adventisti»ki broj 2 • 2011. pregled · 2011. 10. 31. · adventisti¨ki pregled • 3...

ADVENTISTI»KI PREGLED • 1

ADVENTISTI»KI

PREGLEDBroj 2 • 2011.

Kako preæivjeti krizuBeznae je jadan izborNoÊ kad se Isus molio za tebe

PREGLED

2 • ADVENTISTI»KI PREGLED

Pogledajte oko sebe i shvatitÊete da viπe niπta nije lako. Udanaπnjem poslovnom svijetumorate raditi dvostruko viπeza istu plaÊu koju biste za

upola manje rada dobivali prije samodeset godina — a to je tek poËetaknevolja. One nisu prisutne samo naposlu, veÊ i u vaænijim podruËjima naπegæivota.

Mjesne crkve imaju problema viπenego ikada. U nekoÊ stabilnim crkvamamiπljenja se razilaze zbog manje ili viπevaænih pitanja. Najtuænija od svega jepustoπ koju avao dovodi u obitelji. »inise da se danas svatko suoËava s velikimizazovima.

Osobno sam u proπloj godiniiskusio viπe nevolja nego u cijelomdosadaπnjem æivotu. Ali ne æalim se,barem ne viπe. To je stoga πtosam shvatio da nas Isus æelidovesti u takve æivotne prilike ukojima Êemo priznati da mi viπene moæemo niπta. Kada doemodo te toËke, imamo izbor:nastaviti se boriti sami, ilizatraæiti pomoÊ Isusa Krista,naπeg Gospodina i Spasitelja,najveÊeg Rjeπavateljaproblema u svemiru.

U veljaËi 2010. godineiskusio sam ono πto samtada smatrao najgorimdanom svojega æivota.Vrlo jednostavno,izgubio sam nadzor nadsvojim æivotom.Pokuπavao sam sesuoËiti sâm sa svimizazovima,povremeno traæeÊiBoga za pomoÊ,buduÊi da samadventistiËkikrπÊanin. Zbogekonomske krize idrugih okolnosti moj posaoje vrlo loπe napredovao, naπamjesna crkva naπla se usred svoihproblema, a moj duhovni æivot nije bioonakav kakav je trebao biti. Nisam imaoodnos s Isusom kakav sam trebao imati ikakav je On nudio.

Bit Êe nevolja...U ovim posljednjim danima Sotona

ima viπe moÊi da uzrokuje nevolju negoikada prije u povijesti Zemlje. Naπ“protivnik, avao, obilazi kao riËuÊi lav,traæeÊi koga da proædere!” (1. Petrova5,8) Ali deveti redak nudi nadu:“Oduprite mu se Ëvrsti u vjeri, znajuÊida vaπa braÊa po svijetu podnose istepatnje!”

Zahvalan sam πto mogu podijeliti svama Ëinjenicu da su goleme kuπnjekoje mi je Gospodin dao proπle godineojaËale moju vjeru te je moj odnos s

Bogom bolji nego ikad. Dok mi senove kuπnje pribliæavaju, neprestanouËim da “ja ne mogu... ali Onmoæe”. Ovo je znaËajno stoga πto,kako se naπi problemi uveÊavaju,tako se i naπe molitveumnoæavaju. A πto se viπemolimo, to viπe vidimo kakoBog radi u naπim æivotima dabi odgovorio na te molitve.To pak osnaæuje naπu vjerui daje silu naπemusvjedoËenju o nadi iohrabrenju za druge!

Milijuni ljudi naovoj Zemlji doæivljavajuprobleme svakoga dana.Ne znaju ono πto miznamo i ne poznajuIsusa. Naπa svrhapostojanja u ovomdijelu povijesti jest daim to objavimo!Nikada prije nije bilobolje vrijeme dagovorimo ljudima oIsusu, nego πto je todanas. On nam æeli datipobjedu i veÊu silu dazavrπimo ovaj posao

kako bismo se maknuli sovog planeta.

Problemi svih vrsta idalje Êe dolaziti i okolnosti

na ovoj Zemlji Êe se samopogorπavati. Ali, slava Bogu, ta iskustva

Êe samo uveÊati naπu vjeru doknastavljamo traæiti odgovore i zaπtitu uNjemu.

Terry Anderson

Aktualno

Nikada prije nije bilobolje vrijeme da govorimo

ljudima o Isusu, negoπto je to danas.

Prijatelji, ako ste poput mene,ponekad pogledate uokolo i pitate se:“Proæivljava li itko ovakve nevolje kakveja proæivljavam?” Kratak odgovor je: “Da.”


ADVENTISTI»KI PREGLEDGLASILO KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

AdventistiËki pregled je dvomjeseËnik Jadranske unijekonferencija KrπÊanske adventistiËke crkve. Cilj mu jeprenositi vijesti iz Crkve i iz religijskog svijeta, kao inapise duhovne naravi koji su u skladu s naukom Biblijei kojima je cilj pridonijeti Ëitateljevom duhovnom rastu.

Naπe je poslanje uzdiÊi Isusa Krista donoπenjem izvjeπÊao Njegovoj neusporedivoj ljubavi i djelovanju udanaπnjici, pruæanje pomoÊi da Ga ljudi bolje upoznajui prenoπenje nade u Njegov skori dolazak.

RijeË izvrπnog urednika

Æivot na kreditnukarticu

Dragi Ëitatelji AdventistiËkog pregleda,Pred vama je drugi ovogodiπnji broj naπeg crkvenog

glasila. Tema ovog broja — “Kako preæivjeti financijsku krizu?”— vezana je ponajprije uz pojam krize, a srediπnji Ëlanakgovori o svjetskoj gospodarstvenoj krizi i novËanim i drugimnevoljama koje su zadesile najveÊi dio svijeta.

Mnogi ljudi æive na dug, obilno koristeÊi kredite ikreditne kartice — nekada u borbi za preæivljavanje, a nekada unekontroliranom troπenju bez pokriÊa. Od ovih problema,naæalost, nismo iskljuËeni niti mi, vjernici KrπÊanskeadventistiËke crkve. Ali kad je u pitanju duhovnost, postojiopasnost da se i kod nje nekada rukovodimo naËelom “nakredit”, πto moæe biti pogubno za naπ duhovni æivot. Krozizbor Ëlanaka i æivotnih iskustava æelimo progovoriti kako senositi s krizama na mnogim æivotnim podruËjima.

Krize mogu biti raznolike, od razvikanih financijskih dokrize identiteta, obitelji, braka, druπtva, morala i duhovnosti.Æelimo naπim Ëitateljima podastrijeti biblijske odgovore nakrize koje haraju u ovom drugom desetljeÊu dvadeset i prvogstoljeÊa. Uz ovu temu donosimo i druge Ëlanke, aktualnosti izbivanja s podruËja Jadranske unije konferencije KrπÊanskeadventistiËke crkve.

Kad promatramo Kristove metode rada i evangeliziranja,vidimo da im je glavna svrha rjeπavanje krize u ondaπnjojsvakodnevici. Moæda nam najljepπi uvid u Kristove odgovorena krize ljudi onog doba donosi Ivanovo Evanelje. Krist nijedopuπtao da Mu obilje posla zamagli pogled na ljude. Njemu jeËovjek bio najveÊa vrijednost i uvijek je najviπe cijeniopojedinca. Osluπkivao je ljudske potrebe, uoËavao krizna stanjai u skladu s potrebama odmah djelovao. Tu je bio kljuËKristovog uspjeha u radu s ljudima.

U prvom poglavlju Ivanovog Evanelja Isus otkrivaprogram svojega poslanja na Zemlji. U drugom poglavljuzadovoljava potrebu na svadbenoj sveËanosti, rjeπavajuÊi takodruπtvenu i duπevnu krizu. U treÊem poglavlju On rjeπavaproblem krize identiteta. Iako je Nikodem bio uËen i poznatËovjek onog doba, Isus mu kaæe da se mora nanovo roditikako bi umirio svoje srce i naπao pravi smisao. U Ëetvrtompoglavlju On gasi duhovnu æe i rjeπava krizu morala, vraÊajuÊiSamarjanki smisao æivota, osjeÊaj vrijednosti i druπtveni ugled.U petom poglavlju On lijeËi oduzetog u Bethezdi i rjeπavazdravstvenu i duhovnu krizu jer mu opraπta grijehe. U πestom

ISSN 1331-9272

Godina XIX. (LXIII) • Broj 2 — 2011.

NakladnikKrπÊanska adventistiËka crkva, Jadranska unijakonferencija, RakovËeva 26, 10000 Zagreb

Glavni i odgovorni urednikmr. Branko BistroviÊ

Izvrπni urednikNeven KlaË[email protected]

UredniπtvoBranko BistroviÊ, Mladen JuriËeviÊ, Neven KlaËmer,SreÊko KuburiÊ, Kristina Laco, Marija Skobe,Zvonko VirtiË, Miroslav VukmaniÊ

Telefon 01/3764-533 • Telefaks 01/2361-901

Lektura i oblikovanje Miroslav VukmaniÊ

Korektura Brankica VukmaniÊ

Cijena ovog broja: 15 kn

Tisak TIPOMAT, 2011.

poglavlju Ëini Ëudo hranjenja pet tisuÊa muπkaraca i joπ baremtoliko æena i djece, rjeπavajuÊi krizu tjelesne i duhovne gladi.Pitanje koje si trebamo postaviti jest: Imamo li i mi danastakve ljude oko sebe? Ima li danas takvih potreba u naπojokolini? Pozvani smo pomoÊi ljudima u otklanjanju posljedicakrize u tijelesnom i u duhovnom smislu. Zaπto? Zato πto namje Krist ostavio takav primjer. Ali ostavio nam je i obeÊanje daÊe On biti s nama i djelovati svojim Duhom da svjedoËimomijenjanju æivota i pobjeivanju kriza. Tome su svjedoËiliNikodem, Samarjanka, Ëovjek iz Bethezde i tisuÊe ljudi uproπlosti, ali i mnogi imenovani i neimenovani pojednici kojidanas — srca preobraæenih Kristovom ljubavlju — pobjeujusvakovrsnu krizu.

Neven KlaËmer



Kako preæivjetifinancijsku krizu?

Ëetvrtak 24. listopada 1929. Burza jenastavila svoj pad sve do najniæe toËke1932. godine.

Tek 25 godina kasnije, 1954., burzase vratila na razinu od prije 1929.AmeriËki ekonomist Richard M. Salsmanje rekao: “Svako tko je kupio dionicesredinom 1929. i dræao ih u svomposjedu, proveo je veÊinu svojegaodraslog æivota ËekajuÊi da im se cijenavrati na prvobitnu razinu.”1

Zbog nedavnog ponovnoguruπavanja svjetskih burzi mnogi sedanas brinu da bi se povijest moglaponoviti. Stotine i stotine milijardi dolarasu izgubljene. Tvrtke propadaju, anezaposlenost i zatvaranje poduzeÊa inadalje raste. Tvornice preklinju vlade zapoticaje. Svjetski voe su ozbiljnozabrinuti. Na poËetku krize je tadaπnjipredsjednik Sjedinjenih AmeriËkihDræava George Bush upozoravao: “»itavanaπa ekonomija je u opasnosti.” UgledniulagaË Warren Buffett je stanje nazvao“ekonomskim Pearl Harborom” i izraziozabrinutost da bi se Sjedinjene AmeriËkeDræave mogle suoËiti s “najveÊomfinancijskom krizom u svojoj povijesti”.Burzovni analitiËari su jednako zabrinuti.“Morate baciti povijesne knjige jer sezaista niπta ne moæe usporediti s ovim”,kazao je Jim Dunigan, glavni investicijskiduænosnik u PNC-u. Art Hogan, glavniburzovni strateg za Jefferies & Co., sloæiose s time da niπta poput ovog nismovidjeli joπ od Velike depresije. Hogan jerekao: “Ovome joπ nikada nismosvjedoËili. Nema zemljovida za ovo.”2

Bog ima zemljovidHogan je moæda u pravu kad govori

o ljudskoj povijesti, ali Bog imazemljovid za ovaj divlji predio. Prijemnogo stoljeÊa Boæji nadahnuti piscijasno su ukazali na to da Êemo uposljednje dane doæivjeti velikifinancijski preokret.

Zapravo, redci u Jakovljevojposlanici 5,1-5 zvuËe kao da su siπli snaslovnice juËeraπnjih novina. Pohlepapojedinaca i korporacija prouzroËila jefinancijsku katastrofu. Straπna bijedapogaa svijet dok su oni “u posljednjevrijeme” gomilali ili “skupljali blago”koje sada iπËezava.

Knjiga Otkrivenja takoer predviavrijeme ekonomskih poteπkoÊa.Upozoreni smo da “zemaljski trgovciplaËu i tuguju jer nitko viπe ne kupujenjihove robe”. DoÊi Êe vrijeme da “nitkone moæe ni kupiti ni prodati”, osim akose ne poklone Antikristu i Zvijeri.(Otkrivenje 18,11-17; 13,17) MnogiistraæivaËi Biblije u ovim tekstovimaprimjeÊuju znakovit uzorak: ekonomskakriza vodi k ekonomskom nadzoru, kojinaposljetku omoguÊuje prisiljavanje naoboæavanje. Ovo se upravo razvija prednaπim oËima.

Kako Êe se to dogoditi?Neki se pitaju: Kako bi se prisila na

oboæavanje mogla ikada dogoditi uSjedinjenim AmeriËkim Dræavama, zemljikoja toliko uzvisuje slobodu? Ljudi svojaprava na prodaju i kupnju, ili prava naoboæavanje i neoboæavanje ne predajuolako. Ali slijed kriza moæe takooblikovati naπu psihu da druπtvo moæepostati spremno predati gotovo sveslobode zbog obeÊanja o sigurnosti.

Pogledajte πto se dogodilo 11. rujna2001. godine. Kad je Kongres smjestadonio antiteroristiËke propise, naËinilismo golem korak naprijed premaOtkrivenju 13. Tajni pretresi domova iposjeda, pristup policijskih vlastizdravstvenim i financijskim podacimabez sudskog naloga, ispitivanje bezvjerodostojnog razloga, zatvorena sudskasasluπanja i zadræavanje u pritvoru naneodreeno vrijeme postali su stvarnostnakon 11. rujna.

Dodajte ovome odgovor svijeta naposljednje financijske poteπkoÊe: Ëitaveekonomije i gospodarske grane preuzetesu od strane vlada koje svoje Ëinovnikepostavljaju da nadziru kupnju i prodaju.

Neki tumaËe da su ovi potezi nuæniza zaπtitu druπtva. Moæda su uodreenom smislu u pravu. Ali, s drugestrane, ovo moæe biti dio avoljeg plana.Stvaranje kriza koje nemaju valjanarjeπenja stavlja nas u klasiËni πah-matpoloæaj. Bez intervencije vlade ranjivismo i izloæeni terorizmu i financijskomkrahu. A s intervencijom vlade stavljenismo u jednako opasnu neprilikugubljenja slobode.

Kako onda moæemo izbjeÊiSotonine zamke? Pogotovo kad vidimokako se gospodarstvo uruπava, a naπazemaljska dobra i slobode nestaju? KakoÊemo hraniti svoju obitelj? Kako Êemozadræati krov nad glavom? Ovo supitanja koja si postavljaju ljudi. HvalaBogu, Njegova RijeË nam govori kakomoæemo biti sigurni u vremenimanesigurnosti.

Tri naËina da se pripremimoNavest Êemo tri naËina na koje se

moæemo osigurati za vremena teπkihfinancijskih kriza.

J uËer je bila 79. godiπnjica krahaameriËke i svjetske burze 1929.godine (iz perspektive 25.listopada 2008.). Potpunarasprodaja dionica zapoËela je u

Tema broja


1. Pospremite svoju duhovnu kuÊuProvjerimo svoj odnos s Isusom. Je

li Isus prvi u naπem æivotu? Postojizakon fizike koji kaæe da dvije stvari nemogu zauzimati isto mjesto u istovrijeme. Ovo vrijedi i za duhovnopodruËje. Matej 6,24 nam kaæe: “Nemoæete sluæiti Bogu i bogatstvu!” Unaπem æivotu ima mjesta za samo jednogBoga. Ono Ëemu sluæimo Êe na krajuproæeti naπe misli, osjeÊaje i æelje.Oblikovat Êe nas kao osobu.

I Sotona ovo zna, pa potajicepostavlja zamke krπÊanima. Neke odnajuËinkovitijih zamki dovode krπÊanedo toga da ærtvuju svoju vjeru na oltarupohlepe. KrπÊani svoju najveÊu energiju,najbolje talente i sredstva koriste zasvemoguÊi dolar, umjesto zaSvemoguÊeg Boga.

Jednom sam upoznao Ëovjeka kojije Ëinio upravo ovo. Sjedili smo jedanpored drugoga u zrakoplovu. Tijekomnaπega razgovora on mi je rekao: “Ja nesluæim Bogu. Ja sluæim novcu.”

Bio je to inteligentan mladiÊ koji jeveÊ imao nekoliko diploma, a upravo jestudirao za odvjetnika — ali nedostajalamu je mudrost za vjeËnost. Nije shvatioprvo naËelo ekonomske sigurnosti: uËini

Boga prvim u svojemu æivotu. Ali to jemorao znati. Odgojen je u krπÊanskojobitelji, od strane adventistiËkihroditelja. No, naæalost, izabrao je novacumjesto Boga i napustio je crkvu.

Mnogi Ëine jednaku pogreπku. Sluæenovcu, dok bi trebali sluæiti Bogu. Rade iu vrijeme Boæje svete subote. Zadræavajudesetinu za sebe radije nego da imajupovjerenja u Boga. Slijede poslovneobiËaje svijeta, umjesto da slijede naËelaBoæje istine. A ironija svega toga je daÊe, unatoË svojoj ropskoj sluæbi novcu,izgubiti svoj novac u ekonomskom krahuili zasigurno onda kad se Isus vrati.Jedino πto Êe svatko od nas sa sobomponijeti na Nebo jesu karakter i naπodnos s Bogom. Kad pospremimo svojuduhovnu kuÊu, ulaæemo u vjeËnost.

2. Pospremite svoju financijsku kuÊuJedan od razloga zbog kojega je

gospodarstvo u rasulu jest πto su ljudiposuivali viπe nego πto su si moglipriuπtiti. Na to ih je navela pohlepazajmodavaca. Postoje mnoga biblijskanaËela prema kojima moæemopospremiti svoju financijsku kuÊu.Navest Êemo ih samo nekoliko.

Ne budimo duæni. “Duænik je slugavjerovniku.” (Izreke 22,7) Kada smonekome duæni, gubimo odreeni stupanjslobode. Ako joπ niste, otplatite svojekreditne kartice, kredite za automobile,hipoteke i sve druge dugove. PotroπaËkidug u Sjedinjenim AmeriËkim Dræavamatrenutno iznosi 2,6 trilijuna dolara, neuraËunavajuÊi u to hipoteke.

Prema rubrici “MarketWatch” WallStreet Journala, sljedeÊi veliki plimni valkoji Êe udariti burze je taj dug. “Dugkreditnih kartica je na rubu uruπavanja ion Êe biti sljedeÊa oluja koja Êe pomestikrhku financijsku industriju.”3 Ovo jevrlo zabrinjavajuÊe. Ekonomija je veÊpretrpjela niz financijskih tsunamija.Koliko ih joπ moæe podnijeti?

Ako ne æelimo biti robovi svojimzajmodavcima, prereæimo potroπnju,ærtvujmo se ako treba — i otplatimo

SADA NIJE VRIJEMEDA BUDEMO ©KRTI

PREMA BOGU.


svoje dugove. PoËnimo s najvaænijimdugom koji imamo, tako πto ÊemomjeseËnim otplatama priloæiti dodataniznos novca, sve dok ga ne otplatimo.Zatim novac koji mjeseËno prilaæemo umirovinski fond preusmjerimo u otplatusvojeg sljedeÊeg duga. S ovim dodatnimnovcem uskoro Êemo otplatiti svoj drugidug. Tada krenimo sa sljedeÊim, sve dokne otplatimo sve svoje dugove. Akobudemo slijedili ovaj plan, uskoro Êemobiti slobodni od duga i netako opasno ranjivi na velikaekonomska previranja.

Druga vaæna strategija jeimati neπto uπteenog novcaza hitne sluËajeve. ©to akoizgubimo posao ili serazbolimo te viπe ne moæemoraditi? StruËnjaci kaæu datreba imati uπteenog novcaza nekoliko mjeseci æivotnihtroπkova, kojemu moæemolako dostupiti.

Sada je dobro vrijeme zarazgovor s obitelji o naπemæivotnom standardu. Nije limoguÊe poËeti æivjetijednostavnije? Neka naπe“æelje” postanu naπe“potrebe”, i neka svaki novËiÊ kojizaradimo pripadne drugoj kategoriji.Moæda nam uopÊe ne treba velika kuÊaili dodatan automobil. Kad bismo ihprodali, to bi nam pruæilo velikoolakπanje i omoguÊilo nam da seusredotoËimo na druge prioritete, kaoπto su odnos s naπim voljenima i sBogom.

Moæda bismo trebali uz molitvurazmotriti Ëak i selidbu u seoskusredinu. Duh proroπtva je odavnoupozorio Boæji narod na opasnostivelikih gradova, pogotovo tijekomposljednjeg vremena. Dom na selu ili umalom mjestu moæe biti sigurna luka odgradskog stresa. Jasno je da bi Ëak i ustabilnim vremenima gotovo svatkomogao imati koristi od svjeæeg zraka iotvorenog prostora.

3. Pospremimo Boæju kuÊuVeÊina ljudi ima preokrenute

prioritete. Zarauju novac, troπe ga nasvoje potrebe i æelje, a tada razmatrajuπto bi od ostatka mogli priloæiti crkvi.Meutim, ako namjeravamo preæivjetiekonomski slom, Boæja kuÊa nam morabiti na vrhu prioriteta.

Ovo nije vrijeme da budemo πkrtiprema Bogu. Moramo se oduprijetiprirodnoj teænji da gomilamo novac.Sada je vrijeme da prema Boæjem djelubudemo najdareæljiviji.

zemaljska blaga i dopuπta nam da ihËuvamo. Ali, kad treba neπto za svojeDjelo, On traæi od nas da posegnemo udæepove i vratimo Mu Njegovo.

Ne moæemo uËiniti niπta bolje negoda dareæljivo ulaæemo u Boæje djelo.Pogotovo tijekom ovih nesigurnih ikriznih vremena. Zapamtite, πto bræeupoznamo svijet s Isusom, to Êe se Onskorije vratiti.

Isus dolazi uskoroNedavni dogaaji su

nepogreπivi podsjetnici daæivimo u posljednjim danima.Burze, banke i svjetskagospodarstva su ustrmoglavom padu. Napetostraste po cijelom svijetu. Umeuvremenu teroristipripremaju sljedeÊe napade.Ako nas uspiju uhvatiti u ovogospodarski ranjivo vrijeme,to Êe sigurno prouzroËitieksponencijalni kaos.

UnatoË svim divnimobeÊanjima, politiËari nemajuodgovore na ove probleme.Pogledajte milijarde dolara

koje su ubacili u gospodarsku “crnurupu” koja se samo sve viπe poveÊava.

Stoga Boæji narod mora pomoÊioËajnim muπkarcima i æenama dapronau jedini istinit odgovor. Ako ih neupozorimo sada, mnogi Êe pasti izravnou neprijateljevu zamku i prihvatiti laænogkrista kao iscjelitelja nevoljâ ovog svijeta.Ljudi trebaju znati ono πto vi i ja znamogodinama — Isus dolazi!

Danas je vrijeme, viπe nego ikadaprije, ne da paniËarimo, veÊ da imamopovjerenja u Boga i vjerno slijedimoupute koje nam je dao u svojoj RijeËi.Kada to Ëinimo, preæivjet Êemo sve πtose moæe dogoditi na financijskom træiπtu.Sâm Bog to jamËi.

1 Richard M. Salsman: “The Cause andConsequences of the Great Depression, part 1:What Made the Roaring ’20s Roar” u TheIntellectual Activist, lipanj 2004., str. 16.

2 Navedeno iz Ëlanka Alexandre Twina:“Stocks get pummeled”, napisanog 21. rujna2008. (money.cnn.com/2008/09/15).

3 Jennifer Waters: “Another shoe to drop:Bad credit-card debt could be next shot toeconomy, researcher says”; MarketWatch, 30.rujna 2008. (www.marketwatch.com.)

Gary Gibbs, potpredsjednikHope Channela; ovaj Ëlanak je

prilagoena inaËica propovijediiznesene u AdventististiËkoj crkvi u

gradu Clarksvilleu, Maryland,25. listopada 2008.

Ali to moæemo Ëiniti samo ako ti ija financiramo evaneoski rad. Ako nevraÊamo vjerno desetak i dobrovoljnepriloge, dopuπtamo Sotoni da vara iuniπtava ljude.

Kako, pitate se? Razmislite oovome: Bog je vlasnik svega — “Jahvinaje zemlja i sve na njoj.” (Psalam 24,1)“Moje je zlato, moje je srebro — rijeË jeJahve nad Vojskama.” (Hagaj 2,8)

Sve πto je Boæje vlasniπtvo, ulaæe seu spaπavanje i Ëinjenje dobraizgubljenom ËovjeËanstvu, kako bi sedoveli Kristu i vjeËnom æivotu. Sada midopustite da vam postavim jednopitanje: Ako Bog æeli ulagati svoje srebroi svoje zlato u spaπavanje duπa, odakleÊe ga uzeti?

Sjetite se, Bog nema dæepove.Jedini dæepovi koje ima za svoje blagojesu naπi dæepovi. On nam posuuje

NE MOÆEMO U»INITINI©TA BOLJE NEGO

DA DAREÆLJIVO ULAÆEMOU BOÆJE DJELO.

Jeste li znali da ljudi spremnijeodgovaraju na Boæji poziv u vrijemefinancijske nesigurnosti, negoli ustabilnim vremenima? Nije teπkorazumjeti zaπto. Jednom kad je zemaljskibog novca uklonjen, ljudi poËinju traæitipouzdanijeg Boga u kojega mogu imatipovjerenja. U ova vremena moæemoimati najviπe uspjeha dijeleÊi Boæjuposljednju poruku milijunima koji traæenadu.


Zemlja se okreÊe oko sebe, aponekad se Ëini da se todogaa i s naπim æivotima.Æivot je tako nesiguran. Kadneπto ne ide kako treba,

moæemo se osjeÊati nesigurnima iznutra. Akad sve ide dobro, neki se ljudi pitaju —umjesto da se u tim trenucima raduju —koliko Êe dugo to potrajati.

Zaπto jedni kroz ovaj nesiguran æivotprolaze sa sigurnoπÊu i sreÊom u srcu, doksu drugi uvijek tjeskobni i zabrinuti? Je lirijeË o tome da se odreene osobnostiusredotoËuju na pozitivno, dok drugesamo zamiπljaju negativne ishode? Akohodamo kroz vrt pun ruæa i gledamoreakcije ljudi, Ëini se da postoje oni kojiuzdiπu ushiÊeni njihovom ljepotom, ali ioni koji primjeÊuju koliko je trnje veliko ikoliko ima korova.

Dakle, πto ako ste jedan od onih“nesretnih” ljudi koji imaju sklonost bitiusredotoËeni na negativno? Moæete li iπtauËiniti u svezi s time? Morate li æivjeti svojæivot jednoliËnog neraspoloæenja, dokdrugi imaju viπe uæitka i æive æivot upunini koji vi propuπtate? U Izrekama 23,7piπe: “... Jer on je onakav kako u sebimisli.” Dakle, naπe misli utjeËu na to kakose osjeÊamo. Izvrsno! To nam pruæa snaguda uËinimo neπto sa sobom. Dakle,

pozitivne misli vode sretnijim osjeÊajima.Ali kako moæemo imati pozitivne misli kadæivimo u stalno promjenjivom svijetu kojinas moæe dovesti u okolnosti koje nam sene sviaju?

Na πto se moæemo osloniti kao nastabilno i nepromjenjivo, dok æivimo upromjenjivom svijetu? Kamo moæemousmjeriti naπe misli kako bismo bili radosnii osjeÊali se sigurno i zaπtiÊeno Ëak i dokæivimo na straπnom planetu? “Jer ja, Jahve,ne mijenjam se.” (Malahija 3,6) Biblija namgovori da postoji Onaj koji je nepromjenjivi stalan. Takoer znamo da je tajnepromjenjivi Bog Stvoritelj vrlo silan. Onima dovoljno sile da uËini da neπtopostane na Njegovu RijeË, πto je pokazaokad je stvorio svijet.

Ali, je li On povjerljiv Prijatelj? Je liBog netko na koga se svim srcem moguosloniti? Zasigurno je uËinio najviπe kad jedao svojega Sina Isusa da umre za nas. UIvanu 3,16 Isus kaæe: “Da, Bog je takoljubio svijet da je dao svoga jedinoroenog

Prigrliti nepromjenjivo

PriËa o dvije obiteljiOvo je priča o dvije obitelji — dvije obitelji koje su

jedna drugoj mogle biti vukovi, ali su izabrale nešto bolje.Početkom prošlog stoljeća jedna obitelj se iselila iz

Japana, a druga iz Švicarske. Obje su se naselile kodSan Francisca u Sjedinjenim Američkim Državama ipokrenule posao uzgajanja ružâ. Obje obitelji postale suuspješne u svom poslu. Njihove ruže bile su poznate potome što su dugo ostajale svježe u vazi.

Gotovo dva desetljeća ove dvije obitelji su bilesusjedi. Kad je prvi naraštaj otišao u mirovinu, uzgajalištaruža i obiteljski posao preuzeli su sinovi.

A onda su 7. prosinca 1941. Japanci napali PearlHarbor. Usred nemira i nesigurnosti vlasti su osnivalejapansko-američke logore za internaciju. Tada ješvicarsko-američki farmer rekao svom japansko-američkom susjedu da će, ako želi, paziti na njegove ružedok on bude bio u logoru. To je bilo nešto što je svakaobitelj naučila u crkvi: “Ljubi bližnjega svoga kao samogasebe!” (Marko 12,31)

— I vi biste učinili isto za nas. — rekao je svomprijatelju.

Sina da ne pogine ni jedan koji u njvjeruje, veÊ da ima æivot vjeËni.” Dakle,Bog nam je dao veliki dar — ali πto osjeÊaprema nama? U Jeremiji 31,3 Bog namkaæe: “Ljubavlju vjeËnom ljubim te, zato tisaËuvah milost.”

Tako je prekrasno biti voljen odstrane najsilnijeg BiÊa u svemiru! “Gledajtekoliku nam je ljubav Otac iskazao, da sezovemo djeca Boæja.” (1. Ivanova 3,1)“Moæe li æena zaboravit svoje dojenËe, neimat suÊuti za Ëedo utrobe svoje? Pa kadbi koja i zaboravila, tebe ja zaboravitineÊu. Gle, u dlanove sam te svoje urezao.”(Izaija 49,15.16) ©to da Ëinimo suoËeni stakvom ljubavlju? Ona je tolikozadivljujuÊa, toliko velika, toliko izvannaπeg punog razumijevanja. Hodajte u tojljubavi. Budite svjesni Njegovih ruku okovas. Bez obzira πto se u svijetu dogaa,ozraËje ove ljubavi vas moæe tjeπiti i nositi.

SreÊa postaje dar koji Bog stavlja uvaπe srce. Nju ne mogu ugasiti okolnosti,veÊ ona kroz iskuπenja postaje jaËa.Moæete je nositi sa sobom gdje god idete.“Ostavljam vam mir; mir, i to svoj, dajemvam. Ja vam ga ne dajem kakav svijet daje.Neka se ne uznemiruje i ne plaπi vaπesrce!” (Ivan 14,27) Dræite se Boga, zato πtose On dræi vas.

Kathlyn Schleifer

Nedugo zatim japansko-američka obitelj je odvedenau Granadu u Colorado. Centar za izdvajanje sastojao seod baraka s krovovima pokrivenim smoliranom ljepenkom,okruženima bodljikavom žicom i naoružanim stražarima upustoj okolini.

Prošla je puna godina dana. A zatim i druga. Pa itreća. Dok su japansko-američki susjedi bili u logoru,njihovi prijatelji su radili u svojim staklenicima. Uz vlastitiposao i skrb za susjedov, radni dani su im trajali i pošesnaest ili sedamnaest sati. I djeca su pomagala radećina susjedovom uzgajalištu ruža prije škole i vikendima.

Napokon je rat završio. Japansko-američka obitelj seukrcala na vlak. Putovali su kući — što li će tamo naći?

Na kolodvoru su ih dočekali njihovi susjedi. Kad sustigli kući, snebivali su se od čuda. Tamo su bile ruže: nesamo na svojim mjestima, već njegovane, bujne i zdrave.Takav je bio i bankovni račun uručen japansko-američkomocu.

Kuća je bila čista, a jednako tako i staklenik. Nastolu u dnevnoj sobi nalazio se savršeni pupoljak crveneruže, čekajući novopridošle da se rastvori — dar jednogsusjeda drugome.

Jack Canfield i Mark Victor Hansen

Na πto se mogu oslonitikada svijet djeluje tako

kaotiËno?


Svijet ide prema sveopÊoj krizi.Iako nitko ne zna kako Êe svetoËno izgledati, sa sigurnoπÊumoæemo reÊi da Êe je biti.Razmislite ponovno o proteklom

dvadesetom stoljeÊu. Tijekom prvepolovice naπ planet je bio rastrganekonomskim krahom i dvama svjetskimratovima. Tijekom druge polovice æivjelismo u stalnom strahu od TreÊeg svjetskograta. Dakle, nije za pretpostaviti da Êemo unovom stoljeÊu proÊi bez globalnih krizakoje bi se mogle pojaviti tijekom æivotaveÊine onih koji Ëitaju ovaj Ëlanak.

Biblija govori o sveopÊoj duhovnojkrizi koja Êe doÊi na svijet prije drugogIsusovog dolaska. Otkrivenje 13 opisujereligijsko-politiËku supersilu kojoj Êe bitidana “vlast nad svakim plemenom ipukom, jezikom i narodom”, i kaæe da Êejoj se “pokloniti ... svi stanovnici zemlje”,umjesto da se klanjaju pravom Bogu.1

Druga supersila Êe narediti da svatko tkoodbije bogoπtovlje na taj politiËki korektannaËin bude ubijen, a onima koji preæiveovaj smrtni proglas bit Êe zabranjenokupovati i prodavati.2 Tada Êe biti: “»inikako ti kaæemo, ili neÊeπ jesti!” “Prilagodise, ili umri!”

To je globalna duhovna kriza! I akoje istina da je drugi Isusov dolazak blizu —kao πto Ëesto podsjeÊamo Ëitatelje — tadaje ova sveopÊa duhovna kriza joπ bliæe!

Kako ti i ja moæemo preæivjeti udarove krize?

Uvid ili shvaÊanjeTijekom posebno teπke krize u

mojem æivotu, prije nekoliko godina, jedanprijatelj mi je rekao: “Marvine, sjeti se daje kriza ujedno i velika prilika.”

Bio je u pravu. Svaka kriza, odnajmanje do najveÊe, prilika je za duhovnirast. Svatko od nas ima karakterne mane i

Ëesto nas te mane odvedu u nevolju, πtosvakako ne volimo. Ali to nije svrha, negoje svaka kriza prilika za uvid u karakternumanu koja nam uzrokuje nevolje.

Pretpostavimo da se nekoliko mjeseciborite s financijskim neprilikama kakobiste otplatili dug na kreditnoj kartici. OvaviπemjeseËna kriza daje vam uvid u to daimate karakternu manu. To je prilika zavaπ duhovni rast — ako obratite pozornostna manu i ispravite je.

Jedna æena u Oklahoma Cityjusagradila je betonski zid oko jednogormara u svojoj kuÊi, Ëime ga je pretvorilau skloniπte od tornada. Ona i njezinaobitelj sakrili su se u ormar kada je ubojititornado poharao grad 3. svibnja 1999. Iakoje kuÊa bila uniπtena, oni su preæivjeli. Bilobi nemoguÊe da ova æena uËini potrebnepripreme na dan kad ih je oluja pogodila.Morala se pripremiti prije toga.

Jednako je s nadolazeÊom svjetskomkrizom. Za nju Êemo biti pripremljeni akopomalo ispravljamo naπe karakterne mane— danas, sutra, prekosutra. Bit Êe prekasnoako budemo Ëekali dok kriza ne udari.

Bogu je stalo da nam pomogne dasteknemo uvid tako πto Êe nas osvjedoËitio naπim manama. Isus je rekao: “On Êe,kad doe, dokazati svijetu zabludu sobzirom na grijeh.”3 Dakle, dobra molitvakoju moæemo izgovarati svakog dana jest:“Boæe, pomozi mi da danas bolje shvatimsvoje karakterne mane kako bih mogaopostiÊi napredak u njihovom ispravljanju.”

PreobrazbaNo, imam loπe vijesti za vas. Sâm

uvid nije dovoljan da bismo ispravili naπekarakterne mane. One su predubokoukorijenjene u naπoj psihi da bi to bilomoguÊe. Trebamo pomoÊ izvana!

Dopustite mi da postavim neobiËnopitanje: Zaπto ne πtedite novac tako da

prestanete kupovati gorivo za svojautomobil? ReÊi Êete: “Zato πto mojautomobil ne moæe voziti bez goriva!” Toje toËno, i zato je to pitanje glupo. Gorivoje izvor sile izvan vaπeg automobila, kojemorate stavljati u vaπ automobil kako bivozio.

Znamo da i mi jednakofunkcioniramo u tjelesnom smislu —umrijet Êemo ako ne jedemo, jer hrana jeenergija koja daje gorivo naπemu tijelu. Alimoæda Êe vam biti iznenaenje da istonaËelo vrijedi i za naπ duhovni æivot.Potrebno nam je duhovno gorivo kakobismo se borili s naπim duhovnimnedostacima, a ta energija ne prebiva unama prirodno niπta viπe nego tjelesnahrana. Ovo duhovno gorivo moramo dobitiiz vanjskog izvora.

Neki od nas pokuπavaju nadvladatisvoje karakterne mane bez ovog vanjskogizvora snage. Ali to je beznadna zadaÊa,pogotovo s naπim najokorjelijim manama.Zato se prvi korak kod anonimnihalkoholiËara sastoji u tome da kaæu:“Priznajemo da smo nemoÊni predalkoholom.” Moæemo zamijeniti ime bilokoje karakterne mane umjesto “alkohola”.

Problem je s naπim umom iemocijama. Biblija kaæe da smo bez Bogarobovi naπim zlim æeljama.4 Svaki ovisnikzna koliko je to istinito. Bilo da je rijeË oovisnosti o alkoholu, hrani, kockanju,seksu ili drogi, naπe neukroÊene æelje nasvuku prema njima i mi ne moæemo reÊi“ne”.

Radosna vijest je da je Bog izvorvanjske sile koju trebamo da bismopobijedili grijeh. Isus je ovu silu usporedios duhovnim novoroenjem. “Tko seodozgo ne rodi, taj ne moæe vidjetikraljevstva Boæjega.”5 I Pavao je pisao:“Nemojte se prilagoavati ovomu svijetu!Naprotiv, preobliËavajte se obnovomsvoga uma.”6

Pripremimo se zanadolazeÊu krizu

Najvaænije je da znamo da nas Bog voli, da je strpljiv s namai da Êe ostati uz nas tijekom cijelog naπeg puta k pobjedi.

Tema broja


Mentalna obnova, emocionalnapreobrazba — to je ono πto ti i ja trebamokako bismo pobijedili naπe grijehe iovisnosti! A Bog je izvor sile koja tupreobrazbu Ëini moguÊom.

Zapamtite ovo naËelo sljedeÊi put kadse budete oËajniËki borili da izbjegneteprepuπtanje iskuπenju koje se neprestanoponavlja. Zatraæite Boga Njegovu silu.Recite Mu: “Boæe, ja sam nemoÊan nadovom kuπnjom. Molim Te, daj mi duhovnusilu koju trebam kako bih je nadvladao.” Izvlastitog iskustva vam mogu reÊi da Êe Bogodgovoriti na tu molitvu. On Êepromijeniti vaπ um i osjeÊaje i pobijeditÊete.

PonaπanjePonekad se naem u prigodi da se

prepustim karakternoj mani Ëak i nakonπto sam dobio uvid u nju i zatraæio BogaNjegovu silu da je pobijedim. Nekad samzbog toga bio jako razoËaran, ali nauËiosam nekoliko drugih stvari koje moguuËiniti, a koje mi pomaæu da nadvladamsvoje loπe navike. Vjerujem da Êe sljedeÊatri savjeta biti korisna i vama.

NauËite sve πto moæete o odreenomproblemu. Pronaπao sam mnogo pomoÊi uknjigama i snimkama predavanja ipropovijedi u kojima su govorili ljudi kojisu se borili s istim problemima koji muËe imene. »esto objasne problem na naËin nakoji ja nisam gledao na njega i ondakaæem: “ZnaËi, to se dogaalo u mojemæivotu!” Takav uvid Ëini nadvladavanjeproblema lakπim. Takoer, ti ljudi predlaæustrategije za pobjedu o kojima nisamrazmiπljao, ali koje, kada ih koristim,djeluju!

Dakle, otiite u knjiænicu i izaberiteneku knjigu o vaπoj odreenoj kuπnji7.Ponekad Ëak i knjige svjetovnih autoramogu pruæiti vrijedne uvide.

Pronaite duhovnog pokrovitelja.Osobu koja ispunjava ovu ulogu nekinazivaju “mentorom”, drugi “duhovnimËuvarom” ili “pokroviteljem”. Naziv nijebitan. Od velike pomoÊi mi je bilodijeljenje svojih borbi s nekim “tko je veÊprokrËio taj put”. Pokrovitelj moæe pruæitiuvide i strategije koje mi nisu pale napamet. Joπ vaænije, ova osoba moæe pruæitiohrabrenje kad se osjeÊam obeshrabrenona svom putu napretka. AnonimnialkoholiËari i specijalizirani programipredlaæu pozivanje pokrovitelja kada sepotreba da “to uËinimo” Ëini preteπkom.Razgovor o kuπnji reæe njezinuemocionalnu snagu i tako je Ëini lakπom zanadvladati.

Najbolje je pronaÊi duhovnogpokrovitelja koji se borio s istimproblemima s kojima se vi borite. Takoerje vaæno pronaÊi nekoga tko vas neÊeosuivati. I, naravno, muπkarci bi se trebalipovjeravati muπkarcima, a æene æenama.

Dajte si vremena. Imam sklonostosjeÊati se vrlo jadno kad popustim kuπnjikoja me salijeÊe. Naravno, svi mi trebamodovoljnu koliËinu krivnje da bi nas navelada priznamo Bogu i ispravimo ono πto smokrivo uËinili drugima. Naæalost, buduÊi damislimo kako moramo pobijediti sveodmah, nastavljamo se biËevati krivnjomËak i nakon πto smo priznali i ispravilipogreπke.

Shvatio sam da je vaæno biti strpljivsa sobom, dopustiti si biti nesavrπen i datisi vrijeme za pobjedu. Bilo je potrebnomnogo vremena da razvijemo loπu navikukoja nas muËi; nije opravdano oËekivati daÊe nestati preko noÊi. Nikada ne bismotrebali biti zadovoljni time da ostanemo tugdje smo danas, ali dopustivo je biti tugdje smo danas. Trebamo si dati onolikovremena da nadvladamo naπe karakternemane koliko je bilo potrebno vremena daih razvijemo.

Prihvatimo Boæju milostOvo me dovodi do mojeg konaËnog

prijedloga za rjeπavanje karakternih mana.Oni izmeu nas koji se kaænjavajukrivnjom za svaku pogreπku, takoer misleda nas Bog osuuje za te pogreπke. Istinaje da ih On ne odobrava. Ali On ne traæitrenutnu pobjedu.

Kako se onda Bog odnosi premanama tijekom procesa pobjeivanja tihmana?

To se zove “milost”. On nam opraπta.Biblija kaæe da “ako priznajemo svojegrijehe, vjeran je on i pravedan: oprostitÊe nam grijehe i oËistiti nas od svakenepravednosti.”8

To se moæe reÊi na joπ jedan naËin:Bog ne traæi savrπenu izvedbu — savrπenuposluπnost Njegovim zakonima — prije

nego πto Êe vam dati vjeËni æivot u svomkraljevstvu. To je ono na πto Biblija mislikad kaæe “da se Ëovjek opravdava vjerombez vrπenja Zakona”.9

Neki ljudi misle da to znaËi da semogu opustiti po pitanju svojih grijeha inastaviti uæivati u njima. To nije Boæjanamjera! Pavao je rekao: “©to Êemo daklereÊi? Da dalje ostanemo u grijehu da sepoveÊa milost? Daleko od toga! Mi kojiumrijesmo grijehu, kako da joπ æivimo unjemu?”10 Drugim rijeËima, apsolutno ne!Nakon toga objaπnjava kako krπÊani morajubiti vrlo aktivni u posezanju za Boæjomsnagom kako bi pobijedili svoje kuπnje.

Natrag na krizuMoæda se pitate kakve veze sve to

ima s pripremom za krizu. Ovo ima svemoguÊe veze s tom pripremom, pogotovopripremom za nadolazeÊu sveopÊu krizu.

Rekao sam da nas Ëesto naπe vlastitekarakterne mane odvedu u “male” krize skojima se suoËavamo svakog dana. Dakle,πto prije pobijedimo ove mane, to Êemo seprije ispetljati iz kriza koje nastaju. Asvaka pobjeda nam pomaæe u pripremiza veliku krizu koja dolazi.

Dakle, sljedeÊi put kada se naete unekoj nevolji, nemojte kriviti nekogadrugoga za problem. Umjesto toga, traæiteBoga da vam pomogne da shvatite je livaπa vlastita karakterna mana toprouzroËila. Ako je odgovor potvrdan, tadatraæite Njegovu preobraæavajuÊu silu dapromijeni unutarnje motive koji vas vode utakvo ponaπanje, i iskuπajte neke odpraktiËnih strategija za nadvladavanjekuπnje kad se ponovno pojavi. Predloæiosam ih nekoliko, ali moæete joπ mnogoviπe nauËiti iz knjiga i zvuËnih zapisa, kaoi od ljudi s kojima moæete razgovarati.

I najvaænije: zapamtite da vas Bogvoli, da je strpljiv s vama i da Êe ostati uzvas tijekom cijelog vaπeg puta k pobjedi.

1 Otkrivenje 13,7.82 Otkrivenje 13,15-173 Ivan 16,84 Vidi: Rimljanima 6,65 Ivan 3,36 Rimljanima 12,27 Ili pretraæite adventistiËke internet

stranice. NajveÊa baza podataka (preko 2100)zvuËnih snimki propovijedi adventistiËkihpastora nalazi se na stranici:www.audioverse.org

8 1. Ivanova 1,99 Rimljanima 3,2810 Rimljanima 6,1.2

Marvin Moore, urednik Ëasopisa“Signs of the Times” (Znaci vremena);

ovaj Ëlanak je iziπao 2001. godine itemelji se na knjizi istog autora: How

to Prepare for the Coming GlobalCrisis: A Spiritual Survival Guide.


Dana 14. travnja 2009.sjedila sam pokraj svojegaoca i gledala njegovposljednji izdisaj.Osamnaest mjeseci ranije

dijagnosticirana mu je amiotrofiËnalateralna skleroza, poznata podskraÊenicom ALS, ali i nazivom LouGherigova bolest. Nekoliko tjedananakon dijagnoze, jednog poslijepodneva,sjedila sam za kuhinjskim πankom svojihroditelja promatrajuÊi oca kako pravisendviË. Dok sam gledala kako maæenamaz na kriπku kruha, na um mi jedoπla pomisao da joπ malo neÊe moÊidræati noæ... ili stajati u kuhinji... ili jestisendviË.

— Tata, jesi li uplaπen? — izletjelomi je. Gotovo odmah nakon πto samizgovorila te rijeËi, poæeljela sam ihpovuÊi. To je glupo pitanje! — pomislilasam, ukoravajuÊi se u tiπini. Ne zastajuÊiniti trenutka pogledao me je pogledompunim uvjerenja i izrekao pet rijeËi kojesu promijenile moj æivot:

— Kelley, Bog zna πto radi.Ne sjeÊam se uopÊe πto sam rekla

nakon toga. Moje sjeÊanje togposlijepodneva u kuhinji zavrπava nanjegovim rijeËima. Nisam sigurna nijesam li potpuno shvatila πto je togadana govorio, ali sljedeÊih dvanaestmjeseci poruka je doπla do mene.

Nakon dijagnoze u jesen 2007.nagovarali smo oca da odmah prestanepouËavati svoje uËenike i ode umirovinu. Znali smo da Êe za πestmjeseci vjerojatno izgubiti dostapokretnosti. I tko ne bi, nakon πto primismrtnu dijagnozu, poæelio preostalovrijeme iskoristiti za odmor i uæivanje uæivotu?

Ali on je bio nepopustljiv. Htio jedovrπiti ono za πto je znao da Êe mu bitiposljednja godina pouËavanja.

PouËavanje je oduvijek bio tatinomiljeni posao. Kao srednjoπkolac

namjeravao je izabrati strojarsku struku.Ali tada, u svojoj maturalnoj godini,osjetio je snaæan poziv da postaneprofesor biblijskih predmeta u srednjojπkoli. I tako se, u jesen 1961. godine,

upisao na SveuËiliπte Andrews kako bistekao diplomu nastavnika. Dok jeboravio tamo, razvio je duboku ljubavprema Bogu i prouËavanju Biblije kojisu, zajedno s njegovim darompouËavanja, postali temelj njegovog 37-godiπnjeg staæa. U uËionici i u dnevnojsobi (sa skupinom za prouËavanje Biblijeu vlastitom domu) proveo je ostatakæivota pouËavajuÊi mlade o Bogu.

Trideset godina nakon πto je mojotac diplomirao na Andrewsu, i ja sampostala bivπa studentica togadventistiËkog sveuËiliπta. Godine 2000.stekla sam diplomu iz engleskog jezika.Odmah sam otiπla na dvogodiπnjumisijsku sluæbu u Englesku radeÊi zaAdventistiËki radio u svijetu. Tijekom tedvije godine predala sam se BoguodluËivπi da Êu biti misionarka i reklaMu da sam voljna iÊi bilo kamo usvijetu, πto god On odredi. Bila samiznenaena i vrlo uznemirena kad me jeu jesen 2002. odveo natrag u BattleCreek, moj rodni grad.

Nisam shvatila zaπto me Bog doveonatrag u Michigan, sve dok pet godinakasnije nisam poËela pomagati majci uskrbi za oca. Kroz dvogodiπnji slijeddogaaja Bog me je odvukao odzaposlenja s punim radnim vremenom, a2008. dobila sam honorarni posao snajfleksibilnijim rasporedom na svijetu.

Dakle, bila sam u savrπenimuvjetima da pomognem svojemu ocu udovrπetku njegove posljednje godinepouËavanja. Kako su se njegovemotoriËke sposobnosti smanjivale,vrijeme koje smo provodili zajednoznaËajno se umnoæilo. Iπla sam po njegau πkolu svakog dana. Zajedno smo ruËalikod kuÊe. (»esto sam ga hranila kako bimogao uπtedjeti energiju). Zatim bismoproveli ostatak poslijepodnevaocjenjujuÊi uËeniËke radove.

Tijekom posljednjeg dijela πkolskegodine, dok smo pospremali njegovu

Pet rijeËi koje supromijenile moj æivot

Osobno iskustvo

Profesor Ken Wilson


uËionicu (zamislite 37 godina biljeπki izbiblijskih predmeta!), rekla sam mu:

— Tata, trebao bi napisati knjigu oBogu.

Na kraju krajeva, æivio je i disao zaBoga gotovo Ëetiri desetljeÊa. Moj otacje odmahivao glavom smijeπeÊi se; njegovdar je bio pouËavanje, a ne pisanje.

Ali zamisao je ipak nekako zaæivjela.I kad ga je novinar mjesnih novinaintervjuirao u prigodi dodjele maturalnihsvjedodæbi na kraju godine, rekao mu jeda Êe sa svojom kÊeri napisati knjigu oBogu. Taj Ëlanak je iziπao u ËasopisuLake Union Herald, i otad su se ljudipoËeli raspitivati o “knjizi”.

Nekoliko tjedana kasnije, dok smoprovodili jedno poslijepodne zajednokod kuÊe, rekao mi je da uzmem papir iolovku. UËinila sam to i, na mojeiznenaenje, na licu mjesta mi jeizdiktirao kazalo za buduÊu knjigu.Nakon πto je zavrπio, upitala sam gakada æeli poËeti podrobnije raditi naknjizi. Slegnuo je ramenima i nasmijeπiose.

Nedugo zatim zavrπio je u bolnicizbog æestoke infekcije takozvanimzlatnim stafilokokom otpornim na πirokspektar antibiotika. Mislili smo da seneÊe oporaviti. Kad danas gledamunatrag, vjerujem da je Sotona pokuπaoubiti mojega oca zlatnim stafilokokomprije nego πto zavrπi knjigu. Vjerujem tozato πto je, nakon πto se ipak oporaviood infekcije, gotovo preko noÊi “izgubiojezik”. Odjednom nije mogao gutati ijedva je mogao govoriti.

Ipak, u takvom stanju je nekakopoËeo diktirati biljeπke za knjigu.Namjeravao je da svako poglavlje knjigeistakne razliËitu Boæju osobinu. I tako bisvakoga dana razmiπljao odreenovrijeme o jednoj od tema. Kad bi biospreman, jednostavno bi rekao:

— U redu, spreman sam.I tada bi diktirao cjelokupnu grau

za poglavlje (biblijske retke, poveznicena njih, navode iz spisa Ellen G. White)izravno iz glave — iz svoga sjeÊanja! Bioje to naporan posao, jer je njegov govorpostao vrlo nerazgovijetan i teπkorazumljiv. Ali na kraju je uspio proizvestidebeli sveæanj biljeæaka za svoju knjigu.

U jesen 2008. uzela sam njegovebiljeπke i poËela ih prepisivati. Bilo je tokao da pletem haljinu. Otac mi jepribavio potrebni materijal, a ja sam gaπivala. Kada bih zavrπila s poglavljem,stavili bismo ga na poseban stalak zaËitanje (buduÊi da viπe nije mogaokoristiti ruke), a on bi Ëitao ozarena lica.Zatim bismo zajedno radili naizmjenama. Ponekad je njegov govor bio

tako nerazgovijetan da je morao govoritislovo po slovo kako bismo shvatili πtoæeli reÊi, ili bi koristio posebno laserskoraËunalo pomoÊu kojega je tipkao rijeËi.I malo-pomalo, napisao je svoju knjigu.To su bili neki od najboljih tjedanamojega æivota.

Knjiga Freedom Fighter: How GodWins the Universal War on Terror(Ratnik mira: Kako Bog pobjeuje usveopÊem ratu protiv terora) bio jeoËev oproπtajni dar — konaËni doprinosnjegovom najboljem Prijatelju, Bogukojega je volio i kojemu je sluæio cijeliæivot. Iskustvo pisanja ove knjige s ocemdokazalo mi je da je ono πto je rekao oBogu u kuhinji onoga dana bilaapsolutna istina.

Bog je znao πto radi kad je momocu dao dar pouËavanja. Bog je znao πtoradi kad je meni dao dar pisanja. I Bogje znao πto radi kad me je suprotnomojim æeljama doveo natrag u BattleCreek. I ËineÊi to, On je preokrenuo

neπto πto je moglo biti jedna odnajporaæavajuÊih i najobeshrabrujuÊihæivotnih okolnosti u jedno od najljepπihi najnadahnutijih iskustava mojegaæivota.

Moj otac je umro na dan kad jeknjiga Freedom Fighter predananakladniku. Jako mi nedostaje, jer je onjedna od najveÊih osobnosti koju samikada poznavala. Ali nakon πto je zaspaou Gospodinu, kad god sam u kuπnji dabudem ljutita ili æalosna, joπ jednom gaËujem kako mi jasno govori:

— Kelley, Bog zna πto radi.I ja znam da je u pravu.

Kelley LorencinOvaj Ëlanak je iziπao u jesenskom

broju “Focusa”, Ëasopisa bivπihstudenata SveuËiliπta Andrews, 2009.

godine. Kelley je supruga DavidaLorencina i snaha Karoline i Jovana,

predsjednika nekadaπnje zajedniËkeUnije u Beogradu.

Dječak u vlakuNa nekoj maloj željezničkoj postaji u moj odjeljak ušao je dječak

od kakvih šest godina. Kratko me pozdravio, predstavio se i sjeo doprozora sučelice meni. Sjedio je potpuno bezbrižno i sa zanimanjempromatrao kroz prozor krajolik koji je promicao.

Nisam mogaoizdržati pa samupitao svojegasuputnika:

— Dječače,putuješ li čestovlakom?

— O, da! —odgovorio mi je.

Putovali smotako oko satvremena. Vlak jeveć prešao prekodva visoka mosta i kroz jedan jako dugačak i mračan tunel. No dječakse, očito, uopće nije bojao. Zadovoljno je gledao kroz prozor.

Ponovno sam mu se obratio:— Dječače, zar se uistinu ne bojiš? Nije li te strah voziti se u

vlaku sâm? Ta još si tako malen!Nato me dječak pogledao:— Zbog čega bih se bojao? Moj je tata strojovođa i nalazi se u

lokomotivi odmah ispred nas. On poznaje svaki tunel, svaki most isvaku postaju. Na sljedećoj silazim. Tamo je naša kuća. Sići ćuupravo na vrijeme za večeru.

Nije čudo što je ovaj dječak bio tako bezbrižan. Bio je u vlakukojim je upravljao njegov otac. Uzdao se u tatu da će ga sigurnodovesti kući.

Pouzdajemo li se i mi u našeg nebeskog Oca?


Onog kobnog dana u travnju1912. godine znamenitiTitanic plovio je prema NewYorku. Nitko nije ni slutioda Êe to biti posljednje

Titanicovo putovanje. Dok su motori radilipunom snagom, golemi brod je udario uledeni brijeg i polako poËeo tonuti. Nakraju je zavrπio u dubinama. Te kobneveËeri æivot je izgubilo viπe od 1500 ljudi.Mnogo toga je napisano o toj tragediji.

Jedna od sudbina je ona pukovnikaJessiea. Te noÊi pukovnikova æena nijemogla zaspati. Bila je udaljena tisuÊamakilometara od mjesta tragedije u sjevernomAtlantiku. Dok je zabrinuto iπËekivalasupruænikov povratak iz Engleske, obuzeoju je Ëudan predosjeÊaj. Iako je bilaumorna, nije mogla zaspati. Ustala je ranoujutro i molila se za supruga. Nije moglaznati da se upravo tog trenutka, daleko odnje, njezin muæ bori za æivot u ledenimvodama Atlantika. Dok se smrzavao,pomislio je: To je, dakle, to — æivotu jekraj. Upravo u trenutku kad je bio naizmaku snage, niotkuda se pojavio Ëamacza spasavanje. OËajniËki se uhvatio za rubËamca, a snaæne ruke izvukle su ga izoceana.

Blago muæu Ëija æena poznaje Boga imoli se za njega.

Blago æeni Ëiji muæ poznaje Boga imoli se za nju.

Blago mladima Ëiji roditelji poznajuBoga i mole se za njih.

SaËuvaj ga, molim TeDok sam bio djeËak, pokazivao sam

vrlo malo zanimanja za oËevu religiju. Alidobro pamtim kako sam petkom do kasnou noÊ viao oca kako u krilu dræi Bibliju iËita je. S vremena na vrijeme bi kleknuona koljena i tada sam sluπao odjeknjegovih molitvi: “Dragi Boæe, molim Te,blagoslovi mojega djeËaka. »uvaj ga. Vodiga k Isusu.” U mojim tinejdæerskimdanima oËeve su me molitve saËuvale dane Ëinim ono za πto znam da bih Ëinio daih nije bilo.

Jedno od najznaËajnijih poglavlja uBibliji nalazi se u Ivanu 17. U njemu jezabiljeæena Isusova molitva za Njegovnarod. U tom poglavlju iznesena je Isusovavelika Ëeænja da Njegov narod budespaπen. Prije nego πto je odveden predPilata i prije πibanja i Golgote Isus Krist jesvoju pozornost u molitvi usmjerio na —tebe. Te noÊi Isus se u getsemanskom vrtumolio za tebe. On je vidio Pilatovusudnicu i Golgotu — ali je razmiπljao otebi.

Njegova molitva nam govori onajveÊoj ljubavi u cijelom svemiru. “OËe,doπao je Ëas! Proslavi Sina svoga, da i Sintvoj proslavi tebe.” (Ivan 17,1) OËe,doπao je Ëas — Ëas moje smrti na kriæu,Ëas kad Êe borba izmeu dobra i zla bitikonaËno i u potpunosti zavrπena.

Boæji Sin je ponudio svoj æivot kaoærtvu na golgotskom kriæu. Trenuci Isusove

najveÊe agonije bili su trenuci NjegovenajveÊe slave. »as Njegove smrti bio je ËasNjegovog proslavljanja. Isus je koraËaoprema smrti ne kao poraæeni borac, veÊkao pobjedniËki vojskovoa. Cijeli svemirbio je svjedok vrhunskog izraæavanjaOËeve ljubavi. Na kriæu je Isus pokazaoljubav koja se ni sa Ëime ne moæeusporediti.

On je nosio porukuKad je Isus Krist bio podignut na

kriæu izvan Jeruzalema, On je time uputioporuku: Sotona je laæac, Bog je ljubav! Uspaπavanju ljudskog roda, boæanska ljubavne poznaje granice. Isusova molitva tenoÊi, zapisana u Ivanu 17, proæeta jeljubavlju.

Te noÊi Isus je za nas postavio trizahtjeva: “Sveti OËe, saËuvaj u svomeimenu one koje si mi dao, da budu jednokao mi!” (redak 11) Te noÊi Isus nijerazmiπljao o trnovoj kruni niti o raspeÊu.On je razmiπljao o tebi.

“Da svi budu jedno. Kao πto si ti,OËe, u meni, i ja u tebi, tako neka i oni unama budu jedno, da svijet vjeruje da sime ti poslao!” (redak 21) On se molio zajedinstvo svoje crkve. On se molio zaslogu. Najuvjerljiviji dokaz da je Isus Kristboravio na ovoj Zemlji jest promjena srca iæivota ljudi.

Odjek Isusove molitve ruπi granicevremena i govori mojemu srcu dok Gasluπam kako govori: “OËe ... neka i oni unama budu jedno, da svijet vjeruje da sime ti poslao.”

UpuÊujuÊi ozbiljnu molbu Ocu, Isusje izjavio: “Ne molim te da ih digneπ sasvijeta, veÊ da ih oËuvaπ od Zloga. Oni nepripadaju svijetu, kao πto ni ja nepripadam svijetu. Posveti ih istinom; tvojaje rijeË istina.” (redci 15-17)

Isus je zapravo rekao: Ne molim Teda se moji sljedbenici odvoje od svijeta usamostane ograene zidinama. Oni Êe bitiizloæeni kuπnjama i bit Êe navoeni daËine zlo. PrivlaËnost grijeha bit Êe stvarna.Na svakom koraku Êe ih napastovatiSotona. Bit Êe poticani da me zaborave.Njihov sustav vrijednosti moæe seporemetiti. OËe, ne molim Te da ihuzmeπ sa svijeta. Molim Te da se usredSotoninih najjaËih kuπnji, krozposveÊujuÊi utjecaj moje RijeËi, njihovasrca i umovi — promijene. OËe, molim Te

NoÊ kad se Isus molio za tebe

Duhovnost


da kroz moju RijeË njihovi umovi buduzaπtiÊeni od zla ovoga svijeta.

Mnoge knjige nadahnjuju, ali Biblija jenadahnuta; mnoge knjige posveÊuju, aliBiblija je posveÊena; mnoge knjige suhrana za um, ali Biblija je hrana za duπu;mnoge knjige nude smjernice za æivot, aliBiblija daje snagu za æivot.

Isus je time rekao: Na vrtuljku æivota,gdje je sustav vrijednosti poremeÊen — usvijetu gdje je dolje gore i gdje je goredolje — ispunite svoj um istinom iz BoæjerijeËi.

I kad nas æivot pritisne i naπevrijednosti izgube redoslijed, sjetimo seGetsemanija i one noÊi.

Molitva za jedinstvoIsus se najprije molio za jedinstvo

svoje crkve. Zatim se molio da muπkarci iæene u kovitlacu vremena posljetka, dokæivot bude napredovao grozniËavimkorakom, ne zaborave πto doista znaËivjeËnost.

Na kraju je dostigao vrhunac u svojojmolitvi: “OËe, htio bih da oni koje si midao budu gdje sam ja, zajedno sa mnom,da promatraju slavu koju si mi dao, jer sime ljubio prije postanka svijeta.” (redak24)

Razmislite s Ëime se Isus suoËio. Paipak, On nije razmiπljao o svojim patnjama,boli i samrtnom hropcu. On je razmiπljaoo tebi i meni. Isus je znao da poslije patnji,poslije odbacivanja i smrti, nastupa jutrouskrsnuÊa. Znao je da Êe uskoro otiÊi kuÊi.

On se po prvi puta odvojio odsvojega Oca. Od samog poËetka svojegljudskog postojanja Isus je duboko biosvjestan te odvojenosti. Da, On je mnogovremena provodio u molitvi. On jeprovodio vrijeme u poboænosti. Bio jeodvojen od svojega Oca viπe od trideset itri godine.

Na Maslinskoj gori je podigao ruke dablagoslovi apostole. I dok je On podizaosvoje ruke, sila jaËa od gravitacije ipokretaËke snage tisuÊa raketa poËela Gaje vuÊi u okrilje Neba. Sada On odlazikuÊi.

Vrata Neba su se otvorila uz pjesmutisuÊa ushiÊenih anela, i Isus Krist je uπaou slavnu raskoπ Neba. A tamo je pred Njimstajao Njegov Otac sa πiroko raπirenimrukama. Od ovog znaËajnog trenutka Otaci Sin su ponovno bili zajedno. Dok su sepribliæavali jedan drugom, u trenutkunajveÊeg ushiÊenja, cijelo Nebo jeutihnulo. Serafini i kerubini su uπutjeli,mnoπtvo anela je zanijemilo.

Aneli su se pripremili da ponovnopodignu svoje glasove u oduπevljenojpjesmi hvale. Ali Isus je podigao ruke ispustio ih. Za trenutak je πutke stajao predsvojim Ocem. On joπ uvijek nije htioprimiti oboæavanje anela. Joπ uvijek nijepoπao u OËev topao zagrljaj.

Isus je podigao probodene ruke irekao: “OËe, hoÊu da oni koje si mi daobudu sa mnom gdje sam ja. OËe, ne moguprihvatiti Tvoj topli zagrljaj, niti hvaluanela, dok ne saznam da Êe — zbog kriæana Golgoti, zbog moje ærtve — jednogadana moji sljedbenici sa Zemlje biti samnom.”

I Otac je odgovorio: “Sine, ærtva jeprihvaÊena.”

Istoga Ëasa aneli su ponovnozapjevali u zboru: “Dostojno je Janje kojeje zaklano.” (Otkrivenje 5,12)

Ako je one noÊi u Getsemaniju — ipored Pilatove sudnice i pored Golgotekoji su bili pred Njim; i pored Ëavala,biËa, trnove krune i kriæa koji su GaoËekivali — Isus toliko mislio o meni dase molio za mene, onda je sigurno da meOn neizmjerno voli. I ako me Isus takojako voli da tog davnog dana na Nebu

nije prihvatio OËev zagrljaj i stisak ljubavisvog nebeskog Oca — sve dok nije znaoda Êu ja biti tamo — onda ja æelim bititamo!

Kad se æivot Ëini beznaËajnim, kad tise vrti u glavi, kad te obuzimajuobeshrabrenja poput bijesnih valova, kadatobom ovlada potiπtenost — sjeti se onogvrta, sjeti se one noÊi i posluπaj odjekKristovih rijeËi: “OËe, htio bih da oni ...budu gdje sam ja.”

Sjeti se: Isus se moli za tebe! Dopustida te Njegova molitva nadahne da senikada ne obeshrabriπ.

Dok se Isus moli za tebe, uspjet Êeπ,moj prijatelju. Ne dopusti da te obeshrabreSotonine kuπnje. Isus se moli za tebe!Moæeπ biti spaπen! Moæeπ æivjeti vjeËno!Isus æeli da budeπ s Njim.

Mark Finley

Ono što si tiU prostoriji je bilo dvjestotinjak ljudi. Poznati govornik započeo je svoj

seminar tako što je podigao novčanicu od 50 eura. Pitao je:— Tko želi ovu novčanicu?Sve ruke su se podigle.

Nastavio je:— Ovih 50 eura dat ću

nekom od vas, ali ću prije toganešto učiniti.

Zgužvao je novčanicu i upitao:— Želite li je još uvijek?Sve ruke su i dalje bile podignute.— A kad učinim ovo?Bacio je novčanicu na pod i cipelama je zgazio. Podignuo ju je

izgužvanu i prašnjavu.— Dakle, želite li je još uvijek?Još uvijek su sve ruke bile podignute. Govornik je nastavio:— Dragi prijatelji, upravo smo naučili jako vrijednu pouku. Što god sam

učinio s ovom novčanicom, vi ste je i dalje željeli, jer ni u jednom trenutkuona nije izgubila na vrijednosti. U svakom trenutku ona vrijedi 50 eura.

Često nam se u životu dogodi da nas netko odgurne od sebe, dapadnemo nisko, da se osjećamo izgužvano i bačeni u blato. To su činjeniceiz svakodnevnog života. Ponekad se osjećamo bezvrijedni.

Ali, bez obzira što nam se u životu dogodilo, ili što nam se možedogoditi, mi nikada nećemo izgubiti na vrijednosti. Bili prljavi ili čisti,izgužvani ili izglačani, mi smo i dalje neprocjenjivi za one koji nas vole.

A Bog nas voli više od ičega na svijetu. On kaže: “Jer dragocjen si umojim očima, vrijedan si, i ja te ljubim.” (Izaija 43,4) “Ljubavlju vječnomljubim te ...” (Jeremija 31,3) “Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svogajedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima životvječni.” (Ivan 3,16)

Naši životi se ne vrednuju po onome čime se bavimo, koga poznajemoili kakvi smo, već prema onome što smo. Mi smo za Boga nešto posebno, ito ne smijemo nikada smetnuti s uma!

Objavimo to svim ljudima. Tko zna čiji život možemo dotaknuti, kojeslomljeno srce obradovati, ili kakvu nadu pružiti.


Neka mlada majka plaÊala jerobu u prodavaonici. Alinjezin petogodiπnji sinËiÊ jeimao neπto drugo na pameti.Smetao joj je: “Mama, moæe

li duh umrijeti?” Mora da je rekla ne, jer jeon nakon nekoliko trenutaka nastavio:“»ak ni od snajperskog metka?” Izbacio jete rijeËi kao da ih πalje upravo premasvojoj meti! Majka mu je morala ponovnoodgovoriti s ne. Bio je miran nekolikotrenutaka. Tada je rekao dovoljno glasnoda su ga svi u prodavaonici Ëuli: “Æelimbiti duh; tako neÊu umrijeti!”

OËito je taj maliπan imao sasvim lijepæivot, jer ga je æelio nastaviti. Ali, izgledada to nije sluËaj sa svim ljudima. Neki uæivotu imaju sve πto poæele. Njihov svijetse pretvara u besmisao. Dogaaji imizgledaju nepovezani, bez ikakve svrhe ilicilja. Oni dolaze do zakljuËka da je smrtjedini razumni odgovor na postojanje. Alioni nastavljaju æivjeti, jer se boje smrti!Drugi nikada nisu imali sve πto su æeljeli,ali i oni æive bez pravog smisla, neoËekujuÊi niπta bolje, izgubljeni u prostorui vremenu, bez nade u bolje sutra.

Beznae je nova filozofija naπeg doba.Ono je sliËno Ëaranju koje muπkarce iæene odvlaËi u najdublji pesimizam ikadapoznat na ovom planetu. A prodavaËibeznaa Êe vas zgrabiti ukoliko se nepazite.

Priroda nas je ostavila na cjedilu,kaæu oni. U svemiru nema nikoga. Ili akoima Boga, taj je napustio one koji suzagrizli udicu. Æivot je besmislen —apsurdan — samo loπa πala!

Mnogi osjeÊaju da su sami na Zemlji.Nema duhova da im pomognu. Nema niπtaπto ih spaπava, osim njihove majke-razuma.I πto prije prihvatimo te Ëinjenice, misleoni, bit Êe nam bolje. I tuænije.

Amerikanci su dugo odricalipostojanje smrti. Ali to nije iπlo. Smrt jepreviπe uvjerljiva. Izgleda da je danaπnjafilozofija ovo: “Ukoliko neπto ne moæeπpobijediti, prilagodi se. Smrt je kraj; dakle

— uËinimo je dobrom. Smrt moæe bitilijepa.”

Filozofija Europljana otiπla je korakdalje. Knjiæevnik i filozof Jean Paul Sartretvrdio je da je danas vjeπtina umiranjapretvorena u znanost. Postoje priruËnicikoji Êe vas pouËiti kako umrijeti ili kakopostati udovac/udovica. Na scenu dolazinovi naraπtaj specijalista — specijalisti zasmrt. Oni govore da smrt moæe biti nesamo nadzirana nesreÊa, veÊ i uspjeπnapriËa!

Ali, bez obzira na svu promidæbu,beznae odbija odstupiti. Danas su mnogiod tinejdæera tek melankoliËna skupina.Netko je rekao: “AmeriËkim maloljetnicimase dopuπta, Ëak se od njih oËekuje, dabudu melankoliËni; i po ovome oninadilaze svoje roditelje. Nema veÊihpesimista od djece optimista.”

I tako, beznae se πiri. Vjerovali iline, danas ima pisaca koji zarauju za æivotpromiËuÊi filozofiju beznaa. Beznaevidimo u suvremenoj umjetnosti isuvremenoj drami. Beznae je u glazbi.Beznae se samo pojaËava i sve viπe raste.

Ne treba dokazivati da beznaepostoji. Ali, zaπto ono postoji? ©to ga jestvorilo? I πto moæemo raditi s njim? To jeono πto æelimo znati!

IznenaujuÊe je da Ëak i neki odvatrenih zagovornika beznaa priznaju daono potjeËe od toga πto su oni uËinili odBoga — iz Ëinjenice da su se odvojili odNjega, ili su to pokuπali.

Jer, ako je Bog mrtav — ili ako nikadanije postajao, ili ako je æiv ali je otiπao izaboravio nas, ili Ga jednostavno nije briga— ima dovoljno razloga da bude potisnut.Ako nitko ne pokreÊe svijet, ako nitko neupravlja, ako smo napuπteni i sami usvemiru, ostavljeni da kujemo vlastitu sreÊukako znamo — kakvu tada imamo nadu?

Nije li to Ëudno: ljudi koji izgleda danisu dovoljno razboriti da prihvateËinjenicu da Bog postoji, dovoljno su bistrida shvate da im bez Boga ne ostaje niπtadrugo osim beznaa!

Vjerujte mi, nema niπta junaËkog uateizmu. Ateizam je priznavanje beznaa ivapaj za pomoÊ. Ateist je obiËno beznadnopreplaπen Ëovjek.

Svaki korak πto ga Ëovjek ËiniudaljujuÊi se od Boga, korak je u pravcubeznaa. Svaki put kad je Ëovjek odbacioBoæju rijeË i zamijenio je filozofijom kojusu osmislili ljudi, on je odbacivao svojunadu!

Danas ima umova, inaËe sjajnih, kojiodbijaju prihvatiti Ëin stvaranja onako kakoje prikazan u Knjizi Postanka. Teπko im jevjerovati da je Bog mogao stvoriti Zemlju iËovjeka, kako je to On objavio. Oni sepriklanjaju nekoj drugoj teoriji, iliprilagoavanju onoga πto Bog kaæe da sedogodilo. Ako se vjeruje u izvjeπtaj KnjigePostanka, kaæu, to razapinje i odvlaËiintelekt predaleko!

Ima i takvih, dakako, koji se viπe volepotpuno odvojiti od Boga. Oni viπe volevjerovati da se ovaj planet “dogodio”, i dase tako jednostavno “dogodio” i Ëovjek. Teiste umove nije moguÊe uvjeriti da senajobiËniji let zmaja po nebu dogaa tektako. Ili da se automobil kojega vozeproizveo sâm. A ipak, potvruju da jeljudski mozak neizmjerno sloæeniji, i tvrdeda se tek tako sluËajno tu naπao. Nije li toono πto razapinje um?

Ali, evo Ëinjenice za koju smozainteresirani. EvolucionistiËka misao jeizreπetana beznaem!

Zaπto? Nije li evolucija vjera u stalninapredak? Da, navikli smo sluπati o tomekako smo bili suoËeni s utopijama naπegvlastitog postanka. Ali, trebala su samodva svjetska rata da tu zamisao uËinesmijeπnom. JuËeraπnji optimisti postali sudanaπnji pesimisti — pitajuÊi se kako Êemouspjeti doËekati sljedeÊu godinu.

Beznae evolucije je vjera da jeËovjek nastao sluËajno i da ne ide nikamo,da u svemiru postoji tajnovita sluËajnost.Pa zaπto onda æivjeti?! Osim ako Êemoosvojiti taj svemir i otkriti izvanzemaljskisvijet. To Ëovjek pokuπava veÊ stotinu

Beznae je jedan izborZa najcrnjih dana Isus hoda pokraj nas i daje nam nadu —

ako Ga traæimo da nam pokaæe put.

Tema broja


godina — ali ozonska rupa je sve veÊa istrah je jaËi nego ikad.

S druge strane, ako je Ëovjek naËinjenna Boæu sliku, te ako ga Boæja moÊ moæeobnoviti kao takvog, tada ima nade. Imatoliko toga zbog Ëega vrijedi æivjeti!

Ali, ljudi su napustili Boga u æivotu imislima, a zatim tragaju za znakom izlazaiz beznaa koje su odabrali. I tako æivotpostaje opaki besmisleni krug!

Ipak, sve vrijeme Boæji Sin hoda krajnjih nudeÊi im ne izlaz, veÊ put. On kaæe:“Ja sam put, istina i æivot.” (Ivan 14,6)

Dolazimo do bîti problema. Vidjelismo da ljudsko beznae nastaje zbogodbacivanja Stvoritelja. Ali, zaπto su ljuditako samouvjereni u odbacivanju Boga, Ëaki ako to znaËi æivot u beznau?

To je jednostavno tako. Bog jepreviπe zahtjevan po prirodi stvari. Previπetraæi, zabranuje mnogo, a sam je daleko ivisoko.

PoteπkoÊa nije u tome da jekrπÊanstvo pokuπavalo i nalazilo ono πto jenedostajalo. Baπ nasuprot; ono je pronaπloda bude zahtjevno — a nikada nijepokuπavalo shvatiti Boga kao Stvoritelja isluπati Ga.

Vrlo malo ljudi, bez obzira na to πtokaæu, odbacuju Boga zato πto vjerovanje uNjega razapinje um. Muπkarci i æene seæele rijeπiti Boga da bi se rijeπiliograniËenja — Ëak svjesni da se zajedno sograniËenjima rjeπavaju sretne buduÊnosti,sigurnosti, smisla i nade! (Vidi Rimljanima1,18-22.28-32)

Beznae nije neizbjeæno. NaËin da seizlijeËi bol jest da se prestane s odvajanjemod Boga. (Vidi Izaija 59,1-3)

Bog je mrtav — govorili su ljudi prijenekoliko stotina godina. Ali, oni to nisusmatrali tragedijom. Tako se otvorio putËovjeku da on postane bog. Tada semogao osloboditi svih “ti-ne-smijeπ”. Mogaoje stvoriti boga viπe po svom ukusu —nekakvog bez ikakvih pravila!

ZnaËi, ako nema Boga, tada je svedopuπteno. Sve je dobro. Sve je u redu.UopÊe nema pravila. Svaki Ëovjek se vladapo svome, bez vrijednosti kojima teæi.Slobodno zacrtava svoj smjer. Ali, moreæivota je tako nemirno. A oni kojipokuπavaju po njemu ploviti, zastraπujuÊesu sami!

Da, tamo vani je hladno. Svatko tkoje bio tamo to zna!

Na prvi pogled ta zamisao o vladanjupo svojoj volji, bez ograniËenja i propisa,izgleda dobro. Ali, istina je da je najveÊebeznae ono koje uopÊe nema nikakvogsigurnog svjetionika. Bez svjetionikabrodovi mogu samo doæivjeti brodolom.

Nije li Ëudno da danas milijuni ljudiæive na samom rubu svoje nade? A beznade, kako Ëovjek uopÊe moæe disati?Nada nije neπto nestvarno, nesigurno,jedva vidljivo svjetlo daleko na izlazu iz

tunela. Nada je ono πto vam je potrebnoda uete u noÊ i izaete iz nje!

Ali, problem je bio loπe shvaÊen.Govorili smo o otkrivanju naπeg identiteta,o otkrivanju onoga tko smo — ali dvojba sene sastoji od toga tko smo, veÊ πto smouËinili. Naπ problem je u tome da smosagrijeπili; odvojili smo se od Boga. To jeono πto stoji izmeu nas i nade!

Pitanje: “Kako se mogu nadati?” istoje πto i pitanje: “Kako mogu preboljetiodvajanje?” Sâm Isus nam je to rekao: “Evostojim na vratima i kucam. Ako tko Ëujemoj glas i otvori vrata, uÊi Êu k njemu iveËerati s njim, i on sa mnom.”(Otkrivenje 3,20)

Beznae nije neizbjeæno. NaËin da seËovjek oslobodi od njega i put da se rijeπiboli jest prekinuti odvajanje. Nada je tu —

Još nismo stigli kućiStari misionarski par, koji je godinama radio u Africi, vraćao se u

New York nakon punog radnog vijeka. Nisu više bili zdravi. Pratio ih jeosjećaj poraza i obeshrabrenja; bojali su se. Onda su ustanovili da senalaze na brodu s predsjednikom Theodorom Rooseveltom koji sevraćao iz jedne od svojih lovačkih ekspedicija na krupnu divljač. Nitkona njih nije obraćao pozornost. Promatrali su razmetanjepredsjednikove pratnje, dok suostali putnici nastojali bacitibrz pogled na velikog čovjeka.

Dok je brod plovio širokimoceanom, stari je misionarrekao supruzi: “Nešto jepogrešno. Zašto smo mi uAfrici tolike godine životaposvetili vjernoj službi Bogu, anikome nije stalo do nas?Ovdje je čovjek koji se vraća izlova i svi su zaokupljeni njime, a nas nitko ni ne primjećuje.”

“Dragi, ne bi se smio tako osjećati”, rekla je supruga.“Ne mogu si pomoći; jednostavno ne izgleda pošteno.”Kad je brod pristao u New Yorku, predsjednika je pozdravila

glazba. Tu su bili gradonačelnik i drugi dostojanstvenici. Novine su bilepune vijesti o predsjednikovu dolasku, ali nitko nije primijetio starimisionarski par. Sišli su s broda i našli jeftin stan u četvrti East Side,namjeravajući sutradan potražiti neki posao od kojeg bi mogli živjeti.

Te večeri čovjek se slomio. Rekao je supruzi: “Ne mogu topodnijeti. Bog ne postupa pošteno prema nama.”

Njegova je supruga odgovorila: “Zašto ne odeš u spavaću sobu ito ne kažeš Gospodinu?”

Malo kasnije izišao je iz sobe, ali potpuno promijenjena lica.Supruga ga je upitala: “Dragi, što se dogodilo?”

“Gospodin je sa mnom riješio problem”, rekao je. “Kazao sam Mukoliko sam ogorčen što je predsjedniku priređena tako veličanstvenadobrodošlica, a nas nitko nije dočekao kad smo se vratili kući. Ali kadsam završio s molitvom, učinilo mi se kao da je Gospodin stavio rukuna moje rame i jednostavno rekao: ‘Ali, sine moj, ti još nisi stigaokući!’”

Autor nepoznat

uzmite je ako æelite! Zaboravite folozofijesvijeta i kupite nadu zabadava. (VidiOtkrivenje 3,21.22)

Isus je izvadio æalac iz beznaa. Onje i sam u njemu hodio. Tako seizjednaËio s naπim beznaem da su ljudi,kad su Ga vidjeli kako umire, mislili daGa je Bog kaznio. Oni nisu znali daNjegov uzvik: “Svrπeno je!” nije vapajporaza, veÊ uzvik pobjede. To je biouzvik koji znaËi nadu za svakog muπkarcai æenu kad je prihvate.

Nije li beznae bijedan izbor?Stoga, prijatelju Boæje rijeËi, sestro,

brate — izaberi æivot! Nije uzalud stariapostol Ivan uzviknuo: “Tko ima Sina, imaæivot.” (1. Ivanova 5,12)

George E. Vandeman


Duhovnost

Najduæa olimpijska trkaËkadisciplina, maraton, iznosi42.195 metara. Mnogo jeizmjena brojËane vrijednosti,ali udaljenost ostaje ista:

duga.Iz razloga koji mi nisu posve jasni,

maraton mi se uËinio dobrom idejom. Biloje to prije πest mjeseci. Lako je reÊi da.Lako je otiÊi na internet i registrirati se.Lako je proËitati knjigu o trËanjumaratona. Lako je reÊi ljudima da idetetrËati maraton. Lako je kupiti hlaËe,tenisice i majice.

Sâm maraton, naravno, neÊe biti takolagan, ali, hej — to je tek za πest mjeseci.Ima joπ mnogo vremena za pripremu.Mnogo vremena da se pripremim. Mnogovremena...

Onda su mi odjednom ostala samo tritjedna. Ne tri mjeseca — veÊ tri tjedna!Nekako sam se odupirao porivu dapaniËarim. Naravno da sam trenirao, aliduboko u sebi znao sam da nisamdovoljno trenirao. PoËela se uvlaËitiuzrujanost, a ja sam stao razmiπljati da svepremjestim ili potpuno otkaæem. Ali kakobih to rekao svom partneru Gerardu? Ilimojem mlaem bratu Robertu koji jevjerno trenirao kako bi mogao trËati samnom? Tu su i deseci ljudi kojima sam suvjerenoπÊu rekao, pomalo preponosno:“Da, trËat Êu maraton petog prosinca.”Kako Êu se suoËiti s njima? I kako Êu sesuoËiti sa samim sobom?

I tako sam otkazao svoj planotkazivanja.

Svoj posljednji dugotrajni treningistrËao sam dva tjedna prije velikog dana.Proπao sam veÊ dvadeset kilometara icijelim putem sam se osjeÊao odliËno.Pouzdanje je poËelo rasti. Ali znam da jemoje pouzdanje pomalo i trik koji Ëinimnad sobom. Znam da psihiËki imatematiËki postoji priliËna razlika izmeudvadeset kilometara i Ëetrdeset i dvakilometra. Takoer znam da su prva trimjeseca mojega treninga proπla bolje odposljednja tri.

Isprva je bilo oduπevljenja iuzbuenja zbog postizanja cilja. Nisam bioniti odvraÊen niti obeshrabrenzadirkivanjem nekih prijatelja koji susumnjali u mene. SjeÊam se, primjerice,kada sam prvi put rekao za maratonsvojem najboljem prijatelju Nathanu, da mije odgovorio: “Imaπ krizu sredovjeËnihgodina, a kad muπkarci imaju krizusredovjeËnih godina, onda kupe Harley-Davidson ili trËe maraton.”

Njegove rijeËi odbacivanja samo sujoπ viπe utvrdile moju odluËnost.

Prva tri mjeseca treniranja bila su zamene ponosno i uzbudljivo vrijeme. MojapluÊa i noge su ubrzano jaËali. Vrijeme jebilo sve kraÊe, a udaljenost sve veÊa. Moja

Pripremi se,pripremi se,pripremi se!

Pripremi se,pripremi se,pripremi se!


Vijesti iz Maruπevcaæivotinja s afriËkih praπnjavih ravnica.TisuÊe se kreÊu kao jedan. Pritisnuo samgumb “start” na svom satu, dubokoudahnuo i zapoËeo svoj put prema hotelu.

Na moje ugodno iznenaenje, prvapolovica utrke jednostavno je proletjela.OsjeÊao sam se ugodno, Ëak izvrsno.Vrijeme trËanja je bilo odliËno, iako nevrhunsko. UËinilo mi se da Êe moj prvimaraton proÊi izvrsno.

A tada se neπto poËelo dogaati.Upravo prije πesnaeste milje moje su nogepoprimile potpuno luciferski duh. Bila jeto potpuna pobuna jer su noge protivmoje volje prestale trËati. Odjednom samjednostavno stajao nasred ceste, dok sutrkaËi u desecima strujali pored mene.Rastezao sam svoje lisne miπiÊe ipokuπavao trËati. Niπta. Pokuπavao samhodati. Jedva se neπto dogaalo.

A onda su doπli grËevi i bolovi.Mogao sam osjetiti kako mi maratonizmiËe. U uæasu sam shvatio da se nalazimna udaljenosti od svega petnaestkilometara od hotela. Hodao sam πepajuÊisljedeÊih sat vremena, veÊinom zato πtonisam znao πto bih drugo radio. TrkaËi sunastavljali strujiti pored mene u stotinama.Ponovno sam pokuπao trËati. I dalje seniπta nije dogaalo.

Zato sam hodao i drhtao. Sve o Ëemusam mogao razmiπljati su moja tri mjesecauglavnom bezbriæne pripreme. Korio samsâm sebe zbog toga πto nisam odræao isturazinu discipline i oduπevljenja s kojomsam zapoËeo svoje treninge. Odmah sampoËeo uviati duhovne implikacije.Zapravo, to je jedino o Ëemu sam mogaorazmiπljati. Sa svakim teπkim korakom pitaosam se jesam li se jednako tako prevario uvezi sa svojim duhovnim stanjem ipripremljenosti. »inilo mi se gotovo kaoda se sve ovo dogodilo samo zato da bihimao nekoliko sati da zaista nesmetanopreispitam svoje duhovno stanje.

Od trenutka kad mi je ta misao doπlana um, nisam je se mogao otresti.

Nema zamjene za pripremu. Jedno jebiti vien na poËetnoj crti maratona;potpuno drugo je biti vien na zavrπnojcrti. Pobjednik se raa veÊinom u samoÊi.To se dogaa na dugim usamljenimtrËanjima, u rana jutra, za vrijemeumarajuÊih treninga i drhtanja u ledenojkupki (bez πale!).

Kada je rijeË o trËanju maratona, slikaje jedno, ali stvarnost je potpuno neπtodrugo.

Tako je i s krπÊanstvom.GovoreÊi o knjiæevnicima i

farizejima, Isus je rekao da — iako suhtjeli da ih ljudi vide kao pravedne (Matej6,5; 23,5) — zapravo su bili “punimrtvaËkih kostiju i svakog truleæa” (Matej23,27). Tada je dodao: “Tako se i viizvana Ëinite ljudima pravedni, a unutra

ste puni licemjerja i nepravednosti”(redak 28). Suprotno tome, psalmist jegovorio o iskrenom srcu i mudrosti udubini duπe (Psalam 51,6).

Farizejima je bila bitna samo slika.Meutim, Bog se ponajprije zanima za bît.RijeË je o razlici izmeu vanjπtine iunutraπnjosti. GovoreÊi o vjeri, vanjπtina jelaka i u usporedbi s tim beznaËajna.Unutraπnjost — istinska religija srca — to jeono πto doista vrijedi. Temeljita ipreobraæavajuÊa promjena unutraπnjostiuvijek Êe proizvesti odgovarajuÊi uËinak navanjπtinu. Obrnuto pak nije moguÊe.

Duhovno zdravlje i pripremljenostzadobiva se veÊinom u samoÊi.PojedinaËna duπa sama s Bogom —“Priprema je osobna stvar.” (Ellen G.White, Velika borba, str. 387). U samoÊi itiπini pronalazi se i njeguje stvarna religija.Junaci posljednjih dana, poput maratonaca,ne pojavljuju se niotkuda. Potrebno jevrijeme i predanost prije nego se nau usrediπtu pozornosti. Potrebna im je osobnapriprema.

Da, jedva sam zavrπio, ali mojmaraton je postao puno viπe od osobnefiziËke pripreme. Pokazao se vaænijim odrazraenih lisnih miπiÊa i sniæenog indeksatjelesne mase. Otvorio je prozor u mojuduπu. To je bio poziv na osobnu vjernost iosobno probuenje — sâm, u unutraπnjostibiÊa, u tajnosti srca. To je bio poziv namolitvu koja nije uæurbana, poziv naprestanak odlaganja prouËavanja Biblije ina neprijetvornu sluæbu. Bio je to poziv nakorjenito samoispitivanje i temeljituduhovnu inventuru.

Jesam li onaj tko mislim da jesam?Jesi li ti?

Jesam li spreman trËati ovu utrku?Jesi li ti?

Zavaravam li samog sebe o svomvlastitom duhovnom stanju? A ti?

Ovo su ispravna pitanja. A Isus imaispravan odgovor! “Zato i mi, opkoljenitolikim oblakom svjedoka, odbacimo odsebe svako breme i grijeh koji lako zavodi,te ustrajno trËimo na utakmici koja nam jeodreena! Uprimo pogled u zaËetnika izavrπitelja vjere, u Isusa.” (Hebrejima12,1.2 ) Jer, ponavljam, jedno je stati napoËetnu crtu maratona, a potpuno drugoje stati na zavrπnu crtu. Nemojte bitizadovoljni samo time πto izgledate kaopobjednik. Budite pobjednik!

“Pripravi se, Izraele, da susretneπBoga svoga!” (Amos 4,12)

Pripremi se. Pripremi se. Pripremi se!

David Asscherick, suosnivaËi ravnatelj instituta ARISE, centra

za misijsku obuku u Sonori uKaliforniji, redoviti je govornik na

3ABN-u i Hope TV-u.Izvor: www.adventistreview.org

prva utrka, pripremni polumaraton, proπaoje zaista dobro.

Zapravo, mislim da je proπaopredobro. Kad gledam u proπlost, sadaznam da me je gurnuo u udobni mir. PoËeosam razmiπljati i govoriti zaista glupe stvaripoput: “OsjeÊam se odliËno; mogao bihtrËati Ëetverosatni maraton veÊ sutra.”Pogreπno sam pretpostavio da Êe maratonbiti dvostruko teæi od polumaratona.

To je bila pogreπka zbog koje samuskoro poæalio.

I tako se moj reæim treniranjaposljednja tri mjeseca ublaæio. TrËao samneπto manje i neπto sporije. Zavaravao samse da sam spremniji nego πto sam bio.PreskoËio sam duga trËanja i sprintove.Viπe puta sam ostao u krevetu, ispodtoplih pokrivaËa, radije nego da krenem nasvoj jutarnji trening. Postao sam inertan.Dopustio sam da me juËeraπnji uspjehuljuljka u laæan osjeÊaj sigurnosti u vezi sdanaπnjom spremnosti.

I dok si trepnuo okom, ostalo je joπsamo tri tjedna do utrke. Nazvao samiskusnog mjesnog trkaËa da ga upitamkoliko bi mi vremena trebao trajatimaraton. Nije bio zadivljen mojimnadobudnim procjenama. Rekao jezloslutno: “Cilj tvojeg prvog maratona jesamo da ga dovrπiπ.”

Progutao sam slinu: “Samo da gadovrπim?”

“Da, samo da ga dovrπiπ.”Zahvalio sam mu i zaklopio sluπalicu.

Njegove rijeËi ostale su visjeti u zrakupoput groznog mirisa.

Stvarnost me je ubrzano poËelapreplavljivati. Razgovarao sam s ostalimtrkaËima. Svi su dali sliËne odgovore:“Stvarno ne moæeπ znati πto Êe ti sedogoditi s tijelom na dvadesetoj milji”,upozorio me Tony. “Kumulativna traumaod 42,195 kilometara nije πala”, dodao jeTim. Podsjetili su me da je prema legendita udaljenost ubila grËkog vojnika Fidipidanakon πto je donio dobre vijesti da su Grcipobijedili Perzijance na Maratonskompolju.

O-ou.Teπko sam progutao slinu i uputio se

na autobus. Doπao je taj dan. Sjedim utiπini veÊinu vremena dok autobus putuje42,195 kilometra dalje od hotela. Pet jesati ujutro. Protekle noÊi sam spavaomoæda samo Ëetiri sata, okreÊuÊi se ivrpoljeÊi. Dok je autobus vozio autoputom,Gerard je stalno govorio kako putujemodaleko i brzo. Ja sam samo πutio.

Naπao sam se okruæen tisuÊamadrugih trkaËa i bilo je manje od minute dopoËetka. Tada sam savrπeno, ali prekasnoshvatio da promatranje ne moæenadoknaditi manjak temeljite pripreme.

Na zvuk trube tisuÊe trkaËa su sepoËeli kretati poput migrirajuÊih divljih


ZaËuujuÊe je kako brzozaboravljamo. Moæda je to znakkognitivnog propadanja, ali doksam gledao potresne snimkebrodova i automobila kako ih

tsunami nosi ulicama Japana, moj um jepoËeo ubrzano raditi. Gdje smo joπ uposljednje vrijeme imali razorne potrese?Brzo sam se prisjetio Haitija, ali bilo jepotrebno joπ nekoliko trenutaka daostarjeli mehanizmi mojega dugotrajnijegsjeÊanja poËnu prizivati ostatak odgovora.U sluËaju da se takoer borite sprisjeÊanjem, pomoÊi Êu vam: Haiti, »ile,Indonezija, Novi Zeland. Zapravo, odpoËetka 2010. godine, dogodilo se viπe odtrideset potresa jaËine iznad 7 stupnjevapo Richterovoj ljestvici.

Zaπto sam se, dakle, toliko borio dase prisjetim samo nekoliko njih? Je limoguÊe da su katastrofe velikih razmjerapostale toliko uobiËajen dio mnoπtvavijesti, da smo zapravo razvili “æuljeve” nasvom umu? ©to je potrebno da bi izvrπilotrajni utjecaj na um 21. stoljeÊa?

Odmah nakon 11. rujna 2001. godine,posjeÊenost crkava u Americi je nadiπla svaoËekivanja. Prema nekim procjenama,nakon napada, sljedeÊeg vikenda je okopolovina odraslog stanovniπtva otiπla nabogosluæja i mise. Crkve diljem zemlje susa zadovoljstvom izvijestile onezapamÊenoj posjeÊenosti. Manje odgodinu dana kasnije — zapravo, sjeÊam seda se radilo o samo nekoliko tjedana —posjeÊenost se vratila na razinu kakva jebila prije krize.

Ovih dana ljudi su zateËeni veliËinomjapanske krize, i to s dobrim razlozima.Seizmolozi su ispravili svoje prvobitneprocjene i ustvrdili da se radilo o potresujaËine 9 stupnjeva po Richterovoj ljestvici,πto je nezamislivo snaæno. Dok ovo piπem,japanska vlada procjenjuje da je poginulooko 10.000 ljudi. To moæda nije tako velikbroj kao na Haitiju, ali razmislimo malobolje: 10.000 smrti.

I to nije kraj nevolja za Japan: stranevlade zabrinuto su savjetovale svojimdræavljanima da se evakuiraju iz regije zbogradioaktivnog oneËiπÊenja proiziπlog odteπko oπteÊenih nuklearnih elektrana. Prviput u tehnoloπkoj povijesti Japana uvodi seπtednja i redukcija struje. Tvornice suusporile ili prestale s radom zato πto suceste oπteÊene. A financijske posljedice

katastrofe su uæasne: japanska ekonomija,koja je veÊ optereÊena jednim od najveÊihdugova u industrijaliziranom svijetu, teπkosi moæe priuπtiti ovako veliku katastrofu.

Pozornost svijeta usmjerena je naJapan. Internet je prepun apokaliptiËnihsnimaka. Kada πok popusti, odmaknut Êemose od svog iznenaenja ka humanitarnimmjerama. Ali ubrzo nakon toga veÊina nasÊe jednostavno zaboraviti. Dogaaj Êepostati statistika i nejasno sjeÊanje, a miÊemo nastaviti sa svojim “uobiËajenim”æivotom. Kao i s drugim velikimkatastrofama koje su pogodile planetposljednjih godina, zastraπujuÊ udar potresajaËine 9 stupnjeva po Richterovoj ljestviciimat Êe vrlo kratak vijek trajanja za nas.

Ali to ne bi smjelo biti tako! “Tako ivi, kad vidite sve to, znajte da je blizu —na samim vratima!” (Matej 24,33)

VeÊina svijeta potresena je vijestimaiz Japana. Potreseni su, ali ne i uzdrmani.»ovjeËanstvo Êe se ubrzo vratitiuobiËajenom æivotu. U Japanu Êe se tajproces odvijati znatno sporije, pogotovoako se u sljedeÊim danima pogorπaproblem radioaktivne zagaenosti. Ali i oniÊe se na kraju vratiti osjeÊajuuobiËajenosti. Duhovni znaËaj ovihdojmljivih katastrofa, i sve veÊa uËestalostkojom se dogaaju, izmiËu veÊini ljudi.

Ne moæe se reÊi da ljudi upotpunosti propuπtaju uoËiti taj znaËaj.Imamo opÊi dojam da se neπto dogaa.Televizijski kanal History Channel veÊnekoliko godina emitira posebne emisije oNostradamusu i 2012. godini. OËaranostokultnim se povratila u punoj mjeri.KasnoveËernje radijske emisije govore o“kozmiËkim poravnanjima”, “globalnimduhovnim probuenjima” i nadolazeÊojkatastrofi.

Ekolozi upozoravaju na topljenjepolarnog leda i klimatske promjene.

Ljudi imaju osjeÊaj da dogaanja nisuuobiËajena, ali bez moguÊnosti da pridajuznaËaj ovim dogaajima veÊina ihjednostavno zaboravlja i nastavlja sa svojimæivotom. Bez biblijske proroËke karte,katastrofe velikih razmjera postaju niπtadrugo nego nasumiËni nesretni dogaaji. Izperspektive tragiËnog neznanja, znakoviIsusovog skorog dolaska nas mogupotresti, ali ne prouzroËiti trajnu promjenuu nama. Ljudi su potreseni, ali ne iuzdrmani.

“U vrijeme kada doe Sin »ovjeËji bitÊe kao πto je bilo u Noino doba, kad sejelo i pilo, æenilo i udavalo sve do danakad Noa ue u lau. I doe potop te ihsve uniπti. Bit Êe tada kao u Lotovovrijeme, kad se jelo i pilo, kupovalo iprodavalo, sadilo i gradilo. Ali kad Lotizie iz Sodome, udari oganj i sumpor sneba te ih sve uniπti. Isto Êe se takodogoditi u onaj Dan u koji se pojavi Sin»ovjeËji.” (Luka 17,26-30)

S adventistima sedmog dana jepotpuno druga priËa, ili bi barem trebalabiti. S Isusovim rijeËima urezanim u naπasrca, izvjeπÊa o potresima jaËine 9stupnjeva nas ne zbunjuju. Znamo zaπto seto dogaa. To smo oËekivali. Nismopotreseni. Ali jesmo li uzdrmani?

U proroËkom pjeπËanom satu gotovoje ponestalo pijeska, a mi posjedujemoosobiti dar koji bi mogao pruæiti mir umauznemirenom svijetu: imamo objaπnjenje iimamo nadu. Ali ako ti i ja πutimo, πtonam vrijedi znanje? Je li Radosna vijestsamo za nas? Ako nas postupnopropadanje planeta koji izmiËeStvoriteljevoj zaπtiti ne pokrene nadjelovanje, πto Êe nas pokrenuti? I akoljudska patnja tako velikih razmjera neuzdrma naπa srca da poËnemo dijeliti onoπto znamo, πto Êe nas uzdrmati?

Vrlo je lako usvojiti stav da je porukaiz Mateja 24 namijenjena “poganima” zakoje smatramo da bi trebali obratiti veÊupozornost na znakove Kristovog povratka.Ali uvjeren sam da je svaka sljedeÊakatastrofa ujedno jasna poruka Boæjojcrkvi. Njihova je svrha da nas uzdrmaju ipokrenu na djelovanje. One nas trebajupodsjetiti da naπi susjedi ne mogu objasnitiono πto se dogaa te da su potpunoizgubljeni bez Isusa dok jure nizbrdiceprema konaËnom uniπtenju.

Od ostatka svijeta moæemo oËekivatida Êe na kraju nastaviti sa æivotom, otrestipraπinu i veÊinom zaboraviti ono πto sedogodilo u Japanu. Ali kolika je tragedijaako je Boæja crkva ostatka samo potresena,ali ne i uzdrmana. Jasno je da treba bitiobrnuto: trebamo biti uzdrmani, ali ne ipotreseni.

Shawn Boonstra, bivπi govornik iravnatelj televizijske emisije “It IsWritten”, piπe iz Kalifornije; ovaj

Ëlanak je objavljen 15. oæujka 2011.

Uzdrmani, ali ne i potreseniRazmiπljanje o razornom potresu u Japanu

Razmiπljanje


11. srpnjaPonovno sam kod kuće. Bilo je to prilično dugo

putovanje, iako mi još nije jasno zašto su me uopćenosili. Nisam se ni pomakla iz kofera. Vratili su me nastaro mjesto, na jednu policu u regalu.

10. kolovozaVeć tri dana za redom čitaju me neki članovi

obitelji. Čini mi se da je u tijeku rasprava oskromnosti, nepristojnosti, ukrašavanju... Traže u menisve što bi im išlo u prilog. Ne znam što su zaključili.

29. rujnaDanas su me upotrijebili — pročitali su jedan

psalam. Izgleda da je netko ozbiljno bolestan; čak suse i molili!

30. rujnaUpravo su obrisali prašinu s mene i ulaštili moje

korice. Stavili su me na vidljivo mjesto, nasred stola udnevnoj sobi. Mislim da propovjednik dolazi u posjet.

19. listopadaDobivam društvo na stolu: stripove, tv-program,

novine, časopise... Kad bi mene toliko čitali kao njih!

11. studenogMoj vlasnik je došao iz crkve sav uzbuđen onim

što je propovjednik govorio. Zgrabio me je da provjerinekoliko mojih redaka, ali nije ih pronašao.

15. i 16. prosincaBurna rasprava o tome kada je Isus rođen!

Svatko ima svoju ideju. Neki me uzimaju u ruke ičitaju. Ali postaju vrlo razočarani kad vide da neotkrivam nikakve podatke o tome.

20. prosincaJedna od kćeri želi ići na božićnu zabavu. Zbog

toga u kući nastaje prepirka. Svatko traži u menipodršku za svoje mišljenje. Konačno, otac udarašakom o stol i presuđuje: Ne može!

26. prosincaStigao je novi televizor. U regalu treba napraviti

mjesto za njega. Uzimaju me i stavljaju u ormar.Nadam se da ću izaći odavde. Možda... oko 1.siječnja!

Autor nepoznat

1. siječnjaNova godina. Svi u obitelji donijeli su odluku da me

čitaju svakodnevno. Počeli su od Evanđelja po Mateju,prvo poglavlje.

2., 3., 5. i 8. siječnjaPrvi dani nove godine. Čitaju redovno.

20. siječnjaZatišje.

11. veljačeVlasnik me kratko uzima u ruke. Zamolili su ga da

zamijeni učitelja u razredu subotnje škole; provjeravaneke retke za vrijeme doručka. Nosi me u crkvu, aliodmah poslije pouke, još prije propovijedi, vraća me uauto.

14. veljačeDok sjedi u autu, vlasnik okreće nekoliko mojih

stranica. Danas je Valentinovo pa u meni traži nekupotvrdu o tome, ali ne može ništa naći.

7. ožujkaProljetno čišćenje, čini se. S mene su ob

adventisti»ki broj 2 • 2011. pregled · 2011. 10. 31. · adventisti¨ki pregled • 3...

Documents