algebra naricanja 140808 crna...

Svetlana Kalezić

ALGEBRA NARICANJA

Bijelo Polje 2008.

Ovu knjigu posvećujem planini Montserrat i zavjetu izrečenom na njenom vrhu

7 Algebra naricanja

ZAPISI O KASFALPIRU

Kasfalpir: duh samoće. Magmi postojanja imanentna Misao,

neraskidljivo urasla u prostor između dva ovojna sloja: vatre koja polako sagorijeva i vlažne ziratne zemlje

iz koje crpe svoju potrebnu životnu energiju.

V. Parun

8 Svetlana Kalezić

9 Algebra naricanja

Ritual

Nabubrim mlekom stihova – i ne izručim se;

nemam kud, izgleda – puni se ponovo. V. Majakovski

Berem elemente nepostojećeg u sabranoj tišini sve dok me ne zabole ruke onda se odmaram pletenjem u glavi naizmjenično se umaram i odmaram kao milozvučni govor stranca u kojem se pravilno smjenjuju silazni i uzlazni akcenti Bremenito sumnjom u vrijednost opipljivog vrijeme u meni zri zatim trulo opada i tek tada se porađam ni prije ni kasnije izlazi iz mene mili spoj bitnog i nebitnog vječnog i prolaznog nešto kao lakat titana nešto kao oltar na brodskom kljunu Onda otpustim svoje vazdušasto čedo put lelujavih praznina vješto sakrivenih iza imena visine Naizmjenično se umaram i odmaram Zapravo riječ je o istom naporu sa različitim predznakom

10 Svetlana Kalezić

Sročeni sunovrati zakupca vremena

Sa riječima se igram čudne skrivalice prvo ja tražim njih onda one traže mene (što se duže skrivam upornije me gone) ipak sve mi se čini da nisam vičan ovom pozivu stalno miješam preterite i prezente kao što nevješto uho izvanjca miješa medvjeđe mumlanje sa pjesmom Slovena i često se pitam ostaje li išta sa druge strane jednačine kad se bez vjetra bez jedara u usijanju odsutnosti nađeš precizno izgubljen u slagalici ne nije pisanje za mene sročavanje sunovrata ostavljam nekom drugom

11 Algebra naricanja

Stvaranje ili Manifest magle

Metaforu mamim mazno mrmoljim mudrujem mučno muku mrvim mnoštvo mutim mirno mrežim motrim misleno mjesečinu maglim maglu mjesečim mora málim malo morim množim mogućno milje mimoilazim mesom u muk u mećavu u melem milim mahovima u mahovinu mišlju za mramor


Čaranje

Rani se kopa grob za jednom samo zvijezdom kad gine dan prah plah zvjezdolik svat od kamena srebrolik Rani se kopa grob kad po talogu gmiže poslednji titraj bjeline sumrtva okosnica vez krvi nebesnica Rani se kopa grob kad je što u duplje bježi u kamen urezano šepavi sonet vilin sin od zemlje rođen u nedođin Rani se kopa grob kad ludo iz grudi rebra razbije rđa u ruci na kapku so sve od mesa u suza do


Rani se kopa grob. Kud ruke tu i srce.


Raščin prvi

Zemlja zemlju jela njiva sjeme izgubila Od crvenog vjetra crni od crnog bijeli od bijelog modri od modrog rosni od rosnog studeni od studenog klobučni od klobučnog valoviti od valovitog ustaviti Zemlja zemlju jela Njiva sjeme izgubila


Raščin drugi

Bodež na vojsku konoplje na vreteno sjekiru u planinu mrak u rogobor kad se zijev otvori kad razboj preskoči strašnik uz polje niz polje Zemlja zemlju jela zemlja zemlju poljubila


Aristotel u novom ruhu

Mač za mir Med za marvu Maska za masu To isto samo malo drukčije – mimezis mita


Mala sahrana glave

Izmišljam svet, drugo izdanje, drugo dopunjeno izdanje,

idiotima za smeh, melanholicima za plakanje,

ćelavima za češalj, psima za čizme.

V. Šimborska

Ostavljam iza sebe parčiće jezika treba kasnije pronaći put iz začarane šume U san ogrezla žurim da se u stvarnost usidrim da pusta prostranstva mrtvih voda kao brodsku palubu grom osvijetlim prolaznim bljeskom ljepote unaprijed obeznađenim Dotle žvaćem zelenu sadašnjost i prebiram je po ustima kao grozd kad mu vrijeme nije Igram se pisanja


UZVIŠENJE ZA ČITAČA

Silazi Adonis silazi.

Plod dolazi posle

E. Paund


Tišina druga (Uzvišenje za čitača)

Glava ti se kao zvijezda rasprskava Zavezanom bezbrojnim koncima iznenadne sanjarije Preko tvog jezika nije prešao brod sa posadom od riječi Vratio si ga sa pola puta u tišinu grla u grotlo nijemosti pretvorivši posadu u tovar Prekasno je čuješ li da sada posežeš za brodom već ukotvljenim u knjigu prekasno da listanjem uže otpuštaš i šalješ ga u uzveslavanje tvoje nutrine dok u tuđim burama svoje valove prepoznaješ dok pod tuđom odjećom tvoje ja podrhtava


Savjeti mladom piscu

Ne veruj onima koji kažu da je ovo najgori od svih svetova.

D. Kiš

Mreškanje plićaka ispod koljena miruje tečna Tišina Prisutno je Odsutno i obratno zajedno je iz- i neiz- Recivo kao sjenke ruku bliznakinja kao galebovi koji se međ ukošena pera kljuckaju kao otac i sin puni mržnje i uzajamnog pripadanja. Pust vazduh počeo da dlakavi. Runjavi rep izvija se nad ništavilom. Samo piši. Ukop bi ti se mogao prijatnim učiniti.


Surréalisme I

Dođi na onaj vir - čekaću te u hlebu R. Ratković

Oblaci nagomilani u prozorskom oknu tek su rasuti slogovi koje uzdajući se u snagu Slučaja sadiš da ti rode riječi Ostale su okamenjene njive žitni pripjevi samljeveni u brašno Pjesma prozračna kao šešir sa obodom u prstenu od dima i pismena stvorena od otisaka ptičjih kandži Ostali su truo konac u razboju tupa igla u ruci vezilje Nema odjeka Prazne čaure pare se u vazduhu


Epitaf stukturaliste

Glodanjem do okosnice Priče


Surréalisme II

Važno je samo pronaći dobar okvir u koji možeš strpati šta god poželiš budi ratni profiter koji jezik siluje i sakati bulazni lupaj grcaj kao slinavi posinak kojem jedno slovo ne znači ništa Mane ili Mone svejednojé jerutomé ćé krilati kritičar vidjeti ironijski odnos prema tradiciji Ipak pamti da iznureno crnilo sivom teži da se smrad Kirkinog svinjca osjeća iako si začaran


Minus postupak

Ostali su otisci tvojih zuba na zagriženoj odsutnosti


Sustižu znaci

Stavi mi zarez na čelo da sporije mislim na ruke dvije tačke na svaku po jednu da zaustavim svoje djelovanje a svijetu oko sebe dam privid nabrajanja na dlan znak pitanja - ne treba da znaš, odavno je rečeno, kuda tvoja linija krivuda na oči crtu i tačku kad pogledam jednim okom da mislim konačnost kad pogledam drugim – objašnjenje a širom kad ih otvorim da jasno vidim uzvičnik Pazi! Vičem! Čuj me! stavi mi na usne tri tačke da uvijek dam mogućnost za dopisivanje već rečenog dokazivanje dokopavanje i drugoj strani pružim privid prožimanja da kao svaki „dobar pisac“ ostanem plodno nedorečen da nedostatak znaka na kraju uzavri čitalačku krv čijim talasima između ovih korica


brodi svijet u nastajanju Tačke poštedi me tačke


Kormilarenje

Zabada se oštar šiljak talasa u meso u pogled u kosti u rasut prosjaj neizbroj siječe ga slučajna pruga bljeska o oštar hrbat lomi mu se more bježi on bježi natrag u smiraj kobilicu u valovlje roni dalje samo dalje sa vjetrom u krmi sa voskom u ušima ali iz Polifemove iz Polifemove pećine iz Polifemove pećine izlaska nema


TEMPUS TACENDI

This is the way the world ends Not with a bang but with a whimper

T. S. Eliott


Mojsije Ako prespavaš na Stazione Termini sasvim je jednostavno Pod zemljom prati liniju B pravac Laurentina nek ti kroz grozdove nepoznatih lica koja se u nepravilnim razmacima kače na tvoje očne grane svijetli i odzvanja taj pravac u ušima siđeš odmah poslije stanice Cavour pa onda stazom koja te pod blagim nagibom vodi gore desno pa lijevo opet desno pa lijevo i tu blizu kontejnera i raskupusanog tetrapaka sija on sija u San Pietro in Vincoli hej voi che passate per questa via znate li šta je iza ovih vrata snaga nabrekle zapremine i radnja u mirovanju terribilità opljačkana grobnica Julija II Mojsije oslobođen iz mermera (dok je Sveti Matej ostavljen u kamenu da truli savladan snagom nagovještaja) Mojsije i Robovi jedan prepušten okovima drugi slobodi on sjedi Pod desnom rukom nemarno upletenom u bradu čuva tablice a lijeva sva drhti od snage grča venskih ušća koja se ulivaju jedna u druga i gube u uzburkanom moru njegovog gnjeva desna mu noga stameno riješena na korak


lijeva opušteno zabačena unazad Mojsije dragi Mojsije u ovoj sadašnjosti koju volim da li ću te više sresti ili ću te prepoznati samo kao prečišćeni trag nekih vremena iz davnine ja koji pred tobom stojim utopljenik tankim pramenom kose zakačen za brodoliku hridinu ja nevjernik koji pred ljepotom osjeća bogopoštovanje


Vjetrovita

Oduvaj taštinu svoju u dane što ispadaju iz ruku kliski ko sapun jer si praznih očiju u pobjedi i naprijed bi i nazad i boli te i ne boli kao krišom pređena granica kao zarasli ožiljak koji ne osjećaš sve dok se od sjećanja na krv ne propnu damari Oduvaj taštinu svoju kad se u tebi kao u razvlašćenom poslije preljube miješaju žaljenje i strast i oglodana sazvežđa u grudima se rasprskavaju Kako su se istanjile tvoje staze pod bijesnim topotom godina Bolje bi ti bilo da Oduvaš taštinu svoju Prije no što ti se nebesa raspuknu ko nar


Okopavanje zla

Već je nevidljiv ovaj plug odavno odomaćen u brazdi


Erat hora

Mršav zbor se iz mršavih grudi diže iskustvo je od davnina šta ćeš onda reći kad progovorim oblo toplo meko kad učinim da ti u utrobi sviće ili projezdim tobom na crnim paripima dođi spletimo se kao kesice za čaj dodirni me i pruži se u beskraj kao tangenta Diraj krugove moje Tvoje se blizine halapljivo sitim gužvam vokale na usnama dok naivan misliš da nakon sreće izdišem umor a ne da u potrazi za plodnošću ispitujem golotinju tvoje geografije Zavij se u mene Sa mnom srasti Tek radi se o tome da sam u putenim dionisijama kao Paund u prevođenju trubadura - najličnija kad sebe dajem drugom.


Vezilja ili Tišina treća Bod po bod Gled po gled Vez po vez Pažljivo tvoriš pejzaž na rupičastom tkanju brižno se nad obrise prstima spletene nadnosiš i uvijek iznova čudiš zašto se slika iz Sna ne poklapa sa ovom kojom tvoje oko rukuje Umjesto razmahnutih krila bijelih leptira oko kojih se širi noć tvoji pramenovi snene vezilje dodiruju sitne naprsline između strave i strasti koje treba popuniti koncem ili smislom


Tišina prva

Kroz prepečene obronke tog svijeta u plamenu što mu pod vjeđama sniva nazire se Tišina u modro ništavilo urušena kroz pukotinu bića smisao otiče ko ga osudi na izvor i ušće dok valovi njegovi žude da kretnjama dovrše svijet


Zavođenje

Dva mlada groma s kopljima od

krina, čuvaju negde

o lepoti san. R. Ratković

Kažu da se i veliki Homer ponekad uspava ali ti Dante žestoko si pogriješio on se nije pretvorio u suvu granu drveta koju rastržu bijesni psi njegov je jedini grijeh što je bio zaveden ljepotom nadgrobnog natpisa uklesanog u luksorski kamen On nije umro Samo je u zanosu odgodio život


Tišina četvrta

Pogrešno je vezivati se za ovaj od svih mogućih svjetova Tada ćutiš nečujno naviranje plamena tuga uskrsava a vuk ti se prene u utrobi tada ne znaš da li si obsjaj ili zasjenica kad rađaš Plaćaj patnjom iz oluje rođeno! i ... Sanjaj unazad


DIVNO MRTVO ČUDO

O divno mrtvo čudo u zenicama vremena

I. V. Lalić


Stvaranje

Al poco giorno e al gran cerchio d’ombre

Dante Kroz ta smo vrata ušli u brdo sve su nas vjenčali sa nevjestama u obliku šumskog vira isplatili unaprijed prije obavljenog posla (neka sreća naša bude zalog svi se složismo) nije prošlo mnogo kad su se opjevani prividi nekad mršavi kao tek obrana jabuka pod dahom vremena ozvijerili u nama nismo nikom govorili o tome da nam pred očima niču razgubana proljeća da se nakon sna budimo sa tragom mokrog užeta na vratu da spavamo sami a zorom pokraj sebe nalazimo toplo ulegnuće od drugog spavača to smrt to smrt zapjevasmo da jaram ravnomjerno nalegne na naša ramena i dobismo nagradu za nanovo uspostavljenu bjelinu


- uđosmo u dragi Užas kao noge po crti bedema to smrt to smrt


Idila

Ovdje se zna red Jedini put vodi kroz oko Biser se uspravno niže Gladni sreće sisaju vedrinu Bljesak je od zlata razvjenčan Lik je ogledalu sjenka Blizu li su zvijeri čelom za oblak Jedini put vodi kroz oko Sve što se vidi neporecivo je kao pravedno zaslužena kazna Ovdje se zna red Svako pije iz svoje lobanje


Tišina peta Došli su iz šume jašući kroz Jesen Na licu im zagasita sjeta dok snivaju o mahovini Daleki i začarani Došli su nečujno kao da dolaze iz sporedne odaje a ne iz treperenja razbludnog vazduha U nadi da će spasiti makar nešto iz mrtvačkog kola Ne znaju ne znaju da im mjesec već sija kroz utrobu dok stoje pred vratnicama u onostrano Neću im reći Šta sam vidio.


Ego scriptor

Govorili su mi ne budi pokvareni i lijeni sluga koji je pokopao svoje talente Branio sam se time da je napor prepoznati pregnuće u tromom krvotoku Pa i pored toga sve su oči kao u trpeljive žene brodolomca bile uprte u mene kao u pučinu Tješio sam se da ću poput tanke precizno raščupane pukotine koja uvijek pronađe put od sredine do ruba i ja pronaći stazu koja će me od običnog komada drveta oblikovati u veliki čamac u plamenu Progovorio sam tek kad vidjeh da je uteg na drugom tasu svirepa oštrina poraza i prazne stranice beskraj


Klatno

Klate se pod zemljom grozdovi mesa optočeni korijenjem ramenima podupiremo neravne ivice Okamenjenih riječi treba po svaku cijenu sačuvati carstvo pa ipak klizimo niz stradanje kao niz padinu Pepeljasti blagoslovi u kolo se hvataju po kutovima naših koliba kotrljaju se suzni pripjevi bola Uče nas da samo treba pjevati sada kad nam iz grudi podjednako teku i krv i mlijeko Kažu manji je strah u predsoblju od oblaka dok strpljivo čekamo da nas prozovu kažu - svaka se visina bratimi sa prizemljem neizbježno se dave oni koji zastanu u grlu pjesme Pjevaj samo pjevaj I ovo će proći


Spasenje Obespokojen kao upokojen Obilje vode tugom se obnavlja igra svjetlosti na njenoj mnogostranoj zapremini tek je putokaz za prozrak Spas je u tom užetu što se proteže od tvojih do mojih usta Njime ću preći ovu provaliju zaobići vrisak i oduvati strah - pepeo što se rasipa pod suludim naletima Njegovog daha i pada na glave svih nas bivših utopljenika koji se vozimo u knjizi kao u čamcu prošiveni prazninom obrasli neprolaznošću


Inferno

Io venni in luogo

d’ogni luce muto Dante

Naglo kao nenadano klimanje prve glave Zakavkazja neočekivano kao trag žutog u tirkizu ne znam ni kako ni zašto oprošteno mi je sa malim zakašnjenjem grohota iz mrtvih trbušina zavarničilo je u meni mislio sam ako treba odblejaću mucave slogove odbijam da umrem u tišini neću nijemo preperjavanje sada kad ostajem go na strmini dana za kojim dan ne dolazi kako u zamršaju sjenki prepoznati svoju ako ne progovorim kako u širokim poljupcima smrti razaznati svoj sok Odbijam da umrem


neće se pogrebne trube odsustvom mojim nadimati Idem u Riječ makar bezumljem zaplovio


Algebra naricanja

I bolu je potrebna logika. Nekakva algebra naricanja. Otud Bog. Tek Haos osmišljen ravnotežom simbola u prevođenju. jer za ovaj. život. borim se pronalaženjem vječnosti u napuštenom slogu. sve je u kao da. Uvijek za jedno mjesto udesno. Kao decimala.


Strane riječi i izrazi Kasfalpir – proizvoljna skraćenica za geološki trosimbiotski vez hemijskog sastava: kalcijum – karbonat, cinkov sulfid i željezni sulfid, odnosno kalcit, sfalerit i pirit ili kako ih u narodu zovu: okamenjene Božje suze, đavolji tragovi i mačje zlato Surréalisme – (fr.) nadrealizam Tempus tacendi – (lat.) Vrijeme za ćutanje This is the way the world ends/ Not with a bang but with a whimper – (engl.) Ovako se svijet završava / Ne sa treskom već sa cviljenjem Voi che passate per questa via – (ital.) Vi koji prolazite ovom ulicom Terribilità - (ital.) u umjetnosti: strahovita snaga srodna pojmu uzvišenosti Erat hora – (lat.) To bješe čas, tj. smislom i sadržajem ispunjen trenutak Al poco giorno/ e al gran cerchio d’ombre – (ital.) U mrtvom praskozorju/ i u velikom krugu sjenke Ego scriptor – (lat.) Ja pisac Inferno – (ital.) pakao Io venni in luogo d’ogni luce muto – (ital.) Dođoh do sasvim mračnog mjesta


SADRŽAJ

ZAPISI O KASFALPIRU

RITUAL ........................................................................... 9 SROČENI SUNOVRATI ZAKUPCA VREMENA ............................... 10 STVARANJE ILI MANIFEST MAGLE.......................................... 11 ČARANJE ........................................................................ 12 RAŠČIN PRVI ................................................................... 14 RAŠČIN DRUGI ................................................................. 15 ARISTOTEL U NOVOM RUHU ................................................ 16 MALA SAHRANA GLAVE ..................................................... 17

UZVIŠENJE ZA ČITAČA

TIŠINA DRUGA (UZVIŠENJE ZA ČITAČA) .................................. 21 SAVJETI MLADOM PISCU ..................................................... 22 SURRÉALISME I ............................................................... 23 EPITAF STUKTURALISTE ...................................................... 24 SURRÉALISME II .............................................................. 25 MINUS POSTUPAK ............................................................ 26 SUSTIŽU ZNACI ................................................................ 27 KORMILARENJE ................................................................ 29

TEMPUS TACENDI

MOJSIJE ........................................................................ 33 VJETROVITA .................................................................... 35 OKOPAVANJE ZLA ............................................................. 36


ERAT HORA .................................................................... 37 VEZILJA ILI TIŠINA TREĆA .................................................... 38 TIŠINA PRVA ................................................................... 39 ZAVOĐENJE .................................................................... 40 TIŠINA ČETVRTA ............................................................... 41

DIVNO MRTVO ČUDO

STVARANJE ..................................................................... 45 IDILA ............................................................................ 47 TIŠINA PETA .................................................................... 48 EGO SCRIPTOR ................................................................. 49 KLATNO ......................................................................... 50 SPASENJE ....................................................................... 51 INFERNO ........................................................................ 52 ALGEBRA NARICANJA ........................................................ 54 STRANE RIJEČI I IZRAZI ....................................................... 55

algebra naricanja 140808 crna...

Documents