Ubodi i ugrizi insekataProljeće i ljeto godišnja su doba kada postoji najveća opasnost od uboda i ugriza insekata i pauka. Buđenjem prirode, flore i faune, bude se i gotovo sve vrste insekata, a ubodi i ugrizi nekih od njih mogu predstavljati malu ili pak ozbiljnu opasnost za naše zdravlje.

Otrovni i neotrovni insektiOtrovni insektiNeotrovni insekti

Simptomi i liječenjeKako se zaštititi?

Ubodi i ugrizi većine insekata i pauka uglavnom su bezazleni i predstavljaju prije svega neugodnost, obično u obliku otekline na koži i svrbeža koji može potrajati i do nekoliko dana. Takva reakcija rezultat je ubrizgavanja sline ili otrova insekta u kožu. Pojava ozbiljnije reakcije, poput vrućice, bolnih zglobova, otečenih žlijezda, natečenog lica, poteškoća u disanju ili šoka, malo je vjerojatna i pogađa vrlo mali broj ljudi.

No, u slučaju alergije na ubode određenih kukaca ili pauka mogu se javiti i vrlo ozbiljne komplikacije. U takvim slučajevima, samo jedan ubod može izazvati teške šokove ili pak dovesti do anafilaktičkog šoka, koji je opasan po život. Također, neki kukci i krpelji prilikom ugriza izlučuju otrov koji izaziva specifične bolesti.

Otrovni i neotrovni insekti Postoje deseci insekata čiji ubodi ili ugrizi mogu izazvati probleme. Možemo ih načelno podijeliti na otrovne (pčele, ose, stršljeni, crveni mravi...) i neotrovne (komarci, buhe, uši, stjenice, krpelji...).

Otrovni insekti Otrovni insekti ubadaju uglavnom u sklopu obrambenog mehanizma, uz pomoć žalca kroz koji ubrizgavaju bolan otrov. Kod uboda pčele, žalac i vrećica s otrovom ostaju u ubodnom mjestu, a pčela ugiba i nije sposobna ponovo ubosti. Ose i stršljeni ne ostavljaju žalac, te mogu ubosti i više puta. Ugrizi pauka uglavnom su bezopasni i rijetko izazivaju ozbiljnije posljedice ili smrt, a najugroženiji su ljudi skloni alergijama, dojenčad i stariji ljudi. Najopasnija je crna udovica, koja obitava i u Hrvatskoj. Nakon njenog ugriza može se pojaviti jaka bol, ukočenost i grčevi, popraćeni teškoćama u disanju, vrućicom ili groznicom. Smrtnost je oko četiri posto.

Ubodi otrovnih insekata često su vrlo bolni i izazivaju lokalnu reakciju, odnosno crvenilo i oticanje kože oko mjesta uboda. Kod osjetljivijih osoba i osoba alergičnih na takve ubode, moguća je pojava ozbiljnije reakcije cijelog organizma, odnosno anafilaktičkog šoka koji može izazvati i smrt.

Neotrovni insekti Neotrovni insekti u krvotok ubacuju slinu koja sprečava zgrušavanje krvi, kojom se zatim hrane. Iako se lokalna iritacija kože ili alergijske reakcije mogu pojaviti i kod ugriza neotrovnih insekata, ovakvi ugrizi u većini slučajeva su bezopasni i kod većine ljudi izazivaju samo neugodan svrbež.

Iako je većina ugriza krpelja bezopasna, oni mogu biti prijenosnici nekih ozbiljnih i po život opasnih bolesti, poput borelioze ili lymeove bolesti i meningoencefalitisa (upale mozga i moždane ovojnice).

Simptomi i liječenje Simptomi uboda insekata razlikuju se ovisno o vrsti insekta, vrsti uboda, osjetljivosti ubodene osobe te ozbiljnosti reakcije organizma. Kako smo već napomenuli, većina uboda insekata izaziva samo blagu nadraženost. U takvim slučajevima, javljaju se sljedeći simptomi:

• oticanje kože oko mjesta uboda ili ugriza • pojava svrbeža ili osjećaja pečenja

• gubitak osjeta, odnosno obamrlost ubodenog dijela tijela

Neugodan osjećaj koji nastaje nakon ovakvih uboda, može se olakšati i ublažiti masiranjem ubodne površine kockicom leda ili stavljanjem hladnih obloga. Isto tako, može se uporabiti i smjesa sode bikarbone ili hidrokortizonska mast. Ukoliko vas je ugrizao krpelj, potrebno ga je odmah odstraniti. Pincetom uhvatite krpelja blizu glave, te ga nježno i s oprezom odstranite. Ukoliko na mjestu ugriza primijetite crveni osip, postoji mogućnost da ste zaraženi nekom od bolesti koju prenose krpelji, pa je potrebno potražiti liječničku pomoć.

Ugrizi nekih otrovnih pauka, poput crne udovice mogu izazvati ozbiljnije posljedice, posebice kod osjetljivijih osoba. Prilikom pojave takvih simptoma, potrebno je što prije potražiti liječničku pomoć. Najčešći simptomi ugriza otrovnih pauka su:

• jaka bol u zglobovima i mišićima • grčevi • ukočenost • vrućica ili groznica • teškoće u disanju i gutanju • gnojna rana • otežan govor

U najozbiljnijim slučajevima, ubodi i ugrizi nekih insekata ili pauka mogu izazvati alergijsku reakciju koju još nazivamo i anafilaktički šok. Može se pojaviti gotovo odmah nakon ulaska antigena, a u najtežim slučajevima u nekoliko minuta može izazvati i smrt. Simptomi anafilaktičkog šoka su:

• ubrzano oticanje oko očiju, usta, jezika i grla • teškoće u disanju • jak svrbež, grčenje ili obamrlost • mučnina i povraćanje • crvenkasti osip • grčevi u trbuhu • hripanje ili promuklost • zbunjenost • nesvjestica

Kao i u slučaju ugriza otrovnog pauka, simptomi anafilaktičkog šoka jasan su znak da je potrebno pozvati liječnika. Budući da anafilaktički šok može izazvati smrt za samo nekoliko minuta, potrebna je hitna medicinska pomoć.

Kako se zaštititi? Postoje dva osnovna načina zaštite od napada insekata, a to su: sredstva za odbijanje insekata te izbjegavanje područja u kojima postoji opasnost od uboda i ugriza insekata. Sredstva za odbijanje insekata prilično su djelotvorna protiv neotrovnih insekata, poput komaraca, buha ili krpelja, no ne djeluju na otrovne kukce koji napadaju u samoobrani, kao što su pčele, ose i stršljeni. Kao prirodno sredstvo za odbijanje insekata valja spomenuti čisto eukaliptusovo ulje. Otopinu od jedne čaše vode i pet kapi eukaliptusovog ulja nanesite na kožu.

U slučajevima kada je nemoguće izbjegavanje insekata, uz sredstva za odbijanje insekata potrebno je poduzeti i neke dodatne korake. Ne koristite parfeme i jake mirise, te pokrijte svoje tijelo odjećom koliko god je to moguće. Ukoliko je moguće, izbjegavajte duži boravak u močvarnim područjima, gustim šumama, te u poljima. Nakon povratka iz prirode, obvezno pregledajte tijelo i potražite moguće ugrize od krpelja. Ukoliko pronađete krpelje, odstranite ih.

Kao preventivni korak zaštite od napada pčela, osa ili stršljena, pregledajte okolinu svoga doma i uz pomoć stručnih osoba uništite ili premjestite sva pronađena gnijezda. Ne ostavljajte ostatke hrane na

otvorenim mjestima gdje bi mogli privući ose. Budući da se komarci razmnožavaju u ustajaloj vodi, uklonite sve takve nakupine vode oko vašeg doma. Isto tako, preporuča se i uporaba zaštitnih mreža na prozorima i vratima, kako biste spriječili ulazak insekata u vaš dom.

Alergije na ubod insekata

Učestalost alergijskih reakcija na ubode insekata razlikuje se u pojedinim zemljama, ponajprije zbog klimatskih osobitosti pojedinog kraja. U zemljama umjerenog klimatskog pojasa alergijske reakcije na ubode insekata javljaju se u 0,4 - 1,2% općeg pučanstva. Među osobama koje su osjetljive na otrove insekata sustavne (anafilaktičke) reakcije javljaju se u 1-3% slučajeva. Zbog teških alergijskih reakcija na ubode insekata u SAD godišnje umre oko 40, a u Francuskoj 16 - 38 osjetljivih osoba.

Koji insekti najčešće uzrokuju alergiju?

Iako postoji oko milijun vrsta insekata, samo manji broj njih uzrokuje alergijske reakcije u ljudi. Te su alergijske reakcije najčešće uzrokovane ubodima opnokrilaca, pčele, bumbara, ose, stršljena i mrava. Kod uboda tih insekata postoje određene razlike koje je dobro poznavati. Pčele i bumbari ubadaju kada su uznemireni. Nakon uboda pčele, na mjestu uboda ostaje žalac s mjehurićem otrova iz zatka kukca. Otrov se postupno oslobađa uzrokujući lokalizirane i/ili opće simptome. Zbog toga se savjetuje žalac pčele što prije ukloniti. Otrovi pčele i bumbara najotrovniji su u proljeće. Sastavom su slični, sadrže različite štetne tvari koje u osjetljivih osoba mogu uzrokovati alergijske reakcije. Alergijske reakcije na ubod pčele obično se javljaju nakon višekratnih prijašnjih uboda pa su češće u profesionalno izloženih osoba (pčelari). Za razliku od pčela, ose i stršljeni ne ostavljaju žalac u koži te mogu ubosti više puta. Ovi su kukci često agresivni, napadaju i kada nisu uznemireni, posebice u kasno ljeto i jesen. Otrovi ose i stršljena sadrže kemijski aktivnije tvari, pa su alergijske reakcije teže, osobito pri ubodu stršljena kada je i količina otrova veća. Alergijske reakcije na ubod ose mogu se javiti nakon prvog uboda iako su češće nakon 2 - 3 prijašnja uboda. Alergijske reakcije na otrov mrava znatno su rjeđe. Sastav otrova mrava mijenja se ovisno o godišnjem dobu, "najotrovniji" je u rano ljeto.

Kako se manifestiraju alergijske reakcije na ubod insekata?

Gotovo u svake osobe na mjestu uboda insekta dolazi do različito velike lokalizirane reakcije (oteklina, bol, crvenilo) koja je toksične, a ne alergijske prirode. Samo u osjetljivih (senzibiliziranih) osoba javljaju se i alergijske reakcije. One mogu biti lokalizirane na mjestu uboda ili sustavne. Sustavne reakcije mogu se prema težini stupnjevati od 1 do 4.Prvi stupanj čini koprivnjača (urtikarija).U drugom se, uz koprivnjaču, javljaju otekline, mučnina, povraćanje i proljev.Treći stupanj karakteriziraju otežano i čujno disanje, sviranje u prsima, otežano gutanje i smetenost.U četvrtom se stupnju uz navedeno javljaju i kolaps, pad tlaka, gubitak svijesti, tamno-plava boja kože i sluznica, inkontinencija stolice ili mokraće.

Kako se dijagnosticiraju alergijske reakcije na ubode insekata?

Dijagnoza alergije na ubod insekta temelji se na podacima bolesnika (opis događaja, vrsta simptoma te način, tijek i brzina njihove pojave, opis insekta) te rezultatima različitih testova. Laboratorijski se obično određuje ukupna koncentracija IgE protutijela te IgE usmjeren protiv otrova određenog kukca (vidjeti druge članke priručnika). Potrebno je učiniti i ubodno kožno testiranje, osobito na otrov pčele, ose i stršljena. U slučaju dvojbenih rezultata ubodnog testa mogu se učiniti i drugi oblici kožnog testa, a vrlo rijetko i provokacijski test pri kojem se bolesnik izlaže ubodu određenog insekta. Ovaj test može se provesti samo u visoko specijaliziranoj ustanovi, obično radi procjene učinkovitosti provedene specifične imunoterapije.

Što učiniti u slučaju alergije na ubod insekta?

Liječenje ovisi o vrsti alergijske reakcije nakon uboda insekta. Nakon uboda pčele preporučuje se što prije izvaditi žalac. U slučaju lokalizirane reakcije dovoljno je staviti hladni oblog te,eventualno, lokalno primijeniti kortikosteroidnu kremu. Ako se otok povećava, preporučuju se tablete antihistaminika.Sistemske reakcije liječe se kao i druga stanja anafilaksije. Važno je pacijenta poučiti o mjerama samopomoći u slučaju pojave alergijske reakcije na ubod kukca, osobito u slučaju ranijih anafilaktičkih reakcija. Preporučuje se primjena adrenalina preko autoinjektora (injekcija priređena za brzu i jednostavnu primjenu koju bolesnik daje sam), tableta antihistaminika i, u određenim okolnostima, kortikosteroida. Nakon samopomoći potrebno je što prije kontaktirati liječnika radi dodatnog liječenja i upućivanja u bolnicu. Alergijske reakcije na otrove kukaca često imaju

i odgođenu, kasnu reakciju (nakon 8-12 sati). Zbog toga je potrebno zaprimiti u bolnicu sve bolesnike koji su doživjeli sustavne alergijske reakcije, angioedem (otok mekih tkiva, osobito očnih kapaka, usnica i sl.) i bronhospazam (otežano disanje).

Koji se oblik li ječenja preporučuje bolesnicima alergičnim na otrov kukaca?

Kao i druge alergijske bolesti, alergija na ubode kukaca ne može se trajno izliječiti. Navedeni lijekovi (antihistaminici, adrenalin, kortikosteroidi) učinkoviti su lijekovi za ublažavanje simptoma. Jedina terapijska mjera koja utječe na alergijsku prirodu bolesti je specifična imunoterapija SIT. SIT (hiposenzibilizacija) se provodi u bolesnika koji su imali sustavnu reakciju 3. i 4. stupnja (vidjeti pitanja 22. i 28.), uz prije utvrđen pozitivan kožni test i povećanu koncentraciju IgE protutijela na otrove kukaca. U specijaliziranim ustanovama, uz pažljivi nadzor iskusnog liječnika, bolesnik prima rastuće koncentracije alergena (otrova insekta). Liječenje se prema odgovarajućem protokolu provodi do postizanja "otpornosti" na otrov, uz kasnije "injekcije održavanja" tijekom 3 godine. Taj oblik liječenja u djece daje 100%-tnu zaštitu.

Upute osobama alergičnim na ubode insekata:

• ako je na mjestu uboda kukca ostao žalac potrebno ga je odmah izvaditi, noktima ili pincetom • na mjesto uboda staviti hladni oblog • imati u pripravnosti lijekove, a u slučaju potrebe žurno primijeniti hitnu terapiju (autoinjektor,

antihistaminik, kortikosteroid) • izbjegavati brze pokrete (mahanje rukama) radi tjeranja insekta jer tada postaju agresivniji • izbjegavati jake mirise (parfeme, kreme za sunčanje, losione) jer oni privlače insekte • ne ići u cvijetnjak ili voćnjak te ne jesti slatko i sočno voće u otvorenom prostoru • oprez pri radu u vrtu (zaštititi otkrivene dijelove tijela) • ne hodati bosonog po travi (pčele rado borave u djetelini) • izbjegavati široku, lepršavu odjeću (kukac se može uvući pod odjeću kada postaje agresivniji) i odjeću

žarkih boja • izbjegavati veće tjelesne napore (miris znoja privlači insekte) • slatke namirnice držati pokrivenima • kante za smeće držati zatvorenima • prozor u spavaćoj sobi danju zatvarati ili staviti na njega mrežu protiv insekata.

Otrov kukaca

Premda nije osobito raširena, preosjetljivost na ubode kukaca može biti vrlo opasna, u pojedinim slučajevima čak i kobna. Najčešći uzročnici alergijskih reakcija su pčele i bumbari. Ubadaju kad se osjećaju ugrožene, bilo kao jedinka ili kao zajednica. Potonje je vrlo opasno, jer višestruki ubodi kod alergičara mogu izazvati stanje jakog šoka pa i smrt. U tijelu "žrtve" ostavljaju žalac i određenu količinu otrova, što izaziva otekline. Posebno je nezgodno ukoliko je ubod na nekom osjetljivom mjestu kao što je vrat, lice u predjelu očiju, a najopasniji se smatra veoma rijedak ubod u jezik, koji izaziva oteknuće jezika sa posljedicom gušenja ukoliko se ne reagira na vrijeme. Osim oteklina, simptomi koji se osjećaju su pad krvnog tlaka, otežano disanje i oteknuće vrata. Otrov pčela i bumbara najotrovniji je u proljeće. U slučaju uboda treba izvaditi žalac ako je ostao, te staviti hladan oblog na oteklinu. U slučaju teže reakcije obavezno treba potražiti liječničku pomoć. Ubodima su sklone i ose i stršljeni. Oni ne ostavljaju žalac, no veoma su agresivni i opasni. Najotrovniji su u ljeto.

Mravi ne ubadaju, oni grizu svojim jakim čeljustima, kad se osjećaju ugroženi (rijetko napadaju, agresivni mravi doduše postoje, no ne u našem klimatskom pojasu). Otrov mrava najajači je u rano ljeto, a glavni sastojak mu je vrlo jaka mravlja kiselina.

Rizična zanimanja, kako se zaštititi?

Za ovaj tip alergije najrizičnija zanimanja su vezana uz poljoprivredu, naročito pčelarstvo, voćarstvo i cvjećarstvo. Poznato je da pčele skupljaju nektar iz cvijeća raznih biljaka i da su otvoreni prostori poput livada i pašnjaka njihovo prirodno stanište. Rizika, i to najvećeg, nisu pošteđeni ni ljudi koji svoju djelatnost obavljaju u šumama. U šumama i šumarcima, na skrovitim mjestima, naime, pčele grade svoje košnice. Ugrožavanje njihove kolonije dovodi do opasnosti višestrukog napada pčela. Ugroženi su i svi ostali koji se svojim poslom bave na otvorenom prostoru u vrijeme u kojem borave i navedeni kukci (proljeće, ljeto i rana jesen). Obzirom da se kukaca ne možemo riještiti, treba im se prilagoditi i razumijeti ih, tako možemo predvidjeti njihove postupke i smanjiti rizik na najmanju moguću mjeru. Preporučuje se izbjegavanje voćnjaka i jedenje slatkog voća na otvorenom, hodanje kroz travu bosih nogu, izbjegavanje većih napora (znoj privlači kukce) a u slučaju kontakta s letećim kukcima izbjegavanje naglih pokreta kao što je mahanje ruku. Osobe sklone alergijskim reakcijama na kukce za vrijeme boravka u prirodi trebale bi paziti da ne ostavljaju previše dijelova tijela izloženo i da se zaštite odgovarajućim repelentima. Osobe koje rade neposredno s kukcima, koriste odgovarajuću opremu koja pokriva sve dijelove tijela.

ALERGIJSKE REAKCIJE NA UBOD PČELE

Radi lakšeg razumijevanja terminologije i prepoznavanja simptoma alergijskih reakcija nastalih na ubod pčele potrebno je najprije objasniti što su zapravo alergije i zbog čega

nastaju.Alergija ili alergijska preosjetljivost označava pojavu oštećenja u ljudskom organizmu

koja nastaje imunološkom reakcijom.

Imunološka reakcija se sastoji od dva "sudionika", antigena i protutijela, koji se uzajamno odnose kao dvije suprotnosti. Antigen je svaka tvar koju organizam prepozna s pomoću svojih posebnih stanica (imunokompetentnih stanica) kao nešto "strano" i na nju

reagira tvorbom specifičnih bjelančevina globulinske grade, tj. protutijela. Na taj način naš se imunološki, obrambeni sustav bori protiv neželjenih tvari. Za svaku stranu tvar organizam oblikuje odgovarajući protein, koji na česticu pristaje kao ključ u bravu. U

ovom trenutku milijuni protutijela kruže krvlju kroz naš organizam u potrazi za neželjenim tvarima! Protutijela uključena u alergijska zbivanja su najviše "imunoglobulini

E" (IgE). IgE protutijela se vežu na prihvatne molekule (receptore) na posebne obrambene stanice "mastocite", koje sadrže vrećice posebne tvari zvane "histamin".

Kada se IgE veže na mastocit, on otpušta histamin u okolinu. To uzrokuje širenje okolnih krvnih žilica i pojavu simptoma, kao što su kihanje, suzenje očiju, i curenje, svrbež, te

zacepljenost nosa.

Prema imunosnom mehanizmu reakcije se dijele u četiri tipa. Prva tri tipa (reakcije rane preosjetljivosti) uzrokovana su protutijelima, tj. humoralnom imunošću, a četvrti tip (kasna, odgodena preosjetljivost) uzrokovan je staničnom imunošću. Alergijske reakcije

su najčešće uzrokovane sukcesivnom (istodobnom) pojavom dvaju ili više tipova alergijskih reakcija. Reakcije tipa 1. uzrokovane su IgE protutijelima (imunoglobulinima

E) koja aktiviraju mastocite i oslobađaju medijatore(posrednike) upalne reakcije. Reakcije tipa 2. i 3. uzrokovane su IgG protutijelima (imunoglobulinima G) koja aktiviraju sustav komplemenata i fagocite. Tip 4. posredovan je limfocitima koji stvaraju citokine,

aktiviraju makrofage i druge stanice te uzrokuju upalu.

Uz pojam alergije vezan je i pojam atopija koji označava nasljedno određenu sklonost reakcijama alergijske preosjetljivosti tipa 1. Atopične osobe nakon dodira s antigenom

reagiraju selektivnom pojačanom produkcijom Imunoglobulina E i stvaraju ih protiv širokog spektra aeroalergena (pelud, prašina, grinje) ili nutritivnih alergena (jagode, ribe,

jaja, orasi.

Gotovo svi ljudi diljem svijeta susreli su se sa nekom od brojnih vrsta insekata koji nas okružuju. Njihov broj procjenjuje se na gotovo milijun vrsta. Dijele se na one koje pri

ubodu ispuštaju otrovne tvari i one koje ih ne ispuštaju. Ubodom unose u ljudski organizam otrovne tvari putem žalca, što osim što izaziva bol može izazvati i toksičnu ili

alergijsku reakciju. Ubod pčele, bumbara, stršljena, ose, mrava može uzrokovati anafilaktičnu reakciju i dovesti do stanja anafilaktičkog šoka. Žalac pčela je nazubljen, pri ubodu bude istrgnut iz njezinog zatka, teško se izvlači iz kože, pa ukoliko se ne odstrani,

otrov se može i dalje izlučivati i pojačavati opće i lokalne simptome. Otrov pčele najotrovniji je u proljeće, a smrtna doza za čovjeka je 500-1500 uboda. Sastojci otrova

su alergeni i odgovorni su za pojavljivanje lokalnih i općih simptoma nakon uboda.

Alergijska reakcija na ubod je posljedica tipa 1. imunološke reakcije i posredovana je imunoglobulinima E. Nakon uboda otrov brzo prodire u cirkulaciju, te za nekoliko minuta reagira sa specifičnim protutijelima IgE koji je vezan za mastocite. Mastociti su stanice

koje otpuštaju medijatore upale, što dovodi do otekline sluznica, povećana je propusnost najmanjih krvnih žilica (kapilara), te dolazi do stezanja glatkih mišića koje nalazimo u stjenkama dišnih i probavnih puteva, krvnim i limfnim žilama, u odvodnim cijevima

mnogih žlijezda, u oku i koži .

Reakcije na ubode mogu biti lokalne i sistemske(zahvaćen je cijeli organizam). U lokalne ubrajamo intenzivnu bol, crvenilo koje se javlja neposredno nakon uboda, otok, pojava mjehurića. Sistemske reakcije se javljaju vrlo brzo, nakon deset-ak minuta, a

mogu biti: blage-crvenilo lica, svrbež po čitavom tijelu, urtikarija- pojava oštro ograničenih

izdignutih žarišta na koži koji nastaju zbog otekline i eritema površinskih slojeva kože, nepravilnog oblika, praćene svrbežom, jave se na bilo kojem dijelu tijela i nestaju kroz

dan/dva; osjećajem peckanja u nosu i mučninom)umjerene- praćene asmatskim napadom-kašalj, osjecaj gušenja i gladi za zrakom,

angioedemom-crvenilo i oteklina zahvaćaju dublja tkiva, potkožje i sluznice, otečeni su kapci na očima, usne, jezik, dlanovi i tabani a posebno je opasno ako se oteklina javi u ždrijelu i grkljanu što se prepoznaje po čujnom i teškom disanju i promuklosti uslijed

čega može doći do ugušenja) teške-očituju se anafilaksijom i anafilaktičnim šokom-simptomi se pojave gotovo

eksplozivno- stezanje u prsima i oko grkljana, teškoće gutanja, trnci oko usana, svrbež po čitavom tijelu, preznojavanje, strah. Disanje je vrlo otežano, javljaju se grčevi u

trbuhu, mučnina, proljev, dolazi do pada tlaka, puls(bilo) je ubrzan i teško se pipa. Osoba može izgubiti svijest i umrijeti ili od ugušenja ili od zatajenja cirkulacije.

Liječenje reakcija ovisi o kliničkoj slici i jačini sistemskih reakcija. Žalac je potrebno odmah odstraniti noktom ili oštrim predmetom. Lokalne reakcije se liječe

primjenjivanjem hladnih obloga i lokalnih kortikosteroida uz upotrebu tableta antihistaminika. Kod teških sistemskih reakcija valja potražiti pomoć u najbližoj

zdravstvenoj ustanovi. Daje se adrenalin (Epi-pen, Anapen- 0.5-0.8mg sc ili im) koji se primjenjuje svakih 5-15 minuta do normalizacije stanja. Ukoliko je disanje otežano zbog

prisutnosti bronhospazma- grč mišića bronha, daju se antihistaminici, kortikosteroidi, kisik i teofilin.

U slučajevima anafilaktičkog šoka pomoć se mora odmah pružiti. U zdravstvenim ustanovama protokol za liječenje anafilaktičkog šoka glasi ovako:

• adrenalin-s.c.(potkožno) ili i.v.(u venu) u dozi od 0,01mg/kg TT –razrijeđen u omjeru 1:10. Daje se polako tokom 1 minute i može se ponoviti svakih 15 minuta.

• nekoliko centimetara iznad ubodnog mjesta potrebno je staviti podvez• 100% kisik- 6-8 L/min • osobu je potrebno poleći sa blago istegnutim vratom, postaviti orofaringealni iili

endotrahealni tubus/u krajnjoj nuždi izvesti konikotomiju • opetovano mjeriti krvni tlak, ako je gornja granica ispod 80 mm/Hg potrebno je

staviti trajnu infuziju 0,9% fiziološke otopine • osoba se polegne u anti šok položaj-na ravnu podlogu sa nogama podignutim za

30° • ako nakon primjene infuzije fiziološke otopine tlak ne poraste daje se noradrenalin

(0,1 mg/kg/TT) • kod niskog tlaka, urtikarije i angioedema daje se antihistaminik (difenhidramin-

Dimidrilâ), 1mg i.v. ili i.m.tokom 5 minuta • davanje kortikosteroida (metronidazol 10-80mg i.v. ili Dexamethazon 4mg) slijedi

nakon prethodno provedenih postupaka i počinje djelovati nekoliko sati nakon primjene.

Dijagnoza alergije na ubod pčele postavlja se na temelju anamneze, kliničke slike, kožnih testova, specifičnih testova(RIST/RAST/ELISA), te provokacijskih testova. Kožni testovi se izvode u alergološkim ambulantama, gdje se nakon injiciranja (ubodom igle) male

količine otrova ose ili pčele u kožu očitava nastala reakcija. Specifičnim testovima -RIST/RAST/ELISA mjeri se ukupna i specifična količina protutijela IgE u krvi.

Provokacijski testovi se provode u specijaliziranim ustanovama i pomažu kad dijagnoza

nije sasvim jasna. Sastoje se od podkožnog injiciranja otrova ili direktnim prislanjanjem pčele/ose na kožu.

Jedan od vidova liječenja u osoba koje su imale tešku sistemnu reakciju, ili u onih koje su imale umjerenu reakciju ali izložene su ubodima (pčelari, voćari, šumari) može se

provesti postupak hiposenzibilizacije Sastoji se od injiciranja malih količina alergena, tj. otrova pčela, u određenim vremenskim razmacima, uz nadzor i oprez jer postoji rizik

pojavljivanja sistemskih reakcija. Svrha hiposenzibilizacije jest normalizacija specifičnih i ukupnih IgE u krvi, pa organizam više neće sistemski reagirati na ubode. Liječenje je

dugotrajno i provodi se kroz 3-5 godina, sa učinkovitošću od 80-100%. Sa hiposenzibilizacijom se može početi već u djece, a najčešće kontraindikacije su trudnoća,

bolesti imunološkog sustava, maligne bolesti, bolesti srčano-žilnog sustava, teške respiratorne bolesti.

Osobama sklonim alergijskim reakcijama potrebno je preporučiti izbjegavanje kontakata s pčelama, u blizini pčelinjaka neka ne nose žarke i pastelne boje jer one privlače

insekte, kao i da ne nose mirisne parfeme, sapune, kreme za sunčanje. Ukoliko postoji mogućnost uboda valja se zaštiti nošenjem zaštitne odjeće i nanošenjem katranskih gelova na izložene dijelove tijela. Potrebno je izbjegavati blizinu cvijeća ili prezrelog

otpalog voća gdje pčele često borave. Osobe koje su doživjele anafilaktičku reakciju kao i one koje su na imunoterapiji ili boluju od neke atopijske bolesti (astma), potrebno je

savjetovati da sa sobom nose samomedikaciju (antihistaminik, adrenalin-Epipen, antišok terapiju).

Iako postoji oko milijun vrsta insekata, samo manji broj njih uzrokuje alergijske reakcije u ljudi. Te su alergijske reakcije najčešće uzrokovane ubodima opnokrilaca, pčele, bumbara, ose, stršljena i mrava. Kod uboda tih insekata postoje određene razlike koje je dobro poznavati. Pčele i bumbari ubadaju kada su uznemireni. Nakon uboda pčele, na mjestu uboda ostaje žalac s mjehurićem otrova iz zatka kukca. Otrov se postupno oslobađa uzrokujući lokalizirane i/ili opće simptome. Zbog toga se savjetuje žalac pčele što prije ukloniti. Otrovi pčele i bumbara najotrovniji su u proljeće. Sastavom su slični, sadrže različite štetne tvari koje u osjetljivih osoba mogu uzrokovati alergijske reakcije. Alergijske reakcije na ubod pčele obično se javljaju nakon višekratnih prijašnjih uboda pa su češće u profesionalno izloženih osoba (pčelari). Za razliku od pčela, ose i stršljeni ne ostavljaju žalac u koži te mogu ubosti više puta. Ovi su kukci često agresivni, napadaju i kada nisu uznemireni, posebice u kasno ljeto i jesen. Otrovi ose i stršljena sadrže kemijski aktivnije tvari, pa su alergijske reakcije teže, osobito pri ubodu stršljena kada je i količina otrova veća. Alergijske reakcije na ubod ose mogu se javiti nakon prvog uboda iako su češće nakon 2 - 3 prijašnja uboda. Alergijske reakcije na otrov mrava znatno su rjeđe. Sastav otrova mrava mijenja se ovisno o godišnjem dobu, "najotrovniji" je u rano ljeto.

Mr.sci.dr.Maja Roje Novakneurolog i stalni sudski vještak za neurologiju

Zlatko Tomljanović,dr.vet.med.samostalni istraživač i profesionalni pčelar

Primjena pčelinjeg otrova u liječenju multiple skleroze (MS)

Multipla skleroza je autoimunosna bolest gdje vlastite obrambene stanice napadaju tkivo živčanog sustava. To je bolest koja uzrokuje sve više tegoba kod ljudi i čini 5 % svih organskih bolesti središnjeg živčanog sustava. Unatrag nekoliko godina imamo mnogobrojne upite pčelara i ljudi različitih zanimanja koji traže spas ili barem privremeno ublažavanje znakova MS primjenom pčelinjeg otrova.Kad smo se dotaknuli MS shvatili smo da se upuštamo u beskrajnu avanturu čiji nam početak,ali ni kraj nisu ni danas sasvim kristalno jasni. Istraživajući dostupnu literaturu bivali smo polagano uvučeni u nepregledna polja imunologije odnosno znanosti o specifičnoj otpornosti organizma prema infekciji. Među osnovne imunološke značajke redovito se ubraja i pojava nazvana imunosnom podnošljivošću. To je sposobnost imunosnog sustava jedinke da antigene vlastita organizma razlikuje od ostalih antigena i da na njih ne reagira imunosnom reakcijom. Imunosno prepoznavanje vlastitog koje susrećemo kod ljudi i životinja smatra se jednim od temeljnih postavki na kojima počiva očuvanje ustrojstva svakog organizma. Međutim,ta važna činjenica imunosnih mehanizama ponekad može zatajiti pa se imunosna reakcija pokrene i na kemijske biljege vlastitih antigena. Takva se pojava naziva autoimunošću koja je usmjerena prema stanicama vlastitog organizma. Pogrešno bi bilo svaku autoimunost izjednačiti s bolešću no kod MS dolazi do očitanja imunosne reakcije prema vlastitim stanicama pa je s pravom smatramo autoimunosnom bolešću.Kod daljnjih istraživanja MS ,ne samo da smo bili uvučeni u imunologiju već smo morali posebice obratiti veliku pozornost na anatomska razmatranja i rasprave u svezi živaca (neurona) i prijenosom impulsa između njih . Poznavati imunosna načela te anatomske odnose u središnjem živčanom sustavu bili su preduvjet kako bi si lakše prispodobili nastanak MS, a time mogućnost primjene pčelinjeg otrova u njezinom liječenju.Osnovna jedinica živčanog sustava je neuron. Sastoji se od velikog tijela stanice (u kojem se nalazi jezgra i stanične organele) i često od dugog nastavka koji se naziva akson. Akson se završava granjanjem; njegovi ogranci se vežu s ograncima drugih neurona. Ovi sinaptički kontakti omogućuju prijenos impulsa s jednog neurona na drugi, obično s jednog nervnog ogranka aksona na kratke dendrite tijela susjednog neurona. Akson mijeliziranog neurona je obavijen ovojnicom građenom od izolacijskog materijala koji se zove mijelin. On se sastoji od naizmjenice postavljenih slojeva bjelančevina i masti koji se prekidaju svakih 0,4-2,5 mm s malim neizoliranim dijelom koji se naziva Ranvierovo suženje. Ova suženja osiguravaju "preskakanje impulsa" s jednog suženja na drugi, a ne da putuju korak po korak kondukcijom duž svakog dijela aksona. Taj fenomen ,poznat kao skokovita kondukcija omogućava brži prijenos impulsa i uštedu energije.Upalni proces i cjelokupna patološka zbivanja kod nastanka MS vezana su upravo za mijelin. Istina da se tvorba mijelina odvija u području između Ranvierovih suženja iz citoplazme Schwannovih stanica koje obavijaju i nemijelizirane živce,no pojednostavljeno kod MS mijelinska ovojnica živca propada, a zamjenjuje ga vezivno tkivo. Živci ne mogu obavljati svoju osnovnu djelatnost(prijenos impulsa),a rezultat tog patološkog stanja se klinički očituje u nemogućnosti hodanja,gubitku ravnoteže,smetnjama u vidu i sluhu,drhtavica ruku i nogu te otežan govor. Uđemo li još malo dublje u dinamiku nastanka MS saznajemo da kod oštećenja živca proces degeneracije prethodi procesu regeneracije. Prije svega,mijelinska ovojnica se retrahira od suženja a zatim donji dio poprečnog aksona tvori male kapljice koje će Schwannove stanice kasnije ukloniti. Omotaci Schwannove stanice ostaju u njihovoj vezivno-tkivnoj ovojnici i služe kao vodič aksonima koji se regeneriraju i koji se uvlače unutra formirajući novi živac. Oni izdanci koji rastu u "pogrešnom" smjeru obično propadaju. Naime, lezije u središnjem živčanom

sustavu se rijetko restauriraju,poglavito jer postoje male mogućnosti da akson uraste u "pravi" Schwannov omotač,a drugi problem je prekomjeran rast neuroglije tj. vezivnog tkiva što ometa razmještaj pupoljaka aksona u Schwannov omotač. To je i razlog zašto MS koja se pojavljuje u obliku lakših i težih slučajeva uglavnom zadaje bolesnicima sve više poteškoća; njihova radna i motorička sposobnost se smanjuje pa oni postaju invalidi.Klasična medicina koristi kortikosteroide, beta-interferon, čak i citostatike i još mnoge druge lijekove. Uglavnom do sada niti jedna od ovih pojedinačnih terapija ne dovodi do izliječenja bolesti. Stoga je logično očekivati da liječenje pčelinjim otrovom predstavlja novu nadu za oboljele od MS. Ono se provodi ubodom živih pčela ili pčelinjim otrovom kojeg pčelari skupljaju na pčelinjaku. Aparat, prilagođen na malu voltažu, se postavlja na leto košnice ili okvir pa pčele dok izlaze i ulaze bivaju nadražene laganim strujnim udarima ispuštajući otrov na staklenu pločicu.Na početku terapije s pčelama aplicira se pčela te se 20 minuta promatra bolesnik kako bi se uvjerili da alergija na pčelinji ubod ne postoji. Iako je samo 1-2 % populacije alergično na ubod pčele liječnik bi morao uz sebe imati antišok terapiju koju će primjeniti ako se pojavi neželjena reakcija. Pčele se apliciraju obostrano uz kralježnicu u nizu. Počinje se s jednom pčelom pa se ide sve do 20 uboda po tretmanu svaki drugi dan. Kod pojave jake lokalne reakcije treba pričekati nekoliko dana dok se reakcija ne smiri,a zatim se liječenje nastavlja. Prema znanstvenim izvorima pčelinji otrov:

- zaustavlja proces demijenilizacije te pomaže djelomice remijenilizaciju živčanih vlakana- podiže razinu ukupnih imunoglobina tj. antitijela bitnih u obrani protiv infekcije- poboljšava prijenos živčanih impulsa- ima antiupalni učinak.

Kemijski sastav pčelinjeg otrova je kompleksan. On sadrži fermente poput hijaluronidaze,fosfolipazu-A2, kiselu fosfatazu i druge,zatim peptide:melitin,apamin,MCD-peptid,seraklin,adolapamin,kardiopep,prokain te biološki aktivne amine poput histamina,dopamina i norepinefrina . Najveću terapijsku aktivnost posjeduje melitin.Njegov antikoagulativni učinak suprimira proces trombocitopoeze te se inaktiviraju faktori I,V,VII,IX,X. Aktivira sistem fibrinolize,a suprimira se agregacija trombocita.To je veoma važno jer je dokazano da 92% pacijenata s dijagnozom MS ima tzv. DIC (diseminirana intravaskularna koagulacija) sindrom. Nadalje melitin ima imunostimulirajući i antiupalni učinak. Povećava se količina Ig klase E,a kasnije Ig klase G. Aktivnost fagocita se povećava,a istovremeno se aktivira komplement,lizozimi i properdin. Naravno, melitin ce intenzivirati sintezu prostaglandina E1 i E2 uz istovremenu aktivaciju hipofizno-adrenalne osovine što će djelovati antiupalno. Jedan od važnijih sastojaka pčelinjeg otrova je molekula male veličine koja se zove apamin. On prolazi hemato likvorsku barijeru i intenzivira sintezu biogenih amina(norepinefrina,dopamina i serotonina) u mozgu. Zatim adolapin ima analgetski učinak na endorfinskoj osnovi putem supresije ciklooksigenaze. MCD peptid ima antiupalni ucinak jači od hidrokortizona. Kardiopep ima antiaritmično djelovanje slično beta blokerima,a djeluje i kao kardiotonik. Fosfolipaza A će aktivirati antiupalni utjecaj melitina. Svakako valja naglasiti da kemijski sastav pčelinjeg otrova niti do današnjeg dana nije u potpunosti poznat. Ako učinimo komparativnu analizu učinaka kortikosteroidne i pčelinje terapije iznenaditi ćemo se rezultatima koji su prikazani u tablici.

Kortikosteroidi Pčelinji otrov

Steroidni dijabetes,pretilost

Normalizacija metabolizma ugljikohidrata,proteina i masti

Imunodepresivno Imunostimulacijski

Trombogeneza Antitrombogeneza

Čir na želucu i crijevima Antiupalni i regenerativni učinak

Ruski autori navode da se primjenom pčelinjeg otrova u liječenju MS stanje poboljšava kod 30-80% bolesnika. Razumljivo je da su učinci manji kod težih a bolji kod lakših oblika bolesti. U našem Centru za biološko liječenje u Zagrebu postigli smo učinke koji su istovjetni američkim i ruskim izvorima ,a to je povećana stabilnost pacijenta,manji umor i smanjenje spazma. Iako postoji mogućnost samoliječenja preporuča se liječenje kod liječnika jer će prevencija i suzbijanje negativnih učinaka i komplikacija primjene pčelinjeg otrova biti lakše provediva. Kod dokazano alergičnih osoba na pčelinji ubod ovakav alternativni pristup liječenja MS je nažalost nemoguć.

Literatura:- Dukes H.: Fiziologija domaćih životinja. Svjetlost-izdavačko poduzeće,Sarajevo,1975.- Krivopalov-Moskvin I.V.,S.P.Rozenfeld:Apitherapy in treatment of multiple sclerosis.Apiacta(1-4),193-196,2002.- Krivopalov-Moskvin I.V.,S.Rozenfeld.,E.Varnavskaja:Apitherapy in treatment of multiple sclerosis. Proceedings of the 38 th International Apicultural Congress of Apimondia,766,Ljubljana,2003.- Naglić T.,D. Hajsig: Veterinarska imunologija.Školska knjiga.Zagreb, 1993.- Orlov N.B.: Theoretical basis for therapeutical use of bee venom.Apiacta(1),12-15,1979.- Orlov N.B.,N.V.Korneva,N.N,Asafova,E.B.Romanova : Effects of bee venom on blood circulation and rheologic properties of blood.Apiacta(4),117-119,1984.- Wan Ip S.,C.Y. Chen,C.M.Huang:Therapeutic effect of apitherapy on multiple sclerosis-Taiwan apiterapy association experience. Proceedings of the 38 th International Apicultural Congress of Apimondia,186,Ljubljana,2003.

Insekti napadajuAutor:dr. sc. Mirjana Kljaić-Turkalj, dr. med., spec. pedijatar-alergolog

objavljeno u broju 30 (6/03)

Na mjestu uboda obično dolazi do reakcije toksične prirode, a samo u osjetljivih osoba

javljaju se i alergijske reakcije. Što poduzeti?

Stranica: « 1 [2]

Reakcija je alergijska - što učiniti?

Liječenje ovisi o vrsti alergijske reakcije nakon uboda insekta. Nakon uboda pčele preporučuje se

što prije izvaditi žalac. U slučaju lokalizirane reakcije dovoljno je staviti hladni oblog te,

eventualno, lokalno primijeniti kortikosteroidnu kremu. Ako se otok povećava, preporučuju se tablete

antihistaminika. Sistemske reakcije liječe se kao i druga stanja anafilaksije. Važno je pacijenta

poučiti o mjerama samopomoći u slučaju pojave alergijske reakcije na ubod kukca, osobito u

slučaju ranijih anafilaktičkih reakcija. Preporučuje se primjena adrenalina preko autoinjektora

(injekcija priređena za brzu i jednostavnu primjenu koju bolesnik daje sam), tableta antihistaminika

i, u određenim okolnostima, kortikosteroida. Nakon samopomoći potrebno je što prije kontaktirati

liječnika radi dodatnog liječenja i upućivanja u bolnicu.

Alergijske reakcije na otrove kukaca često imaju i odgođenu, kasnu reakciju (nakon 8-12 sati).

Zbog toga je potrebno zaprimiti u bolnicu sve bolesnike koji su doživjeli sustavne alergijske reakcije,

angioedem (otok mekih tkiva, osobito vjeđa, usnica i sl.) i bronhospazam (otežano disanje).

Što ako su u pitanju kukci?

Kao i druge alergijske bolesti, alergija na ubode kukaca ne može se trajno izliječiti. Navedeni lijekovi

(antihistaminici, adrenalin, kortikosteroidi) učinkoviti su lijekovi za ublažavanje simptoma. Jedina

terapijska mjera koja utječe na alergijsku prirodu bolesti je specifična imunoterapija (SIT,

hiposenzibilizacija). Provodi se u bolesnika koji su imali sustavnu reakciju 3. i 4. stupnja, uz prije

utvrđen pozitivan kožni test i povećanu koncentraciju IgE protutijela na otrove kukaca. U

specijaliziranim ustanovama, uz pažljivi nadzor iskusnog liječnika, bolesnik prima rastuće

koncentracije alergena (otrova insekta). Liječenje se prema odgovarajućem protokolu provodi do

postizanja "otpornosti" na otrov, uz kasnije "injekcije održavanja" tijekom 3 godine. Taj oblik

liječenja u djece daje 100%-tnu zaštitu.

Što trebaju znati osobe alergične na ubode insekata

• Ako je na mjestu uboda kukca ostao žalac, potrebno ga je odmah izvaditi, noktima ili

pincetom.

• Na mjesto uboda staviti hladni oblog.

• Imati u pripravnosti lijekove, a u slučaju potrebe žurno primijeniti hitnu terapiju

(autoinjektor, antihistaminik, kortikosteroid).

• Izbjegavati brze pokrete (mahanje rukama) u svrhu tjeranja insekta jer tada postaju

agresivniji.

• Izbjegavati jake mirise (parfeme, kreme za sunčanje, losione) jer oni privlače insekte.

• Ne ići u cvjetnjak ili voćnjak te ne jesti slatko i sočno voće u otvorenom prostoru.

• Oprez pri radu u vrtu (zaštititi otkrivene dijelove tijela).

• Ne hodati bosonog po travi (pčele rado borave u djetelini).

• Izbjegavati široku, lepršavu odjeću (kukac se može uvući pod odjeću kada postaje

agresivniji) i odjeću žarkih boja.

• Izbjegavati veće tjelesne napore (miris znoja privlači insekte).

• Slatke namirnice držati pokrivenima.

• Kante za smeće držati zatvorenima.

• Prozor u spavaćoj sobi danju zatvarati ili staviti na njega mrežu protiv insekata