vrši povlačnim mrežama, nakon čega se riba iz vode
izvlači na elevatore i sortira se, a sortirana riba se odvozi u
zimovnike
Ukoliko se u ulovu pojave sitniji primjerci, oni se izlovljavaju i
prebacuju u mladičnjake (ne zimovnike), gdje mlađ prezimi, još
raste i koristi se za vlastiti nasad, slijedeće godine.
Izlov ribe povlačnom mrežom
Transport izlovljene ribe elevatorom
141
Šema izlova ribe i smještaj u transportno vozilo
Razvrstavanje ribe je neophodan posao, ukoliko je u pitanju
polikuturni uzgoj
Pri tome se riba doprema na stolove na kojima se razvrstava, a
nakon toga riba se vaga
Nakon toga riba se otprena u zimovnike ili na tržište, a proces
proizvodnog procesa se završava kada se obavi sortiranje ribe
Nakon izlova ribe proizvođač može imati uvid u zdravstveno stanje
izlovljene ribe
Ektoparazite, ukoliko ih riba ima mogu se odstraniti primjenom
antiparazitarnih kupki
142
Razvrstavanje mješovite populacije uzgojnih vrsta (polikutura)
Klasifikovani šaran
143
Salmonidna ribogojilišta
Punosistemsko ribogojilište Jezero
Za razliku od toplovodnih vrsta riba koje se proizvode u ribnjacima,
hladnovodne vrste riba proizvode se u salmonidnim ribogojilištima
Salmonidna ribogojilišta mogu da budu punosistemskog tipa i tada u
sastav ovih salmonidnih ribogojilišta ulaze svi proizvodni objekti,
odnosno u njima je zaokružen proces proizvodnje od mlađi do
konzumne ribe
Dužičasta pastrmka proizvodi se do konzumne veličine, a ostale vrste
do predkonzumnog uzrasta i ovim vrstama se vrši poribljavanje
salmonidnih regiona
Konzumni uzrast podrazumjeva individualnu masu jedinke
dužičaste pastrmke iznad 220 g.
144
Dužičasta pastrmka u ribogojili[tu
Dužičaste pastrmka (konzumna veličina)
Potočna pastrmka (predkonzumni uzrast)
145
Proizvodnja pojedinih uzrasnih kategorija dužičaste pastrmke može
da se realizuje i u neponosistemskim salmonidnidnim ribogojilištima
specijalnog tipa, kao što je npr. mrjestilište (reproduktivni centar) ili
kavezni sistem uzgoja gdje se predkonzumne jedinke dotovljavaju
Mrestilište Klašnik – Banja Luka
Tipična punosistemska salmonidna ribogojilišta uglavnom se lociraju
na izvorišnim područjima rijeka, a manje se takva ribogojilišta grade
nizvodno, kao što je punosistemsko salmonidno ribogojilište na
srednjem dijelu toka rijeke Plive (Jezero kod Jajca)
Rentabilna proizvodnja dužičaste pastrmke na oko 1 ha
punosistemskog salmonidnog ribogojilišta je ukoliko je količina vode
1,5-2 m³/sek svježe vode, odnosno da svježa voda tokom 24 sata bude
146
izmjenjena najmanje pedesetak puta u svim proizvodnim objektima
ribbogajališta
Ta voda mora imati fizičko-hemijski sastav u granicama potrebnim
za uzgoj hladnovodnih (salmonidnih) vrsta riba
To prije svega treba da bude količina rastvorenog kiseonika u vodi
oko 10 mg/l, da temperatura vode bude postojana tokom cijele
godine i neznatno varira oko 9 – 10 stepeni celzijusovih, da bude
neutralne pH vrijednosti i generalno da bude zadovoljavajućeg
kvaliteta
Salmonidna ribogojilišta od toplovodnih ribnjaka razlikuje se ne
sqamo po kvalitetu vode već i po tehnologiji proizvodnje i
hidrotehničkih rješenjima
Punosistemsko samonidno ribogojilište treba se graditi na lokaciji
koja treba imati prostor za sve potrebne uzgojne objekte i
administrativni prostor sa laboratorijama i prostor za skladištenje
riblje hrane
Na toj lokaciji treba da postoji putna (transportna), energetska i
komunalnu infrastruktura
Gajenje dužičaste pastrmke može da se vrši na 3 načina: intenzivan,
ekstenzivan i poluintenzivan način
147
Kod nas je uglavnom zastupljena intenzivna proizvodnja u
punosistemskim ribogojilištima
Intenzivna proizvodnja podrazumjeva maksimalno iskorištavanje
lokacije, svih objekata i primjenu savremenih i tehnoloških rješenja
Ekstenzivan način uzgoja bazira se isključivo na produkciji prirodne
hrane, što nije slučaj sa većinom salmonidnih ribogojilišta
Pastrmka u uzgoju uzima samo dodatnu hranu i ovaj oblik
akvakulture je isključen
Poluintenzivan način salmonidne proizvodnje je također je manje ili
nikako zastupljen u salmonidnoj proizvodnji
.
Objekti punosistemskog salmonidnog ribogojilišta
Salmonidno ribogojilište čine slijedeći objekti:
1.Vodozahvat
Svaki pastrmski ribnjak bez obzira na veličinu poseduje objekat za
kaptiranje vode, odnosno vodozahvat
Vodozahvat može biti postavljen na više načina:
148
Češći oblih klasične kaptaže odnose se na skretanje vode iz izvorišta
ili riječnog toka ribogojilište i to kao poprečna građevina
Postoji i vodozahvat (kaptaža) sa crpnim postrojenjem, ali je to rjeđi
način vodozahvata za ribogojilište
Dimenzionije vodozahvata mora bati tako da obezbjede dovoljne
količine vode koja je potrebna za efikasno funkcionisanje
ribogojilišta
2. Sistem dovodnih kanala
Dovod vode od vodozahvata do bazena za uzgoj ribe obavlja se preko
sistema dovodnih kanala ili cjevovoda
Obično se projektuju betonski dovodni kanali sa izvorišta u
ribogojili[te i taj kanal je sa vertikalnim bočnim stranicama
Dimenzije kanala se određuju na osnovu hidrauličnog proračuna
Dovodni kanal ribogojilišta Ribnik (sa izvora)
149
3. Predtaložnik
Ukoliko se želi izgraditi ribogojilište savremenog tipa potrebno je da
među objektima budu predtaložnik gdje voda boljeg kvaliteta dolazi
sa izvora u ribogojilište.
Predtaložnik je objekat koji je najčešće postavljen na kraju
dovodnog kanala
Osnovna uloga predtaložnika je da voda koja se kroz glavni dovodni
kanal kreće velikom brzinom relativno malo umiri, a u isto vrijeme
istaloži neorganske materije kao što su pjesak, šljunak i druge
nečistoće koje se mogu pojaviti u izvorišnom regionu
4. Filter
Filter za prečišćavanje zamućene vode obično se postavlja
neposredno pored predtaložnuka, a uzvodno od zgrade mrestilišta
5. Odvodni kanal
Kod pastrmskih ribnjaka postoji mogućnost snabdevanja uzgajališta
prelivnom vodom i ta voda se prihvata odvodnim kanalima i
sprovodi dalje ili direktno odvodi u taložnik preko glavnog odvodnog
kanala
Odvodni kanali takođe služe da prihvate otpadnu vodu prilikom
pranja proizvodnih objekata na ribnjaku
150
6. Taložnik
Otpadna i iskorišćena voda odvodnim kanalom se odvodi do
taložnika
postavlja se na kraju kompleksa hidrograđevinskih objekata
Taložnik se gradi kao zemljani, betonski ili obložen kamenom
Isticanje otpadne vode iz taložnika obalja se preko ispusne građevine
koja obezbeđuje potpuno pražnjenje taložnika
Proizvodni objekti na salmonidnom ribogojilištu
Proizvodni objekti na ribnjaku su mrestilište, rastilište- mladičnjaci,
matičnjaci i i tovilišta
Mrestilištem se naziva objekat visokogradnje u kom su smješteni
predviđeni sadržaji za reprodukciju ribe zajedno sa mrestičišnim
bazenima i inkubacionim aparatima
151
Unutrašnjost mrestiliušta sa mrestilišnim bazenima
Inkubacioni aparati (Zuger aparati)
U mrestilištu, nakon završetka reprodukcije (mrijesta i
embrionalnog razvića) mlade ribice ostaju oko mjesec dana, a nakon
toga proizvodnja dužičaste pastrmke nastavlja u vanjskim
nenadkrivenim bazenima ribogojilišta
Mrijestilišni objekat se projektuje sa dobrom provjetrenošću, kako
bi u mrestiliptu konstantno bio svježi vazduh
Ostali objekti (mladičnjaci, matičnjaci i iovilišta ) predstavljaju
armirano betonske tvorevine pravougaonog ili ređe kružnog oblika u
152
kojima se proizbode predkonzumne i konzumne jedinke dužičaste
pastrmke
Između pojedinih bazena za uzgoj postoji prostor (staza) kojom se
kreću radnici ribogojilišta, a širina ove staze treba da omogući
njihovo kretanje
Na vršnom dijelu ribogojilišta nalaze se matični bazeni koji mogu da
budu jedinstvena cjelina ili su ti bazeni pregrađeni i u tim cjelinama
se drži polno zrele ženke i polno zreli mužijaci
Neka ribogojilišta u matičnim bazenima drže odbojeno plno zrele
jedinke (mužjake i ženke), a posevbu natičnjaci služe za držanje
polno nedozrelih jedinki
Matični bazeni moraju da budu snabdjeveni vodom najboljeg
kvaliteta i radi toga se nalaze (lokacijski) na vršnom dijelu
ribogojilišta
Matični bazeni imaju kamenitu podlogu ili su to betonski bazeni, a
njihova veličina kreće se od 300 do 500 m2
Na svaki metar kvadratni tog bazena može da se drži 3-4 polno zrele
jedinke ili 8-10 komada polno nedozrelih jedinki
153
Matični bazen (Salmonidno ribogojilište Ribnik)
Protok i kvalitet vode u tim bazenima (matilni bazeni) treba da je
zadovoljavajući jer dalja proizvonja zavisi od kvalitetnog matičnog
materijala koji koristi ovu vodu
Iza mrestilišta i matičnih bazena nalaze se mladičnjaci i uzimaju
15% veličine cijelog ribogojilišta
Mladični bazeni grade se longitudinalnom tipu i njihova dužina se
kreće 15 - 20 m, širina 1,5 - 2m, a dubina vode u njima je 70 - 80 cm
Dno tih bazena treba da je nageto da bi se voda na prirodan način
mogla spustiti i da su ti bazeni slobodni za čišćenje, dezinfekciju i
izlov predkonzumne ribe
I ovi bazeni su locirani u gornjoj polovini ribogojilišta, a dovod vode
ute mladičnjake obično je preko rešetastih struktura
154
Uzgojni bazeni za mlađ dužičaste pastrmke (Ribnik)
Zaštitne rešetke na ispustima rastilišnih bazena (Ribnik)
Najveći dio površine punosistemskih salmonidnih ribogojilišta
zauzimaju tovilišni bazeni (65 - 70% procenata površine
ribogojilišta)
Ovi bazeni se grade po longitudinalnom tipu, ali su znatno duži od
mladičnjaka, obično su dugi 40 m, široki 3,5 - 4 m i duboki od 80 -
150 cm
Tovilišni bazeni snabdjevaju se vodom iz dovodnog kanala najčešće
prelijevanjem vode čime se postiže bolja aeracija
155
Staza na rastilištu (Ribnik)
Tovilišni bazeni (prvi tip) – Ribnik
Tovilište (drugi tip) - Ribnik
156
Tovilišni bazen sa knzumnom ribom (dužičasta pastrmka)
U sastav ribogojilišt ulazi i upravna zgrada gdje se nalaze
administrativni objekti i labaratorije
U tom laboratorijskom prostoru kao osnovno sredstvo za rad je
svjetlosni mikroskop ili stereoskan mikroskop
Potrebno je da su u laboratoriji bude binokularne lupe i disekcioni
pribor
U labaratorijama se vrše kontrola proizvodnog procesa, posebno
eventualnog oboljenja riba
Vanjski proizvodni bazeni ribogojilišta grade se od betona i oni mogu
da se grade u nizu ili su to paralelni bazeni
Postoje dva osnovna tipa gradnje tih bazena, u nizu i paralelni bazeni
157
Ukoliko su u pitanju bazeni koji se grade u nizu, onda je u njih
obezbjeđen ravnomjeran dotok svježe vode
"Potrošena" voda dospjeva iz njih i usmjerava se u taložnik, a zatim
i u centralni tok rijeke iz koje je izvršen vodozahvat
Kada su u pitanju paralelni bazeni dotok vode je takav da se voda
prelijeva iz vršnih u naredne bazene i na taj način poboljšava se
aeracija ( kiseonički režim)
Neka salmonidna ribogojilišta imaju specijalne manipulativne
bazene
158
Šema pastrmskog ribogojilišta sa bazenima u nizu
Šema pastrmskog ribogojilišta sa paralelnim bazenima
159
Vještački mrijest dužičaste pastrmke
Proizvodnja dužičaste pastrmke ali i ostalih hladnovodnih vrsta riba
započinje procesom vještačkog mrijesta u mrestilištu ribogojilišta
Mrestilište objekat
Mrestilišna zgrada, Izvorište i dovod vode u mrestilište, Vanjski, betonski
bazeni za uzgoj tromjesečne mlađi, Mrestilišni bazeni
Vještački mrijest je metoda koja se primjenjuje jos iz 18-og vijeka
(područje Njemačke i Francuske) i ta metoda je prenesena u sve
zemlje svijeta
160
Ta metoda se sastoji u kontrolisanom postupku istiskivanja polnih
produkata iz polno zrelih jedinki ženki i mužjaka
Nakon izbora polno zrelih jedinki slijedi sjedinjavanje njihovih
polnih produkata što predstavlja čin oplodnje jajne ćelije sa
spermatozoidom
Poslije nastupa period embrionalnog razvića, pa uzgoj mlađi
(predkonzumna riba), a proce proizvodnje se završava produkcijom
konzumnih jediinki dužičaste pastrmke
Prirodni mrijest dužičaste pastrmke realizuje se u zimskom periodu
(najčešće je to vremenski period nvembar-januar), a to se dešava i
prilikom kontrolisanog mrijesta
Posebnim selekcionim metodama mrijest se može realizovati i kasnije
Iako su primjerci dužičaste pastrmke polno zreli sa 3 godine, dobro
je da se za mrijest upotrebe primjerci stari 4 -5 godine, jer oni daju
najkvalitetniju ikru i od te ikre se dobijaju najbolji proizvodni
rezultati
Početak proizvodnje dužičaste pastrmke odpočinje od momenta
odabira polno zrelih jedinki iz matičnih bazena ribogojilišta
Odabrani primjerci polno zrelih ženki i mužjaka se razlikuju (polni
dimorfizam)
161
Polno zrele ženke imaju zaobljeniji abdomen, a mužjaci izduženu
donju čeljust
Starije polno zrele ženke su duže od mužjakai imaju zaobljen
abdominalni region
Odabrane polno zrele jedinke se u živom stanju iz matičnih bazena
prebacuju u mrestilišni objekat gdje se iz njihonih tijela istiskuju
polni produkti (spermatozoidim i jajne ćelije) i ti polni produkti se
sjedinjavaju
Pono zreli primjerci dužičaste pastrmke - ženka i mužjak
Pregled zrelosti matica prije mrijesta
162
Prces sjedinjavanja polnih produkata (mrijes) kod dužičaste
pastrmke sličan je kao taj proces kod šarana
Nakon što su matice (polno zreli primjerci) odabrane matice
prenesene u mrestilište slijedi provjera njihove potpune polne zrelosti
To se postiže na taj način sto je jedinkama lagano masira trbuh i pri
tome se konstatuje da li polni produkti (lagano izlaze, cure) iz gonada
Ukoliko se konstatuje da određeni broj jedinki nije polno zreo, takve
jedinke se isključuju iz mrijesta i u živom stanju vraćaju u matične
bazene
Na polnu zrelost jedinki, pored genetskih predispozicija utiču neki
ekološki faktori i to je grupa abiotičkih faktora među kojima su
svjetlost i temperatura i vode
Smanjenje intenziteta svjetlosti direktno utiče na ubrzavanje
sazrevanja polnih produkata
Svjetlost utiče na nervni sistem odnosno na hipofizu, koja kao
endokrina žlijezda i ona djeluje na sazrevanje gonada
Drugi značajni ekološki faktor je temepratura vode i za mrijest
dužičaste pastrmke potrebna je temperatura vode od 8-10 0C
163
Ako temperatura vode varira ona može uticati i na prekid mrijesta, a
na mrijest utiču i metereološki uslovi, promjena intenziteta protoka
svježe vode itd.
Ukoliko se konstatuje da su odabrane jedinke u završnoj fazi
dozrelosti gonada one se (prvo ženke pa mužijaci) prenose u
plastičnim posudama iz matičnih bazena u mrestilišni objekat
Plastične posude u kojima se prenose imaju zapreminu od oko 200 l
Prije mrijesta upotrebljava se anestetičko sredstvo
Kad se jedinke iz većih posuda prebace u manje posude u njih se
doda oko 15 l vode i doda se anestetičko sredstvo
Anestetičko sredstvo se primjenjuje radi toga da se matice umire i da
se sa njima lako manipuliše
Kao anestetičko sredstvo koristi se farmaceutski preparat l kao
anestezije šarana - MS 222 (1 g sredstva na 10 l vode), ali se u ove
srhe može koristiti sredstvo pod nazivom Kuinaidin, tekućina smeđe
boje s brzim djelovanjem (0,01-0,02 mk/l vode).
Nekada se koristi i sredstvo 2 fenoksietanol koje je tekuće bezbojno
sredstvo koje se može upotrebljavati u koncentraciji do 0,5 mj/litru
vode
164
Upotreba ovih sredstava je u zavisnosti od količine vode i mase ribe
koja se anestezira, a upotreba je u skladu sa upustvom
Najčešće se i anestetičkom sredstvi matice drže oko 15-20 min
poželjno je da se anestezira nekoliko jedinki istovtremeno i da se
prate se kroz proces oporavka
Riba se često ne hrani predhodna 12-24 sata prije anestezije
Anestezirane jedinke dužičaste pastrmke
Mrijest se obavlja „suhom metodom“ i to je mrijest koji
podrazumjeva da ni mliječ mužjaka ni jajne ćelije (ikra) ženki, prije
oplodnje ne dođu u kontakt sa vodom
Mrijest dužičaste pastrmke odvija se u dužem zimskom vremenskom
periodu, i to na način kako potpuno polno dozrijevaju odabrane
jedinke
165
Vještački mrijest vrši se u mrijestilišnom objektu i to na
mrestilišnom stolu gdje treba da bude više priručnih posuda za rad i
manipulaciju ribom, kao i flanelska krpa pomoću koje se otklanja
voda i razne nečistoće sa ribe koja se mrijesti
Radnici na ribogojilištu istiskuju prvo jajne ćelije iz polno zrelih
ženki, a zatim se na masu jajnih ćelija istiskuje spermalna tečnost
koja sadrži spermatozoide polno zrelih mužjaka
Odabrane ženke, koje imaju mek trbuh, genitalni otvor crvenkaste
boje i na lagani pritisak na abdomen curi ikra
Te ženke se drže iznad plastične posude u kosom položaju
Jedan radnik jedinku drži jedinku za glaveni region, a drugi u je drži
u oblasti regiona repa
Laganim masiranjem trbuha počinju da se istiskuju jajne ćelije
(ikra)
Istisnute jajne ćelije lagano cure uz ivicu posude koja je postavljena
ispod jedinke
166
Istiskivanje jajnih ćelija
Istisnute jajne ćelije
Nakon što su istisnute jajne ćelije polno zrelih ženki pristupa se
istiskivanju spermalne tečnosti polno zrelih mužjaka
Postupak istiskivanja spermalne tečnosti (spermatozoida) obavlja se
na identičan način kao i istiskivanje ikre
167
Isdtiskivanje spermalne tečnosti na istusnute jajne ćelije (ikru)
Oplođenje jajnih ćelija ikre) sa mliječi mužjaka
Za oplodnju jajnih ćelija obično se koriste dva polno zrela mužjaka,
a 1 kubni cm spermalne tečnost sadrži mnogo spermatozoida
Spermalna tečnost se prelijeva preko ikre (jajnih ćelija) i na taj način
vrtši se proces oplodnje
168
Istiskivanje polnih produkata treba ponavljati dok gonade ne budu
prazane
Poslije istiskivanja spermalne tečnosti, smesa ikre i spermalne
tečnosti se lagano meša (oko 5 min.)
Mješanje smjese istisnutih polnih ćelija
To je iz razloga da se spermalna tečnost ravnomjerno rasporedi oko
svake pojedinačne jajne ćelije
U tu smjesu dodaje se voda koja utiče na pokretljivost (aktivnost)
spermatozoida
Postoji i aktivirajuća oplodna tečnost, ali se na većini naših
ribogojilišta koristi samo voda
169
Ioplođeve jajne ćelije (ikra) kra se zatim ostavi da miruje, petnaestak
minuta
Nakon toga slijedi ispiranje ikre od preostale spermalne tečnosti i
drugih nečistoća
Kod dužičaste pastrmke nema problema sa ljepljivosti ikre pa se ona
i ne tretira nikakvim sredstvima u ove svrhe
Ispiranje ikre
Odmah nakon oplodnje dolazi do bubrenje i uvećavanje zapremine
jajnih ćelija
Ukolčiko ikra nije u normalnoim stanju, grudvičava je ili
zakrvavljena ili blijedičasta, odstranjuje se, a matice koje daju takvu
ikru isključuju se iz mrijesta
Proces oplodnje se dešava na taj način što spermalna tečnost
"obavija" pojedinačne jajne ćelije, a samo jedan spermatozoid
170
prodre u unutrašnjost jajne ćelije i oplodi je i to je oplodnja u
vanjskoj, vodenoj sredini
Spajanjem jedra spermatozoida i jajne ćelije ponovo se uspostavlja
diploidan broj hromozoma čime jei proces oplodnje završen
Poslije završenog mrijesta polno zrele jedinke (matice) se vraćaju u
matične bazene
Predhodno, matice se stavljaju u protočne bazene radi
odstranjivanja anestetičkog sredstva
Poslije se kupaju (dezinfekuju) u rastvoru malahnitnog zelenila
Ovo sredstvo se koristi protiv parazita, gljivičnih i bakterijskih
infekcija i kod odraslije ribe ali i kod tretiranja jajnih ćelija
Tek nakon ova dva postupka matice se definitivno vraćaju u matične
bazene gdje su bile i prije mrijesta
Dobro je ako se oplođene jajne ćelije, u fazi bubrenja okupaju u
nekom antibakterijskom sredstvu, a to je često eritromicin sulfat
Radi sprečavanja virusnih oboljenja ikra se može kupati u nekon
antivirusnom rastvoru
To sredstvo može biti jodogal i upotrebljava se prema uputstvu
proizvođača, a često je to 50 mg na 1 l vode, 5 min.
171
Smjesa ikre se ponovo mješa i tek poslije ovih kupki i ponovnog
mješanja ikra je spremna za prebacivanje u inkubacione aparate,
gdje se odvija prva daza embrionalnog razvića.
Nakon 48 sati od oplodnje ikra je vrlo osjetljiva, posebno na
treskanje i nije požečjna nikakva manipulacija ikrom
Inkubacija oplođenih jajnih ćelija (ikre)
Oplođene jajne ćelije, predhodno dezinfikovane stavljaju se u
inkubacione aparate, a to su najčešće Cuger inkubacioni aparati koji
se koriste za inkubacioni period razvoja relativno manje količine ikre
To je rani embrionalni razvoj oplođene ikre
zapremina Zuger aparata je oko desetak litara (može biti i nešto više)
i u njih stane oko 50.000 kom. oplođenih jajnih ćelija
Vejsovi inkubacioni aparati su veći , do 100 litara i u njih može da
stane i do 500.000 komada ikre
Iako postoje razni oblici Cuger inkubacionih aparata zajedničko im
je da sa donje strane imaju dotok svježe vode koja podiže ikru koja
se inkubira i oplakuje je i sprečava njeno gomilanje
172
Zuger aparati
U Cuger aparatima se ikra inkubira, odnosno inicijalno razvija
embrion do pojave tamnih mrlja na jajnim ćelijama a to su oči, a
zatim se najčešće prenosi na ležnice u mrestilišnom objektu gdje se
završava embrionalno razviće
Tamne mrlje na jajnim ćelijama koje se inkubiraju (oči)
173
Kod staklenih inkubacionih aparata (Zuger i Vejsovi inkubacioni
aparati) neophodna je cijev koja prolazi sredinom aparata i služi za
odvod mjehurića vazduha koji u inkubator dospjeva sa vodom
Voda u inkubacioni aparat dolazi sa donje strane, obično preko
postavljene mrežice i postavljena ikra ne propada u dovodnu cijev, a
količina vode koja dolazi u inkubator mora biti takva da ne pomjera
ikru
Vazduh je štetan za ikru koja se inkubira jer se može zalijepiti za
ikru i podići je sa sobomn
Prije prihvata ikre inkubacioni aparati, takođe se dezinfikuju
Dezinfekcija je često sa sredstvom koje se naziva omnisan i to je
dezinficijens koji djeluje na bakterije, gljivice, alge i sl.
Inkubacioni (najčepće Cuger aparati) se napune vodom (3/4) i u njih
se lagano položi oplođena ikra
U inkubacione aparate usmjeri se dotok svježe vode sa donje strane i
to je kod Cuger aparata oko 3-4 l/min.
Ikra se u inkubacionim aparatima ne smije pomjerati
Nakon što je ikra stavljena u inkubator, ikubatori se poklope, a i
inkubacija se dešava u mračnom prostoru
174
Inkubacija oplođenih jajnih ćelija u inkubacionim aparatima traje
do faze početka organogeneze kada se na jajnim ćelijama jasno
uočavaju tamne mrlje koje predtavljaju začetak očiju
Nakon pojave očiju na jajnim ćelijama ikra iz inkubacionih aparata
prebacuje se na ležnic mrestilišnih bazena
Ponekad se cijeli tok embrionalnog razvića dužičaste pastrmke koji
traje tridesetak dana (kod šarana je to 4-5 dana) može realizovati u
mrestilištu, na ležnicama mrestilišnih bazena
Stavljanje oplođene ikre na ležnice
Ukoliko je embrionalno razviće na ležnicama mrestilišnih bazena
ikra treba da je raspoređena u jednom sloju i to tako da je nivo vode
iznad ikre oko 5 cm
Dno ležnica je perforirano, tako da nakon izvale larve ribica mogu
propasti u vodu ispod ležnice
175
Svježa voda također treba stalno da oplakuje ikru i količina svježe
vode koja se upušta u mrestilišni bazen mora biti u količini koja ne
pomjera oplođene ćelije koje se inkubiraju
Količina svježe vode, koja dotiče u mrestilišni bazen obično iznosi 10-
20 l/min, a zavisi od kapaciteta ležnica i dimenzija mrestilišnog
bazena
Mrestilišni bazena sa ležnicama i raspoređenom ikrom
Količina nasada (broj jajnih ćelija) na ležnicama iznosi 30.000-50.000
komada po 1 m kvadratni ležnice i zavisi od niza ekoloških faktora,
posebno temperature vode i O2 u vodi
iz mase jajnih ćelija koje se inkubiraju mogu se odstraniti uginule
jajne ćelije i druge nečistoće
Desetak dana nakon oplodnje ikra je osjetljivija na pomjeranje i
potrese
176
Prilikom inkubacije ikre, u trenutku kad se pojave tamne mrlje na
jajnim ćelijama (oči) ikra se može da se transportuje jer je u to
vrijeme manje osjetljiva na pomjeranje
Ikra se, radi odstranjivanja uginule od žive kupa u rastvoru
kuhinjske soli (1:9 sa vodom) jer tada uginula ikra pliva po površini,
pa se lako može odstraniti
Ta uginuča ikra postepeno gubi prvobitnu narandžastu boju i
postaje blijedo mliječna i tako se lako se može uočiti i odstraniti
Gljivice (saprolegična oboljenja) javljaju se na uginuloj ikri ali mogu
preći i na živu ikru
Kao preventivno antisaprolegično sredstvo koristi se rastvor
malahnitnog zelenila i koristi se također prema uputstvu proizvođala
Malahnitno zelenilo se piroko koristi u akvakulturi kao
antiparazitsko sredstvo protiv gljivočnih i bakterijskih infekcija i
ikre, ali i odraslijih jedinki
Ova kupka se koristi odmah nakon oplodnje i svaki treći dan do
izvale
U svrhu sprečavanja saprolegičnih oboljenja ikre može se koristiti i
blagi rastvor formaldehiduma
177
Uništavanje bakterija, posebno opasne bakterije Brucella
salminicidae vrši se poslije pojave očiju (tamnih mrlja na jajnim
ćelijama)
Koristi se rastvor sulfomethiolata (rastvor 1:5.000, 10 minuta)
Dužina kompletne inkubacije (inkubacioni aparat, ležnice) traje
tridesetak dana, pri temperaturi vode 8-10 stepeni celzijusovih
Na dužinu inkubacije utiče niz ekoloških faktora, među kojima
temperatura vode, intenzitet svjetla, kvalitet matica itd.
Nakon što se na ležnicama desi izvala, larve propadaju kroz dno
ležnica (dno je kao sito) i dospjevaju na dno mrestilišnih bazena
Larve leže na boku i još uvijek kao hranu koriste ostatke žumančaste
kese iz jajne ćelije
Larve propadaju na dno bazena i tu borave dok ne proplivaju,
odnosno dok se ne napuni hidrostatički organi (riblji mjehur)
Žumančasta kesa larvenih oblika je već gotovo potrošena i to je
moment kada treba početi sa dodatnim prehranjivanjem
Nakon 10-15 dana od izvale tzv. Predlarvi preobražaj u definitivnu
larvu je završen,a time je završen embrionalni razvoj
178
preobražajem larvenih oblika (metamorfoza) razvijaju se u odrasle
(adultne) jedinke
Larveni oblik dužpčaste pastrmke
Brojanje jajnih ćelija
Za brojanje jajnih ćelija postoji više metoda, ači se najčešće
primjenjuje gravimetrijska metoda brojanja jajnih ćelija i brojanje
pomoću
Gravimetrijska metoda odnosi se na procjenu mase ikre i ovo je
tačna metoda koja se najčešće primjenjuje
Težinski se izvaže količina do 1.000 kom. jajnih ćelija, a zatim se
preračuna na cijelu masu ikre
Branstenov brojač ima oblik plastične lopatice sa ležištima za jajne
ćelije
179
Ta ležišta se napune jajnim ćelijama, a izbad se odstrane suvišne
jajne ćelije i to se radi sve dok se ne izbroji kompletna masa ikre
Proizvodnja mlađi dužičaste pastrmke
Poslije embriobalne faze života nastupa postembrionalni dio života
gužičaste pastrmke, a početak predstavlja period života
predkonzumne ribe – mlađi dužičaste pastrmke
Proizvodnja mlađi dužičaste pastrmke zavisi od niza ekoloških
faktora u kojima je locirano ribogojilište i u zavisnosti od uticaja tih
faktora proizvodnja se odvija u 4 faze:
gajenje mlađi do 30 dana starosti, gajenje mlađi do 3 mjeseca
starosti, gajenje mlađi do 9 mjeseci starosti, gajenje mlađi do 12
mjeseci starosti
Gajenje mlađi do 30 dana starosti odvija se u natkrivenim
mrestilišnim bazenima, a sve ostale faze proizvodnje mlađi dužičaste
pastrmke odvijaju u nenatkrivenim, vanjskim bazenima
salmonidnog ribogojilišta
Početak proizvodnje mlađi počinje od trenutka kada kroz periferno
dno ležnica propadaju, iz jajnih ćelija larveni oblici dužičaste
pastrmke
180
Larve nakon propadanja u vodu kroz perforirano dno ležnica leže na
bokovima na dnu mrestilišnih bazena
Još uvijek, kao hranu uzimaju preostali dio hranljivog sadržaja
U tom trenutku larveni oblici su vrlo osjetljivi i ne smiju se
prebacivati u druge objekte ili na druga mjesta
Kada larve potroše žumančasti sadržaj i proplivaju, odnosno napune
riblji mjehur vazduhom. počinju da se privikavaju na uzimanje
dodatne hrane
Kao vještačka dodatna hrana larvama se daje sitnija granulirana
hrana sa velikim postotkom proteina i ona je obogaćena sa
mineralima i vitaminima
Takva hrana se vrlo često daje, obično svakih petnaestak minuta
Krupnija (peletirana riblja hrana daje se konzumnoj i matičnoj ribi
Granulirana (sitnija) i peletirana (krupnija) riblja hrana
181
Količina hrane daje se u skladu sa ukupnom i induvidualnom masom
ribe, kao i na temperaturom vode
To je najčešće oko 1% od ukupne mase ribe, pri temperaturi vode 8-
10 stepeni celzijusovih
Količina dnevnog obroka za mlađ i odrasliju dužičastu pastrmku
(preporučene vrijednosti)
Dužina
ribe u
cm
Masa
ribe u
g
Broj
dnevnih
hranjenja
Hrana na dan
Hrana na
ribe u gr.
U % tjeles
ne te`ine
Hrane na
ribe u gr
U % tjelesne
`e`ine
Hrane na
ribe u gr.
U % tjelesne
te`ine
6°C 11°C 16°C
2,0 0,11 10 0,0036 3,20 0,011 10,0 0,0173 16,0
3,0 0,32 8 0,0070 2,20 0,022 6,8 0,0345 10,0
4,0 0,75 6 0,0126 1,60 0,038 5,1 0,0602 8,1
5,0 1,43 4 0,0198 1,30 0,060 4,1 0,0943 6,5
6,0 2,55 4 0,0285 1,10 0,087 3,4 0,1370 5,3
7,0 4,02 3 0,0395 0,92 0,120 3,0 0,1890 4,7
9,0 8,50 3 0,0680 0,72 0,195 2,3 0,3080 3,6
10,0 11,70 3 0,0780 0,65 0,237 2,0 0,3740 3,2
12,5 23,00 2 0,1220 0,52 0,368 1,6 0,5802 2,5
15,0 39,70 2 0,1870 0,42 0,539 1,4 0,8680 2,2
17,5 63,50 2 0,2360 0,37 0,730 1,2 1 ,2060 1,9
20,0 94,50 1 0,3170 0,32 0,945 1,0 1 ,5120 1,6
22,5 132,0 1 0,4050 0,30 1,220 0,9 1 ,8480 1,4
25,0 182,0 1 0,4950 0,26 1,490 0,8 2,3660 1,3
182
Privikavanje na dodatnu hranu mladunaca dužičaste pastrmke mora
da bude uporan proces
Radi boljih uslova proizvodnje mlađi potrebno je održavati higijenu
u mrestilišnim bazenima i ležnicama i odstranjivati nečistoće i
nepojedenu hranu
Nepojedena hrana pada na dno bazena, počinje se raspadati, a time
se narušava kvalitet vode i javlja deficit O2
Čišćenje bazena vrši se svakodnevo jedan ili više puta, a
odstranjivanje nečistoće često se vrši posebnim gumenim usisnim
crijevom, ali se vodi računa da se ne usisaju mlade jedinke
U mrestilišnim bazenima primjenjuju se i dezinfekcione mjere, kao i
dezinkekcione mjere (kupke) koje se primjenjuju prvo na larvama, a
kasnije i na mladuncima
Prva kupka (pet dana nakon izvale) je dezinfekcija predlarvi u 2,5 %
rastvoru kuhinjske soli i ta kupka traje 10 - 15 minuta
Kupka se provode na taj način što se prekine dovod svježe vode, a
uspostavi se protok vode sa dezinficijensom, a nakon toga se ponovo
uspostavi dotok svježe vode
Pet dana nakon resorpcije žumančaste kese na isti način provodi se
druga kupka sa 35% rastvorom formaldehiduma koji je rastvoren u
vodi (1:4.000)
183
Ovaj postupak traje 15 minuta i provodi se isto kao i predhodna
kupka
Kupke služe i za dezinfekciju ležnice i utiču na sprečavanje pojave
bakterija i virusa u vodi
Mortalitet (uginuće larvi) tokom prvih 30 dana gajenja je visoko
(iznad 50%), a mnogo je veći ako se ne provode dezinfekcione mjere.
Uzgoj tromjesečne mlađi dužičaste pastrmke
Nakon završetka faze proizvodnje u mrestilištu do tridesetak dana
starosti uzgoj odraslije mlađi dužiičaste pastrmke se nastavlja u
vanjskim nenadkrivenim bazenima ribogojilišta (rastilišta –
mlčadičnjaci)
To je prvo uzgoj ovog mlađi stare do 3 mjeseca, a kasnije i uzgoj
odraslije mlađi
Nakon provedenih mjesec dana u mrestilišnim bazenima,
žumančasta kesa kod mladunaca je pojedena, potrošena (80-90%
slučajeva), a mladunci su se privikli na uzimanje dodatne hrane
U tim mladičmkacima treba regulisati umjereni dotok svježe vode
jer su mladunci još uvijek nejaki da se odupru jakom strujanju vode
i mogu da se zalijepe za rešetku preko koje ističe voda
184
Preporučuje se da ti mladičnjaci imaju dimenzije takve da su 5- 7
metara dugi, 1 m široki, a da je dubina vode u njima 60-80 cm
Poletna gustina nasada populacije predhodno uzgojene mlađi kreće
se od 10 - 30 000 komada po 1m2 bazena, a pri kraju uzgoja (pri
kraju trećeg mjeseca) nakon rasta jedinki i razrjeđivanja populacije
u ovim bazenima je oko 5.000 kom/m2
Jedna od proizvodnih mjera takve mlađi je sortiranje čime se postiže
ujednačena veličina jedinki
Prvo sortiranje i razrjeđivanje obavlja se 20 dana od nasađivanja
Jedan od ciljeva sortiranja jeste da se ravnomjerno uzima dodatna
hrane jer krupnija mlađ lakše dođe do hrane i da se odvoje krupnije
od sitnijih jedinki radi mogućeg kanibalizma
Sortir aparat
185
Hranjenje mlađi dužičaste pastrmke obavlja se dodatnom –
vještalkom granuliranom hranom (sitnije čestice riblje hrane) u
skladu sa individualnom masom ribe i temperaturom vode
Procenat bjelančevina u dodatnoj hrani je visok i opada sa porastom
jedinki
Postotak bjelančevina za mlađ je i do 60%, a za konzumnu ribu je
taj procenat manji, oko 30%
Kao mokra hrana mlađi ovog uzrasta može se davati slezina
žumance, sir i sl.)
Kao dodatna hrana mlađi se mogu dati i klaonički otpadci, a mogu
se dati i isjeckani komadi ribljeg mesa, jer su odličan izvor
neophodne animalne bjelančevine (mokra hrana)
Granulirana hrana za mlađ ne tone, jer kad hrana dospije na dno
bazena ostaje neiskorišćena
Bez obzira n asastav riblje hrane ona mora da zadovolji osnovne
kriterijume (6):
1. hrana nakon što se baci u uzgojni bazen ne smije da padne na dno,
2. količina hrane mora da bude u skladu sa individualnom dužinom i
masom jedinke, kao i sa ukupnom masom ribe u uzgojnom bazenu a
u skladu sa temperaturom vode,
3. hrana mora biti bogata životinjskim proteinima što boljeg kvaliteta,
186
4. dodatna riblja hrana ne smije biti prašinasta,
5. dnevni obrok za mladunce treba rasporediti i davati više puta –
porcije (15-20 porcija dnevnog obroka)
6. Radi zdravstvene zaštite mlađi, u dodatnu riblju hrnu stavljaju se
antibakterijska sredstva (efloran ili sličan preparat)
U hranivo se, nakon 25 dana dodaje efloran u količini od 375 g/1 kg
hrane
Za dezinfekciju mlađi dužičaste pastrmke ovog uzrasta
upotrebljavaju se kupke
U tu svrhu može se upotrijebiti sredstvo pod nazivom omnisan, koje
sprečava pojavu bakterija u vodi
Omnisan® - V 5 % je kationski dezinficijens koji djeluje na bakterije,
gljivice, alge i na pojedine viruse
Djeluje na uzročnike pojedinih bolesti riba, npr. furunkulozu,
bakterijske bolesti škrga i dr.
Mlađse svakih petnaestak dana može tretirati sa blagim rastvorom
formaldehiduma
Za proizvodnju mlađi dužičaste pastrmke potrebno je obezbjediti
visoke higijenske uslove i uzgojni bazen sa mlađi se redovno treba
čisti
187
Paralelno sa ovim potrebno je vršiti kontrolu kvaliteta vode i to
njenog fizičko- hemijskog sastava koji mora biti u skladu sa
potrebnim kvalitetom vode za uzgoj pastrmske mlađi.
U cilju ustanovljenja prirasta vrše se kontrolni ribolovi, svakih 15 do
30 dana i tom prilikom se izlovi oko 200 kom. mlađi
Prekontroliše se njihova masa i uzimaju se podaci o masi i dužinama
jedinki i upoređuju se sa rezultatima predhodne kontrole
Tako se mogu dobiti podaci o prirastu individualne i ukupne mase i
dužine tijela mlađi
Ovom prilikom može se kontrolisati i njihovo zdravstveo stanje
Mortalitet mlađi ovog uzrasta iznosi 25-30 % u odnosu na broj
jedinki u poćetnom periodu nasada
Gajenje mlađi dužičaste pastrmke starosti 3-9 mjeseci
Sitnija mlađ dužičaste pastrmke (dužičasta pastrmka tromjesečnog
uzrasta) već prelazi u fazu uzgoja do starije dobi (3-9 mjeseci
starosti)
Mlađ se već nalazi u vanjskim, nenadkrivenim mladičnim bazenima
salmonidnog ribogojilišta
188
Početna gustina nasada populacije tromjesečne mlađi u bazenima za
uzgoj odraslije mlađi iznosi 1.500-3.000 kom./m kvadratnom bazena
(mladičnjak)
Brzina rasta odraslije mlađi, kao i u predhodnim slučajevima zavisi
od ekoloških faktora kao i od kvaliteta dodatne hrane
Dodatna hrana se takođe daje u skladu sa individualnom i ukupnom
masom, uzrastom (dužinom jedinki) i temperaturom vode i mora da
zadovolji osnovne uslove kao i dodatna hrana za mlađ manjeg
uzrasta
Tokom uzgoja odraslije mlađi provodi se sortiranje (svakih 15-20
dana), kao i kontrolni ribolovi (identično kao i kod provođenja
kontrolnih ribolova za sitniju mlađ)
Izlovljena mlađ može da se anestezira, radi lakšeg uzimanja podatak
ao dužinama i masi
Na osnovu tih podataka konstatuje se prirast i propisuju se norme
hranjenja do naredne kontrole
Smrtnost, u ovoj fazi je relativno visoka iznosi i od 20 do 50%,
posebno ako nisu provedene dezinfekciono-sanitarne mjere
U slučaju da su te mjere provedene mortakutet je oko 25-30 % u
odnosu na broj jedinki u uzgojnom bazenu
189
mlađ u devetomjesečnom periodu uzgoja naraste 8-12 cm (prosječno
10 cm).
Gajenje mlađi dužičaste pastrmke do 12 mjeseci starosti
Ćetvrta faza uzgoja mlađi je gajenje mlađi dužičaste pastrmke do 12
mjeseci starosti
Prije nego što se nasele bazeni za prihvat devetomjesečne mlađi oni
se očiste i dezinfikuju
Devetomjesečna mlađ se klasira (obično su to 2-3 klase) na sortir
aparatu
Mlađ ispod 10 cm ostaje i dalje u predhodnim bazenima, dok ne
dostigne 10 cm (mčadičnjaci)
Primjerci duži od 10 cm uvrštavaju se u dalji proizvodni ciklus,
gajenja konzumne dužičaste pastrmke
Gustina nasada u mladilmčacima za uzgoj ove odraslije mlađi iznosi
1.00-1.500 jedinki, po 1m kvadratnpm
190
Ishrana odraslije mlađi provodi se dodatnom, peletiranom ribljom
hranom (krupnija hrana), a u skladu sa veličinom jedinki, masom tih
jedinki i temperaturom vode
Gubici (smrtnost, mortalitet) ove mlađi, ukoliko se provedu sve
potrebne mjere ne prelazi 5 %, u odnosu na broj jedinki u uzgojnom
bazenu
Hranjenje ručnim rasipanjem po uzgojnom bazenu
Gajenje konzumne dužičaste pastrmke
Gajenje konzumne dužičaste pastrmke (individualno iznad 220 g)
provodi se daljim uzgojem odraslije mlađi predkonzumnog uzrasta u
predtovilipnim i tovilišnim uzgojnim bazenima ribogojilišta
Prema intezitetu proizvodnje salmonidna ribogojilišta se djele u 4
tipa:
191
1. Ribogojilišta slabog produktiviteta
(godišnja proizvodnja u njima do 100.000 kg /ha )
2. Salmonidna ribogojilišta srednjeg produktivitet
(godišnja proizvodnja u njima 100.000 - 200.000 kg /ha)
3. Salmonidna ribogojilišta dobrog produktiviteta
(godišnja proizvodnja 200.000 - 300.000 kg /ha)
4. Salmonidna ribogojilišta odličnog produktiviteta
(godišnja proizvodnja u njima preko 300.000 kg/ha)
Produktivnost ribogojilišta zavisi od niza abiotskih faktora
Značajaniji su protok sveže vode i njen kvalitet, kao i kvalitet
dodatne hrane, zdravstveno stanje jedinki u uzgoju itd
Protok treba da bude intezivan, više od 50 izmjena svježe vode na
cijelom ribogojilištu
Gubici (mortalitet) konzumne pastrmke u uzgoju nije veći od 2% u
odnosu na broj jedinki koje se gaje
Kvalitetna dodatna hrana obezbjeđuje konverzacijski koeficient oko
vrijednosti 1.
Nasad odraslije mlađi u tovilišne bazene iznosi 100-500 jedinki po 1
m kubni vode
192
U našim uslovima od oko 1.000 komada oplođene ikre u krajnjoj fazi
proizvodnje ribe dobije se oko 500 primjeraka konzumne pastrmke
Pri uzgoju konzumne dužičaste pastrmke primjenjuju se iste metode
kao u proizvodnji mlađi, kao npr. dezinfekcija ribe (kupke) , pregled
fizičko hemijskog sastava vode, sortiranje ribe, lišćenje uzgojnog
baze, pravilno hramkemke itd.
Smrtnost dužičaste pastrmke tokom uzgoja
Period uzgoja Smrtnost (mortalitet) u %
Ikra u vrijeme inkubacije
(5-20 dana)
5-10 %
Larve u periodu izvale 8-10 %
Larve od izvale do 2 cm dužine 20-25 %
Mlađ (do 3 mjeseca) 25-30 %
Mlađ (do 12 mjeseci) 5-7 %
Pastrmka u tovu
(18 mjeseci starosti)
Do 2%
Neklasični načini uzgoja ribe
Različiti uzgojni sistemi za ribu baziraju se na ekološkim
karakteristikama mikrolokacije slatkovodnog ribogojilišta i
karakteristikama vrsta riba koje se uzgajaju
Najviše ribe proizvede se u klasična toplovodnim ribnjacima i
hladnovodnima ribogojilišta
193
Pored klasičnih uzgajališta ribe, riba se proizvodi i na neklasičan
način
Prema nivou ulaganja u uzgajališta ribe i stepenu iskorišćavanja ribe
tokom uzgojnog procesa razlikuju se ekstenzivni, poluintenzivni i
intenzivni način proizvodnje ribe, bez obzira ba tip uzgajališta
S obzirom na obskrbu sa vodom u kojoj se gaji riba postoji podijela
uzgojnih sistema na statički ili lentički sistem i protočni ili lotički
sistem
U odnosu na protok vode razlikuju se:
1. sistem jednostrukog iskorištavanja protoka,
2. sistem višestrukog iskorištavanja protoka,
3. poluzatvoreni sistem protoka i
4. zatvoreni (recirkulacijski) sistem protoka
Jednostruko iskorištavanja protoka podrazumjeva da nakon
jednokratnog iskorištavanja vode u uzgojnom bazenu za ribu ta
voda izlazi van uzgajališta
Ovakav način cirkulacije vode najčešće se primjenjuje u uzgoju ribe
u klasaičnim uzgajalištima
Višestruko iskorištavanje protoka vode podrazumjeva da se voda
koja cirkuliše više puta iskorištava i iskorišćava se u više uzgojnih
jedinica
194
Ovakav protok vode može da bude korišten prilikom uzgoja ribe, ali
je manje koristiv u udnosu na jednostruki protok vode
Poluzatvoreni sistem protoka vode podrazumjeva da se jedan dio
vode prečišćava i ponovo primjenjuje u uzgoju, dok se drugom dijelu
protoka dodaje svježa voda
Zatvoreni protok podrazumjeva da se uvjek ista količina vode
konstantno prečišćava i ponovo upotrebljava (recirkulirajuća voda)
Uzgoj ribe u recirkulacijskim sistemima
Za recirkulirajući sistem upotrebljava naziv i Sistem ponovnog
iskorištavanja vode ili Rekondicijski način
Ovakav način uzgoja se sve više primjnjuje jer se postižu odlični
proizvodni rezultati uzgoja ribe
Generalno se može reći da je ovaj sistem proizvodnje ribe
najznačajniji u zemljama koje imaju problem oskudice vode jer se
produkcija ribe odvija u uslovima male količine vode
U svim racirkulacijskim bazenima za uzgoj ribe primjenjuje se ista
količina vode koja kruži sistemom za proizvodnju, a ta mala količina
vode se stalno prečišćava
195
Protok prečišćene vode, kroz sistem obezbjeđen je radom pumpi
koje prečišćenu vodu stalno pumpaju kroz sistem
U recirkulacijske sisteme dodaje se manja količina svježe vode,
obično oko 10-15% u odnosu na ukupnu količinu vode u sistemu
Ovakav uzgoj ribe zahtjeva stalni stručni nadzora nad kvaltetom te
vode, posebno u pogledu prisustva 02 u vodi
Ostali parmetri treba da budu u granicama kvaliteta vode potrebne
za uzgoj određene vrste ribe
Prosječni rezultati uzgoja u recirkulacijskim bazenim su oko 100
kg/M2 za pastrmske vrste riba, a poprosječno oko 25 kg/M2 za
šarana, što je skoro duplo više u odnosu na prinose po m2 klasičnih
ribnjaka
Recirkulacijski sistem uzgoja ribe
196
U silosima za uzgoj ribe upotrebljavaju se objekti, odnosno uzgojni
bazeni smješteni vertikalno
I silosi se mogu nazvati recirkulacijskim sistemima, samo su
vertikalno postavljeni i u silosima se isključivo uzgajaju pastrmske
vrste riba
Bazeni za ovakav uzgoj su okruglastog ili okruglasto-izduženog
oblika ili su više ili manje cilindričnog oblika i izgrađeni od različitog
materijala
Po obliku i veličini prikladni su i za vanjski i unutrašnji smještaj u
zatvorene zgrade i druge zatvorene prostore
Kao i kod horizontalnih recirkulacijskih sistema i kod silosa za uzgoj
ribe osnovno je kontrolisati kvalitet vode u silosu i održavati je u
granicama potrebnim za uzgoj određene vrste ribe
Nivo vode u uzgojnim bazenima silosa održava se pumpnim
sistemom
Dotok vode u silose, uglavnom je smješten pri dnu uzgojnih bazena, a
odvod vode je pri vršnom dijelu
U tehnologiji proizvodnje ribe u silosima važna je aeracija, odnosno
dobro snadbjevanje kiseonikom
197
Uvođenje kiseonika u silose vrši se na nekoliko nivoa
Ootpadci i zagađena voda, iz nekoliko silosa skupljaju se zajednički
odvodni sistem kanala, protiču kroz taložnik i biofiltere i kao
pročišćena voda vraća se u silos
Silosi u kojima se uzgaja riba
Kavezni sistem uzgoja
Baterija kaveza za uzgoj dužičaste pastrmke u HA Bočac
198
Proizvodnja ribe u kavezima je visoko intenzivna proizvodnja, a
paralela se može povući sa tovom stoke u modernim štalama.
U ovom sistemu se na malom prostoru uz relativno mala ulaganja
postižu visoki prinosi.
Riba u kavezima se hrani peletiranom kompletnom smjesom koja
odgovara vrsti i kategoriji uzgajane ribe, a budući da ima mali
prostor za kretanje gubi znatno manje energije nego pri klasičnom
uzgoju u ribnjacima.
Odabir vrsta koje će se uzgajati u kaveznom sistemu uslovljen je
karakteristikama vodenog sistema, prije svega kvaliteta vode.
Kavezi se mogu postaviti u stajaćim i sporotekućim vodama, ali vode
koje su odgovarajućeg kvaliteta
Dubina vode mora biti dovoljna, odnosno da ispod kaveza ostane bar
tolika dubina kolika je dubina kaveza.
Kavezi se mogu postaviti u sporim dubokim ravničarskim rijekama,
rukavcima rijeka, kanalima sa konstantnim protokom vode,
jezerima, barama (šljunkarama, ciglanama), akumulacijama i
slično.
Postoji više tipova kaveza, od onih najjednostavnijih i
najprimitivnijih (fiksirani, sa drvenim stubovima zabodenim u dno),
pa do tipskih, koji se proizvode komercijalno.
199
Najčešći su plutajući kavezi, koji su najpoznatiji i u našoj regiji.
Plutajući kavezi
Postoje brojni modeli plutajućih kaveza, sa ili bez radne platforme, a
najčešće su to kavezi koji se sastoje od osnovne plutajuće
konstrukcije i za nju pričvršćene mreže (čvrste ili fleksibilne)
Kavezi su različite zapremine, a uglavnom se u hidroakumalacijama
koriste četvorougaoni kavezi dimenzija 5 x 5 x 5 m (125 m3), sa
izdignutim stranicama iznad vode barem 0,5 m kako riba ne bi
iskakala.
Konstrukcije kaveza sa mrežama (5x5x5m)
200
Obično se kavezi grade u vidu baterija u koje ide različit broj kaveza.
Kod nas je čest slučaj da se prvo, eksperimentalno formira jedna
baterija sa 20 kaveza, a nakon toga se gradi industrijsko postrojenje
sa većim brojem baterija i pojedinačnih kaveza
Baterija kaveza
Mlađ koja se tovi u kavezima mora biti zdrava, vitalna i dobre
kondicije.
Po nabavci mlađi, vrši se mjerenje i brojenje jedinki, kako bi se
odredila prosječna masa, na osnovu čega se vrši nasađivanje u
kaveze.
Prije nasađivaja se mlađ tretira preparatima protiv parazita i bolesti
Kavezni sistem uzgoja ribe je oblik akvakulture u kome se najčešće
dotovljavaju predkonzumne jedinke, ali se u mrežama može držatii
201
sitnija mlađ i polno zrele jedinke (matice) i tada je osnovni cilj ovog
oblika akvakultureje da se ishodišne mase ribe vcišestruko poveća
Kaveznim gajenjem ribe mogu da se dopune klasični oblici
proizvodnje i da se na taj način povća ukupna proizvodnja
Najćešća mjesta (lokacije) gdje se postavljaju kavezi jesu mjesta sa
dotokom svježe vode ili slčna hidrografska područja
Proizvodni rezlutati produkcije ribe u kavezima su slični kao i kod
uzgoja ribe u klasičnim ribnjacima ili ribogojilištima ali se na ovaj
način za kreće vrjeme višestruko uveća masa predkonzumne ribe
koja se dotovljava
Prilikom izbora lokacije za postavljanje kaveza potrebno je voditi
računa da to mjesto bude udaljeno od naselja
Kavezi treba da su sklonjeni od uticaja vjetrova, jer vjetrovi mogu
polomiti konstrukcije kaveza
kao primjer kaveznog sistema je proizvodnja predkonzumne
dužičaste pastrmke u kavezima pojedinačnih dimenzija 5 x 5 x 5 m
u njih se stavlja 400 kg predkonzumne dužičaste pastrmke,
individualne mase 50-70 g
Za period od oko tri mjeseca u tim kavezima dobije se oko 1.000 kg
konzumne dužičaste pastrmke
202
Proizvodnja na ovaj način može se realizovati u 2 ili 3 turnusa
godišnje, što zavisi od temperature vode
Sve proizvodne mjere iste su kao kod klasičnih salmonidnih
ribogojilišta.
Transport žive ribe i ikre
Prilikom transporta žive ribe svih vtsta i uzeasta važno je da se u u
transportnim sredstvima stvore približno isti uslovi kao u
proizvodnim objektima gdje je ta riba ranije boravila
Uslov za uspješan transport (preživljavanje ribe) jeste da se stavi
tačan omjer kavlitetne vode i mase ribe koja se transportuje
Omjer mase ribe i svježe vode u tankovima u kojima se riba
transportuje je različit za različite vrste riba ali je različit i za
različite uzrasne kategorije iste vrste
Transport se obavlja drumski (najčešće) ali može i željeznicom,
pomorskim i vazdušnim saobraćajom.
Najmanje 24 sata prije transporta riba se ne smije hraniti, jer gladna
riba lakše podnosi transport i manja su uginuća ako ne jede
203
Transportovati se mogu ilra larveni oblici, predkontumna i
konzumna riba, kao i polno zrele jedinke (matice)
Prevoz ikre i larvi šarama obavlja se pažljivo u plastićnim kesama
Larve se transportuju u plastičnim vrećama gdje je omjer vode
pribčižno jednak ili veći od mase larvi
Najpovoljnije vrijeme transporta larvi šarana je kada obe pređu na
dodanu ishranu
Mlađ šarana se transportuje u tankovima u kojima je omjer mase
predkonzumne ribe i vode 1:3-4.
Transport odraslijeg šarana može da se realizuje sa manjim
omjerom mase ribe i vode (1:2-3).
Najčešće se tramsportuje po 400 kg konzumnog šarana
Transportocati se može u svježe istisnuta ikra iz polno zrelih ženki
šarana
Transport larvi dužlčaste pastrmke realizuje se nakon što larve
potroše najmanje 75 % žumanca iz ćelije iz koje potiću, a to je često
kad imaju starost 7 nedjelja
Transport se realizuje u plastičnim vrećama u koje se obično stavo
led radi hlađenja
204
To su vreće večliine dvadesetak litara u kojima je ostatak prostpra
ispunjen kiseonikom
Količina larvi koje se transportuju zavisu od niza okolnosti i
ptrporuloje se da se u jednoj takvoj vreći transportuje 15-30 hiljada
komada larvi uz očekivani gubitak tokom transporta od 3%
Ukoliko se transportuje pastrmka prefkonzumne veličine količina
vode u tanku mora da bude višestruko veća od ukupne mase ribe
Višestruki odnos mase i pretkonzumne jedinke obično je takav da je
da je 5-6 puta veća količina svježe vode od mase ribe u transpotinom
tanku
Transport odraslije dužičaste pastrmke može se realizovati sa
manjim omjerom mase ribe i vode (1:3-4).
Potočna pastrmka predkonzu,mog uzrasta i šredkonzumni šaran se
transportuje u živom stanju do riječnih područja gdje se vrši
revitalizacija ili poribljavanje
205
Bazen za transport ribe
modeModerno opremljeno vozilo za transport ribe
206
Prerada ribe
Osnovni cilj prerade ribe jeste da se dugoročno očuva svježina i
kvalitet ribljeg mesa
U okviru prerade ribe razlikuju se dvije osnovne metode prerade,
a to su fizičke i hemijske metode prerade
Fizičke metode se odnose na zaleđivanje, smrzavanje i čuvanje
ribe na niskim temperaturama i sušenje na nižim i višim
temperaturama radi smanjenja količine vode
Hemijske metode prerade ribe su soljenje, salamurenje, dimljenje
i toplinska obrada u zatvorenim posudama na visokoj temperaturi
(sterilizacija) uz dodatak začina i drugih sastojaka
Trajne konzerve se odnose na prerađeno riblje meso
kombinacijom fizičkih i hemijskih metoda
Tehnologija industrijske prerade ribe obuhvata slijedeće
postupke:
1. doprema i skladištenje žive ribe,
2. čišćenje, smrzavanje očišćene ribe,
3. konzerviranje ribe u hladnom ili toplom postupku
Prerada može obuhvatiti i postupke prerade ikre (kavijar)
207
Pravilnici i uputstva o proizvodnji ribe u RS
ƒ
Pravilnik o načinu održavanja riječnih korita i vodnog zemljišta
(“Službeni glasnik RS”, br. 34/01, 22/06),
Pravilnik o načinu i metodama određivanja stepena zagađenosti
otpadnih voda kao osnovice za utvrđivanje vodoprivredne naknade
(“Službeni glasnik RS”, br. 44/01),
Pravilnik o uslovima ispuštanja otpadnih voda u površinske vode
(“Službeni glasnik RS”, br. 44/01),
Pravilnik o uslovima ispuštanja otpadnih voda u javnu kanalizaciju
(“Službeni glasnik RS”, br. 44/01),
Pravilnik o uslovima koje moraju da ispunjavaju vodoprivredne
laboratorije kao pravna lica ili u okviru pravnih lica koje vrše
određenu vrstu ispitivanja kvaliteta površinskih, podzemnih i
otpadnih voda (“Službeni glasnik RS”, br. 44/01),
Pravilnik o tretmanu i odvodnji otpadnih voda za područja gradova i
naselja gdje nema javne kanalizacije (“Službeni glasnik RS”, br.
68/01),
Pravilnik o mjerama zaštite, načinu određivanja i održavanja zona i
pojaseva sanitarne zaštite, područja na kojima se nalaze izvorišta,
208
kao i vodnih objekata i voda namijenjenih ljudskoj upotrebi
(“Službeni glasnik RS”, br. 7/03).
Pravilnik o higijenskoj ispravnosti vode za piće (“Službeni glasnik
RS”, br. 40/03),
Pravilnik o graničnim vrijednostima emisija u vazduh iz postrojenja
za sagorijevanje (nominalne termalne snage manje, jednak ili veće od
50 MW) (“Službeni glasnik RS”, br. 39/05),
Pravilnik o monitoringu emisija zagađujućih materija u vazduh
(“Službeni glasnik RS”, br. 39/05),
Pravilnik o emisiji isparljivih organskih jedinjenja (“Službeni glasnik
RS”, br. 39/05),
Pravilnik o monitoringu kvaliteta vazduha (“Službeni glasnik RS”, br.
39/05, 90/06),
Pravilnik o vrstama otpada i djelatnostima u oblastima upravljanja
otpadom za koje je potrebna dozvola („Službeni glasnik RS“, br.
39/05, 3/07),
Pravilnik o kategorijama otpada, karakteristikama koje ga
svrstavaju u opasni otpad, djelatnostima povrata komponenti i
odlaganja otpada (“Službeni glasnik RS”, br. 39/05),
209
Pravilnik o kategorijama otpada sa listam (“Službeni glasnik RS”, br.
39/05),
Pravilnik o transportu opasnog otpada (“Službeni glasnik RS”, br.
86/05),
Pravilnik o finansijskim garancijama kojima se može osigurati
prekogranično kretanje otpada („Službeni glasnik RS“, br. 86/05),ƒ
Pravilnik o uslovima za prenos obaveza upravljanja otpadom sa
proizvođača i prodavača na odgovorno lice sistema za prikupljanje
otpada (“Službeni glasnik RS”, br. 118/05),
Pravilnik o rokovima za podnošenje zahtjeva za izdavanje ekološke
dozvole za pogone i postrojenja koja imaju izdate dozvole prije
stupanja na snagu Zakona o zaštiti životne sredine (“Službeni glasnik
RS”, br. 24/06),
Pravilnik o uslovima za podnošenje zahtjeva za izdavanje ekološke
dozvole za pogone i postrojenja koja imaju izdate dozvole prije
stupanja na snagu Zakona o zaštiti životne sredine (“Službeni glasnik
RS”, br. 24/06),
Pravilnik o uslovima, načinu, mjestima i rokovima sistematskih
ispitivanja sadržaja radionuklida u životnoj sredini („Službeni glasnik
RS“, br. 77/06),
210
Pravilnik o metodologiji i načinu vođenja registra postrojenja i
zagađivača (“Službeni glasnik RS”, br.92/07),
Pravilnik o donošenju najboljih raspoloživih tehnika kojima se
postižu standardi kvaliteta životne sredine (“Službeni glasnik RS”, br.
22/08),
Pravilnik o eko-oznakama i o načinu upravljanja eko-oznakama
(“Službeni glasnik RS”, br. 22/08), ƒ
Pravilinik o uslovima za obavljanje djelatnosti pravnih lica iz oblasti
zaštite životne sredine (“Službeni glasnik RS”, br. 36/08),
Uputstvo o načinu, postupku i rokovima obračunavanja i plaćanja
opštih i posebnih vodoprivrednih naknada (“Službeni glasnik RS”, br.
19/98, 27/01),
Uputstvo o sadržaju studije uticaja na životnu sredinu (“Službeni
glasnik RS”, br. 118/05).
211
Ribolov i ihtiofaunistička regionalnost ribolovnih voda
Ribe koje egzistiraju u prirodnim uslovima nisu pod kontrolom
čovjeka i zovu se otvorene vode.
Riblje vrste mogu da se izlove na prirodnim hidragrafskim
lokalitetima i to se radi sportskim ili privrednim ribolovom
Osnovna podjela slatkovodnih ribolovnih voda je na visinske
(planinske) i nizijske i u zavisnosti od prirode njihovog postojanja,
dijele se na tekuće, stajaće vodene ekosisteme i vještački stvorena
hidrakumulaciona jezera
U tekuće vode ubrajaju se: potoci, riječice, rijeke i velike rijeke, a
ribolovci “rijeke“ dijele na nizijske i planinske.
Vrsta ribolova koja se posebno veže za planinske rijeke je
mušićarenje - fly fishing.
Mušićarenje - fly fishing
212
Stajaće vode čine prirodna jezera, bare, riječna jezera, močvare, kao
i sva udubljenja nastala od površinskih kopova šljunka i pjeska, u
koje se akumulira voda
Najpopularnija tehnika pecanja na ovim vodama je carp fishing –
šaranski ribolov, ali i varaličarski ribolov i ribolov na plovak.
Stajaća voda
Šaranski ribolov - carp fishing
U vještački stvorene akumulacije, ubrajaju se one ribolovne vode
koje su nastale djelovanjem čoveka (antropogene hidroakumulacije)
213
i to su vještačka (akumulaciona) jezera, šljunkare (iskopine pjeska),
kanali, is l.
Vještalka hidroakumulacija
Riječni tok, nastaje od jednog ili više izvora, najčešće u planinskom
području i u ribolovnom smislu postoji jasna ihtiofaunistička
regionalnost na pojedinim dijelovima toka
Ihtiofaunistička regionalnost postoji na rijekama svih slivnih
područja, ali će ihtiofaunistička regionalnost biti objašnjena na
primjeru rijeke Vrbas koja pripada dunavskom slivnom području
Izvorišni dio toka, većim dijelom je bez ribljeg fonda ali, nešto niže
je područje potočne pastrmke (Salmo trutta m. fario) ili salmonidni
region.
Salmonidni region, se dijeli na – planinski pastrmski region, koji
naseljava isključivo potočna pastrmka i rečni rak i – nizijski
pastrmski region, koji pored potočne pastrmke (Salmo trutta m.
214
fario) naseljavaju lipljen (Thymallus thymallus) i mladica (Hucho
hucho).
U drugom dijelu tog regiona, sreću se plotica, skobalj, mrena, klen
itd.
Neki autori iz nizijskos salmonidnog podrulja izdvajaju lipljenski
region
Potočna pastrmka (Salmo trutta m. fario)
Lipljen (Thymallus thymallus)
Mladica (Hucho hucho)
215
Riječni rak – Astacus astacus
Nizvodno od salmonidnog regiona nalazi se nizijski ciprinidni
region.
Razlikuje se od pastrmskog regiona prije svega po bogatstvu vode,
pad mu je manji, vegetacija bogatija, a broj ribljih vrsta je znatno
veći
U gornjem dijelu ovog regiona, još uvjek se susreću salmonide vrste
riba, ali u manjem broju
To je područje ciprinidnih vrsta riba gdje po brojnosti, ali i ihtiomasi
gdje dominiraju, klen (Squalus cephalus), , škobalj (Chondrostoma
nasus) i mrena (Barbus barbus)
Mnogi ribolovci ciprinidni region dijele na gornji, srednji i donji
ciprinidni region
216
Skobalj (Chondrostoma nasus)
Klen (Squalus cephalus)
Mrena (Barbus barbus)
U nizijskim djelovima tokaa pojavljuje se šaran (Cyprinus carpio),
deverika (Abramis brama), som (Silirus glanis), štuka (Esox lucius),
smuđ (Stender lucioerka) i mnoge druge vrste nizijskih područja
217
Šaran (Cyprinus carpio)
Deverika (Abramis brama)
Som (Silurus glanis)
218
Štuka (Esox lucius)
Smuđ (Stizostedion-Stander lucioperca)
Sportski ribolov može se vršiti na svim ribolovnih vodama u BiH, a
privredni ribolov ograničen je samo na tok rijeke Save na podrulju
BiH
219
Zdravstvena zaštita riba
Osnovni zadatak zdravstvene zaštite riba je preduzimanje higijensko
sanitarnih mjera da se bolest spriječi – preventiva
Prilikom planiranja i gradnje objekata za gajenje riba počinju
preventivne mjere
U osnovne mjere preventive za postizanje poželjnog zdravstvenog
stanja ribe ubrajaju se:
1. izbor dobrog matičnog fonda ribe (polno zrelih jedinki koje se
mrijeste),
2. smještaj i gajenje matičnog fonda, ali i ostalih uzrasnih kategorija
ribe treba da je u odvojenim proizvodnim uzgojnim objektima,
3. pravilan način gajenja i organizovano stručno-maučno praćenje
zdravlja i pojave bolesti riba
4. provođenje agrotehničkih mjera u toplovodnim ribnjacima,
5. redovno praćenje i održavanje u optimalnim granicama fizičko-
hemijskog sastava vode,
6. pažljivo manipulisanje ribom,
7. primjena propisa o zravstvenoj zaštiti riba uz veterinarsku kontrolu
Dezinfekcija je osnovna mjera za sprečavanje bolesti riba, a cilj
dezinfekcije je smanjivanje i uništavanje bolesti, virusa, bakterija i
svih nametnika radi dobrih zdravstvenih uslova u gajenju riba.
220
Dezinfekcija može biti: fizička (mehaničko čišćenje, isušivanje
objekata i djelovanjem visokim temperaturama) i hemijska
(djelovanje hemijskim preparatima), a najbolje je zajedničko
dezinfekciono djelovanje (fizička i hemijska dezinfekcija)
Bolesti riba u uzgojnom procesu
Bolesti riba u uzgojnim procesima obuhvataju 4 najznačajnije grupe:
virusne, bakterijske, saprolegične bolesti i miksozomalne bolesti
Postoje još bolesti ptouzrokovane raznim jednoćelijskim životinjama,
crvima (helmintoze), zglavkatima (artropodoze), bolesti
prouzrokovane poremećajima u sredini u kojoj ribe žive itd.
Značajnije su:
Virusne bolesti - proljećna viremija šarana (PVŠ), boginje šarana ili
boginje šarana (Epitelioma papulozum cyprini), zarazna nekroza gušterače
pastrmke – ZNG (Necrosis infectiosa pancreatica salmonis), virusna
hemoragična septikemija – VHS (Septicaemia haemorhagica) itd.
Bakterijske bolesti - furunkuloza (Furunculosis), baterijski nefritis
(BN), Eritrodermatitis šarana - EŠ (Erythrodermatitis cyprini), bolest
columnaris, bakterijska bolest škrga itd.
Bolesti riba uzrokovane gljivicama
Bolesti riba uzrokovane miksozomama – vrtavičavost
221
Značenje nekih pojmova u oblasti zdravstva riba
Osnovni zadatak zdravstvene zaštite riba je preduzimanje higijensko
sanitarnih mjera da se bolest spriječi i to je preventiva
Epiozootiloške mjere su mjere za biosigurnost koje podrazumjevaju
sprečavanje izloženosti uzročnicima bolesti, što ranije otkrivanje
uzročnika oboljenja, liječenje i edukaciju radnika u pogledu zaštite
zdravlja riba
Zoonoze su bolesti ili infekcije koje se prenose sa životinja na čovjeka
i sa čovjeka na životinju
Dijagnostika znači donošenje definitivnog zaključka strulnih lica o
prirodi bolesti na osnovu predhodno provedebih pretraga
Akutno to je bolest koja se baglo manifestuje, a hronično je bolest
koja dugo traje
Simptomi su znakovi po kojima se prepoznaje neka bolest
222
Bolesti riba u uzgoju riba
1. Virusne bolesti
1.1. Proljećna viremija šarana (PVŠ)
Proljećna viremija šarana
To je prelazna, zarazna virusna bolest, izazvana Rhabdo carapio
virusom, a može izazvati i veća ugibanja, posebno u zimskom i rano-
ljetnom aspektu tokom godine kada mortalitet toplovodnih riba
(šaran) može da bude i preko 50% brojnosti populacije koja je
oboljela
Štete su najveće ako je bolest zahvatila dvogodišnju mlađ šarana
Rhabdo carapio je virus vrlo otporan i u zdravu ribu, najčešće ulazi
preko škrga i pojava i intenzitet bolesti variraju od godine do godine
223
Simptomi oboljele ribe jesu da se jedinke sakupljanje na svjež dotok
vode, uz površinu ili pri obali, a pored toga oboljela riba je troma i
mirna i tamnije boje, ima sluzavu kožu, oči ispupčene, stomak
naduven
Škrge i koža mogu imati jače ili slabije krvarenje, svi organi su
natečeni, crijevo je prošireno i ispunjeno gnojnim sadržajem, slezena
je povećana i tamna
Oboljenje se prenosi nasadnom ribom i izmetom bolesnih riba,
vodom, ribarskim alatom, opremom i vodom u kojoj je oboljela riba
prevožena
Preventiva se sastoji od neophodne mjete isušivanje i zakrečavanje
proizvodnih površina šaranskih ribnjaka (2000 kg/ha kreča),
dezinfekciji alata i sredstava za transport riba i zabrana prevoza riba
iz zaraženih u nezaražene šaranske ribnjake
1.2. Boginje šarana (Epitelioma papulozum cyprini)
Boginje šarana (Epitelioma papulozum cyprini)
224
Oboljele ribe, od ovog virusa imaju zadebljanje epitela na koži i
perajama koji izgledaju kao mliječno-bijele naslage, a oboljenje
izaziva virus iz grupe Herpes virusa
Za razvoj bolesti, pored virusnog djelovanja potrebna je i genetička
predispozicija jedinki (ribe)
Djelovanjem virusa izrasta nenormalno veliki broj ćelija epitela kože
kao pljosnate izrasline debljine više milimetara locirane prvo na
perajima, kasnije po tijelu i očima
U isto vrijeme dolazi do omekšavanja kostiju i oboljele ribe imaju
mlitav rep pa se može saviti do glave
Bolesne ribe imaju slabiji prirast, tako da ribe mogu izgubiti i do
30% na masi tijela, ali ugibanja od ove bolesti su rijetka
Bolest se najčešće javlja kod dvogodišnjeg i trogodišnjeg šarana
Oboljenje prenose kožni paraziti, među kojim riblja vaš
Pojavu bolesti pomaže manjak vitamina u organizmu riba, genetska
predispozicija i manjak kalcijuma u vodi
Oboljele ribe liječe se prihranjivanjem sa vitaminima A i D u hrani,
kalcijumom i fosforom kao i dodatkom mikro elemenata.
225
Šaranski ribnjaci se kreče sa po 50 kg/ha hidratisanog kreča više
puta u roku od 3-4 dana se jačim protokom vode
Zarazna nekroza gušterake (ZNG) -
(Necrosis infectiosa pancreatica salmonis)
Zarazna nekroza gupterače (Necrosis infectiosa pancreatica salmonis)
Nekroza tkiva pankreasa Promjene na unutrašnjim organima
Oboljenje se najčepšće manifestuje kod mlađih uzrasnih kategorija
pastrmke, u prvih dvadesetak dana nakon početka hranjenja
Ugibanja od ove bolesti su najčešće beznačajna, ali mogu biti i vrlo
velika i preko 50% od ukupnog broja oboljelih riba
Uzročnik oboljenja je virus sličan Reovirusima (virus ZNG), malo je
poznat i otporan i sposoban za zarazu u vodi više mjeseci
226
Bolesna mlađ izlučuje velike količine virusa, putem izmeta, pa se
zaraza širi vodom, a zaražene ribe mogu biti kliconoše cijeli život
Bolest izbija naglo i odmah izaziva vrlo mortalitet i prije ugibanja iz
anusa mlađi curi sluz
Kod oboljele ribe može se vidjeti da jedinke imaju ispupčene oči,
proširenje stomačne duplje, krvarenje oko osnove peraja
Pored toga oboljela mlađ leži na dnu bazena, ubrzano diše i vrti se
oko uzdužne ose tijela
Smrtnost je najčešće od 10-30% brojnosti populacije, a ponekad i
znatno više, zavisno od uslova držanja i temperature vode, kao i
preventivnog djelovanja
Bolest se najčešće javlja u proljeće, a preboljele ribe ostaju kliconoše
čitavog života
Liječenje se ne isplati i ukoliko se oboljenje pojavi treba prekinuti sa
proizvodnjom mlađi i proizvoditi konzumnu ribu
227
Virusna hemoragična septikemija pastrmke - VHS
(Septicaemia haemorhagica)
Virusna hemoragična septikemija pastrmke
(Septicaemia haemorhagica)
Oboljenje se javlja kod pastrmskih vrsta riba i to u svim oblicima,
akutnom, hroničnom i nervnom obliku i to je zarazna bolest
prouzrokovana jednim tipom Egdved virusa
Bolest se najčešće javlja u proljetnom period i bolesna riba je tamne
boje zadržava se uz stranice bazena i kod ispusta, mirna je i teže
održava ravnotežu, oči su ispupčene, škrge su blijede i ružičasto sive,
u očima i oko njih, te na škrgama, u ustima i na koži su tačkasta i
jača krvarenja
Smrtnost je preko 50%, a bolest se često javlja nakon nedovoljnog
dotoka svježe vode, sortiranja ili prilikom transporta ribe, a
nastanku bolesti pogoduje i gust nasad uzgojne populacije I loši
higijenski uslovi smještaja
228
Liječenje oboljenja se sastoji u provođenju higijenskih mera, čišćenje
bazena, smanjenje gustoće nasada i povećanje protoka vode i
primjeni svih mjera koje su upućene na zaštitu ribogojilišta u cilju
sprečavanja unošenja ovog virusa
2. Bakterijske bolesti
2,1, Furunkuloza (Furunculosis)
Furunkuloza (Furunculosis)
To je bolest i pastrmskih, ali i nekih toplovodnih vrsta riba iako
znatno češće od ove bolesti oboljevaju pastrmske vrste
Nastanku bolesti pogoduje povišenje temperature vode, a uzročnik
oboljenja je bakterija Aeromonas salmonicida koja ulazi u ribu
preko ozlijeđene kože i crijeva ili ako zdrava riba pojede bolesnu ili
tibu kliconošu
229
Oboljenje se javlja u uslovima loše higijene, stresa riba i uopšte loše
manipulacije, i oboljela oboljela riba pojačano izbacuje izmet i iz
rana na koži
Simptomi pojave bolesti bolesti se javljaju u mišićima u obliku
dubokih čireva i rana na koži
Preventiva je održavanje higijenskih uslova i dezinfekcija ikre kao i
davanje lijekova u hrani
2.2. Bakterijska bolest bubrega, baterijski nefritis
(BBB ili BN)
Bakterijski nefritis
Ovu bolest uzrokuje bakterija Renibacterium salmoniarum, a oboljela
riba ima uvećane ekskretorne organe – bubrege i deformacije na
njima, a pored toga kod oboljelih riba oči su ispupčene, škrge su
blijede i proširen stomak, po koži su sitni mjehurići i rane
230
Oboljenje većeg intenziteta je u proljeće kod više temperature vode i
stresa ribe.
Uzročnik čestp ulazi u ribu na usta i preko rana na koži, a zarazu
šire oboljele ribe koje su i kliconoše, njihova ikra kao i voda u kojoj
ribe borave
Smrtnost je do 40% od ukupnog broja oboljele ribe, a da bi se
suzbilo oboljenje često se daje se lijek u hrani, eritromicin 10 g/100
kg ribe u tri nedelje
daju se i injekcije antibiotika maticama mjesec dana prije mrijesta i
odstranjuju se matice iz mrijesta koje imaju mutnu ovarijalnu
tekućinu
2.3. Eritrodermatitis šarana - EŠ
(Erythrodermatitis cyprini)
Eritrodermatitis šarana (Erythrodermatitis cyprini )
231
To je kožna, prelazna bolest toplovodnih riba, akutbog do hroničnog
toka
Uzročnik oboljenja je netipična bakterije Aeromonas salmonicida
Za bolest je karakteristična upalna zakrvavljenost kože i nastajanje
čireva na koži
Ova bolest se javlja isključivo u toplovodnim ribnjacima i to kod
pretežno kod šarana
U većim razmjerama bolest se javlja u proljeće i jesen poslije izlova i
nasada ribe
Uzročnik oboljenja (bakterije Aeromonas salmonicida) u ribnjak
često ulazi sa divljom ribom ili vodom
Prvo se javljaja zapaljenja kože, posebno gdje je oštećena i u
unutrašnjim organima skuplja se tečnost, u sredini koža odumire,
crvenilo na rubu se širi, nastaju duboki čirevi
Kada crvenilo nestaje znak je ozdravljenja, rane zarastu, a bolesna
riba sporije uvećava težinu
Suzbijanje bolesti vrši se dosljednom primjenom sanitarno-
dezinfekcionih mjera i davanjem lijekova u ribljoj hrani
232
2.4. Bolest columnaris
Oboljele škrge
U rabijem periodu bilo je mnogo naziva za ovu bolest, a jedan naziv
je bio Flexibacter columnaris
Bolest uzrokuje Flavobacterium columnare (ranije Flexibacter
columnaris)
Bolest se širi pri većim temperaturama vode i u vodi bogatijoj
organskom materijom ali i nakon stresa jedinki
Oboljenje je više ispoljeno kod mlađih uzrasnih kategorija ribe (koje
se gaje salmonidne –pastrmka i ciprinidne – šaran)
Uzročnik oboljenja najčešće izaziva lokalizovane promjene na
škrgama ili koži, naročito u regionu usta
233
Na početku oboljenja konstatuje se samo pojačano lučenje sluzini
otečenost kože
Kako bolest odmiče zapaža se da koža polako gubi prvobitan sjaj i
postaje plavičaste boje na ograničenom području čiji je rub
zadebljao, i crveno je žut, a ovakve pojave se relativno brzo šire na
cijeli region kože tijela ribe
Bolest se može suzbiti intenzivnijim sanitarno-dezinfekcionim
mjerama, liječenjem davanjem antibiotika OKSITETRACIKLIN u
riblju hranu i sprečavanjem unošenja ove bakterije na područje
uzgajališta ribe
3. Bolesti riba uzrokovane gljivicama
3.1. Gnjiloća škrga (Branhiomikoza)
Gnjiloća šlrga (Branhiomikoza)
234
Oboljenje nastaje u ljetnim mjesecima u toplovodnim ribnjacima,
koji sadrže mnogo organske materije, imaju gust nasad ribe i hrane
se hranom lošeg kvaliteta
Oboljenje se javlja i kod dužičaste pastrmke ali i kod šarana u
uzgoju
Ovu boolest uzrokuju glivice Branchiomyces sanguinis i B. Demigrans
Oboljele ribe se sakupljaju na dotoku svježe vode, škrge su posute
tamnijim pjegama usljed krvarenja, dolazi do nekroze - odumiranja
škržnih listića, a teže oboljele ribe se guše i uginu
Radi preventive, potrebno je zakrečavanje ribnjaka svaki dan ili
svaki drugi dan više puta i uspostavljanje protoka vode, kao i
primjena svih propisanih sanitarno-dezinfekcionih mjera
3.2. Saprolegnioza (Saprolegniosis)
Saprolegnioza (Saprolegniosis) - šaran i pastrmka
235
Oboljenje se javlja, obično pri nižim temperaturama vode ili nakon
rada sa ribom kada može doći i do ozlijeda jedinki
Bolest je lako uočljiva i na oštećeno tkivo se naseli gljivica koja
postepeno prodire u zdravi mišićni sloj sve do kosti, a tkivo izgleda
kao pokriveno vatom od izraslina ovih gljivica
Uzročnik oboljenja su gljivice Saprolegnia, Achlya koje napadaju
povrijeđenu i bolesnu ribu kao i ikru u inkubaciji i to obično u
hladno doba godine, u proljeće kad je otpornost ribe manja
Suzbijanje bolesti se može spriječiti dobrim načinom provođenja
uzgojnih metoda, izbjegavanjem ozljeda ribe, provođenjem
sanitarno-dezinfekcionih mjera, provođenjem kupki ribe u svim
fazama proizvodnje, provode se kupke
4. Bolesti riba uzrokovane miksozomama
4.1. Vrtavičavost pastrmki (Myxomiosis)
Vrtavićavost pastrmki (Myxomiosis)
236
Ova bolest češće se javlja se kod mlađi, a manje kod starijih
primjeraka dužičaste pastrmke, a u akutnom obliku dolazi do
oštećenja hrskavice glave i dijela skeleta ribe
Mlađ ne uzima hranu, mršavi i ugiba, a rep im je tamno pigmentisan.
Prilikom plivanja ribe se vrte u krug i za vrijeme napada koji traje
obično 1 minut riba se umori do te mjere, da kasnije legne na dno
bazena i ubrzano diše
Uzročnik oboljenja je jednoćelijska životinja - Myxosoma cerebralis
koje se razvija u hrskavičavom tkivu, gdje prolazi kroz nekoliko faza
razvoja i na kraju prelazi u sporu koja može godinama da opstane
Sa dna vodotoka ili bazena spora hranom dospijeva u organe za
varenje i kroz krvotok dospijeva u hrskavičavo tkivo.
Smrtnost iznosi i preko 50%, a preživjeli primjerci imaju deformisan
skelet, tamno obojen rep i uopšte nepravilnosti tijela, slabo uzimaju
hranu i sporo napreduju u rastu i težini
Lijeka protiv vrtičavosti nema, te se radi sprečavanja eventualnog
oboljenja sprovode sanitarno-profilaktičke mjere
top related