5.u Gospićko-senjskoj biskupijiorguljaške večeri

25.-28. travnja 2011.

Poštovana publiko,

želimo vam dobrodošlicu na glazbenu manifestaciju 5. orguljaške večeri u Gospićko-senjskoj biskupiji.

Prije gotovo jedanaest godina papa Ivan Pavao II. svečanim je pismom Riječko-senjskomnadbiskupu podijelio spomenutu nadbiskupiju na Riječku nadbiskupiju i Gospićko-senj-sku biskupiju sa sjedištem u Gospiću i pripadajućim gospićkim, ogulinskim, otočkim,senjskim i slunjskim dekanatima. Na mjesto prvog biskupa imenovan je dr. Mile Bogović.Današnja biskupija sljednica je Senjske biskupije iz 5. stoljeća. Vrijedno je istaknuti kakoje daleke 1248. godine prva dobila pravo na korištenje narodnog jezika u bogoslužju te-meljem odluke pape Inocenta IV. Ostali narodi su to dopuštenje dobili tek tijekom prošlogstoljeća.

Povijest kraja bremenita je ratovima i patnjom stanovništva koje je, iako malobrojno, op-stalo. U izgnanstvu, bježeći pred bezumnim hordama osvajača, često nisu imali ništa osimdomaće riječi i vjere. Brojne su katoličke crkve devastirane i porušene a u ratnom je be-zumlju uništeno puno od povijesne ostavštine ljudi ovoga kraja.

Manifestacijom 5. orguljaške večeri u Gospićko-senjskoj biskupiji želimo potaknuti glaz-beni i kulturni život regije te skrenuti pozornost na važnost očuvanja preostalih kulturnihspomenika. Utoliko je inicijativa vlč. Antuna Luketića vrijedna poštovanja. Njegovomsmo se pozivu da pomognemo u realizaciji s veseljem odazvali.

Naša je želja organizirati koncerte u što većem broju mjesta biskupije i nadamo se kakoće nam to i uspijevati.

Visoku umjetničku kvalitetu koncerata osigurat će nam cijenjena sopranistica Nilda Lu-ketić i nagrađivani orguljaš Edmund Andler-Borić, ravnatelj međunarodnog orguljaškogfestivala Ars organi Sisciae u Sisku.

Svi naši napori bili bi uzaludni bez stalnih pokrovitelja i donatora kojima se ovim putemjoš jednom zahvaljujemo na odobrenim sredstvima. To su: Ministarstvo kulture RepublikeHrvatske, Županija ličko-senjska, Karlovačka županija, Poglavarstvo Grada Gospića, Po-glavarstvo Grada Otočca, Poglavarstvo Grada Senja, Gospićko-senjska biskupija i msgr.Mile Čančar iz Župe Navještenja Blažene Djevice Marije u Gospiću.

Naposljetku, draga publiko, želimo vam ugodne trenutke uz glazbu velikih majstora.

Tvrtko Sarić, predsjednik Udruge

3

5.

o

rg

ulja

šk

e

ve

če

ri

u

Go

sp

ić

ko

-s

en

js

ko

j

bis

ku

piji

Raspored koncerata

25. travnja 2011. Otočac, Crkva Presvetog Trojstva

KONCERT POČINJE IZA SVETE MISE, U 12 SATI

26. travnja 2011. Sveti Juraj, Crkva Svetog Jurja

KONCERT POČINJE U 19 SATI.

27. travnja 2011. Gospić, Katedrala Navještenja Blažene Djevice Marije

KONCERT POČINJE U 19 SATI.

28. travnja 2011. Lešće na Dobri, Crkva Svetog Jurja

KONCERT POČINJE U 19 SATI.

4

5.

o

rg

ulja

šk

e

ve

če

ri

u

Go

sp

ić

ko

-s

en

js

ko

j

bis

ku

piji

ProgramOtočac, 25. travnja 2011., Gospić, 27. travnja 2011.

GIROLAMO ALESSANDRO FRESCOBALDI(1583.-1643. )

Toccata za orgulje

GEORG FRIEDRICH HÄNDEL(1685.-1759.)

„O mio Signor“

JOHANN SEBASTIAN BACH(1685.-1750.) / ANTONIO VIVALDI(1685.-1741.)

Koncert za orgulje u a molu, BWV593Allegro-Adagio-Allegro

WOLFGANG AMADEUS MOZART(1756.-1791.)

„Laudate Dominum“

WOLFGANG AMADEUS MOZART(1756.-1791.)

„Alleluja“ iz moteta Exultate, jubilate

FRANO PARAĆ(1948.)

Varijacije za orgulje na temu „Kristuš je gore vstal“

CÉSAR-AUGUSTE FRANCK(1822.-1890.)

Panis angelicus

WOLFGANG AMADEUS MOZART(1756.-1791.)

„Agnus Dei“ iz Krunidbene mise u C duru, KV 317

ANONIMUS/ HRVATSKA( XVIII. st.)

Tri jednostavačne sonate za orgulje

CARL AUGUST PETER CORNELIUS (1824.-1874.)

„Gratias agimus tibi“ iz Mise u d molu

GIULIO ROMOLO CACCINI(1551.-1618.)

„ Ave Maria“

5

5.

o

rg

ulja

šk

e

ve

če

ri

u

Go

sp

ić

ko

-s

en

js

ko

j

bis

ku

piji

ProgramSv. Juraj, 26. travnja 2011., Lešće na Dobri, 28. travnja 2011.

GIROLAMO ALESSANDRO FRESCOBALDI (1583.-1643.)

Toccata za orgulje

GEORG FRIEDRICH HÄNDEL(1685.-1759.)

„O mio Signor“

JAN KŘTITEL KUCHAŘ(1751.-1829.)

Partita za orgulje u C duru

WOLFGANG AMADEUS MOZART(1756.-1791.)

„Laudate Dominum“

WOLFGANG AMADEUS MOZART(1756.-1791.)

„Alleluja“ iz moteta Exultate, jubilate

WOLFGANG AMADEUS MOZART(1756.-1791.)

Varijacije za orgulje

CÉSAR-AUGUSTE FRANCK(1822.-1890.)

Panis angelicus

WOLFGANG AMADEUS MOZART(1756.-1791.)

„Agnus Dei“ iz Krunidbene mise u C duru, KV 317

ANONIMUS/ HRVATSKA(XVIII. st.)

Tri jednostavačne sonate za orgulje

CARL AUGUST PETER CORNELIUS(1824.-1874.)

„Gratias agimus tibi“ iz Mise u d molu

PIETRO MORANDI(1739.-1815.)

Sonata za orgulje u D duru

GIULIO ROMOLO CACCINI(1551.-1618.)

„ Ave Maria“

6

EDMUND ANDLER-BORIĆ

Diplomirao je klavir u klasi prof. Ide Gamulin na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, orguljeu klasi prof. Ljerke Očić, a magisterij orgulja u klasi prof. Maria Penzara.

Orguljašku interpretaciju usavršavao je u majstorskim klasama Jaroslava Tume, Pieteravan Dijka i Daniela Rotha. Kao zapažen student postigao je apsolutnu pobjedu na II. hrvat-skom natjecanju orguljaša „Franjo Dugan“ (1999.) te se ističe izvedbama virtuoznih skladbiiz razdoblja romantizma i suvremene glazbe. Osobito je aktivan kao koncertant te je s odr-žanih nekoliko stotina koncerata po cijeloj Hrvatskoj, Sloveniji, Nizozemskoj, Njemačkoj,Mađarskoj, Bosni i Hercegovini, Češkoj, Slovačkoj, Austriji, Južnoafričkoj republici, SAD-u i Rusiji najistaknutiji mladi umjetnik orguljaš. Osim što je gostovao na mnogim festivalima,pokretač je sljedećih događanja u Hrvatskoj: ravnatelj je festivala „Orgulje zagrebačke ka-tedrale“ i jedan je od pokretača te ravnatelj međunarodnog orguljaškog festivala „Ars organiSisciae“ u Sisku. U izdavačkoj kući „Croatia Records“ 2009. godine objavio je prvi solističkiCD koji je i nagrađen hrvatskom diskografskom nagradom „Porin“ 2010. godine.

5.

o

rg

ulja

šk

e

ve

če

ri

u

Go

sp

ić

ko

-s

en

js

ko

j

bis

ku

piji

7

5.

o

rg

ulja

šk

e

ve

če

ri

u

Go

sp

ić

ko

-s

en

js

ko

j

bis

ku

piji

NILDA LUKETIĆ

Sopranistica Nilda Luketić prvu poduku iz pjevanja dobiva od prof. Miloša Brišnika iprof. Mire Mracsek. Studij solo pjevanja nastavila je kod prof. Jolande Korat na Srednjojglazbenoj i baletnoj školi u Mariboru. Usavršavala se kod prof. Dragice Kovačič, prof.Alenke Drnač Bunta, sopranistice Petye Ivanove i baritonista Emila Baronika. Od 1989. go-dine članica je umjetničkog ansambla, zbora Opere i baleta Slovenskega narodnega gleda-lišča u Mariboru. Koncertnu karijeru njeguje kroz brojne solo nastupe u Sloveniji iinozemstvu. S Društvom glazbenih umjetnika Maribor sudjelovala je u okviru Salona glaz-benih umjetnika te je više puta nastupila na festivalu „Lent“. S nagrađenim baritonistomEmilom Baronikom, dobitnikom nagrade Prešernovega sklada, ima neprekinuti slijed javnihnastupa. U Mariboru je nastupala na brojnim kulturnim događanjima i dvoranama kao štosu: Unionska dvorana, Kazinska dvorana SNG Maribor, dvorec Betnava, Sinagoga i druge.Izvođački repertoar sopranistice Nilde Luketić kreće se od oratorijskih arija, sakralnihskladbi, arija i dueta iz opera, opereta i mjuzikla. Snimila je dva nosača zvuka: „Panis an-gelicus“ i „Laudate Dominum“ uz pratnju orguljaša i dirigenta Simona Robinsona i klaviri-stice Olge Pečeny.

8

5.

o

rg

ulja

šk

e

ve

če

ri

u

Go

sp

ić

ko

-s

en

js

ko

j

bis

ku

piji

O SKLADATELJIMA

Girolamo Alessandro Frescobaldi (1583.-1643.) imao je sreću biti rođen u dobrosto-jećoj obitelji orguljaša, ali i u vrijeme klada je njegova rodna Ferrara bila pod vlašću vojvodeAlfonsa II. d’Este. Vojvoda je bio veliki zaljubljenik u umjetnost, glazbu posebice. Osnovaoje biblioteku koja je brojila više od 250 naslova, sakupio opsežnu kolekciju instrumenata, anjegov je dom bio sastajalište mnogih skladatelja (Dowlanda,Werta, Lassa, Caccinija, Mon-teverdija). Njegovi gosti i građani Ferrare mogli su uživati u muziciranju ansambla kojeg sučinile samo dame svirajući na harfi, violi, lutnji i klavičembalu. Pridodamo li tomu kako jeimao priliku biti učenikom najvećega orguljaša svoga vremena Luzzaschija, uvjeti nisu moglibiti bolji. Nakon smrti Alfonsa II. seli se u Rim a potom u Brisel kao dio svite svojega novogmecene, nadbiskupa Guida Bentivoglia. Upravo je njemu posvetio prvu kolekciju od 19 ma-drigala objavljenih u Antwerpenu. Prva kolekcija Toccata je, kao i ona Caccinijeva, sadrža-vala u uvodu iscrpno objašnjenje načina izvođenja spomenutih Toccata. Upravo je sToccatama utemeljio espresivo stil žrtvujući tradicionalni način skladanja kako bi jasnije iz-razio osjećaje. Među prvim je europskim skladateljima koji je pisao isključivo instrumen-talnu glazbu u kojoj slijedi tradiciju nizozemskih polifoničara. Dvije kolekcije skladbi zainstrumente s tipkama objavljene 1615. godine neobično su vrijedne jer predstavljaju sažetakstilova. Svaki je stil predstavljen serijom glazbenih komada u kojima je razradio sve mo-gućnosti. Premda su naslovljene i namijenjene sviranju na instrumentima s tipkama, mogubiti prilagođene i instrumentalnom ansamblu.

O životu Georga Friedricha Händela (1685.-1759.) zaista je puno podataka. Među njimasu mnogobrojna svjedočanstva suvremenika koji su ga opisivali kao krupnog i naočitog čo-vjeka, ponešto naglog i netaktičnog u ponašanju i razgovoru, ali nadasve dobronamjernog iduhovitog. Ovaj široko obrazovani kozmopolit bio je vlasnik respektabilne kolekcije umjet-nina u kojoj se našao i jedan originalni Rembrandt. Godina 1710. bila je ključna u njegovojkarijeri i životu jer tada postaje dirigent na dvoru kneza izbornika Georga Ludwiga, kasnijekralja Georga I. Seli se u London gdje je predstavljanjem svojih opera polučio nezapamćenuspjeh, međutim u vremenu koje je uslijedilo naišli su i mnogobrojni problemi. Händel jebio predstavnik talijanske opere i za potrebe uprizorenja u London je dolazilo puno talijanskihmuzičara i pjevača. Tako je došao u sukob s engleskom intelektualnom elitom koja je prote-stirala protiv stranog jezika u kazalištima, pjevača i opernih sadržaja koji nisu engleski. Zavratom je imao i protivnike iz kruga bliskog kralju, hirovite i razmažene primadone, mušičavei ponekad dekadentne kastrate te konkurente koji su željeli svoj dio zarade. Bila je to teška iiscrpljujuća borba koja ga je koštala zdravlja, ali se nije predavao. U više je navrata propadaoi počinjao iznova. O njegovu snažnu i borbenu duhu svjedoči i to da je unatoč potpunoj slje-poći zadnjih sedam godina života i dalje stvarao i svirao.

U muzičkom smislu Händel je ujedinio glavne europske stilove. Čvrsti temelji u harmo-niji i kontrapunktu naslijeđeni su iz luteranske crkvene muzike; ljepota i briljantnost melo-dijskih linija preuzeta je od talijanskih kompozitora a  francuski je udjel  uočljiv u posebnojdostojanstvenosti u izražavanju kao i u uvertirama i plesovima koji slijede francuski model.Engleski utjecaj vezan je uz afirmaciju zbora, osobito u oratorijima gdje zbor postaje nositeljdramske radnje. Kao skladatelj izrastao je na tradiciji njemačke sakralne glazbe, ali Händelje volio kazalište, scenu i operu. Proveo je tako četiri godine u Italiji gdje se posvetio prou-čavanju talijanske opere. U Italiji je Il Sassone, kako su ga zvali, naišao na dobar prijam,

9

5.

o

rg

ulja

šk

e

ve

če

ri

u

Go

sp

ić

ko

-s

en

js

ko

j

bis

ku

piji

čak i onda kada je na glazbenom sučeljavanju porazio Scarlattija u sviranju i improvizacijina orguljama.

Opadanjem interesa za operu, Händel se okreće pisanju oratorija, zborske glazbe, instru-mentalne glazbe i glazbe za orgulje. Njegov cjelokupan opus vrvi djelima iznimne ljepote ameđu najpoznatije se ubrajaju oratorij Mesija, tri niza koncerata za orgulje, Glazba na vodi,Glazba za kraljevski vatromet i Concerti grossi.

Djela talijanskih majstora Johann Sebastian Bach (1685.-1750.) upoznao je već za ško-lovanja u odgojnom zavodu samostana svetog Mihaela u Lüneburgu kamo je došao nakonsmrti roditelja. Kako školovanje nije mogao plaćati, pjevao je u crkvenom dječačkom zboru.Kad nije bio na nastavi ili na probama zbora, vrijeme je provodio u samostanskoj knjižniciproučavajući djela talijanskih majstora.

Transkripcije Vivaldijevih koncerata za orgulje datiraju iz razdoblja Bachova boravka uWeimaru od 1708. do 1717. godine gdje počinje njegov profesionalni put dvorskog orguljašai violinista. Naklonost djelima talijanskih skladatelja Bach je dijelio s weimarskim vojvodomJohannom Ernstom, koji je toliko obožavao kolorit i melodičnost talijanske glazbe da je po-slao pomoćnog dirigenta dvorskog orkestra Johanna Wilhelma Dresla u Veneciju na osammjeseci kako bi proučavao talijansku glazbu i donio notne materijale.

U to je vrijeme Weimar bio glazbena metropola, iako je brojio svega nekoliko tisuća sta-novnika. Pohodili su ga glazbenici iz cijele Europe izmjenjujući međusobno dragocjeni notnimaterijal.

Nećemo pogriješiti ako kažemo da su djela talijanskih skladatelja bila na cijeni. Popu-larnosti djela talijanskih skladatelja svakako je pridonijela kvaliteta djela, ali i razgranatamreža tiskara diljem Italije zahvaljujući kojima su note bile vrlo dostupne u tiskanom obliku.Napomenimo kako je Venecija već u 16. stoljeću imala čak 150 tiskara. Plemići i velikodo-stojnici na prijelazu iz 17. u 18. stoljeće bili su vrlo obrazovani ljudi. Kako su vrlo često isami bili amaterski glazbenici, zalagali su se za promociju umjetnosti - glazbe posebno. Takoje potražnja za skladbama ali i transkripcijama popularnih djela koja su u ono vrijeme bilihitovi bila velika. Stoga transkripcije talijanskih majstora Vivaldija i Telemanna te drugihskladatelja zauzimaju značajan dio njegova opusa.

Glazbena ostavština Wolfganga Amadeusa Mozarta (1756.-1791.) veličanstvena je usvakom segmentu i zauzima centralno mjesto ukupnog europskog glazbenog stvaralaštva.Köchelov popis broji više od 600 djela što je puno za vrlo kratak život velikog skladatelja.Skladbe su nastale za Mozartova boravka u rodnom Salzburgu, Beču, Parizu, Mannheimu,Milanu i na putovanjima po drugim europskim gradovima. Na popisu su opere, simfonije,koncerti za klavir, violinu i puhačke instrumente, klavirske sonate, komorna i crkvena djelate vokalna lirika. Osim što je bio genijalan autor, bio je i ponajbolji europski klavirist i diri-gent. Imao je briljantnu memoriju, savršen sluh, besprijekornu motoriku i profinjenu muzi-kalnost. Njegov otac Leopold, i sam prilično dobar glazbenik, u sinovljevu je talentu uočiodobru priliku za promociju i zaradu. Mozart je imao šest godina kada ga je otac poveo naturneju po europskim koncertnim dvoranama i salonima uglednika.

Mozart je bio zvijezda svog vremena - čudo od djeteta a broj dokumentiranih anegdotakoje potvrđuju čudesnost njegova dara je velik. Jednom je prilikom poznati deseteroglasnimotet G. Allegria, čije je prepisivanje i razmnožavanje bilo strogo zabranjeno, zapisao bezgreške nakon samo jednog slušanja. No odrastanje je promijenilo okolnosti i Mozart je morao

10

5.

o

rg

ulja

šk

e

ve

če

ri

u

Go

sp

ić

ko

-s

en

js

ko

j

bis

ku

piji

razmišljati o redovnoj službi kako bi si osigurao egzistenciju. Nije više bio dijete, ali je jošuvijek bio najbolji europski klavirist a valja napomenuti kako je u to vrijeme bilo puno iz-vrsnih klavirista. Svi glazbenici, bilo da su skladatelji, solisti ili orkestralni glazbenici, re-dovito su bili u službi crkve, dvora ili nekog bogatog velikodostojnika. Popis dužnostiredovito je bio opsežan a potpisani ugovor glazbenika je obvezivao na izvršenje sveg na-brojanog. Mozart je cijeli život težio za patronom koji ga neće gušiti ugovornim obvezama,ali je bilo jako teško pronaći službu s redovnim prihodima i velikodušnog patrona koji biumjetniku dao potpunu slobodu stvaranja.

Morao je stoga isprva prihvatiti službu u salzburškoj nadbiskupiji gdje je upravo bioustoličen novi nadbiskup - Hieronymus von Collaredo. Preuzevši službu, nadbiskup se po-trudio uvesti niz promjena u kulturnom i crkvenom životu Salzburga ukinuvši mogućnostijavnog izvođenja skladbi svjetovnoga sadržaja, skraćujući trajanje mise upravo u njenu glaz-benom dijelu i zalažući se za čistu instrumentalnu glazbu isključivo sakralnog sadržaja.

Nasreću, ugovor koji je Mozart sklopio s Collaredom nije zabranjivao Mozartu pisatisekularnu glazbu i izvoditi je izvan crkve, ali je nadbiskup ipak pokazivao veliko nezado-voljstvo Mozartovim angažmanom izvan crkve što je uzrokovalo zategnute odnose međunjima. Dovoljno da Mozart bude stalno u potrazi za novom službom. Godine 1777. odlaziu Mannheim - rezidenciju kneza izbornika Karla Theodora, velikog ljubitelja umjetnosti,posebice glazbe. Upravo zahvaljujući njemu, Mannheim je imao orkestar sastavljen od naj-boljih glazbenika iz cijele Europe koji su pod vodstvom Johanna Stamitza (1717.-1757.)razvili vrlo nijansirane prijelaze među tada kontrastnim dinamikama te su profinjenost mu-ziciranja i interpretaciju uveli u novu eru. Nikada nećemo znati kako bi mannheimski orke-star zvučao da je Mozart imao priliku biti njegovim ravnateljem jer službu nije dobio.Razočaran odlazi u Pariz. Kratak boravak u Parizu obilježen je profesionalnim nezadovolj-stvom i obiteljskom tragedijom. Nenadana majčina smrt duboko je potresla cijelu obitelj inarušila ionako poljuljane odnose s dominantnim i autoritativnim ocem. Napustivši Pariz,Mozart je vrlo kratak period proveo u Salzburgu nakon čega se nastanjuje u Beču odlučivšise za status „slobodnog umjetnika“ bez redovne službe. Prihode je ostvarivao od nakladesvojih skladbi, solističkih koncerata, naknada za skladbe napisane po narudžbi i privatnihsatova. Među njegovim učenicima bili su Ivan Nepomuk Hummel i Thomas Atwood koji jepotaknuo veću distribuciju Mozartovih djela na Britanski otok. Posebno zapažen uspjeh Mo-zart je doživio sa svojim operama. Donijele su mu naklonost aristokracije i financijsku dobit.Nažalost, Mozart nije pazio na novac pa je kraj osamdesetih dočekao pritisnut velikom fi-nancijskom krizom, manjkom koncertnih angažmana i ozbiljnim zdravstvenim problemima.Umro je naglo, teško bolestan, nad svojim nedovršenim remek-djelom, Requijemom. Tužnupovijesnu činjenicu da je veliki Mozart pokopan u zajedničku grobnicu sa siromašnima nemožemo ispraviti. Možemo se samo u intimi svoga bića pokloniti besmrtnom skladatelju,uvijek iznova ganuti ljepotom njegove glazbene ostavštine.

Skladatelj i glazbeni pedagog Frano Parać (1948.) diplomirao je teorijske discipline1972. i kompoziciju 1975. god. u klasi prof. Stanka Horvata na Muzičkoj akademiji u Za-grebu. Usavršavao se na Studio di fonologia musicale della RAI u Milanu (Italija) kod prof.Marina Zuccherija. Djelovao je kao nastavnik na Glazbenoj školi Blagoja Berse u Zagrebuod 1972. do 1977. Od 1978. god. radi kao profesor  na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a od1985. do 1987. obnaša dužnost dekana. I danas je redovni profesor na Akademiji. Dobitnikje nagrade „Sedam sekretara SKOJ-a“  (1975.) za skladbu Ed é subito sera za tri grupe pje-vača i veliki simfonijski orkestar,  „Josip Slavenski“ (1979.) za skladbu Collegium vocale

11

5.

o

rg

ulja

šk

e

ve

če

ri

u

Go

sp

ić

ko

-s

en

js

ko

j

bis

ku

piji

za šest pjevača,  Nagrade HAZU-a  (1993.) za skladbu Missa Maruliana za sopran, bariton,mješoviti zbor i orkestar, nagradu „Međugorje“ (1994.) za Pacem za mješoviti zbor i gudačkiorkestar, „Porin“ (1993.) za skladbu Sarabanda za veliki simfonijski orkestar i „Porin“(1996.) za Gudački kvartet.

Ostvario je bogatu i plodnu suradnju s HNK-om Split skladajući glazbu za predstave:Golgota M. Krleže u režiji M. Carića, Albatros R. Marinkovića u režiji M. Carića, Otac A.Strindberga u režiji Ž. Mesarić.

Prvo glazbeno obrazovanje Ceśar-Auguste Franck (1822.-1890.) stekao je u rodnomLiegeu koji je u vrijeme njegova rođenja bio dijelom kraljevine Nizozemske, nešto kasnijeBelgije. Ovaj naizgled nevažan detalj donijet će Francku u dva navrata nevolje s birokraci-jom. U Pariz se cijela obitelj preselila po očevoj želji i naumu da za darovitog i već nagra-đivanog mladog pijanista Ceśara i njegova brata violinista organizira koncerte. Pariz je biodobra odskočna daska svakom umjetniku koji se želio predstaviti publici i kritici te si takoosigurati koncertne angažmane po Europi. Budući da je Ceśar tada imao belgijsku putovnicu,nije mogao biti primljen na pariški konzervatorij kao strani državljanin na nastavak školo-vanja sve dok nije uredio svoj status boravka u Francuskoj. Puno godina kasnije morat ćeodgoditi preuzimanje katedre profesora orgulja na tom istom konzervatoriju ponovo zbogdokumenata koje je tek naknadno uredio kako bi svjedočili njegovo francusko državljanstvo.Za Francka pripadnost francuskom kulturnom miljeu nikada nije bila sporna niti upitna.Često je u životu naglašavao kako se oduvijek osjećao Francuzom. Na koncertne podije stu-pio je već s dvanaest godina svirajući pred samim belgijskim kraljem Leopoldom I. Iakonagrađivan kao izniman mladi pijanist, koncertne angažmane nije dobivao lako. Slaboj po-sjećenosti i skromnoj zaradi zacijelo su kumovale razmirice koje je Franckov otac imao sglazbenim kritičarima, a oni su imali načina i volje kazniti pokazanu aroganciju. Sa svojihtridesetak godina Franck se odlučio povući u polutamu pariških crkvi i posvetiti orguljama.Kraći period bio je asistent orguljaša u crkvi Notre-Dame-de-Lorette, potom glavni orguljašu Saint-Jean-Saint-François-au-Marais da bi naposljetku 1858. godine prihvatio službu uBazilici Saint-Clotilde gdje ostaje do smrti. Novoj službi privukle su ga i tek izgrađene or-gulje najvećeg graditelja orgulja 19. stoljeća Aristida Cavaillé-Colla (1811.-1899.). Proslav-ljeni graditelj orgulja zauzima ključno mjesto u razvojnom putu orgulja jer je, kao inovator,unaprijedio njihov mehanički dio i time značajno unaprijedio kvalitetu i profinjenost zvukakao i izvedbene mogućnosti. U znak naklonosti i poštovanja spram genijalnog graditelja kojije uz to bio i autor brojnih znanstvenih članaka i publikacija, Franck je puno putovao poFrancuskoj promovirajući inovacije velikog majstora.

Od tog je vremena Franckov umjetnički angažman vezan uz Baziliku gdje je do krajaživota pratio bogoslužje i organizirao orguljaške koncerte na kojima je promovirao orguljaškikoncertni repertoar.

Suvremenici svjedoče kako je Franck bio čovjek blage naravi, pobožan i ljubazan premasvakom - okrenut duhovnom, vrlo vrijedan i predan radu. Razumljiva je stoga silna naklonostkoju su prema njemu gajili njegovi studenti s pariškog konzervatorija gdje je predavao or-gulje. Među njima su bili značajni skladatelji poput Vincenta d’Indiyja, Ernesta Chaussona,Henrija Duparca i drugih. Okupljali su se oko Francka željni promjena i novih ideja. Ujedi-njavala ih je potreba da naprave odmak od sveprisutne scenske glazbe i dominacije stranihskladatelja posebice Talijana te da francusku glazbu, posebice instrumentalnu, obogate i po-dignu na viši umjetnički nivo. Godine 1871. zajedno s vodećim francuskim intelektualcimautemeljili su Société Nationale de Musique - društvo koje je promicalo djela mladih francu-

12

5.

o

rg

ulja

šk

e

ve

če

ri

u

Go

sp

ić

ko

-s

en

js

ko

j

bis

ku

piji

skih skladatelja. U organizaciji ovog društva praizvedena su i mnoga Franckova djela, aline uvijek s uspjehom. Franck, nažalost, nije doživio slavu i priznanje za svoj skladateljskirad. Kronologiju izvedbi prate često loše kritike i nezainteresiranost publike. Oratorij Ré-

demption je propao, kantata Les Béatitudes izvodi se izuzetno rijetko, oratorij Rébecca go-tovo je nepoznat a jedina simfonija koju je napisao doživjela je propast zbog nemara orkestrai dirigenta. Ostatak opusa čini svjetovna kantata Les Eolides, opera Hulde i nedovršena operaGhiselle. Nekolicina djela ipak je dobro prihvaćena i nasreću postala nezaobilazan dio kon-certnoga repertoara mnogih glazbenika kako solista tako i komornih ansambala. Među njimasu Preludij, Koral i Fuga za klavir, Simfonijske varijacije, Sonata za violinu, inače svadbenipoklon belgijskom violinistu Eugéneu Ysayeu koji ju je redovito izvodio na svim svojimkoncertima te Panis angelicus, originalno napisan za tenor, harfu, violončelo i orgulje.Skladba je doživjela puno aranžmana za druge glasove i instrumentalne kombinacije. Stihovisu to himne Sacris solemnis Tome Akvinskog. Franck ju je nešto kasnije uvrstio u Misu zatri glasa op.12.

Roditelji njemačkog skladatelja, pjesnika i glazbenog kritičara Carla Augusta PeteraCorneliusa (1824.-1874.) bili su glumci. Budući da su uočili naglašeni umjetnički talentkod malog Petera, potrudili su se taj talent i razvijati. Peter je vrlo rano dobio poduku iz vio-line i glazbene teorije a otac se pobrinuo i za satove glume. Tako se s navršenih 16 godinapridružio kazališnom orkestru kao violinist a iste godine debitira u naslovnoj ulozi kazališnepredstave. Kreativnosti mu nije nedostajalo te se posvećuje i skladanju. Iz ranog perioda sa-čuvani su gudački kvarteti i zbirke solo pjesama. Nažalost, očeva smrt prekinula je bezbrižnoodrastanje u krugu obitelji i Peter zbog teške financijske situacije odlazi u Berlin k ujaku,uglednom slikaru Peteru von Corneliusu (1784. -1867.). Ujakov dom bio je sastajalište in-telektualaca i umjetnika te je Peter imao priliku upoznati proslavljenog prirodoslovca i istra-živača Alexandera von Humboldta, braću Grimm i dirigenta Hansa von Bülova čiji će seangažman pokazati presudnim za karijere mnogih skladatelja, među kojima Wagnera i Men-delssohna. Peter je izrastao u vrlo obrazovanog i uglađenog mladića čiji su maniri, osjećaj-nost i naglašena vjerska predanost bili cijenjeni među ljudima koji su ga poznavali. Susrets Lisztom, za kojeg će ga vezivati dugogodišnje prijateljstvo i profesionalni angažmani, uči-nit će godine provedene u Weimaru vrlo značajnim periodom Peterova života. Bio je ugledniskladatelj i glazbeni kritičar te zajedno s intelektualcima, Lisztovim prijateljima, aktivni članumjetničkog društva Neu-Weimar. U Weimaru je napisao svoju prvu komičnu operu Der

Barbier von Bagdad koju je skladao na vlastiti libreto. Nažalost, praizvedba opere je bilafijsko zbog spletki Lisztovih protivnika. Duboko povrijeđeni, Liszt i Cornelius napuštajuWeimar. Od 1859. do 1864. boravio je u Berlinu gdje je piše drugu operu Der Cid i Requiem.Ponuđeno mjesto predavača na Kraljevskoj glazbenoj školi vodi ga u Muenchen gdje gaočekuje miran i spokojan život te profesionalno i obiteljsko zadovoljstvo. Kao skladatelj ci-jeli je život težio ujediniti riječ i glazbu. Tako je njegovo usmjerenje ka glazbenim formamakoje združuju ovo dvoje prirodno i razumljivo. U skladateljevu opusu značajno mjesto zau-zimaju vokalna lirika, sakralna djela i tri opere od kojih je treća, zbog smrti skladatelja,ostala nedovršena.

Giulio Romolo Caccini (1551.-1618.), kao i većina značajnijih glazbenika svoga vre-mena, bio je skladatelj i pjevač, a vješto je svirao i nekoliko instrumenata. Ljubav premaglazbi i iznimna ljepota glasa potaknuli su ga da još kao dječak napusti rodni Rim i nastanise u Firenci kako bi bio bliže svom učitelju pjevanja Scipionu delle Palli. Iako je mogao po-

13

5.

o

rg

ulja

šk

e

ve

če

ri

u

Go

sp

ić

ko

-s

en

js

ko

j

bis

ku

piji

nešto zaraditi pišući skladbe po narudžbi i dajući satove pjevanja, to mu nije bilo dovoljnoza život. U ono je vrijeme bilo posve uobičajeno da glazbenik ima mecenu koji mu dobro-hotno svaki mjesec ustupa stanovitu svotu dovoljnu za podmirivanje svih potreba. Glazbenikje zauzvrat morao pisati skladbe za različite prigode kao što su slavlja, vjenčanja, inaugura-cije i sl. Giovanni de’ Bardi bio je imućan, ali i obrazovan čovjek željan pametnoga društva.Među ostalima ponudio je i Cacciniju svoj patronat te je uza se sakupio humaniste, pjesnike,glazbenike i intelektualce kasne renesanse u skupinu koja je do danas poznata kao firentinskakamerata (tal. Camerata fiorentina). Neki od članova bili su: Girolamo Mei, talijanski po-vjesničar koji je prvi nakon Boecija detaljno proučavao grčku glazbenu teoriju i VincenzoGalilei, lutnjist, skladatelji i muzički teoretičar, otac astronoma i fizičara Galilea. Mudri jeDe’ Bardi rado provodio vrijeme sa svojim prijateljima diskutirajući o povijesti, glazbi i fi-lozofiji. Napajajući svoj duh znanjem i novim idejama unutar kruga Firentinske kamerate,Caccini je iz drugačijeg ugla sagledao način skladanja arija i odlučio promijeniti ga. Kakoje, unatoč teškom karakteru, bio poznat, cijenjen i prihvaćen u visokim krugovima, nije sebojao kako će zbog novina biti zlobno kritiziran i izopćen. Svoje je zamisli sproveo u djelo.Caccini je primarno bio skladatelj arija. U svojim je djelima anticipirao barokni stil. Instru-mentalna pratnja glasa nije više puka harmonijska podrška već je melodijski kontrapunkt.Izražena je i nezavisnost basove linije u odnosu na glas. Sve uvedene novine podržale suveću izražajnost i teksta i osjećaja. Kolekciji od 12 madrigala i 10 arija La nuove musiche

iz 1602. godine, posvećene tenoru Lorenzu Salvatiju, prethodi zanimljiv uvod u kome autorupućuje izvođača na stroge estetske kriterije tijekom izvedbe. Kolekcija Nuove musiche d

nuova maniera di scriverle sadrži 16 madrigala i 13 arija te uvod s jednako iscrpnim uputamaza izvođenje, a objavljena je 1614. godine. Arija Ave Maria postigla je veliku popularnost.Na repertoaru je mnogih proslavljenih solista.

Ime glasovitog orguljaša i zborovođe Pietra Morandija (1739.-1815.) češće se spominjeu biografiji njegova sina, Giovannija Morandija (1777.-1856.), u čijim djelima talijanskaromantična glazba za orgulje doživljava svoj vrhunac. Vrijedno je istaknuti kako je Pietroglazbu učio od proslavljenog oca Martinija, pravim imenom Giovanni Battista Martini (1706.–1784.), glazbenika na čijoj se listi učenika, među ostalima, nalaze imena mladog WolfgangaAmadeusa Mozarta i Johanna Christiana Bacha.

Jan Křtitel Kuchař (1751.-1829.) vodeći je češki orguljaš, skladatelj i pedagog s kraja18. i početka 19. stoljeća. Njegov otac, iako tek zemljoradnik, imao je razumijevanja za si-novljev glazbeni talent. Prvu poduku dobio je od kantora i orguljaša u mjesnoj crkvi, a oz-biljno školovanje nastavlja na jezuitskoj školi i praškom univerzitetu gdje je istovremenostudirao filozofiju i glazbu. Po završenom studiju službovao je kao glavni orguljaš u praškojcrkvi. Osim spomenutog, djecu imućnika poučavao je pjevanje, klavir i kompoziciju a sviraoje i u orkestrima dionice namijenjene instrumentima s tipkama i po potrebi mandolinu. Ne-opisiva je bila Kuchařova sreća kada je 1787. godine u Pragu upoznao Mozarta. SvjestanMozartove genijalnosti, silno se zalagao za promociju njegova stvaralaštva u Češkoj i šire.Iste je godine zajedno s Mozartom svirao na premijeri Don Giovannija u Pragu. Osim par-titure spomenute opere, Kuchař je priredio za klavir i partiture opera Cosi fan tutte i Figarov

pir. Godine 1791. prihvatio je mjesto direktora talijanske opere u Pragu što je svakako njegovnajveći životni uspjeh. Neveliki opus u najvećoj mjeri zauzima sakralna glazba i, razumljivo,glazba za orgulje.

14

5.

o

rg

ulja

šk

e

ve

če

ri

u

Go

sp

ić

ko

-s

en

js

ko

j

bis

ku

piji

Ciklus koncerata 5. orguljaške večeri u Gospićko-senjskoj biskupiji ostvaren jeuz potporu

Ministarstva kulture Republike Hrvatske

Ličko-senjske županije

Karlovačke županije

Poglavarstva Grada Gospića

Poglavarstva Grada Senja

Poglavarstva Grada Otočca

Gospićko-senjske biskupije

Župe Navještenja Blažene Djevice Marije u Gospiću

MEDIJSKI POKROVITELJ

Županijski radio „Radio Gospić“

SPONZORI

Hotel „Ante“

Salon cvijeća „Anera“

IMPRESSUM

IZDAVAČUdruga Gospićki glazbeni festival

ZA IZDAVAČABlanša Jovetić

UMJETNIČKI RAVNATELJTvrtko Sarić

TEKSTOVI O SKLADATELJIMABlanša Jovetić

LEKTURATatjana Kreštan

GRAFIČKA PRIPREMAAlegra d.o.o.

TISAKTiskara Kasanić

NAKLADA350 primjeraka

Ulica Dr. Ante Starčevića 253 000 Gospić091 697 25 26e-mail: ggf@gospic.hrwww.ggf.hrŽiro račun: PBZ 2340009-1510286640Gospićki glazbeni festival je neprofitna udruga.

www.ggf.hr