Haris Islamčević

Ajeti o postu u pravnim školama tefsira

(ESEJ)

Sanski Most, April, 2009. godine

2

بسم اهللا الرمحن الرحيم

و * ناحلمد للله الذي خلق السماوات و األرض باحلق و الذي علم اإلنسان ما مل يعلم و صالوات علي رسولنا حممد و من تبع هداه إيل يوم الدي

:بعد Uvod

Nakon zahvale Uzvišenom Gospodaru na mnogim blagodatima, a izmeñu ostalog i podučavanju čovjeka onom što nije znao, i salavata na Muhammeda, .a.s., u ime Boga, počinjem pisati esej na temu Ajeti o postu u pravnim školama tefsira. Uzvišeni Allah, dž.š. svojom poslijednjom Objavom čovječanstvu je upotpunio Svoju milost i Uputu. Tu poslijednju Objavu Muslimani nazivaju Qur’ an. Qur’ an u sebi sadrži sve neophodne upute, informacije koje su potrebne čovjeku. Današnja nauka sa iznenañenjem posmatra Qur’ an, tako da slobodno možemo kazati da Qur’ an i nauka stoje u jednom komplimentarnom odnosu. Cilj ovog eseja jeste da upozna čitaoca Qur’ anskim tekstom koji ustanovljava i reguliše jedan od pet islamskih šarata – Post. Prilikom izrade eseja, najzahvalniji adresat na koji sam se pozivao jeste stranica www.altafsir.com , no pored Al Tafsira neke dijelove sam preuzimao pretraživajući Google pretraživač. Rad je zamišljen na način da u prvom dijelu se upoznamo s pravnim tefsirom, osnovnim karakteristikama. Zaitim, u drugom dijelu ćemo prezentirati osnovna tumačenja ajeta o postu, i na kraju prestaviti mišljenje poznatog mufesira Qurtubija.

3

Ukratko o razvoju pravnog tefsira1 Objava Qur’ ana sadrži ajete koji se odnose na fikhske propise i u kojima se ogleda i potencira boljitak kako u ovosvjetskoj, tako i u eshatološkoj perspektivi. Muslimani koji su imali čast da budu sugrañani Poslanika, a.s., po svojoj arapskoj naravi, razumjevali su pravne propise iz Qur’ ana. Propise koje nisu mogli shvatiti, Božiji Poslanik, a.s. im je objasnio. Nakon preseljenja Poslanika Istine, ashabi su se suočili s novim situacijama koje su iziskivale brze intervencije i pronalazak riješenja na novonastala pitanja. Prvo na što su se pozivali je bio tekst Qur’ ana, a zatim na Sunnet Božije Poslanika, a.s. U donošenju odluka ashabi bi katkad bili saglasni, dok nekad bi se razilazili u tumačenju propisa. 2 Slična problematika je bila prisutna i u vrijeme pojave imâma pravnih škola. Nakon ovog perioda uslijedio je period taqlida i mezhebskog ekstemizma gdje se išlo do te mjere da pojedini zastupnici jedne pravne škole su išli do te mjere da su držali stavove svojih imama kao da su izuvor zakonodavstva. Kao najpozatije predstavnike ove vrste egzegeze , izdvojt ćemo:

1. Ebu Bekr Er-Razi, poznatiji kao El- Džessas koji je pisac djela Ahkamu'l- Qur’an, i pripadao je hanefijskom mezhebu;

2. Kod Šafija, Ebu 'Abdullah el – Qurtubi, El džami'ul ahkam; 3. Ebu Berk b. El ' Arebi, pripadnik Malikijskog mezheba, djelo Ahkamu'l- Qur’an 4. Kod ZejdijaHusein b. Ahmed en-Nedžeri Šerhul hamse mi'eh ajeh; 5. Miqdad es-Sujuri Kenzu'l furkan fi fuqhil Qur'an, kod duodecimalnih šiija.

Kaže Uzvišeni: “O vjernici! Propisuje vam se post kao što je propisan i onima prije vas, da biste bogobojazni bili, odreñen broj dana, a ko od vas bude bolestan ili na putu toliko drugih dana. A oni koji s mukom velikom poste, otkup je da siromaha nahrane! A ko da više otkupa, toliko bolje za njega!. A znajte, bolje vam je da postite. U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Qur’ana, Upute za ljude, i jasnih dokaza Prave Staze, i lučenja istine od laži. Pa koji od vas u ramazanu budu kod kuće, neka poste! A ko bude bolestan ili bude na putu - toliko dana napostit će. Allah želi da vam olakša, a ne želi da vam oteža, i da navršite postom toliko dana, i da veličate Allaha zato jer vam je On ukazao na Pravu stazu, i da budete zahvalni! (El-Bekare,183-185.) Opće značenje Uzvišeni i Veličanstveni Gospodar obavještava da je On svojim robovima vjernicima učinio post obaveznim, kao što ga je učinio obaveznim i prethodnim sljedbenicima vjera (ehlu-l-milel). Obaveznost posta On je pojasnio objašnjenjem njegovog velikog značaja i visoke mudrosti, koja se ogleda u tome da on pripravlja za bogobojaznost dušu postača, koji će, pokoravajući se naredbi Uzvišenog i nadajući se nagradi kod Njega, ostaviti dozvoljene želje (šehewat), e da bi tako postao od onih bogobojaznih i 1 Izvor: Hrestomatija Metodologija Tefsira, FIN. Informacije su neznatno prilagođene izradi eseja. 2 Kao primjer možemo navesti slučaj Omera, r.a. i Alije, r.a. kad se razilazili po pitanju dužine trajanja iddeta kod trudnice.

4

onih koji se klonu zabranjenog. Post koga je Uzvišeni Allah propisao Svojim robovima je odreñenog broja dana, a to su dani mjeseca ramazana. Allah varn, iz Svoje milosti, nije naredio da stalno postite. Pored ove milosti u postu, Uzvišeni je uzakonio (šere'a) da bolesnik, kome šteti post, i putnik, kome je teško postiti, mogu da ne poste i to da naposte dan za dan. Ovo je olakšica i milost prema robovima. Uzvišeni potom izvještava da je mjesec u kome je naredio da se posti mjesec ramazan, mjesec u kome je počelo objavljivarije Qur’ana (nuzulu-l-Qur’an), veličanstvene Knjige kojom je Allah počastio Ummet Muhammeda, a. s., i učinio ga njihovim ustavom (dusturen) i zakonom (nizamen) kojega se pridržavaju u svojim životima. U njemu je svjetlo, uputa i sjaj; on je put sreće (sebilu-s-se'adeh) onome ko želi ići njegovom stazom. Stvoritelj je propisao post u ovom mjesecu zato što je to mjesec u kome se robovima spušta Božanska milost (er-rahmetu-l-ilahijjeh), a On, Uzvišeni, želi Svojim robovima samo olakšati, i zato je bolesnom i putniku dozvolio da ne poste u danima mjeseca ramazana. Allah, dž š., zatim, pojašnjava da je On blizu, da se odaziva molbi molitelja i da ispunjava potrebe potrebnih. Izmeñu Njega i robova nema nikakvog zastora. Na njima je da se dovom i skrušeno samo Njemu obrate, iskreno mu ispovijedajući vjeru. Gospodar je olakšao Svojim robovima time što im je dozvolio da se, u noćima mjeseca ramazana, sastaju sa svojim ženama, kao što im je dozvolio jelo i piće. Prije im je to bilo zabranjeno. Meñutim, On im je dozvolio jelo, piće i sastajanje sa ženama, da bi im pokazao Svoju blagodat i milost prema njima. On je suprugu uporedio sa odjećom koja prekriva tijelo, jer ona prekriva muža i dariva mu smiraj. Isto tako, muž prekriva suprugu. Ibn Abbas kaže da je značenje ajeta “hunne libasun lekum we entum libasun lehunne” slijedeće: ”One su vaš smiraj, a vi ste njihov smiraj." Sastajanje sa ženama dozvoljeno je sve do zore. Iz te opće ('amun) dozvole sastajanja sa ženama izuzeto je sastajanje u vrijeme i'tikafa, jer je to vrijeme intenzivnijeg posvećivanja ibadetu. Uzvišeni zaključuje ove plemenite ajete upozorenjem od suprotstavljanja Njegovim naredbama činjenjem zabranjenih i griješnih djela, koja su Allahove granice (hududullah-l-llah). On je njih objasnio Svojim robovima kako bi ih izbjegavali, a čvrsto se držali Njegovog Šeri'ata, da bi bogobojazni bili. Povodi objave 1. Ibn Džerir prenosi od Mu´aza b. Džebela, Allah njime zadovoljan bio, da je rekao: "Kada je Allahov Poslanik došao u Medinu, postio je na Dan Ašure i tri dana od svakog mjeseca. Zatim je Allah, dž. š., naredio post mjeseca ramazana, objavljujući Poslaniku: “O vjernici! Propisuje vam se post...” pa do ajeta: “A oni koji s mukom velikom poste, otkup je da siromaha nahrane!” Tako je onaj ko je htio postio, a onaj ko nije htio postiti nahranio bi siromaha; Potom je Allah, dž. š., post stavio u dužnost zdravoj osobi koja je kod kuće, a dopustio staroj osobi, koja ne može podnijeti post, da ne posti, objavljujući: “Pa koji od vas bude u ramazanu kod kuće...” 2. Od Seleme b. el-Ekwe'a se prenosi da je rekao: “Kada je objavljen ajet “A oni koji s mukom velikom poste, otkup je da siromaha nahrane!”, ko je htio od nas je postio, a

5

ko je htio da ne posti, davao bi fidju, sve dok poslije nije objavljen ajet koji je derogirao prethodni: “Pa koji od vas bude u ramazanu kod kuće..."

3. Prenosi se da je jedna skupina beduina upitala Poslanika, a. s.,: " O Muhammede! Je li naš Gospodar blizu pa da ga šapatom prizivamo, ili je daleko pa da dozivamo?" Onda je Allah objavio: "A kad te robovi Moji za Mene pitaju, Ja sam, doista blizu...”

4. Buhari prenosi od Bera'a b. 'Aziba da je rekao: "Kada bi neki ashab Allahovog Poslanika, a. s., postio, pa se prikučio iftar, a on zaspao prije nego što bi se iftario, svu noć i sutrašnji dan ne bi ništa jeo sve dok se ponovo ne smrkne. Tako je Qajs b. Sarme, ensarija, koji je danju radio s brašnom, postio i kada se prikučio iftar otišao je kući i zatražio od svoje žene da jede. Ona je odgovorila da nema ništa spremljeno, ali će mu zgotoviti. Njega je u meñuvremenu savladao umor i on je zaspao. Kada ga je žena vidjela, reče: Teško tebi! Polovicom sutrašnjeg dana spomenuti enarija se onesvijestio. Ovo je bilo spomenuto Božijem Poslaniku, pa je objavljen ajet: “Vama je dozvoljeno da u noćima ramazana odnos sa svojim ženama imate.” Ashabi su se tome jako obradovali, pa je objavljen i ajet: 'Pa jedite i pijte sve dotle dok vam ne bude razgovijetna bijela od crne niti svitanja!”

Tumačenjske prefinjenosti 1. Navedeni plemeniti ajet ukazuje da je post drevni ibadet (ibadeh qadimeh) kojega je Allah propisao i narodima prije nas. Meñutim, sljedbenici Knjige su promijenili i zamijenili ovaj propis. Suglasili su se da po žestokoj vrelini i velikoj studeni ne poste te su post pomjerili u proljeće dodajući mu još dana, tako da su, u znak otkupa, ukupno postili pedeset dana. Taberi svojim lancem prenosilaca prenosi da je Ed-Dujji rekao: "Kršćanima je bilo nareñeno da poste u mjesecu ramazanu, bilo im je nareñeno da ne jedu i ne piju poslije spavanja i da se ne žene u mjesecu ramazanu. Post u ramazanu pričinjavao im je poteškoću pa su ga počeli mijenjati u periodu zime i ljeta. Uvidjevši tu okolnost, složili su se da poste u periodu izmeñu zime i ljeta, tj. u proljeće. Govorili su: Dodaćemo još dvadeset dana kako bise time iskupili za ono što činimo! Tako je njihov post iznosio ukupno pedeset dana." 2. lbnu-l-'Arebi o značenju Allahovih Riječi: "...toliko drugih dana! (fe'iddetun min ejjamin uhar)" veli: "Ove riječi predstavijaju prefinjenost stilski dotjeranog izraza, jer se zamišljaju riječi: pa neka posti toliko drugih dana. lspuštana je zavisna (glavna) rečenica, a regens (mudaf) je ubjedljivo istaknut.” 3. Uzvišeni Gospodar objašnjava da post poboljšava bogobojaznost: "...da biste bogobojazni bili.” Sa malo riječi objašnjen je njegov veliki značaj i visoka mudrost, a koja se ogleda u tome da se postom ojačava duša postača, jer se postač, pokoravajući se Gospodarevoj naredbi i očekujući od Njega nagradu, susteže od inače dozvoljenih prirodnih potreba. Postom se, snagom bogobojaznosti, odgajaju postačeve želje jer se on klone zabranjenih užitaka. Post ništi žudnju stomaka i polnog organa, jer ljudi, upravo ovo dvoje, žele da što prije zadovolje, kao što se veli u slijedećem primjeru:

6

“Ljudi žure da dvoje zadovolje: svoj stomak i polni organ!" 4. Qaffal, Allah mu se smilovao, kaže: Pogledaj na divotu ('adžib) na koju Allah iz Svoje neizmjerne dobrote i milosti ukazuje u pogledu obavezivanja postom. On, Uzvišeni, ukazuje na slijedeće: a) Ovaj Umniet u propisu posta ima uzor u prijašnjim ummetima. b) Post je sredstvo postizanja bogobojaznosti, da nije nareñen ovaj plemeniti cilj bi bio nedokučiv. c) Post je nareñen u odreñenim' danima, da je nareñeno da se stalno posti to bi predstavljalo golemu poteškoću. d) Uzvišeni je izmeñu ostalih mjeseci odabrao mjesec u kome je objavljen Qur’an, jer je on najčasniji mjesec. e) Otklanjanje poteškoća u obavezivanju postom. Uzvišeni je dozvolio onome ko post teško podno si da ga odgodi, kao što su putnici i bolesnici.9 Svevišnji je u obavezivanju posta iskazao ove vidove Svoje milosti. Njemu pripada svaka hvala na Njegovim neizbrojivim blagodatima! 5. Značenje Allahovih, dž. š., Riječi: “A oni koji s mukom velikom poste, otkup je...” jeste da je starcu i starici dozvoljeno da ne poste, uz davanje otkupa. U arapskom jeziku se kaže: Etaqa-š-šej´e iza kanet qudretuhu fi nihajeti-d-d'af/ Podnosio je nešto kada je njegova moć bila na vrhuncu slabosti. Podnosio je to, dakle, s velikom mukom. Glagol yutiqunehu - oni koji s mukom velikom poste - je izveden iz riječi tawq (moć, snaga, mogućnost, izdržljivost). Ragib o njoj kaže: "Riječ et-taqatu je imenica koja označava količinu onoga što čovjek može s poteškoćom raditi. Slična je riječ tawq - onaj koji nešto obuhvaća. Allah, dž. š., kaže: "... ne stavljaj nam u dužnost ono što ne možemo podnijeti (ma la taqate lena bih)”, (El-Begare, 286.) tj. ono što će nam biti teško da obavljamo.” Riječ et-taqatu je imenica koja se koristi za onoga koji je kadar nešto uraditi ali uz napor i poteškoću, dok se imenica el-wus'u koristi za onoga koji je kada nešto uraditi na lahak način. Obrati pozornost na preciznost ovih riječi! 6. “Pa koji od vas u ramazanu budu kod kuće, neka poste (fe men šehide minkumu-š-šehre fe-l-jesumh)! Ovdje se misli na prisustvo kod kuće, a ne na viñenje mlañaka (mjeseca ramazana, budući da je upotrijebljen glagol šehide - vidjeti, posvjedočiti - nap. prev.). Ukoliko mlañak vide jedan ili dvojica ljudi, dužnost posta je obavezujuća za sve muslimane. Glagol šehide ovdje je značenju hadare (biti prisutan prisustvovati). U ovom ajetu se nalazi skrivena misao (idmar), tj. značenje ajeta glasi: Pa koji od vas budu kod kuće stalno boravili (muqimen) i ne budu putovali ili bolesni, neka poste. Navoñenje vidljivog umjesto skrivenog je radi preuveličavanja i hipelboliranja (el-mubalega) u govoru, kako to navodi Ebu Su'ud. 7. “Allah želi da vam olakša, a ne da vam oteža...”, U ovom ajetu se nalazi zvukovna stilska figura (el-muhassinatu-l-bed'ijjetu) koja se naziva negativna antiteza ( tibaqu-s-selb). Ovo je osnova u vjeri i iz nje pravnici izvode temeljno pravilo koje glasi: Teškoća podrazumijeva olakšicu (mušeqqatu tedžellubu-t-tejsir). Pa, Allah, dž- š., ne želi svojim Šeri'atom pričiniti neugodnosti ljudima, On im samo želi olakšati i ono u

7

čemu je njihov boljitak i korist! 8. Tumačeći ajet: “...i da navršite postom toliko dana, i da veličate Allaha zato jer vam, je On ukazao na Pravu stazu, da budete zahvalni!” - učenjak Zamahšeri objašnjava: "On vam, je to tako zajednički propisao kako je spomenuto. Naredba onom ko bude kod kuće je da posti mjesec ramazan; bolesniku i putniku da naposte isti broj dana koje nisu postili, a olakšica se ogleda u dozvoljenosti da se ne posti; “i da navršite...” , razlog imperativne forme je da se vodi računa o istom broju dana; “i da veličate...” zato što je poznat način kako se vrši nadoknada posta i kako se završava vrijeme prekida posta; “i da budete zahvalni!” - zbog olakšice. Ovakva vrsta stilskog postupka se naziva sabiranje i rasipanje (el-leff we-n-nešr).To je prefinjeni postupak, i gotovo se ne bi moglo otkriti njegovo objašnjenje bez učenjaka znalaca stilistike. Tumač ajeta o postu u tefsiru Qurtubija

ن يا أيـها الذين آمنوا كتب عليكم الصيام كما كتب على الذين من قـبلكم لعلكم تـتـقو

O vjernici! Propisuje vam se post kao što je propisan i onima prije vas, da biste bogobojazni bili (Bekare, 183)

U ovom ajetu je spomenuto nekoliko važnih pitanja (mes'ela), nakon što je u ajetima navedenim prije spomenute stvari koje su obavezne ljudima koji su "mukellefun", kao što je kazna za počinjeno ubistvo (odmazda) i oporuka.

Prva stvar ovom ajetu jeste spominjanje posta kao obavezujuće stvari u kojoj nema razilaženja o njegovoj obaveznosti.

Poznat je hadis od Ibn Omera koji govori da se islam temelji na petero, a jedna od tih stvari je post.

Jezički SIJAM znači sustezanje i mirovanje. Tako se za šutnju upotrebljava ovaj termin, jer predstavlja sustezanje od govora, kao što se spominje u Qur’anu prilikom govora o Merjemi kada kaže: حمني نذرت للرصوماإن (Merjem: 26), a i za druge stvari se u Arapskom jeziku upotrebljava ovaj termin.

Dok u terminološkom značenju post (sijam) predstavlja sustezanje od stvari koje kvare post (el-mufettirat) uz odreñenu namjeru (nijet) od zore do zalaska sunca, a sve to uz čuvanje od činjenja pokuñenih i zabranjenih stvari, shodno hadisu u kojem nas Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, upozorava da onaj ko se za vrijeme posta ne klone ružnog (lažnog) govora i činjenja loših djela Allahu ne treba ni njegovo ostavljanje hrae i pića.

Drugo pitanje koje se spominje u ovom ajetu jeste velika vrijednost posta, o čemu govore mnogi vjerodostojni dokazi koje su učenjaci sakupili u svojim djelima, a ovom prilikom je dovoljno samo spomenuti da ga Allah pripisuje Sebi kao što se spominje u hadisu, gdje se kaže: "Svako djelo sina Ademovog pripada njemu osim posta jer post je Moj i ja za njega nagrañujem." Pored toga što je post jedan od ibadeta izdvojen je od ostaloga zbog dvije važne stvari. Post predstavlja sustezanje od tjelesnih i duhovnih zadovoljstava, što nije slučaj sa ostalim ibadetima, a druga stvar jeste to da je post tajna izmeñu roba i njegovog Gospodara, tako da ostale ibadete čovjek može činiti i sa pogrešnim nijetom želeći se pokazati ljudima i slično, što nije slučaj sa postom.

8

Treća stvar jeste da je post bio propisan i onima prije nas (muslimana) كما كتب على الذين من قـبلكم

U nekim predajama se spominje način na koji je post bio propisan sljedbenicima Musaa i Isaa, alehima-s-selam, kao razlozi zbog kojih je ovaj propis izmjenjen i zapostavljen. U jednoj takvoj predaji se spominje da je sljedbenicima Isaa, alehi-s-selam, bilo propisano da poste mjesec dana. Jedne prilike jedan od njihovih ljudi se razbolio pa su se zavjetovali ako ga Allah izliječi da će povećati post za deset dana, zatim su ga iz sličnog razloga povećali za još sedam dana, a zatim su zbog poteškoće premjestili post u proljeće, ali su dodali još tri dana i tako je njihov post izišao na pedeset dana.

Zbog takvih razloga u islamu je jako pokuñeno da se posti sumnjivi dan (jewmu-š-šekk) početkom i krajem ramazana kako ne bi postupili kao što su postupili sljedbenisi Isaa, alehi-s-selam, jer su oni dodavali tako dodavali broj dana posta.

Četvrta stvar jesu mišljenja o načinu usporedbe sa postom prijašnjih naroda i da li se to odnosi na sam post ili na njegov oblik ili na način postepenosti njegovog propisivanja i sl.

Peta stvar jeste da grijesi pomažu čovjeku u bogobojaznosti i čuvanju od grijeha kao što kaže Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem: "...Post je štit...".

Šesta stvar (spomenuta u sljedećem ajetu, ali kontekstom vezana za ovaj ajet) jeste da je post odreñeni broj dana, a to je mjesec ramazan

ة من أيام ريضا أو على سفر فعدعدودات فمن كان منكم ماما مه أير ل را فـهو خيـ أخر وعلى الذين يطيقونه فدية طعام مسكين فمن تطوع خيـ

ر لكم إن كنتم تـعلمون وأن تصوموا خيـodreñen broj dana, a ko od vas bude bolestan ili na putu toliko drugih dana. A

oni koji s mukom velikom poste, otkup je da siromaha nahrane! A ko da više otkupa, toliko bolje za njega!. A znajte, bolje vam je da postite. (Bekare, 184)

U ovom ajetu je spomenuto čak 16 stvari (mes'ela) od kojih su neke kao što je: Bolest. Ovdje se spominju dva stanja i to da bolesnik nije u stanju da posti, tako

da mu je u tom slučaju obavezno da ne posti. Drugo stanje jesta da bolesnik može da posti, ali sa poteškoćom i u tom slučaju mu je bolje da ne posti. Tako da neki učenjaci poput Ibn Sirina (za njega se prenosi da nije postio ni kada bi ga bolio prst) smatraju da je čovjeku dozvoljeno da ne posti čim se na njega odnosi riječ bolesnik, kao što je slučaj i sa putnikom, bez obzira da li putovanje bilo teško ili ne. Dok većina drugih (džumhur) smatraju da se to vraća na procjenu stanja bolesnika, da li će post štetiti njegovom zdravlju ili ne. Stav Ebu Hanife po ovom pitanju se ne razlikuje od stava većine, El-Hasan (vjerovatno Hasan el-Basri) smatra da je to bolest u kojoj čovjek nije u stanju da klanja stojeći...

Putovanje. Učenjaci navode razna mišljenja kada je riječ o putovanju na kojem je dozvoljeno prekinuti post i skratiti namaz. Složni su da je to putovanje koje je vid pokornosti, kao što je hadždž, džihad, obilazak rodbine, traženje opskrbe i slično, dok se razilaze oko putovanja koja su dozvoljena (mubah) kao što su putovanja radi trgovine, odmora i slično, s tim da je dozvoljenost u ovome prihvatljivija kod većine.

9

Meñutim iako se razilaze kada je u pitanju putovanje ka zabranjeno, najprihvatljivije mišljenje kod većine jeste da putnik u tom slučaju nema pravo na olakšicu. Takoñer se razilaze oko toga kolika je razdaljina (vremenska i teritorijalna) koju treba preći da bi se neko smatrao putnikom, kao i oko vremena kada ima pravo da prekine post ili da počne sa skraćivanjem namaza.

Vrijedi spomenuti izjave nekih ashaba (kao što je Ibn Omer) da je onaj koji posti na putovanju kao onaj koji ne posti dok je kod svoje kuće, dajući do znanja koliko je važno da čovjek iskoristi olakšicu koja mu se nudi. Kao i hadis Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, u kojem se kaže: "Nije dobročinstvo da čovjek posti dok je na putovanju".

Da li je vrijednije postiti ili ne postiti za vrijeme putovanja? Malik i Šafija u nekim predajama od njih smatraju da je vrijednije postiti za onoga

ko može izdržati, dok u drugim i prihvatljivijim predajama od njih dvojice stoji da čovjek na izboru, ako hoće ili neće da posti, shodno predaji od Enesa r.a. da su bili na putovanju sa Poslanikom, sallallahu 'alejhi we sellem, za vrijeme posta, tako da onaj koji je postio nije prigovarao onome što ne posti i obrnuto. Stav Ebu Hanife jeste da je vrijednije postiti za onoga ko ima izdržljivost, dok se od Abdullaha ibn Omera i Ibn Abbasa i drugih prenosi da je bolje iskoristiti olakšicu, shodno riječima Uzvišenog: "Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate."

Nadoknada propuštenih dana posta Prenosi se od Aiše r.a. da je u početku bilo objavljeno da nadoknada bude u

uzastopnim danima, ali je nakon toga došla derogacija uzastopnosti. A i neke druge predaje spominju tu uzastopnost, meñutim njihova vjerodostojnost je upitna, dok druge predaje dolaze kao potvrda dozvoljenosti napaštanja propuštenih dana bez uslova uzastopnosti. Kao što je predaja u kojoj Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, usporeñuje takvo napaštanje sa postepenim vraćanjem duga. S tim da to treba da bude prije sljedećeg ramazana, ako je u mogućnosti, a ako nije onda kada ozdravi. Meñutim ukoliko se radi o bolesniku koji ne može napostiti, takav će za svaki dan nahraniti siromaha.

(Po pitanju nadoknade posta postoje razna mišljenja zavisno od vremena, razloga zbog kojeg je propušten post, osobe koja je to uradila, načinu nadoknade, nadoknada posta za mrtvog i slično, tako da bi govor o tim pitanjima zauzeo jedno potpuno istraživanje, a ovo što je spomenuto je samo mali dio toga.)

Zadnji dio ajeta govori da je post vrijedniji, tako da postoji nekoliko mišljenja na šta se ovo odnosi. Po jednom stavu to je bilo prije derogacije, po drugima to se odnosi na post na putovanju i slično. Meñutim, ajet se svakako odnosi na podsticaj na post općenito.

لى نكم الشهر فـليصمه ومن كان مريضا أو ع شهر رمضان الذي أنزل فيه القرآن هدى للناس وبـيـنات من الهدى والفرقان فمن شهد م

ام أخر يريد الله بكم اليسر وال يريد بكم العسر ولتكملوا العدن أية م كم تشكرون سفر فعدروا الله على ما هداكم ولعلة ولتكبـ U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Qur’ana, Upute za ljude, i jasnih

dokaza Prave Staze, i lučenja istine od laži. Pa koji od vas u ramazanu budu kod kuće, neka poste! A ko bude bolestan ili bude na putu - toliko dana napostit će. Allah želi da vam olakša, a ne želi da vam oteža, i da navršite postom toliko dana, i

10

da veličate Allaha zato jer vam je On ukazao na Pravu stazu, i da budete zahvalni! (Bekare, 185)

Prenosi se da je prvi koji je postio ramazan bio Nuh, alehi-s-selam, nakon što je

izišao iz lañe. Sam naziv mjesec je dobio zbog vrućine koja je bila posebno jaka u ovom mjesecu, (kao što se i kod nas neki mjeseci nazivaju po dogañajima u prirodi), dok po drugom mišljenju stoji da je taj naziv dobio zbog čišćenja od grijeha koji se dešavaju u tom mjesecu.

O vrijednosti ramazana govore mnogi hadisi, u kojima se spominje da se u mjesecu ramazanu otvaraju vrata milosti, a zatvaraju vrata vatre i šejtani se stavljaju u okove. Takoñer se spominje da je u njemu blagoslovljena noć koja je vrijednija od hiljadu mjeseci. Umra u mjesecu ramazanu vrijedi kao hadždž. Ko ga provede u postu nadajući se oprostu, biće mu oprošteni grijesi koje je počinio...

O odreñivanju početka mjeseca potrebno je jedno čitavo istraživanje, ali treba da imamo na umu hadis Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, u kojem se kaže: "Postite kada ga vidite (mlañak) i završite s postom kada ga vidite, a ako bude oblačno dopunite mjesec na trideset dana".

Jedna od vrijednosti ramazana jeste da je u njemu objavljen Qur’an i to u noći Kadr, s tim što postoje različita mišljenja kada je ta noć. Te noći je Qur’an objavljen sav na zemaljsko nebo, a onda je postepeno objavljivan.

Takoñer se spominju predaje da su i ostale objave dolazile u mjesecu ramazanu, kao što su suhufi Ibrahima, Tevrat i Indžil.

Govor o postu se ovdje ponavlja, kao i govor o načinu nadoknade, s tim što se ovdje stavlja akcenat na razlog, a to je da Allah želi da nam olakša, a ne da poteškoće imamo, jer islam je vjera lahkoće, kao što se prenosi u predajama od Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem.

11

Zaključak Tema koju sam obradio je veoma širokog spektra, i o njoj je pisano i piše se u mnogo većim razmjerima. Cilj mi je bio da ukratko predstavim ovu školu tefsira, najpoznatije predstavnike te primjere tumača qur' anskih ajeta s pravnog aspekta. Imajući u vidu Qur' ansku multiinterpretativnost, pravni tefsir predstavlja jedan ogranak ogromnog stabla kog nazivamo Tefsir. Kod prevoñenja Tefsira Qurtubija, ouhvatio sam samo osnovne informacije vezane za ovaj islamski propis, jer djelo sadrži kud i kamo šire objašnjenje. Dakle, osnovna ideja kod obrade ovog mufessira je ta da prezentiram način tumačenja ajeta u pravnim školama, a za opširnije informacije svavako preporučujem da čitalac se povrati na izvorno djeo, a može ga pronaći na altafsir.com . Uz nadu da će ovaj rad biti koristan, te da će se čitalac informirati o ovom djelu tefsirske nauke, te pobuditi želju da studioznijim pristupom izučavanju Božije knjige. I na kraju, donosim salavat na Poslanika Muhammeda, a.s. i neka je hvala Allahu, Gospodaru Svjetova!

12

Literatura korištena u izradi eseja:

1. Karić, Enes, Qur’an s prijevodom na bosanski jezik, Bosanska knjiga, Sarajevo, 1995.

2. Internet stranica www.altafsir.com 3. Muftić, Teufik, Arapsko – bosanski riječnik, El Kalem, Sarajevo, 1997. 4. Latić, Džemaludin, Metodologija tefsira, Fakultet islamskih nauka – edicija

hrestomatija, Sarajevo, 2005.