HRVATSKA GOSPODARSKA KOMORA

Sektor za financijske institucije, poslovne informacije i ekonomske analize

Afrika – heterogeni kontinent

• Uvodno

• Detaljnije o Africi

• Vanjskotrgovinski odnosi EU i Afrike

• Vanjskotrgovinski odnosi Hrvatske i Afrike

• Zaključna razmišljanja i potencijali za daljnji

razvoj gospodarskih odnosa

Veljača 2016.

2

Uvodno

Jedna od zamjerki kretanja robnog izvoza Hrvatske jest koncentracija na relativno malo područ-

je, odnosno na relativno mali broj zemalja. Pri tome se najviše ističu podaci da Hrvatska u ostale

članice Europske unije izvozi oko 64 % vrijednosti svog izvoza, a u članice CEFTA-e, uglavnom

susjedne zemlje članice bivše Jugoslavije, oko 20 %. Dakle, na područje koje stvara oko 24 %

svjetskog BDP-a, Hrvatska plasira oko 84 % svog izvoza, a u sve ostale zemlje samo 16 %. Narav-

no postoje razlozi za takvu koncentraciju izvoza. Prije svega je to slobodan pristup zajedničkom

tržištu EU, zatim blizina tržišta, tradicija u međusobnom poslovanju, jezik, mentalitet i potrošačke

navike. Međutim, s ciljem znatnijeg povećanja vrijednosti izvoza nužno je sagledati i mogućnosti

većeg izlaska na druga tržišta. Tako je nakon prethodne analize tržišta Južne Amerike cilj ove

analize prezentirati tržište Afrike na kojem Hrvatska trenutno ostvaruje tek oko 2,5 % svog izvoza.

Kada se govori o Africi, može se govoriti i o gubitku tržišta u odnosu na razdoblje prije osamosta-

ljenja. Naime, ponajviše zbog članstva u Pokretu nesvrstanih službeno osnovanom 1961. godine,

Hrvatska je imala dobre vanjskotrgovinske odnose s nizom afričkih zemalja. Tako je prosječan udio

izvoza u afričke zemlje u ukupnom izvozu između 1980. i 1985. godine iznosio 10,4 %, a u samoj

1985. čak 14,2 %. Takvi udjeli ipak nisu usporedivi s današnjim zbog toga što se trgovina s ostalim

republikama SFRJ nije iskazivala kao izvoz. Činjenica je da se u proteklih tridesetak godina puno

toga promijenilo u geopolitičkim odnosima, ali je također činjenica da proizvodi i poslovni partneri

iz Hrvatske nisu nepoznanica na znatnom dijelu afričkog tržišta.

Detaljnije o Africi

Afrika je drugi kontinent prema veličini nakon Azije i čini oko 20 % kopnene površine svijeta. Pored

veličine, karakterizira je i velika geografska raznolikost, osobito Sahara kao najveća pustinja na svi-

jetu. Zbog svoje veličine Afrika se najčešće dijeli na Sjevernu, Južnu, Zapadnu, Istočnu i Centralnu,

pri čemu su sjeverni i južni dijelovi razvijeniji od središnjih. Pritom je Afrika podijeljena na 54 zemlje,

uključujući otočne, od kojih su najveći Alžir, Demokratska Republika Kongo i Sudan.

Stanovništvo Afrike od 1,11 milijardi čini oko 15 % svjetske populacije, a odlikuje ga velika stopa

prirodnog prirasta (2,5 %), veća nego na ostalim kontinentima i znatno veća od svjetskog prosjeka

(1,2 %). Stoga se očekuje da će se stanovništvo Afrike do sredine ovog stoljeća udvostručiti. Najviše

stanovnika trenutno živi u Nigeriji (oko 15,5 % ukupne populacije Afrike), Etiopiji i Egiptu, dok pet

afričkih država istovremeno ima manje od milijun stanovnika.

Afrika ima najveću stopu prirodnog prirasta stanovništva među kontinentima, dvostruko veću od stope na globalnoj razini.

U Africi prevladava crna rasa, prema nekim izvorima oko 70 % ukupne populacije. Najzastupljenija

religija je islam, a najzastupljeniji jezik arapski, premda je kontinent gotovo u potpunosti bio ko-

loniziran. Točnije, samo Liberija i Etiopija u prošlosti nisu bile kolonija neke od razvijenih zemalja.

3

Kolonijalna razdoblja nisu omogućavala razvoj demokracije u Africi. I danas je to jedan od hendi-

kepa razvoja toga kontinenta, što je vidljivo u činjenici da, prema podacima the Economista, samo

oko četvrtine Afričkih zemalja ima “punu” ili “manjkavu” demokraciju. Preostale se kategoriziraju

kao “hibridni” ili “autoritarni” režimi.

Glavno obilježje Afrike uza sve navedeno ipak je nerazvijenost. Naime, uz navedene udjele od 20

% u svjetskoj površini i 15 % u svjetskoj populaciji, Afrika stvara tek oko 3,2 % globalnog BDP-a.

Najveći BDP u Africi ima Nigerija koja stvara 23,5 % afričkog BDP-a i nalazi se na dvadeset i prvome

mjestu među svim državama (prema ljestvici MMF-a), zatim Južna Afrika, Egipat, Alžir i Angola.

Ukupan BDP ovih pet država prema procjenama za 2014. godinu čini 63,2 % afričkog BDP-a. Ve-

ličina BDP-a nekih od ovih država znatno je povezana uz bogatstvo sirovinama, posebno rezer-

vama sirove nafte. Točnije, Nigerija je deseta zemlja na svijetu prema dokazanim rezervama sirove

nafte (oko 3 %), Alžir petnaesti, a Egipat dvadeset i osmi. S druge strane BDP većeg broja manjih

država Afrike ne prelazi pet milijardi dolara. Usporedba s Hrvatskom radi boljeg poimanja situacije

u Africi pokazuje da je Nigerija točno deset puta bogatija od Hrvatske, ali jednako tako pokazuje da

čak 44 afričke države imaju manji BDP od Hrvatske.

Najveći BDP u Africi ima Nigerija, deseta zemlja prema dokazanim rezervama sirove nafte, dok BDP Gam-bije, Komora i Svetog Tome i Principa ne prelazi milijardu USD.

Razina razvijenosti, koja se najčešće iskazuje kroz BDP per capita korigiran paritetom kupovne

moći, također prikazuje velike razlike među afričkim zemljama. Najrazvijenija Ekvitorijalna Gvi-

neja, s 36.785 USD BDP-a per capita po PPS-u, zauzima 29. mjesto na globalnoj ljestvici, dok

istodobno posljednjih šesnaest mjesta na ljestvici zauzimaju afričke države s manje od 1.700

USD BDP-a per capita. Pritom je Srednjoafrička Republika najnerazvijenija zemlja na svijetu sa

samo 609 USD.

Znatan dio Afrike obilježen je korupcijom, nesigurnošću i različitim sukobima. Tako se pet država

s ovoga kontinenta našlo među svjetskim zemljama najviše zahvaćenima terorizmom: Nigerija,

Kamerun, Srednjoafrička Republika, Sudan i Kenija. Pored njih, još su i Somalija, Egipat i Libija na

ovom popisu koji čini osamnaest država, tako da Afrika ponovo prednjači među kontinentima.

4

Čak osam afričkih država među osamnaest država svijeta najviše zahvaćenima terorizmom.

Prema analizi tvrtke AON koja se bavi procjenom rizika od terorizma i političkog nasilja dvije od

deset država u kojima se dogodilo najviše terorističkih napada u razdoblju od 2007. godine (78 %

svih napada) nalaze se u Africi, a to su Somalija i Nigerija. Međutim, područje visokog rizika mnogo

je šire i obuhvaća veliki dio Centralne Afrike te Libiju na sjeveru kontinenta. Ovo područje karakte-

rizira slab državni nadzor, loše granične kontrole i duboko ukorijenjena korupcija. S druge strane

karta Afrike izrađena po kriteriju rizičnosti pokazuje veliko područje Južne Afrike koje je gotovo

sigurno, odnosno opasnosti od terorizma i političkog nasilja su niske ili zanemarive. Pritom se po-

sebno ističu Namibija i Bocvana u kojima je rizik prema procjenama AON-a na razini onog u Češ-

koj, Austriji ili Švicarskoj, odnosno manji nego u većini članica Europske unije. Namibija ima jake

veze s Njemačkom čija je kolonija bila u prošlosti te s Južnom Afrikom, koja je u prošlosti također

pretendirala na dijelove Namibije. Zemlja ima demokratski izabranog predsjednika i parlament te

najveći udio bijelog stanovništva u subsaharskoj Africi (oko 6 %). Bocvana je s druge strane bivša

britanska kolonija, neovisna od 1966. godine, koja također ima demokratski izabranu vlast. Razvoj

Bocvane je počivao na bogatim rudnim nalazištima, posebno dijamanata, koja su omogućila dina-

mičan gospodarski rast. Prema podacima s Wikipedije, takav rast gospodarstva doveo je do niske

razine korumpiranosti, najmanje u Africi te na razini pojedinih zapadnoeuropskih država.

Veliku raznolikost Afrike prikazuje i Svjetska banka svojim istraživanjem Doing Business o uvjetima

poslovanja u pojedinim država. Rezultati za ovu godinu svrstali su sve države Afrike osim Mauriciju-

sa ispod Hrvatske koja se nalazi na četrdesetome mjestu. Još se šest država Afrike nalazi na prvoj

polovini ljestvice koju čini ukupno 186 zemalja, a većina ih se grupirala u posljednju trećinu. Pritom

je uočljivo da pet afričkih država s najvećim BDP-om stoji prilično loše prema uvjetima poslovanja.

Najbolja je Južna Afrika na 73. mjestu, Egipat na 131., Alžir na 163., Nigerija na 169., a Angola na

dalekom 181. mjestu. Prema rezultatima istraživanja, ove su zemlje loše ocjenjene prema gotovo

svim obuhvaćenim pokazateljima, ali ipak najlošije stoje prema otvorenosti granica za vanjsku trgo-

vinu, poreznom sustavu i provedbi ugovora. Odobravanje kredita, procedure za dobivanje električne

energije, registracija imovine i pokretanje poslovanja također su loše ocjenjene u ovim zemljama.

Ovakvi rezultati samo su jedan od pokazatelja otežanog poslovanja na afričkom kontinentu.

Države s najvećim BDP-om među zemljama Afrike loše su ocijenjene u istraživanju Doing Business Svjet-ske banke.

Unatoč navedenom, Afrika je prvenstveno zbog svojih nalazišta nafte i ostaloga rudnog bogatstva

te, naravno, niske baze, jedno od brzorastućih područja svijeta. U razdoblju od 2000. do 2013.

godine, Afrika je, prema podacima McKinsey globalnog instituta, ostvarila prosječan rast od 4,6 %,

znatno veći od zemalja Centralne i Istočne Europe (3,5 %), rasta na globalnoj razini (2,8 %) ili rasta

razvijenih zemalja (1,5 %), a većina afričkih država i dalje raste po značajnim stopama. Najveći rast

vrijednosti BDP-a u razdoblju 2012. do 2014. pritom je prvenstveno zbog izvoza nafte ostvaren u

Nigeriji, Egiptu i Angoli.

5

Svijet Afrika Azija Latinska Amerika

Europa Sjeverna Amerika

Oceanija

9,73 5,27 2,48 0,78 0,71 0,43 0,06

0,0

2,0

4,0

6,0

8,0

10,0

12,0

Svijet AfrikaAzija LatinskaAmerika

Europa SjevernaAmerika

Oceanija

mili

jard

e

Projekcije broja stanovnka do 2050. godine

Izvor: UN

Na gospodarski rast Afrike znatno su utjecala i izravna strana ulaganja, osobito greenfield investi-

cije čiji se trend rasta bilježi od početka devedesetih godina prošlog stoljeća. Do znatnog inten-

ziviranja tog rasta ipak je došlo tek nakon 2005. godine te je najviša vrijednost FDI-ja zabilježena

u pretkriznoj 2008. Prema podacima UNCTAD-a ukupna strana ulaganja u zemlje Afrike činila su,

zaključno s 2014. godinom, oko 2,7 % globalnih. Najviše se investiralo u zemljama Sjeverne i Južne

Afrike, pri čemu su najviše FDI-ja privukli Južna Afrika i Egipat te Nigerija na području Zapadne

Afrike. Ulagale su zapadnoeuropske zemlje, SAD, Kina, Indija, a znatno su povećana i intraregio-

nalna ulaganja, osobito Južne Afrike. S obzirom na nerazvijenost Afrike, ulagalo se u sve sektore i

djelatnosti, pri čemu je prednjačio sektor usluga, osobito financije te transport, skladištenje i veze.

Izdvojeni podaci za 2014. godinu, s druge strane, pokazuju najveću vrijednost najavljenih FDI pro-

jekata u rudarstvu i vađenju te u opskrbi električnom energijom, plinom i vodom. Vrijednost ula-

ganja u posljednje dvije godine ipak stagnira, pod utjecajem sukoba u Libiji, širenja ebole, ostalih

regionalnih sukoba i pada cijena sirovina. Međutim, očekuje se da će se velike investicije nastaviti,

pri čemu samo Kina navodi planirani iznos od 60 milijardi dolara raznih oblika investiranja.

Južna je Afrika privukla najviše FDI na afričkom kontinentu, a postala je i bitan intraregionalni ulagač.

Vanjskotrgovinski odnosi EU i Afrike

S obzirom na to da je udio Afrike u globalnom BDP-u bez Europske unije oko 4,5 %, može se za-

ključiti da su vanjskotrgovinski odnosi EU i Afrike dobri. Naime izvoz i uvoz prema tom kontinentu

čine oko 9,5 % ukupnog Extra izvoza i uvoza EU. Podaci pokazuju da ti udjeli nisu znatnije oscilirali

u proteklih deset godina. Uz točno dvaput veću vrijednost izvoza EU u Afriku u 2014. nego u 2004.

godini, udio izvoza se povećao s 8,2 % na 9,1 % (najveći je bio u 2009. godini 10,0 %), dok je uz 78

% rasta vrijednosti uvoza njegov udio povećan s 8,5 % na 9,3 %. Međutim, najveći dio uvoza EU iz

Afrike čine mineralna goriva, odnosno sirova nafta, tako da je bitan utjecaj na kretanje uvoza imalo

kretanje cijena sirove nafte na svjetskom tržištu. Zbog toga je vrijednost uvoza u 2014. bila osjetno

6

manja nego u 2012. godini, kada je udio uvoza iz Afrike iznosio 10,4 %. Vanjskotrgovinski odnosi

EU i Afrike još više dobivaju na važnosti promatra li se vanjska trgovina Afrike. Naime, udio izvoza u

Europsku uniju iznosi visokih 36 % ukupnog izvoza Afrike, a udio uvoza iz EU tek nešto manjih 32

%. Isti podaci pokazuju da je vrijednost afričkog uvoza u 2014. godini iznosila 611,4 milijardi dolara

i bila je nešto veća od vrijednosti izvoza od 555,4 milijarde USD.

UVOZ AFRIKE IZ EU28, 2014. GODINA, u mlrd. USD

2014. Udio, %

UKUPNO 192,7 100,0Strojevi i uređaji 29,4 15,2Naftni derivati 23,3 12,1Vozila osim željezničkih 17,7 9,2Električna oprema 16,5 8,6Farmaceutski proizvodi 8,2 4,3Proizvodi od plastike i plastičnih masa 6,3 3,3Proizvodi od željeza i čelika 6,3 3,3Žitarice 6,2 3,2Željezo i čelik 6,1 3,2Izvor: International Trade Center

Struktura robne razmjene pokazuje da EU u Afriku najviše izvozi strojeve i transportnu opremu te

naftne derivate. U proteklih deset godina najviše je povećan izvoz naftnih derivata, a visoka stopa

rasta od 169 % zabilježena je i kod izvoza hrane, pića i duhanskih proizvoda. Najveći dio svog izvo-

za prema Africi, Europska unija ostvaruje prema Alžiru, Južnoj Africi, Maroku i Egiptu. Ove četiri

zemlje ostvaruju oko 53 % ukupnog uvoza afričkih država iz članica EU. U posljednjih deset godina

znatno su se razlikovale stope rasta izvoza prema pojedinim zemljama, ali je prema ovim četirima

zemljama ujedno zabilježen i najveći porast vrijednosti izvoza. S druge strane, daleko najveći dio

uvoza EU iz Afrike, odnosno gotovo 60 %, odnosi se na mineralna goriva, uglavnom sirovu naftu,

a značajne udjele imaju i drago kamenje, plemeniti metali, poljoprivredni proizvodi i sirovine. Na

industrijske se proizvode odnosi približno 20 % uvoza. Najveći rast vrijednosti uvoza u proteklih

deset godina zabilježen je kod mineralnih goriva i to za 153 %. Kako je navedeno, taj bi rast bio

i znatno veći da je nastavljen trend rasta cijena prisutan u većem dijelu promatranog razdoblja.

Struktura uvoza sirove nafte za EU po područjima podrijetla pokazuje da EU približno 23 % svojih

potreba zadovoljava uvozom s afričkoga kontinenta (najviše se uvozi iz Rusije). Pritom se najveći

uvoz bilježi iz Nigerije, Alžira i Angole (oko 70 % vrijednosti uvoza sirove nafte iz Afrike). Pored ovih

država, među najvećim izvoznicima u EU našli su se i Južna Afrika te Maroko.

Trgovinski sporazum EU i Južne Afrike potpisan je još 1999. godine te se robna razmjena pove-

ćavala, pri čemu se izvoz Južne Afrike temeljio na sirovinama, točnije mineralnim proizvodima

(Južna je Afrika deveta u svijetu prema dokazanim rezervama ugljena), dragom kamenju, želje-

znim rudama i plemenitim metalima. S Marokom je trgovinski sporazum potpisan također još

2000. godine, a u 2013. su počeli novi pregovori s ciljem zaključivanja novog sporazuma koji bi

ekonomiju Maroka dodatno približio zajedničkom EU tržištu (obuhvaćena su pravila konkurencije,

7

intelektualnog vlasništva, zaštite investicija itd.). Najveći dio izvoza Maroka predstavljaju strojevi i

transportna oprema, tekstil i odjeća te poljoprivredni proizvodi. Istovremeno Maroko iz EU najviše

uvozi strojeve i transportnu opremu, goriva i metale.

KARAKTERISTIČNI PROIZVODI PO REGIJAMA

Izvor: CIA Factbook, Simran Khosla, Global Post

Maroko je ujedno i jedna od šest afričkih država uključenih u Euromed (Egipat, Sirija, Libija, Tunis,

Alžir), odnosno trgovinski sporazum EU i zemalja na jugu Mediterana kojem je cilj ukidanje trgo-

vinskih i investicijskih barijera, s EU i međusobno, ali i poticanje stabilnosti, mira i demokracije.

Potpisivanje sporazuma s pojedinim je zemljama započelo još 1995. godine, a daljnji su pregovori

i bilateralni sporazumi u tijeku. Jedino su zbog situacije u Siriji i Libiji ove zemlje trenutno suspen-

dirane u postupcima vezanima uz ovaj sporazum. Sjeverna se Afrika povezuje i prometno, tako

da je u tijeku izgradnja Transmagrebske autoceste koja će spajati Maroko, Alžir i Tunis (3.010 km) i

trenutno je jedan od najvećih takvih projekata u svijetu.

Ukupni odnosi EU i Afrike najviše su definirani Cotonou sporazumom iz 2000. godine kojem je

cilj potaknuti održivi razvoj afričkih, karipskih i pacifičkih zemlja te njihovu uključenost u svjetsku

ekonomiju. Posljednji krug pregovora održan je 2014. godine u Bruxellesu i na njemu je određeno

pet ključnih područja zajedničkog djelovanja u trogodišnjem razdoblju.

Na temelju ovog sporazuma nastao je Economic Partnership Agreements (EPA) unutar kojeg je

Europska unija aktivna u pregovorima sa svim afričkim regijama, odnosno nizom afričkih zemalja.

S dijelom zemalja već su potpisani privremeni ekonomski sporazumi, a daljnji su pregovori u tijeku

(više na: http://www.consilium.europa.eu/en/policies/eu-africa/). Prema podacima Eurostata, ra-

zličiti oblici trgovinskih sporazuma potpisani su sa Alžirom, Egiptom, Marokom, Južnom Afrikom,

8

Sirijom (suspendiran), Tunisom te Madagaskarom, Mauricijusom, Sejšelima i Zimbabveom. Ovakvi

sporazumi omogućavaju otklanjanje trgovinskih barijera, pri čemu treba napomenuti da su Južna

Afrika i Maroko bile među zemljama s najviše takvih barijera prema EU u 2014. godini (na globalnoj

razini su prednjačile Indija i Kina).

Također treba spomenuti i suradnju među afričkim državama koja rezultira stvaranjem zona slobodne

trgovine. Zadnji potpisani sporazum u lipnju 2015. jest Tripartite Free Trade Area (TFTA) koji obuhvaća

dvadeset i šest država od Egipta do Južne Afrike (625 milijuna stanovnika), a kojim su spojene tri već

postojeće zone. Također su započeli pregovori kojima bi trebalo doći do stvaranja zone slobodne

trgovine na području cijele Afrike (African Continental Free Trade Area – CFTA) do 2017. godine. To za

tvrtke iz inozemstva znatno povećava atraktivnost ulaganja na obuhvaćenom području.

U idućih par godina cijela bi Afrika mogla postati jedinstvena zona slobodne trgovine ili African Continen-tal Free Trade Area.

Vanjskotrgovinski odnosi Hrvatske i Afrike

Hrvatska je prema afričkim zemljama u 2014. godini izvozila roba u vrijednosti od približno 254 mi-

lijuna eura, odnosno navedenih 2,5 % svoga ukupnog izvoza. Deset godina ranije, odnosno 2004.

godine, taj je udio uz gotovo jednaku vrijednost izvoza bio osjetno veći i iznosio je 4,1 %. To po-

kazuje kako se Hrvatska više orijentirala na druga i „bliža“ tržišta, konkretnije tržišta EU i CEFTA-e.

Najveća vrijednost izvoza u 2014. godini ostvarena je prema Egiptu i Alžiru, neznatno više od 50

% vrijednosti izvoza prema Africi, ali takva koncentracija izvoza nije bila tipična i za prethodne go-

dine. U razdoblju od desetak godina nekoliko se zemalja istaknulo vrijednošću uvoza iz Hrvatske.

Egipat, Liberija, Libija, Alžir, Tunis i Nigerija najčešće su zauzimali vrh ljestvice uvoznika. Pregled

izvoza u posljednjih deset godina otkriva relativno male promjene u strukturi izvoza u ove afričke

države te činjenicu da se izvoz temeljio na relativno malom broju proizvoda. Tako se npr. izvoz u

Egipat temeljio na izvozu obrađenog drva, Liberija je omogućavala povoljnu registraciju brodova

pod svojom zastavom pa se izvoz u tu zemlju temeljio na brodovima te juhama i pripravcima za

juhe, Libija je bila veliki uvoznik plovila (uključujući vojne i patrolne brodove) i tradicionalni uvoznik

transformatora, transformatore je u velikoj mjeri uvozio i Alžir, dok je izvoz u Tunis i Nigeriju najviše

obilježen izvozom naftnih derivata. Ukupnu listu proizvoda koje je Hrvatska najviše izvozila u Afriku

s obzirom na ove zemlje tako bi činili drvo, brodovi i ostala plovila, papir i karton, juhe i pripravci

za juhe, gnojiva, bešavne cijevi, transformatori, željezne konstrukcije i montažne zgrade, kukuruz,

pšenica i suražica, cement te naftni derivati. Ti su vodeći proizvodi često imali vrlo dominantan

udio u izvozu, odnosno drugi proizvodi su bili vrlo malo zastupljeni, što je i rezultiralo relativno

niskom vrijednošću izvoza prema afričkom kontinentu.

Najveća vrijednost izvoza u posljednjih deset godina ostvarena je prema Egiptu, Liberiji, Libiji, Alžiru, Tu-nisu i Nigeriji.

9

Udio uvoza iz zemalja Afrike bio je još manji od udjela izvoza te je u 2014. godini činio tek 0,9 %

ukupnog uvoza Hrvatske. S obzirom na to da je i njegova vrijednost bila manja od vrijednosti izvo-

za, Afrika je bila jedan od kontinenata s kojima je Hrvatska ostvarila suficit robne razmjene (u 2014.

još i sa Sjevernom Amerikom te Australijom i Oceanijom). Najveća vrijednost uvoza ostvarena je iz

Nigerije i Libije (ukupno 77,6 %), gdje je gotovo u potpunosti bila riječ o uvozu sirove nafte. Pritom

je Nigerija bila treća prema vrijednosti uvezene nafte, iza Azerbajdžana i Rusije, a Libija peta. Uvoz

iz Afrike tako je visoko koncentriran u razdoblju od 2012. godine. Prije toga se značajno veći udio

uglavnom bilježio kod uvoza iz Egipta, Tunisa, Južnoafričke Republike i Maroka iz kojih se pretežno

uvoze krumpir, sol, kameni ugljen te neki od proizvoda kemijske industrije.

Kada se govori o Africi, mora se spomenuti i dio koji se odnosi na izvoz usluga. Prema nedavno

objavljenim podacima HNB-a, najveći se dio odnosi na građevinske radove u Alžiru koji su sa 0,8

% u 2011. povećani na 11,8 % ukupno odrađenih građevinskih radova u inozemstvu u 2014. godini.

Prema raspoloživoj statistici, još se manji dio izvoza usluga odnosio na Liberiju, Južnoafričku Re-

publiku te Nigeriju.

Zaključna razmišljanja i potencijali za daljnji razvoj gospodarskih odnosa

Premda su nesigurnost i siromaštvo i dalje obilježja jednog dijela Afrike, riječ je o kontinentu koji se

u svom znatnom dijelu brzo razvija. Potencijale afričkog tržišta već su prepoznale mnoge zemlje,

prije svega bivši kolonizatori koji su zadržali snažne veze u tom dijelu svijeta, ali i Kina, SAD i Indija

koji visokom vrijednošću investicija osvajaju afričko tržište. Hrvatske su tvrtke izgubile poziciju koju

su sedamdesetih godina prošlog stoljeća imale u Africi, pretežno u građevinarstvu i naftnoj indu-

striji, ali se na mala vrata vraćaju na to tržište. Drugim riječima, u posljednje su vrijeme zabilježeni

uspjesi Ingre u Alžiru, riječke tvrtke Rektor u Libiji te pojedinih informatičkih tvrtki koji dokazuju da

se u Africi može uspješno poslovati.

Pozitivne su strane afričkog tržišta velika potražnja za nizom proizvoda i usluga te manja konku-

rencija nego na razvijenim tržištima. K tomu, pojedine zemlje obilježava bogatstvo naftom koje

omogućuje snažan rast ukupne potražnje i velika ulaganja u infrastrukturne projekte. Što se tiče

proizvoda, potražnja u Africi vrlo je raznolika. Generalno Afrika najviše uvozi strojeve, uređaje i

vozila, kemijske proizvode, naftne derivate te prehrambene proizvode. Prije je navedena tabela

proizvoda koje Afrika najviše uvozi iz članica EU, a slične bi se tabele mogle napraviti i za sve afričke

države. Primjerice, 23 % uvoza Južnoafričke republike čine nafta i naftni derivati, 13,3 % strojevi,

motori i pumpe, 9,7 % električna oprema, 8,2 % vozila, 2,6 % plastika itd. Tako da je za svaku tvrtku

ipak nužna analiza pojedinog tržišta za koje je zainteresirana.

Prednost su za hrvatske tvrtke i aktualni i budući sporazumi Europske unije i pojedinih afričkih ze-

malja i regija koji upućuju na to da je i EU prepoznala potencijale afričkog tržišta. Jezik je također

prednost poslovanja na afričkom tržištu. Naime, zbog kolonizacije, europski su se jezici ukorijenili

na afričkom kontinentu. Tako samo osam afričkih država nema nijedan europski jezik kao službeni,

ali su i u njima uglavnom široko rasprostranjeni.

10

ZEMLJE U KOJIMA JE JEDAN OD EUROPSKIH JEZIKA SLUŽBENI JEZIK

Jezik Država

Francuski

Benin, Burkina Faso, Burundi, Kamerun, Srednjoafrička Republika, Čad, Komori, DR Kongo, Republika Kongo, Obala Bjelokosti, Džibuti, Ekvitorijalna Gvineja, Gabon, Gvineja, Madagaskar, Mali, Mauricijus, Niger, Reunion, Ruanda, Senegal, Sejšeli, Togo, Tunis,

Engleski

Bocvana, Kamerun, Eritreja, Gambija, Gana, Kenija, Lesoto, Liberija, Malavi, Mauricijus, Namibija, Nigerija, Ruanda, Sveta Helena, Sejšeli, Južnoafrička Republika, Svazi, Tanzanija, Uganda, Zambija, Zimbabve

Portugalski Angola, Zelenortska Republika, Gvineja Bisau, Mozambik, Sveti Toma i Princip,

Španjolski Ekvitorijalna Gvineja

Niti jedan europski jezik službeni Alžir, Egipat, Etiopija, Libija, Mauritanija, Maroko, Sudan, Južni Sudan

Izvor: One World Nations

Zbog svega toga hrvatske tvrtke i pored prisutnih nedostataka poslovanja poput navedene nesi-

gurnosti, slabih prometnih i diplomatskih veza ili nerazvijenog zakonodavstva, moraju sagledati

mogućnosti poslovanja na afričkom tržištu s ciljem snažnijeg rasta ukupne vrijednosti izvoza. Po-

kretanje poslovne aktivnosti moguće je uz uporabu postojeće mreže diplomatskih predstavništa-

va, aktivnosti Hrvatske gospodarske komore ili povezivanjem s tvrtkama koje već uspješno posluju

na afričkom tržištu. Diplomatsku mrežu zasad čine samo četiri Veleposlanstva na području Afrike

te Veleposlanstva u Londonu, Parizu i Lisabonu koja pokrivaju veći broj afričkih država. Uz to, na

raspolaganju je i pet konzularnih predstavništava.

POPIS VELEPOSLANSTAVA RH ZA AFRIČKE DRŽAVE

Lokacija: Grad - Država Pokriva države

Alžir - Alžir Alžir, MaliKairo - Egipat Egipat, Etiopija, Sudan, Džibuti, Eritreja,

Pretorija - Južnoafrička Republika

Južnoafrička Republika, Kenija, Mauricijus, Mozambik, Namibija, Zambija, Bocvana, Burundi, Komori, Lesoto, Madagaskar, Malavi, Ruanda, Sejšeli, Svazi, Tanzanija, Uganda, Zimbabve

Rabat - Kraljevina MarokoMaroko, Tunis, Senegal, Burkina Faso, Gabon, Kamerun, Mauritanija, Obala Bjelokosti

London - Ujedinjena Kraljevina Gana, Gambija, Liberija, Sijera Leone, Nigerija

Pariz - FrancuskaBenin, Čad, Ekvatorska Gvineja, Kongo, Niger, DR Kongo, Togo, Srednjoafrička Republika

Lisabon - PortugalAngola, Gvineja Bisau, Zelenortska Republika, Sveti Toma i Princip

Libija - Tripoli Libija (evakuirano) MVEP Zagreb

Konzulati:Abuja - Nigerija, Adis Abeba - Etiopija, Aleksandrija - Egipat, Kartum - Republika Sudan, Tunis - Tunis

Izvor: MVEP (http://www.mvep.hr/hr/predstavnistva/veleposlanstva-stranih-drzava-u-rh/)

11

RANG LISTA AFRIČKIH ZEMALJA

Rb DržavaBDP

(2014.)BDP pc PPS

(2014.)Doing business

2016.Uvoz iz EU*

(2014.)

Rang po sigurnosti 1-5

(x koeficjent 10) Prosječni rang1 Južnoafrička Republika 2 8 4 2 20 72 Maroko 6 13 6 3 20 103 Tunis 10 9 5 6 30 124 Mauricijus 29 4 1 24 10 145 Egipat 3 10 16 4 40 156 Gana 13 20 12 10 20 157 Bocvana 23 5 3 38 10 168 Namibija 27 11 9 30 10 179 Alžir 4 7 36 1 40 18

10 Kenija 8 24 11 13 40 1911 Zambija 18 21 8 34 20 2012 Angola 5 14 47 7 30 2113 Gabon 19 3 35 16 30 2114 Ekvitorijalna Gvineja 22 1 23 27 30 2115 Tanzanija 11 28 18 20 30 2116 Obala Bjelokosti 15 23 20 12 40 2217 Nigerija 1 17 41 5 50 2318 Senegal 21 30 29 11 30 2419 Sejšeli 49 2 7 39 30 2520 Libija 12 6 52 8 50 2621 Etiopija 9 39 24 17 40 2622 Svazi 41 12 10 51 20 2723 Sudan 7 19 33 26 50 2724 Mauretanija 38 18 40 19 20 2725 Ruanda 35 37 2 42 20 2726 Uganda 17 34 14 32 40 2727 Mozambik 20 47 17 23 30 2728 Kamerun 16 26 43 15 40 2829 Zelenortska Republika 46 15 15 36 30 2830 Benin 33 35 32 18 30 3031 Togo 40 43 26 9 30 3032 Republika Kongo 28 16 44 14 50 3033 Burkina Faso 30 38 21 29 40 3234 Zimbabve 26 32 31 41 30 3235 Mali 31 36 22 25 50 3336 Sijera Leone 39 33 25 37 30 3337 Lesoto 44 27 13 52 30 3338 Malavi 37 48 19 44 20 3439 Sveti Toma i Princip 53 22 39 48 10 3440 Gvineja 36 45 38 21 40 3641 Južni Sudan 24 31 51 26 50 3642 Madagaskar 32 44 37 31 40 3743 Džibuti 48 25 42 40 30 3744 DR Kongo 14 52 49 22 50 3745 Čad 25 29 48 35 50 3746 Gambija 51 40 27 45 30 3947 Niger 34 49 34 33 50 4048 Liberija 45 51 46 28 30 4049 Burundi 43 50 28 46 40 4150 Komori 52 41 30 50 40 4351 Gvineja Bisau 50 42 45 43 40 4452 Eritreja 42 46 53 49 40 4653 Srednjoafrička Republika 47 53 50 47 50 49

Izvor: Eurostat, Svjetska banka, IMF, AON

*Uvoz iz EU nije razdvojen za Sudan i Južni Sudan pa im je stavljen is� rang

Opće napomene:

Ovu analizu izrađuje i za nju je odgovorna HGK. Informacije, mišljenja, analize i zaključci koji se iznose temelje se na javnim statističkim i ostalim informacijama što potječu iz izvora u čiju se potpunost i točnost HGK pouzdaje, ali za koje ne jamči. Utoliko su informacije, mišljenja, analize i zaključci izneseni u ovoj pu-blikaciji podložni promjenama koje ovise o promjenama izvora informacija te o promjenama koje nastupe od trenutka pisanja teksta do njegova čitanja. Ova publikacija ili njeni dijelovi ne mogu se kopirati ili na bilo koji drugi način reproducirati bez navođenja izvora.

Izdavač: Hrvatska gospodarska komora

Pripremio: Sektor za financijske institucije, poslovne informacije i makroekonomske analize

Odjel za makroekonomske analize

Tel.: 01/ 48 28 373

Fax: 01/ 45 61 535

E-mail: makroekonomija@hgk.hr

www.hgk.hr

Priprema i tisak: Intergrafika TTŽ, Zagreb

Naklada: 600 primjeraka

Zagreb, veljača 2016.