4257996-rijeeno-mucanje

7/28/2019 4257996-RIJEENO-MUCANJE

1/59

1

UVOD

2005. godine obiljeavam 37. obljetnicu rada sa Medicinskim Centrom na New York-kom

sveuilitu. Veinu tog vremena sam vodio dva ivota. Prvi se odnosi na moj rad naoperativnom odjelu i na istraivanju poremeaja koji traju od roenja posebno problemarascijepljenih usana i nepca.Drugi je proizaao iz prvog , a sve je poelo prije 31 godinu kada sam sluajno otkrio

psiholoki uzrok mucanja, te razvio tretman za njega i potom osnovao NCS ( NacionalniCentar za mucanje). Roenje mog drugog ivota nije bilo sluajno. im sam zapoeo,doekali su me moji kolege istraivai, tvrdei da mucanje nije moje podruje, da se trebamzadrati na osnovnim istraivanjima, te da izravan kliniki posao sa osobama koje mucaju

predstavlja oblik prostituiranja koje e mi razoriti karijeru.

Sa druge strane su klinike, koje su tvrdile da sam nametljivac, da trebam ostati u svompodruju djelovanja i kloniti se njihovog. Otili su ak toliko daleko da su mi prijetili tubom.Razmiljao sam o tome neko vrijeme, prije nego to sam odluio da ipak nastavim. Sadavidim da sam bio u pravu, jer godine koje su proizale nakon toga, su bile svjedokom

promjeni u oba podruja i u naem razumijevanju i u shvaanju mucanja, - a sve je topotaknuto moji poetnim otkriem njegovog psiholokog uzroka.Kad sam nastavio raditi sa osobama koje mucaju, bio sam zateen njihovom slinosti. Nemarazlike u lijeenju ljudi iz Francuske, Nigerije, Japana ili US-a, prie i emocije su im iste.Ovo to slijedi su zabiljeena iskustva prikupljena od brojnih pacijenata: predstavljaju

prototip osobe koja muca, kako govori o svom ivotu ; zbog toga sam tako jako vezan za ovajproblem i zato sam nastavio raditi sa osobama koje mucaju kad god sam mogao.

Zamislite ponekad da ste dijete koje muca sa svima. Podsjeam vas da ne elite mucati alijednostavno si ne moete pomoi. Zbog toga se esto udaljavate, samo da bi izbjeglimucanje, i zbog toga vas ljudi krivo shvaaju. Smatraju da ste hladni, povueni, tihi iusamljeniki tip. Ali vi eznete za ljudima, imate toliko toga za rei i sama pomisao na tumogunost je arobna. Tako bi se svake noi prije spavanja molili da ta strana nesreanestane. Ali to nije bilo mogue.Kao dijete su vas slali specijalistima, koji su vas pokuali nauiti kako da zaustavite mucanje

ili kako da to manje mucate. Nekad bi sa njima i prestali mucati, ali mucanje bi se vratiloim bi izali iz njihovog ureda, i svi njihovi savjeti koji su prije bili djelotvorni, bi pali uvodu.Mucanje vas poniava, sramoti, unitava vae samopotovanje. I esto kad je najgore,

poveava uvrede i to vas boli. Ljudi vam se smiju, zovu vas glupima, te vas nikada neshvaaju za ozbiljno.U koli nikada ne biste postavili pitanje, ak i ako bi vas neto zanimalo. A ako ste moraliodgovoriti , a niste mogli izgovoriti toan odgovor, vi biste odgovorili netono jer ste samo tomogli izgovoriti. U kafiu naruujete ono to moete izgovoriti, a ne ono to uistinu elite, i

to samo da bi izbjegli ponienje.


2/59

1

Mnogo ste uili, i poto ste inteligentni, dobivate odline ocjene ali samo iz pismenih ispita.ivite u stalnom strahu od neophodnog usmenog odgovaranja, pa molite svoje roditelje dazamole uitelje da ne morate odgovarati usmeno. Neki su profesori bili susretljivi pa bi vamolakali sudjelovanje u nastavi, dok su drugi inzistirali na odgovaranju, jer su mislili da je to

dobro za rjeavanje problema (suoavanje) zbog toga godinama imate none more, i tosamo pogorava vau borbu, ne samo u razredu nego svugdje.eljeli ste ii na fakultet ali vas je uasavala pomisao na usmene prijemne. Ustvari, svakavrsta intervju-a vam je nona mora. Zbog toga je vrlo teko pronai posao, i pravi ste sretnikako pronaete poslodavca koji ima razumijevanja za va problem.Sastanci (spojevi) su bili druga vrsta muenja; vrlo vjerojatno su vas ispunjavali oajem. Prvinalet mucanja odmah na poetku uniti cijelu veer. Povremeno upoznate nekog ljubaznog,osobu kojoj ne smeta va problem, osobu koja ne gleda povrno nego gleda dublje u duu.To su onda predivna vremena.Kako odrastate postajete sve pametniji i nauite trikove za izbjegavanje mucanja, koje

moete upotrebljavati bez kazne poput raunovodstva, strojarstva, programiranja raunalaili vonje kamiona dakle, odabirete poslove koje moete sami obavljati.Vai roditelji su odustali, vie i ne spominju vau tegobu kao da je i nema, a vai prijatelji i

poznanici ine isto. Masovna urota poricanja se postepeno sputa da zatiti vas ali i njih, odponaanja koje je previe bolno da bi ga itko dopustio.Probali ste alkohol i ne legalne droge, jer ste uli da to ponekad pomae. Ali ne i vama; samosu pogorali stanje, pa ste prestali. Probali ste i sredstva za smirenje, sredstva protiv grenja,

beta blokatore, sve to je moderna medicina mogla preporuiti kao eventualnu pomo. Aliopet nita.

Ukljuili ste se u grupu potpore sa ljudima koji imaju isti problem,ali je to bilo kao odraz uzrcalu. Posebno je bilo teko biti sa onima koji su jo gori od vas; samo je pokazivalo to vamse moe dogoditi ako se mucanje jo vie pogora.Premalo je rei da mucanje utjee na va ivot. Ono se iri kroz ivot, i kontrolira ga na tako

podmukao nain, da se esto zapitate, ima li uope smisla nastaviti takav ivot. I takoodustanete. Prestanete traiti odgovore i prikljuite se zavjeri poricanja i to najbolje toznate.

Na sreu, ovakva nesretna pria postaje stvar prolosti. Imamo djelotvornu i brzu tehniku,koja esto pone djelovati nakon samo nekoliko minuta, i potpuno zaustavlja mucanje.Usavrili smo postupke stvaranja navike na ovu tehniku, i ostvarili znaajan napredak uodstranjivanju strahova povezanih sa mucanjem.Imamo nade i za budunost, jer nova istraivanja rasvjetljavaju unutarnji rad mozga:

pronaen je ivani centar koji je odgovoran za mucanje. Sve se ini da bi se u 21. stoljeumogao pronai lijek. Do tada mucanje moemo zaustaviti jednostavnom tehnikom, i moemostvoriti trajnu naviku - nakon 9 do 12 mjeseci vjebe.

Jasno je da vie nitko ne mora mucati.

1.POGLAVLJE


3/59

1

OTKRIE PSIHIKOG UZROKA

Sasvim sluajno sam otkrio psiholoki uzrok mucanja. To je bila jedna od onih stvari za kojenikada ne bi oekivao da e se dogoditi. Usprkos tome, bio je to slijed dogaaja u mijenjanjusmjera mog profesionalnog ivota.Bilo je to 1974. godine. Tada sam bio profesor govornih znanosti, te sam pomagao osmislitioperaciju za poboljanje govora pacijentima koji su roeni sa rasjeenim nepcem. Koristiosam aparat koji se zove Sonograph ( S ). To je ultrazvuna naprava, koju koristi lijenik za

poroaje, a primjenjuje se na trbuhu da bi se vidio fetus (plod). Dio S koji je u doticaju satrbuhom se zove Transducer ( T ), a ja sam se dosjetio da bih ga mogao primijeniti na jednojstrani vrata, da bih prouio grkljan odnosno, kretanje uzoraka kod pacijenata sa rasjeenimnepcem, koji su bili na listi kandidata za operaciju. Razmatranje tih uzoraka je bilo potrebno,

da bi se utvrdilo darovateljevo (donatorsko) mjesto ; to je mjesto u grlu sa kojeg se moeuzeti komadi tkiva, da bi se zatvorila rupa na nepcu, u ustima.Jedan od pacijenata je mucao, a sa S je postalo jasno da mu se grlo snano stee prije svakogmucanja. To je bilo regularno i ja tu nisam mogao pomoi, ali sam ipak zastao i razmislio oovoj neobinoj pojavi. Zbog nemogunosti pronalaska brzog rjeenja, sam nazvao govornog

patologa, da ga pitam dali on to zna o povezanosti izmeu stezanja grla i mucanja, koje sampromatrao. Rekao mi je da nita ne zna, jer od kada je on govorni patolog, nikad nije bio umogunosti pogledati izravno u grlo tokom govora. Moj ultrazvuni pregled je predstavljaoneto novo. Uzbueni zbog mogunosti novog otkria, dogovorili smo sastanke sa nekoliko

ljudi koji mucaju, radi ultrazvunog pregleda.U roku od 2 tjedna sam pregledao petero i svi su pokazivali iste uzorke stezanja. Mojapoetna promatranja su se pokazala ne jedinstvena, pa sam poeo sistematski micati T uzduvrata da vidim dali stezanja grla variraju u intenzitetu uzdu vertikalne dimenzije. Brzo samdobio odgovor : stezanja postaju sve snanija to se vie sputam niz grlo.Grlo se sastoji od grkljana ili glasovne kutije koja sadrava niti (glasnice). Te glasnice su dvamala naborana, horizontalna tkiva, a smjetene su unutar kutije, svaka sa jedne strane.Grkljan se nalazi na vrh dunika (ili zvidala), i sa prednje strane prekriva Adamovu jabuicu.Pojednostavljeno, glasnice su smjetene zajedno sa nekoliko parova miia, tako da jednadrugu njeno diraju. ovjek pojaava zrani pritisak ispod njih, izbacujui zrak iz plua.

Kada zrani pritisak postane dovoljno dobar, on napinje glasnice, svaku posebno, to ihpostavlja u vibracijski poloaj te nastaje zvuk. Taj zvuk je osjetljivo podruje za govornuprodukciju; pretvara se u govor pomicanjem usana, jezika, zubi, vilice, nepca i drugihimbenika jasnoe izgovora.Kada smo primijenili T na jednoj strani grkljana osobe koja muca, dogodilo se neto tonismo oekivali; netom prije svakog mucanja bi se glasnice lagano digle, te bi se naglosudarile u stezanju obuzela bi ih estina koja jo nije viena u grlu. Tu je po mommiljenju, bio centar aktivnosti snano stisnute glasnice. Iz nekog razloga su osobe kojemucaju, napinjale svoje glasnice toliko snano, da zrak koji je potreban za govor nije mogao

proi. To me podsjetilo na medicinski fenomen, poznat kao grkljanski gr snano koenjeglasnica koje se ponekad dogaa nakon operacije. Zakljuio sam, iz mojih ultrazvunih


4/59

1

ispitivanja, da su osobe koje mucaju izloene kratkotrajnom grkljanskom gru, ali nisam znaozato.Osnovno objanjenje, koje se u to vrijeme inilo neobino ali je od onda navodno iznanstveno dokazano, je da je uzrok mucanja koenje glasnica. Ali u to vrijeme nisam shvatio

koja je veza izmeu naprezanja, koje sam promatrao, i glasnica. Poeo sam posveivati viepanje tim naprezanjima. Npr. neki pacijenti bi udisali zrak kratko kroz usta neposrednoprije govora to je teko disanje, no rekli su mi da im to olakava tenost. Uskoro je postalojasno zato. Kad se bre udie, glasnice se ire otvaraju i dozvoljavaju veoj koliini zraka daproe. Pacijenti su koristili taj brzi pokret da bi otvorili zatvorene glasnice, da mogu zapoetipriati prije nego li se one opet zatvore.Slino su radili i drugi pacijenti, koji bi govorili na kraju daha. Oni su nesvjesno taktizirali da

bi otvorili zatvorene glasnice. Tamo su zavreci plunih ivaca koji otkrivaju zrani volumen.Kada osoba izdahne veinu zraka prije govora, ovi receptori to otkrivaju, te to tumae kaoneizbjean slom plua i kao signal mozgu da pone udisanje. Svaki par miia na kraju

govorne kutije se poinje zatezati da bi prisilio glasnice da se odvoje u pripremi za pritokzraka. Osoba ne moe mucati kada je par miia snano voen milju da otvori glasnice.Drugi pacijenti su rekli da oni mogu govoriti nakon prvog gutanja. Tokom refleksa gutanja seglasnice njeno priblie, da bi sprijeile tekuinu ili slanu hranu da ue u plua,i odmah

poslije drijela, glasnice se refleksno snano otvaraju , tako da se disanje moe nastaviti ilizapoeti. Pacijenti su nesvjesno shvatili da ako ponu govoriti taj tren (kada je gutanjezavreno), mogu govoriti bez mucanja. Ne mogunost govora kod osoba koje mucaju je sadaimalo smisla. No, jo uvijek nisam mogao tono shvatiti kako koenje glasnica moe dovestido tako iroke razliitosti govornog naprezanja, koje sam promatrao.

2.POGLAVLJE


5/59

1

TRAGANJE ZA REFLEKSOM MUCANJA

Kako zatvorene glasnice mogu prouzroiti toliko razliitih govornih naprezanja?Govorni terapeut sa kojim sam priao, tvrdi da se naprezanja dijele u 3 kategorije:

1. Neodlunost (oklijevanje) ponekad zvane blokade2. Ponavljanje rijei, glasova, slogova3. Odgaanje ili produljenje opet glasova ili slogova

Ali ova kategorizacija mi se inila ne osnovanom, i kao da eli pobiti mnoge oite razliitostikoje sam ja promatrao. Takoer se temelji samo na govoru, totalno izostavljajui ne govornedogaaje. Mnogi su govorni patolozi nejasno koncipirali mucanje kao neusklaenost izmeudinih organa, glasovnih i artikularnih mehanizama. Ipak, ispravnost ove neusklaenostinikada nije bila provjerena i inilo se kao da nije ni bilo istraivanja koje bi to potvrdilo. Ako

je postojala neusklaenost, zato je ona nestajala kada je pacijent govorio naglas, nasamo ?I zato nije bila prisutna stalno, nego samo kod odreenih rijei?

Nakon prelistavanja literature sam razmiljao, da je psihiki uzrok mucanja u glasnicama i dasu sve druge viene karakteristike bile samo reakcija na zatezanje glasnica. Ali nisam znaotoan odgovor, sve dok ga nisam, jednog dana, sasvim sluajno pronaao.U mom uredu su vrata kroz koja prolazim svaki dan. Procedura je uvije ista. Doem do vrata,stavim ruku na kvaku, stisnem ju te povuem vrata da se otvore, proem kroz njih i vrata seautomatski zatvore za mnom. To uvijek funkcionira, uvijek to oekujem na poslu i nikada sene razoaram. Ali jedan dan sam pokidao slavinu u uredu, i voda je polako curila kroz strop

u drvena vrata. Vrata su nabrekla i zaglavila se u toku (vratnom okviru), ali ja to nisam znao,jer se sve polako dogaalo tako da to nisam ni vidio. Otiao sam do vrata, putem kojim idemsvaki dan ve 4 godine, stavio ruku na kvaku, povukao je i vukao, ali se nije pokrenula; bila

je zaglavljena. Moja poetna reakcija je bila povui jae, ali nije uspjelo. Onda sam povukaojo jae, dok konano nisam silom otrgnuo vrata da se otvore. 20 minuta kasnije sam se vratiodo vrata, i jo su bila zaglavljena. Odmah sam ih snano trgnuo, te su se otvorila. Tada samshvatio da sam se prilagodio. Nauio sam nakon samo jednog ispita, nekih 20 tak minutaranije, da snano trgnem vrata. Nauio sam se boriti.

Nabrekla vrata su istovjetna zatvorenim glasnicama, a moje trzanje je istovjetno borbenojreakciji osobe koja muca. injenica da je moja poetna borba rezultirala uspjehom, da su se

vrata otvorila, znai da sam bio nagraen za svoj trud. Prema tome, u istoj situaciji, bi sevjerojatno ponovo borio to i jesam. Da to poveem sa mucanjem John, muei se daizgovori svoje ime (dri kvaku), nakon nekoliko trenutaka ga izgovori (otvori vrata).injenica da ga je izgovorio (otvorio vrata), je postala nagrada za borbu (mucanje), to mu iomoguava da to kae. Sad poinjem sumnjati da su sva mucanja koja sam prouavaonauena, i sve razliitosti koje sam uoio nisu nita drugo nego rjeito uvjerenje zaheterogenost ljudi, nauenog borbenog ponaanja: zajednika sr problema je gr glasnica.Tu je naposljetku odraz mucanja. Sad su svi borbeni dogaaji poznati kao oslobaajui inaueni. Dijelovi zagonetke su se poeli spajati. Poznavajui anatomiju i psihologiju

govornih organa, znao sam da postoje mali ivci koji zavravaju u glasnicama, a otkrivajunapetost i alju tu informaciju do mozga. Kada napetost u glasnicama doe do kritine


6/59

1

granice, ti nervni zavreci izdaju odreen uzorak impulsa. Sada poinjem shvaati da je toodreen uzorak ivanih impulsa, koji kada doe do moga, pokree refleks mucanja. Kaoreakcija na oiti stres (za sada ne definirana), osoba koja muca zatvori glasnice; to je uroenrefleks. Zatvaranje glasnica opet rezultira mucanjem kao nauenim refleksom. Dakle,

imamo 2 refleksa :1. Uroen2. Nauen

Pitao sam kolegu, (specijalista psihologije), dali je mogue da tako burno i razliitoponaanje kao to je mucanje, moe stvarno biti naueno. Odgovorio mi je tako to mi jepokazao film nauenog samoranjavanja, da pokae da je veina psihiki agresivnih ponaanjakulturno usvojena. Borbe koje sam vidio nisu ni bile za usporedbu. Svako ponaanje koje jenagraeno moe biti naueno, i in govora sa naporom je jasno dovoljna odmazda daomogui uenje mucanja.

Nadalje mi je ukazao na postojanje jo jedne nagrade koja je ope prisutna u veini nauenog

ponaanja kod ljudi, i on sumnja da je to prisutno i kod mucanja smanjenje uznemirenosti.Bilo to, to bi moglo osobi koja muca smanjiti uznemirenost, moe biti naueno i nagraeno.Sjetio sam se kako su mi mnogi koji mucaju rekli da radije zamjenjuju rijei nego da mucaju.Kada govore razmiljaju unaprijed, tako da mogu promijeniti razgovor, da izbjegnu rijeikojih se boje, ili odmah promijene u rije koju mogu izgovoriti. Uspjeno izbjegavanje

problematinih rijei smanjuje uznemirenost, pa je zato nagraeno i naueno. Izbjegavanjerijei je u biti refleksno, kao i samo mucanje. Dakle, izbjegava ono to bi trebao razviti,navikava se gledati unaprijed, pa i to takoer postaje refleks.

3.POGLAVLJE


7/59

1

STRES

Postoji dobar razlog da se prihvati psihologijsko objanjenje uzroka mucanja. Osobe koje

mucaju znaju da im problem postaje gori pod stresom i izvjetavanjem, dok kad su sami inisu pod stresom nemaju potekoa. Godinama idu kod psihijatara i psihologa da lijeenjihov problem, ali rezultati nisu bili ohrabrujui. Mucanje se rijetko, ako ikad, poboljalo.Psiholozi obino pojanjavaju da je problem duboko u ovjeku, da esto poinje izmeu 2. i6. godine, te da su potrebne godine intenzivne terapije da bi doli do njegove podloge, da biga mogli uinkovito lijeiti. I to usprkos injenici to su ponovljeni psihologijski testovi

pokazali, da su osobe koje mucaju u cijelosti predstavljale normalnu populaciju.Poznavao sam ovjeka koji je mucao, te je 17 godina iao na psihoterapiju, i to ga je kotalo85 000 $. Sjeam se kako sam smatrao da je taj mladi ovjek, vjerojatno najbolje prilagoena

osoba koju sam ikada vidio.Do dana dananjeg postoji mitologija da je mucanje psihiki problem. Svake godinetakozvani strunjaci piu i objavljuju knjige sa tim tvrdnjama, a takoer se i u novinama imagazinima esto pojavljuju lanci koji pojaavaju to vjerovanje. Psihijatri i dalje, svakegodine, pokuavaju lijeiti tisue ljudi koji mucaju i to tehnikama koje su ve odavnodokazane kao neprimjerene.Freud je znao da su ne primjerene. U jednoj od svojih ranijih knjiga je napisao : to god da

je izvor mucanja, nije pogodno za tretmane koje sam ja razvio. I zato vie neu ni pokuavatibaviti se sa time. Ali mi nikad nije bilo jasno kao sada, da stres utjee na napetost glasnica.Raspravljao sam o ovom problemu sa prijateljem koji je specijalizirao psihijatriju i

rehabilitaciju, te mi je priao o studiji koja je objavljenja 1953. godine. U Njemakoj jeosnovan laboratorij radi prouavanja psihologije pokreta svjetski poznatih sportaa, sa ciljemda im pobolja sportske sposobnosti. Istraivai su, kao dio ovih istraivanja, promatrali iefekte stresa. Istraivanja su pokazala da sportai napnu svoje miie kada su pod stresom, ali

je najzanimljivije to to oni usmjeravaju napetost u odreena podruja na tijelu najea susnaga miia ramenog pojasa, trbuha, donjeg dijela lea, lica i ruku. Ova arita su poslije

bila krajnji cilj, te se uspostavilo da su uroena i esto, ali ne uvijek, i nasljedna. Takoerpostoje i druga podruja, koja obuhvaaju oko 2 % svjetske populacije, a jedno od tihpodruja su i miii glasnica. Naknadna istraivanja su otkrila da sve osobe koje mucaju

dolaze iz ovih 2 % populacije.Osobe koje mucaju su roene sa tendencijom naprezanja glasnica kada su pod stresom. U timstudijama se takoer razlikuje tijelo mukarca od tijela ene, pronaene su i spolne razlikekod zatezanja. Npr, svih 5 puta su mukarci usmjerili svoju napetost na glasnice dok su podstresom, dok su ene gotovo 3 puta, pod stresom, usmjerile napetost na trbune miie.Pokazao sam to istraivanje govornom patologu, i on je postavio tezu da je spolni omjer zazatezanje glasnica 5 : 1 za mukarce, i to moe precizno objasniti identini spolni omjer kodosoba koje mucaju, a koji je i objavljen u istraivakoj literaturi.

4.POGLAVLJE


8/59

1

8 PSIHIKIH UZROKA

Poto je, izgleda, stres uvijek nuan za zatezanje glasnica, pitao sam pacijente o stresu koji

izaziva njihovo mucanje. Traio sam zajednika podudaranja, objedinjavanje njihovihopaanja. Pripremio sam probnu listu s tipovima stresa, te ju pokazao pacijentima, i dobiosam njihova kritina objanjenja. Tako sam i razvio, kako ja zovem 8 osnovnih stresovakod osoba koje mucaju:

1.STRESNE SITUACIJE: kada sam pitao osobe koje mucaju, u kojim im je situacijama bilonajtee priati, najei odgovor je bio preko telefona. Preko 80% odraslih ljudi kojimucaju, iskazuju neki strah od koritenja telefona. Vidio sam devetnaestogodinjaka koji je

pokazao ovaj oblik stresa. Naoit mladi je sjedio u mom uredu i umjereno mucao

odgovarajui na moja pitanja. Kao to je i uobiajeno u mojoj dijagnostikoj procjeni,zamolio sam ga da uzme telefon, nazove informacije i pita broj jedne trgovine. Odbio je.Zahtijevao sam da to uini, govorei mu da je to bitan dio njegove procjene. Molio me da gane tjeram da telefonira. Priznao mi je da nije godinama telefonirao, te da ima none more odtoga.Za najneobiniju stresnu situaciju sam uo od sveenika kojeg je uasavala pomisao prianjaza govornicom. Poeo je mucati kao dijete, ali je s godinama prerastao mucanje. Nakonzareenja je pretpostavljen u mjesto sa malim sazivom. Nekoliko godina poslije je dobio novi

poloaj, te je na prvu nedjelju uao u crkvu i naiao na saziv od 800 ljudi. Svladala ga jebrojnost publike, glasnice su mu se zatvorile, a povratna veza receptora iz glasnica je bilapovod mucanju, kao odgovor na ono to je godinama prikriveno lealo u njemu. Poeo jeuzimati sredstva za smirenje, ali je doza koja je bila potrebna za uinak imala nepoeljne

popratne pojave. Odluio je napustiti crkvu, kada mu je psihijatar rekao da prestane uzimatilijekove. Predloio je biskupu svoju odluku, govorei da je mucanje oito znak njegovenesposobnosti. Biskup, koji je inae bio praktian ovjek, mu je predloio da prvo proba sagovornom terapijom.

2.RIJE ILI SLOVO STRESA: mnoge osobe koje mucaju izbjegavaju odreene rijei iesto kau da imaju problema sa odreenim slovima. Ovaj je oblik stresa nauen kao i gotovo

svi oblici stresa. Kao takav, moe biti vrlo razliit: ljudi se mogu nauiti bojati bilo kojegslova, i ti strahovi se mogu periodino mijenjati. Osoba se jednu godinu moe bojatiizgovaranja slova p i t, dok se nagodinu moe poeti bojati slova b i k. Ponekadnetko moe izgubiti sve svoje strahove od specifinih zvukova, ali samo ako ih vrati na raniji

period.Strahovi od rijei su uestaliji. Skoro sve odrasle osobe koje mucaju imaju neto od ovoga,vrlo esto se boje samo odreenih rijei.Lijeio sam odvjetnika koji je mucao samo na otprilike 20-tak rijei. Zapisao ih je pa smovjebali. Njegov problem smo uspjeno rijeili u samo par susreta.

Drugi je pacijent imao problema sa izgovaranjem svog imena. Zakonski ga je promijenio uime koje mu je uvijek bilo lako za izgovoriti, a onda je poeo mucati i na tome imenu. Kad


9/59

1

mi je doao, nije ga mogao izgovoriti. Hrabrio sam ga da pokua, i da se potrudi, unatopotekoama koje je imao. Mjerio sam mu vrijeme. Blokada je trajala 2 minute i 38 sekundi,2.38 totalne tiine i osobito naglih napadaja glavom, isprekidanih samo prilikama kada jetrebao udahnuti. Grevi su konano prestali kada je izgovorio svoje ime: David.

Jedan pacijent mi je rekao da je stalno lagao kada bi ga pitali gdje je odrastao, zato to nijemogao izgovoriti istinu (Westport). Mnogi su mi rekli da esto daju pogrene odgovore urazredu, jer ne mogu izgovoriti ispravne, a moraju neto rei. Jedan pacijent koji je imao 28godina, mi je rekao da ima godinu vie od 27. Mnogi su se alili da su esto u situaciji da urestoranima moraju jesti ono to ne ele, samo zato to nisu u mogunosti izgovoriti ono toele. Zamjena rijei je u najmanju ruku muna, te esto frustrirajua i neugodna. Uvijek jerezultat stresa od rijei ili zvukova.

3.STRES OD AUTORITATIVNIH OSOBA: mnogi pacijenti imaju potekoa sa govorom urazgovoru sa pojedincima, najbolje reeno autoritetima. Kau da imaju problema u

razgovoru sa efom ili uiteljem, ili kada ih se ispituje.Jedan je takav pacijent, kada ga je policajac zaustavio zbog brzine, morao proi test zaravnoteu, jer nije mogao odgovoriti na policajeva pitanja.Drugi je tokom kolovanja dobivao pitanja i pismeno odgovarao na njih, a onda je koleganaglas itao njegove odgovore profesoru.Stvarno svi pacijenti kau da esto mucaju samo sa odreenim ljudima, npr. sa roditeljima.esto roditelji kada primijete da im dijete muca kod kue, zahtijevaju da kolski pedagogrjeava problem. Ali dijete ne muca kad doe kod terapeuta. Ono ega terapeut nije svjestan

je injenica da se djetetu javlja stres samo u prisutnosti roditeljskog autoriteta, a da je u svim

ostalim situacijama odsutan. Jedan mladi je mucao samo u razgovoru sa ocem, dok samajkom nije. Drugi opet nije mucao sa kolegama na poslu sve dok netko od njih ne bi bio

promaknut, te mu postao nadreeni. Tada bi poeo predstavljati autoritet, i u tom smislupostaje objekt sposoban za izazivanje stresa i uzroka mucanja.

4.STRES OD DVOJBE ( NEDOUMICE):pacijenti esto imaju problema sa govorom kadadvoje oko odgovarajueg naina ponaanja. Npr, situacije koje nisu unutar obitelji, kao to sunovi susjedi, novi posao ili upoznavanje ljudi. Ovakav stres se takoer dogaa kada netkonije siguran u ispravnost naina izgovaranja rijei. Ovdje je stres zbog nedoumice vieizraen nego potekoe na moje nailaze (osobe koje mucaju) u pokuajima da naue strani

jezik. Tu postoji velik broj izvora dvojbi. Prva nesigurnost je oko izgovora, druga zbogrjenika a trea se odnosi na gramatiku. Nije udno to mnogi pacijenti mucaju na skorosvakoj rijei u novom jeziku.

5.PSIHIKI STRES: osobe koje mucaju ponekad tee govore kada su umorni ili bolesni.Dodue, u 19. stoljeu u Europi, se kolska terapija temelji na tome da je osnovni povodmucanja manjak sna. Tako da od pacijenata esto zahtijevaju to vie spavanja, terapija im je14 sati dnevno. Neki prijanji lijenici su vjerovali da je samo odreen dio tijela, obino

jezik, umoran, te su konstruirali aparat da dri umoran jezik. Gotovo je u cijelosti

napravljen od zlata ili bjelokosti, a nosi se u ustima, te je u osnovi djelovao kao odvraanje


10/59


11/59

1

8.OSNOVNI NIVO STRESA: imamo 16 miia u, i oko glasnica, te ako stavite elektrodu najedan od njih, moe se lako zabiljeiti napetost koja je razvijena u njima. Ta je napetostprisutna cijelo vrijeme i njezina jaina moe jako fluktuirati. Fluktuacija je rezultat 2 glavnautjecaja :

Prvi su hormoni mozga, koji su kroz svoje kemijske efekte na odreene modanecentre, pokazali da imaju mogunost poveavanja napetosti miia i to dramatino.Kad pacijenti izlau, njihov se govor naglo pogorava a oni ne mogu pronai oitirazlog za to. Obino se pojanjenje nalazi u poveanju proizvodnje ovih hormona.

Drugi izvor napetosti je postojan, to su dugotrajni podsvjesni sukobi koji se

pogoravaju sa mijenjanjem neije ivotne okoline. Primjerice, novi posao sa efomije se ponaanje podudara sa roditeljskim skupovi ishode niom emocionalnomreakcijom, koja je ne prepoznatljiva ali zadaje potekoe sa govorom.Ili suprunik, koji odlui napraviti velike promjene u ivotu, te dobro poremetidefiniranu strukturu veze (odnosa) - izrauje oblike destabilizacije koji izazivajunemir i kasniji negativni odraz na govor. Sve ovo usprkos tome to obje strane svjesnoele promjenu.

Kada su istodobno prisutna oba faktora, i kada su u kombinaciji sa bilo kojim od drugih 7stresova, potpuna napetost glasnica moe doi do te toke da je pacijent u potpunojnemogunosti govoriti. To se esto via kod male djece, iji se osnovni nivo stresa svremenom jako mijenja. Roditelji su time posebno isprovocirani, i kau da njihova djecaesto mogu priati tjednima a da ne mucaju, i onda se mucanje vrati u punoj snazi. Mnogu sutakvu djecu doveli u moj ured tokom njihovih tenih" perioda. Roditelji bi me ustro

uvjeravali da njihova djeca mucaju i to ponekad jako, kao da se ispriavaju to trenutno nemucaju. Skoro uvijek kau da ne znaju procijeniti ove fluktuacije, i moje iskustvo im jakosmanji krivnju ( kada im objasnim osnovni nivo stresa).

5.POGLAVLJE


12/59

1

4 VRSTE MUCANJA

4 vrste mucanja su nastale iz paljivog razmatranja velikog broja pacijenata.

TIP 1 se smatra najeim. Zbog stresa se zatvaraju glasnice, to kratko prethodi mucanju, apodudara se sa vremenom govora. Borba sa govorom ima uporite u neodlunosti,ponavljanju i produljenju zvukova, slogova ili rijei. Kada prosjena osoba koja ne muca,misli o mucanju onda misli na ovaj tip 1.

TIP 2 : ovdje ponovno stres vodi do zatvaranja glasnica, to za posljedicu ima napor, ali uovom sluaju borba nije dio govora nego mu prethodi. Paenje moe biti naglo, ali osobakoja muca izabire da odgodi govor dok napori ne prou tako da kad pone priati, pria

teno. Osobe ovog tipa je interesantno promatrati dok telefoniraju: znaju zabacivati glavunekim naglim pokretima, vilica im se zna tresti, oi stezati, pritiskati ruke dok osoba sakojom telefonira ne uje nita, samo stanku kao i u normalnom govoru. Kad bi slualac znaokakva napetost proizlazi sa druge strane veze, bio bi zadivljen i uasnut.Lijeio sam i takvog ovjeka u Engleskoj. Dan prije tretmana sam dogovorio sastanak sa

njime na malom aerodromu, odmah do Londona. Bio je pilot, i ponudio mi je pogled na gradiz ptije perspektive, i kruenje nad selima. Poto je 2. tip mucanja, njegov govor preko radijasa tornjem je zvuao normalno, ali su napori zauzeli mjesto u pilotskoj kabini kada smo vozili

po pisti, pa sam pomislio kako u imati nemirnu vonju. Tako je uistinu i bilo, borbe su mu

obuzele cijelo tijelo, ukljuujui obje ruke i noge. I svaka reenica koja je teno izgovorena,je bila praena kratkim oblikom zranih akrobacija od kojih mi se dizala kosa na glavi, takoda sam nakon leta bio izmoren i imao sam zranu bolest. Dogovorili smo se da e mevratiti u London. Put je trajao oko sat vremena, i ja sam neprekidno priao, jer bi se autozanosio svaki put kad bi on progovorio. Drugi tip mucanja nam jasno pokazuje da je napor(da se glasnice oslobode gra), neovisan o govoru. injenica da se mnogim osobama kojemucaju napor pojavljuje u govoru (tip 1), je jednostavno izraz njihove nemoi da saekaju izavre napore prije nego li ponu priati.

TIP 3: stres takoer izaziva zatvaranje glasnica, ali je pacijent izabrao da se ne bori, nego da

stane i saeka dok se glasnice ne opuste. Ovo se moe ostvariti na nekoliko naina: moe sekao malo zbuniti, moe bezvoljno ekati da stres opadne, moe mirno udahnuti da otvoriglasnice, ili moe progutati da ostvari isti ishod.Jedan pacijent, kojeg sam lijeio, je njeno kaljao tokom tih pauza da bi razdvojio glasnice,dok bi drugi opet stao, nasmijeio se, pogledao u plafon i pravio se da razmilja prijeodgovora. No, ako bi netko izbliza pogledao njegovu Adamovu jabuicu, primijetio bi da titragore dolje, i to vrlo brzo tokom ovih zamiljenih pauza. Ono ime je pacijent bio zapravozauzet, je bila serija od vrlo brzih gutljaja da bi otvorio glasnice. Ako je potreban 1 gutljaj,onda e pauza biti kratka, ali ako mu se glasnice opet zatvore, moglo bi biti potrebno

progutati 2, 3 ili 4 puta u nizu, i to brzo, da bi mogao govoriti. Iza osmjeha i jasne


13/59

1

zamiljenosti se skriva naglost, skrivanje i osobna borba sa grem koji blokira oboje iizdisanje i govor.

TIP 4: u ovom tipu mucanje moe biti prekinuto i prije nego li je uope zapoeto (osobe koje

mucaju jako dobro izbjegavaju, imaju naviku da svjesno trae obavijesti o prisutstvumogueg problema). Ovaj tip je specifian za prikrivene ili zatvorene mucavce (o njima netovie u slijedeem poglavlju). 20% svih pacijenata iz NCS-a spada u ovu kategoriju. Ovi

pacijenti izbjegavaju rijei, zvukove i govorne situacije. Nitko ne zna da mucaju ali cijenakoju plaaju za tenost je konstantan oprez.

Tip 1 mucanja je tipian oblik, najee se via kod osoba koje mucaju. Napori su diogovora.Tip 2 mucanja je manje tean, ali se oznaava kao mucanje, iako je govor ne taknut.Tipovi 3 i 4 su socijalno prihvatljivi pa se ne oznaavaju kao oblici mucanja. Ljudi iz ove

kategorije rijetko trae pomo, premda poremeaj ovog tipa esto uzrokuje emocionalnigubitak.Kako sam sve vie ispitivao odrasle mukarce, otkrio sam mjeavine sva 4 oblika. Npr,

pacijent se mogao boriti sa izgovorom svog imena, zamjenjivati jednu rije sa drugom dokopisuje svoje zanimanje, i kaljati da oslobodi drijelni gr prije opisivanja iskustva. Bio sam

blizu otkria da je mjeavina svih vrsta meu pacijentima pravilo, a ne iznimka. Naravno dasu postojali i isti tipovi, koji su povremeno odlazili i do bolnica. To su uglavnom tip 1 i 2.Tipovi 3 i 4 su se rijetko viali, ne zato to ih je bilo malo, nego zato to nisu potraili pomo.

6.POGLAVLJE


14/59

1

PRIKRIVENI MUCAVCI

Kroz rad sa osobama koje mucaju sam shvatio da oni mogu, poto su vrlo inteligentni,

predvidjeti nadolazak rijei od kojih strahuju, to im omoguava prebacivanje razgovora ilizamjenjivanje rijei. Svi oni to rade do neke granice, ali neki postanu toliko vjeti u tome dase ini kao da su sasvim prestali mucati. Oni ine oko 20% pacijenata koji su proli tretman, anazvao sam ih prikriveni mucavci. Winston Churchill je bio prikriven mucavac, a njegov

bogat rjenik je bio u velikoj mjeri zasluan tome, to je stalno zamjenjivao rijei. Prikrivenimucavci su hodajui rjenik; oni su sposobni izraditi krialjku ali se mue sa pisanjem, idobro funkcioniraju u drutvu budui da ne mucaju.Sjetio sam se jednog prikrivenog mucavca s kojim sam se dopisivao. Njegova ena menazvala da mi kae da je primila pismo, te ju zanima o emu se radi, jer njezin mu u 19

godina, koliko su zajedno, nikada nije mucao. Rekao sam joj da je on prikriveni mucavac, teda izbjegava odreene rijei, zvukove i govorne situacije. Nastala je duga stanka, a onda

bujica pitanja. Mislite li da je to razlog zbog kojeg on zahtjeva da ja obavljam telefonskerazgovore, da naruujem u restoranu i to on nikada ne pria na roditeljskom sastanku?Shvatila je, ispitivajui me, da se odgovor nalazi u samim pitanjima, a ja sam osjetio po tonunjezinog glasa da poinje shvaati o muu neto, to prije nije znala. Predloio sam joj da

popria s njim o tome, jer bi njezina pomo bila od velike vanosti za uspjenost terapije, akobi se on podvrgao tretmanu.Prikriveni mucavci kau da su na kraju dana iscrpljeni. Kod njih ne postoji bezbrianrazgovor, oni su uvijek aktivni u traenju, izbjegavanju i zamijeni. Ustvari su oni pod veimstresom nego otvoreni mucavci, jer u njihovom sluaju svi znaju i oekuju da e zatajiti imucati. Ali ako nitko ne zna, onda mora stalno biti oprezan, to je uvijek naporno. Prikrivenimucavci toliko nastoje sakriti svoje mucanje da esto govore stvari koje su neprikladne,glupe ili besmislene. esto ostave nedovrenu reenicu, u nadi da e ju sugovorniknadopuniti rijeju koja je njemu teka za izgovoriti.Prisjetio sam se lijeenja frizera koji se zove Pierre, a imao je izraen francuski naglasak. Na

poetku sam ga pitao gdje je roen, a on mi je odgovorio: u Brooklynu. Pitao sam ga gdje jeiao u kolu, mislei da je odrastao u Francuskoj a on mi je opet ogovorio Brooklyn. Dakletvoj je naglasak laan?- upitao sam ga, da odgovorio je bez traga naglaska. Otkrio mi je

da ne muca kada govori na ovakav nain, te mu ljudi oprataju loiji Engleski, koji se u bitijavlja zbog njegovog zamjenjivanja rijei. Isto tako kada ne moe izgovoriti neku rije, kaonpr. ealj, samo pokae prstom na njega i upita Kako se to kae na Engleskom?. Ova jestrategija funkcionirala sve dok mu ogor nije ponudio da radi sa njim u osiguravajuojagenciji. elio je taj posao, pa je i zatraio lijeenje.Prikriveni mucavci se pretjerano trude da sakriju svoje potekoe. Lijeio sam ovjeka koji je

bio sudac Vrhovnog suda u Novoj Engleskoj. Bio je prikriveni mucavac preko 30 godina, iiako je njegova navika zamjenjivanja rijei ponekad neobino zvuala, ipak se dobro snalaziou tome. Vie od 15 godina je kontrolirao stres, tako to je svaki dan uzimao umjerenu dozu

Valiuma. No, kada je sa enom bio na krstarenju, na Karibima, odluio je ne konzumiratitablete, te je isti dan dobio napade koji su bili znak ovisnosti. Odmah se vratio na lijekove.


15/59

1

Bio je potovan lan zajednice, divili su mu se zbog njegove pravne strunosti, pa nije ni biloudno kada su ga pozvali da preuzme Federalni sud. No, on je odbio ponudu a nitko nije znaozato. Opravdanje mu je bilo da voli svoj trenutni posao, iako su svi znali da je Federalnomjesto zapravo nagrada. Doao je kod mene iz 2 razloga :

Prvo jer je htio postepeno smanjiti uzimanje Valiuma, a smatrao je da se to moeostvariti rjeavanjem stresa, povezanog sa njegovim mucanjem Drugi, stvarni razlog posjete je bilo objanjenje razloga ne prihvaanja posla na

Federalnom sudu. Dakle, na Dravnom sudu je mogao prepriavati optunicu poroti,dok je na Federalnom morao itati rije po rije, i nije ih mogao zamjenjivati, te je to

bio dovoljan razlog da ne prihvati posao. Sada je to prvi put priznao i oito seoslobodio napetosti povezane sa priznanjem, te mu se znatno smanjio osnovni nivostresa.

Nismo odmah poeli sa terapijom jer nije htio zamijeniti moju tehniku, za njegovo dobroutemeljeno izbjegavako ponaanje. Ali nakon godinu dana, kada su mu ponovno ponudili

posao, koji je u biti i elio, samoinicijativno je doao na lijeenje i uspjeno ga i zavrio.Smatra se da ima otprilike 5 puta vie mukaraca, nego ena koje mucaju, dok je statistika za

prikrivene mucavce obrnuta. U istraivanju koje je prikazano u dodatku ove knjige, 87pacijenata su bili prikriveni mucavci. Ta grupa se sastojala od 62 ene i 25 mukarca, uomjeru 2.5 : 1 za ene. Pokazalo se da ene sakrivaju mucanje ee nego mukarci. Jedna

pacijentica je otvoreno mucala do svoje 12. godine, a od tada je nauila zamjenjivati rijei iizbjegavati situacije. Kada sam ju pitao zato je to odluila raditi, odgovorila mi je iskreno:Borba nije za ene. I mislim da ima istine u tome. Mukarci se mogu osjeati komotno dok

pokazuju svoje napore, dok ene takvo ponaanje smatraju neprihvatljivim. Naravno, nitko ne

zna dali je ovo stvarni razlog, ali injenice su jasne 2,5 ena vie od mukaraca suprikriveni mucavci. Prikriveni mucavci napreduju bre od otvorenih, jer moraju manje postii oni ve dobro funkcioniraju u drutvu, vrnjaci ih (kao ni oni sami sebe) ne gledaju kaohendikepirane. Njihovo samopouzdanje i drutvene vjetine su dobre, i kad prestanuzamjenjivati rijei, imaju stvarno besprijekoran prijelaz u njihove svakodnevne aktivnosti.S druge strane, otvoreni mucavci ostavljaju izravan i negativan uinak u svom okruenju i

pate zbog toga. Njihove drutvene vjetine su slabe, pa kada prestanu mucati moraju razvijatinove vjetine za komunikaciju sa vrnjacima. Tako mi je jedan pacijent rekao: Dr. Schwartz,sada kada ne mucam, to da kaem ljudima, o emu da priam? esto znam rei prikrivenim

mucavcima: Ako mucate otvoreno i onda prestanete, to je dar svijetu, jer vie nee moratigledati ni sluati vae mucanje i dar samo vama, jer sada znate da se vie ne morate patiti.Ali kad si prikriveni mucavac, to je dar samo tebi. Ne moe oekivati od okoline da zna,

brine ili da ih zanima tvoj skriveni problem. Dar je naravno nevjerojatan osjeaj slobode, damoe rei to god eli, gdje god to eli i kad god eli bez straha.Jednom sam lijeio prikrivenog mucavca koji me nakon uspjenog svladavanja tehnike ivjebanja nekoliko mjeseci, nazvao da mi kae kako mu je kolega u uredu rekao : John, neznam zato ali tvoj govor sada ima puno vie smisla.

7.POGLAVLJE


16/59

1

PRIMARNO NASUPROT SEKUNDARNOM MUCANJU

Naa razmatranja govornih simptoma mucanja, bi bila nepotpuna, bez primjeivanja razlike

izmeu poetnog i naprednog oblika poremeaja. Nazivam ih primarno i sekundarnomucanje, i openito su odreeni jainom i mjestom borbe. Kod primarnog mucanja sespomenuto iskazuje bez problema, ponavljanja se dogaaju samo na poetku reenice, dok sekod sekundarnog mucanja snani napori mogu pojaviti bilo gdje u reenici. Ispitivanjem

pacijenata sam zakljuio, da razlika u borbi ne dokazuje nita; npr. tip 3 ili 4 nikada nepokazuju borbu otvoreno, ali su svejedno napredni oblici poremeaja. Zbog toga sam razvio 3dijagnostika pitanja koja sam postavljao da bi dobio puno vie korisnih informacija. To su :

1. Kada pria, dali ponekad razmilja unaprijed traei teke rijei, i trudi li sezamijeniti iz za druge rijei?

2. Dali obino moe predvidjeti kada e se mucanje pojaviti?3. Dali muca kada pria sam, na glas?Primarni mucavci e negativno odgovoriti na sva 3 pitanja. Ipak, za vrlo malo dijete ova

pitanja ne moraju imati smisla, to pomanjkanje razumijevanja je pozitivan znak, da dijetenema preuranjeni stres. Ta e djeca stalno ponavljati ili oklijevati samo na poetku reenice.Ipak, takvo ponaanje moe biti uvjerljivo.Sekundarni mucavci bi obino pozitivno odgovorili na prva 2 pitanja i negativno na 3. Ako ina zadnje pitanje odgovore pozitivno, to je pokazatelj da je sveukupni nivo stresa jako visok.Sekundarni mucavac obino pokazuje jake napore, koji se mogu dogaati bilo gdje ureenici.Dokazao sam kako je netona tvrdnja da je jaina napora glavna razlika izmeu 1. i 2.mucanja. Npr. 20% pacijenata su prikriveni mucavci. Oni nikada ne mucaju, radije unaprijedtrae teke rijei, zvukove i situacije, te ih izbjegavaju. Nitko ne zna da mucaju. Njihovisimptomi borbe su vie nego blagi, ili se ak ni ne vide. Dakle, razlika izmeu primarnog isekundarnog mucanja ne moe biti jaina napora, nego je u prisutstvu ili odsutstvu

preuranjenog stresa. Dali pacijent predvia zvukove, rijei ili govorne situacije od kojihstrahuje? Za veinu djece mlae od 7 godina je odgovor negativan, i oni su primarni, dok jeza veinu djece starije od 10 godina odgovor pozitivan, i oni su sekundarni. Tokomtrogodinjeg razdoblja izmeu ova 2 stadija se nalazi period koji nazivamo Prijelazno

mucanje. Tokom tog perioda dijete moe ojaati strah od govora u odreenim situacijama,iako ne zna od kojih rijei ili zvukova bi mogao imati potekoe. Takoer, u ovom periodu eneka djeca rei da mogu predvidjeti samo neke rijei kojih se plae, dok e se druge

pojavljivati iznenadno. Prosjean osmogodinjak e razumjeti slijedea pitanja:1. Ponekad ima problema sa govorom, zar ne?2. Dali zna koje rijei mogu predstavljati problem, moe li ih predvidjeti?

-dijete moe odgovoriti ponekad, to je i odgovor na slijedee pitanje3. Dali se ee dogaa iznenaenje ili ee moe priati?

Ako dijete potvrdi da se ee dogaa iznenaenje, moemo biti prilino sigurni da je na

poetku prijelaznog razdoblja. Ali ako kae da ee moe rei, onda ga moramo promatratikao odraslog mucavca i tako ga i tretirati. Uobiajeno je da su djeca mlaa od 7 godina tip1.,


17/59

1

a starija od 10 godina tip 2., no jasno je da postoje iznimke. Vidio sam naprednogpetogodinjaka sa dobro utemeljenim zvukovima, rijeima i situacijama kojih se boji, tejakim naporom prilikom izgovora i zamjenjivanja rijei. Takoer znam i tinejdera koji nemapredosjeaj za zvukove i sa manjim naporom ponavlja samo poetak reenice.

Drugi razlog za promatranje prisutnosti ili odsutnosti predvidivog stresa, je taj to on izravnoutjee na oekivani ishod terapije. Dijete koje nema strah od rijei nije svjesno svojepotekoe, pa prema tome i ne pati puno. Samomotivacija da uini neto u svezi togaproblema je mala, tako da je zatiena mogunost oporavka.S druge strane sekundarni mucavci ive u stalnom predvianju rijei i zvukova od kojih se

plae, to uzrokuje znaajnu emocionalnu patnju. Prema tome, imaju veliku motivaciju zapoboljanje.Pokuao sam lijeiti nekoliko djece, koji su oito bili primarni ili u poetnom prijelaznommucanju. Na svakom nivou bi dijete nauilo tehnike za zaustavljanje mucanja, a kod kue bivjebali sa roditeljima. Na svakom nivou je tehnika rezultirala potpunom tenosti, ali nisu

imali motivacije da nastave sa zadanim vjebama. Roditelji su shvatili da mue djecu, te da jepoetna elja nestala i pretvorila se u stalne svae. Nazvali bi me da izraze nezadovoljstvo, aja bi im savjetovao da pomijeaju vjebe. Ali i to bi ubrzo izgubilo snagu u zadravanjuinteresa. Onda smo uveli sistem nagraivanja, u kojem bi djetetu dodijelili zlatnu zvijezdu zaispravno izgovorenu reenicu. Kasnije to moe biti i iskupljenje za nagradu. Sistemnagraivanja je za neke dobro funkcionirao, ali za neke nije. Postalo je jasno da izravnaterapija sa primarnim mucavcima nije uvijek uspjena. U nastavku knjige u predstaviti nizindirektnih pristupa koji su se pokazali uspjenim kod veine primarnih mucavaca.Zabiljeio sam nekoliko bezuspjenih pokuaja rada sa djecom kada su bila primarni

mucavci, ali su pokazali uspjean oporavak nakon 5 godina, kada su postali sekundarni.Ustvari, to je kao kod upale plua; moda ih neete moi lijeiti dok su prehlaeni, ali etemoi kad dobiju upalu plua.

II DIO


18/59

1

LIJEENJE

8.POGLAVLJE

POKUAJI KOREKCIJE

Pristupi za lijeenje mucanja su bili raznovrsni. U zadnjih pola stoljea je objavljeno nastotine knjiga i tisue lanaka na ovu temu. U literaturi su se stalno ponavljale odreenetehnike, jer su bile djelomino uspjene.

1. TEORIJA OPUTANJA: ona je do sada najrasprostranjeniji pristup za lijeenjemucanja. Postoji nekoliko naina ali cilj im je isti, smanjiti miinu napetost tijela i

tako izbjei refleks mucanja. Jedan pristup potie pacijente da se usredotoe na odreenu grupu miia

(obino none prste), steui ih maksimalno da bi se postigla svijest onapetosti, a onda ih opustiti koliko god je mogue. Dok god je tijelo oputeno,svaka se grupa miia dri odvojeno. Ovakav postupak, poznat kao naprednooputanje, je prvi opisao Edmund Jacobson 1923.godine, i esto seupotrebljavao za lijeenje mucanja. Rezultati ove metode pokazuju napredakali nikad potpuni uspjeh u rjeavanju problema.

Drugi tip se odnosi na jogu izvode se vjebe istezanja. Glavni cilj je

poveanje fleksibilnosti kraljenice, a ukljuuje uvijanje, rotiranje i savijanje

trupa. Izvodi se polako i u duboko meditativnom poloaju (stanjurazmiljanja). Ove vjebe rezultiraju mirnijim ponaanjem (stabilnijimdranjem), ali se opet radi o poboljanju ali ne i o stalnom zadravanju takvogstanja.

Zamiljena slika je jo jedna tehnika oputanja koja slui i za lijeenje

mucanja. Pacijenti vjebaju da zamisle neki oputajui prizor ili mirnuaktivnost, te da je se povremeno prisjeaju tokom dana. Kod nekih pacijenataova tehnika rezultira znaajnim oputanjem, zbog ega se javlja poboljanje ugovoru.

Postoji i takozvani Biofeedback pristup. Na razliite miie se postavljajuelektrode (obino na vrat), a stupanj razvijanja napetosti tokom govora sezabiljeava u brojilu (mjerau). Pacijenti vjebaju, da pratei brojilo smanjerazinu napetosti. Naalost, rezultati ove tehnike su razoaravajui, jer semucanje nakon tretmana rijetko pobolja.

Openito, oputanje poboljava govor i smanjuje mucanje ali ga ne zaustavlja. Jednostavno,nedovoljno smanjuje napetost glasnica.

2. VJEBE DUBOKOG DISANJA: poznato je da duboko disanje prije govora

zaustavlja mucanje. Temeljeni na ovoj pretpostavci, neki su lijenici razvili razliitevjebe za duboko disanje. Neke od ovih tehnika naglaavaju vanost disanja iz


19/59

1

dijafragme, dok se druge baziraju na disanje iz prsnog koa. Kod jednih je vanodisati kroz nos, a kod drugih na usta. Opravdanost ovih vjebi se vidi iz estihistraivanja koja dokazuju da je kod osoba koje mucaju, nepravilan nain disanja.

Naalost, veina pokusnih studija nije bila uspjena.

3. GOVORNE VJEBE: esto se koristi knjievni nain govora, kao metoda za lijeenjemucanja. Npr. neki su lijenici pokuali doi do pravilnog govora pomou ritmametronoma (sprave za mjerenje taktova u glazbi), dok su drugi savjetovali koritenjetakozvanog glasa pjevanja pjesme. Neki su od pacijenata zahtijevali da govore tie,dok su drugi inzistirali na glasnijem govoru. Dok su jedni sugerirali da ton treba bitivisok, drugi su govorili o vanosti niskih tonova. Jedni su inzistirali na mogunostigovora sa stranim naglaskom, dok su drugi savjetovali prianje prilikom izdisaja.

Neki su savjetovali snane pokrete ustima tokom govora, dok su drugi savjetovaliaputanje. Konaan ishod ovih razliitih pristupa je ne uinkovitost lijeenja. Ovo ne

znai da knjievni nain govora ne pridonosi tenosti, naprotiv, ono esto ba to i ini,ali nema uinka kao oblik terapije jer ga pacijenti odbijaju. Onaj koji tako govori bi

bio smatran udakom, kao da nije normalan. Pacijenti moda ne vole mucanje, ali suse na koncu navikli na njega, ali nisu navikli govoriti na nain, koji oni sami a i drugi,doivljavaju kao neobian (udan).Npr., poznato je da nitko u svijetu ne muca dok

pjeva. Ali pokaite mi osobu koja muca, koja je spremna pjevati svaki put kada elikomunicirati, to je jednostavno ne prihvatljivo. Country pjeva Mell Tills je napraviokarijeru na glasu, kojeg je koristio potpuno teno u pjevanju, nasuprot potekoamakoje je imao kad bi pokuao priati. ak je zbijao ale na tu temu, nasmijavajui

publiku tom apsurdnosti. Takoer je poznato da neki mogu zaustaviti mucanjepolaganim govorom. Predlagai ovog pristupa su poznati kao Grupa za kontroliranjebrzine. Oni tvrde da polagan govor pomae mucanju jer daje vremena mozgu dauspostavi izgubljenu koordinaciju izmeu dinog sustava, glasnica i govornogmehanizma.

Openito prihvaena metoda za usporen govor je Oslobaanje slune povratne

veze. Pacijenti priaju u mikrofon koji je spojen na kompjuter, koji snima,zadrava i prosljeuje govor u slualice. Pacijenti uju svoj govor nakonotprilike 2 sekunde. Teko je govoriti u takvim uvjetima; neki stalno

pokuavaju popraviti ili nadoknaditi zadravanje. Pokazalo se da je jediniuspjean nain kompenziranja polagan govor, koji smanjuje ili ak eliminiramucanje. Osim oitog sporog govora, nedostatak je i to to se cijelo vrijememoraju nositi slualice, mali aparat i govoriti u mikrofon.

U drugoj metodi se postavlja tanak elektronski metronom iza uha. Brzina se

moe podesiti prema govoru, tako to brzinu prilagoava vremenu izgovaranjakoje se uje u uhu. Ovaj aparat (nazvan Mjera slogova govora), rezultiratenou kada je puls dovoljno nizak. Ali posljedica je opet neprirodan govorkoji ovisi o elektronskom aparatu. No, predlagai pobijaju ovu posljedicutvrdnjom da, pacijenti mogu postepeno pojaavati brzinu metronoma, i da e

govor zvuati normalno kada dostignu dovoljnu brzinu, te ga pacijent vie


20/59

1

nee morati nositi. Ipak, iskustva osoba koje mucaju pokazuju suprotno; kakose poveava brzina, tako se i mucanje vraa.

4. KAZNA: kao oblik tretmana, ima dugu povijest u lijeenju mucanja.

Npr., elektro okovi oduvijek stvaraju neugodan poticaj. Nitko ih ne voli makoliko god blagi bili, pa pacijenti ine sve samo da ih izbjegnu. Ali psihologijauenja nam ukazuje da ljudi ue zbog nagrade, a ok je kazna neto to trebaizbjegavati. Pacijenti su spremni uiniti sve samo da izbjegnu okove, makarto znailo da e mijenjati ton glasa, gutati, kaljati, polagano govoriti ilizvuati neprirodno koliko god mogu. Ipak, to ne znai da su oni nauili ovetehnike, im okovi prestanu oni ubrzo nastave mucati.

Drugi oblik kanjavanja je bila terapija ugljinim dioksidom. Njegovo

udisanje se koristilo za lijeenje depresije i drugih psihikih problema. estose koristilo kao zamjena za lijeenje elektro okovima. Pacijentica u ranim

ezdesetima se prisjetila kako ga je, kao dijete, morala udisati. Otac bi jusvako jutro vodio kod doktora da kroz masku udie isti ugljini dioksid.

Nakon 2 udaha bi se onesvijestila, te bi je odvodili u kolu kada bi dola sebi.To je trajalo godinu i pol, no bez pozitivnog uinka na njezin govor.Uspomene na ova svakodnevna muenja su joj se usjekle u pamenje, ak isada nakon vie od pola stoljea.

5. OPERACIJA: ima isti uinak dok nije nuna kazna. Kirurki pristup se u Europiprimjenjuje od sredine 19.st pa do danas, ali rjee. Npr., ako si 1842. godine ivio u

Njemakoj i ako si mucao, bilo je najvjerojatnije da e ti odstraniti dio ili ak cijelijezik (treba imati na umu da se radi o periodu prije otkria anestezije). Kirurzi su ovajnain koristili 15 godina prije nego to su shvatili da je ne uinkovit. ak i danas neki pametni psihijatri tvrde da je uzrok mucanja povezan sa jezikom, u dnu usta.Meutim, nema dokaza da ovo ima bilo kakvih pozitivnih uinaka na govor, pa sesamo moemo nadati da e ova praksa biti ukinuta.

6. LIJEKOVI: posljednje podruje za lijeenje mucanja se odnosi na terapiju lijekovima.Postoje 3 osnovna tipa:

1.)Lijekovi protiv grenja. Neurolozi su primijetili snane napore povezane samucanjem, i smatraju da oni uzrokuju neki oblik grevitog napadaja. No, nisu mogli

znati da su te borbe nauene, jer neurolozi nemaju dovoljno znanja iz podrujapsihologije. Medicinska literatura je natrpana izvjetajima o zaslugama lijekova protivgrenja i za lijeenje mucanja. injenica da veina pacijenata ne prestane mucati i danuspojave ovih lijekova mogu biti vrlo ozbiljne, ini se, ne odvraa neurologe od

provoenja ovakvih tretmana.2.) Sredstva za smirenje. Ima ih mnogo, i svi su na neki nain isprobani. Mnogi su se

pokazali korisnim za smanjivanje stresa. No, opet ne rjeavaju problem u potpunosti ai imaju nuspojave koje ne moemo zanemariti. Nedavno je testirana nova vrsta,

nazvana Beta blokatori. Za sada obeavaju ali se jo uvijek istrauju.


21/59

1

3.) Sredstva za oputanje miia. Ukoliko je napetost glavni uzrok mucanja, onda imasmisla istraiti bilo koji pristup za smanjivanje napetosti. Meutim, ustanovilo se dakoliina lijekova koja je potrebna da se smanji napetost glasnica, toliko velika da sunuspojave veoma neugodne i opasne. Jasno je da postoji velik interes za metode koje

bi izlijeile mucanje. Znaajnom broju osoba koje mucaju mnoge donekle i pomau,ali ni jedna ne rjeava problem u potpunosti, to ih automatski obezvrjeuje. Ovomoemo usporediti sa rakom; ukloni se 90% raka ali ostane onih 10% koji su i dalje uvama. Osim ako ne eliminirate sve simptome mucanja, neizbjeno je da e te ponovnomucati. Isto tako, ako je uvjet za poboljanje govora udan govor, ili ako jeneophodno koritenje aparata, ansa za tenost je odmah na poetku osuena na

propast.


22/59

1

9.POGLAVLJE

TEHNIKA PASIVNOG PROTOKA ZRAKA

Dao sam oglas u lokalnim novinama: Trai se netko tko je jako mucao kao dijete, ali sadavie ne muca. Htio sam ispitati ljude o tehnikama kojima su se sluili u rjeavanju njihovog

problema. Za nagradu sam ponudio 20$. Prvo smo razgovore vodili preko telefona da bieliminirali ljude koji ne mucaju, a zatim smo obavili 72 razgovora u ivo. Razgovori su

pokazali da neki govore malo sporije od normalnog govora, iako to nije bilo previeupadljivo. Otkrio sam jo i da veina koristi slabaan protok zraka pri govoru: stavljao samim metalno ogledalo naspram usta da bi zabiljeio kondenzaciju. Mogao sam vidjeti malukoliinu zraka koju izdahnu prije nego to ponu govoriti. To se dogaalo ako je svakojreenici prethodio mali, neujni uzdah. to sam vie razmiljao o tome, to me vie intrigiralo.

to su znaili ti blagi izdisaji? Koju su funkciju imali? Nikada to nisam uoio kod osoba kojemucaju, ali ni kod ljudi koji nikada nisu mucali. Zato se to onda deava u ovoj grupi?Sjeam se da sam sjedio u uredu i ba to oponaao kad mi je sinulo. Odgovor je bio u

protoku. Koristili su ga jer je otvarao glasnice prije govora. Protok je bio pasivan, nikadpourivan, a opet u dovoljnoj koliini da zadri glasnice odvojene i oputene.Sada sam mogao objasniti bizarno ponaanje starog pacijenta koji je tvrdio da nikad ne mucakada pui. Kada sam ga zamolio da mi to pojasni, zapalio je cigaru, uvukao dim, malo dimaispustio i poeo govoriti. Mucanja nije bilo. Kada sam ga pitao zato misli da mu to pomae,odgovorio mi je da ga to oputa. U to vrijeme sam smatrao da je stvar samo u psihi, to to on

vidi rjeenje problema u dimu, kojeg je ispuhivao pored mog lica. Poslije sam kroz svojaistraivanja shvatio da centri za disanje u mozgu, kontroliraju glasnice. Kod normalnog,mirnog disanja, glasnice se lagano otvore prije udisaja. I onda kako se mijenja protok zraka kad poinje izdisaj, one se lagano zatvaraju. Otvaranje glasnica se iskazuje kao aktivan

proces, kao rezultat stezanja odreenih parova miia koji su smjeteni na kraju glasovnekutije. S druge strane, izdisaj je pasivan, unutarnji pokret glasnica, koji se dogaa kada semiii ponu oputati. Istraivanja su pokazala da su kod normalnog i smirenog disanjaglasnice najoputenije u fazi izdisaja.U drugim istraivanjima su stavljali elektrode na glasnice, da proue vrstu napetosti

povezanu sa govorom. Takoer su i prouavali napetost glasnica prije govora. Istraivanja su

pokazala da u prosjeku napinjanje glasnica poinje izmeu 1/3 i sekunde prije izgovora.Taj djeli sekunde prije izgovora se pokazao kritinim, jer je to vrijeme u kojem se glasnicemogu zatvoriti. Promatrao sam to i ranije na ultrazvunim pregledima osoba koje mucaju.Zakljuio sam da bi, kada bi mogao smanjiti tu napetost glasnica prije govora, imao izvrsnuansu da zaustavim mucanje, jer bi se sprijeilo zatvaranje glasnica. Trebalo je shvatiti kakonekoga nauiti da pone izdisanje prije govora, ali tako da mirno i tiho die, kao da uopenee nita govoriti. Treba uvjeriti mozak da govornik jednostavno samo ponovno udie. Akozavaramo mozak, nee biti pred govorne napetosti u glasnicama.Pokuao sam poeti sa tehnikom protoka zraka. Zapoeo sam tako to sam traio od osoba

koje mucaju da uzdahnu dugo, zvuno i oputeno. Nakon toga sam zahtijevao da jo jednomudahnu, i da u pola procesa kau jednu jednoslonu rije. Mucanje je prestalo. Poveavao


23/59

1

sam broj jednoslonih rijei koje treba izgovoriti u jednom dahu, i opet nije bilo mucanja.Zapanjio sam se. inilo se tako jednostavno. Kako su dani prolazili, moji su se rezultati

potvrivali pacijenti su nastavljali teno priati. Bio sam sretan i uzbuen. Pitao sam sekoliko e trebati da se mucanje vrati, ali poto se nije vraalo, odluio sa prijei na slijedei

korak. Zamolio sam pacijenta da die neujno. Odmah je to uinio, rekavi mi da je tovjebao kod kue, jer nije htio zvuati kao zadihani perverznjak. Govor mu je sad bio upotpunosti prihvatljiv i ostao je tean. Pomislio sam da imam terapiju koja je u sutini vrlojednostavna. Usredotoio sam se na ono to sam smatrao uzrokom mucanja. Pasivni protokzraka dri glasnice odvojene i oputene, neposredno prije govora i onemoguava da signalkoji izaziva mucanje doe do mozga. Ali se kod drugih pacijenata jo pojavljuju potekoe.Ponekad mucaju iako stalno koriste protok zraka. to nije u redu?Snimio sam primjere ovih dogaanja od nekih pacijenata, te sam otkrio 4 specifine grekekoje su mi se inile kao uzrok ponovnog pojavljivanja mucanja. Objasnio sam im ih. Nazvaosam ih - pogrena upotreba zraka. Objasnio sam ih pacijentima, tako da ih mogu izbjegavati

(da vie ne grijee).

1. Prisilno disanje: pri stresnim uvjetima pacijenti obino forsiraju disanje pa diuprisilno, to vodi do zatvaranja glasnica i pojavljivanja mucanja. Podsjetio sam ih daizdisaj mora biti pasivan, jer e mozak kad-tad prepoznati prisilan izdisaj kao nekih, te e zakljuiti da sve reenice poinju sa h, te e se mucanje vratiti.

2. Neuspjenost prijelaza: druga potekoa se javlja zbog manjka glatkog izdisaja uprvom zvuku kod prve rijei. Dah se nakratko pojavi ali sa pauzom izmeu kraja dahai poetka govora. To izgleda kao da pacijent hvata dah elei ga udahnuti. Stanka koja

u meuvremenu nastane, je sasvim dovoljna da se zatvore glasnice. Rekao sampacijentima: Protok zraka je ila kucavica tenosti, unesite ga izravno u rije.

3. Greka u namjeri: pacijenti su esto preoptereeni zbog pojavljivanja prvog glasa, paustima formiraju oblik tog glasa u zadnjim trenucima protoka zraka. Tako je protokzraka naruen predvianjem glasa, a posljedica je uvijek napetost glasnica, to estovodi do mucanja. Podsjetio sam pacijente da je cilj protoka zraka zavarati mozak, kaoda e jednostavno samo disati, no mozak nije prevaren ako ponu oblikovati prvi glas

prve rijei.4. Zadravanje daha: pacijenti tempiraju disanje, pa esto uzdahnu i zbog zatvorenih

glasnica zadre zrak, i onda ponu otputati glasnice pa se protok zraka ponovnoodvija. Ako se ovo ini pod stresom, zadravanje se pretvara u zatvaranje i onimucaju. Pacijentima smo savjetovali da nikada ne zadravaju dah, nego da dre zrak uneprekidnom pokretu, a to znai lagano udahnuti i onda isto tako lagano izdahnuti;nikada ne smije doi do obustave protoka zraka.

Bilo je dobro nakon to su shvatili ova upozorenja. Tehnika protoka zraka donosi znaajnopoboljanje kada se propisno primjenjuje, ali se povremeno pojavljuju mucanje i blokade.Neki pacijenti i dalje imaju potekoe unato prakticiranju naizgled savrene tehnike protokazraka. Preispitivanjem pacijenata bi, npr. uo mladia kako savreno prakticira protok zraka

sve do slova t, a onda pone mucati. Snimio sam mnogo sluajeva ovakvih neobjanjivihblokada, i stalno ih presluavao.


24/59

1

Jedne veeri sam ih presluavao kod kue, pitajui se dali u ikada nai rjeenje, kad je mojasupruga ula u sobu s komentarom: Zna, ti ljudi priaju uasno brzo. I onda sam shvatioovu injenicu oni sami sebi stvaraju stres tako to brzo govore. Ako se pacijent boji nekogzvuka, pa ak i ako savreno upotrebljava tehniku, on e radije pouriti da proe rije koja

sadri taj zvuk. To rezultira time da mozak predvia nailazak brzog govora, te napne glasnemiie. To je isto kao kad trka napne none miie na startu, kad se raskorai, oekujuipoetak utrke na 100m. Ali dok trkau naprezanje miia daje jasnu prednost, napinjanjeglasnih miia kod osoba koje mucaju naruava protok zraka to rezultira mucanjem. U tomsmislu priprema za poetak govora bi bila ista kao i priprema za tranje maratona dugog 26milja. Maratoncu nije potrebno veliko poetno ubrzanje kao trkau, a ukoliko bi mjerilinapetost u njegovim nogama, sekundu prije utrke, ona bi bila znaajno manja nego kod trkaana 100m. Ako je na cilj u lijeenju mucanja da, prije poetka govora glasnice rijeimonapetosti to je vie mogue, moramo znati da je lagani poetak presudan. Zaista mucanjanije bilo kada sam prisiljavao pacijente da prvu rije izgovaraju polagano.

Otkrili smo da je snana obrana protiv mucanja kombinacija pasivnog protoka zraka ipolagano izgovorene prve rijei, to je ono to ja nazivam savrenom tehnikom. Sa savrenomtehnikom je ne mogue mucati. Ukazivao sam pacijentima tu vanu injenicu. Organiziraosam vie stresnih situacija, s namjerom da se sami uvjere u istinitost moje tvrdnje. Pacijentisu uistinu bili pod mnogo manjim stresom i brigom (nemirom), a rezultat njihove uspjeneizvedbe je bio moan i oigledan. Po prvi puta je bilo vrlo jasno pravilo za tenost.

10.POGLAVLJE


25/59

1

RADIONICA

Poeo sam raditi sa pacijentima pojedinano ali i u paru, pa sam shvatio da je rad u parovima

uinkovitiji. Prisutstvo drugih pacijenata pojaava stres, jer nastup nije privatan ve predmalobrojnom publikom, a i element natjecanja je pomalo oivio stvari. U poetku samsparivao pacijente prema uzrastu i spolu, ali sam poslije otkrio da nema razlike ni kada se u

paru nalaze razliite osobe. Isti je sluaj kada usporedimo jainu mucanja prikrivenog iotvorenog mucavca, ili bilo koga iz skupina od 1 do 4.Onda sam poeo eksperimentirati sa veim grupama. Prvo sa 3 osobe, onda sa 6 pa 12 i

ponovno se nije mogla vidjeti razlika kod lanova, osim to je naravno, kako se brojpoveavao, bilo potrebno i vie vremena da se postignu odreeni ciljevi terapije. Stao sam nabroju 15, kao maksimalnom broju pacijenata u grupi koje bi lijeio odjednom, odnosno

zajedno. Svaki sam tretman produio sa 1 sata na 3 sata, a onda i na cijeli dan, jer sam shvatioda je potreban dan da svatko iz grupe dobije dovoljno prilika za sudjelovanje u terapiji, iodri stres, da shvati govor kao izazov a ne kao nemogunost. Pacijenti su uili izmeusobnih greaka, i svaki put kada bi govorili, po definiciji bi to bio javan govor.

Nakon mnogo pokuaja i greaka, doli smo do naina lijeenja za koji smatramo da jenajuinkovitiji, te ga sada koristimo u naim radionicama u NCS-u (nacionalnom centru zamucanje).Poeli smo tako to smo uili pacijente da pasivno diu kroz usta. Zatraio sam od njih dazamisle da su prehlaeni, da im je zatvoren nos pa moraju govoriti na usta, a sve to zbog togato moraju stalno primjenjivati savren model disanja. To je polagano disanje, kao kad mirnosjede i ne rade nita, samo to je to sada disanje kroz usta. Nastavio sam im priati, te sam

promatrao njihova usta, prsa, i trbuh da vidim znakove pasivnog protoka zraka. Kadpostignemo pasivan protok zraka kroz usta, onda moemo prijei na koritenje pasivnogprotoka zraka prije jednoslonih rijei, a onda i na vieslone.U ovom dijelu emo predstaviti nekoliko tehnika sa povratnim djelovanjem, koje su nastaleradi nadgledanja protoka zraka. One omoguavaju pacijentima da uju svoj nain disanja, teim pomau da prepoznaju odreeno svojstvo zvuka potpuno pasivnog protoka zraka. Tosvojstvo se zove podrhtavanje i razlikuje se od osobe do osobe, jer nemaju svi isto oblikovandini sustav. Svaki pacijent mora nauiti prepoznati svojstva vlastitog oblika podrhtavanja.

Nekima ne treba puno; ali drugima ipak treba vie vjebe no neovisno o potrebnomvremenu, bez postizanja dosljednog podrhtavanja, nema niti napretka u terapiji protoka zraka.

Najjednostavnija i vjerojatno najuinkovitija povratna tehnika ukljuuje komad gumenecijevi, dugaak oko 30 cm. Jedan dio te cijevi se stavlja ispred usta a drugi dio u uho. Tako

pacijent moe uti svoje disanje.Drugo pomono sredstvo je obino kasetofon. Svaki pacijent kad pria, koristi poseban

mikrofon, koji snima protok zraka, a onda presluavaju tu snimku jer svaki pacijent moraprepoznati svoje podrhtavanje na snimci. Najvanija stvar kod podrhtavanje je to to njegovoprisutstvo oznaava pasivni protok zraka. Podrhtavanje nestaje kada protok zraka vie nije

pasivan, te ga zamjenjuje jedan od 2 naina disanja: prisilni ili stisnuti dah. Prisilni protokpokazuje da pacijent sada aktivno potpomae izdisaj, dok je stisnuti protok zraka onaj to


26/59

1

nastaje kada su glasnice ve zatvorene, a zrak se probija izmeu njih. Tokom trajanjaRadionice smo snimili oba naina, te ih presluavali radi vjebe. Prisilni i stisnuti zrak vodeka mucanju, i treba ih izbjei pod svaku cijenu. Svijest o podrhtavanju je najvanija, jer setenost moe postii samo kad nismo pod stresom. Naravno da e priati teno kada vjeba

kod kue gdje je atmosfera oputena i udobna, no kada je u uredu moe biti pod pritiskom topojaava stres, pa se tako i mucanje vraa. Prema tome, pacijentu treba neki oblik vanjskogpokazatelja ispravnosti ove vjebe. Takav pokazatelj je podrhtavanje.U radionici je podrhtavanje demonstrirano koritenjem kasetofona i svaki pacijent je nauiometode za postizanje pasivnog protoka u potpunosti. To su osnovne ali kljune faze ovog

programa, pa je utroeno dosta vremena na njihovo uvjebavanje. Kada dosljednoproizvodimo podrhtavanje prije poetnih rijei, onda ga nastavljamo koristiti i prije kratkihfraza i kratkih reenica. Nauili smo 2 pravila za rjeavanje problema brzog poetka:

1. Pravilo: se odnosi na situacije u kojima fraze ili reenice poinju sa jednoslonom

rijei. Pravilo glasi: Kada reenica ili fraza poinje sa jednoslonom rijei, moramostaviti zarez, psihiku stanku, izmeu prve rijei i ostatka reenice.

2. Pravilo: se odnosi na situacije u kojima fraze ili reenice poinju sa vieslonomrijei. Pravilo glasi:Kada je prva rije vieslona, moramo izgovarati svaki slog

jednakom brzinom, odnosno to sporije kao da to izgovaramo u sporom ritmu me-tro-noma.

Svi su pacijenti dobili posebne liste sa frazama i reenicama za vjebanje. Sve su se vjebeizvodile pomou gumene cijevi, da bi se utvrdila prisutnost ili odsutstvo podrhtavanja, te

brzina prve rijei. K tome smo jo i snimili uzorke u razmacima, te ih presluavali da vidimoima li napretka. Kroz radionicu je tehnika poela sliiti sportu koji se sastoji od 2 poteza:

pasivnog izdaha protoka zraka koji prethodi usporenoj prvoj rijei. Za pravilnu igru jepotrebno treperenje i usporena prva rije.Poto je obino javan govor teak i bolan, u prvom jutru terapije sam razvio rutinu, koja sesastojala od toga da na kraju terapije svaki pacijent stane ispred svog partnera te odri kratakgovor. Samo nekoliko sati ranije je pomisao na tako to bila ne zamisliva; dok sada stoje isavreno govore, bez traga mucanja. Ova vjeba zahtjeva strpljenje, dok jedan govori drugislua, svatko doe na red. Tako da je vjeba potpuno neprekidna. Zbog toga sam ih stalno

promatrao da budem siguran da ispravno vjebaju. Ako bi uoio pogrean protok zraka ili akoizgovor prve rijei nije bio spor, opomenuo bi ih javno i otro, da naglasnim vanost

pravilnog pristupa tehnici.Razvio sam jednominutnu vjebu za rjeavanje problema izbjegavanja tehnike a nazvao sam

ju Sporazum (Ugovor). Nakon to pacijenti pokau oboje razumijevanje i sposobnoststvaranja pasivnog protoka zraka sa usporenom prvom rijei, zahtijevao bi da izgovore niz

podataka nepovezanim reenicama i to na glas pred publikom, u trajanju od 1 minute. Napoetku sam izabrao ne povezane reenice, jer bi povezane reenice stvarale kontekst koji bimogao odvlaiti panju od nove tehnike. Svaka reenica je morala biti savrena, a ako bi

pacijent poeo mucati, morao je platiti 1$ za svaki zastoj. Kada bi se to desilo obino bi im

rekao:Sada kada si pokazao da moe kontrolirati svoje mucanje, mora platiti za tu ast toprenosi svoje napore na svijet oko sebe. Na poetku je Sporazum trajao minutu dnevno a


27/59

1

poslije smo mu produili trajanje. Shvatili smo da je pod Ugovorom pacijentova panjausmjerena na tehniku. Odbaena je i najmanja pomisao da se mislima odluta, jer znaju dae morati platiti ako zamucaju. Najmlai lan radionice je bio zaduen za skupljanje novcaod Ugovora, te bi mi za te novce kupovao ruak. Jadan ja, esto nije skupio dovoljno ni za

desert.Sjetio sam se mladia iz Houstona, iji je otac bio poznati nafta iz Texasa. Mjesenaprimanja tog 19-estogodinjaka su bila 3500$. U radionicu je stigao u svom turbo Porshe-u,te mi je, kada sam mu rekao da e morati plaati dolar za mucanje, odgovorio:Dr. Schwartz,to nije nikakav novac. Uzvratio sam mu:Roger za tebe 50$ po mucanju, a on mi jeodgovorio Tako je ve bolje gospodine.Zahtijevao sam da pacijenti nekoliko mjeseci vjebaju Ugovor sa nekim kod kue. No, ako sevjeba sa bliskim prijateljem ili suprunikom, onda mu se ne daje novac, nego ga se bacakroz prozor. Pomisao na ovo moe uzrujati obje osobe, to potie poriv za briljivim

pristupom tehnici. Uenje i vjebanje Ugovora u radionicama se pokazalo od velike pomoi

pacijentima, u noenju sa stresnim situacijama, jo dugo vremena nakon zavretka radionice.Jedan me pacijent nazvao u Centar da mi kae da je bio na razgovoru za posao, i kada mu jeispitiva postavio prvo pitanje, se prisjetio da je ta situacija vrlo slina Ugovoru, i im je toshvatio se prebacio na, kako on to kae Nain Ugovora. Pitao sam ga na to misli, a on mi

je to objasnio kao psihiko stanje u kojem se nalazio dok je bio pod Ugovorom stanjesnane usredotoenosti na tehniku. U tom stanju ga nita ne moe omesti. Ne potrebno jenapomenuti da je razgovor proao odlino.Druga vjeba koja se pokazala iznimno uinkovitom se zove Uvrivanje. Slui zastvaranje otpornosti pacijenta na brzinu govora ljudi oko njega, a odnosi se na polako

odgovaranje. Odnosno, ako netko pria brzo, on kao da zahtjeva da se brzo i odgovori. Akoosoba koja muca eli brzo odgovoriti, uplait e se da nema vremena za izvedbu tehnike.Potrebno je vremena da bi se malo zraka pasivno izdahnulo na usta, te da se uspori prva rije.Ovrivanje ui osobe koje mucaju da si slobodno uzmu vremena koliko god im treba,neovisno o situaciji u kojoj se nalaze. I ova vjeba zahtjeva jo jednu osobu. Ta osoba

postavlja pitanja na koja pacijent odgovara jednostavnim reenicama, koristei tehnikuprotoka zraka. U pola odgovora ga pomonik prekida, postavljajui mu drugo pitanje.Pacijent se mora zaustaviti, koristiti novi protok zraka, i odgovoriti na novo pitanjecjelovitom reenicom. Mora biti sposoban polako odgovarati ak i kada ga prekidaju. To traje1 minutu. Pacijentu doe da ubrza, da odbaci tehniku kod odgovaranja na brza, unakrsna

pitanja, no cilj je zadrati pasivni protok zraka i nastaviti sa usporavanjem prve rijeineovisno o brzini pitanja. Rekao sam pacijentima u Radionici da elim da razviju udan oblikstraha elim da vjeruju kako sam ja potplatio sve na svijetu da ih ovrsnu. To bi im trebalo

pomoi u stavu i uiniti ih vrlo otpornim na brzinu govora koju zahtjeva svijet oko njih.

11.POGLAVLJE


28/59

1

OSNOVNI TRENING

Kao to sam spomenuo,tehnika protoka zraka je kao sport. Vie se koriste mali miii nego

veliki, ali se primjenjuju ista pravila. Najvanija stvar u sportu je vjeba. Mora se stvoritinavika koja je dovoljno jaka da se uspjeno bori sa tenjom zatvaranja glasnica. Navika mora

biti automatska, tako da izgleda i zvui normalno (prirodno). Treba vremena da bi se topostiglo obino 12-15 tjedana. Taj period nazivam osnovni trening.Ohrabrili smo pacijente da zamisle da su strojevi koji sjede u sobi i stvaraju savrenereenice, jednu za drugom, uzimajui si dovoljno vremena izmeu reenica, tako da moguadekvatno proizvoditi najbolje mogue primjere tehnike. Vie smo zahtijevali kvalitetu negokvantitetu.

Temeljne vjebe: Prva 4 tjedna osnovnog treninga su posveena temeljnim vjebama. Unjima pacijent mora pokazati potpuno dosljednu upotrebu treperenja i usporene prve rijei ukratkim, jednostavnim reenicama, te kratak govor sastavljen od jednostavnih reenica. Ova

je faza kljuna jer gradi osnovu za kasniji napredak. Ako u tehnici postoji i najmanji problem,bilo koji stres e ga preuveliati to e dovesti do ponovnog mucanja. Pacijenti moraju imatikompletnu zvunu podlogu (temelj), ako ele izgraditi bedem potpuno tenog govora.

Prijenosne vjebe: Slijedeih 4-5 tjedna su posveena koritenju tehnika za situacije izstvarnog ivota. Zovu se prijenosne vjebe. Ovdje je cilj prenijeti osnovne vjebe koje smonauili, u stvaran svijet. Ove vjebe se izvode sa prijateljem, lanom obitelji ili kolegom sa

posla. U ovom djelu programa se pacijent upoznaje sa Motiv-pomagaem (MA),elektronskim mjernim ureajem, koji slii osobnom pageru , i moe se zakaiti za remen ilinositi u depu. Moe se programirati da se pali u bilo kojem intervalu 1 u min, ili 1 u danu,a kada je upaljen proizvodi (stvara) vibracije koje traju pola sekunde, da podsjete pacijenta na

primjenjivanje tehnike. Izumio ga je Dr. Steve Levinson bolniki psiholog iz Minnesote dapodsjeti pacijente na obavljanje dunosti u odabranim intervalima. U ranijim prouavanjimaje napravio grupu od depresivnih pacijenata koji su stalno pesimistino razmiljali. Napisaoje pozitivne izjave i zahtijevao da ih pacijenti izgovore na glas 50 puta dnevno, i takonekoliko dana. Nakon toga su dobili MA. Svaki put kad se MA upali, moraju u sebi ponoviti

(izgovoriti) pozitivnu izjavu. U regularnim intervalima je prekinut lanac negativnih misli kodnekoliko pacijenata a i depresija se povukla.U naem programu je MA namjeten da se pali svake 3 minute, te se koristi 3 sata dnevno u

periodu od 3 tjedna. Svaki put kada se upali pacijent mora pomisliti Slijedeu reenicu uizgovoriti sa savrenom tehnikom. Nakon to se koristi 3 tjedna, pravi se stanka od tjedandana, te ga onda opet nastavljaju upotrebljavati. Otkrili smo da je dovoljno nekoliko ciklusaod 3 tjedna da se stvori stalna navika upotrebe tehnike protoka zraka.Tokom koritenja smo predstavili koncept Jeftine vjebe. Tako smo ih nazvali jer u danusvatko moe nai viak vremena, ili barem 10 minuta da vjeba. Npr, mnogi ljudi autom

putuju na posao, i put obino traje 20-40 min svaki dan. U tom su vremenu zarobljeni tako daje to savreno mjesto za vjebanje. Od pacijenta se zahtjeva da izgovori niz nepovezanih


29/59

1

reenica. Predvieno je da ako pacijent vozi prosjeno sat vremena dnevno, moe izgovoritioko 5000 reeninih vjebi tjedno, i to sam u autu. Jedan je pacijent to prakticirao tokom tvreklama, dok je drugi svaki put kada bi iao na toalet, a jedan mladi dok je obavljao sitne

poslove. Postoje 3 tipa ove vjebe:

1. Naglas: u ovoj pacijent koristi savrenu tehniku( pasivni protok zraka sa usporenomprvom rijei), tako da izgovara reenice na glas.

2. Tiina: u njoj pacijent tiho vjeba, protok zraka je i dalje pasivan, prva rije se i daljeizgovara sporo, ali je artikulacija bz pratnje vibracija glasnica. Koristi se na javnimmjestima, u situacijama kada bi govorenje na glas bilo ne kulturno, ne prikladno ikada bi smetalo drugima.

3. Tih i pokriven:u njemu pacijent ponavlja drugu vjebu(tiine) ali je nadopunjava takoto rukom prekriva usta kada govori, gleda u plafon i pretvara se da razmilja. Potose ovo moe raditi bilo gdje, moemo ga prividno koristiti u bilo kojoj situaciji.

Naravno, poto je govor tih i nitko ga ne uje, nema ni mucanja.

Ali nebitno, pacijent se stvarno poinje osjeati bolje u takvoj situaciji. Vjebajui uzimazamah na svom putu, i ako mu netko prie i neto ga upita, vie je nego isto, samo na glas. Uovoj prijenosnoj fazi osnovnog treninga pacijenti poinju pokazivati znakove automatskeupotrebe tehnike. Jedan je priao sat vremena i onda je otkrio da koristi tehniku a da ustvariuope nije svjestan, kad ju je tek poeo koristiti. Njegovo iskustvo je uestalo i uspjeno ustvarnom svijetu. Poeo je shvaati da pomou tehnike stvarno moe zaustaviti mucanje, i tone samo u odreenim situacijama, nego ima jasnu, praktinu primjenu. Kako se sve ovo

odvija mu motivacija raste, te poinje vidjeti svjetlo na kraju tunela.

Vjebe u stvarnom svijetu: trea i zavrna faza osnovnog treninga je razvijena da potvrditehnike u svim situacijama. Zove se vjebe u stvarnom svijetu. Sada se vidi spremnost iz svih

prolotjednih vjebi, ovo je ocjena za budunost. Predstavili smo pacijentima niz vjebi,napravljenih prema stupnju ometanja, to oznaava njihovu sposobnost da skrenu panju

pacijenta od koritenja tehnike. Npr, podijelili smo jednostavne govorne vjebe, kojezahtijevaju od pacijenta da raspravljaju o nekim neutralnim, ne zanimljivim temama sa

prijateljem. Kad je pacijentovo izlaganje na ovom nivou dosljedno savrenoj tehnici, onnapreduje u razgovoru, to moe biti malo uznemiravajue. Npr, ako je pacijent zainteresiranza bejzbol , zapoet e rasprava na tu temu. Opet je izraena potreba za koritenjem tehnike.U ovom djelu imamo vjebe prianja viceva. Prianje viceva je teko osobama koje mucaju,

posebno kada dou do poante tj. do kominog djela vica. To je uobiajeno visoko stresnoizraavanje, povezano sa veom napetosti glasnica. U smislu da osoba koja nema iskustva sa

prianjem viceva eli to prije doi do smijenog djela, a time takoer podie napetostglasnica. Pacijenti su dobili zadatak da priaju viceve razliitim ljudima. Neke smo primjeresnimili i poslali u Centar na razmatranje. Iz sobe za terapiju, gdje je terapeutkinja

presluavala snimke koje joj alju pacijenti, su se povremeno ule erupcije smijeha. Sasvimsigurno je sluala viceve.

Nakon viceva je slijedila grupa vjebi poznatih pod nazivom Debate (rasprave). U njima seod pacijenta zahtjeva da zauzmu stav o nekoj temi koja ih osobno zanima, te da rasprave


30/59

1

svoje stavove sa ljudima koji imaju suprotne stavove. esto su se debate vodile kao Ugovor,ako se pacijent zabuni i zaboravi koristiti tehniku, mora platiti zbog svog propusta. Debate sunajmoniji nain ometanja vjebi ali i pokazatelj uspjenosti svladavanja, to je i zadnja fazaosnovnog treninga. Pacijent sada ima automatsku i snanu naviku.

Slijedei korak je rjeavanje navike predvianja proces u kojem unaprijed traimo zvukove,rijei ili govorne situacije od kojih strahujemo. Shvatio sam da postoji velik rizik od vraanjamucanja, ako pacijenti prestanu vjebati kada vie ne mucaju, a i dalje gledaju unaprijed. Da

bi se osigurao trajan rezultat, moramo se rijeiti svih tragova oekivanog stresa.

12.POGLAVLJE


31/59

1

PREVLADAVANJE OEKIVANJA STRESOVA

Dosljednost u koritenju protoka zraka rezultira potpunom tenosti. Pacijenti su oduevljenisa jednostavnou ove tehnike, koja bez napora uklanja mucanje. I tokom 12-15 tjedana, u

periodu osnovnog treninga, ta navika postaje snana i automatska. Mnogi pacijenti misle dae kontinuirana upotreba ove tehnike osigurati trajnu tenost. Ali nije uvijek tako

jednostavno. Pacijenti koriste tehniku kada je u pitanju jak stres, povezan sa odreenimzvukovima, rijeima i situacijama od koji strahuju. Ti strahovi, koji su nekada bili izravanuzrok zatvaranja glasnica ali na drugaiji nain, potpuno ispunjavaju svijest pacijenta oznaaju i preventivnoj panji na tehniku. Rezultat je neizbjean: pacijent muca, to opet

podie stres, i vodi do jo nekih potekoa. Raniji uspjeh se moe povratiti upornim idosljednim noenjem s oekivanim stresovima. Da bi osigurali tenost, pacijenti se morajuznati stalno nositi sa tim stresovima. Zaista je otklanjanje ovih govornih strahova i

predvianja vie nego poetak tenosti, koju proizvodi sustav tehnike protoka zraka, te dajetrajne rezultate. Ovi strahovi nee nestati sami od sebe, ipak nije dovoljno samo eljeti da oninestanu. Oni trebaju stalnu panju, razmiljanje, planiranje strategije i ponekad su potrebnimjeseci da bi ih prevladali. Naravno, svatko ima osobne metode za noenje sa stresom ali evonekoliko onih za koje smatram da su osobito uinkoviti u rjeavanju oekivanja stresa kodosoba koje mucaju:

Sistematsko smanjenje emocija: razvili su ga psihijatri da bi pomogli pacijentima daprebode strahove od situacija, a ukljuuje stvaranje hijerarhije po primjerima stresnihsituacija (od manjih prema veim), a onda polako i uspjeno pregovarati s pacijentom osvakom koraku, da postupno steknemo samopouzdanje.

Npr, ako pacijent ima strah od razgovora za posao, onda emo mu savjetovati da se prvoprijavi za posao za koji uope nije zainteresiran. Logino je da bi bilo praktino, kad ne bibilo stresa povezanog sa razgovorom. Nakon poetnih uspjeha, pacijent bi bio ohrabren da seprijavi za radno mjesto za koje je zainteresiran. Hijerarhija je oita: prvo bi se prijavili zaradno mjesto koje najmanje ele, a ono koje najvie ele bi ostavili za kraj. I nakon tjedan ilidva, ako su hijerarhijski koraci dobro odabrani, strahovi od razgovora za posao bi trebali bitiuniteni. Smatram da je ovaj postupak vrlo uinkovit kod osoba koje mucaju. Primjer

pokazuje znaajan napredak.

Prije nekoliko godina sam lijeio ovjeka iz New Jerseya koji je unato jakom mucanju uspiorazviti uspjean posao prodaje automobila. Tada je bio u etrdesetima,te se stvarno eliooeniti i imati obitelj. Ali uvijek je mucao kada bi se trebao upoznavati sa enama irazgovarati sa njima. Patio je od interesantne ako ne i neobine hijerarhijske nesree: to je

bila ljepa ena, stres je bio vei pa je i vie mucao. To mi je priznao jedno jutro u momuredu. Opis njegove hijerarhije straha mi je dao ideju. Predloio sam mu da posjetimonekoliko kafia. Ja bi ih birao, a on je trebao pristupiti sistematskom smanjenju emocija kad

bi doli u kafi. Prihvatio je moj prijedlog. U dogovoreno vrijeme smo se nali nadogovorenom mjestu, u ne ba otmjenom djelu grada. Kada smo uli u kafi, odmah sam

primjetio lovinu, kako nesretno sjedi u kutu. Pacijent mi je odgovorio, nakon to sam mu


32/59

1

rekao da joj prie i ponudi pie, da to nije prikladna situacija jer mu ena nije privlana, pamu ni situacija nije stresna. Rekao sam mu da je za poetak to odlina situacija.Priao je eni sa piem, te joj ga ponudio. Razgovor je bio kratak, a tehnika izvrsna, odmucanja ni traga. U slijedeem kafiu smo sreli enu 50-tih godina koja je oito voljela piti.

Ve je popila nekoliko pia, te je bila pripita kada joj je pacijent priao i zapoeo razgovor.Opet je koristio tehniku i teno priao. Nakon toga sam mu napomenuo da je ta ena dalekoatraktivnija od one prve sa kojom je razgovarao samo 20-tak minuta ranije, te da bi zbog togatrebali prijei na slijedei korak. Taksijem smo otili na drugu stranu grada, na vrlo poznatomjesto, u koje esto poslije posla dolaze tajnice i mlade rukovoditeljice koje rade ususjedstvu. Kao slijedeu rtvu smo izabrali enu u kasnim tridesetim. Bila je trijezna iumjereno privlana, ali nije ba bila zainteresirana za razgovor sa pacijentom jer je ekala

prijatelja. On je bio uporan i shvatio da ipak moe koristiti tehniku, unato injenici da je onpogreno protumaio njezinu ne zainteresiranost to je rezultiralo porastom osnovnog nivoastresa. Poslije je rekao da je bio na rubu ali se uspio skoncentrirati na tehniku. Odluio sam

da ne podiem teinu situacija, pa sam odabrao drugu enu slinih godina za koju samsmatrao da ne oekuje nikoga ali se ini utljiva. Odmah su se skompali i dugo su priali.

Nakon razgovora mi je rekao da mu je nivo stresa opet bio nizak. Konstantirao sam da je enavrlo privlana, to je on potvrdio sa smijekom. U slijedeem baru je bio sam, tj. ja samotiao im smo izabrali osobu a njegova je zadaa bila da zapone razgovor i odri savrenutehniku. Izabrao sam izuzetno privlanu enu i otiao. 20-tak min kasnije, pacijent je

poskakujui izaao iz bara; vidljivo ushien, kada mi je prilazio je izvadio komadi papira izdepa na kojem je bio broj telefona kojeg mu je dala. Predloio sam mu, poto je no mlada,da nastavi vjebati u to vie kafia sve dok strah u potpunosti ne nestane. Pristao je, i u

slijedeih nekoliko dana je unitio strah koji je imao cijeli ivot. Dvije i pol godine nakontoga me pozvao na vjenanje.Ista hijerarhijska procedura se moe koristiti za rjeavanje straha od rijei ili zvukova. Slian

primjer je kod potekoa koje neke osobe imaju kada trebaju izgovoriti svoje ime. Razlog jeoigledan: ne mogu zamijeniti svoje ime niti jednom drugom rijei a to je esto i prva stvarkoju kaemo u razgovoru, gdje je i razina stresa najvea. Mnogi se sjeaju prvog dana kole,kada su sjedili u uionici, a uitelj se etao po razredu i zahtijevao da svatko kae svoje ime.Kada bi doao njihov red, stres bi ih potpuno obuzeo to je rezultiralo mucanjem. Sa takvom

prolosti nije ni udo to neki pacijenti, da bi izbjegli mucanje pri izgovaranju svoga imena,ili ga uvijek slovkaju ili ne izlaze iz kue bez svoje posjetnice. Jedan pacijent je otiao takodaleko da si je promijenio ime u ono koje moe izgovoriti, a onda je shvatio da je stres

prebacio na novo ime, te da ni njega ne moe izgovoriti.Rjeenje ovog problema izgovaranja rijei od kojih strahujemo (kao to je neije ime), je da

prvo vjebamo njegovo izgovaranje pomou savrene tehnike i to 1000 puta. Vjebajui usvoje slobodno vrijeme oko pola sata dnevno, u 4 dana emo ponoviti ime dovoljan broj puta.

Nakon toga smo ohrabrivali pacijente da izgovaraju svoje ime savrenom tehnikom svojojnajbliskijoj osobi, bilo da se radi o supruniku, roditelju ili prijatelju. Dovoljno je ponavljatiga 25 puta dnevno u toku 7 dana a nakon toga, dnevno poveavaju broj osoba pred kojimavjebaju.

Ovdje je prisutan hijerarhijski koncept jer pacijenti poinju sa najlakom osobom, osobom odkoje imaju najmanje straha, a onda napreduju prema sve teima. Slijedei korak je lista od


33/59

1

800 telefonskih brojeva koje treba nazvati. Kada se operator javi, on mora izgovoriti svojeime pomou savrene tehnike i onda spustiti slualicu. Ovo se moe initi nepristojno, ali samto opravdao injenicom da jedan trenutak neugodnosti za operatera nije nita spramneugodnosti kroz koje pacijent prolazi cijeli svoj ivot. Slijedei korak je spominjanje neijeg

imena u toku razgovora. Razvijene su brojne strategije, npr pacijent nam je priao o svomnagluhom djedu koji nije mogao shvatiti razgovor preko telefona. Pacijent je prepriavao- Jabi mu stalno govorio ovdje John Smith, ali on jo uvijek nije mogao prepoznati svog vlastitogunuka. Ne bitno je, dali je on stvarno imao nagluhog djeda; bitno je da je vjebaoizgovaranje svog imena u razgovoru.Imao sam pacijente koju su zvali hotel da pitaju dali je netko njihovog imena odsjeo kod njih,ili neke koji su traili sami sebe preko razglasa na aerodromima, ili zvali i

4257996-rijeeno-mucanje

Documents