adventisti»ki molitveni tjedan • 2011. pregled · stvaranja, bog je adamu i evi dao jo„ jedan...
TRANSCRIPT
ADVENTISTI»KI PREGLED • 1
Molitveni tjedan • 2011.
Boæja spasonosna milostSRÆ ADVENTIZMA
ADVENTISTI»KI
PREGLEDPREGLED
2 • ADVENTISTI»KI PREGLED
ADVENTISTI»KI PREGLEDGLASILO KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE
AdventistiËki pregled je dvomjeseËnik Jadranske unijekonferencija KrπÊanske adventistiËke crkve. Cilj mu jeprenositi vijesti iz Crkve i iz religijskog svijeta, kao inapise duhovne naravi koji su u skladu s naukom Biblijei kojima je cilj pridonijeti Ëitateljevom duhovnom rastu.
Naπe je poslanje uzdiÊi Isusa Krista donoπenjem izvjeπÊao Njegovoj neusporedivoj ljubavi i djelovanju udanaπnjici, pruæanje pomoÊi da Ga ljudi bolje upoznajui prenoπenje nade u Njegov skori dolazak.
ISSN 1331-9272
Godina XIX. (LXIII) • Izvanredni broj — 2011.
NakladnikKrπÊanska adventistiËka crkva, Jadranska unijakonferencija, RakovËeva 26, 10000 Zagreb
Glavni i odgovorni urednikmr. Branko BistroviÊ
Izvrπni urednikNeven KlaË[email protected]
UredniπtvoBranko BistroviÊ, Mladen JuriËeviÊ, Neven KlaËmer,SreÊko KuburiÊ, Kristina Laco, Marija Skobe,Zvonko VirtiË, Miroslav VukmaniÊ
Telefon 01/3764-219 • Telefaks 01/2361-901
Lektura i oblikovanje Miroslav VukmaniÊ
Korektura Brankica VukmaniÊ
Cijena ovog broja: 15 kn
Tisak TIPOMAT, 2011.
Draga crkvena obitelji!
U ovogodiπnjim πtivima za molitveni tjedan zajedniËki Êemo istraæiti bît adventizma — Boæju spasonosnu
milost. Sve propovijedi bave se nebeskim Svetiπtem kao mjestom gdje se nalazi ta spasonosna milost i s kojega
nam je ona posredovana. Poruka o Svetiπtu nije teoloπko izlaganje, veÊ osobni doæivljaj otkrivanja i prepoznavanja
Boæje milosti.
Mi otpoËinjemo s ovim putovanjem ne kod brda Sinaj, veÊ u naπem prvom domu u Edenu — i otkrivamo da
je poruka o Svetiπtu veÊ bila prisutna. SlijedeÊi straπnu pojavu grijeha koji nas je odvojio od Boga i Njegove
nazoËnosti, u Svetiπtu otkrivamo jedan djeliÊ veliËine ljubavi Boga koji æeli doÊi i prebivati meu nama.
U Svetiπtu otkrivamo Radosnu vijest o
pomirenju kroz Boæje Janje. Mi se moæemo
osloniti na Ëinjenicu da je u trenucima naπe
najveÊe potrebe pomoÊ uvijek dostupna kroz
naπeg Posrednika u nebeskom Svetiπtu. Ta bi
poruka trebala imati pozitivan utjecaj na naπ
æivot dok æivimo u nazoËnosti Boga punog
ljubavi, Boga koji nam praπta, i dok neprestano
postajemo sve sliËniji naπem Spasitelju.
Molim se da, dok prouËavamo ova πtiva,
moæemo æivjeti æivotom punine i da se ne
bojimo Boæje nazoËnosti; da u nebeskom
Svetiπtu moæemo pronaÊi pouzdanje u boæanski
Sud, zato πto je Boæja sudaËka stolica prijestolje
milosti.
S radoπÊu oËekujmo Boæju stalnu nazoËnost
meu nama kad Eden ponovno bude obnovljen
na Zemlji. Neka Bog vodi vaπ i moj æivot dok
Ga molimo za preporod i obnovu koji Êe voditi
ka kasnoj kiπi Svetog Duha i skorom drugom
Kristovom dolasku.
Uz ljubazne krπÊanske pozdrave, srdaËno
vaπ,
Ted N. C. Wilson,
predsjednik Generalne konferencije
KrπÊanske adventistiËke crkve
UvodnikPoruka predsjednika
2 • ADVENTISTI»KI PREGLED
ADVENTISTI»KI PREGLED • 3
Ted N. C. Wilson
Kad Ëujete rijeË “Svetiπte”,
koja vam slika dolazi na
um? Vidite li πator
sastanka kojega je
podignuo Mojsije, ili
prekrasan Hram kojega je sazidao
Salomon, ili moæda svoju crkvu u kojoj
πtujete Boga svakoga tjedna zajedno s
ostalim vjernicima? Knjiga Postanka
upoznaje nas s jedinstvenim svetiπtem,
najljepπim svetiπtem koje je ikada
postojalo na planetu Zemlji — s
Edenskim vrtom.
Jeste li se ikada zapitali koja je
svrha svetiπta? Evo nekoliko prijedloga:
Svetiπte je 1) mjesto na kojemu
ljudska biÊa razgovaraju s Bogom, 2)
mjesto za vjersko pouËavanje te 3)
mjesto na kojemu se doæivljava Boæja
milost. Svetiπte je takoer i 4)
utoËiπte. Eden je bio sve to.
Edenski vrtKad je Zemlja iziπla iz Boæje
stvaralaËke ruke, predstavljala je
prekrasan prizor. Bila je primjer
savrπenstva. Biblija nam kaæe: “I vidje
Bog sve πto je bio uËinio, i bijaπe
veoma dobro.” (Postanak 1,31) Taj
savrπeni svijet bio je izraz ljubavi.
Ljubav se mogla iπËitati sa svakog
stabla i grma, sa svakog lista i cvijeta.
RazliËiti oblici æivota bili su razlog za
divljenje: æivotinje, ptice, ribe i druga
stvorenja u vodama. »ovjek, krunsko
djelo Boæjeg stvaranja, bio je stvoren
kao savrπen i uspravan. SliËio je na
svojega Stvoritelja. Njegov karakter je
bio plemenit, bez sklonosti ka grijehu
i u skladu s Boæjom voljom.
Kad je stvaranje bilo dovrπeno,
Bog je pogledao na ono πto je stvorio
i bio je zadovoljan sa svime. Sve je
bilo izvedeno savrπeno, onako kako
samo Bog to moæe. Ellen G. White
opisuje taj trenutak: “Bog je sa
zadovoljstvom promatrao djelo svojih
ruku. Sve je bilo savrπeno, dostojno
svog Tvorca, i On se odmarao, ne od
iscrpljenosti, veÊ zadovoljan plodovima
svoje mudrosti i dobrote i prikazima
svoje slave.” (Patrijarsi i proroci,
Znaci vremena, Zagreb 1999., str. 28)
Usred svih ljepota novog
stvaranja, Bog je Adamu i Evi dao joπ
jedan izraz svoje ljubavi. Podario im je
dom — Edenski vrt. Tu je Bog
razgovarao s naπim praroditeljima, tu
su im aneli davali upute, a oni su
poËeli razumijevati Boæju milost. Istina
o stvaranju i ispravno razumijevanje
Boæje milosti i otkupljenja su
nerazdvojive. Kao πto je poznati
crkveni povjesniËar Philip Schaff prije
viπe od stoljeÊa i pol rekao: “Bez
ispravnog nauka o stvaranju ne moæe
biti ni pravog nauka o otkupljenju.”
(History of the Christian Church,
Charles Scribner’s Sons, New York
1903., sv. 2, str. 540) U Knjizi
Postanka je jasno prikazano da Eden
nije bio samo dom Adama i Eve; on je
bio i njihovo svetiπte.
Eden, mjesto zajedniπtva sBogom
U svom stanju nevinosti, Adam i
Eva su imali prednost viati Boga i
razgovarati s Njim licem u lice. Bog ih
je Ëesto posjeÊivao u edenskom
svetiπtu. Tada nisu shvaÊali kolika je to
prednost. Tek nakon πto su bili
istjerani iz Edenskog vrta, shvatili su
Ëega su se to odrekli. Tada su, æivo se
sjeÊajuÊi svoje otvorene komunikacije
s Bogom, dolazili na ulaz u Edenski vrt
kako bi πtovali Boga, jer nisu mogli
proÊi pored “plamenog maËa” da bi
uπli u svoje nekadaπnje svetiπte i
ponovno doæivjeli ushit πto gledaju
Boga licem u lice. Ono πto su nekada
imali priliku doæivjeti u edenskom
svetiπtu, sada je bilo uskraÊeno i njima
i njihovim potomcima; to Êe moÊi
ponovno iskusiti tek na Novoj Zemlji.
Eden, mjesto vjerske podukePrema Ellen G. White, “Sveti prvi
par nisu bila samo djeca pod Boæjom
oËinskom brigom, veÊ uËenici koji su
primali pouke od sveznajuÊeg
Stvoritelja.” (Patrijarsi i proroci, str.
31)
Prva subota
Svetiπte, milosti Eden
BOÆJE NAMJERE ZA NJEGOV NAROD NE∆E BITI OSUJE∆ENE................................................................................................................
4 • ADVENTISTI»KI PREGLED
Stvoritelj Sunca, Mjeseca i
zvijezda otkrivao im je zakone i
funkcioniranje prirode. Ali bilo je tu i
kojeËeg drugog πto su trebali znati, a
πto je bilo usko vezano uz sámo
njihovo postojanje. Bog je slao anele
kako bi Adamu i Evi objasnio veliku
borbu. IspriËali su im sve o Luciferu,
njegovoj pobuni protiv Boga, Boæjeg
zakona i Boæje vladavine. Adam i Eva
su saznali da je Lucifer zbaËen s Neba
te da se trenutno nalazi u Boæjem
edenskom svetiπtu. Zbog toga πto je
Adam bio Boæji predstavnik i vladar
planeta Zemlje u Boæje ime, Lucifer je
upregnuo svu svoju mudrost i
sposobnosti kako bi Adama prevario,
naveo ga na grijeh i preoteo mu
poloæaj. Tako bi, razmiπljao je Lucifer,
Zemlja mogla postati njegova, a on bi
ovdje uspostavio vladavinu kojom bi
se suprotstavljao Boæjoj vlasti i
Njegovom Zakonu.
Mora da su Adam i Eva zadrhtali
kad su postali svjesni znaËenja rijeËi
koje su im uputili aneli. Ali ono πto u
to vrijeme nisu u potpunosti shvatili
jest da je Boæji pristup razrjeπavanju
velike borbe trebao biti joπ jedan
prikaz Njegove nepromjenjive ljubavi
(isto, str. 15). Nakon πto je Adam pao
u grijeh, ishod velike borbe bio je
odluËen upravo na onom istom
podruËju koje je Lucifer proglasio
svojim kad je Adam predao svoj
poloæaj tom velikom obmanjivaËu.
Kao dio uputa primljenih u
edenskom svetiπtu, Adam i Eva su
dobili uvid u veliku borbu. “Tako su
Adamu bili otkriveni vaæni dogaaji u
povijesti ËovjeËanstva, od trenutka kad
je boæanska presuda izreËena u Edenu
i potopa, sve do prvog dolaska Boæjeg
Sina” (isto, str. 46).
Bilo je od æivotne vaænosti da
Adam i Eva shvate glavni razlog velike
borbe — Luciferovo odbijanje da
poπtuje Boæji zakon. Pobunom protiv
Boæjeg zakona Lucifer se bunio protiv
Boæje vladavine. Aneli su im paæljivo
objasnili “povijest Sotoninog pada i
njegovu zavjeru radi njihova uniπtenja,
predoËujuÊi cjelovitije narav boæanske
vladavine koju je knez zla pokuπavao
sruπiti” (isto, str. 32).
Osim toga, bilo je od najveÊe
vaænosti da sveti par razumije narav
Boæjeg zakona — da je on joπ jedan
izraz Boæje ljubavi. Takoer je bilo
vaæno da razumiju kako su oni, poput
drugih stanovnika svemira, na
probnom roku. Njihova sreÊa bila je
uvjetovana posluπnoπÊu Boæjem
zakonu. “Oni su mogli ili posluπati i
æivjeti, ili ne posluπati i umrijeti” (isto,
str. 33). Oni su takoer morali
razumjeti da je posluπnost Boæjem
zakonu od strane Njegovih biÊa iskaz
ljubavi i zahvalnosti za sve ono πto im
je pruæio. “Posluπnost, savrπena i
beskonaËna, bila je uvjet vjeËne sreÊe”
(isto, str. 30). To su Adam i Eva
trebali saznati, a u edenskom svetiπtu
su im bile dane sve vaæne pojedinosti.
ADVENTISTI»KI PREGLED • 5
Eden, utoËiπte i mjestopronalaæenja Boæje milosti
Edensko svetiπte je za Adama i
Evu bilo utoËiπte. Lucifer ih je
namjeravao uniπtiti, ali im nije mogao
pristupiti nigdje — osim kod drveta
spoznaje dobra i zla. Dokle god su se
stanovnici Edena dræali podalje od tog
drveta, bili su sigurni. Lucifer ih nije
mogao slijediti u razliËite dijelove vrta
i kuπati ih da se odvoje od svojega
Stvoritelja. Eden je bio utoËiπte od
njegovih zlih namjera.
Boæje upute u svezi sa
zabranjenim drvetom bile su potpuno
jasne: “Sa svakoga stabla u vrtu
slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje
dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u
koji s njega okusiπ, zacijelo Êeπ
umrijeti!” (Postanak 2,16.17) Meutim,
kao πto svi znamo, Eva je odlutala od
utoËiπta i postala ærtvom Luciferovih
prijevara. SuoËen sa stvarnoπÊu gubitka
svoje voljene æene, Adam ju je slijedio
u neposluπnosti Boæjim uputama, i kao
posljedica toga ljudski je rod odveden
u ropstvo grijeha.
Meutim, Bog nije napustio
ljudski rod. Po prvi put je u edenskom
svetiπtu odræana propovijed o
otkupljujuÊoj milosti: “Neprijateljstvo
ja zameÊem izmeu tebe i æene,”
rekao je Bog Luciferu, “izmeu roda
tvojeg i roda njezina: on Êe glavu
satirati, a ti Êeπ mu vrebati petu.”
(Postanak 3,15) U ovoj ohrabrujuÊoj
izjavi bile su nagovjeπtene tipiËne
sluæbe u Mojsijevom πatoru sastanka i
Salomonovu hramu. Ranjavanje pete
nagovjeπtavalo je æivotinjske ærtve koje
su upuÊivale na Isusovu ærtvu na
kriæu. Satiranje glave upuÊivalo je na
sudbinu ærtvenog jarca na Dan
pomirenja, πto je dalo sigurnost u
konaËno uniπtenje Lucifera i ukidanje
grijeha.
U edenskom svetiπtu Bog je
poËeo otkrivati svoj plan spasenja
cijelog ljudskog roda i kraj grijeha.
Lucifer je prikazao Boga kao biÊe koje
zanima samo Njegova vlastita slava i
zadovoljstvo. Pitanje postavljeno tog
kobnog dana u Edenu glasilo je: Imaju
li Otac i Sin dovoljno ljubavi za
ËovjeËanstvo kako bi pokazali
samoodricanje i duh poærtvovnosti i
spasili ga iz Luciferovih kandæi? (Isto,
str. 48) U Postanku 3,15 nalazimo
odgovor na taj izazov, a to je glasno:
“Da!” A to “da” dobilo je svoju
potvrdu i postalo stvarnost kad je Isus
povikao na kriæu: “Svrπeno je!” (Ivan
19,30)
Kad su Adam i Eva bili stvoreni,
zauzeli su poloæaj tek neπto niæi od
onoga koji su imali aneli. Meutim,
Boæji plan za obnovu ljudskog roda
ukljuËuje neπto zadivljujuÊe za sve one
koji Mu ostanu odani: “Oni koji u
Kristovoj snazi pobijede velikog
neprijatelja Boga i ljudi, u nebeskim
Êe dvorovima zauzeti poloæaj iznad
onoga kojega sada dræe aneli koji
nikada nisu pali.” (Ellen G. White,
General Conference Bulletin, 1.
travnja 1899.) Lucifer je smislio
uniπtenje ljudskog roda u napadu
ljubomorne srdæbe. Adam i Eva su
æivjeli u sreÊi, uæivajuÊi Boæju ljubav.
Njegovog Sina ljudskom rodu. Bog je
dao svojega Sina “ne samo da ponese
naπe grijehe i umre kao naπa ærtva; On
ga je dao palom rodu. ... Bog je dao
svojega jedinoroenoga Sina da
postane Ëlan ljudskog roda, da
zauvijek zadræi svoju ljudsku prirodu.”
(Ellen G. White, Isusov æivot, Znaci
vremena, Zagreb 2006., str. 12)
Drugo, kao πto je Bog, prije nego
πto je Adama i Evu prognao iz Edena,
objavio otkupljujuÊu presudu, tako i
sada sudi ljudskom rodu u kontekstu
otkupljujuÊe milosti koju je osigurao
Njegov Sin. S obzirom na ærtvu koju je
Bog veÊ uËinio za nas, i suenje koje
se tek treba dogoditi, za nas je vaæno
da do kraja proemo kroz iskustvo
kojemu nas svetiπta u Starom zavjetu
uËe. Mi se moramo poniziti u
nazoËnosti naπeg Stvoritelja i
Otkupitelja i potraæiti æivi odnos s
Njim kroz istinsku obnovu i reformu,
u potpunosti se oslanjajuÊi na Krista
po pitanju naπeg spasenja i svake naπe
potrebe. Kroz Kristovu milost i
posredovanje Svetog Duha mi imamo
prekrasnu prednost uÊi u vrt kojeg su
Adam i Eva nekada davno zvali svojim
domom. Kakve li prednosti Boæjom
silom objavljivati poruke trojice
anela, kako bismo mogli vidjeti
konaËno ispunjenje Boæjeg plana da
vrati svoju djecu u njihov zakoniti
novi edenski dom!
Za razmiπljanje i razgovor1. Sve πto je Bog stvorio iziπlo je
iz Njegovih ruku savrπeno u svakom
smislu. ©to je Adamu i Evi moglo
najviπe nedostajati kad su bili prisiljeni
napustiti vrt?
2. ©to mislite, je li Bog ikada
razmiπljao diÊi ruke od upropaπtenog
djela Njegovog stvaranja? Ukoliko jest,
zaπto? Ukoliko nije, zaπto nije?
3. Na koji naËin je Edenski vrt
model onoga πto Bog planira za svoj
narod? »emu se veÊ sada najviπe
radujete?
Ted N. C. Wilson
je predsjednik
KrπÊanske
adventistiËke
crkve u svijetu
Kroz Kristovu milost i
posredovanje Svetog Duha mi
imamo prekrasnu prednost
uÊi u vrt kojeg su Adam i
Eva nekada davno zvali
svojim domom.
SuoËen s moguÊnoπÊu vjeËnog
uniπtenja, Lucifer je bio oËajan.
Jednom kad je Adam pao u grijeh, i
viπe nije mogao izravno komunicirati s
Bogom te je bio istjeran iz njihovog
edenskog svetiπta, Lucifer je odluËio
kako Êe ubuduÊe sve Adamove
potomke dræati podalje od bilo kakvog
svetiπta koje bi im moglo pruæiti
moguÊnost povratka u Eden.
ZakljuËakIskustvo Adama i Eve u njihovom
edenskom svetiπtu moæe nas
mnogoËemu nauËiti. Prvo, kao πto je
Bog u svojoj ljubavi prema naπim
prvim roditeljima uËinio sve πto je
mogao da bi njihove æivote uËinio
sretnima, tako i sada — sve πto Ëini u
naπem æivotu i za naπ æivot, Ëini iz
ljubavi. Dokaz te ljubavi vidi se u daru
6 • ADVENTISTI»KI PREGLED
Lucifer, zvijezda Danica, a sada poznat
kao Sotona, varalica, Ëekao je svoju
priliku.
Nije nam poznato koliko dugo su
naπi praroditelji æivjeli u vrtu.
Meutim, jednoga je dana sjena
prekrila raj. Posredstvom prekrasne
zmije Sotona je pred njih bacio
mamac draæi novog iskustva koje Êe ih
uËiniti da budu “poput” samoga Boga.
Bog je postavio jednostavan ispit
posluπnosti: “Sa svakoga stabla u vrtu
slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje
dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u
koji s njega okusiπ, zacijelo Êeπ
umrijeti!” (Postanak 2,16.17) Meutim,
zmija je rekla: “Ne, neÊete umrijeti!
Nego, zna Bog: onog dana kad budete
s njega jeli otvorit Êe vam se oËi, i vi
Êete biti kao bogovi, koji razluËuju
dobro i zlo.” (Postanak 3,4.5)
Mnogo je godina otad proπlo, ali
kuπaË i dan-danas prilazi ljudima na isti
naËin. On idealizira neposluπnost i Ëini
da ona izgleda privlaËnom. Prikazuje
vrπenje Boæjih zapovijedi kao neπto
dosadno. ObeÊava uzbuenja i nova
iskustva. On prikriva put propasti na
koji nas mami da zakoraËimo — put
obiljeæen pijanicama koji leæe bez
svijesti u jarku i zdravljem koje
postupno propada.
–avao uvijek nastoji ubaciti
sumnju. Svoja vlastita obiljeæja on
pripisuje Bogu, a pretvara se da ima
pravi Boæji karakter. Bog æeli samo
ono πto je najbolje za nas; On nam ne
uskraÊuje niπta πto nas vodi k zdravlju
i sreÊi. S druge strane, Sotona nam
nudi otrovni zamotuljak koji izgleda
privlaËno, ali nas na kraju poniæava i
upropaπÊuje.
Sotona je “laæac i otac laæi” (Ivan
8,44). “Ne, neÊete umrijeti!” uvjerio je
Adama i Evu. Meutim, to je bila
velika laæ. Oni su umrli, a od tada
umiru i njihovi potomci.
“Postat Êete kao Bog,” obeÊao im
je, ali to obeÊanje nije mogao ispuniti.
Pokuπao je biti poput Boga u
nebeskim dvorovima (Izaija 14,13;
Ezekiel 28,2-5), ali ga je njegovo
samozavaravanje izbacilo s Neba.
Samo Bog moæe biti Bog. On je
Stvoritelj svega i svih, bilo anela ili
ljudi. Stvoreno biÊe nikada ne moæe
postati Stvoriteljem. Bog je stvorio
muπkarce i æene na svoju sliku kako bi
æivjeli u Njemu i iskazivali Mu
posluπnost iz ljubavi. Samo u Bogu
doæivljavamo svoje pravo ostvarenje.
Kao πto je Augustin to dobro izrazio:
“Ti si nas stvorio za sebe, o
Gospodine, i naπa su srca nemirna dok
se ne smire u Tebi.”
Grijeh je nerazuman, on je
potpuna ludost. On teæi neËemu
nemoguÊem — da budemo poput
Boga. On zanemaruje Ëinjenicu da
svoje postojanje dugujemo tome πto
nas je Bog stvorio i odræava nas na
æivotu.
Naπe spasenje dolazi od
Boga koji nas toliko voli
da ne πtedi truda kako
bi nas ponovno zadobio
za sebe. Izvjeπtaj o
Boæjim aktivnostima vezanim za naπe
spasenje u borbi izmeu dobra i zla
najveÊa je priËa ikada ispriËana; to je
zaista najveÊa drama svih vjekova.
U ovoj priËi dva vrta postavljaju
pozornicu za prekretnice u radnji. Iz
prvog vrta dolaze grijeh, gubitak, sram
i smrt. Iz drugoga teku nada, radost i
æivot.
Bog je zasadio prvi vrt. Taj vrt je
bio prekrasan i savrπen — to je bio
Eden. I upravo u ovo besprijekorno
okruæenje Bog je naselio prve ljude,
koji su takoer bili djelo Njegovih
ruku (Postanak 2,8.9). U vrtu je Bog
razgovarao s njima. Eden je bio raj, raj
u stanju nevinosti. Adam i Eva su bili
bez grijeha, ali su bili poput djece.
Oni joπ nisu imali razvijene karaktere;
joπ nisu donijeli niti jednu odluku. A
pred njih Êe se uskoro postaviti izazov
kad Êe morati naËiniti izbor i odluËiti.
Ulazak grijehaIza ozraËja spokojstva u tom vrtu,
u zasjedi se krilo jedno zlonamjerno
biÊe. Zlo, neπto πto je bilo u
potpunosti izvan Adamovog i Evinog
iskustva, nije bilo daleko — niti ikada
jest! Pali aneo, nekada znan kao
Nedjelja
Dva vrtaU NJIMA SU SE SUSRELI GRIJEH I SPASENJE................................................................................................................
ADVENTISTI»KI PREGLED • 7
Pa ipak, koliko samo muπkaraca i
æena ide stopama naπih praroditelja!
Velika veÊina ljudi hvata se na
kuπaËevu udicu: “Postat Êete kao Bog”
— tako πto izbacuje Boga iz svojih
misli, nijeËe da On uopÊe postoji ili
Ga otvoreno odbacuje.
Posljedice grijehaPosljedice grijeha poËele su se
pokazivati gotovo istog trenutka.
Nakon prvobitnog naleta zadovoljstva,
naπi su praroditelji poËeli osjeÊati sram
(Postanak 3,7). »uvπi Boæje korake
kako im se pribliæavaju u vrtu, obuzeo
ih je osjeÊaj krivnje pa su se pokuπali
skriti (8. redak). Meutim, nisu se
mogli skriti od Boga niπta viπe nego se
mi moæemo skriti danas. PoËeli su
okrivljavati jedno drugo za vlastitu
neposluπnost: “Æena koju si stavio uza
me — ona mi je dala sa stabla, pa sam
jeo,” jadao se Adam (redak 12).
ZvuËi li vam to poznato? Okrivite
nekoga, okrivite Ëak i Boga, samo
nemojte priznati da ste pogrijeπili.
SliËno je bilo i s Evom: “Zmija me
prevarila, pa sam jela,” pokuπala se
obraniti (redak 13).
Pokuπaji da na drugoga prebace
krivnju i da opravdaju vlastiti postupak
bili su isto tako jadni kao i odjeÊa od
smokvinog liπÊa koju su stavili kako bi
pokrili svoju golotinju. A ipak, i dan-
danas ima pokrivanja smokvinim
liπÊem i samoopravdavanja koliko
hoÊete.
Tada im je Gospodin oslikao
buduÊnost koja ih Ëeka. Bit Êe
prognani iz raja u æivot mukotrpnog
rada. Odsad Êe priroda raati trnje i
ËiËak. Eva Êe s bolovima raati djecu,
i na kraju, nakon æivota ispunjenog
borbom kako bi si u znoju svoga lica
priskrbili svakodnevni kruh, vratit Êe
se u prah iz kojega ih je Bog i
oblikovao (redci 16-20).
Na zavrπetku svog epskog spjeva
Izgubljeni raj (Paradise Lost), engleski
pjesnik John Milton dirljivo prikazuje
njihove posljednje trenutke u Edenu:
“Sav svijet bjeπe pred njima,
svako mjesto
Moæda njihov novi dom, al’
Providnost
Êe pokazati put;
Ruku pod ruku koraËahu tako,
nesigurno i polako,
Kroz Eden krenuπe svojim putem
usamljenim.”
Bog dolazi u pomoÊAli, Bog nije ostavio Adama i Evu
bez nade. Iako im je bio uskraÊen
pristup vrtu, nije im bila uskraÊena i
Njegova nazoËnost. Kamo god ih
njihov buduÊi æivot odveo, Bog Êe biti
s njima.
Nadalje, Bog im je ostavio
obeÊanje za buduÊnost. Dok su joπ
uvijek bili u vrtu, On je objavio zmiji:
“Neprijateljstvo ja zameÊem izmeu
tebe i æene, izmeu roda tvojeg i roda
njezina: on Êe ti glavu satirati, a ti Êeπ
mu vrebati petu” (redak 15).
To “neprijateljstvo” nije prirodna
ljudska reakcija. To je neπto πto je Bog
usadio u nas; to je milost na djelu.
Ellen G. White je napisala: “Milost
koju Krist usauje u duπu stvara u
Ëovjeku neprijateljstvo prema Sotoni.
Gospodinovo mjesto za osamu. Tog
Ëetvrtka naveËer, posljednjeg Ëetvrtka
u svojem zemaljskom æivotu, dok je
bio suoËen s kriæem, Isus je otiπao
tamo kako bi se hrvao s Ocem.
OsjeÊajuÊi pritisak teπkog tereta
grijeha svijeta na svojoj duπi, Isus je
preklinjao: “OËe moj! Ako je moguÊe,
neka me mimoie ovaj kaleæ! Ali neka
ne bude moja, nego tvoja volja!”
(Matej 26,39) “Kad se nae u smrtnoj
borbi, joπ se æarËe molio, a znoj mu
postade kao guste kaplje πto padahu
na zemlju.” (Luka 22,44.45)
U tom je vrtu sudbina ljudskog
roda visila o koncu. Isus je Ëeznuo za
podrπkom svojih najuæih prijatelja, ali
su svi oni pozaspali. Sâm je ispio Ëaπu
boli. Meutim, joπ je jedno biÊe bilo
tamo — isti onaj prevarant koji je bio i
u Edenu. Sada je on nagovarao Isusa
da napusti svoje poslanje spaπavanja
svijeta: Oni nisu vrijedni toga. Nitko
od njih ne mari. Pogledaj ih samo —
svi spavaju!
Za razliku od naπih praroditelja,
Isus je odbio sluπati taj zlobni glas,
odbio je dati mjesta sumnji.
PrihvaÊajuÊi gorku Ëaπu iz ruke
svojega Oca, krenuo je u susret
Golgoti.
Ova dva vrta pozivaju nas da uz
molitvu razmiπljamo o cijeni naπega
spasenja. Tu vidimo koliko toga je bilo
izgubljeno, ali isto tako i koliko je
velika milost naπeg divnog Gospodina.
Ellen G. White nas poziva da pozorno
prouËavamo i usporedimo “Edenski vrt
i njegovu prljavu mrlju neposluπnosti
... s Getsemanskim vrtom, gdje je
Spasitelj svijeta podnio nadljudske
patnje kad su grijesi cijeloga svijeta
bili svaljeni na Njega”. (Manuscript 1,
1892.)
Aleluja! Kakvog Spasitelja imamo!
Za razmiπljanje i razgovor1. Koja je bila prva laæ koju je
Sotona izgovorio naπim praroditeljima,
i kako se ona ponavlja u vaπem
okruæenju?
2. Koja od posljedica grijeha —
zlo, bolest, siromaπtvo, pokvarenost, i
tako dalje — vas najviπe optereÊuje?
©to vas odræava u vaπoj borbi?
3. Prije nego πto je umro za naπe
grijehe, Isus je æivio kako bi bio na
blagoslov drugima. Kako Njegova
crkva u vaπem mjestu djeluje na
blagoslov drugima?
Bez ove preporoditeljske milosti i
obnoviteljske sile Ëovjek bi ostao
Sotonin zatoËenik i sluga uvijek
spreman za izvrπavanje njegovih
naloga. Ali ovo novo naËelo u duπi
uzrokuje sukob tamo gdje je dosad
vladao mir. Snaga koju Krist pruæa
osposobljuje Ëovjeka da se odupre
tiraninu i nasilniku. Tko god pokazuje
da se gnuπa grijeha namjesto da ga
voli, tko god se opire i svladava strasti
koje vladaju u njemu, otkriva
djelovanje naËela koje potjeËe
odozgo.” (Velika borba, Znaci
vremena, Zagreb 2010., str. 400).
Djelovanje milosti dosegnulo je
vrhunac u æeninom Potomku — Isusu
Kristu. Na zavrπetku svog bezgreπnog
æivota i sluæbe ispunjene ljubavlju, On
je otiπao u jedan vrt na molitvu — u
Getsemanski vrt.
Taj je vrt zasadio Ëovjek, a ne
Bog. Taj je vrt bio omiljeno
Edenski i Getsemanski vrt
nas pozivaju da uz molitvu
razmiπljamo o cijeni naπega
spasenja.
8 • ADVENTISTI»KI PREGLED
Zasigurno je jedna od
nevjerojatnijih istina koje
nalazimo u Bibliji ta da Bog
nije samo spreman æivjeti
meu svojim narodom —
On æeli biti meu nama. Iako je On
Stvoritelj Neba i Zemlje, On Ëezne za
zajedniπtvom sa stvorenjima koja su
iziπla iz Njegove ruke.
“Jer ovako govori Viπnji i
Uzviπeni, koji vjeËno stoluje i ime mu
je Sveti: ‘U prebivaliπtu visokom i
svetom stolujem, ali ja sam i s
potlaËenim i poniæenim, da oæivim
duh smjernih, da oæivim srca
skruπenih.’” (Izaija 57,15)
Danas je vrlo raπiren militantni
ateizam. Nekad su se nevjernici
zadovoljavali time πto su svoje sumnje
zadræavali za sebe; danas pak napadno
izjavljuju da Bog ne postoji i ismijavaju
krπÊane i sve vjernike. Meu vodeÊim
zagovornicima ateizma su Richard
Dawkins, Christopher Hitchens, Sam
Harris i Daniel Dennett.
Zanimljivo je kako je Anthony
Flew, koji je postavio 50-godiπnji
program rada ateizma, kasnije u æivotu
doæivio promjenu svoje filozofije.
Njegova knjiga Bog postoji: Kako je
najokorjeliji svjetski ateist promijenio
miπljenje (There Is a God: How the
World’s Most Notorious Atheist
Changed His Mind), objavljena 2007.
godine, zaprepastila je njegove bivπe
kolege.
Meutim, za one koji poznaju
Isusa kao osobnog Spasitelja i
Gospodina, argumenti poput onih koje
je naveo Flew, iako mogu pomoÊi u
odreenim situacijama, potpuno su
nepotrebni. Mi znamo da Bog postoji
zbog toga πto Ga poznajemo kao
svojega Prijatelja.
“On mi kaæe u dnevnoj πetnji toj
Da vjeËni je Spasitelj moj!
Radost pravu koju s Njim imam ja
Nitko, bez Krista, ne zna.”
(C. Austin Miles, Gle, rano u vrt
idem ja)
Cijela Biblija, od Postanka do
Otkrivenja, svjedoËi o toj Ëinjenici i o
Bogu koji uæiva biti Prijatelj ljudskog
roda. On je hodao i razgovarao u vrtu
s Adamom i Evom. On je hodao i
razgovarao s Abrahamom i
patrijarsima. A kad je doveo dvanaest
plemena iz Egipta u podnoæje
sinajskog brda, dao je Mojsiju sljedeÊe
upute: “Neka mi sagrade Svetiπte da
mogu boraviti meu njima.” (Izlazak
25,8)
Izraelci su vidjeli i Ëuli
grmljavinu, munje i zvuk trube koji su
dolazili sa svetog brda. Oni su znali da
je Jahve stvaran — On je bio tamo na
Sinaju — i uplaπili su se. Sada je Bog
Ëeznuo da im se joπ viπe pribliæi na
naËin kojim bi se osjetili pozvanima
doÊi u Njegovu nazoËnost. Namjeravao
je prebivati u πatoru.
Bog je Mojsiju dao nacrt za
Svetiπte, a Izraelci su slijedili taj nacrt
u najsitnije pojedinosti. Svetiπte je bilo
prekrasno ukraπeno — zlatom,
srebrom, dragim kamenjem i
raznobojnim tkaninama. Zbog toga πto
je trebao biti prenosiv, πator je bio
malen. Njegova Svetinja nad svetinjama
izgledala je poput kocke sa stranicom
od deset lakata duæine (oko Ëetiri i pol
metra); Svetinja je bila dvostruko veÊa,
dvadeset lakata s deset lakata (oko 9 x
4,5 metara).
Razmislite o tome: VeliËanstvo
Neba, Stvoritelj svemira zadovoljava se
prebivanjem u πatoru.
Znak Boæje nazoËnostiZa Izraelce je Svetiπte bilo srce
njihovog zajedniËkog æivljenja. Tamo
je bilo srediπte njihovog identiteta kao
posebnog Boæjeg izabranog naroda.
Svetiπte je bilo skloniπte. Tamo se
slava πekine — sáma Gospodinova
nazoËnost — oËitovala izmeu kerubinâ
u Svetinji nad svetinjama. Sa Svetiπtem
u njihovoj sredini, koje je iπlo pred
njima na njihovim putovanjima, oni su
bili sigurni, zaπtiÊeni od svih
neprijatelja s kojima Êe se morati
suoËiti.
StoljeÊima kasnije, nakon πto su
se naselili u ObeÊanoj zemlji, oni su i
dalje gledali na Svetiπte kao na zaklon.
Ponedjeljak
Njegova spasonosnanazoËnost
ISUS NAM NIJE SAMO REKAO KAKO DA ÆIVIMO; ON JE TAKO I ÆIVIO................................................................................................................
ADVENTISTI»KI PREGLED • 9
Psalmist se molio: “Poslao ti pomoÊ iz
Svetiπta, branio te sa Siona!” (Psalam
20,2)
Svetiπte je bilo mjesto na kojem
su se dobivale upute. S vremena na
vrijeme Mojsije je odlazio u πator kako
bi razgovarao s Bogom. Tu ga je Bog
upuÊivao kako da vodi ljude. Nakon
πto se Mojsije vratio u tabor, njegovo
je lice svijetlilo i ljudi ga nisu mogli
gledati izravno u lice. “Kad je Mojsije
zavrπio razgovor s njima, prevuËe
preko svoga lica koprenu.” (Izlazak
34,33)
Svetiπte je takoer bilo mjesto
boæanskog vodstva. Sve vrijeme dok
je Izraelski narod bio u pustinji, oblak
se tijekom dana uzdizao nad Svetiπtem,
a noÊu bi im svijetlio stup od ognja.
Kad bi se oblak ili stup od ognja
podigli, narod bi rastavio tabor i
slijedio ih. Kada bi doπlo vrijeme
odmora, ponovno bi postavili tabor.
“Jahve je iπao pred njima, danju u
stupu od oblaka, da im put pokazuje,
a noÊu u stupu od ognja, da im
svijetli. Tako su mogli putovati i danju
i noÊu.” (Izlazak 13,21)
Svetiπte je bilo mjesto
bogoπtovlja. Izraelska sveta godina
vrtjela se oko brojnih svetkovina —
Pasha i Blagdan beskvasnih kruhova,
Prva æetva, Blagdan sedmicâ, Prvi dan
sedmoga mjeseca, Dan pomirenja te
Blagdan sjenicâ — a u svakoj od tih
svetkovina Svetiπte je igralo kljuËnu
ulogu.
KonaËno, Svetiπte je bilo mjesto
oprosta. Ovamo je greπnik donosio
svoju ærtvu — janje, kozu, pticu — koju
je sveÊenik trebao prinijeti kao ærtvu
pomirnicu. Oprost se dobivao u
Svetiπtu.
Stoga ne Ëudi πto su Izraelci
Svetiπte smatrali tako dragocjenim.
Kad su godinama kasnije osvajaËke
vojske oskvrnule Hram koji je
zamijenio πator iz pustinje, za njih je
to predstavljalo najteæi moguÊi
gubitak, smak svijeta (vidi Psalam 74,1-
7).
Mi danas nemamo zemaljsko
Svetiπte u kojem bismo mogli potraæiti
Boæju nazoËnost. Ali time nismo u
slabijem poloæaju u odnosu na njih: mi
imamo nebesko Svetiπte u koje
ulazimo vjerom (Hebrejima 10,19-22).
Mi imamo Isusa. Bog koji je tako teæio
da prebiva meu dvanaest plemena da
im je dao upute o gradnji svetiπta,
otiπao je ne samo korak dalje, veÊ
puno, puno dalje! On je na sebe uzeo
oblik ljudskog biÊa. Tijelom i krvlju
postao je jedno s nama.
“Jer, dijete nam se rodilo, sina
dobismo,” prorokovao je Izaija. “Na
pleÊima mu je vlast. Ime mu je:
Savjetnik divni, Bog silni, Otac vjeËni,
Knez mironosni.” (Izaija 9,6)
O Njemu je Njegov voljeni uËenik
Ivan napisao: “I RijeË tijelom postala i
nastanila se [doslovno: ‘podigao je svoj
πator’] meu nama. I mi smo
promatrali slavu njegovu ... pun
milosti i istine.” (Ivan 1,14) Taj
»ovjek, liπen svih oznaka kojima se
ljudi sluæe kako bi privukli pozornost
na sebe — bogatstvo, slava, moÊ,
obrazovanje, utjecaj — bio je
utjelovljeni Bog. On je bio “Emanuel —
πto znaËi: Bog je s nama”. (Matej 1,23)
Isus je naπ Veliki sveÊenik koji
nas zastupa u dvorovima Neba. To
(Ivan 16,13). PrisjeÊa nas na
Spasiteljeva uËenja (Ivan 14,26). On
svijet osuuje “s obzirom na grijeh, na
pravednost i na sud” (Ivan 16,8-11). A
πto je najbolje od svega, On je s
nama!
Mi ne trebamo iÊi u Hram kako
bismo pronaπli Boga. Mi ne trebamo
hodoËastiti do nekog udaljenog
svetiπta gdje se oËituje boæanska
nazoËnost. Bog je veÊ ovdje, upravo
ovdje. Bog je s nama!
Netom prije nego πto je Isus
otiπao, obeÊao je: “Ja sam s vama u
sve vrijeme do svrπetka svijeta.” (Matej
28,20) Apostol Pavao je posvjedoËio:
“S Kristom sam razapet na kriæ; æivim
— ali ne viπe ja, nego Krist æivi u
meni: æivot koji sada provodim u
tijelu, provodim u vjeri u Sina Boæjega,
koji mi je iskazao ljubav i samoga sebe
za mene predao.” (GalaÊanima
2,19.20)
Dragi prijatelju, moæeπ li se
pridruæiti apostolu Pavlu u tom
svjedoËanstvu? Znaπ li da Isus æivi u
tebi? Je li On s tobom, kao πto je to i
obeÊao?
Mojsije je davno molio: “Ta kako
Êe se znati da uæivamo tvoju
naklonost, ja i tvoj narod? Po tome πto
ideπ s nama. Time Êemo se samo
razlikovati ja i tvoj narod meu svim
narodima koji su na licu zemlje.”
(Izlazak 33,16) SliËno tome David je
preklinjao: “Ne odbaci me od lica
svojega.” (Psalam 51,13)
Ukoliko ste bjeæali od Boga,
molite tu Davidovu molitvu. Bog æeli
prebivati meu vama. On iskreno
Ëezne da spoznate Njegovu
spasonosnu nazoËnost. On æeli biti vaπ
Zaklon, vaπ VodiË, vaπ UËitelj, vaπ
Spasitelj, vaπ Gospodin!
Za razmiπljanje i razgovor1. Od pet stvari koje je zemaljsko
Svetiπte predstavljalo — utoËiπte,
davanje uputa, boæansko vodstvo,
bogoπtovlje i oprost — koja je
najpotrebnija vaπoj crkvenoj zajednici?
Na koji naËin to osiguravate?
2. Ukoliko biste u svojoj zajednici
æeljeli odsjajivati Kristovu sluæbu
tijekom Njegovog boravka na ovoj
Zemlji, na koji bi naËin vaπ æivot bio
drukËiji?
3. Kako se sluæba Svetog Duha
pokazuje u æivotu vas kao pojedinca i
æivotu vaπe crkvene zajednice?
nebesko Svetiπte, koje nisu napravile
ljudske ruke i koje je daleko
veliËanstvenije nego πto mi moæemo
zamisliti, jest pravo, izvorno Svetiπte.
©ator u pustinji bio je tek njegova
blijeda slika — on je sliËio “slici i sjeni
nebeskih stvarnosti” (Hebrejima 8,5).
Tijekom ovog molitvenog tjedna
pobliæe Êemo prouËiti Svetiπte i sluæbu
koju Isus u njemu obavlja. Kao πto je
izraelski narod u pustinjskom πatoru
pronaπao svoju osobitost kao Boæji
narod, i mi moæemo kod naπeg
Velikog sveÊenika naÊi utoËiπte, upute,
vodstvo, πtovanje i oprost.
I to nije sve! Isus je prebivao
meu nama tek jedno kratko vrijeme,
svega trideset i tri godine. Meutim,
prije svojega odlaska obeÊao je poslati
nebeskog Utjeπitelja, Svetog Duha:
“NeÊu vas ostaviti siroËad,” rekao je.
“Vratit Êu se k vama.” (Ivan 14,18)
Sveti Duh nastavlja Isusovu sluæbu
milosra. On nas uvodi u svu istinu
Bog æeli prebivati meu
nama. On iskreno Ëezne
da spoznamo Njegovu
spasonosnu nazoËnost.
10 • ADVENTISTI»KI PREGLED
“Sutradan Ivan vidje Isusa gdje
dolazi k njemu te reËe: ‘Evo Jaganjca
Boæjeg koji uzima grijeh svijeta!’”
(Ivan 1,29)
Ova izjava Ivana Krstitelja
izrazila je sræ Isusovog
poslanja. Iznad svega
πto je doπao ostvariti —
otkriti Boæji karakter,
potraæiti i naÊi izgubljene, objaviti
dobre vijesti, i joπ puno toga — On je
doπao kako bi bio boæanska Ærtva za
grijeh.
Sámo Isusovo ime ukazivalo je na
glavni cilj Njegove sluæbe. Prije nego
πto je Isus roen, Gospodinov aneo
se ukazao Josipu, koji je dao rijeË da
Êe oæeniti Mariju, i rekao mu: “Rodit
Êe sina, i nadjeni mu ime Isus, jer Êe
on izbaviti svoj narod od grijeha
njegovih.” (Matej 1,21)
Ime “Isus” je grËki oblik imena
Joπua, koje znaËi “Gospodin spaπava”.
Kasnije je imenu koje je dobio
roenjem dodana titula “Krist”, πto
znaËi “Pomazanik”, odnosno “Mesija”.
Dakle, kad mi kaæemo “Isus Krist”, mi
zapravo govorimo “Spasitelj Mesija”, ili
“Mesija koji spaπava”. Naæalost, za
milijune ljudi danas ime “Isus Krist”
sluæi samo za ruænu psovku. Oni
uzimaju Njegovo ime uzalud, ni ne
shvaÊajuÊi πto te rijeËi znaËe!
Meutim, to zna onaj Zli, Isusov
smrtni neprijatelj u velikoj borbi
izmeu dobra i zla. On nastoji
odvratiti pozornost s Isusovog djela
spaπavanja!
Njegova boæanska svrhaIsus je roen da bi umro. Za
gotovo sve ljude smrt je posljednji,
tuæan Ëin u æivotnoj drami. Ali, to nije
bio sluËaj kod Isusa: smrt je bila
vrhunac Njegovog dolaska na Zemlju.
Svojom smrÊu On Êe spasiti svijet. On
je rekao: “A ja, kad budem podignut
sa zemlje, sve Êu ljude privuÊi k sebi.”
(Ivan 12,32) Isto tako: “Kao πto je
Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako
mora biti podignut Sin »ovjeËji, da
svatko tko vjeruje u njega ima æivot
vjeËni.” (Ivan 3,14.15)
Netko bi mogao oËekivati da Êe
se Isusovi sljedbenici sramiti Njegove
smrti. Smrt na kriæu bio je najgori
naËin umiranja: to je bilo polagano,
bolno i sramno javno pogubljenje. Rim
je razapinjao najgore zloËince: nijedan
rimski graanin nije mogao biti
osuen na smrt pogubljenjem na tako
prezreni naËin. Isus nije bio rimski
graanin; On je mogao biti i bio je
razapet na kriæu. Oh, kako se duboko
Spasitelj ponizio da bi izvojevao naπe
spasenje!
Zato apostol Pavao piπe: “Ponizi
sam sebe postavπi posluπan do smrti, i
to do smrti na kriæu.” (Filipljanima
2,8)
Meutim, prvi se krπÊani nisu
sramili toga. Oni nikada nisu pokuπali
prikriti naËin na koji je Isus umro.
Nije im bilo neugodno niti su se
ispriËavali zbog toga. Umjesto toga,
oni su to hrabro objavljivali: “Po
imenu Isusa Krista NazareÊanina, koga
ste vi razapeli, a koga je Bog uskrisio
od mrtvih, po njemu zdrav stoji ovaj
Ëovjek pred vama.” (Djela 4,10); “I
dok Æidovi zahtijevaju znakove, a Grci
traæe mudrost, mi propovijedamo
Krista razapetoga, sablazan za Æidove,
ludost za pogane.” (1. KorinÊanima
1,22.23); “A ja sam daleko od toga da
se iËim ponosim, osim kriæem
Gospodina naπega Isusa Krista, po
kome je meni razapet svijet i ja
svijetu!” (GalaÊanima 6,14)
Ellen G. White je ovako objasnila
Kristovo djelo spaπavanja: “S Kristom
se postupalo onako kako mi
zasluæujemo, da bi se s nama
postupalo kako On zasluæuje. On je
bio osuen zbog naπih grijeha, u
kojima nije imao udjela, da bismo mi
mogli biti opravdani Njegovom
pravdom, u kojoj nemamo udjela.
Pretrpio je smrt koja je bila naπa, da
bismo mogli primiti æivot koji je bio
Njegov. ‘Njegove nas rane iscijeliπe.’”
(Isusov æivot, str. 12)
Utorak
Evo JaganjcaBoæjeg
SAMO NAM ON MOÆE PRUÆITI TO ©TO NAM JE POTREBNO................................................................................................................
ADVENTISTI»KI PREGLED • 11
Pogreπna oËekivanjaIsusovi uËenici nisu odmah
shvatili boæansku nakanu koja se krila
iza Isusove smrti. Kad je Ivan Krstitelj,
nadahnut Boæjim Duhom, izjavio: “Evo
Jaganjca Boæjeg koji uzima grijeh
svijeta!” (Ivan 1,29), oni koji su ga
Ëuli mora da su bili zbunjeni, pitajuÊi
se πto to znaËi. Dvanaestorica su
oËekivala od Isusa da usmjeri svoju
sluæbu u politiËkom smjeru, da djeluje
kao “politiËki Mesija”, kao Onaj koji
Êe Æidove osloboditi jarma omraæenih
Rimljana. Njima su bile neshvatljive
Isusove najave Njegovih skorih patnji i
smrti u Jeruzalemu (Matej 16,21-23;
20,17-19).
Tek nakon Isusovog uskrsnuÊa
Njegovi su sljedbenici poËeli shvaÊati
kakvo je mjesto u Boæjem planu imao
kriæ. Svjetlost je poËela svitati na putu
za Emaus: “Nato im on reËe: ‘O ljudi
bez razumijevanja i spore pameti za
vjerovanje svega πto su proroci
govorili! Zar nije trebalo da to Mesija
pretrpi da ue u svoju slavu?’ I poËe
od Mojsija te, slijedeÊi sve proroke,
protumaËi im πto se na njega odnosilo
u svim Pismima.” (Luka 24,25-27)
U svjetlu Golgote i mi jasnije
vidimo dijelove Starog zavjeta koji nas,
ako izostavimo Isusa, zbunjuju pa Ëak
i muËe.
Uzmimo, primjerice, sluæbu u
Svetiπtu: »emu toliko klanje nevinih
æivotinja? »emu sve to prolijevanje
krvi? Meutim, kad ponovno
promotrimo ærtveni sustav kroz
kontaktne leÊe kriæa, shvaÊamo kako
je taj sustav sluæio i imao Bogom danu
odgojnu ulogu. On je pouËavao
Izraelce da grijeh ima svoju cijenu —
da ga se ne treba olako shvatiti i da se
s grijehom moæe obraËunati samo kroz
uzimanje æivota, kao πto se to u
Poslanici Hebrejima otvoreno kaæe:
“Bez prolijevanja krvi nema
oproπtenja.” (Hebrejima 9,22)
©ator u pustinji i kasniji Hram
usmjeravali su spasenje miloπÊu na
toËno odreeno vrijeme i mjesto.
Osoba koja se kajala za svoje grijehe
nalazila je mir ËineÊi ono πto je
Gospodin zapovjedio, a ne slijedeÊi
smjer koji su sami odredili.
Ali u konaËnici ni æivotinjska
ærtva nije mogla pruæiti pomirenje.
“NemoÊna je, naime, krv bikova i
jaraca da uzme grijehe.” (Hebrejima
10,4) Samo se smrt BogoËovjeka Isusa
Krista mogla odluËno obraËunati s
grijesima. Tako je svako janje, ili bilo
koja druga æivotinja koju bi pokajnik
doveo kao ærtvu, bila uËinkovita samo
zbog ærtvovanja Boæjeg Janjeta, na koje
su ukazivale sve te æivotinje.
Zbog Golgote mi takoer
poËinjemo razumijevati zadivljujuÊu ali
i zbunjujuÊu priËu koju nalazimo u
Postanku 22 — priËu o Abrahamu i
njegovom sinu Izaku na brdu Moriji.
Ovaj zapis je dugo vremena muËio one
koji su prouËavali Bibliju, kako Æidove
tako i krπÊane. Ovdje Jahve zapovijeda
veÊ vremeπnom ocu: “Uzmi svoga sina,
jedinca svoga Izaka koga ljubiπ, i poi
gdje je janje za ærtvu paljenicu?” —
Abraham je odgovorio: “Bog Êe veÊ
providjeti janje za ærtvu paljenicu, sine
moj!” (Postanak 22,7.8)
I Bog se zaista pobrinuo. Kad je
Abraham podigao noæ kako bi zaklao
svojega sina, aneo Gospodinov mu je
povikao da stane. “Podiæe Abraham
oËi i pogleda, i gle — za njim ovan,
rogovima se zapleo u grmu” (redak
13). Ovan je tamo bio sve vrijeme, ali
je tugujuÊi otac bio previπe uzbuen
da bi ga primijetio.
Abraham je to mjesto nazvao
Jahve-Jire, πto znaËi “Gospodin Êe
providjeti”. Gotovo tisuÊu godina
kasnije, kad je kralj Salomon poËeo
graditi Hram, smjestio ga je na to isto
mjesto, na brdu Moriji (2. Ljetopisa
3,1). A oko tisuÊu godina nakon toga
Isus je umro u neposrednoj blizini tog
mjesta.
Gospodin koji je Abrahamu
pruæio ono πto mu je bilo potrebno,
pruæio je i cijelom ËovjeËanstvu ono
πto mu je bilo potrebno.
I konaËno, u svjetlosti Isusa kao
Boæjeg Janjeta, mi shvaÊamo znaËenje
prekrasnog 53. poglavlja Knjige
proroka Izaije. Ovdje nalazimo Nekoga
tko je bio odvoen “ko jagnje na
klanje” (redak 7). “Za naπe grijehe
probodoπe njega, za opaËine naπe
njega satrijeπe. Na njega pade kazna —
radi naπeg mira, njegove nas rane
iscijeliπe. Poput ovaca svi smo lutali, i
svaki svojim putem je hodio. A Jahve
je svalio na nj bezakonje nas sviju”
(redci 5,6).
Prijatelju, grijesi koje je On nosio
jesu moji grijesi — i tvoji. Zar ne
osjeÊaπ ljubav prema Njemu, Isusu,
tom Boæjem Janjetu koje je umrlo
umjesto tebe?
Za razmiπljanje i razgovor1. Prema piscu ovih redaka, Isus
je roen da bi umro. Koju ulogu su
Njegov æivot i uËenja igrali u Njegovoj
zemaljskoj sluæbi?
2. Koliko ste vi, kao ljudi
dvadeset i prvog stoljeÊa, osjetljivi na
to πto Biblija naglaπava krvne ærtve?
Smeta li vam to? Budite iskreni.
3. ©to rijeËi “Bog Êe providjeti”
znaËe vama osobno?
u krajinu Moriju pa ga ondje prinesi
kao ærtvu paljenicu na brdu koje Êu ti
pokazati.” (Postanak 22,2)
Kako Bog ljubavi moæe izdati
takvu zapovijed? Ona zvuËi poput
rijeËi nekog od poganskih boæanstava
koje su oboæavali stanovnici Kanaana.
Krivoboπci su prinosili ljudske ærtve,
ali je Jahve izraelskom narodu izriËito
zabranio da oponaπa njihove avolske
obiËaje: “Ne smijeπ dopuπtati da koje
tvoje dijete bude ærtvovano Moleku;
ne smijeπ tako obeπËaπÊivati ime Boga
svoga. Ja sam Jahve!” (Levitski zakonik
18,21)
Ova Boæja zapovijed se poput
maËa zarila u Abrahamovo srce.
Nekako je pronaπao vjere da krene
naprijed. Nije razumio πto se i zaπto se
od njega traæi, ali je predugo hodao s
Bogom da bi Mu sada bio neposluπan.
Kad je Izak postavio pitanje koje je
paralo srce: “Evo kremena i drva ... ali
Prijatelju, grijesi koje je On
nosio jesu moji grijesi — i
tvoji. Zar ne osjeÊaπ ljubav
prema Njemu, Isusu, tom
Boæjem Janjetu koje je umrlo
umjesto tebe?
12 • ADVENTISTI»KI PREGLED
Dana 12. listopada 2010.
godine cijelom svijetu je
zastao dah dok je
odvaæna akcija
spaπavanja dosezala svoj
vrhunac. ©ezdeset i devet dana su
trideset i tri rudara bila zatoËena na
dubini od 610 metara ispod zemlje u
velikom odronu stijene u rudniku zlata
i bakra u »ileu. Tjednima su struËnjaci
spasilaËke sluæbe buπili okno za
spaπavanje, svakim danom prilazeÊi sve
bliæe zatoËenim rudarima, dok se
istodobno pripremala sedamdesetak
centimetara πiroka kapsula za
spaπavanje. Sada je to okno dospjelo
do rudara. HoÊe li plan uspjeti?
PriËa o rudarima i pokuπaju
spaπavanja privukla je pozornost
cijelog svijeta. Televizijske ekipe iz
viπe od dvjesto zemalja svijeta,
ukljuËujuÊi i Sjevernu Koreju, okupile
su se na mjestu zbivanja. »ileanski
predsjednik Sebastián Piñera Ëekao je
izbavljene na izlasku iz njihove vruÊe,
praπnjave tamnice, kako bi svakome
od njih stisnuo ruku.
Neπto nakon ponoÊi iπËekivanje
se pretvorilo u slavlje kad je kapsula
za spaπavanje dopremila prvog rudara
na povrπinu. Svjetla su zabljesnula,
glazbenici su zasvirali Ëileansku himnu,
ljudi su se meusobno grlili i potekle
su suze radosnice. Tijekom sljedeÊih
dvadesetak sati sve je viπe i viπe
rudara izlazilo na povrπinu, sve dok
sva trideset i trojica nisu vraÊena
svojim braËnim drugovima i
prijateljima.
To je bio predivan trenutak,
kratak predah od plime loπih vijesti
koje mediji obiËno prenose.
Pa ipak, to nije bilo niπta u
usporedbi s danom kad je svemu
Nebu zastao dah. Davno ranije sudbina
ne samo trideset i tri osobe, veÊ
cijelog svijeta, visila je o koncu. I mi
smo bili zatoËeni, osueni na prljavu
rupu grijeha, bez ikakvog izlaza i
nade. Meutim, Boæji Sin je, buπeÊi
svoj put kroz tvrdu stijenu oËaja,
pokrenuo odvaænu misiju spaπavanja.
Kad je Njegov posao dosegnuo svoj
vrhunac, i On se suoËio s agonijom u
Getsemanskom vrtu te sramotom na
Golgoti, sav svemir je to promatrao
pun divljenja i ushiÊenja.
Ellen G. White je napisala:
“Bezgreπni svjetovi i nebeski aneli s
velikim su zanimanjem promatrali
zavrπetak ovog sukoba. Sotona i
njegov savez zla, pripadnici legija
otpalih, pozorno su promatrali ovu
veliku krizu u djelu otkupljenja. Sile
dobra i zla Ëekale su da vide kakav Êe
odgovor doÊi na triput ponovljenu
Kristovu molitvu. Aneli su Ëeznuli da
olakπaju patnje boæanskom BiÊu koje
strada, ali to nije bilo moguÊe. Nije
pronaen nikakav put izbavljenja za
Boæjeg Sina. U ovoj strahovitoj krizi,
kad je sve stajalo pred odlukom, kad
je tajanstvena Ëaπa podrhtavala u ruci
»ovjeka boli, otvorilo se Nebo,
svjetlost je zasjala usred olujne tame
ovog kritiËnog trenutka i silni aneo,
koji stoji u Boæjoj nazoËnosti na
poloæaju s koga je Sotona pao, doπao
je i stao kraj Krista.” (Isusov æivot, str.
573)
Jedan JediniOh, kakav Spasitelj je Isus! Zbog
toga πto je u potpunosti postao
»ovjekom, uzimajuÊi na sebe naπe
ljudsko tijelo i krv, postao je naπim
Velikim sveÊenikom, Posrednikom
izmeu Boga i ljudi. On je BogoËovjek
koji u sebi premoπÊuje jaz izmeu
Neba i Zemlje prouzroËen padom
naπih praroditelja u grijeh.
Zemaljsko Svetiπte je ukazivalo na
Njega. U srediπtu pozornosti sluæbi u
Svetiπtu bili su ærtva i sveÊenik. Krv
janjaca, koza, bikova i volova, koju je
prinosio greπnik koji se kaje,
prikazivala je Isusa, Boæje Janje koje Êe
odnijeti grijehe svijeta. A sluæba
sveÊenika — pogotovo velikog
sveÊenika, kojemu je jedinome bilo
dopuπteno uÊi u Svetinju nad
svetinjama jednom godiπnje na Dan
Pomirenja — ukazivala je na buduÊu
uzviπeniju sluæbu BogoËovjeka u
nebeskom Svetiπtu.
Apostol Pavao je napisao: “Jedan
je Bog, jedan je posrednik izmeu
Boga i ljudi: Ëovjek Krist Isus.” (1.
Timoteju 2,5) “Zato je on posrednik
jednoga novoga saveza: da, poπto je
Srijeda
PosrednikNA©E JE SPASENJE U NJEGOVIM RUKAMA................................................................................................................
ADVENTISTI»KI PREGLED • 13
nastupila smrt za otkupljenje prekrπaja
uËinjenih u vrijeme prvoga Saveza, oni
koji su pozvani prime obeÊanje —
vjeËnu baπtinu.” (Hebrejima 9,15)
Jedan posrednik — samo jedan!
Nitko drugi ne moæe premostiti jaz i
povezati Nebo i Zemlju. Nitko drugi
nam ne moæe oprostiti grijehe. Nitko
drugi ne moæe i ne smije za sebe
traæiti ono πto samo Isus moæe biti i
uËiniti.
Mi ne trebamo ispovijedati svoje
grijehe nekome tko je niπta drugo doli
Ëovjek koji tvrdi da posreduje u naπe
ime pred Bogom. Ne! “Imamo
zagovornika kod Oca: Isusa Krista,
pravednika. On je ærtva pomirnica za
naπe grijehe; ne samo za naπe nego za
grijehe svega svijeta.” (1. Ivanova 2,1.2)
Naπ Posrednik na Nebu je Netko
tko razumije naπe borbe. On je sve to
veÊ proπao. Patio je i bio kuπan.
Osjetio je bol tuge, æalac odbacivanja.
Sve moguÊe πto nas moæe zadesiti —
sve je to On veÊ iskusio.
U jednom prekrasnom izlaganju
Poslanica Hebrejima razvija istinu o
Isusu kao naπem Velikom sveÊeniku. U
prvom poglavlju nam se pokazuje
kako je On zaista Bog, viπi od anela.
“Sin, koji je odsjev njegova sjaja i
otisak njegove biti, koji svemir
uzdræava svojom silnom rijeËi. ... Za
Sina, naprotiv, veli: ‘Prijestolje tvoje,
Boæe, postoji vjeËno.’” (Hebrejima
1,3.8)
Prekrasne posljediceDopustimo da ta veliËanstvena
istina ue u naπa biÊa: DolazeÊi k
Isusu, mi dolazimo k Bogu. Isus nije
dizalo na putu izmeu Neba i Zemlje;
On jest Bog! A sve ono πto Bog jest,
to je Isus; uvijek je bio, uvijek Êe i
biti. “U poËetku bijaπe RijeË, i RijeË
bijaπe kod Boga — i RijeË bijaπe Bog.”
(Ivan 1,1)
Isus nas toliko voli da nas naziva
svojim prijateljima (Ivan 15,14.15), baπ
kao πto je Abraham u Starom zavjetu
bio nazvan “prijateljem” Boæjim (2.
Ljetopisa 20,7). Mi moæemo ostvariti
dragocjeno prijateljstvo s Njim, ali
nemojmo nikada zaboraviti tko je On
— Bog! U naπim molitvama, u naπim
pjesmama, u svim naπim razgovorima
o Isusu mi se nikada ne bismo smjeli
prema Njemu odnositi kao prema
nekom svom “kompiÊu”.
Vratimo se natrag Poslanici
Hebrejima: baπ kao πto prvo poglavlje
objaπnjava kako je Isus zaista Bog,
tako Ga drugo poglavlje prikazuje kao
Onoga koji je zaista »ovjek. “BuduÊi
da djeca imaju zajedniËku krv i meso,
14 • ADVENTISTI»KI PREGLED
jednako i sâm [Krist] postade sudionik
u tome da smrÊu uniπti onoga koji ima
vlast nad smrÊu, to jest avla, i da
oslobodi sve koji cijeli æivot bijahu
podvrgnuti ropstvu strahom od smrti.”
(Hebrejima 2,14.15)
I evo je ponovno — velika akcija
spaπavanja. Isus nije poslao nekoga
drugoga. On je doπao osobno, zato πto
nitko drugi nije mogao obaviti taj
posao. Postao je jedno s nama i uπao
u ralje onoga Ëega se najviπe bojimo i
uæasavamo — u ralje smrti. Uπao je u
kraljevstvo smrti, uniπtio njezinu moÊ i
razbio strah od nje. On je ustao iz
mrtvih ostavljajuÊi grobnicu praznom!
Uistinu Bog, uistinu »ovjek — Isus
je BogoËovjek, jedan jedini takav u
cijelom svemiru. I tako je On postao
naπ Veliki sveÊenik koji sluæi u
nebeskim dvorovima: “Zato je u
svemu morao postati sliËan svojoj
braÊi da bude veliki sveÊenik milostiv
(prema ljudima) i vjeran u odnosu
prema Bogu da okajava grijehe
(izabranoga) naroda.” (Hebrejima 2,17)
Kroz ljudsku povijest, pa Ëak i
dan-danas, muπkarci i æene osjeÊali su
potrebu za sveÊenicima. Svjesni svoje
nedostojnosti prilazili su drugim
ljudskim biÊima koja su smatrali
bliskima Bogu i stoga sposobnima da
predstave njihove molitve i druge
potrebe na naËin koji Êe Bog
prihvatiti. Meutim, u stvarnosti je
postojao, i postoji, samo jedan pravi
SveÊenik, BogoËovjek koji nas u svojoj
vlastitoj Osobi dovodi u Boæju
nazoËnost. Svi ostali sveÊenici bili su
tek sjena ovog SveÊenika. I oni sami
su stajali i stoje pred Bogom u potrebi
za Posrednikom, Isusom Kristom.
Zbog toga je Ëak i veliki sveÊenik u
zemaljskom Svetiπtu morao “prinositi
ærtve za grijehe i za narod i za samog
sebe”. (Hebrejima 5,3)
UËenje o Isusu kao naπem
Velikom sveÊeniku u nebeskom
Svetiπtu dragocjena je istina dana
adventistima sedmoga dana da je
podijele sa svijetom. Ono nam, u bîti,
daje sigurnost na Ëetiri æivotno vaæna
podruËja:
1. Stvarnost naπe nade. Za
mnoge danaπnje krπÊane je Nebo
izblijedilo kao stvarno mjesto. »ak i
neki sveÊenici viπe ne vjeruju u æivot
nakon smrti; takvi smatraju da
besmrtnost ostvarujemo kroz æivote
svoje djece i unuka. Meutim, Isusova
sluæba koja se upravo odvija potvruje
da je Nebo stvarno i da Êe On
ponovno doÊi kako bi nas primio k
sebi. “Glavno je u ovom izlaganju:
imamo takva velikog sveÊenika koji
‘sjede s desne strane’ prijestolja
VeliËanstva na nebesima, sluæbenik
Svetiπta i pravog ‘©atora, onoga koji
podiæe Gospodin, a ne Ëovjek.’”
(Hebrejima 8,1.2)
2. Stvarnost oprosta. Bez obzira
πto nam naπi osjeÊaji govorili, mi
imamo Posrednika koji “uvijek æivi da
posreduje” za nas (Hebrejima 7,25).
OsjeÊaji su varljivi, ali ne i Isus.
UnatoË tome πto svi ostali i sve ostalo
moæe iznevjeriti, “on ostaje vjeran! Ne
moæe se, naime, odreÊi sam sebe”. (2.
Timoteju 2,13)
3. Nebo je mjesto na kojemu
smo dobrodoπli. Mi tamo pripadamo:
ne dolazimo tamo kao “sluge pokorni”
sa πeπirom u ruci. Mi tamo imamo
Isusa i On nas Ëini dobrodoπlima.
“BuduÊi dakle da imamo uzviπena
velikog sveÊenika, Isusa, Sina Boæjega,
koji je proπao kroz nebesa, dræimo se
Ëvrsto vjere koju ispovijedamo!
Nemamo, naime, nekoga velikog
sveÊenika koji ne bi mogao suosjeÊati
s naπim slabostima, nego jednoga koji
je iskusan u svemu (kao i mi), samo
πto nije sagrijeπio. Dakle: pristupajmo s
pouzdanjem k prijestolju milosti da
primimo milosre i naemo milost za
pravodobnu pomoÊ!” (Hebrejima 4,14-
16)
4. Svetiπte je mjesto na kojemu
se krije sila. Isus ne samo da nas
razumije i da suosjeÊa s nama u naπim
borbama; On nam daje i silu za
pobjedu: “BuduÊi da je sam trpio i bio
kuπan, moæe pomoÊi onima koji stoje
u kuπnji.” (Hebrejima 2,18)
I konaËno, u svjetlu Isusa, Boæjeg
Janjeta, mi shvaÊamo znaËenje
prekrasnog 53. poglavlja Knjige
proroka Izaije. Ovdje nalazimo Nekoga
tko je bio voen “kao janje πto se vodi
na klanje”, koji je bio “ranjen za naπe
grijehe, izbijen za naπe opaËine. Za
naπe spasenje bila je kazna na njemu.
Njegovim modricama mi smo se
iscijelili. Svi smo mi kao ovce lutali
naokolo. Svaki je iπao svojim vlastitim
putem. A Gospodin je stavio na nj
grijehe svih nas”. (redci 5-7 — ©ariÊ)
Dragi prijatelju, znaπ li da imaπ
Posrednika, Onoga koji se zauzima za
tebe u nebeskim dvorovima? Bez
obzira kakva bila tvoja proπlost, bez
obzira koliko si moæda daleko odlutao
od Boæje svete namjere za tvoj æivot,
On te prihvaÊa. Ti si Njegov sin,
Njegova kÊi. Doi k Njemu i iznesi
sve svoje brige pred Njega; On Êe ih
uzeti i dati ti svoj mir.
Tijekom sastanka na kojemu su se
iznosila iskustva, na zatvaranju
nedavnog okupljanja voa
AdventistiËke crkve, jedan
administrator ispriËao je dramatiËno
osobno iskustvo. Sedam mjeseci prije
toga on i njegova æena su izaπli iz
aviona u Los Angelesu u Kaliforniji.
Dok su se kretali prema pultu za
iznajmljivanje automobila, on je
iznenada osjetio straπnu bol u
grudima. Glavna arterija njegovog srca
bila je u potpunosti zaËepljena; on je
trebao umrijeti. Njegova æena, iskusna
medicinska sestra, oËajniËki je vikala
da se javi netko tko kod sebe ima
aspirin. Na svu sreÊu, jedan od
domaÊina zrakoplova tog je jutra
stavio tabletu aspirina u svoj dæep.
UnatoË tome, pastorovo srce je
prestalo kucati. Ali njegova æena je
krenula s postupkom oæivljavanja i
vratila ga natrag u æivot.
“Znate li kako je to umrijeti?” —
pitao je sluπatelje koji su ga netremice
pratili. Dok je “visio” izmeu æivota i
smrti, sve ono o Ëemu je razmiπljao
bilo je: “Ti si meni nada sva, Zato k
Tebi idem ja!” (Augustus M. Toplady,
Stijeno spasa, Boæe moj, KrπÊanske
himne, br. 158)
Ukoliko ne doæivim da vidim
Isusa kako se vraÊa na oblacima,
ukoliko budem morao uÊi u hladne
vode smrti, neka moja zadnja misao
bude ista ta. Isus, samo Isus! On je
sve πto imamo u ovom æivotu i On Êe
biti sve πto Êemo æeljeti u æivotu koji
Êe doÊi. On je naπ Spasitelj, Gospodin,
Prijatelj, Kralj koji dolazi — i
Posrednik.
Za razmiπljanje i razgovor1. ©to za vas znaËi da je Isus
“jedan od nas”? Koju razliku to Ëini u
vaπem æivotu?
2. Od svih stvarnosti koje je
naveo pisac ovih redaka — nada,
oprost, Nebo, sila — koja vam u ovom
trenutku vaπeg duhovnog iskustva
najviπe znaËi?
3. Kada ste konaËno shvatili da je
vaπa jedina nada za spasenje vaπ odnos
s Isusom? Koji dogaaj je bio povod
tomu?
ADVENTISTI»KI PREGLED • 15
Kada dopustimo Isusu da
bude naπ Gospodin, On
nas mijenja. Milost, Boæja
spasonosna ljubav,
preobraæava nas dok
svakoga dana hodamo s Isusom.
Apostol Pavao je napisao: “Baπ se
tim oËitova milost Boæja u svoj
spasiteljskoj snazi za sve ljude, da nas
odgaja da se odreËemo bezboænosti i
svjetskih poæuda te æivimo umjereno,
pravedno i poboæno u ovom svijetu
kao ljudi koji iπËekuju blaæeno
ispunjenje nade, naime pojavu sjaja
velikoga Boga, naπega Spasitelja, Isusa
Krista. On je dao samog sebe mjesto
nas da nas otkupi od bezakonja i
oËisti nas da budemo njegov izabrani
narod, revan u djelima ljubavi.” (Titu
2,11-14)
Ovaj ulomak opisuje narav æivota
koji se æivi po Boæjoj milosti. Sve se
mijenja: naπi izbori, naπa nada i sve
πto nas pokreÊe.
Iz dana u dan mi se suoËavamo s
izborima. Svijet je uvijek tu sa svojim
poæudama: “Poæuda tijela, poæuda
oËiju, oholost zbog imetka” (1.
Ivanova 2,16), ali nas milost uËi da
kaæemo “Ne!” i izaberemo plemeniti
put, Isusov put.
Nadalje, milost nas podupire dok
Ëekamo na Isusa da se vrati. Mi ne
znamo kada Êe On doÊi, ali znamo da
Êe On doÊi zbog toga πto je to
obeÊao: “Opet Êu doÊi i uzet Êu vas k
sebi.” (Ivan 14,3 — ©ariÊ) VeÊ u ovom
æivotu On ispunjava naπa srca radoπÊu
i mirom, ali ono najbolje nam tek
predstoji: vidjet Êemo Ga licem u lice!
Nadalje, Njegova milost nas pokreÊe
da budemo sve ono πto On æeli da
budemo — Njegov proËiπÊeni “izabrani
narod, revan u djelima ljubavi”. (Titu
2,14)
Izraelskom narodu u pustinji Bog
je zapovjedio: “Neka mi sagrade
Svetiπte da mogu boraviti meu
njima.” (Izalazak 25,8) Slava Njegove
nazoËnosti, πekine, izmeu keruba u
Svetinji nad svetinjama u πatoru
pokazivala je da se On dræi svojega
obeÊanja: On je zaista boravio meu
njima.
Boæja ËeænjaBog joπ uvijek æeli boraviti meu
svojim narodom. Mi nemamo Svetiπte
u pustinji, niti prekrasan Hram u
Jeruzalemu, ali mi imamo joπ divniji
naËin spoznaje da je Bog meu nama.
Veliki JA SAM, Stvoritelj svemira,
spuπta se da bi prebivao u nama!
NeÊe viπe prebivati u πatoru, niti u
hramu od zlata, srebra i dragog
kamenja, veÊ u tijelu! Apostol Pavao
nas pita: “Ili zar ne znate da je vaπe
tijelo hram Duha Svetoga, koji stanuje
u vama i koji vam je dan od Boga?” I
potom nastavlja: “Ne znate li da ne
pripadate sami sebi jer ste kupljeni?
Proslavite, dakle, Boga svojim tijelom!”
(1. KorinÊanima 6,19.20)
Kako Bog moæe prebivati u nama,
to je tajna: “Krist, nada slave, jest
meu vama.” (Koloπanima 1,27) Ali
svaki muπkarac ili æena, djeËak ili
djevojËica koji je prihvatio Isusa kao
Spasitelja i Gospodina, zna da je to
Ëinjenica. Isus je jednako stvaran kao i
naπ najbolji prijatelj; On jest naπ
najbolji Prijatelj.
Stoga mi nastojimo biti Bogu na
Ëast u svemu πto Ëinimo. Naπa tijela
nisu samo æivi hramovi; oni su æive
ærtve koje se prinose u hvali i
oboæavanju Gospodina Ëija nas je
milost spasila. “Zaklinjem vas, braÊo,
milosrem Boæjim da prinesete sebe
kao ærtvu æivu, svetu i ugodnu Bogu —
kao svoje duhovno bogoπtovlje.
Nemojte se prilagoavati ovomu
svijetu! Naprotiv, preobliËavajte se
obnovom svoga uma...” (Rimljanima
12,1.2)
Ne samo da je svatko od nas
hram Svetoga Duha, veÊ je Boæja
namjera da Njegov narod i kao cjelina
bude sveto mjesto na kojemu Êe On
boraviti i gdje Êe se Njegova
nazoËnost oËitovati.
Apostol Pavao piπe: “Ne znate li
da ste hram Boæji i da Duh Boæji
prebiva u vama? Ako tko razara hram
Boæji, njega Êe Bog razoriti, jer je svet
hram Boæji, a taj ste vi.” (1.
KorinÊanima 3,16)
»etvrtak
Æiva milost...............................................................................................................PROMIJENJENI GLEDANJEM.
16 • ADVENTISTI»KI PREGLED
Bog æeli da crkva odsjajuje
Njegovu svetost. Ona treba biti
svemirski prikaz Boæje ljubavi,
mudrosti i milosti. Koji uzviπeni ideal!
Petar nastavlja: “Dopustite da se
od vas samih kao æivog kamenja
sagradi duhovna kuÊa, sveto
sveÊeniπtvo, da prinosi duhovne i
Bogu ugodne ærtve po Isusu Kristu!”
(1. Petrova 2,5) U drevna vremena je
Hram u Jeruzalemu bio Ëudo kojemu
su se divili ljudi iz bliza i daleka. To je
vrsta svjedoËanstva kakvo Bog æeli da
Njegova crkva bude u ovim zadnjim
danima zemaljske povijesti — neπto πto
Êe privlaËiti ljude Isusu.
Slava crkve nije u veliËanstvenim
graevinama i skupim objektima. Naπi
molitveni domovi bi trebali biti
privlaËni i predstavljati Gospodina
koji u njima prebiva, ali ne
dopustimo si da upadnemo u klopku
svjetovnog pokazivanja i nadmenosti.
Slava crkve je u ljudima koji se u
njoj okupljaju, u ozbiljnosti naπeg
πtovanja i slavljenja Gospodina te u
ljubavi i prihvaÊanju koje pokazujemo
jedan drugome.
Poniznim korakom naprijedIako je naπa crkva imala
najskromnije poËetke, izrodivπi se iz
razoËaranja πaËice ljudi i brojeÊi svega
nekoliko vjernika, raπirili smo se do
svih krajeva Zemlje. Sada brojimo viπe
od sedamnaest milijuna krπtenih
vjernika, a svake godine viπe od
milijun ljudi pristupa naπim redovima.
Upravljamo s viπe od stotinu
sveuËiliπta i fakulteta, kao i mnogim
bolnicama, klinikama i izdavaËkim
kuÊama.
Slavim Boga za ono πto je uËinio i
πto nastavlja Ëiniti u naπoj sredini!
Zastanimo kako bismo dali svu slavu i
Ëast Njemu. Meutim, Ëuvajmo se da
u naπim srcima, Ëak i dok izgovaramo
poboæne fraze, ne poËnemo razmiπljati
poput Nabukodonozora: “Nije li to taj
veliki Babilon πto ga ja sagradih?”
(Daniel 4,27)
Kad netko zakorakne u
adventistiËku crkvu, na πto ta osoba
nailazi? Osjeti li istoga trenutka da se
ovdje nalazi Bog? OsjeÊa li toplinu,
brigu i prijateljstvo svetaca koji
izraæavaju dobrodoπlicu? »uje li ona s
propovjedaonice Boæju rijeË? Uzdiæe li
se Krist — iz zahvalnosti za milost,
spasenje i nadu?
Srce mi zadrhti pri pomisli koliko
Ëesto ozbiljno podbacujemo u onome
πto treba pokazati u praksi. Mi molimo
divne molitve i pjevamo prekrasne
himne; ali preËesto su ponos onime
πto imamo pokazati, æelja da ostavimo
dojam na druge te gajenje ruænih
osjeÊaja prema onima koji su drukËiji
od nas po svojoj rasi, spolu,
obrazovanju ili druπtvenom poloæaju —
u potpunoj suprotnosti s naπim
zvanjem Boæjeg naroda ostatka.
Crkva je dragocjena u Boæjim
oËima. Ona je srediπte Njegovog
djelovanja, mjesto gdje se æiva milost
pokazuje svijetu kroz tijelo vjernika.
“Krist [je] ljubio Crkvu i sam sebe
nebesima’ objaviti vrhunski i cjeloviti
prikaz Boæje ljubavi (Efeæanima 3,10).”
(Djela apostolska, Znaci vremena,
Maruπevec 2003., str. 7)
“Premda izgleda slaba i pogreπiva,
Crkva je jedini predmet na koji Bog na
poseban naËin obraÊa svoju punu
pozornost. Ona je pozornica Njegove
milosti na kojoj s uæivanjem otkriva
svoju moÊ da preobrazi srca.” (Isto,
str. 8,9)
Na drugim mjestima Ellen G.
White piπe da Krist nosi crkvu u svom
srcu (Christian Service, str. 243), da
je crkva πkrinjica s Boæjim draguljima
(Testimonies for the Church, sv. 6,
str. 261), da je ona Kristova utvrda u
pobunjenom svijetu (Medical Ministry,
str. 89), da je ona Kristova
predstavnica na Zemlji (Djela
apostolska, str. 77), da je ona Bogu
vaænija od svega na Zemlji (Isusove
usporedbe, str. 108), te da je ona
Boæja svojina (Testimonies to
Ministers, str. 19).
Kakva li je to prednost biti
dijelom Boæje obitelji na Zemlji!
Nemojmo se nikada olako ponaπati
prema Ëlanstvu u crkvi, kao da je
crkva klub kojemu smo se odabrali
pridruæiti ili napustiti ga kad nam se
to svidi.
Isus, naπ Veliki sveÊenik u
nebeskom Svetiπtu, Gospodar je Crkve.
Dok On za nas sluæi na Nebu,
predajmo se svakog trenutka iznova
Njegovoj preobraæavajuÊoj milosti,
veliËajuÊi Ga u naπem tjelesnom
hramu i izgraujuÊi crkvu “koja je
njegovo tijelo”. (Efeæanima 1,23)
Za razmiπljanje i razgovor1. ©to za vas znaËi svetost? Kako
Boæja milost utjeËe na vaπe
razumijevanje svetosti?
2. Kako moæemo cijeniti naËin na
koji je Bog vodio adventni pokret, a
da ne postanemo ærtvom nadmenosti?
3. Na koji je naËin Boæje vienje
Njegove crkve sliËno vaπem vlastitom?
Na koji naËin je ono drukËije? ©to im
je zajedniËko?
Ako drukËije nije naznaËeno, svi biblijski tekstovi navedeni su iz prijevoda
KrπÊanske sadaπnjosti.
Tekstove u ovom broju prevele su Maja Molnar i Mirta –idara.
predao za nju, da je posveti ËisteÊi je
u kupelji vode uz pratnju rijeËi, da
sam sebi privede Crkvu krasnu, bez
ljage, bez bore, bez iËega tomu sliËna,
da bude sveta i bez mane.” (Efeæanima
5,25-27)
I Ellen G. White je takoer dala
puno savjeta πto se tiËe Boæjeg ideala
za crkvu:
“Crkva je orue koje je Bog
odredio za spaπavanje ljudi. Ona je
ustrojena za sluæbu i njezina je zadaÊa
da u svijetu navijesti Evanelje. Od
samog poËetka Bog je namjeravao da
Crkva prikaæe svijetu Njegovu puninu i
dostatnost. Vjernici Crkve, oni koje je
pozvao iz tame u svoje divno svjetlo,
trebaju odsjajivati Njegovu slavu.
Crkva je riznica bogatstva Kristove
milosti i po njoj Êe se u konaËnici Ëak
i ‘poglavarstvima i vlastima na
Kakva li je to prednost
biti dijelom Boæje obitelji
na Zemlji!
ADVENTISTI»KI PREGLED • 17
“A sada — zatvorivπi oËi nad
vremenima neznanja — Bog poruËuje
ljudima da se svi i svagdje obrate,
jer je odredio dan kada Êe pravedno
suditi svemu svijetu preko Ëovjeka
koga odredi za to, i svima pruæi
jamstvo uskrisivπi ga od mrtvih.”
(Djela 17,30.31)
Apostol Pavao je stajao na
breæuljku nasuprot
akropole u Ateni. Meu
mnoπtvom koje se skupilo
kako bi Ëulo πto on ima
reÊi nalazili su se filozofi i radoznali
prolaznici koji su æeljeli Ëuti bilo πto
novo i uzbudljivo. Pavao je poËeo
govoriti o vjerskim obiËajima koje je
promatrao u gradu te je uputio
sluπatelje na jedinog pravog Boga,
Stvoritelja neba i Zemlje, izvora æivota
svih æivih biÊa. A onda je doπao do
vrhunca izlaganja upozorenjem:
Pribliæava se Sudnji dan!
To je poruka koja se provlaËi
kroz cijelu Bibliju. Bog, moralni Sudac
svemira, pozvat Êe na odgovornost
muπkarce i æene. Nitko tome ne moæe
uteÊi; nitko se ne moæe skriti. Ljudi
mogu odbacivati tu Ëinjenicu, mogu je
pokuπati zanemarivati u svojoj savjesti,
ali Ëinjenica ostaje: Pribliæava se
Sudnji dan! “Jer nam se svima valja
pojaviti pred sudom Kristovim, da
svaki primi πto je zasluæio: nagradu ili
kaznu, veÊ prema tome πto je za
zemaljskoga æivota Ëinio.” (2.
KorinÊanima 5,10) “Da, sudit Êe Jahve
ognjem i maËem svakom smrtniku.”
(Izaija 66,16) Isto tako je i Isus, koji je
toliko puno govorio o OËevoj ljubavi,
uËio kako se pribliæava Sudnji dan: “Ja
vam kaæem da Êe ljudi za svaku
nekorisnu rijeË πto je izreknu
odgovarati na Sudnji dan.” (Matej
12,36)
U naπem danaπnjem greπnom
svijetu prevladava nepravda. Vrlo Ëesto
siromaπni ne dobivaju zadovoljπtinu
koja im pripada, dok oni koji si mogu
priuπtiti skupo plaÊene odvjetnike
odlaze slobodni. Mi æivimo u vrijeme
u kojemu prevladava moralna
pokvarenost, kad Ëovjekova
neËovjeËnost protiv njegovih bliænjih
ne poznaje granice, kad se Ëini da zlo
nesmetano napreduje, kad je “pravica
uvijek iznova na vjeπalima, a nepravda
stalno na prijestolju”. (James Russel
Lowell, The Present Crisis, 1844.)
Meutim, Gospodin govori i nama
i cijelom ËovjeËanstvu: Pribliæava se
Sudnji dan! Zlo neÊe zauvijek vladati.
Pravda se neÊe unedogled uskraÊivati
ili izvrtati. Bog Êe sve uzeti u svoje
ruke, On Êe pozvati cjelokupno
ËovjeËanstvo da podnese raËun.
Stajati ËvrstoMnogi Æidovi su nakon holokausta
napustili vjeru u Boga. SuoËeni s onim
πto im se Ëinilo kao “boæanska tiπina”,
oni viπe nisu mogli vjerovati. Meutim,
problem je puno stariji. On se
pojavljuje na nekoliko mjesta u
Svetom pismu, a posebice u Psalmu
73. Ovdje psalmist Asaf iskreno
priznaje svoje unutraπnje borbe dok
promatra kako oni koji odbacuju Boga
naizgled napreduju. On priznaje: “A
meni umalo noge ne posrnuπe, zamalo
koraci ne okliznuπe, jer zloËincima
zavidjeh motreÊi sreÊu greπnika.”
(Psalam 73,2.3)
Ljudi koji uopÊe ne mare za Boga
kao da uæivaju u dobrom æivotu —
zdravi su, bez briga, bogati, ponosni,
nasilni, rugaju se, zlonamjerni su i
oholi (redci 4-12). Oni kaæu: “Kako da
dozna Bog? Spoznaje li Sveviπnji?”
(redak 11).
Psalmistu je to bilo teπko i
neshvatljivo, a i nas to itekako
optereÊuje. Meutim, odgovor njemu i
nama dolazi u sljedeÊim rijeËima: “Sve
dok ne naoh ulaz u Boæje svetinje pa
prozreh kakav im je svrπetak” (redak
17).
©to se tiËe psalmista, Svetiπte mu
je dalo sigurnost da je Bog æiv i zdrav.
Bog je joπ uvijek bio na prijestolju, i
On Êe u svoje vrijeme i na svoj naËin
vladavini grijeha i zla reÊi: “Dosta!”
Bog Êe staviti sve na svoje mjesto.
©to se tiËe nas, nebesko Svetiπte
u kojem Isus sluæi kao naπ Veliki
sveÊenik pruæa nam istu sigurnost.
Petak
Pribliæava seSudnji dan!
...............................................................................................................TO NIJE PRIJETNJA, VE∆ OBE∆ANJE.
18 • ADVENTISTI»KI PREGLED
Ovo πto se zbiva u svijetu neÊe iÊi
unedogled. Kriminalne radnje koje
proæimaju suvremeno druπtvo, prljave
strasti muπkaraca i æena jednoga dana
moraju doÊi pod oπtro oko Gospodara
cijelog svemira. Pribliæava se Sudnji
dan!
U mnogim krπÊanskim crkvama je
nauk o Sudu gotovo sasvim iπËezao.
Tamoπnji vjernici moæda i dalje
izgovaraju rijeËi prastarog vjerovanja —
“On dolazi da sudi æivima i mrtvima...”
— no, to je za njih sada puka fraza,
bez ikakvog znaËenja za njih osobno.
Ali, za adventiste sedmoga dana ta
biblijska istina ostaje æivi dio njihove
teologije. Mi vidimo naπu poruku
oslikanu u vijesti trojice anela iz
Otkrivenja, koji lete u sve krajeve
svijeta kako bi objavili poruku: “Bojte
se Boga i zahvalite mu, jer je doπao
Ëas njegova Suda! Poklonite se
Stvoritelju neba i zemlje, mora i izvora
voda.” (Otkrivenje 14,7)
Zapazite podudarnost s Pavlovim
obraÊanjem sluπateljstvu na breæuljku
boga Marsa. On je izazvao svoje
sumnjiËave sluπatelje da se obrate;
naπa poruka poziva svakog Ëovjeka:
“Bojte se Boga i zahvalite mu.” Pavao
je govorio o Bogu koji je “odredio dan
kada Êe pravedno suditi svemu
svijetu”; mi propovijedamo: “... jer je
doπao Ëas njegova Suda!”
Promijenjeni miloπÊuNa samom kraju Pavao je izjavio
kako Êe Bog suditi svijetu preko
»ovjeka kojega je pomazao, preko
Onoga kojega je podigao iz mrtvih —
Isusa Krista. Poruka koju adventisti
trebaju objaviti svijetu usredotoËena je
na Isusa. To je “neprolazna radosna
vijest” ili “vjeËno evanelje”, dobra
vijest ili blagovijest o BogoËovjeku koji
nam je omoguÊio spasenje i koji Êe
uskoro doÊi. On je stvorio “nebo i
zemlju, mora i izvore voda”
(Otkrivenje 14,7), jer “sve je po njoj
postalo i niπta πto je postalo nije bez
nje postalo” (Ivan 1,3).
KljuËno pitanje na Sudu tiËe se
naπeg odnosa s Isusom. Mi ne
moæemo spasiti sami sebe, bez obzira
na to koliko se snaæno upirali da to
postignemo. Kad se naπe ime pojavi u
nebeskim dvorovima, s vjernim i
najtoËnijim zapisom o naπem æivotu —
sve πto smo uËinili i sve πto smo
propustili uËiniti, svaka naπa rijeË,
pomisao i primisao — jedno pitanje Êe
imati veÊu teæinu od svih: ©to smo mi
uËinili s Boæjim Sinom? “Jer Bog nije
poslao svoga Sina na svijet da sudi
svijet, nego da se svijet spasi po
njemu. Tko vjeruje u njega, tomu se
ne sudi; a tko ne vjeruje, veÊ je
osuen, jer nije vjerovao u
jedinoroenoga Sina Boæjega.” (Ivan
3,17.18)
Nebeski zapis naπeg æivota, iako
nam sâm ne moæe pruæiti nadu, vaæan
je zbog toga πto pokazuje smjer
kretanja naπeg æivota. Mi smo slabi i
greπni; mi pokuπavamo, ali uvijek
iznova padamo. Meutim, sa svim tim
pokuπajima i pogreπkama, Kristova
milost nas preobraæava. Promjena se
dogaa tiho, svakodnevno, kako se
Boæja slika obnavlja u nama. Dok
hodamo s Isusom, dok Mu se svakog
dana predajemo, hranimo se
Njegovom RijeËju i nastojimo æivjeti
Njemu na slavu, mi postajemo poput
Njega. Kao πto muæ i æena koji se
zaista vole poËinju sliËiti jedan
drugome u svojim navikama, pa Ëak i
u izgledu, tako i ljudi koji vole Isusa
poprimaju sliËnost s Njime.
“A mi svi, koji otkrivena lica
odrazujemo kao ogledalo slavu
Gospodnju, preobraæavamo se u tu
istu sliku, uvijek sve slavniju, jer
dolazi od Gospodina, od Duha.” (2.
KorinÊanima 3,18)
Neki adventisti sedmoga dana se
boje Suda. Oni æive u sumnji i strahu
da neÊe biti proglaπeni dovoljno
dobrima da bi na kraju bili primljeni u
Nebo.
Dragi Ëitatelju, jesi li i ti meu
tim uplaπenima? Dopusti da ti
neuvijeno odgovorim iz Biblije: Ti nisi
dovoljno dobar ili dobra. Sam ili sama
nikada neÊeπ uspjeti.
Ali Isus jest dovoljno dobar.
Ukoliko si Ga prihvatio ili prihvatila
kao svojega Spasitelja i Gospodina, On
stoji umjesto tebe na Sudu. Kada gleda
u tebe, Otac vidi samo savrπenu
pravednost svojega Sina, a ne
pokuπajima i pogreπkama ispunjen
zapis o tvojem æivotu.
Moæe li to biti istina? Imaj
povjerenja u Boæju rijeË koja nas
uvjerava: “BuduÊi dakle da imamo
uzviπena velikog sveÊenika, Isusa, Sina
Boæjega, koji je proπao kroz nebesa,
dræimo se Ëvrsto vjere koju
ispovijedamo! Nemamo, naime, nekoga
velikog sveÊenika koji ne bi mogao
suosjeÊati s naπim slabostima, nego
jednoga koji je iskusan u svemu (kao i
mi), samo πto nije sagrijeπio. Dakle:
pristupajmo s pouzdanjem k prijestolju
milosti da primimo milosre i naemo
milost za pravodobnu pomoÊ!”
(Hebrejima 4,14-16)
Posljednja poruka koju je Ellen G.
White napisala, 1914. godine, bila je
upuÊena osobi koju su muËile sumnje
i strahovi da je Isus prihvaÊa. Ona je
napisala:
“Tvoja je prednost — kad je rijeË
o spasenju — pouzdati se u Isusovu
ljubav na najpotpuniji, najsigurniji,
najplemenitiji naËin i reÊi: On me voli,
On me prima; pouzdat Êu se u Njega,
jer je On dao svoj æivot za mene.”
(Testimonies to Ministers, str. 517)
Kakva utjeha! Kakva sigurnost!
Boæje prijestolje na Nebu je prijestolje
milosti! Milost je naπa æiva nada;
milost je naπe spasenje.
To je zaista dobra vijest.
Pribliæava se Sudnji dan! Slava Bogu!
Za razmiπljanje i razgovor1. Od mnogih nepravdi u
danaπnjem svijetu, koje se najprije
trebaju ispraviti? Navedite makar pet
nepravdi.
2. ©to odræava vaπu nadu i
optimizam u æivotu — unatoË zlu,
nasilju i pokvarenosti koji su tako oËiti
u svijetu?
3. Dok oËekujemo Kristov
povratak, na koji naËin bi crkva
trebala biti ukljuËena u promicanje
pravde u svijetu?
Ako drukËije nije naznaËeno, sva
Ëitanja za ovogodiπnji molitveni tjedan
napisao je dr. sc. William G.
Johnsson, dugogodiπnji urednik
Ëasopisa “Adventist Review” i
“Adventist World”. U mirovini radi kao
pomoÊnik predsjednika Generalne
konferencije za meuvjerske odnose.
ADVENTISTI»KI PREGLED • 19
Ellen G. White
Crkva je sada u borbenom
raspoloæenju. Sada smo
suËeljeni sa svijetom u
ponoÊnoj tami, sa
svijetom koji se gotovo u
potpunosti predao idolopoklonstvu.
Ali, blizu je dan kad Êe borba biti
zavrπena a pobjeda konaËna. Boæja se
volja treba vrπiti na Zemlji, kao πto se
izvrπava i na Nebu. Silno mnoπtvo
spaπenih neÊe znati niti za jedan drugi
zakon osim zakona Neba. Svi Êe oni
Ëiniti jednu sretnu, sjedinjenu obitelj,
odjevenu u haljine proslavljanja i
zahvalnosti — u odjeÊu Kristove
pravednosti. Sva Êe priroda u svoj
svojoj nenadmaπnoj ljupkosti
neprestano odavati Bogu Ëast kroz
hvalu i oboæavanje. Svijet Êe se kupati
u nebeskoj svjetlosti. ...
Mi moramo imati vienje
buduÊnosti i blaæenstva Neba.
Zastanite na pragu vjeËnosti i
posluπajte srdaËnu dobrodoπlicu
upuÊenu onima koji su u ovom æivotu
suraivali s Kristom, smatrajuÊi
prednoπÊu i ËaπÊu patiti zbog Njega.
Dok se ujedinjuju s anelima, oni
skidaju svoje krune i stavljaju ih pred
noge svojega Spasitelja, uzvikujuÊi:
“Dostojno je Janje koje je zaklano da
primi moÊ, bogatstvo, mudrost, snagu,
Ëast, slavu i hvalu! ... Onomu koji
sjedi na prijestolju, i Janjetu: hvala,
Ëast, slava i vlast u vijeke vjekova!”
(Otkrivenje 5,12.13)
Otkupljeni spaπeni miloπÊuTu otkupljeni pozdravljaju one
koji su ih uputili k uzdignutom
Spasitelju. Oni se ujedinjuju u
proslavljanju Onoga koji je umro kako
bi ljudska biÊa mogla imati æivot koji
se moæe usporediti s Boæjim æivotom.
Sukob je zavrπen. Svim nevoljama i
patnjama je kraj. Pjesme pobjede
ispunjavaju Nebo dok otkupljeni stoje
oko Boæjeg prijestolja. Svi se
pridruæuju radosnom pokliËu:
Dostojno je, dostojno je Janje koje je
zaklano i koje ponovno æivi,
pobjednosni Osloboditelj! ...
HoÊe li i vas nadahnuti ova vizija?
HoÊete li dopustiti vaπem umu da
razmiπlja o toj slici?
(The Advent Review and Sabbath
Herald, 17. prosinca 1908.)
Djelo otkupljenja bit Êe dovrπeno.
Na mjestu na kome je grijeh obilovao,
Boæja se milost joπ viπe umnoæila.
Sama Zemlja, to polje za koje Sotona
kaæe da pripada njemu, ne samo da Êe
biti izbavljena, veÊ i uzviπena. Naπ
mali svijet pod prokletstvom grijeha,
jedina tamna mrlja u Njegovom
veliËanstvenom stvaranju, bit Êe
poπtovan viπe od svih ostalih svjetova
u Boæjem svemiru. Ovdje, gdje je Boæji
Sin prebivao u ljudskom tijelu, gdje je
Kralj slave æivio, patio i umro — ovdje,
kad sve bude On uËinio novim, Boæje
Êe Svetiπte biti s ljudima i “On Êe
stanovati s njima: oni Êe biti njegov
narod, i on sam, Bog bit Êe s njima.”
(Otkrivenje 21,3) I kroz beskrajne
vjekove, dok spaπeni budu hodili u
svjetlosti samoga Boga, oni Êe Ga
hvaliti za Njegov neizrecivi Dar, za —
Emanuela, “Bog je s nama”.
(Isusov æivot, str. 13)
“Potom opazih ‘novo nebo i novu
zemlju’, jer su iπËezli prvo nebo i prva
zemlja.” (Otkrivenje 21,1) Vatra koja
uniπtava greπnike Ëisti Zemlju. Nestaje
svaki trag prokletstva. Nikakav “vjeËno
goreÊi pakao” neÊe podsjeÊati otkup-
ljene na straπne posljedice grijeha.
Ostaje samo jedan podsjetnik: naπ
Otkupitelj Êe uvijek nositi oæiljke
raspeÊa. Na Njegovoj izranjenoj glavi,
na Njegovim rebrima, rukama i nogama
vidljivi su jedini tragovi okrutnog djela
πto ga je grijeh poËinio. GledajuÊi
Krista u Njegovoj slavi, prorok kaæe:
“Zrake sijevaju iz njegovih ruku, ondje
mu se krije sila.” (Habakuk 3,4) Ta
probodena slabina iz koje je potekao
grimizni mlaz koji je pomirio Ëovjeka s
Bogom — u njoj je Spasiteljeva slava,
“ondje mu se krije sila”. ... Znakovi
Njegova poniæenja su Njegova najveÊa
Ëast; kroz vjeËna Êe vremena rane s
Golgote isticati Njegovu veliËinu i
objavljivati Njegovu moÊ.
Eden obnovljen miloπÊu“I ti, Kulo stada, Ofele KÊeri
sionske, opet Êe se tebi vratiti
prijaπnja vlast.” (Mihej 4,8) Doπlo je
vrijeme koje su sveti s Ëeænjom
oËekivali otkako je plameni maË
protjerao prve ljude iz Edena —
vrijeme “za otkupljenje onih πto su
postali Boæje vlasniπtvo”. (Efeæanima
1,14) Zemlja prvotno dana Ëovjeku
kao njegovo kraljevstvo, koja je
izdajom preπla u Sotonine ruke i tako
Druga subota
Idemo kuÊi, u Eden
...............................................................................................................SADA SMO BLIÆI NA©EM KONA»NOM ODREDI©TU NEGO IKADA.
20 • ADVENTISTI»KI PREGLED
bila dugo dræana pod vlaπÊu ovog
moÊnog neprijatelja, velikim je planom
otkupljenja vraÊena Ëovjeku. Sve πto je
grijehom izgubljeno, ponovno je
obnovljeno.
“Da, ovako govori Jahve ... koji je
oblikovao i sazdao zemlju, koji ju je
uËvrstio i nije je stvorio pustu, veÊ ju
je uobliËio za obitavanje...” (Izaija
45,18) Boæja prvotna namjera pri
stvaranju ostvarena je kad je Zemlja
uËinjena vjeËnim obitavaliπtem
otkupljenih. “Zemlju Êe posjedovati
pravednici i æivjet Êe na njoj
dovijeka.” (Psalam 37,29) ...
U Bibliji je baπtina spaπenih
nazvana domovinom. (Hebrejima
11,14-16) Tamo nebeski Pastir vodi
svoje stado na izvore æive vode. Drvo
æivota daje plod svakog mjeseca, a
liπÊe stabla sluæi za lijek narodima.
Tamo su potoci koji vjeÊno æubore,
bistri kao kristal, a uz njih lelujavo
drveÊe baca svoje sjene na putove πto
ih je Gospodin pripravio za
otkupljene. Tamo se prostrane ravnice
proteæu u prekrasne breæuljke, a Boæje
gore uzdiæu svoje uzviπene vrhove. Na
ovim Êe mirnim ravnicama tih
æivahnih potoka Boæji narod, toliko
dugo tuinci i putnici, naÊi dom. ...
U nebeskom ozraËju ne moæe biti
boli. Tamo viπe neÊe biti suza, ni
pogrebnih povorki, ni znaka æalosti.
“Smrti viπe neÊe biti; neÊe viπe biti ni
tuge, ni jauka... jer stari svijet proe.”
“I nijedan graanin neÊe reÊi:
‘Bolestan sam!’ Narodu πto æivi ondje
krivnja Êe se oprostiti.” (Otkrivenje
21,4; Izaija 33,24)
Bog prebiva meu namaTu je Novi Jeruzalem, prijestolnica
slavne nove Zemlje, “kruna divna, i
kraljevski vijenac na dlanu Boga svog”.
... Gospodin je rekao: “I klicat Êu nad
Jeruzalemom, radovat se nad svojim
narodom.” “Evo stana Boæjeg meu
ljudima! On Êe stanovati s njima: oni
Êe biti njegov narod, i on sam, Bog bit
Êe s njima.” (Izaija 62,3; Izaija 65,19;
Otkrivenje 21,3)
U Boæjem Gradu “neÊe viπe biti
noÊi”. Nikome neÊe trebati, niti Êe tko
zaæeljeti poËinak. NeÊe viπe biti umora
u izvrπavanju Boæje volje i
proslavljanju Njegova imena. Stalno
Êemo osjeÊati jutarnju svjeæinu, nje
nikada neÊe nestati. “I neÊe trebati ni
svjetla od svjetiljke, ni svjetla od
sunca, jer Êe nad njima svijetliti
Gospodin, Bog.” (Otkrivenje 22,5)
Svjetlost sunca bit Êe nadmaπena
sjajem Ëije bljeπtavilo neÊe biti bolno,
a daleko Êe nadmaπiti sjaj naπeg
sunËanog podneva. Slava Boga i
Janjeta preplavljuje Sveti Grad
svjetloπÊu koja ne blijedi. Otkupljeni
Êe i bez sunËane svjetlosti hoditi u
slavi vjeËnoga dana.
“Hrama ne vidjeh u njemu.
Njegov hram, naime, jest Gospodin,
Bog, SvemoguÊi, i Janje.” (Otkrivenje
21,22) Boæji narod uæiva prednost
neposredne zajednice s Ocem i Sinom.
“Sad vidimo u ogledalu, nejasno.” (1.
KorinÊanima 13,12) Sad vidimo odraz
Boæjeg lika kao u ogledalu: u djelima
prirode i Njegovom postupanju s
ljudima; ali onda Êemo Ga vidjeti
licem u lice, bez zasjenjujuÊe koprene
meu nama. Stajat Êemo pred Njim i
promatrati slavu Njegova lica.
Radost spaπenihTamo Êe otkupljeni spoznati kao
πto su spoznati. Tamo Êe osjeÊaji
ljubavi i suÊuti πto ih je sâm Bog
usadio u duπu doÊi do najstvarnijeg i
najljepπeg izraæaja. »ista zajednica sa
svetim biÊima, skladan druπtveni æivot
s blagoslovljenim anelima i s
vjernima svih vremena koji su prali
svoje haljine i obijelili ih u Janjetovoj
krvi, svete veze koje povezuju svu
“Ëeljad i na nebesima i na zemlji”
(Efeæanima 3,15) — sve to pridonosi
sreÊi otkupljenih.
Tamo Êe besmrtni umovi s
nepresuπnim uæivanjem prouËavati
Ëudesa stvaralaËke moÊi, tajne
spasonosne ljubavi. Tamo neÊe biti
okrutnog, zavodljivog neprijatelja da
navede na zaboravljanje Boga. Svaka
sposobnost Êe se razviti, svako
svojstvo poveÊati. Stjecanje znanja
neÊe umarati um niti iscrpljivati
æivotnu snagu. Tamo se mogu ostvariti
najveÊi pothvati, dosegnuti
najuzviπenije teænje, ispuniti najveÊe
æelje, i joπ uvijek Êe se pojaviti nove
visine koje treba svladati, nova Ëuda
za divljenje, nove istine za
razumijevanje, novi predmeti da
pokrenu sile uma, duπe i tijela.
Otkupljenima Êe sva blaga
svemira biti otvorena za istraæivanje.
Nevezani smrtnoπÊu vinut Êe se
neumornim letom na daleke svjetove
— svjetove koji su bili obuzeti tugom
gledajuÊi ljudske jade, a odzvanjali
pjesmama radosti na vijest o nekoj
spaπenoj duπi. Neizrecivim Êe se
oduπevljenjem djeca ove Zemlje
upoznati s radoπÊu i mudroπÊu biÊa
koja nisu pala. Ona Êe podijeliti
bogatstvo znanja i razumijevanja πto su
ga stekla tijekom vjekova razmiπljajuÊi
o Boæjim djelima. Nezamagljenim
pogledom promatrat Êe slavu stvaranja
— sunca, zvijezda i sustava, kako svi
prema utvrenom redu kruæe oko
Boæjeg prijestolja. Na svemu, od
najmanjeg do najveÊeg, napisano je
Stvoriteljevo ime i na svima se oËituje
bogatstvo Njegove moÊi.
I kako odmiËu, godine Êe
vjeËnosti donositi sve bogatija i
slavnija otkrivenja o Bogu i Kristu.
Kako napreduje znanje, tako Êe rasti
ljubav, πtovanje i sreÊa. ©to ljudi viπe
nauËe o Bogu, to Êe biti veÊe njihovo
divljenje prema Njegovom karakteru.
Kako Isus pred njima otkriva
bogatstvo otkupljenja i zadivljujuÊa
dostignuÊa u velikom sukobu sa
Sotonom, srca otkupljenih plamte
snaænijom predajom i s joπ veÊim
ushitom diraju strune zlatnih harfi, a
tisuÊe se tisuÊa i nebrojeno mnogo
glasova udruæuje i prerasta u silan
zbor hvale. “I Ëuh sva stvorenja na
nebu, na zemlji, pod zemljom i na
moru sa svim biÊima πto se u njima
nalaze gdje govore: ‘Onomu koji sjedi
na prijestolju, i Janjetu: hvala, Ëast,
slava i vlast u vijeke vjekova.’”
(Otkrivenje 5,13)
Veliki je sukob zavrπen. Grijeha i
greπnika viπe nema. Cijeli je svemir
Ëist. Bilo neizmjerna svemira kuca
istim otkucajem sklada i radosti. Od
Njega koji je sve stvorio teËe æivot,
svjetlost i radost kroz prostranstva
beskrajnog svemira. Od najmanjeg
atoma do najveÊeg svijeta, sve, æivo i
neæivo, u svojoj nepomuÊenoj ljepoti i
savrπenoj radosti objavljuje da je Bog
ljubav.
(Velika borba, Znaci vremena,
Zagreb, 2010., str. 530—534)
Za razmiπljanje i razgovor1. ©to vama Ëini Nebo stvarnim?
2. Kako je vaπa svakodnevica
obojena stvarnoπÊu æivota πto ga je
Bog pripremio za svoj narod?
3. ©to vaπi prijatelji i susjedi vide u
vaπem æivotu; πto bi ih moglo navesti
da æele biti spaπeni u Boæjem Nebu?
ADVENTISTI»KI PREGLED • 21
RijeËiljubavi“Dobro znaj:ja sam stobom; ËuvatÊu te kamogod poeπ.”(Postanak28,15)
PRVA SUBOTA
Dom za BogaTo je bilo pomalo zastraπujuÊe. »ak se i
moj konj doimao usplahirenim dok smo
zastajkivali i s mukom se probijali kroz uski
prolaz izmeu litica koje su se dizale visoko u
nebo. Meutim, posjetio sam ovaj dio Bliskog
istoka kako bih vidio neke zanimljive graevine
i nisam htio dopustiti nekom smijeπnom strahu
da me odvrati od toga.
Odjednom smo se naπli tamo. Umjesto
uskog tjesnaca, pred nama se odjednom otvorio
vidik, a moj konj i ja smo se odjednom naπli u
podnoæju visoke, prekrasne graevine koju neki
zovu “Riznica” — graevine s velikim
stupovima, kipovima i savrπeno
urezanim nadstreπnicama. Ali ovo
prekrasno Ëudo nije bilo naËinjeno od
cigle, drveta ili æeljeza. Ta graevina,
kao i stotine drugih koje Êu tek
vidjeti u ovoj iznimnoj dolini, bila je
urezana u sâm kamen — izrezbarena u
sámo lice stijene. Kad kroz visoka
ulazna vrata ulazite u Riznicu, vi ne
ulazite u prostoriju, nego ulazite u
peÊinu.
Kad je postojala kao naseljeni
grad, Petra je bila izrazito
krivoboæaËko mjesto. Ljudi koji su
æivjeli u Petri oboæavali su mnoge
bogove, od kojih su neki — kako su
tvrdili — zahtijevali ljudske ærtve.
Znam da je to tako zato πto sam vidio
kamene ærtvenike visoko na vrhovima
breæuljaka koji okruæuju grad; na
njima su ubijali ljude u ime ovog ili
onog boæanstva. Nisam baπ siguran
bih li volio æivjeti u Petri, meu tim
kamenim kuÊama i kamenim ljudskim
srcima. To je bio grad bez Boga.
Dom u vrtuPrije nego πto je Bog stvorio Adama i Evu,
On im je sagradio dom. On nije morao posjetiti
mjesnu trgovinu graevnog materijala i prikupiti
zalihe drvene grae, Ëavala, boje i prozorskih
okana. »ini se da su Adam i Eva bili savrπeno
zadovoljni svojim domom u vrtu — barem neko
vrijeme. Stvoritelj se rado πetao i razgovarao s
©tivo za djecu CHARLES MILLS
Naslikaj neku vrstu Svetiπta kakvo bi danas sagradio za Isusa. Razmisli i odluËi kakvugrau bi upotrijebio i kakvo bi oblikovanje hrama pokazalo svijetu tvoju ljubavprema Njemu. Imaj na umu da Isus voli prirodu i da æeli da uæivaπ u πtovanju Bogau prirodnom okoliπu. Neka naziv tvoje slike bude “Moje svetiπte za Boga”.
Primjena
njima pokazujuÊi im ljepotu njihovog Ëudesnog
svijeta.
Bog oduvijek æeli æivjeti s nama. On se
oduvijek æeli useliti u naπu kuÊu i imati svoje
domaÊinstvo usred svega πto je naπe — bez
obzira je li rijeË o jednostavnom stolu i leæaljki
u kolibi, ili hrpama video-igrica u modernoj,
svijetlo obojenoj, bogato opremljenoj spavaÊoj
sobi s pristupom internetu i kabelskom
televizijom. On jednostavno voli kad se moæe
useliti, obuti svoje kraljevske papuËe, pruæiti se
po kauËu i reÊi: “Onda, πto ima za veËeru?” On
æeli s nama jesti, spavati pokraj nas, igrati se s
nama, pa Ëak i smijati se s nama kad Ëujemo
neku πaljivu priËu. Njemu jednostavno nikada
nije dosta nas!
Zbog toga, kad su Adam i Eva posluπali zlu
zmiju i bili neposluπni Boæjoj izravnoj zabrani
da NE JEDU sa ZABRANJENOG DRVETA, Boæje
snaæno srce bilo je slomljeno. Njegova djeca su
odluËila iseliti se iz Boæje kuÊe i useliti se u
Sotoninu.
Dom u pustinjiMnogo godina kasnije mi nalazimo Mojsija
i mnoπtvo nezadovoljnih, ljutitih bivπih robova
kako æive usred vruÊe pustinje nakon πto su
pobjegli iz Egipta. Ljudi su zbunjeni,
neobrazovani i veÊ im je dosta stalnog lutanja i
traæenja neke “ObeÊane zemlje”.
©to je Bog tada uËinio? On se odluËio
naseliti meu njima!
Bog je rekao Mojsiju: “Neka mi sagrade
Svetiπte da mogu boraviti meu njima.” (Izlazak
25,8)
To je bilo prvi put da je Bog zaista æivio sa
svojim narodom nakon Edena. Biblija kaæe: “A
onda oblak prekri ©ator sastanka i slava Jahvina
ispuni Prebivaliπte.” (Izlazak 40,34) Drugim
rijeËima, Bog se uselio u ©ator. “Jer sve vrijeme
njihova putovanja oblak Jahvin danju stajaπe nad
Prebivaliπtem, a noÊu bi se u oblaku pojavila
vatra vidljiva svemu domu Izraelovu.” (Izlazak
40,38) Drugim rijeËima, Bog se uselio — da bi
ostao.
Kako to izgleda kad Bog æivi s tobom? To
Êemo otkriti ovaj tjedan. n
22 • ADVENTISTI»KI PREGLED
RijeËiljubavi“Sigurno teneÊu ostaviti;nipoπto teneÊuzapustiti.”(Hebrejima13,5)
NEDJELJA
Ponekad ljudi postavljaju sliku izgubljenog kuÊnog ljubimca po susjedstvu, moleÊisusjede da ih nazovu ih ako ga nau. Podijelite se u skupine pa neka svaka skupinanaËini plakat “Izgubljenih osoba” kakav bi Bog postavio kad bi traæio vaπu skupinu.UkljuËite fotografiju (ili crteæ) svake osobe u skupini. Zamislite πto bi Bog napisao...
Primjena
Mogao sam vidjeti uæas u njezinim oËima i
znao sam da ukoliko ne uËinim neπto, i to
brzo, ona Êe uskoro biti sva izvan sebe od
straha.
Svatko tko je bio na nekom od zasjedanja
Generalne konferencije adventista sedmoga
dana zna kako izgleda veliki sastanak. Ovaj
prizor se proπle godine zbio u Georgia Domeu,
zgradi u kojoj se odræavalo zasjedanje u Atlanti
u Georgiji, Sjedinjene AmeriËke Dræave. Sjedio
sam na jednoj strani, gledajuÊi plimu ljudi kako
teËe u jednom smjeru, kad sam ugledao
djevojËicu od otprilike πest godina kako se
kreÊe u suprotnom smjeru. Suze su joj tekle niz
rumene obraze, a ruke su joj drhtale dok je
iduÊi posrtala. »uo sam je kako promuklim
glasom doziva: “Mama!
Mama, gdje si?” Ali
njezine rijeËi progutali
su buka i meteæ.
Poæurio sam za
njom, pokuπavajuÊi
dokuËiti kako da joj
ponudim pomoÊ na
najprikladniji naËin. Bio
sam svjestan da su je
roditelji vjerojatno uËili
da ne vjeruje strancima.
Meutim, oËajne prilike
traæe i oËajniËke mjere.
SpuπtajuÊi se na koljena
pokraj nje, rekao sam:
“Oprosti, jesi li ti
izgubila svoju mamu?”
JecajuÊi, klimnula je glavom.
“Pa, ako æeliπ, mogu ti pomoÊi da je
pronaeπ.”
Mahnuo sam æeni koja je prolazila pokraj
nas i pokazao joj da nam se pridruæi. Æena je
pogledala djevojËicu i odmah shvatila njezinu
nevolju. Nasmijeπio sam se i pokazao na nju.
“Ova ljubazna æena Êe biti sretna da te odvede
do zaπtitara, a onda Êete zajedno naÊi tvoju
mamu. Je li to OK?”
Izgubljena djevojËica je pogledala u æenu,
zatim u zaπtitara, a onda i u mene. Proπaptala
je: “OK.”
“A sada”, rekao sam joj, “nemoj se bojati.
Siguran sam da i tebe ovoga trenutka traæi
tvoja mama, i ona Êe biti tako sretna kad te
ugleda.”
Poæurio sam do svojeg prijaπnjeg mjesta
pored rijeke ljudi i Ëekao. Ukoliko dobro
poznajem mame — a mislim da ih dobro
poznajem jer sam odrastao s jednom od
najboljih mama na svijetu — uskoro Êu ugledati
oËajnu æenu kako posrÊe u suprotnom smjeru
od smjera kretanja mnoπtva, s istim izrazom
panike na licu kojeg sam zapazio i na njezinoj
djevojËici.
Tako je i bilo. Nekih pet minuta kasnije
pojavila se mama, sudarajuÊi se s ljudima,
drhtavih ruku, pogledom pretraæujuÊi gomilu,
nadajuÊi se da Êe vidjeti njoj najdragocjeniju
osobu na svijetu.
“Oprostite, gospoo!” pozvao sam. “Traæite
li malu djevojËicu smeih oËiju u æutoj
haljinici?” Mislio sam da Êe se onesvijestiti.
“Da!” rekla je. “Jeste li je vidjeli?”
“NaÊi Êete je u hodniku, odmah iza ugla.
Tamo vas Ëeka sa zaπtitarom i jednom
ljubaznom æenom. Ona Êe biti tako sretna da
vas vidi!”
Da ste barem mogli biti tamo da
posvjedoËite tom ponovnom susretu! Potekle su
suze radosnice, rijeËi ljubavi i mnoπtvo njeænih
i Ëvrstih zagrljaja. Strahota odvojenosti je
zavrπila. »eænji za susretom je doπao kraj. SreÊa
se tog dana ponovno vratila u dva srca u
Georgia Domeu.
Pad u grijehKad su Adam i Eva pojeli zabranjeni plod,
oni nisu samo izabrali Sotonin naËin æivljenja
umjesto Boæjeg. Zbog svojega grijeha Adam i
Eva su se morali iseliti iz Boæjeg doma u vrtu.
Grijeh i pobuna ne mogu æivjeti ondje gdje æivi
Bog. To bi bilo kao da pokuπavamo pomijeπati
ulje i vodu.
Naπ nebeski Otac se odmah bacio na
posao, uspostavljajuÊi plan koji Êe ih dovesti
natrag — njih i svakoga tko bude ponovno æelio
æivjeti u Boæjoj kuÊi. Bog je æelio da se ta
strahota odvojenosti zavrπi. Æelio je da Ëeænji za
susretom doe kraj. Æelio je da se sreÊa
ponovno vrati u sva srca zaraæena grijehom.
Meutim, to Êe imati svoju cijenu. n
©tivo za djecu
“Gdje je moja mama?”
ADVENTISTI»KI PREGLED • 23
RijeËiljubavi“»ini πto jepravo idobro uoËimaJahve, dati dobrobude.”(Ponovljenizakon 6,18)
PONEDJELJAK
Koju vrstu zakona biste odredili za vaπu skupinu, kako bi svatko mogao uæivati uzajedniËkom πtovanju Boga? Razmislite i sastavite popis od deset prijedloga te ihnapiπite na ploËu. Takoer ukljuËite i razloge zaπto ste odredili svako pojedinopravilo i kako Êe ono unaprijediti vaπe πtovanje Stvoritelja.
Primjena
Padao sam, padao i padao, osjeÊajuÊi
strujanje zraka koji je zbog brzine fijukao oko
mene poput vjetra. Nisam mogao disati, nisam
se mogao kretati, nisam mogao Ëiniti niπta osim
— padati.
Nekoliko sekundi prije nego πto sam se
sudario s povrπinom vode, neki je djeËak
odluËio zaplivati upravo prema mjestu na koje
sam ja trebao pasti. Vidio sam kako se njegovo
tijelo velikom brzinom pribliæava, ali nisam
mogao niπta uËiniti. Bum-pljus! Udario sam u
vodu i u djeËaka istodobno.
IspriËao sam se πto sam najbolje znao i
umio, dok su litre vode izvirale iz mojih usta, te
poæurio do ljestava na rubu bazena. PosrÊuÊi,
doπao sam do plitkog dijela i uronio u njegove
valove koji su mi zaæeljeli dobrodoπlicu.
Kad se djed vratio, sjeo sam pored njega
na suvozaËevo mjesto u automobilu.
“Jesi li se dobro proveo?” upitao me je.
“Djede,” zadihano sam ga upitao, “kako si
znao πto Êe se dogoditi?”
Uputio je dugi pogled prema meni, a
potom me upitao: “Charlie, jesi li skoËio s
visoke skakaonice?”
“Naravno da jesam!” izbrbljao sam se.
“Zbog toga si i odredio to pravilo. Znao si da
Êu pasti na nekoga, zar ne?”
Djed je protresao glavom dok me je gledao
oËima punim ljubavi i razumijevanja. Tada je
njeæno rekao: “Charile, nisam znao da Êeπ
skoËiti s visoke skakaonice. Odredio sam to
pravilo zbog toga πto sam pomislio da bi ti to
mogao uËiniti.”
Zakoni ljubaviKad se Bog naselio meu izraelski narod u
pustinji, sa sobom je donio kovËeg pun pravila i
odredaba.
Zaπto je On to uËinio? Da li zbog toga πto
je izraelski narod bio gomila nevaljalih ljudi koji
su stalno htjeli praviti neke nepodopπtine? Ne.
On je znao da Êe neki moæda poæeljeti slijediti
Sotonu i njegova pravila, i da Êe im to donijeti
velike boli i patnje. On je to uËinio zbog onoga
πto bi oni mogli uËiniti, zato πto je volio svakog
pojedinog izmeu tih pustinjskih lutalica, baπ
kao πto voli i svakoga od nas. n
Blizu kuÊe mojih bake i djeda nalazilo se
gradsko kupaliπte s mnogo svjetlucave vode i
djece koja su se smijala. Bazen je bio podijeljen
u dva dijela — plitki i duboki dio. Otkrio sam
kako je pliÊak mjesto gdje ima najviπe
aktivnosti, gdje su se djeËaci i djevojËice igrali
razliËitih igara, uokolo bacali lopte na
napuhavanje te pod vodom pravili stoj na glavi
dok su im noge strπale u zrak i izvan vode.
Meutim, na samom kraju dubokog dijela
Ëekalo je neπto Ëudesno. Bila je to visoka
skakaonica kakvu joπ nikad nisam vidio. Ona se
uzdizala visoko, visoko, visoko gore — sve do
plavog neba. Poput ljestava koje seæu u oblake.
Moj djed bi me dovezao do bazena,
ostavio me da tamo provedem poslijepodne, a
prije nego bi otiπao, svaki put bi izgovorio iste
rijeËi: “Uæivaj, Charlie. Lijepo se igraj. Pazi se i
nemoj skakati s one visoke skakaonice.”
Meutim, jednog dana mi je onaj
duboki dio bazena neprestano
zapinjao za oËi... Visoka skakaonica se
uzdizala do neba i pogled na nju
oduzimao mi je dah. Divio sam se
tijelima koja su se okretala u zraku i
vriπtala prije veliËanstvenog urona u
hladnu vodu.
Djed nema pojma koliko sam
narastao od proπle godine. —
razmiπljao sam. — Vrijeme je da
iskusim nove avanture saËuvane
samo za djeËake koji su zapravo veÊ
mladiÊi.
Visok i moÊanHodao sam uz rub bazena sve
dok nisam doπao do podnoæja visoke
skakaonice. Polako i mirno penjao
sam se stubama koje su vodile do
vrha. U mom svijetu, svijetu s mojim
pravilima, ja sam bio najhrabrija i
najodvaænija osoba. Upravo sam se spremao
pokazati svom djedu, i svima ostalima koji
moæda budu primijetili moj pothvat, da nitko
neÊe govoriti Charlieju Millsu πto da radi te da
je on sam svoj gospodar.
Uz nervozni smijeπak na licu podignuo
sam ruke i zakoraËio u prazninu.
©tivo za djecu
Boæji zakoni ljubavi
24 • ADVENTISTI»KI PREGLED
RijeËiljubavi“A on jenaπe bolestiponio, naπeje boli na seuzeo.”(Izaija 53,4)
UTORAK
Razmislite o susjedstvu oko vaπe πkole ili crkve. Na koje bi naËine vaπa skupinamogla pomoÊi tom susjedstvu? Odaberite jedan projekt te ga odradite, zajedno sodraslima iz vaπe πkole ili crkve koji Êe vas povesti u tome.
Primjena
»etverogodiπnji Bobby nije bio naviknut da
bude bolestan. Cijele dane je jurio po kuÊi i
dvoriπtu, igrajuÊi se utvrde sa svojim starijim
bratom Billyjem.
“Bobby?” pitala je njegova majka dok je
promatrala svoje inaËe gladno dijete kako sada
odlazi od stola postavljenog za veËeru. “Jesi li
dobro? Malo si jeo...”
Bobby je odmahnuo glavom: “Grlo me boli.”
Majka je zagrlila svog mlaeg sina. “Odvest
Êu te na pregled lijeËniku.” rekla mu je.
Topli veËernji zrak godio je Bobbyjevom
licu dok je automobil putovao cestom prema
bolnici Seoul Sanitarium and Hospital u
predgrau grada Seoula u Koreji. Majka i otac
su sluæili kao misionari u toj prekrasnoj zemlji
divnih ljudi.
Dr. George Rue bacio je pogled na
Bobbyjevo grlo i odmahnuo glavom. “Jasno mi
je u Ëemu je stvar”, rekao je. “Jednostavna
operacija, i Bobby Êe biti kao nov.”
“Ne!”, povikao je Bobby i prekriæio ruke
preko prsa.
“Ali to je samo jedna jednostavna
operacija!” uvjeravala ga je majka. “Ti Êeπ
spavati i neÊeπ niπta osjetiti.”
“Ne!” ponovio je Bobby, iako mu je veÊ i
izgovaranje same te rijeËi stvaralo bol u grlu.
Stariji brat Billy stajao je u blizini i sluπao
razgovor. On je znao da je dr. Rue dobar
Ëovjek i da bi mogao pomoÊi bratovom bolnom
grlu. Znao je da Bobbyju neÊe biti bolje bez te
operacije pa je iskoraknuo naprijed i rekao
neπto πto je svakoga zaprepastilo.
“Ja Êu iÊi s tobom, Bobby!” objavio je
najuvjerljivijim tonom velikog brata. “Dopustit
Êu lijeËniku da i na meni obavi operaciju. Tako
se neÊeπ morati bojati.”
Bobby je u tiπini promatrao svojega brata,
a onda ga upitao: “Stvarno?”
Billy je klimnuo glavom. “Bit Êu s tobom u
bolnici.”
Kroz velika dvokrilna vrataSljedeÊeg dana je dr. Rue uπetao u
bolniËku Ëekaonicu sa πirokim osmijehom na
licu. “Bobby, jesi li spreman?”
“Spreman sam.” rekao je djeËak. A onda je
dodao: “I Billy dolazi.”
©tivo za djecu
Velika dvokrilna vrata“Znam.” rekao je dr. Rue. “Mi smo odluËili
da Billyju, s obzirom da Êe mu jednoga dana
biti potrebna ista operacija, pripremimo krevet.
Ti Êeπ se probuditi kraj njega nakon πto
operacija bude zavrπena.”
Sigurnog koraka Bobby i lijeËnik su proπli
kroz velika dvokrilna vrata operacijske dvorane.
Strahovi malog djeËaka su nestali. Njegov veliki
brat Êe to proæivjeti s njim.
Kad je doπlo vrijeme da Billy proe kroz
velika dvokrilna vrata, bila mu je potrebna
svaka trunka hrabrosti da podigne stopala i
korakne. Dati nekome obeÊanje bilo je jedno.
Ali odræati to obeÊanje pokazalo se kao veliki,
vrlo veliki izazov.
Nakon dugog vremena dvokrilna vrata su
se ponovno otvorila, a dr. Rue je izaπao sa
smijeπkom, zajedno sa starijim bratom kojeg je
Ëvrsto dræao u rukama.
“Evo vaπeg hrabrog djeËaka.” rekao je,
pruæajuÊi uspavanog djeËaka njegovom ocu.
“Moæete ga odnijeti u njegovu sobu i poleÊi ga
odmah pokraj Bobbyja. Obojica Êe za nekoliko
dana opet biti u redu.”
Otac se nasmijeπio i pogledao svojega sina,
prvoroenca. Ali tada je opazio neπto πto ga je
dirnulo u srce. Iz Billyjevih oËiju tekle su suze i
slijevale se preko njegovih rumenih obraza u
kosu. Hrabrost. Sigurnost. Odvaæne rijeËi... Sve
je to bila gluma! Njegov sin se, zapravo, bojao
operacije, iako je svog mlaeg brata uvjerio da
je sve u redu.
Otac je proπaputao: “Hvala Ti, Boæe! Hvala
Ti πto si mi dao sina koji mi je pokazao πto je
Isus uËinio za mene.”
Zamjena u pustinjiIzraelskom narodu je bilo zapovjeeno da
u pustinjskom Svetiπtu prinosi dnevne, tjedne i
godiπnje ærtve Bogu. Te ærtve su trebale
podsjetiti svakog muπkarca, æenu i dijete na
strahovitu Ærtvu koja tek treba biti prinesena.
Jednoga dana Êe umrijeti — ali ne janje ili koza
— to Êe biti Isus! On Êe platiti cijenu za naπe
grijehe kako bismo mi mogli zauvijek æivjeti s
Njim na Nebu.
Isus je proπao kroz svoja vlastita velika
dvokrilna vrata kako bismo jednoga dana mi
mogli proÊi kroz biserna vrata Neba. n
ADVENTISTI»KI PREGLED • 25
RijeËiljubavi“Nemamo,naime,nekogavelikogsveÊenikakoji ne bimogaosuosjeÊati snaπimslabostima.”(Hebrejima4,15)
SRIJEDA
Podijelite se u skupine po dvoje pa neka svaki Ëlan nauËi neπto o svome paru: kakose voli zabavljati, Ëega se boji, πto æeli postati u æivotu i u Ëemu je darovit. Tadaneka svatko stane ispred skupine i predstavi svojega para, objaπnjavajuÊi kako Êe onbiti dobar radnik za Boga, uzimajuÊi u obzir njegove sposobnosti i slabosti.
Primjena
ZastupnikNalaziπ se u svojoj omiljenoj trgovini
sportske opreme i provjeravaπ ono πto ti se
svia. S obzirom da te trenutno zanima
promatranje ptica, pogled ti privuËe polica s
dalekozorima.
Jedan poseban dalekozor ti zapne za oko.
Uzimaπ dalekozor, podiæeπ ga do svojih oËiju te
poËinjeπ promatrati kutke i pukotine u trgovini.
Otkrivaπ svojega prijatelja Justina kako stoji
pokraj ribiËkog pribora i upravo ga æeliπ
zazvati, kad primijetiπ kako uzima malu kutiju
mamaca s pulta i stavlja je u dæep svojega
kaputa. Baciπ pogled na prolaz izmeu polica i
ugledaπ svog drugog prijatelja, Davida, kako se
za trenutak ogledava po trgovini, a onda
kriomice smjeπta par koænih rukavica u svoju
πkolsku torbu.
Ne moæeπ vjerovati da su oni to uËinili.
Oni su baπ nedavno razgovarali o tome kako bi
bilo lako ukrasti neπto iz trgovine sportskom
opremom gospodina Larsona. Mislio si da su to
bile samo prazne priËe.
Sada si, kroz taj jaki dvogled,
upravo bio svjedokom kako su tvoji
prijatelji doista uËinili ono o Ëemu su
priËali i ukrali neπto iz te trgovine.
Oni te gledaju s oËekivanjem i Ëekaju
da naËiniπ neki korak. Ti znaπ da je
pogreπno krasti; meutim, s druge
strane, æeliπ im se svidjeti i æeliπ da
misle kako si cool. Stoga se ogledaπ
oko sebe, vidiπ kako gospodin Larson
pomaæe nekom drugom kupcu na
blagajni, a onda kradom stavljaπ
dalekozor u svoju πkolsku torbu.
Bez snaTe noÊi ne moæeπ spavati. PoËinio si
prijestup i osjeÊaπ se uæasno. OdluËujeπ vratiti
dalekozor Ëim ujutro ustaneπ.
Dok otkljuËava prednja vrata svoje
trgovine, gospodin Larson te pozdravlja s
osmijehom. “©to te dovodi tako rano?” pita te.
S nelagodom se smijeπiπ i izmiπljaπ izgovor
kako æeliπ vidjeti jesu li kanui joπ uvijek na
rasprodaji.
Jednom kad si unutra, brzo kreÊeπ k polici
s dalekozorima i, dok gospodin Larson
otkljuËava svoju blagajnu na drugoj strani
trgovine, izvlaËiπ dalekozor iz svoje πkolske
torbe i stavljaπ ga na njegovo mjesto na polici.
A tada Ëujeπ kako ti gospodin Larson
dovikuje: “Trebam na minutu otiÊi gore u ured.
Ukoliko bilo πto trebaπ, zaËas Êu se vratiti.
Moram ukljuËiti sustav video nadzora kojeg sam
proπli tjedan ugradio. Oh, da, kanui se nalaze na
onoj strani...”
Krv nestaje iz tvojega lica, a tvoje ruke
odjednom postaju hladne. Gospodin Larson ima
snimljene tebe i tvoje prijatelje kako kradete
njegovu robu. Ono πto on nema jest snimka od
prije nekoliko trenutaka — kako vraÊaπ
dalekozor natrag na njegovo mjesto.
Minutu kasnije gospodin Larson se vraÊa
iz ureda i nalazi te kako Ëekaπ kod blagajne.
Dok mu prilaziπ pognute glave, izgovaraπ
sljedeÊe rijeËi: “Gospodine, moram vam neπto
reÊi...”
DokazKasnije u policiji pregledavaju video-snimak
od dana kad si ukrao dalekozor. Inspektor vidi
tvoje prijatelje kako kradu robu. Vidi i tebe
kako stavljaπ dalekozor u svoju πkolsku torbu.
Ali tada gospodin Larson gasi video-player i
pokazuje na snimljenu traku. “Ima neπto πto
niste vidjeli, πerife”, govori. “DjeËak koji je
ukrao dalekozor donio je taj isti dalekozor i
vratio ga sljedeÊeg jutra. Zamolio me da mu
oprostim.”
Inspektoru se na licu pojavljuje πiroki
osmijeh: “Oh, pa to je dobra vijest!”
Gospodin Larson je tako postao tvoj
zastupnik ili posrednik — netko tko te
predstavlja pred nekom drugom osobom.
U pustinjiU pustinjskom svetiπtu izraelski narod je
imao posrednike koje su nazivali sveÊenicima.
Danas mi imamo samo jednog Posrednika
izmeu Boga i ljudskog roda: Isusa Krista. On se
stalno nalazi u nazoËnosti svojega Oca, radeÊi
izravno s Njim, osiguravajuÊi pritom da tvoje
molitve za oprost grijeha ujedno uklanjaju dokaz
o tvom grijehu. n
©tivo za djecu
26 • ADVENTISTI»KI PREGLED
RijeËiljubavi“Ili zar neznate da jevaπe tijelohram DuhaSvetoga?”(1. KorinÊa-nima 6,19)
»ETVRTAK
Pretvorite svoju sobu u “Restoran Nova Zemlja”. Ispiπite na ploËi jelovnik sastavljenod hrane kakvu Êete naÊi na Nebu. Pored naziva svakog jela nacrtajte to jelo. Sjetitese da na Nebu niπta neÊe povrijediti niti uniπtiti æivotinje. Stvorite jela razliËitihneobiËnih naziva. Ne zaboravite i na zdravi slatki dodatak!
Primjena
Savao se oko Ëela Ëvrsto omotao
pokrivalom za glavu i πkiljeÊi pogledao prema
suncu koje je sjalo svom snagom. Kasnio je i
bio je svjestan toga.
“Bræe!” rekao je svojim suputnicima dok su
konjska kopita i kotaËi kola drobili kamenito
tlo. “Æelim stiÊi u Damask do zalaska sunca.”
Skupina æivotinja i ljudi æurno je nastavila
putovanje prema sjeveru, ostavljajuÊi za sobom
oblak praπine.
Njihov voa Savao bio je na zadatku — da
uπutka one koji su se usudili propovijedati o
»ovjeku Ëije je ime bilo Isus. On je veÊ Ëuo za
tog “navodnog” Spasitelja ljudskog roda. »uo je
ljude kako govore o Njegovim
“navodnim” Ëudima i ustanku iz
mrtvih nakon πto je bio razapet na
kriæu.
Savao se nasmijao u sebi.
Zamislite da vjerujete takvim
besmislicama — da potpuno zdravi i
pametni ljudi æele πtovati Boga kojega
se moæe tako lako ubiti.
Odjednom je Savao zapazio kako
pustinja izgleda svjetlijom nego πto je
bila prije koji trenutak. »inilo se kao
da se sunce pribliæava, a jaËina
njegovog sjaja kao da se pojaËavala iz
trenutka u trenutak. No, tada je
svjetlost postala zasljepljujuÊom, a
Savao je pao iz svog sedla na tlo,
pokuπavajuÊi zakloniti lice od
tajanstvene bljeπtave svjetlosti.
“©to se to dogaa?!” viknuo je.
“Savle!” odjeknuo je glas iz sáme
svjetlosti. “Savle, zaπto me progoniπ?”
“Ja progonim Tebe?” odgovorio
je Savao drhtavim glasom u kojemu
se osjeÊao strah. “Ja Te Ëak ni ne znam. Tko si
Ti?”
“Ja sam Isus kojega ti progoniπ.” Glas iz te
svjetlosti nastavio je govoriti. “A sada ustani i
hodi u grad, i tu Êe ti biti reËeno πto moraπ
uËiniti.”
Tada je, jednako tako brzo kao πto je i
doπla, svjetlost iπËeznula — ostavljajuÊi Savla da
kleËi na tlu okruæen zbunjenim pogledima.
Njegovi suputnici su Ëuli glas, ali nisu vidjeli
nikoga niti su razabrali bilo koju rijeË. Samo su
zapazili da je njihov voa pao na zemlju te da
razgovara sa zrakom.
Kad su pomogli Savlu da se pridigne,
otvorio je oËi. Meutim, sada je umjesto blistave
svjetlosti vidio samo tamu.
“Pomozite mi!” zamolio je sav isprepadan.
“Molim vas, pomozite mi.”
Tako je Savao nastavio put prema
Damasku, ali sada kao slijepac kojega su vodili
dok je, tresuÊi se od straha, u mraku napipavao
svoj put.
Promijenjena osobaU Damasku je Savao sreo Ëovjeka koji se
zvao Ananija. Ananija je rekao Savlu da ga je
Bog poslao da izlijeËi Savlove oËi od sljepoÊe. I
nisu samo Savlove oËi bile izlijeËene — i njegovo
je srce bilo izlijeËeno od ljutnje i mrænje koju je
osjeÊao prema Boæjem narodu. Taj susret na
putu za Damask toliko je utjecao na Savla da je
Ëak promijenio i ime. On viπe neÊe biti poznat
kao “Savao, progonitelj Boæjeg naroda”, veÊ kao
“Pavao, voa Boæjeg naroda”.
Kad se licem u lice susretnu s Isusom,
ljudima se uvijek neπto dogaa. Taj susret je
rijetko kada tako dramatiËan kao ovaj, da vas
blistava svjetlost obasja dok se nalazite na
pustinjskoj cesti, ili da Ëujete glas koji vam
govori. Taj je susret obiËno viπe poput tihog
glasa koji odzvanja u vaπim mislima, koji vam
pomaæe da shvatite neπto πto dotad niste shvatili
i razumijete ono πto nikada prije niste razumjeli,
te vam pomaæe da se uhvatite u koπtac s
problemima u πkoli ili kod kuÊe.
Evo jedne zanimljive zamisli. Ukoliko Bog
æeli æivjeti u naπim srcima — a to znaËi u naπim
mislima i djelima — πto mi time postajemo? Tako
je; mi postajemo “Boæja kuÊa” — hram.
HodajuÊi, govoreÊi, loptajuÊi se, vozeÊi bicikl,
sluπajuÊi iPod — mi smo hram Sveviπnjeg Boga.
To znaËi dvoje, πto je vrlo vaæno: prvo, mi
moramo osigurati da naπ “hram” bude mjesto
prikladno za Boga, da On moæe æivjeti u njemu;
i drugo, imamo prednost da predstavljamo
(posredujemo — sjeÊate se?) Boæju ljubav
drugima.
Hvala Ti, Isuse, πto æeliπ æivjeti u naπim
srcima! n
©tivo za djecu
»istiti iznutra prema van
ADVENTISTI»KI PREGLED • 27
RijeËiljubavi“Bojte seBoga izahvalite mu,jer je doπaoËas njegovaSuda!”(Otkrivenje14,7)
PETAK
Neka netko iz vaπe skupine bude “otac” svima (πto znaËi da Êe svi ostali biti braÊa isestre). A onda neka svaki Ëlan izmisli grijeh koji je poËinio (laganje, varanje,ismijavanje nekoga i sliËno) te neka doe svome “ocu” i prizna svoj grijeh. Neka“otac” postupi prema grijehu kao pravi otac. To je naËin na koji nam Bog sudi.
Primjena
Bio je nizak rastom i karakterom. Kao
glavni skupljaË poreza iπao je uokolo i
prisiljavao svoje susjede da plate porez
omraæenim Rimljanima koji su silom zauzeli
njihovu zemlju. I ne samo to; on nije bio
poπten te je Ëesto uzimao i viπe nego πto je
bilo potrebno. Tako se obogatio. Je li onda
Ëudno πto su ga njegovi susjedi mrzili?
Jednog dana kad je Isus doπao u Jerihon,
Zakej je baπ bio u gradu i radio ono πto je
najbolje znao — varao ljude i liπavao ih
njihovog teπko zaraenog novca. »uvπi za
omiljenog UËitelja koji lijeËi bolesti i — πto je
bilo najviπe nevjerojatno — stvarno razgovara sa
siromaπnima i potrebitima, poreznik Zakej je
odluËio otiÊi i vidjeti tog »ovjeka.
S obzirom da je bio osoba koja
nikada nije dopustila da njegov
nedostatak visine bude zaprekom
njegovim visokim planovima,
prikupljaË poreza ogledao se
unaokolo i spazio drvo divlje smokve
baπ pored puta. Drvo je imalo jake
grane i dovoljno liπÊa da sakrije
njegovu znatiæelju. I tako se uspinjao
po drvetu, sve dok nije pronaπao
mjesto s kojega je imao nesmetani
pogled na put kojim je Isus putovao.
Naiπao je veliki UËitelj, okruæen
uËenicima koji su Ga pozorno sluπali,
skupinom nedavno izlijeËenih
bolesnih ljudi, grajom oboæavatelja
punih pitanja, pa Ëak i nekolicinom
izazivaËa. Zakej se nasmijao u sebi.
Naπao je doista mjesto s najboljim
vidikom.
Kad je doπao do drveta, Isus je
zastao. Polako, sa smijeπkom koji se
proπirio Njegovim od sunca
potamnjelim licem, pogledao je
prema gore — ravno u Zakeja. Poreznik se
samozadovoljno nasmijeπio.
“Dobar dan!” obratio se »ovjeku u
podnoæju drveta.
“Dobar dan, Zakeju!” odgovorio mu je
Isus.
Poreznik je protrnuo u nevjerici. On zna
moje ime! On najvjerojatnije zna i πto radim
kako bih zaradio za æivot. Vjerojatno zna da
varam ljude i liπavam ih njihovog teπko
zaraenog novca. Sada Êu zasigurno Ëuti
svoje!
“Zakeju!” nastavio je veliki UËitelj. “Brzo
sii dolje. Danas moram posjetiti tvoju kuÊu.”
©to? Je li On upravo rekao ono πto mislim
da je rekao?
Zapanjen, ovaj niski Ëovjek preπao je
dugaËak put od grane drveta na kojoj je sjedio,
sve do tla. “Ti æeliπ doÊi u moju kuÊu?” s
nevjericom Ga je upitao.
Krist je klimnuo glavom.
“Ovuda.” promucao je Zakej, pokazujuÊi u
smjeru ceste.
Ljudi nisu mogli vjerovati svojim oËima.
“Ma vidi ti to!” govorili su. “Isus ide u goste
jednom greπniku!”
Kasnije, nakon πto su Zakej i Isus proveli
neko vrijeme zajedno, tom malom Ëovjeku
dogodilo se neπto nevjerojatno. On je narastao!
Ne u visinu, veÊ po karakteru.
“Evo,” objavio je, “polovicu svog imanja,
Gospodine, dat Êu siromasima. I ako sam koga
u Ëemu prevario, vratit Êu Ëetverostruko.” (Luka
19,8)
Toga dana je u Jerihonu skupljaË poreza
Zakej susreo Suca Isusa licem u lice, a greπni
naËin æivota promijenio se zauvijek.
Pred SucemDoÊi Êe dan kada Êemo vi i ja stati na
Sudu pred Kraljem nad kraljevima i Gospodarom
nad gospodarima. To Êe se dogoditi kako bi se
cijelom svemiru otkrilo tko je kralj naπega srca.
Poput Zakeja, nepoπtenog skupljaËa poreza, i mi
Êemo stajati pred Bogom Ocem i Bogom Sinom.
Za nas je vaæno da sada pozovemo Isusa u naπe
srce kako bi nam na dan Suda On mogao
omoguÊiti ono πto je omoguÊio i Zakeju: stalnu
zajednicu s Njim.
Svia mi se ono πto Savao — koji je postao
apostol Pavao — kaæe o tom trenutku: “Dakle:
pristupajmo s pouzdanjem k prijestolju milosti
da primimo milosre i naemo milost za
pravodobnu pomoÊ.” (Hebrejima 4,16)
Sudnji dan? Samo neka doe! Mi smo
spremni. Spremni smo zbog toga πto Bog æivi u
nama! n
©tivo za djecu
»istiti od iznutra prema van
28 • ADVENTISTI»KI PREGLED
Donesite dalekozor na sastanak skupine. Pretvarajte se kako je to vrlo snaæandalekozor kojim moæete gledati sve do Neba, pa Ëak i u samo Nebo. Tada pozovitesve Ëlanove skupine da pogledaju kroz dalekozor i podrobno opiπu πto vide.
Primjena
RijeËiljubavi“Zlo se viπeneÊe Ëiniti,neÊe sepustoπiti nasvoj svetojgori mojoj.”(Izaija 11,9)
DRUGA SUBOTA
“Rado Êemo im pruæiti dom!” rekli smo
djevojËici iz naπe crkve koja nas je gledala s
oËekivanjem u oËima. “Mi nemamo ratoborne
æivotinje u naπem jezercu, a uËinit Êemo sve
πto je moguÊe kako bismo sprijeËili lisice i
pse da im se pribliæe.”
Tako su Daisy — mlada, bijela, æivahna
patka — i njezina sestra uπle u naπ æivot. Bilo
je to u kasnu jesen u Zapadnoj Virginiji, a
mnoge od æivotinja koje inaËe obitavaju na
naπem imanju veÊ su otiπle u toplije krajeve,
tako da smo bili sretni πto su nam se
pridruæile nove.
Meutim, smrt je ugrozila i goste na
naπem imanju. Jedne noÊi lisica je zgrabila
Daisynu sestru i teπko ranila Daisy. Brzo sam
u naπem dvoriπtu sagradio zaπtitnu ogradu.
Morali smo odræati Daisy na æivotu toliko
dugo dok ne naraste i bude u stanju preæivjeti
bez nas.
Prepuπtena sama sebiKonaËno je doπao dan kad smo
smatrali da je Daisy spremna brinuti se
o sebi. Iznijeli smo je iz sigurnosne
ograde u dvoriπte gdje sam je njeæno
stavio na travu. Tada smo se moja æena
i ja uspeli stubama do kuÊnog trijema, a
ja sam sjeo na klupu kako bih
promatrao πto Êe se dogoditi.
Daisy je napravila nekoliko koraka
u nepoznato i zastala. A onda se
dogodilo neπto πto nikada neÊu
zaboraviti. Okrenula se i poËela trËati —
trËati! — natrag u naπem smjeru. Uspela
se stubama i dopentrala se ravno u
moje krilo. Tu se Ëvrsto stisnula uz
mene.
Shvatio sam da to nije bio samo
obiËan zagrljaj. To je bila poruka od
jednog od Boæjih stvorenja. Daisy mi je
govorila: “Ti si bio jedino dobro u
mojem æivotu, i ja se viπe bojim æivjeti
bez tebe nego s tobom.”
Povratak kuÊiNekoliko tjedana kasnije vozio sam se
pokraj kuÊe vrlo ljubaznog Ëovjeka koji æivi u
okolici mojega grada. Njegovo ime je
gospodin Visco, a na njegovom posjedu se
nalazi golemo jezero ograeno drveÊem i
ogradom i ispunjeno patkama svih moguÊih
vrsta. To Êe biti vrlo sigurno mjesto za Daisy!
“Naravno!” rekao je gospodin Visco kad sam
ga pitao bi li htio imati joπ jednu patku.
Kasnije toga dana stavio sam Daisy na
zemlju odmah iza ograde koja je okruæivala
prekrasno jezero. Ona joπ nije vidjela jezero niti
patke koje su tamo æivjele.
Daisy se polako poËela uspinjati na malu
uzvisinu koja je gledala na jezero. Kad je stigla na
vrh, ugledala je to... Vodu kako blista na zimskom
suncu i patke koje plivaju, igraju se, gegaju se
uokolo i uæivaju u obilju hrane koja Ëeka na
obali.
A onda se dogodilo neπto nevjerojatno. Tada
sam shvatio kako Êe Nebo izgledati.
Kad su patke u jezeru ugledale Daisy, uz
radosni zbor kvakanja, kreπtanja i leprπanja,
poæurile su prema njoj. Naπoj maloj prijateljici
izrazile su dobrodoπlicu u svoju obitelj, poput
oca koji pozdravlja davno izgubljenog sina, poput
majke koja grli davno izgubljenu kÊer, i upravo
na naËin na koji Êe Boæji narod pozdraviti i
izraziti dobrodoπlicu tebi i meni u dvorima slave.
Patke su ljubazno okruæile Daisy i zajedno s njom
se proπetale do ruba jezera. Zajedno su jele,
zajedno plivale i zajedno se igrale. Za Daisy su
dugi mjeseci odvojenosti od njezine vlastite vrste
zavrπili. Napokon je pronaπla siguran dom.
Jednoga dana tamo goreJednoga dana Êe se Isus vratiti na ovaj svijet.
Baπ kao πto je Njegova ærtva na kriæu izbrisala
potrebu za zemaljskim Svetiπtem za Boæji narod,
tako Êe Njegov dolazak zauvijek izbrisati potrebu
da On æivi u naπem svijetu, zbog toga πto Êemo
mi poËeti æivjeti u Njegovom.
Kad stignemo u tu ObeÊanu zemlju, i ti i ja
Êemo hodati uz prekrasno kristalno more. Tada
Êemo vidjeti pripadnike naπe obitelji, naπe
prijatelje i sve voljene. Oni Êe nas ugledati i
potrËati nam u susret kako bi nas pozdravili, a
svi mi zajedno potrËat Êemo da bismo zauvijek
bili s Isusom i æivjeli s Njim u zemlji gdje nema
straha, smrti ili plaËa.
Sin roditelja misionara,
Charles Mills, vlasnik je i
ravnatelj Sluæbe za medijsku
produkciju “Christian
Communications” sa
sjediπtem u Berkeley
Springsu u Zapadnoj
Virginiji. Autor je 45 knjiga
i stotina novinskih Ëlanaka.
©tivo za djecu Ponovno zajedno