Novina knjige. Čitatelj drži u ruci takav udžbenik po­vijesti koji pokušava obraditi povijesnu prošlost pomo­ću izvora i pruža priliku za predavanje povijesti koje se temelji na aktivnosti učenika. U središtu udžbenika je zadovoljavanje promijenjenog obrazovnog progra­ma i uvjeta maturalnog ispita. Bit novih ispitnih zahtje­va sastoji se od razvijanja razumijevanja teksta, raš­člambe (analize) izvora i slika, sposobnosti za vođenje rasprave, odnosno nove i učinkovite obrade spoznaja putem razne učeničke aktivnosti (samostalan, skupni i projektni rad itd.).

Ova, na prvi pogled jednostavna, preinaka zahti­jeva znatne promjene pri vođenju nastavnih sati i u ustrojstvu udžbenika, što treba izvesti ponajviše zbog ograničenog vremena za nastavu. Samostalno ili skup­no stjecanje znanja, raščlamba izvora, razumijevanje i raspravljanje pitanja i zadataka dugotrajan je tijek koji autori udžbenika trebaju omogućiti na više nači­na, i to tako da usput uzimaju u obzir zahtjeve nastav­noga programa.

Vjerojatno je najuočljivija promjena drastično sma-njenje teksta u odnosu na tradicionalne udžbenike. Svaka lekcija sastoji se od teksta dugog otprilike jed­nu i pol stranice, koji sadrži ono najbitnije što doista treba naučiti, odnosno razumjeti. Ovi tekstovi pruža­ju one činjenice i povezanosti o određenom razdob lju ili problematici koje učenici trebaju upotrijebiti. Kraće­nje, sažimanje i znatno smanjenje leksičke građe (ime­na, datumi itd.) nije bio lak zadatak. Naime, svima nam je dobro poznato da samo potanko poznavanje doga­đaja omogućuje shvaćanje šarolike povijesti. Što više skraćujemo tekst, sve više se približavamo besmislenim teznim rečenicama. Nadamo se da smo uspjeli izbje­ći ovu opasnost. Prihvaćanje smanjenja gradiva za sve nas može olakšati iskustvo koje nam dokazuje da ma­nje katkad može značiti više ako to uistinu uspijemo prenijeti učenicima.

Drugi važan korak u oslobađanju vremena bilo je smanjenje broja lekcija za približno dvadeset posto. To smo morali učiniti iz više razloga. Zahtjevi da­nas već iziskuju obradu cijele povijesti XX. stoljeća. Gradivo četvrtog razreda (12. godišta) završiti mo­žemo doista samo onda ako učenici shvaćaju pro­mjene koje su se dogodile potkraj XX. stoljeća, ras­pad bipolarnoga svijeta i promjena društvenog po­retka u Mađarskoj. Istodobno moramo osigurati do­voljno vremena za pripremu na maturu. Da nismo

smanjili broj lekcija, opet bismo se suočili s nesavla­divom količinom znanja, ponovno bismo se natjeca­li s vremenom, a dodatni sadržaji knjige (izvori, sli­ke, ilustracije i zemljovidi) ne bi pomogli, nego od­mogli. Ove dvije promjene – smanjenje teksta i bro­ja lekcija – samo zajedno mogu omogućiti postiza­nje očekivanog rezultata.

Sadržajni omjeri. Zbog navedenih promjena, a dje­lomično i zbog ustrojstva udžbenika, željeli smo znat­no poboljšati prikazivanje političke povijesti i drugih sadržaja (gospodarska, demografska i društvena povi­jest itd.). Odavno mnogi zahtijevaju smanjenje nad-moći političke povijesti, što očekuju i od udžbenika. Nikako nismo htjeli ovu opravdanu želju ostvariti tako da već ionako golemoj građi javne povijesti pridodaje­mo opsežne dijelove povijesti načina života i znano­sti, pa tako za njihovo svladavanje ne bi ostalo dovolj­no prostora, jer politička povijest odnosi previše vre­mena. Također nismo kanili tezne rečenice o nekoli­ko umjetnika i znanstvenika predstaviti kao kulturološ­ku povijest. Kako nismo željeli slijediti navedene me­tode, problem smo pokušali riješiti znatnim smanje­njem leksičke građe, pa je tako ostalo dovoljno pro­stora za ostale teme. Posljednje veliko poglavlje, koje čini petinu udžbenika, ponajviše sadrži gradivo koje u strogom smislu riječi ne pripada političkoj povijesti. Ovim smo rješenjem udovoljili maturalnim zahtjevima, a istodobno se znatan dio sažimanja na kraju školske godine i pripreme na maturu ugrađuju u gradivo udž­benika. Smanjenje značaja političke povijesti pokazu­ju izvori: razumijevanje određenog razdoblja pomažu pravna i gospodarska povijest, ali i tekstovi koji se od­nose na način života.

Struktura udžbenika. Lekcije se sastoje od tri dije­la: nakon teksta udžbenika od približno stranicu i pol, slijedi arhiv, koji sadrži izvore, ilustracije, zemljovide i slike, a na kraju nalazimo gledišta, koja nam pomo­ću spornih pitanja, osoba ili problema omogućuju „po­vratak u povijest”.

Građa arhiva nudi obilje mogućnosti za rad na satu. Svako potpoglavlje u glavnom tekstu povezano je s izvorom određenog tipa. Naravno, nije potrebno obra­diti sve izvore! Stručni nastavnik, ovisno o sastavu uče­nika, može odlučiti što i na koji način će obraditi. Uz izvore se nalaze pitanja i zadaci, pa je svaki izvor pri­kladan za stjecanje vještina i sposobnosti, odnosno za pripremu na nove zahtjeve.

Predgovor

31592_v4.1_nyomda2013.indd 4 2013.10.29. 14:32

Predgovor / 5

politička, događajna, državna, pravna i institucionalna povijest;

povijest društva, načina života, mentaliteta i kulture;

povijest gospodarstva i tehnike, okolišna kultura;

ideološka i vjerska povijest.

Izvore udžbenika (mislimo na tekstove, slike, ilu­stracije, zemljovide) radi lakše uporabe označili smo rednim brojevima unutar svih lekcija. Boja rednog bro­ja ujedno prikazuje i sadržajne značajke izvora.

Kako bi stručni nastavnici – osim obrade sadržaj­nih elemenata – mogli svjesno težiti razvijanju kom­petencija koje su iznimno važne u ispitnim zahtjevi­ma, uz pitanja i zadatke nalaze se piktogrami – dobro nam poznati iz zbirke zadataka za maturu – koji pri­kazuju one kompetencije koje se mogu razvijati po­moću ovih izvora.

Budući da se radi o udžbeniku koji posebnu pozor­nost posvećuje izvorima, smatrali smo potrebnim pri­kazivanje mogućih oblika aktivnosti učenika. Na kraju pitanja i zadataka smo s plavim slovima označili obli­ke obrade koje mi predlažemo.

Navedene metode mogu se pronaći i u trećem di­jelu, u tzv. gledištima. Ovdje je, međutim, naglasak na oblikovanju samostalnog i jedinstvenog mišljenja. U

gledištima učenici mogu upoznati pojedina sporna pi­tanja (npr. revolucija ili puč), osobe (npr. Mihály Káro­lyi) ili pojave (npr. „buntovnička mladost”), s različi­tim pristupima i pitanjima koja potiču na raspravu. Na­damo se da će ova nova jedinica udžbenika potaknuti učenike na oblikovanje samostalnog stajališta, raspra­ve i razmišljanja. Zorno prikazuje ono čime se susreću i u svakodnevnom životu: pitanjima se može pristupiti s različitih stajališta. Gledišta također predstavljaju do­datnu ponudu, pa stručni nastavnik može odlučiti koli­ko od njih može ili želi ugraditi u rad s učenicima.

Potrebno je naglasiti da građa arhiva i gledišta slu­ži za obradu, razumijevanje i formiranje samostalnog stajališta, stoga nije posrijedi građa koju treba memo­rizirati.

Udžbenik smo izradili u nadi kako tražimo manje, ali ipak nudimo više, odnosno da na taj način naš rad pomaže u tome da povijest postane razumljiviji, zani­mljiviji i tako za sve učenike omiljeniji predmet.

1

1

1

1

Sadržajne karakteristike izvora

uporaba i ocjenjivanje izvora;

uporaba stručnog jezika;

snalaženje u prostoru i vremenu;

otkrivanje čimbenika koji oblikuju događaje.

Kompetencije za razvijanje

Prijedlozi za obradu zadataka

Oznake u udžbeniku

[Z] = zadaci koje treba riješiti pojedi­načno, u parovima ili u skupinama;

[S] = skupljanje informacija pojedinačno ili u skupinama;

[U] = usmeni prikaz (kratko predavanje, rasprava, dogovor);

[P] = pismeni rad (esej, projekt, domaća pismena zadaća).

Miklós Száray – József Kaposi

31592_v4.1_nyomda2013.indd 5 2013.10.29. 14:32

IZBIJANJE RATA Početkom XX. stoljeća u Europi su formirana dva saveznička sustava: Francuska, Rusija i Velika Britanija bile su članice Antante, dok su Nje­mačka, Austro­Ugarska Monarhija i Italija utemeljile Trojni savez (kasnije: Centralne sile).

Najznačajniji razlog nesuglasica između dva supar­nička bloka – uslijed zakonitosti nejednakoga gospo­darskog rasta – bio je između Njemačke koja je pro­življavala snažan uspon, odnosno u gospodarskom ra­zvoju stagnirajuće Velike Britanije i Francuske koja je sve više zaostajala. Njemačka je zahtijevala udio u ko-lonijalnom sustavu, koji je osigurao i svjetsku vlast, ali Francuzi i Englezi to nisu dopuštali.

Osim temeljnih nesuglasica bilo je i drugih sukoba interesa između pojedinih država: Francuzi su se već godinama nastojali revanširati Nijemcima za gubitak Elzasa i Lotaringije. Rusija je htjela proširiti svoju inte­resnu zonu prema Balkanu, te je na taj način dovela u opasnost sigurnost Austro­Ugarske Monarhije.

Sam povod ratu bili su hici ispaljeni 1914. na Bal­kanu, koji su zbog čestih međunacionalnih sukoba na­zivali „bačvom baruta”. U Sarajevu, glavnom gradu Bosne i Hercegovine, koju je nedugo prije toga anek­tirala Austro­Ugarska Monarhija, ubijen je austrougar­ski prestolonasljednik Franjo Ferdinand. Atentat je iz­vršio Gavrilo Princip, srpski nacionalist, koji je prebje­gao iz Srbije. Nakon što su velesile smatrale da je sti­gao trenutak sukoba, Nijemci su poticali Monarhiju na odlučnije korake, a Rusija je stala na stranu Srbije. Na­kon toga Monarhija je uputila čvrst ultimatum Srbiji, što su Srbi odbili. Monarhija je objavila rat Srbiji (28. srpnja 1914.). Uslijed savezničkih sporazuma, – budu­ći da su i ostale velesile smatrale da je stigao trenutak za ostvarenje svojih ciljeva – u roku od nekoliko dana gotovo cijela Europa stupila je u rat, (sa strane Antan­te: Rusija, Francuska i Velika Britanija, dok sa strane Centralnih sila: Njemačka, Austro­Ugarska Monarhija i ubrzo Turska). Izbio je svjetski rat.

POZICIJSKI RAT U Europi već nekoliko naraštaja una­zad nije bilo većeg rata. Vojni stožeri i većina stanov­nika na obje strane očekivali su brzu pobjedu. Na uli­cama diljem Europe slavili su rat. Međutim, svi su se preračunali! Kada su stigli prvi vlakovi s ranjenim voj­nicima, zatim ubrzo došlo do poteškoća u opskrbi, ras-položenje ljudi se promijenilo.

I vojnici su bili razočarani. Mislili su da će upora­bom novih oružja rat ubrzo završiti, ali dogodilo se

upravo obratno. Razvojem vatrenih oružja poboljša­la se obrana, pa su umjesto brzih napada, vojske bile prisiljene zakopati se u rovove, došlo je do pozicij-skog rata.

Njemačko vojno zapovjedništvo željelo je iskoristiti početnu prednost, odnosno izbjeći rat na dvije fronte. Stoga je na temelju plana munjevitog rata, koji je bio izrađen početkom XX. stoljeća (Schlieffenov plan), že­ljela napasti Francusku preko Belgije. Njemačka je ra­čunala na to da će snage Monarhije uspjeti zaustaviti napad Rusije. Međutim, ruska mobilizacija bila je brža od očekivane, pa je dio njemačkih snaga pregrupiran na istočnu frontu. Zahvaljujući tome Francuzi u tzv. pr­voj bitki na rijeci Marni (u rujnu 1914.) uspjeli su zau-staviti njemačke postrojbe 22 kilometra od Pariza.

Sljedećih godina rat se odvijao s promjenljivim uspjehom: katkad je jedna, a katkad druga vojska pro­bila bojišnicu, ali nijedna strana nije mogla izboriti konačnu pobjedu. Oba tabora pokušavala su postići odlučujuću prednost pronalaženjem novih saveznika, njih su najčešće pridobili obećanjima na štetu nepri­jatelja. Godine 1915. u rat su stupile Italija – u nadi da će proširiti svoj teritorij na štetu Monarhije – na strani Antante, odnosno Bugarska – koja je imala teritorijal­ne pretenzije prema Srbiji – na strani Centralnih sila. Zbog toga je Monarhija bila prisiljena boriti se na no­voj fronti podno Alpa, ali pomoću Bugarske uspjeli su zauzeti Srbiju.

Nijemci su 1916. krenuli u napad kod Verduna, dok je Antanta napredovala kod rijeke Somme. Ovi napadi rezultirali su neznatnim pomakom bojišnice, no broj žrtava na obje strane premašio je milijun. Za Antantu previše rezultata nije donijelo ni stupanje Rumunjske u rat (1916.) jer su Rumunji ubrzo pretrpjeli poraz.

NOVE METODE RATOVANJA Bojišnice za vrijeme svjetskog rata bile su zapravo rovovski sustavi koji su stajali jedan naspram drugoga. Masovno su se koristi­la nova oružja s povećanom paljbenom moći, na pri­mjer strojnice, a za upravljanje divizija duž više stotina kilometara dugačke bojišnice koristili su se najsuvre­menijim dostignućima telekomunikacije. Pokušaji pro­bijanja bojišnice zahtijevali su primjenu novog oruž-ja, koja je zbog ubrzanoga tehničkog razvoja bila na raspolaganju. U drugoj polovici Prvoga svjetskog rata neka od novih dostignuća vojne industrije, kao što su na primjer zrakoplovi, oklopna vozila ili podmornice, imale su važnu ulogu, ali će tek u Drugome svjetskom

Prvi svjetski rat, revolucije i mirovni ugovoriI.

POG

LAV

LJE

1. Prvi svjetski rat

31592_v4.1_nyomda2013.indd 6 2013.10.29. 14:32

Prvi svjetski rat, revolucije i mirovni ugovori / 7

ratu rezultirati pokretljivije ratovanje. Zrakoplovi su se u početku upotrebljavali samo za izviđačke svrhe. Na­kon što su ih opskrbili strojnicama, sudjelovali su i u zračnim bitkama, te bombardirali neprijateljske polo­žaje. Oklopno vozilo – pseudonim ovoga novog izu­ma u engleskom jeziku bio je tenk – prvi put je upotri­jebila britanska vojska. Neprijateljske strane kao novo oružje koristile su se ratnim plinom, ali ubrzo su pro­našli i prikladnu zaštitu protiv ovog ubojitog oružja (plinska maska).

Kako je rat sve više odmicao, pobjeda više nije ovi-sila isključivo o međusobnoj borbi vojnika na bojišni­ci, već sve više o produktivnosti zaleđa koje je opskrb­ljivalo vojske. Zaraćene države sve svoje nacionalno gospodarstvo prilagodile su ratnim potrebama, dakle uveli su ratno gospodarstvo, koje je bilo pod strogim državnim nadzorom. U ovom natjecanju slabija gos-podarstva sve više su se iscrpljivala. Došlo je do po­teškoća u opskrbi stanovništva, koje je sve više oskudi­jevalo. Prvo je propala država s najmanje zaliha – Ru­sija, koja nakon revolucije u veljači 1917. sve manje sudjeluje u ratu. Znakovi iznemoglosti pojavili su se i u Austro­Ugarskoj Monarhiji i Njemačkoj.

STUPANJE SJEDINJENIH DRŽAVA U RAT – POBJEDA ANTANTE Antanta je od početka rata stavila pod blo-kadu luke Centralnih sila, koje su tako bile odsječene od svjetskog tržišta. To je u borbi nacionalnih gospo­darstava imalo golemu ulogu, pogotovo zato što nje­

mački pokušaj probijanja engleske pomorske blokade nije urodio plodom. Tako Njemačka nije mogla naba­viti potrebne sirovine, a Velika Britanija mogla je ra­čunati na Sjedinjene Države i svoje kolonije. Prijevoz robe u Englesku Nijemci su pokušali onemogućiti upo-rabom podmornica (U­brodovi).

Budući da su Sjedinjene Države Antantu opskrblji­vale ponajviše na zajam – Centralne sile zbog blokade gotovo ništa nisu mogle kupovati – američkom gigan­tu sve je više bilo u interesu pobjeda Antante. Sjedi­njene Države također su se pribojavale da će Njemač­ka – koja je od sredine XIX. stoljeća ostvarila znatan gospodarski razvoj – poslije eventualne pobjede posta­ti jači konkurent. Oslabljenje Rusije početkom 1917. Antantu je dovelo u težak položaj. Američko vodstvo donijelo je odluku. Nakon što su uslijed napada nje­mačkih podmornica pridobili američku javnost, u trav-nju 1917. Sjedinjene Države stupile su u rat na stra-ni Antante.

Njemačka je 1918. – još prije dolaska američkih voj­nih snaga u Europu – pokušala izboriti pobjedu na za­padnoj fronti. Nijemci su se ponovno približili Parizu, ali je Antanta uz američku pomoć ipak uspjela odbiti i taj napad. Nakon toga sve je više do izražaja došla ma­terijalna i ljudska nadmoć Antante, pa se do jeseni 1918. godine obrana Centralnih sila potpuno raspala. Zatraži-li su primirje (Austro­Ugarska Monarhija 3. studenog, a Njemačka 11. studenog potpisala je bezuvjetnu kapitu­laciju), i time su priznale da su rat izgubile.

Japan

Sjedinjene Države

Njemačka

Francuska

Engleska

Španjolska

PortugalItalija

Belgija ХоландијаBelgijaNizozemska

Ustanovite koje su velesile posjedovale najveća kolonijalna područja. Odredite koje velesile raspolažu s malo koloni­ja. Ustanovite koja je međusobna povezanost između sukoba pojedinih velesila i veličine njihova kolonijalnog pod­

ručja. Obrazložite odgovor! Prikupite one činjenice – osim već navedenih – koje su potrebne za odgovor koji uzima u ob­zir više činjenica. [Z]

IzbIjanje rata

Velesile i njihova kolonijalna područja

1

Arhiv

31592_v4.1_nyomda2013.indd 7 2013.10.29. 14:32

8 / Prvi svjetski rat, revolucije i mirovni ugovori

„Aneksija Bosne i Hercegovine samo je jedan od brojnih udaraca pomoću kojih neprijatelji Srbije žele nauditi našoj državi. I dosad je bilo brojnih udaraca, a i na­kon ovog će uslijediti novi. Potreban je rad i odgovarajuće pripreme da novi udar­ci ne pogode nepripremljenu Srbiju.

Glavna stvar, koju trebaju izvršiti pripadnici svih društvenih slojeva, jest pripre­ma za rat na svim područjima nacionalnog rada, i to u skladu s najsuvremenijim zahtjevima. Ovo trebamo dostići jačanjem nacionalne svijesti, tjelovježbom, po­boljšanjem tjelesne i materijalne pripravnosti, razvojem kulture, itd.

Sličnom udarcu kao što je bila aneksija, treba se suprotstaviti jedna nova Srbi­ja u kojoj će svaki Srbin uzeti pušku u ruke.

Stari Turci na jugu postupno nestaju, i samo dio našeg naroda pati pod jarmom tuđinske vlasti. Međutim, dolaze novi Turci sa sjevera, strašniji i opasniji nego pri­jašnji, civiliziraniji i gospodarski napredniji (...)

Narodna obrana proglašava narodu da je naš glavni i najveći neprijatelj Austri­ja (...) Kada Narodna obrana naglašava važnost borbe protiv Austrije, zapravo na­glašava kako je opstojnost nacije za nas svetinja.”

(Iz programa Narodne obrane, 1911.)

Ustanovite koga tekst nazi­va novim Turcima. Obja­

snite što možete ustanoviti o pro­gramu ove organizacije na teme­lju navedenog teksta. Na temelju dosadašnjih povijesnih spoznaja opišite karakteristične metode ove organizacije, sakupite konkretne primjere o djelovanju sličnih or­ganizacija. [Z]

Usporedite pomoću zemljopisne karte odnos snaga sukobljenih strana. Objasnite na temelju zemljovida suštinu Schlie­ffenova plana. Ustanovite koje su bile slabe točke toga plana. [S]

Saveznički sustavi i odnos snaga 1914.

„(...) Svi vojni analitičari (...) suglasni su da je Moltke [Hel­muth Moltke, zapovjednik glavnog stožera njemačke vojske

od 1906. do 1914.] pojačao lijevo ili obrambeno krilo u Elzasu i Lotaringiji, u od­nosu na Schlieffenove [Alfred von Schlieffen, zapovjednik glavnog stožera njemač­ke vojske od 1891. do 1906.] planove, te da je to učinio na štetu desnoga krila koje (...) je trebalo pomesti francuske snage iza istočnih graničnih utvrda i sve do švicar­ske granice. Brojne mjerodavne njemačke osobe (npr. general Wilhelm Gröner) uka­zale su na to da je Schlieffen omjer jednoga krila prema drugom odredio u omjeru

POzICIjSKI rat

Na temelju izvora objasnite ukratko bit (suštinu) Schlie­

ffenova plana. Ustanovite u ko­joj mjeri je Moltkeova promjena utjecala na temelje plana. Obja­snite da od promijenjenih čimbe­nika koje su navedene u izvoru, koji je bio jedan od uzroka pro­pasti Schlieffenova plana. Obja­snite odgovor. [U]

2

3

4

31592_v4.1_nyomda2013.indd 8 2013.10.29. 14:32

Prvi svjetski rat, revolucije i mirovni ugovori / 9

1 : 7, dok je Moltke taj omjer promijenio u 1 : 3, no nisu se izjasnili kako su dobi­li ove brojke. General Gröner u svom djelu „Oporuka grofa Schlieffena” piše da je (...) Schlieffen za istočno bojište planirao 10, a Moltke 8 divizija. Međutim, Molt­ke – a pogotovo Gröner – nikad nije imao na raspolaganju toliku vojsku koliku je pretpostavljao Schlieffenov plan, jer taj plan bio je samo prijedlog. (...)

Osim toga trebam naglasiti da je Schlieffenov plan bio izrađen isključivo za rat na zapadnom bojištu. U doba kada je nastao, Rusija je još uvijek bila znatno oslab­ljena zbog rata u Mandžuriji. (...)” (Engleska analiza iz 1929. godine)

„Za vrijeme dok smo tjerali neprijatelja istočno od Pariza preko rijeke Marne, naše trupe između Meauxa i Montmiraila napala je neprijateljska vojska. U teškim borbama koje su trajale dva dana uspjeli su zaustaviti neprijatelja, dapače, još su i napredovali. Nakon što smo dobili informacije o novim snažnim kolonama neprija­teljskih snaga, povukli smo naše krilo. Neprijatelj nigdje nije jurio naše trupe. Ratni plijen u ovim borbama dosada je 50 topova i nekoliko tisuća zarobljenika.

Trupe koje se bore zapadno od Verduna u terenskoj su inicijativi. Na istočnom bojištu borbe su ponovno započele.” (Njemačko ratno izvješće 10. rujna 1914.)

„11. rujna, navečer. Englesko­francuske postrojbe na lijevom krilu prešle su ri­jeku Marne da bi progonile neprijatelja koji se povlači.

12. rujna. Bitka koju smo započeli prije pet dana, sada već sigurno postaje po­bjeda. Povlačenje 1., 2. i 3. armije njemačke vojske ispred našega lijevog krila i glavne vojske postaje sve sigurnije. Sada je na redu 4. neprijateljska armija koja je (...) već započela povlačenje.

13. rujna. Naša pobjeda sve više postaje jasnija; neprijatelj se povlači sa svih položaja.” (Francusko ratno izvješće)

Fronte Prvoga svjetskog rataUstanovite prednosti, odnos­no kakve negativne posljedi­

ce je uzrokovao rat na dvije fron­te za Njemačku. Objasnite kakvu je ulogu igrala pomorska blokada u tijeku rata, te kome je štetila u prvo me redu. Ustanovite što je bio cilj podmorničkog rata. Odredite kako je stupanje pojedinih država u rat utjecalo na tijek rata. Usta­novite koji dio bojišnice je imao odlučujuću ulogu. Obrazložite odgovore. [S]

Ustanovite: navodi li nje­mač ko ratno izvješće prije

svega pobjede ili poraze. Kako su utjecali događaji iz njemačko­ga ratnog izvješća na Schlieffenov plan? Zašto? [U]

Navedite što je zajedničko u dva ratna izvješća. Odredi­

te koja se činjenica ne spominje u njemačkome ratnom izvješću, makar je ona od osnovnog znače­nja. Odredite koja se činjenica ne spominje u francuskome ratnom izvješću, makar je ona od osnov­nog značenja. [U]

5

6

7

31592_v4.1_nyomda2013.indd 9 2013.10.29. 14:32

10 / Prvi svjetski rat, revolucije i mirovni ugovori

Engleski tenk, engleski vojnici u rovu, napad bojnim otrovom i zračna bitka na zapadnoj bojišnici

nOve MetODe ratOvanja

Objasnite zašto je došlo do formiranja rovovskog rata. Ustanovite kako je rovovski rat utjecao na vojnike. Ukratko objasnite kako su

duga bojišta, milijunske vojske i pojava novih vrsta oružja promijenili ulo­gu zaleđa. Analizirajte kakvu su ulogu odigrala nova oružja u tijeku rata. Za analizu koristite se informacijama s ovih slika. [U]

8

9

11

10

31592_v4.1_nyomda2013.indd 10 2013.10.29. 14:32

Prvi svjetski rat, revolucije i mirovni ugovori / 11

„(...) 8. kolovoza rano ujutro, Englezi i Francuzi izme­đu Alberta i Moreuila pokrenuli su napad. Bila je gu­sta magla, a u jurišu su sudjelovale jake tenkovske je­

dinice. Neprijatelj je između rijeke Somme i potoka Luce duboko probio našu crtu. Tamošnje naše divizije nisu uspjele zadržati svoje položaje. (...) Naše trupe, koje su se kod Moreuila još viteški borile, u potpunosti su razbijene. (...)

Već u ranim prijepodnevnim satima 8. kolovoza imao sam podrobnu sliku o stanju koje je bilo doista mračno. (...)

(...) Pozvao sam sve zapovjednike divizija i časnike koji su služili na fronti u Ave­snésu da podrobno analiziramo to stanje. Oni su me izvijestili o sjajnim junaštvi­ma, ali su me također izvijestili i o takvim događanjima za koje, iskreno govoreći, nisam vjerovao da se mogu dogoditi u njemačkoj vojsci: naši su se vojnici preda­li neprijateljskim konjanicima, cijele jedinice položile su oružje pred jednim ten­kom. Za vrijeme povlačenja iz jedne jedinice dovikivali su novoj diviziji koja se hrabro spremala na juriš: »štrajkolomci« i »samo ćete produljiti rat«. Te su se rije­či i ponavljale poslije. U mnogim jedinicama časnici više nisu imali nikakvog utje­caja. (...) 8. kolovoza mi je postalo jasno da nam se vojska raspala. (...) Trebamo okončati rat.” (Iz Ludendorffovih memoara)

StUPanje SaD-a U rat – PObjeDa antante

Na temelju teksta ustanovite koji su čimbenici uzrokovali propast njemačke voj­ske. Objasnite zbog kojih se razloga 8. kolovoza 1918. može nazvati „crnim da­

nom njemačke vojske”! [U]

Objasnite ukratko poruku plakata. Ustanovite koji je

cilj plakata, i navedite sredstva kojim se koristi! [Z]

Američki propagandni plakat

„Dana 3. veljače predočio sam Vam izvan­redno priopćenje njemačke carske vlade po ko­jem se od prvog dana veljače žele poništiti sva ograničenja pravnog i humanitarnog karaktera, odnosno da će svoje podmornice upotrijebiti za poništenje svih brodova koji se približe britan­skim ili irskim lukama, zapadnoj Europi, te lu­kama Sredozemnog mora koje su u rukama ne­prijatelja Njemačke. (...)

Trenutačni njemački podmornički rat koji se vodi protiv trgovine zapravo je rat protiv čovje­čanstva.

Ovaj se rat vodi protiv svih nacija. Potopili su američke brodove. Oduzeli su američke ži­vote, na taj način da kad smo saznali za to, bili smo duboko uzrujani. Na sličan način uništili su i potopili i brodove prijateljskih država, zajedno s njihovom posadom. (...)

Predlažem da Kongres ovo ponašanje nje­mačke carske vlade ocijeni kao rat protiv vlade i naroda Sjedinjenih Država; da i formalno pri­hvati ratno stanje na koje je bilo prisiljeno; da poduzme sve korake za jačanje obrane, te da iskoristi svu svoju moć i zalihe kako bi prisilio njemačku vladu na okončanje rata. (...)” (Go-vor predsjednika Wilsona u Kongresu, 2. trav-nja 1917.)

Kojim činjenicama predsjednik opravdava stupanje Sjedinjenih Država u rat? Spomenimo kako je definirao cilj rata. Objasnimo

što je cilj ovakve definicije. Kada su Sjedinjene Države dospjele u slič­nu situaciju, kada nije bilo ni riječi o stupanju u rat? [U]

Potapanje Lusitanije. Taj engleski putnički brod, prema brodskim knjigama, bio je naoružan, a prevozio je i vojnu opremu, o čemu putnici – među njima 120 Ameri-kanaca – nisu bili informirani. Međutim, zapovjednik njemačke podmornice U-20 znao je za oružje, pa je bez upozorenja potopio brod. Churchill, glavni zapovjed-nik britanske mornarice, od Lusitanije je povukao i prateće brodove. Torpedira-nje broda imalo je bitnu ulogu u tome što je američka javnost podupirala stupa-nje SAD-a u rat.

Raspravimo političku i vojnu ulogu potapanja broda. [U]

Prikupimo moguće odgovore na temelju teksta i grupirajmo ih po različitim uzrocima i gledištima. [Z]

12

13

14

15

Godine 1917. Sjedinjene Američke Države stupile su u rat na strani Antante. Zašto se SAD uključio u rat? Je li on bio vođen solidarnošću anglosaksonskih država? Zna se da su znatan dio stanovništva SAD­a činili upravo dose­ljenici iz država Centralnih sila. Je li u tom ratu Antanta zastupala demokraciju, a Centralne sile tiraniju? Istodob­no na strani Antante borila se i Rusija.

Gle

dišt

a

31592_v4.1_nyomda2013.indd 11 2013.10.29. 14:32

12 / Prvi svjetski rat, revolucije i mirovni ugovori

RUSKA REVOLUCIJA Od svih velesila koje su stupi­le u rat, Rusija je imala najslabije gospodarstvo i naj-zaoštrenije društvene probleme. Seljake, a i njihove zaprežne životinje odveli su u rat, tako se smanjila poljoprivredna proizvodnja, poremećena je opskrba stanovništva, pogotovo u gradovima. Društvo se već do kraja 1916. izmorilo, ljudima je već bilo dosta rata. Istovremeno Rusiji su nedostajali politički kanali za smanjenje društvene napetosti (parlamentarizam, slo­boda tiska itd.), ali postojala je jedna snažna, dobro or­ganizirana stranka (boljševici), koja je bila spremna i nasilno preuzeti vlast.

Prosvjedi i štrajkovi postali su stalna pojava. Kada voj­nici više nisu bili spremni pucati u civile, carski sustav se raspao. I staro državno vodstvo ključ rješenja nastalog stanja vidjelo je u promjenama, u jednom novom poli­tičkom vodstvu. Revolucija u Petrogradu srušila je cari-zam (23. veljače 1917.).

Članovi formirajuće Privremene vlade mahom su dolazili iz tradicionalno vladajućega društvenog sloja, koji su željeli stvoriti ustavne prilike. Njihova su nasto­janja podupirali eseri (pristaše seljačke stranke) i menj-ševici (socijaldemokrati), koji su imali snažnu društve­nu bazu. Revolucionarni socijaldemokrati, tzv. boljše-vici su se suprotstavili formirajućem ustavnom sustavu, te su u novonastalom stanju željeli prigrabiti vlast. Ci­ljeve im je izradio Lenjin u svojoj teoriji o permanent­noj (stalnoj) revoluciji.

Za vrijeme revolucije u Rusiji su se formirali svoj­stveni organi vlasti, tzv. sovjeti (vijeća). Sovjete su for­mirale vojne jedinice, tvornice, stambene zajednice, koje su usred kaotičnih prilika obavljale i ulogu mje­sne uprave. Sovjeti nisu bili političke stranke, njiho­va je politička orijentacija ovisila o tome koja je sku­pina imala većinu među njihovim članovima. Počet­kom revolucije najsnažniji su bili eseri i menjševici. Sovjeti se nisu ukinuli ni nakon formiranja Privreme­ne vlade, pa je tako u Rusiji nastalo svojstveno stanje: dvojaka vlast.

U interesu stabilizacije nastale situacije vlada je trebala zadovoljiti dva osnovna zahtjeva mase: potpi­sivanjem mirovnog ugovora odmah okončati rat, odno­sno dijeliti zemlju seljacima, koji su činili najveći dio ruskog društva. Vlada je zakonom osigurala građan-ska slobodarska prava, ali nije sklopila primirje, a di-oba zemlje bila je tek u fazi planiranja. Tako je situa­cija postala sve teža. Sastav vlade u više navrata se mi­jenjao, pa je nakon svake promjene bilo sve više eser­skih i menjševičkih ministara, ali se osnovna pitanja ni nadalje nisu riješila. Nisu dijelili zemlju, a nisu potpi­sali ni primirje, dapače, vlada koju je vodio pripadnik esera Kerenski, u ljeto 1917. pokrenula je novi napad na istočnoj bojišnici, koji je ubrzo propao.

BOLJŠEVIČKI DRŽAVNI UDAR Dok Privremena vla­da pod pritiskom Antante nije istupila iz rata, a zbog protivljenja menjševika nije započela ni dioba zemlje,

boljševici, iskoristivši sve goru situaciju, znatno su oja-čali. Boljševička propaganda, osim vizije budućnosti koja se temeljila na jednakosti i demokraciji, nudila je upravo ono što menjševici i eseri nisu ostvarili: mir i zem lju. (Ostvarenje oba obećanja bilo je neizvjesno jer je za preuzimanje vlasti značio građanski rat, a o po­djeli zemlje stranka je imala potpuno druge planove.)

Zahvaljujući svojoj propagandi, boljševici su ojača­li položaje ponajviše u sovjetima velikih gradova, ali to im nije uspjelo na državnoj razini. Za razliku od bolj­ševika, Kerenski se pokušao osloniti na vojsku, no nje­gova zamisao nije urodila plodom jer u očima bivšega carskog časničkog kadra nije bilo bitne razlike izme­đu vladajućih menjševika, odnosno boljševika koji su željeli prigrabiti vlast. Privremenu vladu napadali su i s lijeve i s desne strane: prvo je carski general Korni­lov pokušao izvršiti puč (u kolovozu 1917.), a posli­je toga, za vrijeme drugoga sveruskoga kongresa sov­jeta, od vlade koja nije imala znatnu oružanu snagu u Petrogradu, boljševici su preuzeli vlast (25. listopa­da), što je kongres sovjeta odmah morao i izglasova­ti. Osim preuzimanja vlasti, prihvatili su i dekret (od­luku) o miru i zemlji: dakle odlučili su odmah istupiti iz rata, te na temelju eserskoga programa objavili su i podjelu zem lje. Formirano je novo vladino tijelo pod vodstvom Lenjina, tzv. Vijeće narodnih povjerenika, koje je uvelo diktaturu proletarijata.

Umjesto mira započeo je dugogodišnji krvavi gra-đanski rat iz kojeg su kao pobjednici izašli boljševici. S jedne strane zato što su se, zahvaljujući središnjoj upravi stranke, uspješno borili protiv nesložnih i sla­bije organiziranih protivnika, a s druge strane, nakon podjele zemlje brojni seljaci stali su na njihovu stranu. U boljševičkoj pobjedi značajnu ulogu odigrala je i či­njenica da zbog svjetskog rata i mnogih svojih unutar­njih problema velesile nisu se mogle uključiti u borbu s dovoljnim snagama.

Europske komunističke partije, koje su nastale od radikalnih skupina socijaldemokratskih stranaka i čiji je cilj bio nasilno ostvarenje diktature proletarijata, od sada su mjerodavnom smatrale Lenjinovu boljševičku partiju, odnosno ideologiju i političke smjernice te partije.

NJEMAČKA REVOLUCIJA Unatoč snažnoj privredi Njemačku je potpuno iscrpio dugotrajni rat. Većina stanovništva je gladovala, oskudijevalo se u svim na­mirnicama, a umalo je svaka obitelj imala ratne žrtve. Imućnije slojeve nisu u tolikoj mjeri pogodile poteško­će, pa se zbog toga društvena napetost zaoštrila. Kada je svima postalo jasno da je Njemačka izgubila rat, na­petost je bila na vrhuncu.

Nakon što je Antanta probila zapadnu bojišnicu (8. kolovoza 1918.), njemačka vojska izgubila je sve izgle­de za pobjedu. Kada su početkom studenog po cije­loj državi započeli masovni prosvjedi protiv rata i po­stojeće vlasti, vodeći krugovi stare Njemačke povu­kli su se u pozadinu. Kao posljedica Berlinske revo-

2. Revolucije – u hipnozi svjetske revolucije

31592_v4.1_nyomda2013.indd 12 2013.10.29. 14:32

Prvi svjetski rat, revolucije i mirovni ugovori / 13

lucije car se odrekao prijestolja (9. studenog), građan­ske snage proglasile su republiku, te su u compiegne­skoj šumi (kompjenskoj) potpisali primirje s Antantom (11. studenog).

Zbog vojnih poraza i sve radikalnijih revolucionar­nih zahtjeva postojala je opasnost daljnjeg slabljenja središnje vlasti ili čak građanskog rata. Njemačka je stigla do raskrižja demokracije i anarhije, te diktature koju su željeli uvesti ekstremisti. Međutim, socijalde-mokrati, koji su raspolagali snažnim organizacijskim okvirima, a imali su odlučujuću ulogu i u vladi, ipak su s pomoću građanskih stranaka, koje su opet imale pot­poru srednjih slojeva, uspjeli kontrolirati kriznu situa-ciju i očuvati demokraciju. Ovo je omogućila i činjeni­

ca da su se pripadnici radikalne ljevice samo razmjer­no kasno organizirali u samostalnu stranku (Njemačka komunistička partija – NJKP, u prosincu 1918.), te da je časnički kadar njemačke vojske – makar nije bio odu­ševljen socijaldemokratskom strankom i njihovom gra­đanskom demokracijom – shvatio razliku između njih i komunista, pa je pružio pomoć protiv pokušaja preuzi­manja vlasti radikalne ljevice. Uspješno su ugušili ber-linski komunistički ustanak (u siječnju 1919.), a nakon toga i u proljeće iste godine u Münchenu utemeljenu Bavarsku Sovjetsku Republiku (u svibnju 1919.). Uz potporu demokratskih snaga i širokih narodnih masa vlada se uspješno suprotstavila i radikalnoj desnici koja je također htjela uspostaviti diktaturu.

ustavni sustav desničarska diktaturaljevičarska diktatura

boljševici(komunisti)

ustavni monarhisti

menjševici(socijaldemokrati)

eseri(seljačka stranka)

monarhisti(pristaše carskog

poretka)Stranački odnosi u Rusiji 1917.

U kakve skupine možemo svrstati ruske političke sna­

ge 1917. godine? Koje stranke je jačalo „nasljedstvo” carizma i gospodarsko stanje koje je nasta­lo uslijed rata? [U]

„2. Svojstvenost današnjega stanja u Rusiji je, što je prijelaz iz prve faze revolucije, koja je zbog nedostatka svijesti i or­ganiziranosti proletarijata prepustila vlast buržoaziji, u dru­

gu fazu, koja vlast mora predati proletarijatu i najsiromašnijim slojevima seljaštva. Ovo prijelazno razdoblje karakterizira, s jedne strane, potpuni legalitet, a s druge strane, da se ne koriste nasiljem protiv narodnih masa, odnosno da ove široke mase vjeruju kapitalistima, dakle vladama najopakijih neprijatelja mira i socijalizma, te da ne istupaju protiv njih svjesno. (...)

3. Nikakvu potporu Privremenoj vladi; trebamo objasniti da su sva obećanja Privremene vlade, pogotovo ona da će se odreći aneksija, potpuna laž. Razotkri­vanje Privremene vlade (...)

4. Naša je partija najčešće u manjini, i to u znatnoj manjini u sovjetima radnič­kih izaslanika (deputata) u odnosu na blok malograđanskih elemenata, koji su pod utjecajem buržoazije, koja to proširuje i na proletarijat. (...)

Sve dok smo u manjini, moramo kritizirati i ukazati na pogreške, ali istodob­no želimo naglasiti da kompletna državna vlast treba pripasti sovjetima radničkih izaslanika (deputata).

5. Ne parlamentarna republika – nakon sovjeta radničkih izaslanika ovo bi bio korak unazad – već republika sovjeta radničkih i seljačkih izaslanika, građena od dolje prema gore u cijeloj državi.” (Iz Lenjinovih travanjskih teza, 1917.)

rUSKa revOlUCIja

Lenjin na plakatu. Natpis znači: Lenjin je živio, Lenjin je živ, Lenjin će živjeti!

1

2

3

Objasnite zašto su ove Lenjinove misli nazvali permanentnom (neprestanom) re­volucijom? Kakve borbene metode predlaže u raznim fazama revolucije? Odredi­

te Lenjinov odnos prema dvojnoj vlasti. Obrazložite odgovor! [Z]

Arhiv

Kakvom osobom prikazuje plakat vođu boljševika? Kakvi su simboli vidljivi na plakatu? [Z]

31592_v4.1_nyomda2013.indd 13 2013.10.29. 14:32

14 / Prvi svjetski rat, revolucije i mirovni ugovori

Na koje osjećaje želi utje­cati proglas? Odredite koga

je napadao Kornilov. Prikupite na što se sve pozivao prigodom na­pada. Otkrijte koju je političku struju na kraju ojačao njegov na­pad, te objasnite uzroke toga. [P]

„Riječ je o tome da trebamo pojasniti zadatak partije: treba staviti na dnevni red oružani ustanak u Petrogradu i Moskvi, preuzeti vlast i svrgnuti vladu. Mora­mo razmisliti kako možemo agitirati za ostvarenje tih ciljeva, a da se u tisku ne ko­ristimo ovim izrazima. (...)

Naivnost je čekati na »formalnu« većinu boljševika: to nijedna revolucija neće dočekati. Kerenski i društvo neće čekati, već će pripremiti predaju Petrograda. Mo­ramo ukinuti bijedno kolebanje Demokratske konferencije, upravo će to značiti kraj strpljenju petrogradskih i moskovskih radnika! Povijest nam nikad neće opro­stiti ako sad ne preuzmemo vlast. (...)

Ako ćemo u Petrogradu i Moskvi istovremeno preuzeti vlast u svoje ruke, za­sigurno ćemo pobijediti.” (Lenjinovo pismo petrogradskom i moskovskom partij-skom vodstvu, u rujnu 1917.)

„Ruski narode, naša velika država će propasti!Približava se posljednji čas!Ja, general Kornilov, (...) izjavljujem da Privremena vlada djeluje pod pritiskom

sovjetsko­boljševičke većine u suglasnosti s planovima glavnog stožera njemač­ke vojske. (...)

U ovome prijetećem trenutku spoznaja neizbježne propasti naše države me ob­vezuje da cijeli narod pozovem u pomoć za spašavanje naše umiruće države. (...)

Ja, general Kornilov, dijete kozačkih seljaka, izjavljujem svima da mi je jedi­ni cilj očuvanje velike Rusije, i kunem se da ću nakon pobjede nad neprijateljem sazvati Ustavotvorni sabor, gdje će narod sam moći odlučiti o svojoj sudbini i oda­brati državni poredak.” (Iz Kornilovljeva proglasa, u rujnu 1917.)

(zasjeda godišnje dva puta)Središnji izvršni odbor

(zasjeda godišnje dva puta)Sveruski kongres sovjeta

Vijeće narodnih povjerenika(vlada)

vojskaVČK

(organi državne sigurnosti)

uput

a

sovjeti (po tvornicama, mjestu stanovanja, vojnim jedinicama itd.)

sovjeti namjesništava

imenuje

Državno i političko ustrojstvo Sovjetske Rusije

Navedite gdje se mogu otkri­ti misli Montesquieuove kla­

sične državne teorije u ruskome državnom sustavu! [U]

„1. Feudalno (zemljoposjedničko) vlasništvo odmah se ukida, i to bez ikakve naknade.2. Upravljanje feudalnim posjedima, krunskim posjedima, svim

zemljištima samostana i crkava, njihovom živom i mrtvom opremom, zgradama poljoprivrednih gospodarstava, sve do sazivanja Ustavotvorne skupštine, preuzet će općinski zemljišni odbori i okružni sovjeti seljačkih izaslanika. (...)

Radi upravljanja državom, sve do sazivanja Ustavotvorne skupštine, treba for­mirati privremenu radničku i seljačku vladu, čije će ime biti Vijeće narodnih po­vjerenika. Za upravljanje pojedinim područjima državnog života bit će zaduženi razni odbori. (...) Državna vlast će biti u rukama predsjednika ovih odbora, dakle Vijeća narodnih povjerenika.

Nadzor rada narodnih povjerenika, odnosno pravo njihova smjenjivanja preu­zet će kongres sovjeta radničkih, seljačkih i vojničkih izaslanika, te njegov Središ­nji izvršni odbor.” (Dekret o zemlji i novoj vlasti, 8. studenoga 1917.)

BOLJŠEVIČKI DRŽAVNI UDAR

Kakvu taktiku predlaže Le­njin? Analizirajmo kako je

Lenjin prosudio vezu između na­čela i politike. [Z]

Objasnite bit (suštinu) dekre­ta. Objasnite zašto su ovo

bile prve mjere nove vlasti. Otkrij­te kako se ove odluke odnose pre­ma boljševičkoj ideologiji. [Z]

4

5

6

7

31592_v4.1_nyomda2013.indd 14 2013.10.29. 14:32

Prvi svjetski rat, revolucije i mirovni ugovori / 15

Intervencija u Rusiji

„Berlinski radnici i vojnici!Osigurajte vlast koju ste vi izborili!Iznad Berlina vijori se crvena zastava! Ali svijet koji je do­

sad promatrao hoćete li riješiti svoj zadatak, sada već promatra na koji način ćete to izvršiti! Za provedbu revolucionarnoga socijalističkog programa trebate temelji­to raditi! Smjenom nekoliko Hohenzollerna još ništa nije riješeno! Još manje ako vlast preuzme nekoliko socijalista! Oni su četiri godine podupirali buržoaziju, pa ni sad im ne preostaje drugo nego tako nastaviti. Nemojte vjerovati onima koji mi­sle da s pozicije saveznoga kancelara ili ministra mogu upravljati vašim životima. Rješenje nije popuna državnih funkcija odozgo, već potpuno novo organiziranje vlasti odozdo! Ne izgubite vlast koju ste sad osvojili, te da ju iskoristite za ostvare­nje svojih istinitih ciljeva. Jer vaš je cilj ostvarenje građansko­socijalističkog mira, takvog mira koji će biti sklopljen protiv imperijalizma i koji će biti još jedan ko­rak k ostvarenju socijalističke revolucije. (...)” (Iz berlinskoga proglasa Spartakove udruge, 10. studenoga 1918.)

NJEMAČKA revOlUCIja

Ustanovite u prvom redu pro­tiv koga agitira taj tekst. Ot­

krijte u što želi uvjeriti čitatelje. Objasnite kakva se politička na­stojanja kriju u tekstu. [Z]

„(...) Spartakova udruga zahtijeva donošenje ovih zakona za očuvanje revolucije:1. Razoružanje cijele policije, svih časnika, odnosno onih vojnika koji ne pripa­

daju proletarijatu. Razoružanje svih osoba koje pripadaju vladajućim slojevima.2. Preuzimanje oružja i streljiva, odnosno tvornica vojne industrije pod nadzor

radničkih i vojničkih vijeća.

Zašto se boljševik Trocki pro­tivio potpisivanju mira u

Brest­Litovskom, odnosno zašto je to isto odobravao Lenjin? Kakvi su čimbenici odlučivali o tome koja su se područja trajno odvojila od Rusije, a koja su samo privremeno postala samostalna? Koji su uzroci poraza bijelih? [Z]

8

9

10

31592_v4.1_nyomda2013.indd 15 2013.10.29. 14:32

16 / Prvi svjetski rat, revolucije i mirovni ugovori

Na političkom i socijalnom polju:2. Ukinuće svih parlamenata i seoskih vijeća; njihovu dužnost trebaju preuze­

ti radnička i vojnička vijeća, odnosno njihovi odbori i organi.3. Izbor radničkih vijeća u cijeloj Njemačkoj. (...)4. Izbor izaslanika radničkih i vojničkih vijeća iz cijele države u središnji od­

bor radničkih i vojničkih vijeća, koji treba izabrati izvršni odbor kao najviše tijelo zakonodavne i izvršne vlasti. (...)

Najhitniji gospodarski zahtjevi:1. Konfiskacija (oduzimanje, zapljena) svih dinastijskih imovina i prihoda.3. Konfiskacija zemlje svih poljoprivrednih veleposjeda i srednjih posjeda; ujed­

no formiranje socijalističkih poljoprivrednih zadruga pod središnjim nadzorom.4. Konfiskacija svih banaka, rudnika i topionica, odnosno svih privrednih i tr­

govačkih poduzeća. Međunarodni zadaci:Hitno uspostavljanje veza s inozemnim prijateljskim strankama, da se socijalis­

tička revolucija podigne na međunarodnu razinu, te da se mir ostvari i očuva po­moću revolucionarnog podizanja svjetskog proletarijata i međunarodnog bratstva.” (Iz programa Spartakove udruge, 31. prosinca 1918.)

Grupirajmo zahtjeve i njiho­ve ciljeve. Ustanovimo što

zapravo želi ostvariti ovaj pro­gram. Otkrijmo kako se odnosi prema gospodarskoj, trgovinskoj i poljoprivrednoj imovini. Objasni­te ukratko kakav bi državni pore­dak nastao na osnovi ovoga pro­grama. Ustanovimo kakva bi tre­bala biti njemačka vanjska politi­ka na osnovi tog programa. [Z]

„Možemo dati na znanje kako Vrhovno zapovjedništvo njemačke vojske po­dupire kancelara Eberta, dosadašnjeg vođu umjerene socijaldemokratske stranke, zato da spriječimo širenje terorističkog boljševizma u Njemačkoj.” (Hindenburg, vrhovni zapovjednik njemačke vojske, 10. studenoga 1918.)

„Nakon što smo preuzeli vlast, trebali smo uočiti da se imperijski aparat nije raspao. Trebali smo vidjeti da sustav djeluje, osigurava opskrbu hranom i funkcio­niranje gospodarstva. (...) Mi vjerojatno ne bismo to mogli postići, bila nam je po­trebna suradnja stručnjaka. Da smo odstranili iskusne ljude iz imperijskih ureda, te da smo te položaje popunili ljudima bez potrebnog znanja i iskustva, u roku od nekoliko dana svemu bi bio kraj.” (Ebert, 25. studenoga 1918.)

„U listopadu u Petrogradu zapravo nije trebalo srušiti postojeći „sustav” jer se on sam od sebe raspao. Zauzimanje Zimske palače, gdje su navodno poginule dvi­je osobe, zapravo je bila puka formalnost.” (Márta Font – Tamás Krausz – Emil Ni-ederhauser – Gyula Szvák: Povijest Rusije, 1997.)

„Revolucija je najčešće nasilna promjena postojećega gospodarsko­društveno­političkog sustava. Revolucija obično rezultira promjenu gospodarskih, društve­nih, političkih odnosa i dolazi do značajnih promjena i u duhovnom životu. Revo­luciju ponajprije karakterizira kakve suprotnosti otklanja, odnosno koje okolnosti uništava ili stvara.

Državni udar: svojstven oblik puča kada državnu vlast svrgava neka manja sku­pina koristeći se neustavnim sredstvima i nasiljem. Izvršitelji (npr. oružane snage, pojedini političari ili političke organizacije, skupine itd.) redovito su i sami dio svrg­nutoga državnog sustava.” (Iz pojmovnika objavljenog 1992. godine)

Usporedimo pojam revolucije i puča. Otkrijmo sličnosti i razlike. Potražimo povi­jesne primjere za oba pojma, te ih usporedimo na osnovi uzroka i posljedica. [P]

Opsada Zimske palače na slici

Usporedite tijek događaja pri­kazan na slici s tekstom. Obja­

snite razlike. [Z]

Koja je logična veza između ta dva izvora? [U]

11

12

13

14

16

15

U životu Rusije, ali i cijeloga svijeta, 7. studenoga 1917. počelo je novo poglav­lje. Međutim, tadašnja zbivanja već od prvog dana drugačije su ocijenili pripad­nici različitih političkih struja.

Od brojnih spornih pitanja izdvojit ćemo dva: kronološki raspored konkret­nih događaja i kategorizaciju toga velikog dana.

Temu toga velikog dana obrađuju brojni filmovi, romani i umjetničke slike, no istovremeno na osnovi dokumenata mnogi smatraju da su ti detalji isključivo plod revolucionarne romantike, te da se mnogi od njih uopće nisu ni dogodili. Različita su mišljenja i o samom preokretu: 7. studenoga po nekima je revoluci­ja, a po drugima samo boljševički državni udar, dakle puč.

Gle

dišt

a

31592_v4.1_nyomda2013.indd 16 2013.10.29. 14:32

Prvi svjetski rat, revolucije i mirovni ugovori / 17

PROPAGANDA I POKUŠAJI POTPISIVANJA MIRA Svaka zaraćena strana slijedila je svoje interese, koji su se često poklapali s propagandistički najavljenim ci-ljevima, kao npr. kod Francuza povratak Elzasa i Lota­ringije, ali često su služili isključivo kao dokaz za po­stojanje neprijatelja. Za Nijemce i narode Monarhije postavljen je cilj oslobađanja od ruske carske tiranije, dok su Francuzima i Englezima – na svojstven način u savezništvu s carizmom – govorili o važnosti širenja demokracije, odnosno oslobađanje potlačenih naroda. Naravno. svaka strana – barem na razini fraza – bori­la se i za postizanje trajnog mira, dakako, takvoga traj­nog mira koji će služiti svojim interesima.

Već od 1915. bilo je više pokušaja za okončanje rata, međutim, nijedan od njih nije bio uspješan jer nijedna strana nije bila spremna učiniti bitne ustupke. Zbog slič­nih razloga nisu urodili plodom ni mirovni pregovori vođeni posredstvom trećih strana (Danska, SAD, papa). Najozbiljniji pokušaj sklapanja primirja vezan je za Kar­la IV., nasljednika Franje Josipa, koji se početkom 1917. obratio Antanti, ali i ovaj pokušaj je propao.

Američki predsjednik Wilson početkom 1918. izra­dio je mirovni prijedlog od 14 točaka. Čuvene Wil-sonove točke sadržavale su slobodu trgovine i pravo na samoodređenje naroda, uz formuliranje umjerenih pretenzija pobjednika. Za očuvanje trajnog mira Wil­son je predložio utemeljenje Društva naroda (Liga na­roda). Međutim, prijedloge, koji su bili vrlo popularni među ljudima željnih mira, nijedna strana nije prihva­tila. Kasnije, na pragu poraza, Centralne sile pregovo-re su željele temeljiti na Wilsonovim načelima, no po­bjednici, naravno, time se više nisu složili.

NACIONALNA NASTOJANJA U MONARHIJI One nacionalne manjine koje su živjele na tlu višenacional­ne Austro­Ugarske Monarhije, a istodobno je postojala i njihova nacionalna država – kao Rumunji i Srbi – već su se početkom rata orijentirale prema svojim matičnim državama. Česi i Hrvati – u nadi veće samostalnosti – svoju budućnost zamišljali su unutar granica Monarhi­je. Nadali su se zaštiti od ruske i njemačke ekspanzije, a Monarhija je osigurala i povoljne gospodarske uvje­te za njih. Vojni poraz Monarhije, međutim, donio je mogućnost nacionalnog osamostaljenja, a i Njemačka i Rusija znatno su oslabjele nakon završetka rata. Na-stojanja za osamostaljenjem ojačala su.

Mnogi nacionalni političari emigrirali su – poput Čeha Masaryka i Beneša – koji su u Parizu i Londonu pokušali pridobiti Antantine državne čelnike za podrš­ku svojim nacionalnim nastojanjima. Neprestano su propagirali protiv Monarhije, koja je uz opravdane kri­tike sadržavala i brojne neistinitosti. Zahvaljujući nji­hovoj propagandi, brojni engleski i francuski političa­ri simpatizirali su s njima.

INTERESI VELESILA Pobjedničke sile naglašavale su pravo na nacionalno samoodređenje, ali su zapravo

nastojale ostvariti svoje interese. Na mirovnoj kon-ferenciji sazvanoj u siječnju 1919. godine u Parizu, prigodom utvrđivanja novih granica najvažniju ulogu imala su nastojanja velesila i borba protiv širenja bolj­ševizma, dok su Wilsonova načela o nacionalnom sa­moodređenju zanemarena. Odluke su najčešće doni­jeli Francuzi (Clemenceau) i Englezi (Lloyd George) jer Sjedinjene Države (Wilson) nisu imale svoje interese na ovim prostorima, a Talijani (Orlando) nisu uspje­li ostvariti svoje težnje. Francuzi su prije svega željeli onemogućiti ponovno jačanje Njemačke, a Britance su motivirala pitanja o kolonijama. Gubitnike su pozvali tek na potpisivanje mirovnog sporazuma.

Francuske težnje donekle su ublažili Englezi, koji­ma je u interesu bila određena ravnoteža. Njemačka je pretrpjela znatne, ali ne i elementarne teritorijalne gubitke. Pokušali su slomiti njezinu vojnu snagu, pa su zabranili opću vojnu obvezu i upotrebu modernih oružja. Njemačka je trebala platiti znatnu ratnu odšte­tu, ali određena je tek prva rata, pa tako ni ovo pitanje nije bilo riješeno na zadovoljavajući način. Njemačku su dakle ponizili, ali je i nadalje ostala potencionalno jedna od najjačih europskih velesila, zbog čega je bu­dućnost ostala neizvjesna.

Raspad Monarhije u početku nije bio u interesu zapadnih sila. One su i u prijašnjim stoljećima uči­nile sve za njezino očuvanje (npr. 1848. – 1849.) jer su smatrale da je ona glavni temelj europske ravno­teže. Tijekom rata njihovo stajalište postupno se mi­jenjalo. Zauzvrat za stupanje u rat na strani Antan­te, Italija i Rumunjska dobile su znatna teritorijalna obećanja, potonja cijelu Transilvaniju i istočnu Ma­đarsku, sve do Tise. Do kraja rata oblikovala se nova srednjoeuropska koncepcija. Francuzi su se za vrije­me pregovora brinuli o dva bitna čimbenika: o stva-ranju savezničkih država u njemačkom zaleđu koje priznaju vodstvo Francuske, odnosno o zaustavljanju svjetske boljševičke revolucije. Nova Čehoslovačka, Jugoslavija, Poljska i povećana Rumunjska činile su se dobrim rješenjem. Ovim državama bila je potreb­na francuska potpora protiv Njemačke, dok je ostva­renje snova o samostalnosti trebalo biti dovoljno za sprečavanje širenja boljševičke ideologije.

Jedan od temelja nove Srednje Europe bio je utjecaj francuske velesile, a drugi je trebala biti snaga novo-nastalih država. Naravno, pojavila se bojazan da ras­komadana Srednja Europa neće značiti dovoljnu rav­notežu nasuprot Njemačkoj, odnosno da neće uspjeti zaustaviti ni nadiranje boljševizma. Utemeljitelji novih država, kao što je bio i Masaryk, radi umirivanja skep­tika naglašavali su važnost buduće gospodarske i po-litičke suradnje ovih država. Već se kod utemeljenja nove Austrije vidjela slabost ovog sustava. Nakon što je njemačka Austrija napustila srednjoeuropsku Mo­narhiju, željela se ujediniti s Njemačkom (Anschluss), zato su u Saint­germainskom [sen žemenskom] mirov­nom ugovoru zabranili i tu mogućnost.

3. Mirovni sporazumi koji su okončali Prvi svjetski rat

31592_v4.1_nyomda2013.indd 17 2013.10.29. 14:32

18 / Prvi svjetski rat, revolucije i mirovni ugovori

Arhiv

FORMIRANJE MODERNE TURSKE U mirovnom spo­razumu sklopljenom s Otomanskim Imperijem (Sevres) iza načela nacionalnog samoodređenja krili su se i in­teresi pobjedničkih sila. Arapska područja dospjela su pod francuski i britanski protektorat (pokroviteljstvo), dakle zapravo su postale kolonije. Dodjelom znatnih turskih područja htjeli su zadovoljiti Grčku i Italiju. Pro­tiv sultanske vlasti, koja je bila spremna prihvatiti mir, izbio je ustanak vojnih časnika, koji su proglasili re-publiku. Nacionalni pokret pod vodstvom Kemal-pa-še modernizirao je Tursku (razdvajanje crkve i države, ravnopravnost žena, uvođenje europskih standarda i la­tinice), odnosno sukobio se s Antantinim postrojbama, koje su intervenirale radi očuvanja mira.

Budući da zapadne države – slično ruskoj revoluciji – nisu mogle mobilizirati znatne snage, borbu su odlu­čili mjesni odnosi snaga. Talijani su se povukli već na početku, a Grci su nakon krvavih borbi pretrpjeli po-raz. Tursko­grčki rat vodio se na području s mješovi­tim stanovništvom, a osim regularnih snaga u borbu se uključilo i civilno stanovništvo. Nakon mirovnog spora­zuma (Lausanne, 1923.) više milijuna izbjeglica napus-

tilo je svoje domove: Turci su se preselili s Balkanskog poluotoka u Malu Aziju, a Grci su krenuli u obrnutom smjeru. Kemal­paša je htio utemeljiti nacionalnu drža­vu, pa je nakon protjerivanja Grka napao Armence, od kojih je više stotina tisuća poginulo ili pobjeglo.

ZAŠTITA MANJINA Mirovni sporazumi u okolici Pa­riza obvezali su nove države na donošenje propisa o zaštiti nacionalnih manjina, djelomično zbog pritiska predsjednika Wilsona, a djelomično i zato što su vele­sile shvatile da nije prestalo potlačivanje nacionalnih manjina, dapače, ono je često postalo brutalnije.

Propisi su zabranili negativnu diskriminaciju na na­cionalnoj osnovi, omogućili su slobodnu uporabu je­zika u osobnom, poslovnom i vjerskom životu, odnos­no u tisku. Novonastale države obvezale su se da će uves ti nastavu na materinskom jeziku u osnovnim ško­lama. Nacionalne manjine imale su pravo obratiti se žalbom Ligi naroda.

Ostalo je otvoreno pitanje budućnosti kako će se ove naredbe usred pojačanog nacionalizma provesti u svagdašnjem životu.

„1. Javni, javno prodiskutirani mirovni ugovori. Na­kon njihova potpisivanja neće biti više nikakvih taj­nih međunarodnih ugovora, a diplomacija će uvi­

jek djelovati otvoreno i pred očima javnosti. 2. Apsolutna sloboda pomorske plovidbe za vrijeme rata i mira izvan teritorijal­

nih voda, izuzev ako su mora u potpunosti ili djelomično zatvorena zbog međuna­rodnih akcija čiji je cilj provedba međunarodnih sporazuma.

3. Dokidanje svih mogućih gospodarskih prepreka i stvaranje podjednakih trgo­vačkih uvjeta za one narode koji daju svoj doprinos stvaranju i očuvanju mira.

4. Pružanje i preuzimanje garancije koja će omogućiti sniženje nacionalnih na­oružanja na najmanju mjeru koja je spojiva sa sigurnošću zemlje.

5. Slobodno, pravedno i potpuno nepristrano rješavanje svih kolonijalnih potra­živanja, na osnovi strogog pridržavanja načelima, po kojem pri rješavanju pitanja suvereniteta treba podjednako uzeti u obzir interese naroda o kojima je riječ i pra­vedne zahtjeve onih vlada koje su u konkretnom slučaju zainteresirane.

8. Čitav teritorij Francuske treba biti oslobođen, a sva okupirana područja tre­ba obnoviti. Nepravda koju su Francuskoj, glede Elzasa i Lotaringije, nanijeli Prusi 1871., i koja je umalo pedeset godina onemogućavala uspostavu svjetskog mira, treba da bude ispravljena, kako bi se ponovno za svakoga osigurao mir.

9. Uspostava Italije u njezinim nacionalnim granicama.10. Narodima Austro­Ugarske, čije mjesto među nacijama moramo sačuvati i

osigurati, trebamo pružiti punu slobodu autonomnog razvoja.11. Evakuacija Rumunjske, Srbije i Crne Gore; treba obnoviti okupirana područ­

ja; Srbiji osigurati slobodan prilaz do mora; međusobne odnose pojedinih balkan­skih država treba odrediti putem prijateljskih pregovora, i to na temelju povijesnih nacionalnih granica; političku i gospodarsku neovisnost i teritorijalnu samostalnost pojedinih balkanskih država treba osigurati međunarodnim garancijama.

PrOPaGanDa I MIrOvnI POKUŠajI

Češka propagandna zemljopisna kar-ta nastala za vrijeme mirovnih pregovo-ra. Za opravdanje čeških zahtjeva isko-ris tili su uspomenu na bivšu „Veliku Mo-ravsku”, nasilno iskrivivši povijesnu istinu

Odredite kojim su se argumente koristili Česi za opravdanje svojih zahtjeva. Odlučite u kojoj mjeri je opravdano ko­rištenje tim argumentima. Obrazložite odgovor. Ustanovite zašto su Česi dospjeli u proturječnost. Analizirajte kako je

na Antantine odluke moglo utjecati iskrivljavanje činjenica. [Z]

1

2

31592_v4.1_nyomda2013.indd 18 2013.10.29. 14:32

Prvi svjetski rat, revolucije i mirovni ugovori / 19

12. Treba osigurati potpuni suverenitet za turska područja Osmanskog Carstva, ali za ostale narode koji trenutno žive pod turskom vlašću, treba osigurati bezuvjetnu sigurnost, odnosno mogućnost potpunog i nesmetanog samostalnog razvoja. (...)

Dardanele trebaju biti stalno otvorene. Međunarodnim garancijama treba osi­gurati prijelaz za brodove i trgovinu svih naroda.

13. Priključivši sva područja s nedvojbeno poljskim stanovništvom, treba stvo­riti neovisnu poljsku državu, Političku i gospodarsku neovisnost, odnosno teritori­jalnu samostalnost treba osigurati međunarodnim sporazumima.

14. Treba osnovati Opće društvo naroda koje će i malim i velikim državama pružiti uzajamnu garanciju za političku i teritorijalnu nezavisnost. (Iz 14 točaka američkog predsjednika Wilsona, 8. siječnja 1918.)

Koja su bila glavna načela Wilsonovih 14 točaka? Usta­

novimo zašto su drugačije tuma­čili pojedine točke pobjedničke, odnosno poražene države. Obja­snimo zašto je francuski premijer Clemenceau mogao izreći ove ri­ječi: „Wilson je sa svojih 14 to­čaka gori nego sam Bog jer je on imao samo 10 točaka”! Objasni­mo zašto je Monarhija u „posljed­njim satima” rata pokušala zapo­četi pregovore na temelju Wilso­novih načela. [U]

Granice u Europi nakon potpisivanja Versailleskog mira

Uvrstite u tablicu teritorijalne promjene. Nabrojite koje je države najosjetljivije pogodila promjena granica. Ustanovi­te kako su se teritorijalne promjene odnosile prema etničkim odnosima. Obrazložite odgovor. Odredite koja su nače­

la mogla igrati ulogu kod određenja novih granica. Analizirajte kako se preoblikovala struktura moći. [S]

3

31592_v4.1_nyomda2013.indd 19 2013.10.29. 14:32