210526075 uporedni politicki sistemi 2

UPOREDNI POLITIČKI SISTEMI

UJEDINJENO KRALJEVSTVO VELIKE BRITANIJE

Politički sistem Velike Britanije je jedan od najstarijih na svijetu. Velika Britanije je kolijevka parlamentarizma. Običaji su i danas u opticaju u političkom životu. Velika Britanija nema pisani ustav. Ujedinjeno kraljevstvo Velike Britanije čine Engleska, Wales, Škotska, i Sjeverna Irska. Politički sisitem Velike Britanije u globaloj je funciji već nekih 320 godina.

Parlament Velike Britanije vodi porijeklo od Velikog Savjeta kojeg je u 12 vijeku sazivao monarh. Parlament je bio sastavljan od moćne vlastele i svećenstva.Parlement je bi jednodoman i činla su ga tri staleža.

Plemstvo Svećenstvo Građanstvo

U 16. vijeku parlament postaje dvodoman. Svećenstvo se izdvaja u gornji dom, a predstavnici grofovija i građanstva u donji dom (dom komuna).

Jedinstvo Velike Britanjije proističe iz:

Specifičnog toka reformacije Siromaštva kraljevine tokom 16. i 17. vijeka Industrijske i političke revolucije u 18. vijeku. Ostrvskog položaja zemlje (u 11. vijeku V. Britanija postaje vodeća

pomorska sila) U 19 vijeku V. Britanija je izgradila do tada najveće kolonijalnao

carstvo U Britaniji nikad a nije bilo trajnih političkih revolucija, u smislu

uvođenja novog političkog sistema.

Oliver Kromwell je to pokušao u 17 .vijeku. Smaknuo je kralja Čarlsas I, proglasio republiku i inicirao donošenje prvog pisanog Ustava 1653 god. Rezultat je njegovo pogubljenje, sve ustanove koje je oforimo bile su prekonoći ukinute.

Britanski ustav iako je veoma star ne postoji. Velika Britanija nema pisanog ustava. Ustav je ono što sudovi utvrde - presude da treba da bude, tumačeći običajno pravo i zakone koje je izglasao parlament. S druge strane mnoštvo tradicija umnogome koči britanski politički sistem.

Donji dom je pronikao iz kraljevih potreba za novcem. Parlamenti su bivali sazivani da bi obvezali narod da plaća poreze za održavanje kraljevstva.

World University Service Austria by dzenana ibisevic 2005 1


Tako je proučavaje i planiranje budžeta za finansiranje ratova i popunjavanje državnog deficita jedna od najstarijih funkcija donjeg doma.

Kontrolom parlamenta nad finansijama ograničen je kraljevski apsolutizam. Predstavnici gradova i grofovija imenovani su iz reda kraljevih pristalica.Vremenom je došlo do profiliranja interesa, razdvajanja i stvaranja dva doma. Visoko plemstvo i više svećenstvo se ujedinilo u jedan dom (kasnije dom Lordova).Niže plemstvo, predstavnici grofovija i gradova nastao je donji dom ili House of commons.

Kralj je u početku sazivao parlament iz svog interesa. Stvaranjem dva doma, palament je birao svog govornika (spikera) koji je kralju davao odgvore. Parlament kao dvodomna institucija je usvojio pravilo „Nema poreza bez predstavnika“. Samo je parlament mogao priznati nove poreze. Time je ograničen kraljev apsolutizam. U početku parlament nije imao zakonodavnu funkciju. Zakone je dekretima donosio kralj, a pristanak na zakone je davao kraljev dvor (malo vijeće).Upućenjem kolektiivnih „adersa prijestolju“ Donji dom je ucjenjivao kralja po pitanju finansija i time razvio zakonodavne nadležnosti. Glavni problem V. Britanije tokom 200 godina bio je rivalstvo između kralja i parlamenta.

Primjer ograničavanja kraljeve vlasti je „Bill of rights“ sastavljen od strane parlamenta 1688. godine kojim se navode loši primjeri postupaka bivših kraljeva i u budućnosti zabranjuju. Bill of rights sadržava pravo građana da podnose peticije kralju, pravo protestanata da radi svoje sigurnosti nose oružje, pravo članova parlamenta na slobodu govora i rasprave, izbor članova parlamenta morao je biti slobodan i parlament se mora često sastajati. Od 1688 godine donji dom stiče primat nad gornjim domom. 1911. godine usvajanjem parlamentarnog akta gornji dom je gotovo skroz razvlašćen po pitanju donošenja zakona.

USTAV se satsoji od dvije vrste izvora: Ustavni zakoni i pravila (obavezni) te ustavne konvencije (neobavezni)

USTAVNI ZAKONI I PRAVILA

1. Grupaa. Velika povelja o slobodama iz 1215b. Peticija o pravima iz iz 1628 godinec. Povelja o pravima iz 1679 godine.

Uglavnom s eodnosi na ograničenja monarha i njegovih ovlasti.2. Grupa



a. Habeas Corpus act 1679 god.b. Zakon o naslijeđu prijestolja iz 1701god.

Donaose se kao i drugi zakoni, a parlament donosi bilo kakav zakon o bilo čemu.

3. GrupaTo su sudske odluke, kojma se utvrđuje i tumači smisao ustava.

4. GrupaTo su pravila koja su se instituirala u običajnom pravu poput slobode govora, prava na žalbu itd.

USTAVNE KONVENCIJE

To su ustaljena pravila i ponašanje u praksi. Njema se regulira rast parlamenta.

Parlament se mora sastajati svake godine Kraljica za lidera mora uzeti čovjeka iz stranke koja je osvojila

vlast Monarh nesmije prisustvovati sjednicama kabineta

Ovo su neke od tih konvencija, one nisu napisane već je to tradicija, običaj.Isto tako za njihovo kršenje nije predviđena sudska kazna. Međutim, nepamti se u historiji V. Britanije da je neko prekršio u političkom životu neku od ovih odredbi.

U vrijeme Kromwellove republike uspostavljen je monarh (apsolutni vladar). On je vremenom lišen mnogih prava, ona su prenesena na kabinet. Velika britanija je spojila ustavnu i parlamentarnu monarhiju.

KRALJEVINU VELIKE BRITANIJE čine : Engleska, škotska, Sjeverna Irska i Wales.

Engleska je ujedinjena u 9 vijeku Wales i V. Britanija 1535 god. Engleska i Škotska se ujedinjuju 1707 god. Irska i Velika Britanija 1801 god. Aktom o savezu

Irska

1920 godine za Irsku su prediđene 2 vlade, jedna za 6 protestantskih područja, a druga za sotatak ostrva.1922 godine Irska se djeli na Sjevernu i Južnu Irsku. Južna Irska je proglasila svoju nezavisnost. Sjeverna Irska je imala autonomni status koji je 1974 god. suspendovan do daljnjeg. S ujedinjenjem iz 1800 god. nije se pomirio veliki dio stanovništva. Otuda dolaze i velike borbe na tom prostoru. Katolici žele nezavisnot a protestanti samo veću autonomiju.



Škotska i Wales

Oni nemaju svoj parlament, uprava je podjeljena njihovim sekretarima, koj i su članovi Kabineta Ujedinjegnog kraljevstva. Do 2000 god. Škoti trebaju imati svoj parlament, aWales veću autonomiju. 1979 god. je sproveden referendum za veću autonomiju Walsa i škotske koji nije uspio.

PARLAMENT

Oarlament čine: Monarh Dom Lordova (gornji dom) Dom komuna (donji dom) i Spiker

MonarhDužan je da potstiče ,opominje i ohrabljuje. Ima 16. funkcija neke od njih su:

Postavlja oficire ratne mornarice i vazduhoplovstva Daje titule ser Predstavlja zemlju Prima i daje akredative Imenuje 1. miistra (ako se to nemože učiniti uobičajeno) Potpisom čini zakone pravosnažnim Imenuje generale, guvernere itd.

On nikom eneodgovara (jer negriješi). Odgovorna u njegovo ime j evlada. Uloga krune se može protumnačiti kao uloga posebne institucije.

Od svih funkcija najbitnije su onme koje spadaju u IZVRŠNU VLAST a što je izvršenje zakona, imenovanje komisija i funkcioonera, skidanje sa dužnosti itd.

Kruna nominalno vodi vanjske poslove države, imenuje predstavnike, prima ambasadore, navješćuje rat i zaključuje mir, vodi diplomatske pregovore i itd.

Upravlja kolonijama, saziva, odgađa i raspušta parlament. Zakoni se donose u njegovo ime, a funkcija mu je niminalna. Kraljvski sudovi primjenjuju i izvršavaju kraljevsko pravo. Kruna imenuje suce , a bez suglasnosti oba doma parlamenta nemože ih smijeniti.



Lična vlast kralja u tome je beznačajna. Kraljica u biti ima protokolarnu funkciju.

Pri otvaranju parlamenta čita prijestolnu besjedu (koju je napisao 1. ministar)

U slučaju ustavne krize saziva konferenciju prvakapol. Stranaka. Bira člana parlamenta koji će formirati n ovu vladu (ukoliko umre 1. ministar)

Raspušta parlament i raspisuje nove izbore.

Kruna vrši vlast roz institucije Kabineta, Ministre i stalnu činovničku komisiju i Privy Council.

Privy Council se sastoji od 330 članova. Neki su nadbiskupi a neki se mijenjaju. To su suci, ambasadori u inostranstvu, spiker, predstavnici prekomorskih zemalja itd. Svi članovi se biraju doživotno. Nikada se ne sastje cijeli Privy Council, osim u slučaju velikih ceremonija. On izdaje mngo uredbi i administrativnih pravilnika Orders – in Council. Nekada 600 godinšnje.

U Velikoj britaniji niti liberali, niti konzervativci niti laburiti nemaju u planu ukidanjemonarhije.

Dom LordovaIma aristokratsko porijkelo i oko 1000 članova. Dovoljna su tri člana da se raspravlja o pitanjima. U domu Lordovaima nekoliko kaegorija:Prinčevi kraljevske krvi, Škotsko plemstvo, predstavnici anglikanske crkve, sudije i kraljijica sama može imenovati lordove. Nekada je Dom lordovaimao više prava. Do 1911 god. bio je ravnopšravan sa domom komuna u zakonodavnom smisilu. Od 1911 god. apsolutno pravo veta gormnjeg doma je pretvoreno u pravo na povratak na ponovno razmnatranje. Dom Lordova je najviši apelacionui sud., za građanske parnice pa i za krivični zakon. Članstvo u Gornjem domu nije vezano tza pol. stranke, tako da on ima prilično nezavisan stav.

Dom komuna To jedanas predstavničko tijlo izabrano izborima. Vijekovima su tu zasjedali predszavnici gradova i grofovija formalno bitrani od biračkog tijela, kojep je brojalo nekoliko 10 tina birača.Broj predstavnika je formalno utvrđen neuzimajući u obzir količinu stanovništva. U 19. st (poslije ind. revolucije) počinje borba buržoazije za reformu donjeg doma. Saveznik buržoaziji je bilo radništvo.Borba je imala uspjeha u tri uzastopne reforme 1832, 1867 i 1884 godine. Ukinut je movinski cenzus na ulazak u dom, uvedeno je pravo glasa za muškarce od 18 i ya žene iznad 30 godina.



Zemlja je podjeljena na izbornme jedinice s predstavnicima. Danas dom komuna izrazava voju naroda. Dans ima 635 članova. Mandat članova traje 5 godina.

Vladu bira donji dom i on mu odgovara za rad . Valdu pbrazuje pobjednički lider partije. Dans jeto laburistička stranka. Lider strankepostaj e prai ministar . Vladae su stabilne. Mandat traje 5 god. a ukoliko se uoči pravi trenutak vlada može raspisati prijvremene izbore npr. u 4 godini vladavine.

Opsnovna odlika parlamentarnog sistema u V.Britaniji sastoji se u odgovornosti vlade pred parlamentom i mogućnosti vlade da raspusti parlament. Time se dvje valsti držeu međusobnoj ravnoteži.

Vlada zastupa izraz vojle većine u parlamentu. Parlament bira vladu da obavlja izvršne funkcije., a za sebe zadržava pravo nadzora. Nadzor parlamenta nad vladom se se realizuje putem pitanja povjerenja vladi. Ako se večina izjani u prilog vlada ostaje ako protiv vlada se povlači.Ako je se donji dom izjasni protiv, vlada umjesto das e povuče može da raspisti donji dom. 1979 je zadnji put izjašnjeno nepovjerenje vladi, ona se povukla i raspisani su novi izbori.

Vlada se sastoji iz od prvog ministra i tri kruga članova :

1. Najuži krug čini Kabinet. Svaki prvi ministar uzimanmjem dužnosti osniva Kabinet sa 15 do 2, članova.

2. Drugi krug čine ministri koji nisu članovi kabineta a iz pojedinih su resora (oko 30 šefova resora)

3. Čine mlađi ministri iz tri kategorije (državni m inistri, podsekretari parlamentarni sekretari.Blerova vlada ima 130 članova. 1/3 donjeg dom ačine članovi njegove vlade. Time se utiče na zakonodavstvo.

Spiker Donji dom na čelu ima spikera. Prvi je imenovan 1377 god. . Imenovao ga je kralj pa je i dans formalno potreban kraljev pristanaka. Mmandat spikera traje koliko i mandat parlamenta. Imenovanjem se on odriče svih pol. aktivnosti i nesmije imati stranačkih simpatija. Nesmije nikad ajavno iznosit isvoje mišljenje. On nevodi kampanju za svoj izbor. On je sedma ličnost u državi uklučujući i kralja. Kada ode u penziju dodjeljujemu se plemićka titula. On je moderator i usmjeravač rada parlamenta. On daje riječ. Njemu stižu govori. On formulira pitanja i objavljuje rezultete glasanja. Njegove odluke su konačne i neopizive.



LOKALNA UPRAVA – SAMOUPRAVA

Lokalna uprava u Vv. Britaniji posoji vijekovima i veoma je razvijena.Tek u 19. st ona se zakonski reguliše. Postoje 2 sis. Vlasti jedan čini centar a jedan lokalni organi. Ova dva sis. Su uporedna.

Sistem lokalne samouprave se dijeli na: 1. Cijla zemlja je podjeljena u 53 okruga. Postoje metropolisi 6) i obični

okruzi. 2. Okruzi se djele na distrikte. Postoji 369 distirkta.3. Parojhije su još uvjek srednjovjekoven ejedinice samouprave.

U parohijama se nalazi parohijski zbor (skup svih građana). Na njegovom čelu je Mear (predsjednik vijeća).Izvršnu funkciji obavlja određen broj komitetea., sastavljan od članova lokalnog vijeća. Svaki komitet ima svoju djelatnost. Funkcija lokalnih vlasti se stalno širila, jer su one bile najodgovornije za određene djelatnosti.

POLITIČKE PARTIJEU Velikoj Britaniji imamo dvopartijski sistem. Dvije se partije smjenjuju. Konzervativan je do zadnjih izbora vladala 17 godina. 1981 god. je i zlaburističke proistekla socijal – demokratska partija.Obje partije su uređene centralistički sa strogom disciplinom. Na čelu partijeje glavni odbor. U domovima postoji institucija „partijskih bičeva“ koji nadziru lojalnost članova prilikom izbora u donjem domu koji se vrše ulaskom u jedan od hodinka.

JAVNO MIJENJEVelika Britanija ima najutjecajnije javno mijenje. Mnoge odluke se donose pod pritiskom javnog mijenje.

BRITANSKE KOLONIJEAustralija Kanada i Novi Zelan nezavisnost stiću početkom 20 st.Indija od 1947 godine. Itd.



KANADA

Kanda je u specifičnom odnosu sa Velikom Britanijom . U sastav Britanskog kraljevstva je ušla u 1763 godine. Do tada je pripadala Francuskoj. 1767 godine. Britansko parlament donosi Zakon o Britanskoj Sjevernoj Americi koji je sa dopunama i danas na snazi,te predstavlja Kandaski ustav.Ovim zakonom jeKanada prva stekla status „dominiona“. Brz razvoj Kanadae u 20 stojeću dodovi do njenog osamostaljivanja. Danas je Kanada samostalna, sa jednom vrstom tadiconlanih veza.

Političk isistem Kanade je formiran po utjecajam Britanskog sistema s jedne u i političkog sistema SAD-a s druge strane. Dva bitna svojstva političkog sistema su parlamentarizam Veliek Britanije i federalizam SAD-a.

Kanada je federativna država sa 10 samostalnih država. Federalizam je bio potreban zbog raznolikosti stanovništva (Quebeck 95 % Francuzi).Organizovanjem federacije težilo se centralnoj vlasti. Obično federalne jedinice imaju pravo veta, a u Kandi je to obratno, centralna vlast ima pravo veta. Razulog tome je što je federacija osnovana neposredno poslije rata. Centar je u Otawi, koja je podjeljena na englesko i francusko područje. Quebeck nije zadovaoljan svojim položajem . Stalno raspisuje referendume (zadnji 1997 god).

PARLAMENT

Parlament čine: Britanski guverner Senat Dom komuna

Guvernera imenuje prvi kanadski ministar. Senat se sastoji od predstavnika pokrajina koje doživotno imenuje guverner. Broj predstavnika pokrajima nije jednak, on ovisi od broja stanovnika pokrajine i kreće se od 4 do 24.

Dom komuna se bira na općim izborima. Dva domaimaju ravnopravan status sa prevagom donjeg doma.Na čelu vlade je prvi ministar. Funkcioniranje parlamentarnog sisitema je isto kao ii u Velikoj Britaniji. U pokrajinama postoji uređenje sa jednodomnim parlamentom i vladom odgovornom pred njim. U Kaandi su se za valst borile liberalna i konzervativna stranka. Poojavila se i jaka socijal- demokratska partija.



Quebeck želi das eodvoji. Posljedni referendum iz 1997 nije uspio (43,10 % za i 51,90 protiv) većina je bila protiv ocjepljenja. Savezna vlast ima vlast nad ubiranjem poreza, vodi odbranu, regulaira trgovinu i upravlja bankama, te vodi vanjske poslove. U slučaju zaštite nacionalnih interesa može nepoštivati ograničeni suverenitet provincja. Dvjema zemljama prema Grenlandu upravlja izravno samo savezna vlada. Parlament ima 282 mjesta. Stranka koja osvoji većinu formira vladu. Kanad je članica NATO –a.

AUSTRALIJA

Politički sistem Australije sličan je kao i u ostalim britanskim domionima. Vestministerskim statutom iz 1931 god. data je samostalnost domionima. Ranije donešeni Britanski zakonimogu se mijenjati. Privy Council nije zadnja sudska instanca u tim zemljama). Australiju je otkrio James Cook. U početku je služila kao otok za izdržavanje robije za teška krivična djela.

U 19. i 20. vijeku Australija se razvija. Postaje vodeća zemlja po posjedu ovaca. Stavrajku se veliki industrijski i t rgovački centri (Sidnay, melbuurn i Brisbane). Okrutni engleski režim je Aboridžane doveo na rub egzistencije. Oni žive u predjelima gdje su uslovi za život najteži, skoro ih i n ema više.

Australija je federalna zemlja i čine je Western Australia, Northen Theritory, Quensland, South Australia, New South Australia i Victoria.

Glavni grad je Canbera . Federalne jedinice imaju status države. Vlast je u rukama federalnih država. Australija ima parlamentarnu vladu i kabinetski sistem. Formalni šef države je britanska kraljica., nju predstavlja generalni guverner. Imenovanje guvernera čini kraljica na prijedlog vlade. Guverner ima slične ovlasti kao kraljica. Izvršna vlast je u rukama kabineta. Na čelu kabineta je izvršni minitstar , koj i je politički šef vladajuće stranke u parlamentu.

Prvog ministra formalno imenuje (jer je na izborima već izabran) generalni guverner. Prvi ministar bira članove kabineta. Predstavnici donjeg doma se biraju na općim izborima. Donji dom je najvažniji zakonodavno organ. Senat čine po 10 članova iz svih federalnih država. U okviru tih 10 predstavnika sve su stranke podjedanko zastupljene. U Australiji postojimnogo pol. stranaka ali se sve svodi na dvopartijski sistem : Laburistička i Konzervativno – Liberalna stranka.



NIZOZEMSKA (HOLANDIJA)

Politički sistem Nizozemskog kraljevstva ima dugu tradiciju. 1597 godine ugovorom iz Utrechta 7 pokrajina Nizozemske ujedinilo se u borbi protiv Španije. Posliej poraza Napoleona 1815 donosi se ustav kojim je napušteno federalno uređenje i određen je tip republikanizma.Od 1815 godine do danas ovaj ustav je osnov Nizozemskog poitičkog sistema.Glavne ustavne promjene sprovedene su 1983 godine, kada je ustav modernizovan i prilagođen modernoj politici. Glavna karakteristika svih promjena je da one poštuju monarhistički duh. Podjele u Nizozemskoj se nisu stvarale na osnoviu religijske ili druge osnove.

Za poštivanje tradicije zaslužan je Rudolf Thornbecke, tvorac KONSOCIJACIJE koja je sistem sporazuma između glavnih društvenih grupa i slojeva (Nizozemska u vjerskom i kulturnom nije homogena)

OSNOVNE ODLIKE USTAVA IZ 1983 GODINE

Monarh i vlada Pravo na prijestoje je nasljedno i pripada nasljednicima William-a 1.Prema ustavu Kralj tj. kraljica je neopvrediva. Zanjene postupke odgovaraju ministri pred parlamentom. Kralj imenuje mandatara i na njegov prijedlog ministre. Političke stranke međusobne dijele ministarske fotelje, srazmjerno svojoj zastupljenosti u donjem domu parlamenta. Vladu čine kralj i ministri. Ministri čine Vijeće ministara. Prvi ministar je predsjednik Vijeća ministara.

Savjetodavna i nadzorna tijelaKralj imenuje članove državnog vjeća (Radd Van State), kao najviše savjetodavno tijelo u zemlji. Ono daje mišljenje o prijedlogu zakona. Glavno finansijsko vijeće vrši kontrolu nad svim državnim finansijama.

ParlamentSastoji se iz gornjeg i donjeg doma. Parlament je zadržao naziv „Opći savez“ , koji predstavlja sve građane Nizozemske. Gornji dom ima 75 a donji 150 članova. Mandat oba doma traje 4 godine. Članove donjeg doma izborima biraju građani. Članove gornjeg doma briraju članovi pokrajinskih vijaća.

Zakonodavstvo i uprava



Zakone donose zajedno vlada i opći stalež. Zakonodavnu vlast vrši opći stalež, kralj formalno potvrdiono što je demokratski izglasano.

Pokrajine i lokalna samoupravaNa čelu pokrajina i jedinica lokalne samouprave nalze se pokrajinsko/lokalno vijeće. Kraljevski povjerenici predsjedavaju sjednicama pokrajinskih/lokalnih vijeća. Poseban značaj samouprave je nad vodama, kulturom i sportom.

Promjena ustavaParlament odlučuje hoće li se mijenjati ustav. Promjene ustava koje su usvojjili opći staleži i odobrio kralj odmah stupaju na snagu.

SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVE

Kada govorimo o predsjedničkom sistemu najbolji primjer je SAD. Vklast jepodjeljena na izvršnu, zakonodavnu i sudsku. Izvršna je u rukama predsjednika, zakonodavna u Kongresu a sudska u Vrhovnom sudu SAD-a. Predsjednički sistem je nastao u SAD-u.

Zbog ograničenja Velike Britanije u trgovini i ekononiji SAD-a uopće, britanske kolonije su se udružile 1775 god. i započele borbu za oslobođenje. Nezavisnost su proglasili 4. jula 1776 godine to je i nacionalni praznik. Do sotvarenja konfederacjie došlo je 1777 godine usvajanjem acsta „Articles Confederation“Rat sa Engelzima je trajao 1783 god. 1781 god. na snagu je stupio „Pravilnik o konfederaciji“ .1787 god. donesen je ustav SAD-a, koji ima 7 članova i 26 amandmana.

Ustav SAD-a je zasnovan na nekoliko nečela.

Narodna suverenost i ograničena vlastTeorija o narodnoj suverenosti polazi od toga da vlast mora biti zasnovana od naroda i da je ona podložna volji naroda. Narod vlasti dodjeljuje nadležnosti. Federalizam je drugo načelo nastao iz potrebe da se narod i i država sjedine u čvrstu zajednicu.

Vlada sa specifičnom nadležnošćuNadležnosti saveznihorgana vlasti tačno su nabrojane i ograničene.

Vrhovna vlast savezne vlade



Uprkos ograničenju , države ne mogu spriječitsaveznu vlast da vrši svoja prava. Vrhovni sud SAD donosi konačne odluke u svim sporovima između država sa Saveznom vladom. Vlast se djeli na zakonodavnu, sudsku i izvršnu.

Prvenstvo sudske vlastiSudska vlast može ukinuti svaki akt zakonodavne i izvršne valsti. Ustavni tekst iz 1787 je isti , njemu je dodato 26 amandmana.Za promjenu ustava potrebna je konvencija (skup izabranih predstavnika za izmjenu ustava) sazvana od 23 države ili 2/3 u oba doma kongresa.

Na promjenu Američkog ustava je uticalo: Na zapadu poljoprivrednici (koji su težili ka osvajanjem novih

teritorija) Na Jugu je postojalo robovlasnništvo Industrijska revolucija Utjecaj Demokrtske i Republikanske partije (partije nisu postojale

kada se donosio ustav) Ustav se mijenjao i pod utjecajem običajne praske koja se strogo

poštuje.

Amandmani Američkog ustava Prvih deset čine „Američku povlju sloboda i prava“. Sliejdeća dva predstavljaju ispravak nedostataka prvobitnog teksta. 13, 14 i 15 odnose se na ukidanje ropstva te garnciju građanskih i

političkih prava. Idućih 8 su vezani za poreze, prehibiciju alkohola, izbore itd.

Tumačenje Američkog ustavaVrhovni sud SAD-a daje svoje tumačenje ustava. Njegovo tumačenje se smatra općeobaveznim. Daje se mogućnost različitog tumačenja shodno razvoju društva, politčkih odnosa, vladajuće garniture, itd. Sudije Vrhovnog suda se biraju doživotno (niko ih nemože smijeniti). Tih sudija ima ukupno 9.

Dvije krize SAD sistemaU proteklih 218 godina u sistem SAD-a je izazvao dvije velike krize.PRVA kriza je građanski rat, pokušaj robovlasničkog uga da se odvoji od sjever. Sjever je bio razvijen, industralizacija je počinjala i sjeverje htio ukinuti robovlasništvo. Na jugu se formirala buržoazija i jug je proizvodio duhan i pamuk. DRUGA kriza počinje 1929 godine. To je ekonomska kriza. 50 milijona ljudi ostaje bez posla. Ova recesija u Evropipočinje 1923 god. u Vajmarskoj Njemačkoj.Hitler je Njemačku iz krize izvukao javnim radovima. Isto je učinio i Ruzvelt sa „New Deal“ Planom koji pokreče ogromne radove čiji je investitor



država. New Deal-om je izgrađeno 90% hidroelektrana u SAD-u. Od tada do 1936 američka privreda raste.

Uslovi pod kojima se razvijao sistemSAD su rasle na noveom veoma plodnom kontinentu. SAD zauzima površinu od oko 9 mil. km² Uz Aljasku i Havaje ima 50 država.SAD ima najveće zalije nafte. U SAD-u je vladao IZOLACIONIZAM, to se povoljno odrazilo na oblikovaje političkog sistema. Nije postojalo neko straije feudalno uređenje kao u Evropi koje biopteretilo stvaranje novog.Amerika je dobila kremu radne snage iz Evrope.U SAD-u je sprovedena horizontalna ivertikalan podjel avlasti. Državna vlast je decentralizovana. Široka ovlaštenja su data federalnim jedinicama. Deklaracija nezavisnosti iz 1776 god. je rekla da su svi ljudi jednaki . Međutim to pravo se kršilo, do 1865 god. postojal aje institucija ropstva. To je trajalo sdve do 1965 god. (do ubistva Martina Lutera Kinga). Biračko pravo je dugo ograničavano. SAD je prva imala federaciju. U SAD- u se svi funkcioneri biraju od predstavnika partija do šerifa. Ustavom iz 1787 god. utvrđena je organizacija federacija a dza države sa kaže samo da moraju imati REPUBLIKANSKI oblik vladavine. Parlament je usvim državama dvodoman osim u Nebaraski, gdje je jednodoman. Postoje razlike u krivičnom zakonodavstvu među državama (negdje je određen postupak dozvojen a negdje čete za njega odgovarati).

VRHOVNI SUD SAD-AU svakoj državi ustav je vrhovni akt. U slučaju spora između ustava i zakona postoji vrhovni sud, koji tumači ustav. Dosadašnjomp raksom je bio sklon tumačenjima koja proširuju funkcije federacije.Odluke vrhovnog suda morajubiti jednoglasne. Ukolko je jedan sudija protiv, čeka se njegova asmrt da bi gannadomjestio istomišljenik većine. (Primjer. Ruzveltov New Deal je čekao smrt jednog suca) Ruzvelt je biran na 5 mandata. Zbog loših pregovora sa Staljinom tokom njegove bolesti, donešen je zakon da se predsjednik može birati samo na dva mandata.

OVLAŠTENJA PREDSJEDNIKA SAD-APredsjednik je šef države, šef izvršne vlasti, komadant oružanih snaga, rukovodilac spoljne politike.Predsjednik se bira na mandat od 4 godine. Bira se putem posebnog izbornog tijela, za koje birači svake federalne jedinice imenuju onoliko izbornika koliko snosi broj predstavika te jedinice u oba doma. Od 1831 god. svaka partija bira svoh kandidata za predsjednika i potpredsjednika. Tom prilikom se izrađuje i platforma stranke do slijedeći izbora. Predsjednik se nebira neposredno već se nominira, ide po saveznim državama, tek onda dolatzi do općih završnih izbora.

Kvalifikacije za izbor predsjednika



Predsjednik mora imati najmanje 35 godina, nesmije bit isudski gonjen i mora imati boravište u SAD-u najmkanje 14. god. Potpredsjednik mora imati iste kvalifikacije kao i predsjednik (jer ga u slučaju smrti naslijeđuje).On predsjedava Senatom (gornjim domom Kongresa).

Obaveze i ovlaštenja predsjednika Formalno nadzire administraciju. On ima široke nadležnosti u poslovima rata, vanjskih poslova itd. On komanduje vojsku. Po „Tokiškoj rezoluciji“ imao je pravo pokrenuti

rat. To je ukinuo Nikson. Imenujej diplomatske predstavnike Uz potvrdu Senata priznaje druge države Ima puno ovlaštenje z asklapanje međunarodnih ugovora.

Ovim vidimo da predsjenikova vlast, iako je u prvom redu organ izvršne vlasti, zadire i uzakonodavnu vlast.

Predsjenik nije organ Kongresa i po pravilu nemora da polaže račune Kongresu. Međutim on može da utječe na djelatnost Kongresa, u donošenju zakona zakoje smatra da su veoma bitni za državu. Predsjenik ima pravo da stavi veto i ukine sve Kongresom donesene zakone, no ako ga poslije toga usvoje 2/3 – ćinski oba doma Kongresa veto postaje nevažan.

Kongres je sastavljen od Predstavničkog doma i Senata (gornjeg doma). Broj izbornika se kreće od 3 do 47 zavisno od jedinice. Kongers neutiče na izbor predsjednika, tako on nije ni odgovoran Kongresu. U SAD-u administracija obavlja ulogu vlade.Kada se izabere predsjednik on sa sobom dovodi novu garnituru administrativaca. On lično bira glavne ministre.Predsjednik rekonstruira STATE DEPARTMENT. On imenuje svoje savjetnike. Oni nemaju svoj program kao što je to u Evropi, već se ovdkje radi o programu i politici samog predsjednika.

Saveznu egzikutivu čini veliki broj komisija, ureda, biroa i agencija. Njima neposredno rukovodi predsjednik.Kontorlisanje i usmjeravanje njihovog rada vrši IZVRŠNA KANCELARIJA u kojoj radi niz stručnjaka, predsjednikovih savjetnika itd. U sastav te kancelarije ulazi i bijela kuća,biro za upravljanje i budžet i svajet nacionalne sigurnosti.

Predsjednik se smjenjue u slučaju izdaje, primanja mita i drugih krivičnih djela. Može da ga optuži predstavnički dom (impičmentom). U historiji su samo dva puta pokrenute krivučne parnice protiv predsjednika i to protiv Andrew Jonsona i Nixona.



Predsjednik posjeduje pravo suspenzivnog veta na zakone izglasane u oba doma kongresa. To jeKlinton iskoristio kada je kongres odlučio povući trupe SAD-a iz Bosne. Nakon toga kongres je podržao Klintonovu odluku.

KONGRES Kongers je ustavom zamišljen kao glavni zakonodavni organ. Sastoji se od dva doma: donjeg, Predstavničkog doma i gornjeg , Senata. Članovi predstavničkog domase biraju proporcionalno na približno jednak broj stanovnika, dok je u Senatu svaka država neovisno od broja stanovnika zastupljena sa po dva senatora. Kongers se sastaje najmanje jedanput godišnje na redovno zasjedanje. Specijalna zasjedanja može sazvati predsjednik SAD-a.Kongresu u radu pomaže ogromna administrativna mašinerija.

Predstavnički dom danas ima oko 436 članova, te jednog predstavnika Poertorika (nema pravo glasa, smije diskutovati). Svakoj državi je zagarantovano barem jndo mjesto u Predstavničkom domu.Članovi Predstavničkog doma moraju imati najmanje 25 godina, moraju stanovati u državi u kojoj se kandiduju i moraju bit i minimalno 7 god. državljani SAD-a. Članovi Predstavničkog doma se biraju na dvije godine.

Senat se danas sastoji od 100 članova, po dva iz svake države.

Senator mora biti star najmanje 30 godina. Mora biti nastanjen u državi u kojoj se bira, i mora biti državljanin

SAD-a najmanje 9 godina. Senatore danas biraju svi birači neposrednim glasanjem. Senatori se biraju na rok od 6 godina (ako preminae rspisuju s enovi

izbori). Dužnost predsjednika senata vrši potpredsjednik SAD-a. Pored predsjdavajućeg Senata (potpredsjednika SAD-a), Senat bira i

predsjednika pro tempore. Senat ima 16 stalnih zakonodavnih odbora.

Na čelu Predstavničkog doma je spiker, on je uvijek vođa stranke koja ima većinu u domu. Predstavnički dom ima 26 stalnih Zakonodvnih odbora. Ti odbori su i u Senatu i u Predstavničkom domu podjeljeni prema oblastima najvažnijih djelatnosti kao finansija, vasnjskih poslova, odbrane itd. Članove odbora predlaže «Komitet komiteta» , tijelo koje postoji u okviru svake stranačke grupe poslanika oba doma.Uloga odbora je bitnau zakonodavstvu. Kada odbor dobije zakon na razmatranje šalje ga prvo pododboru . Nakon izvještaja pododbora odlučuje



se da li će se na njega dodati dopune ili će se vratiti natrag ili ćega staviti ad acta.

Predstavniči dom i Senat – razlike u pogledu pravila postupka

Spiker predstavničkog doma ima veću slobodu u prekidanju govora ili stavljanju prijedloga na glasanje od spikera Senata

Dužina govora je u predstavničkom domu ograničena, a u Senatu nije Svaki član jednog ili drugog doma Kongresa može dati svoj prijedlog

zakona na razmatranje. Ako ga usvoji jedan šalje se na proceduru usvajanja drugom

Senat (zaštitnik interesafederlnih jedinica), u nekim mitanjima ima prednost u odnosu na Predstavnički dom

Senat ima pravo ispitivanja svih državnika Za ukupnu spoljnzu politiku je važan spoljno-politički odbor Senata S druge strane Predstavnički dom ima veća ovlaščenja u kreiranju

posebnih zakonskih ovlaščenja, naročito u oblasti finansijske politike

SUDSKI SISTEM

Ustavom je sudska vlast povjerena Vrhovnom sudu SAD-a. SAD ima 2 odvojena sistema sudova. Jedan sud na čijem je čelu Vrhovni sud SAD «Circuit Courtis of

Appeals» i «Federal District Courtis» presuđuje predmete kojima je nadležnost precizno određena, a koje se odnosi na federalno zakonodavstvo.

Odvojen sistem i posebnu hijerarhiju sudova ima svaka država za sebe koji obrađuju predmete koji se odnose na lokalno zakonodavstvo, ljudska prava za koje nisu nadležni federalni sudovi.

Vrhovni sud SAD-a se sastoji od jednog predsjednika i osam sudaca koje imenuje predsjednik SAD-a, a potvrđuje Senat. On ima bitnu funkciju a to je funkcij a ustavnog sudskog organa.On daje tumačenje ustava, svih fedeeralnih zakona, on rješava sporove između država, Unije i i neke od država. Niža instanca federalnog sudskog sistema su Circuit Courts of Appeals, kojih u SAD-u ima 11. u nadležnost jednog Circuit Court of Appeals spada teritorija nekoliko država. Oni su zaduženi za razmatranje i osiguravanje izvršenja odluka svih federalnih organa.Najniža instanca su Federal District Courts, tj. Federalni okružni sudovi. Njih ima 86, aoni su nadležni



u svim krivičnim i građanskim predmetima gdje se primjenjuje federalno pravo. Kongers može oformiti i dodatne sudse organe npr. za carine, patentate itd.Hijerarhija sudskih sistemaOna zavisi od propisa ustava svak države. Većina ima 3 sudske instance:Mirovni sudci (Jusstice of Peace) koji imaju i ograničenu nadležnost za prekršaje u manjim krivičnim i garđanskim parnicama.Sudovi opće nadležnosti (General Tria Courts) nadležni su najvećem broju grđanskih i krivičnih parnica, i služe kao prva instanca žalbe za mirovne sudce.Svaka država ima jedan svoj vrhovni ili apelacioni sud. Oni su nadležni u žalbenom postupku za presude nižih sudova.

Lokalna uprava u SAD-uDoseljenici iz Velike Britanije su sa sobom donijeli i običaj lokalne samouprave.Prvo tjelo su gradski zborovi (na njimapunoljetni građani rješavaju pitanja)Lokalna samouprava je dvostepena (osim u Nebarasci)Prvi stepen je opština a drugi je okrug. Postoji razlika između gradske i seoske samouprave. U gradavima imamo pojavu gradskih menadžera, specijalista za lokalnu samoupravu.Lokalna samouprava ima niz značajnih funkcija koa što su npr. javno zdravstvo, prosvjeta, socijalna služba, izgradnja stanova i socijalnih naselje i sl.

Političke partijeNa izborima se brojnost partija svodi na demokrate i republikance iako ima mnogo više partija. Nema velikih razlik aizmeđu demokrata i republikanaca. Partije su ad hoc okupljaju se i djeluju samo pred izbore. Programe prave naosnovu provjcena i naketa šta će najboplje proći kod birača. U SAD-u ključnu ulogu imaju lobiji. Lobi u političkom smislu čini neka neformalna grupa koja ima određenu moć. U Americi postoje različiti lobiji. Npr. lobi grupe STOTINA. U ovaj lobi (grupu) mogu ući samo oni koji imaju kapital iznad 100 mil. Dolara npr. Bitan je židovski lobi u koji ulaze moćne porodice poput Rockfelera To su magnati i njihova moć u SAD-u he ogromna. U zadnjih 50 god. Nijedan američki predsjednik nij esmio udariti na ovaj lobi. Važan je po svojo masonskoj ulozi. I sam predsjednik nemože biti bilo ko.Jedna izborna kampanja košta u prosjeku 350 mil. dolara. U najvećoj mjeri to je novac predsjednika. Navedeni lobiji odrede svog favorita i on po pravilu pobjeđuje. Klinton je do danas bio najsiromašniji. Kenedijevi su i dans jedna od najbogatijih porodica u SAD-u, Jimi Carter je bio posjednik glavnih kikiriki polja u SAD-u.



RUSIJA

HISTORIJSKI PRIKAZ DO OKTOBARSKE REVOLUCIJE 1917. GODINE

Historijski Rusija je bila izolirana od ostatka Evrope. U Rusiji nije bilo većeg utjecaja renesanse, reformacije i protureformacije. Historija j ebila historija autokratske feudalne vladavine.

Do 1917 godine Ruska historija se dijeli na 4 perioda.

1. Period Kijevske Rusije, do mongolskog osvajanja (od 9 vijeka do 1240 godine)

2. Period od 250 godina vladavine mongolskih i tatarskih vladara.3. Ponovno stvaranje ruske države, u vrijeme Ivana Groznog do dolaska

dinastije Romanovih na prijesto.4. Period od 300 godina vladavine Romanovih

(od 1613 god. do 1917 god.)

Karakteristika svih ovih epoha je širenje teritorije Rusije.

Kijvska Rusija je bila jaka država koja je mogla da okupi Ruse i brani se od vanjskih neprijatelja. Imala je veze sa Bizantijom. U doba tatrske vladavine razbijena je u mnogo malih kneževina, koje su bile u vazalnom položaju prema kanovima.U 13. st. Kan je proglasio Moskovskog kneza Velikom Knezom i počinio mu ostale.

Najveća zasluga za obnovu Rusoije pripada Ivanu Groznom (1553 – 1584)On je slomio otpor pokornih knezova, koje je ujedinio u Rusku državu. Nakon njegove smrti Rusija je znatno oslabila.

1613 dolazi do dinastije Romanovih. Naprijestolju je Mihailo Fedorović Romanov.Ta dinastija je imala nekoliko vladara koji su Rusiju pribižili zapadu i od nje stvorili velesilu. Ističe se Petar Veliki koji je doveo mnoge zanatlije i započeo industralizaciju. Crkvu je počino državi. Na mjesto paroha je stavi Vseti sinod koji je bio pod njegovom vlašću.

Z ateritorijalno širenje zaslužna je i Katarina II Velika. Z avrijeme svoje vladavine osvojila je mnoge teritorije naseljene ruskim narodima.



međutim ,tek u doba Napoleona ona postaje velesila koja odlučuje u Evropskim pitanjima.

Za ruski apsolutizam se navodi mnogo razloga. Neki izvore nalaze u mongolskoj autokraciji, a neki u izolaciji Rusije od ostatka Evrope. Neki smatraju da bez jake autokracije nije mogće ujediniti toliki narod i držati teritoriju pod kontrolom. Rusija je imala i tradiciju tajne policije. Smatra se da je počela sa Ivanom Groznim uvođenjem opričnike(tjelesne straže) koja je uništavala neposlušne bojare. Nijedan vladar nije bio spreman da svoj apsolutizam ograniči. Kmetstvo je vladavinom Romanovih postala stalna institucija. 1649 je zakon potvrdio kmetstvo kao pravnu instituciju.Ono jebilo uzrok ekonomske zaostalosti. Ono se počelo ukidati 1861 god., ali ni jedan car nije našao pravo rješenje za taj problem ruskog društva. Postojala je mnogo pobuna međutim većina je njih je ugušena u krvi. Ćelja za reformom i napretkom dovel aje do ustanka dekabristakoji su htjelli slobodu govor i štampe, ukidanje kmetstva itd. Ovaj ustanak plemića i nekoliko liberala je ugušen. Odgovorni su protjerani u Sibir.

Glave reforme se odvijaju tej u 19. stoljeću. Aleksandar I (1801-1825) je prvi reformatom ali je bio zaokupljen više vanskompolitikom nego unutrašnjim problemima. Nikola I je ustanovio policijsku državu. Provodio je prislinu rusifikaciju neruskih naroda pod parolom «Jedna zastava, jedna vlada, jedan narod, jedna crkva». Otvorene su mnoge škole. Mnogi šprof. Historije i fil. Su bili u kućnompritvoru i postojala je velika cenzura.

U vrijeme Aleksandra II (1855 – 1881) je došlo do početka ukidanja kmetskih odnosa. 1874 godine uvedena je vojna obaveza za sve građane. Započeo je uvođenje autonomij eUniverziteta. Aleksandar je provodio reforme u teškim uslovima, plemstvo je odlučno branilo svoje interese, nepismeni seljaci nisu mogli preuzeti odgovornosti kao ravnopravni građani sa političkim pravima. Bio je sputan i velikom birokracijom Mnogi njegovi propisi se nisu razumjeli i nisu stigli na pravo mejsto. Njegovo ubistvo uništilo je nade za dljim reformama. Naslijedio ga je Aleksandar III koji je zagovarao carski apsolutizam. Autonomij auniverziteta je bilaopozvana, studentski klubovi zatvorreni i nametnuta je strog acenzura štampe.

RUSIJA POČETKOM XX STOLJEĆA

1900 godine Rusija je jedina vele sila sa apsolutnom monarhijom, u kojoj car nema ograničenja.



Iako u to vrijeme u Rusiji nije bilo mnogo polotičkih pokreta, politički život je bio veoma aktivan. Najjači je bio pokret Narodnjaka, revolucionarne grupe na čijem čelu su bili intelektualci i koji je nastojao da dobije seljačku podršku.Sa djelovanjem je počeo 70-tih god. 19. stolječa. Razočarani ravnodušnošću sleljaka mladi aktiviisti se koncentrišu na atentate. Tako su se razdvojili u terorističku gupu «narodna voja» i drugu koja je to osuđivalla «Černji peredelj». Tajno su se osnivali i nekui drugi pokreti. Ulaganjem stranog kapitala u 20 stolječu se industrija se razvija oko velikih centara poput Moskve i Petrograda. Tada j edošlo do eksploatacije i pretvaranja seljaka u proletere, saveoma malim zaradama. Štrajkovi su bili zabranjeni a ako bi do njih došlo u krvi su ugušivani. Iako je do I svjetskog rata industrije bilo malo, tamo su se dizala najmodernija industrijska postrojenja.

Rusko-Japanski rat (1904-1905) doovdi do pada dinastije Romanovih. To dovosi do narodnog pokreta koji je zaprijetio postojećem režimu.9.januara 1905 kalauđer Gapon dovosi radnike pred Zimski dvorac u Petrogradu. Uz slike cara i pjesme narod jehtio cara zamoliti za intervenciju. Međutim policija je pucala na radnike i mnoge pobila to je bila «krvava nedjelja».

Nakon toga se pale spahijski dvorci i i čitava zemlja je u generalnoom štrajku. Nikola II je zaveo vandredno stanje i situcaju pokušao smiriti još strožijim režimom, ali je i Oktobarskim manifestom proglasio ustavnu mnarhiju sa parlamentom zvanim Duma. Vlada je trebala biti odgovorna Dumi.

Grof Witte je prvi odgovorni Predsjednik vlade u historiji Rusije. Prva Duma je izbrana na osnovu općeg prava glasa i sazvana 1906 god. i nakon tri mjeseca je raspuštena.Druga Duma ja sazvana 1907 god., nije donijla niti jedan zakon i raspuštena je nakon četiri mjeseca. Nakon toag car ukida opće biračko pravo. U Dumi su sada dominirali zemljoposjednici i kapitalisti.Treća Duma (obzirom na sastav) se održala pet godina. Uvela je obavezu školovanja za svu djecu itd., a četvrta je bila na sanzi do 1912.Ovaj period Duma (1907 do 1912) je period razočarenje jer carevi se nisu mogli uzdiči nanivo da vladaju kao carevi u Engleskoj. Prvi svejtski rat je potresao Ruski carski režim. Ginuli su radnici i seljaci.1917 je došlo do obaranja carske vlasti, a vlast je preuzela Privremena vlada.

OKTOBARSKA REVOLUCIJA I SOVJETSKA VLAST



Većina analitičara sa zapada Oktibarsku revoluciju je ocjenilakao državni udar. Revolucia je izvedena bezbolno, Zimski dvorac je zauzet sa nekoliko žrtava, a svi zarobnljenici su odmah pušteni an slobodu uz obećanje da neće uptrijebiti oružje protiv nove vlasti.Nopvi program Boljševaca je sadržavao ogromnu volju većine naroda:

- Podjela zemlje seljacima- Zaključenje m ira

Protiv boljševičke vlasti sa Lenjinom na čelu su se udružile sve snage cara, zemljoposjednika, aristokracije itd. No nisu je mogli smaknuti. Boljiševci su odbijali parlament i prlamentarne institucije a predpostavljali su im sovjete radničkih, seljačkih i vojničkih deputanata.Boljiševci su rasturili i utavotvornu skupštinu. U «Aprilskim tezama» Lenjin je naveo poznatu parolu «Sva vlast sovjetima», koja je postala glavna deviza Boljiševaca. Poslije prvog ruskog kongresa sovjeta 1917 godine Lenjin priprema drugu rusku revoluciju, ovog puta proletersku i socijalističku revoluciju.

Za revoluciju je bilo bitno da su boljševici dobili većinu u velikim industrijskim gardovina a eseri i menjševici izgubili zbog pada populariteta jer su surađivali sa buržoazijom. Revolucija je izbila uoči Drugog sveruskog kongresa 25. oktobra 1917 godine. Na zadnjoj noći zasjedanja Kongres je dao podršku novoj Boljševičkoj vladi sa Lenjinom na čelu i usvojio je Dekret o miru i Dekret o zemlji.

Dekreti su uglavnom bili usmjereni na to da zadovolje osnovne zahtjeve masa tj. seljaka i demobilisanih boraca. 1918 godine sastavljen je prvi Ustav Sovjetske Federativne Socijalističke Republike. On je bio kratak i sadržavao je strukturu i organizaciju nove vlasti i njemu su nabrojana temeljna prava sovjetskih građana. U njemu je navedeno da vlast pripada radničkih, seljačkih i vojničkih deputata. Biračko pravo je oduzeto spahijama, trgovcima, predstsvnicim crkve, članovima carske porodice itd.(2% biračkog tijela). Gradsko stanovništvo je slalo 1 predstvnika na 25.000 stanovnika a seljačko jednog na 125.000 stanovnika (ravnoteža između masa seljačkog stanovništva i malo građana).Glasanje se vršilo javno dizanjem ruku.Na vrhu državne organizacije nalazio se Savezni kongres sovjeta. Ono je biralo Centralni izvršni komitet, kao svoj izvršni organ. CIK je birao Sovjet narodnih komesara, koji j esprovodio politiku CIK-a i Kongresa. Nakon kapitulacije Njemačke sovjetska vlast se ustanovila i u Ukrajini, Bjelorusiji, Azerbejdžanu, Gruziji i Armeniji. Posljednje tri su stvorile kavkasku Sovjetsku Federativnu Socijalističku Republiku.



1922 godine je provedeno ujedinjenje svih tih Sovjetskih država u SSSR i donesen je prvi ustav SSSR. Taj ustav je bio isti kao onaj iz 1918 s tim da su unešeni propisi u federativnom uređenju, a izostvljanen popis ljudskih prava (to je bilo u nadležnosti pojedinih republika).

Savezni kongres sovjeta se sastajao jednom godišnje, a osnovna mu je funkcija bila da izabere CIK koji je u njegovo ime vršio svu vlast između dva zasjedanja kongresa.Jedan od prvih dekreta ove nove revolucionarne sovjetske vlasti bio je «Dekret o uvođenju radnikčke kontrole u industriji». S obzirom na vrlo nesređenu privrednu situaciju, prava radnika u vršenju kontrole bila su veoma ograničena. Na selu su se vršili revolucionarni obračuni sa veleposjednicima. Mobiliziranje seljačkih masa u rješavanju problema ogledalo se u stvaranju «kombeda», komiteta sirotinje kojisu imali velike ovlasti.Ovako velika uloga masa u politici države je bila više proklamacija novog ustava, nego što je donijela promjene.

Krjaem dvadaesetih i početkom tridesetih godina Rusija pada u veliku ekonomsku krizu. Radnička klasa dolazi u podređeniji položaj. Privreda se nije mogla vratiti na n ivo iz 1914 god. Suočena s ovim problemom država je na čelu sa Staljinom izvršila:

strogo centraliziranje vlasti jačanje državnohg aparata i razvijanje birokracijie upravljanje nad kadrovima i materijalnim sredstvima.

S obzirom na tako ograničenu ulogu masa u sistemu, osnovno pitanj estvarne demokratije bilo je pitanje uloge Partije, Prtija je postajala sve više sastavni , rukovodeći dio organa državne vlasti.Partijski formi su postali neposredni noioci državne vlasti, kji direktno donose odluke u ime državnih organa uprave, koje oni zatim formalno usvajaju i sprovode. Do raspada SSSR-a se zadržala praksa zajedničkih odluka državnih i partijskih organa. Sve to je dovelo do zloupotrebe vlasti, obilježene imenom kulta ličnosti Staljin. Ustavom iz 1936 je on htio predstaviti ustav visokorazvijene zemlje i socijalističke demokracije, nije bilo političkih i društvenih garancia za njihovo sprovođenje.Prvo glasa dato je s vim državljanima iznad 18 godina. Stanovništvo grada i sela je na izborimam izjednačeno, ukinuta je i posrednost izbora i uvedeno tajno glasanje.Staljin je u doba Lenjina uspio da birokratizira partiju i tako se domogne vlasti. Partijski i državni organi postali su instrument sprovođenja Staljinove volje.

PARTIJSKI KONGRESTeoretski organ Partije bi trebao da bude partijski Kongres.



Kongres se sastaje svake 4 godine. Na njemu učestvuje nekoliko hiljada članova.Na kongresu nema slobodnih diskusija.Najvažniji organ za donošenje odluka je Prezidijum. On je brojao oko 12 člnova.On rukovodi radom Centralnog komiteta. Sekreterijat je izvršni organ partijskog aparata. Ima j epet do šest članova., koji su rukovodili jednom oblasti društvenog ili privrednog života. DRŽAVNI ORGANISovjetski državni organi izrasli su iz sovjeta radničkih, seljačkih i vojničkih deputata u doba revolucije, koji su u svom početku bili revolucionarni demokratski organi vlasti. No, nakon Oktobarske revolucije, vlast se sa Sveruskog kongresa prebacuje na izabrane organe. Kongres je birao Sveruski centralni izvršni komitet, od 200 članova kao svoj izvršni organ. Sveruski centralni izvršni komiet je birao Sovjet narodnih komesara (Sovnarkom).

Ustav iz 1936

Ustav iz 1936 godine podjelio je politička prava svim građanima, zaveo princip izbornosti svih državnih funkcija, ukinuo omjer 5:1 između gradskog i seoskog stanovništva u izboru vlasti.

Po ruskom ustavu postojeZakonodavni organi:Vrhovni sovjet Sovjetskog saveza i Sovjeti pojedinih Sovjetskih republika i nižih jedinicaIzvršni organi: Prezidijum vrhovnog Sovjeta, Vijeće ministara i odgovarajući organi u nižim jedinicamaSudski organi na čelu sa Vrhovnim sudom

Vrhovni Savjet Sovjetskog Saveza je dvodomno tijelo i sastoji se od Saveznog savjeta (članovi se biraju direktno na svakih 300.000 stanovnika) i od Savjeta nacionalnosti, u koji svaka sovjetska republika bira po 25 članova, svaka autonomna republika 11, svaka autonomna oblast po 5 članova i svaki nacionalni okrug po jednog člana (direktnim glasanjem).Vrhovni sovjet je najviši organ vlasti u državi, on ima vrhovnu zakonodavnu vlast. On se tarba sastajati 2 puta godišnje i zasjedanja traju do 5 dana. Izvršni organi Vrhovnog Sovjeta su Prezidijum i Vijeće ministara.Prezidijum imenuje diplomatske predstavnike u drugim državama i preima akreditive stranih diplomatskih predstavnika, dodjeljuje odlikoanja, ratificira međunaodne ugovore. Pored toga Prezidijum ima i velika zakonodavna



ovlašćenja. On imenuje i smjenjuje najviše komandanate oružanih snaga, proglašava vandredno stanje, imenuje i smjenjuje ministre, može raspisati i referendum. Vijeće ministara također imenuje Vrhovni sovjet, a njegove pojedine članove može izmjenjivati Prezidijum. Ono se sastoji od velikog broja ministara, koji stoje na čelu pojedinih resora.Ministarstva su podjeljena na savezna (vrše vlast u čitavoj zemlji), savezno-republička (gdje pored saveznog ministarstva postoje odgovarajuća i u svkaoj saveznoj republici).

Ustav iz 1977

Najviši organ državne vlasti je Vrhovni Sovjet, koji se sastoji iod dva vijeća.Jedan dom je Savezno vijeće bira se kao opće predstavničko tijelo i čitavoj federaciji i drugi dom Vijeće nacionalnosti sastoji se od predstavnika federalnih i autonomnih jedinica.

Vrhovni sovjet je po Ustavu iz 1977 god. jedini zakonodavni organ.Sastaje se dva puta godišnje dva do tri dana.Oba doma zasjedaju zajedno.Između zasjedanja djeluje Prezidijum kao organ koji je stalno na okupu. Prezidijum Vrhovnog sovjetabiraju dva doma na zajedničkoj sjednici. Prezidijum je podrđen Vrhovnom sovjetu. Om ima funkcije Kolektivnog šefa države. Izvršnu funkciju na nivou federacije ostvaruje Ministarski savjet.Koji je «Najviši izvršni i naredbodavni organ državne vlastio SSSR». On se obrazuje na zajedničkoj sjednici oba doma.Na vrhu države je predsjednik, njegovi zamjenici i ministri, predsjednicidržavnih komiteta i predsjednici vlada republika.

Poslije smrti Brežnjeva na čelo Rusije dolaze Černjenko, zatim Jurij Andropov (smatra se inicijatorm prvih temeljnih reformi države tz. perestrojke)pa Miahel Gorbačov.U vrijeme Gorbačova u SSSR-u kulminira ekonomska, politička i opštedruštvena kriza.Namatnutom trkom u naoružanju, afganistanskim ratom, birokratski aparatom i višemilijonskm vojskom SSSr je bio veoma iscrpljen. Perestrojka nedaje rezultate, većina članica žele da izađu iz savza,.Reformski pokušaj Gorbačova je došao u nezgodno vrijeme, tako da su neki njegovi histrojski potezi poput doprinaosa u rušenju Berlinskog zida, podrška ujedinjenju Njemačke, u SSSR-u doživljeni na kontraverzan način.Zavladalo je opće nezadovoljstvo stanovništva.Gorbačov gubi na izborima, a na njegovo mjesto dolazi Boris Jelzin.1991 god. SSSR se raspao. Formirano je 15 novih nezavisnih država koje su dansa u labavom Savezu nezavisnih država.



Time propada i socijalistićki sistem sovjetskog tipa, a uspostavljen potpuno drugačiji politički sistem.

Ustav iz 1993

1993 god. donijet je Ustav Ruske Federcije. Rusija je i dalje država republikanskog načina upravljanja, ali se instalira klasična parlamentarna demokratija, sa jakom ulogom predsjednika Federacije, sa podjelom valsti na zkonodavnu, izvršnu i sudsku. Ovaj sistem (sličan američkom) je najbži predsjjedničkom, sa ruskim specifičnostima. Politički sistem Ruske federacije je još u fazi profiliranja. Rusija je opterećena velikim ekonomskim problemima, sukobima, starom svjeđću itd.

INDIJA

Indija je federalna država. Donošenjem prvog Ustava Republike Indija 1946 god. razvija se i sistem parlamentarne demokratije.Svoju nezavisnst Indija je stekla 1947 god.

Historija Indije se dijeli na 4 perioda:1. Stara Indija2. Muslimanske period3. Britanski period4. Period nezavisnosti

Stara Indioja imal aje razvijenu civilizaciju. Prastanovnici Indije se identificiraju sa Darvidima. Jedini podaci o njihovom životu nalaze se u vedama, i epovima Ramajana i Mahabrata. Darvide zamijenjuju Arijci i u VII st. osnivaju dvije velike kraljevine: Avauti, vatsa, Kosala i Magada (ostvaruje prevlast).Persijski kraljevi osvajaju Indiju, a čuven je i pohod Aleksandra makedonskog. Isto tako Indijci su osvajali zemlje Dalekog istoka, Malajskog poluotoka i arhipelaga gdje su osnivali dinastije koje su trajale skoro 1500 godina.Posljednji načajni kralj Indije je Harša koji je umro 647 godine.

MUSLIMANSKI PERIODU IV i VII st. počinje formianje Indijskog feudalnog društva. Osnova jedinca tog društva je seoska skupština, a glavni zemljoposjednik radža, koji je preko vazala upravljao zemljom.U Indiji je postojalo a i danas postoji kastinsko društvo (objašnjenje kasti je poznato).



Arabljani su Indiju počeli zauzimati početkom VII st., a pravim početkom se uzima invazija sultana Mahmuda el Gazanija.Kutb-ut din Ajbak je osnovao Delhijski sultanat, a poslije njega vlast na cijelu Indiju proširiena je pod tursko-afganskim dinastijama.Timur Lenka, mongolski osvajač zadao je udar kojije razbijo Delhijski sultanat na mnoge male državice. Njegov brat osniva dinastiju Mogula. Tada u Indiju dolaze Portugalci i osnovaju trgovačke punktove. U 17 st. Mogulsko carstvo se počinje raspadati. Poslije u Indiju nadiru Holanđani, francuzi, englezi itd.

BRITANSKI PERIODDruga polovina 18.st Indiju je obilježila afirmacija nove slie koja će njom vladati 200 godina. 1763 V. Britanija je pobjedila protiv Francuske u borbi za Indiju. Britanci nisu napadali oružjem, već su zauzimali važne ekonomske tačke. Glavni Britanski instrument bila je Istočno-Indijska kompanija, koja je do kraja 18 st. posjedovlaa trgovačke kolonije sa centrima u Bombaju, Madrasu i Kalkuti.1715 je kompanija dobila sultanski ferman da može trgovati u Mogulskom carstvu. Kompanija je imala punu slobodu djelovanja. 1776 god. sklopljen je savez sa hajderbadskim nizamom i od tada su Britanci stvarni vlasnici Indije.

1858 god. Britanski parlament donosi Government of Inid Act, po kome Indija postaje britanska kolonija, kojom upravlja britanska vlada. U Londonu je ustanovljeno Indijsko vijeće sa od 8 do 15 članovau koje su ušla i dva hindusa i postojalo je do 1937 god.

U Indiji je vladao generalni guverner, vice-kralj Indije. On je izvršavao politiku Londona. Postojalo je i izvršno vijeće sa 7 do 15 članova sastavljeno od engleza i par Indijaca. Indijski civilni servis je vršio administrativnu upravu.Većinu funkcija su obvljali englezi, za to dobro plaćeni,a kasnije i Indijski školovani u Engleskoj.U Britanskoj Indiji nad 30% stanovništva nominalnu vlast su obavljali feudalni monarsikao vazali britanskog kralja. Postojalo je 500 takvih državica raznih veličina. Englezima je cilj bila efikasnost a ne razvoj demokratije koja je mogla dovesti do samouprave. Indijske nacionalne snage su se krajem 19 vijeka počele boriti prvo za samoupravu u okviru britaske vrhovne vlasti, a kasnije za nezavisnost zemlje. Među njimaje najznačajnija Kongresna stranka (Mahatma Gandhi), Inidijska muslimanska liga pod čijim je utjecajem došlo do odvjanja pakistana od Indije.



1946 Indijska Ustavotvorna skupština je pristupila kreiranju Ustava indije. 1949 god. je izglasan Ustav kojim je Indija postala republika, ali i dalej član Komonvelta.1974 Britanski parlament je izglasao akt kojim se Indija dijeli u dva dominiona- Indiju i Pakistan.UstavIndije ima 395 članova u 22 dijela. Zanimljiv je član 4. koji proklamira socijalnu moć, sredstva za život moraju biti dostupna svima, nema eksploatacije rada, javno zdravstvo se mora poboljšati itd.Velika pažnja je data i temeljnim ljudskim pravima.

Indija je zasnovana na federalnom načelu. Federalne države nemaju vlastite ustave već primjenjuju odgovarajuće dijelove saveznog Ustava. Sva vlast koja nije data izričito federalnim državama – pripada savezu.U isključivu nadležnost unije spadaju vanjski poslovi, nacionalana odbrana, bankarstvo, religioznipolovi, vanjska trgovina. U nadležnost države spada javna bezbjednost, pravosuđe, zdravstvo, školsto i eksploatacija prirodnih resursa. Zajedničke nadležnosti uniije i države su bračno pravo, sindikalno uduživnje i lokalne industrije. Organe izvršne vlasti čine: Predsjednik Unije, potpredsjednik i Kabinet.

Predsjednik ima mandat 5 godina, a bira ga tijelo kojeg čine svi članovi parlamenta i predstavnika zakonodavnih organa federalnih država. On imenuje guvernera i najviše suce države. Vrši funkciju vrhovnog komandanta oružanih snaga uz savjete odgovarajućeg minstra. Predsjednik proglašava vandredno stanje u Indiji ili nekoj državi.Potpresjednik se bira na osam godina. On predsjedava višim domom parlamenta «Vijećem država».On nemože naslijediti predsjednika u slučaju smrti. Kabinet formulira nac. politiku, predlaže većinu zakona parlamentu i odovoran je za javnu administraciju. Kabinet je odgovoran Domu naroda (donjem parlamentu). Prvog ministra imenuje predsjednik republike. Zakonodavnu vlast ima parlament. Om se sastoji iz dva doma.Dom naroda (donji dom ima oko 500 predstavnika)Vijeće drđava (gornji dom) ima oko 250 članova.

Državni aparat je u biti veoma konzervativan. Pošto se za pozicije traže visoke kvalifikacije taj aparat čin pripadnici visokih slojeva.

Političke stranke čine također bitnu karakteristiku Inidijskog sistema.Kongresna stranka osnovana 1885 i se izboborila zanezavisnost. Vodila je narod sve do 1947 god., tj. do ukidanja kolonijalne uprave. Kao vodeća politička i oslobodilačkam partija, predstavljala ej široku kolaiciju u koju su uključene snage od komunista do desničara.



Ona se očuvala do najnovih dana. Jaka je bila i Džanata partija koja s epojavila nepto kasnije, i u više navrata dobivala izbore. Britanska uprava nije nikada htjela potisnuti kastni sistem i religiozno pravo grupa koje je zatekla i uvesti svoj Common Law. Britanci se nisu htjeli mješati u postojeće socijalne odnose, bitna je bila samo efikasna eksploatacija i administracija. Nakon sticanja nezavisnosti ostali su na snazi zakoni krivičnoj i građanskoj materiji koj je ranije donijela kolonijalan uprava. Ali u Ustavu je navedeno da će se donijeti jedinstven građanski zakon. Obzirom da se morao ukinuti kastinski zakon, 1949 i 1955 god. doneseni su zakoni o braku, starateljstvu i naslijeđivanju. Najvažniji sudski organ je Vrhovni sud, sa osam članova koje imenuje predsjednik republike. On ochjenjuje ustavnost zakona koje donosi parlament Unije. On rješava i sporove među državama.

FEDERALNE JEDINICE Nakon sticanja nezavisnosti Ijavio se problem kako organizaovati 560 domorodačkih državica i 9 britanskih provincija. Zakon iz 1956 god. stvori je 14 država. Federalne države nmaju vlastitie Ustavne akte, već Ustav Indijske Unije. U svakoj državi postoji guverner kojeg imenuje predsjednik republike na 5 godina. Svaka država ima parlament i vlastiti kabinet koji vodi lokalnu politiku. Čine se veliki napori za osiguranje lokalne smaouprave. Veliki gradovi imaju vlastitu samozpravu, a seoski regioni (u kojima živi 80% stanovništva) su orgnizovani u jedinice zvane Panchayata.

NJEMAČKA

Na području Rimskog carstav od 13 st. Pa na dalje Njemačka nijepostojala. Tu se nalazilo stotinu malih državica tj. feudalnih posjeda, kojima su upralljali kneževi, hercozi, vojvode itd. Reformacija i vjerski ratovi u 16 st. Razdvojili su protestante na sjeveru i katolike na jugu. Došlo je do ogromne bijede, vjerskog fanatizma i stradanja velikog broja ljudi. VESTFALENSKIM UGOVOROM iz 1648. god. Pruska kao najveća među tim državicama ke prepolovljena, a ostale su se ujedinile u RAJNSKU KONFEDERACIJU. Oduševljenje idejama francuske revolucije, i



Napoleonom za koga se mislilo da ideju može prenijeti i na Njemačku strušili su francuski bajoneti i hegemonija. Time se budi općenacionalna svijest. BEČKIM KONGRESOM 1815 god. uspostavlja se Njemačka Konfederacija od 38 država. Načelu je bila Austrija, a ajka je bila i Pruska. Ekonomski interesi njemačke buržoazije su bili glavni pokretač ideje o ujedinjenju Njemačke.Nacionalni njemački parlament se sastao 1848 u Frankfurtu ali se nije moglo dogovoriti o karakteru buduće Njemačke.No to će uspjeti Otto Bismarck. 1848 Pruska se teritorijalno proširila. Iako je dobila Ustav. Bismarck je činio sve da se on neprimjenjuje, zaratio je s Autrijom i pobjedio. 1870 počinje Prusko-francuski rat gdje opet pobjeđuje.Time se javlja nova jaka sila u Evropi. 1871 u Versaju se kruniše prvi njmački car Vilijem I Pruski. Pod njegovim vođstvom njemačko carstvo organizovano je na federalnom principu. Glavni organi sistema su bili Car, Kancelar, Bundesrat i Rajhstag. U Ustav je regulirao odnose država i carevine. Mogao se lako mijenjati kroz Bundesrat i Rajhstag. Na Bundesratu je za promjenu Ustava bilo potrebno 14 glasova. Obzirom da je Pruska imala 17 mjesta, bez njenog pristanka ništa se nije moglo mijenjati. Glavnu riječ je imala u svemu Pruska (sa 25 država). Izvršna vlast se dijelila između Kajzera (car) i Kancelara.Kajzer nije imao krunu i nije bio njemački car već car Njemačke. Njegova moć neproizilazi iz Ustava već iz položaja apsolutnog vladara Pruske.Kancelar nije bio odgovoran parlamentu, pa ga on nijemogao ni smijeniti. Odgovarao je samo caru. Tek od 1918 odgovoran je i parlamentu. Rajstag je kao donji dom biran općim tajnim glasanjem. On nikada nije uspio postati pravi zakonodavni organ, obzirom na ulogu cara. Bundesrat kao gornji dom je imao veću ulogu. Činili su ga predstvnici federalnih jedinica (koje nisu imale jednak broj glasova). Pruska je imala najviše. Bundestag je imao nadležnost u donošenju zakona, davao pristanak na objavu rata, itd. Pod utjecajem sovjetske revolucije 1918 i Kilu izbija pobuna mornara koja se širi na Bavarsku. Pod vodstvom Roze Luxemburga i karla Libknehta proglašava se Sovjetska republika.

Zapad se zabrinuo i pod utjecajem velikih poraza i revolucije Vilhelm II je bio prisiljen na abdikaciju. Time propada monarhija. Vladajuće snage Njemačke proglašavaju buržoasku republiku. Brzo je izabrana Ustavotvorna skupština nove Njemačke koja se sastala u Vajmaru. Po tome se novi Njemački Ustav zove Vajmarski ustav, a Njemačka država od 1919 do 1933 Vajmarska republika. Novim Ustavom instaliran je parlamentarni sistem vlade.



Ponovo je Njemačka organizovana na federalnoj osnovim sa 17 država. Ustav je oslabio položaj Pruske. Centralna vlada je dobila ovlašćenja koja j emogla proširiti amandmanima. Zakonodavna vlast se dijeli na dva doma parlamenta:Rajhstag – čiji se članovi biraju neposrednimtajnim izborima i Rajhsrat – imao je vlast jedino u smislu da može staviti veto na zakon koji donosi Rajhstag.Predsjednik republike je šef države. Kancelar je šef vlade. Predsjednik republike je mogao otpustiti Rajhstag i vladu. Prava kancelara su smanjena. Vajmarska republika propada 1933 god.

NACIONAL – SOCIJALIZAM ILI FAŠIZAM U NJEMAČKOJ

1919 god. osnovana je Nacistička partija Njemačke. Neki smatraju da su je osnovali nezadovaljni i razočarani vojnici iz Prvog svejtskog rata. U prilog su im išli opći socijalno-ekonomski uslovi tadapnje Njemačke. Ohrabreni haosom nacisti pod vođstvom Hitlera još 1923 pokušavaju izvesti državni udar. No, on nije uspio, i Hitler je osuđen na 5 godina zatvora, međutim odležao je smao jednu. U tom perioduon piše neku vrstu autobiografije pod nazivom Mein Kampf koja kasnije postaje ideološki i politički program nacista.Svoj program sa 25. tačaka nacistilka stranka objavljuje 1925 god. Taj program je tražio napuštanje Versjaskog i Sen Žermenskog ugovora , odbijanje odgovornosti Njemačke za Prvi svjetski rat i uspostavljanje ravnopravsnoti Njemačke sa drugim silama. U njemu je iznesen i plan ujedinjenja svih Njemaca u Evropi i stvaranja «Velike Njemačke». Svi ljudi nearijevske rasem u prvom redu jevreji su trebali biti isključeni iz državljanstva Njemačke, a svi oni kji su se uselili poslije I sv. Rata su trebali biti protherani. Nacisti su pobjedili jer su dobili podršku širokih slojeva srednje klase i seljaštva koji su se našli u velikoj krizi. Također je razvijena svijest da je vajmarska republika oličenje nacionalnog poniženja. Oni su igrali n kartu nacionalnog prkosa. Vješto su manipulirali nezadovoljstvom naroda. Protiv ove politike su se digli socijaldemokrati i komunisti. Komunisti su prijetili revolucijom. 1930 god. tokom ekonomske krize nacistička stranka privlači mnoge pripadnike niže i srednje klase, seljaštva, omladine itd. 1932 Hitler kandidira na predsjedničkim izbrima, ali doživljava poraz od Hindenburga koji je bio izabran. Ipak nešto kasnije nacisti na parlamentarnim izhborima imaju 230 od ukupno 608 mjesta. Nezadovoljna jer nema većinu, Nacistička stranka otpočinje demonstracije, sije nered i teroriše druge stranke. Hindenburg čini gršku i traži od Hitlera da formira vladu nacionalne koncentracije u koju su trebali uči pored nacionalnih i nacistički i druge partije.



Hitler sastavlja vladu od samo prve dvije stranke, zauzima položaj kancelara. Nacisti traže da se odmah raspusti Rajhstag i raspišu novi izbori. Izbori su zakazani z apočetak marta 19333, a kratko prije toga naisti pale zgradu rajhstaga i za to krive komuniste. Predsjednik republike proglašava vandredno stanje i počinju progoni komunista i dr. Stranaka. Nakon toga dobijaju opet samo nedovoljan broj tj. nedobivaju dvotrećinsku većinu u parlamentu koja je potrebna za formiranje nove vlade. Taj problem rješava Hermann Gering tadašnji predsjednik Rajhstaga i šef policije koji sa zasjedanja parlamenta isključuje sve komunističke poslanike (a dosta ih je već bilo u logorima). Svi poslanici glasaju za fašističku vladu.

POLITIČKI SISTEM SAVEZNE REPUBLIKE NJEMAČKE

Porazom Nemačke u Drugom svjetkom ratu dolazi do velike praznine u političkom žovotu Njemačke. 8.maja 1945 Njemačka je potpisala bezuslovnu kapitulaciju i slomljen je Treći raj. Na osnovu konferencija u Jati i Potsdamu Njemačka se dijeli na 4 okupacione zone. Od 1945 do 1949 u Njemačkoj ne postoji nikakva vlada. Život se odvija pod diktatom sila pobjednica. Do zaključenja mirovnog ugovora s Njemačkom, vrhovni organ vlasti je trebala biti «Saveznička kontrola vlasti» sa sjedištem u Berlinu. No taj organ je djelovao da 48 kada ga napušta SSSR a on je u biti bio totalno neefikasan, pogotovo nastankom hladnog rata. Protivno odredbama Potsdamskog sporazuma SAD i Velika Britanija ujedinjuju svoje zone ujednu ekonomsku zonu, a kasnije im se pridružuje i Francuska. Tako nastaje trizona. 1949 god. na trizoni je proglašena «Savezna republika Njemačka» i donesen je «Osnovni zakon» tj. Ustav SR Njemačke. Na prostoru Sovjetske okupacione zonne formira se DDR – Njemačka Demokratska republika koja teži ka izgradnji socijalističkog i komunističkog društvenog uređenja.

USTAV SR NJEMAČKE IZ 1949 GOD.

Kao i u drugim parlamentarnim sisitemima izvršna vlast jepodjlejena između predsjednika republike i kancelara (Predsjednika vlade). Zakonodavna vlast se nalazi u rukama donejg doma tj Bundestaga i gornjeg doma Saveza Bundesrata.Sudska vlast jeodvojena od zakonodavne i izvršne. Prvi put se formiar i federalni ustavni sud, koji rješava sporove između federalnih jedinica i savezen vlasti i između dvije federalne jedinice.

FEDERALNE JEDINICESavezna vlast ima nadležnost u vanjskim poslovima, pitanjima novca, državljanstva, željeznica i pošta, telekomunikacija itd. Zajednička vlast postoji u pitanjima građanskog i krivičnog, te privrednog prava rada, poljuprivrede, pomorstva itd.



U prosvjeti i kulturi federalne jednice imaju isključivu naležnost. U slučaju sukoba između zakona i zakona federalne jedinice prednost ma savezni zakon. Centralna vlast ima dovoljno moći da u federalnimjedinicama provede svoju vlast.

Savezna vlast zadržava sve prihode na poreze, na polsovni prokmet, transakcije na uvoz i potrošnju. Države našlačuju porez na prihode od kapitala, nasljedstva i prodaje autombila.

IZVRŠNA VLAST

Izvršnu vlast dijele predsjednik Republike i kancelar sa vladom.

Predsjednik republike se bira na opštim izborima. Njega bira tijelo sastavljeno iz donjeg doma – Bundestaga i jednak broj osoba koje biraju zakonodavni organi država. On se bira na 5 godina, a ista ličnost može biti izabrana smao dva puta. Nakon izbora on napušta sve javne i privredne djelatnosti. On nesmije biti član parlamenta niti vršiti bilo kakvu finkciju u nekoj organizaciji. Njegova funkcija je reprezatativnog karaktera. On nemože raspustiti parlament ili vladu. Sve akte koje on donosi potpisuje kancelar ili nadležni ministar.

Kancelar je vođa stranke u parlamentu koja ima većinu glasova. Potpredsjednik ne postoji. U slučaju da s emjestopredsjednika uprazni njegovu funkciju vrši predsjednik gornjeg doma parlamenta – Bundesrata. Kancelara imenuje predsjednik, a potvrđuje Bundestag većinom glasova. Ako Bundestag nemože izabrati kancelara apsoultnim većinom, može ga izabrati većinom onih koji glasaju. U tom slučaju predsjednik odluku nemora poštovati i može raspustiti Bundestag i raspisati nove izbore.

NOVO UJEDNINJENJE NJEMAČKE

Mudrom politikom Kancelara Kola, Njemačka se ponovo ujedninila 1990 god. Nakon prvih slobodnih izbora 1990 god. u DDR-u, pobjeđuje stanka Unije CDU/CSU. Na obje strane dolazi do jačanja interesa za ujedinjnje. Nonkon raspada bipolarnog sigurosnog sistema, reformskih procesa i «tihih revolucija» u Poljskoj, Češkoj i Mađarskoj DDR postaje nesiguran i njenu ulogu u novim međunjemačkim i međunarodnim odnosima je tečko definisati. U DDR-u se 1990 nalazi još 400.000 sovjetskih vojnika koji su se postepeno i mirno povukli. SSSR je poletkom 90 tih bio u velikoj krizi, i na iznenađenje svih «sovjetologa» i američkih štabova i agencija prihvatio je Njemačko članstvo u NATO savezu. To je proisteklo iz zapadnonjemačke spremnosti da prihvati ekonomske obaveze DDR-a. Sovjetski vojnci su bili



nezadovoljni svojim položajem tako da ej smao do januara 1991 bilo 550 zahtjeva za azil. Četri su ugovora vodila do ujedinjenja koje je Savezna republika Njemačka prenijela na DDR.

1. Ugovor o stvaranju novčane, gospodarske i socijalne Unije. 2. Izborni ugovor3. Ugovor o ujedinjenju4. Ugvoro dva + četiri koji je postavi međunarodne smjernice za

ujedinjenje Njemačke.

Nije bilo zahtjeva za značajnim promjenama Ustava iz 1949 god. Bilo je nužno promijeniti preambulu, ponovo je utvrđena ustavotvorna vlast njemačkoga naroda. Godine 1991 konstituirano je Ustavno vijeće. Tek 1994 god. proglašena je promjena Temeljnog zakona (ustava iz 1949.).Bundestag je donio tri glavne promjene:

1. o ravnospravnosti i invalidima2. o vlastitoj finansiskoj odgovornosti samouprave3. o zakonodavnim nadležnostima.

Javnsot su najviše zanimale promjene koje se tiću preuređenja pokrajina Berlin i Brandenburg i član koji utvrđuje dalju valjanost Saveznog prava.Povećan je broj Laendera a time i poslanika u oba doma. Danas Njemačka ponovo igra bitnu ulogu u međunarodnim odnosima.

ŠVICARSKA

Švicarska kompleksnost, nacionalma, jezična, kulturna i svaka druga isprepletenost su jedna od anjbitinij odlika švicarskog (kon) federalizma.Švicarska sa svojih 26 kantona je ekstremni primjer demokratije. Švicarska ima 4 odlike po kojima se razlikuje od svih odtalih sistema.

1. posebna struktura mogućih podjela koje bi mogle eventualno izazvati političku nestabilnost i nasilje. (Od I svj.rata je ovakva, prije su postojal razni sukobi na kulturnim, religijskim i dr. osnovama)

2. Kanotni su po veličini veoma različiti (Zirih 1.123.000 a Apenzel 13.000 stanovnika

3. Nema institucionalnih srdestava koja služe kao instrument unifikacije na saveznoj razini.

4. Patrtijski sistem je utemlejen na kantonalnom nivou, politika na federalnom nivou je teren za rješavanje međukanotnalnih razlika i partijskih sukoba.



SLOŽENOST KANTONAŠvicarska graniči sa Francuskom, Nejmačkom, Italijom i Austrijom i ima oko 6,5 mil. stanovnika. Gotovo jednako su zastupljene 2 religiozne skupine katolici i protestanti. Kao federalna država Švicarska postoji od 1848 godine. U Švicarskoj postoji 26 kanotona od toga 20 pravih i 6 polukantona. Ravi kantonai imaju dva a polukantoni jedno mjesto u gornjem domu švicarskog parlamenta – Vijeću kantona. Njemački jezik se govori u 17 kantona, francuski u 4, italijanski u jednom, a 4 kantona su višejezična. Zbog špomješanosti u švicarskoj će teško jedna religijska skupina moći imati većinu, tako s eniko neće osjećati ugroženim. Nacionalni, lingvistički i religijski sustav švicarske ističe da nemože postojati švicarska nacionalnost. Ona se mora temeljiti na osjećaju pripadnosti Švicarskoj jedinstvenoj naciji. Za razliku od drugih federalni sistema, federalizam u Švicarskoj služi za podjelu države ne segmente nego za miješanje arzličitih grupa u jednu. Kantoni su kao i u SAD postojelli prije države. Federalizam u Švicarskoj je izmišeljen kako bi omogućio priznavanje važnosti kantonalne vlasti. Ustav iz 1884 je prizanoda je decentralizirane struktura vlasti već postojale. Švicarsi kantonai imaju veliek ovalsti npr. u oblastiobrazovanja. Kantoni s enerazlikuju samo po velićini već i po ekoneomskom potencijalu. Sedam najbogatijih prizvode 2/3 bruto nacionalnog proizvoda. Kantoni imaju pravo uspostavljanja svojih vlastitihporeza i organizaicju vlastitog političkog sistema u okviru federalnog usatva.

FEDERALNI SISTEM ŠVICARSKEFederalni sud (Fedaralni tribunal) nije ovlašten da kontrolira ustavnost federaalnih zakona. Ustav je izraz naeodne volje, nešto pto se lahko može promijeniti. Pojednostavljeno rečeno narod a ne sudovi odlučuje šta je ustavno a šta ne. Izvršne vlast se nalazi u rukama Saveznog vijeća.Savezno vijeće broji 7 članova koje bira avezna skupština na period od četiri godine. Saveznim vijećem predsjedava jedan od rotirajućih predsjednika konfederacije koji se bira jedanom godišnje među članovima Saveznog vijeća.

Savezno vijeće nije odgovorno parlamentu. Ono pdržava ravmnotežu između njemačkog, francuskog i italijanskog govornog područja. Protestanata i katolika i ravnotežu izmešu 4 glavne partije.

Svih sedam savjetnika (ministra) imaju jedanka ovlašćenja, a predsjednik konfederacije je samo primus inter pares. Federalizam u Švicarskoj je visoko decentraliziran. Na federalnom nivou je carina i odbrana zemlje. Nepostoje ni savezne vojne snage.



Švicarske partije su primarno kantonalne organizaicje. Fedralni izbori se odvijaju nakantonalnoj a ne na nacionalnoj osnovi. Švicarku je teško imitirati iz dva razloga:

1. Klasični model Švicarskog federalizma je revidiran još 1874 god. , da biodgvorio na specifične historijske prilike tada.

2. On j epromjenjen nakon 19. stoljeća i prilagpđen ekonomskimi socojalnim promjenama.

Švicarska je jednistvena jer ona ima jedinstvene institucionalne mehanizme, više ngo bilo koja drug aparlamentarna demokratija, a oni se ogladaju u primjeni direkten demokratije, visokom stupnju decentralizacije, u strukturi federalne vlade i njene rgzikutive.

Švicarska primjenjuje drugačiji model demokratije. Tako u je u Švoiarskoj demokratija u kojoj se i jedan posto Retoromana uvažava kao ravnopravna grupaija, koja ima svoj jezik kulturu itd.

FRANCUSKA

Francuska je stoljećima bila jedna od najjačih evropskih zemalja, koja je u doba Napoleona uvela bitne reforme u mnogim eropskim zemljama. Moderna francuska pol. historija i razvoj institucija započinje od Francuske revolucije tj. od 1789 god.

Raniji period Francuske (Anceine Regime) je karakterističan po apsolutnoj vladavini kralja. Mi smo krunu dobili jedino od Boga , isticao je Luj VI. Apsoultnu vlast kralja je u biti ostvarivalo Kraljevsko vijeće. U vrijeme razvoja britanskog parlamentarizme u Francuskoj je postojala institucija Les Etats generaux, srednjovjekovni skup triju staleža (plemića, svećenika i srednjeg staleža), koji su zasjedali odvojeno. Prva dva su uvijek nadglasavala treći. Tadašnji sistem Francuske se zasnivao na nejednakostima i privilegijama. Glavni teret državnih troškova padao je na leđa srednjeg i nižeg staleža, koji su bili bez ikakvih političkih prava.Lične slobode su bile ograničene, a sudstvo je potpuno ovisilo o d interesa plemstva i svećenstva.

U doba prije revolucij je u francuskoj vladao feudalni partikularizam, koji ni kraljev apsolutizam nikada nije mogao iskorjeniti. Pokrajnie su imale različite takse, poreze i pravne običaje.

Francuska revolucijaa je bitno promijenila raniji poredak u Francuskooj i bitno je utjecala na ostatak svijeta.



Francusku revoluciju su idejno primjenili politički filozofi poput Voltera, Moteskjea i Rusoa. Volter je tražio velike socijalne i ekonomske reforme, Monteskje se zalagao za podjelu vlasti na zakonodavnu, sudsku i izvršnu, a Ruso je razvio teoriju društvenog ugovora, prema kojem je izvor svake vlasti – pristanak naroda.

Glava načela Francuske revolucije su :

1. Temeljna ljudska prava – Ustanovljena u Deklaraciji o pravima čovjeka i građanina.Ova deklaracija istiće da je svaki čovjek rođen slobodan i da ostaje slobodan i jednak u pravima. Dalje se u njoj navode sloboda vjeroispovjesti, sloboda pisanja i štampe, govora, pravu učešća, itd.

2. Načelo pisanog ustava – načelo Francuske revolucije je bilo da Ustav mora biti napisan. On bi trebao propisivati načela, postupke i ograničenja kroz koje se vrši svaka konkretna vlast. Prvi ustav je donesen 1791 god.

3. Načelo republikanskog oblika vlasti – Ustav iz 1792 je predviđao produženje monarhije uz određena ograničenja kraljeve vlasti. Međutim kraljeva nastojana da zavede ponovo apsolutizam, koja su išla i do nastojanja da intervenišu i strane sile, dovela je do republikanske veličine. 1972 god. novoizabrani KONVENT je odlučio da se uspostavi demokratska i unitaristička republika.

4. Načelo o narodnoj suverenosti – to je značilo ukidanje dotadašnjeg Les Etates generaux. Treći stalež se proglasio predstavnikom čitavog naroda, a ostala dva staleža su ukinuta.

5. Načelo o podjeli vlasti na zakonodavnu, sudsku i izvršnu – Cilj ovog načela je bilo uspostavljanje ravnoteže i ograničenje vlasti da bi se izbjegao apsolutizam.

6. Strogi centralizam i unitarizam Francuske - Sve provincije i vlast staleža su ukinuti. Francuska je podjeljena u 500 ARONDISMANA, kojima su upravljali funkcioneri imenovani u Parizu.

Period francuske historije od Francuske revolucije tj. 1789 god pa sve do Ustava treće republike 1815 god. prošao je kroz mnogo političkih eksperimenata i promjena vlasti. Revoluciju je smjenila Napoleonova vlasti, zatim Burboni, pa Orleanistička idnastija i Drugo carstvo. U tom periodu uspostavljeno je 6 ustava a nijedan se nije držao duže od 18 mjeseci.

Ustavi:1. 1789 god. – ograničena monarhija2. 1793 god. - osnova za demokratsku republiku (praktično nikada

primjenjen)3. 1795 god. – Konzervativna reakcija na prethodni



4. 1799 god. Napisao ga Napoleon i davao je mnogo prostora ivršnoj vlasti.Izvršan vlast se nalazila u rukama 3 konzula koje je birao Senat na period od 10 godina. Zakonodavna vlast je bila podjeljena između Državnog vijeća, Tribunata, Zakonodavnog tijal i Senata. Čitav sitem je bio skrojen u korist Napoleona tako da se ništa nije moglo suprostavitinjegovoj monarhiji.

Nakon pada Napoelona 1814 vlast je preuzeo Luj VIII Burbonski, koji je pledirao na ograničenu ustavnu monarhiju iz Engleske. Luj Filip Orleanski se zalagao za ustavnu vlast i umjerenu politiku. Nakon revolucije 1848 Francuska po drugi put postaje republika,ali na kratko vrijeme. Ustav je bio kopija ustava SAD-a. Ustav je pripremila i usvojila Narodna skupština, izabrana općim pravom glasa. Zakonodavna vlast je povjerena Jednodomnoj skupštini, izabranoj općim pravom glasa (pravo glasa nisu imale žene). Izvršnu vlast je imao predsjednik Republike, kojeg je narod birao tajnim glasanjem na 4 godine. 1851 gdoine Luj Napoleon je izvršio državni udar i proglasio novi ustav kojim se mandat predsjednika produžuje na 10 godina. 1852 godine Napoleon III se proglasio carem i time otpočinje period Drugog carstva. Ono je bilo lična diktatur cara oslonjena na vojsku. Nakon što je Napoleon III zarobljen u Rusko – Pruskom ratu, narod prodire u parlament i uspostavlja se ponovo republika. Nova vlada sklapa primirje s Prusima i u martu 1871 god. dolazi do preuzimanja vlasti od strane revolucionara. Dotdašnja vlada Triera seli se u Versaj.Proklamirana je ravnopravnost žena i rastavljena je crkva od države. Uprava u industrijskim pogonima prelazi u ruke radničkih udruženja. Na sva mjesta u upravi, sudstvu i prosvjeti dolaze lica izabrana općim pravom glasa. Komuna je bila sastavljena od odbornika izabranih u različitim okruzima Pariza i bila je prije svega radno tijelo, koja je u svojim rukama imala izvršnu i zakonodavnu vlast. Međutim, vlast iz Versaja je sa podrškum Pruske vojske napala Pariz i pobila oko 30.000 ljudi.

TREĆA REPUBLIKATada počinje period Treće republike od 1871 god. do 1940 god. To je bio poslije Francuske revolucije najduži period jednog režima. Ustav treće republike je bio kompromis različitih snaga.

On se sastojao od tri ustavna akta:1. Zakon o organizaciji javne vlasti2. Zakon o Senatu i3. Zakon o odnosima javne vlasti

Predsjednik republike je trebao na vlasti biti 7 godina. Skupština se sastojala od Vijeća poslanika i Senata. Ministri su bili odgovorni vijećima Senata. Dva doma na zajedničkoj sjednici birali su predsjednika republike.



Ustavni akti treće republike su prošli prvi svjetski rat, i uzdrmani su ekonomskom krizom 1929 god. Treća republika je pala 1940 god. pod najezdom nacionalističkih snaga.Maršal Peten postaje novi predsjednik vlade. Njegova vlast traje samo dvije godne, sve dok Njemci nisu okupirali teritoriju Francuske. U tom periodu on nije stigao potpisati novi ustav. Od 1942 do 1944 Francuski režim je pod uticajem Njemaca paje zavedeno i antisemitsko zakonodavstvo. Uz pomoć saveznika 1944 god. na čelo države dolazi general De Gol sa privremenom vladom. Nova usavotvorna skupština je izabrana 1945 god., koja je donijela dosta ljevičarski ustav. 1946 god. se sastaje druga ustavotvorna skupština i donosi ustav koji dosta liči ustavu Treće republike.Kabinet je ovisan od parlamenta. Vlada je predstavljala koaliciju više stranaka. Vlada je trajal aprosječno nešto više od 6 mjeseci. Ustav četvrte republike ukida Senat. Gornji parlament postaje Vijeće republike, i ima samo savjetodavnu funkciju. Dolazi do problema sa očuvanjem kolonija, izbija alžirski rat. 1957 i 1958 dolazi do stalnih padova vlade. 15. maja 1958 god. De Gol je izjavio da če preuzeti uogu predsjednika. De Gol je 1. juna imenovan za 1 ministra koji je trebao oformiti novu vladu. To je bio kraj 4 republike.

USTAV PETE REPUBLIKE

Nakon što su generalu De Golu data vanredna ovlašćenja, napravljen je nacrt novog ustava koji je na referendumu 1958 god. dobio podršku 80% birača. To je bila mješavina parlamentarnog i predsjedničkog režima.

PREDSJEDNIK REPUBLIKE Predsjendik republike je i šef države i šef vlade. Bira se na 7 godina i nema ograničenja u broju mandata. Od 1962 god. biraju ga neposredno građani (do tada je to činilo

posebno izborno tijelo) Predsjednik vrši klasične funkcije u oblasti spoljen politike, odbrane

zemlje itd. Ali ima i ovlašćenja poput prava na suspenzivni veto na izglasane zakone u parlamentu, pravo raspuštanj askupštine, itd.

On imenuje prvog ministra Predsjedava sjednicama vlade i potpisuje njene akte Daje pomilovanja i amnestiju Imenuje ambasadore i funkcionere u upravi

Sve odluke donosi samostalno i nemora ni s kim konsultirati. U donosu na predsjednike republike u klasičnimm parlamentarnim sistemima on ima šira ovlaščenja. Mnogi smatraju zato što je krojen po harizmi De Gola.



VLADA PETE REPUBLIKE Ona je u velikojmjeri podređena predsjedniku. Ona je odgovorna parlamentu. Ministri nemogu biti članovi parlamenta Vlada u večini slučajeva nemože bez predsjednika republike sama

odlučivati. Položaj egzikutive u cjelini (računajuči i predsjednika) je znatno

ojačan. Ona je ovlašćena da na osnovu i radi izvršenja zakonadetaljno i konkretno razrađuje pitanja regulirana zakonom i to putem svojih općih pravnih akata.

Tako je ustavom iz 1958 god. parlament jedini ovlašćen da donosi zakone, ali ne u svim materijalima. On može dar eguliše materije nabrojane u ustavu.

Putem autonomnih uredbi egzikutiva može da pristupii reguliranju svih ostalih materija.

Pri sastavljanju nove vlade, predsjednik pred llllllllllllparlament izlazi s nejnim programom.

PARLAMENT Ustavom iz 1958 Francuska ima dvodomni parlament: Narodna

Skupština i Senat. Predstavnici narodne skupštine se biraju neposrednim izborima,a Senat se bira indirektno putem elektora.

Nacionalna skupština ima 482 člana. Poslanici se biraju na 5 godina, a u izbornim okruzima se na oko

93.000 stanovika bira po jedan član Narodne skupštine. Senat ima 274 člana koje bila elektorsko tijelo. Svake treće godine se bira trećina sastava Senata. Kiandidati za narodnu skupštinu moraju biti francuski državljani i

stari najmanje 23 godine. Stranka koja istakne kandidate u najmanje 7 okruga dobija minutažu

na TV i radiju.

U Francuskoj je zadržano osnovno svojstvo parlamentarnog sistema: Odgovornost vlade pred donjim domom parlamenta. Na čelu svakog doma parlamenta se nalazi predsjednik na čelu. Predsjednik narodne skupštine se bira na 15 godina, a predsjednik senata na tri godine. Predsjednik Senata vrši i dužnost predsjednika republike. Narodna skupština ima i više stalnih komisija:

Komisija za vanjske poslove Komisja za odbranu i oružane snage Za finansiju i ekonomiju Za proizvodnju i trgovinu Za kulturu i socijalan pitanja



ADMINISTRACIJA I LOKALNA SAMOUPRAVASistem lokalnih organa se odlikuje manjim stepenom samouprave.Postoje dvije kategorij jedinica: OPĆINA (komuna) i OKRUG (departman). Francuska ima preko 30.000 općina, ione su u prosjeku male i slabe. Lokalni organi su općinsko vijeće i predsjednik općine. Predsjednik općine je izvršni organ općinskog vijeća i predstavnik vlade u općini. Danas u Francuskoj ima 95 departmana. Oni imaju opće vijeće i Perfekta koga imenuje predsjednik republike. Sistemlokalne samouprave se odlikuje i visokim stepenom nadzora. Nadzor vrše departmani nad radom općinskih organa, a vlada nad radom organa departmana.

SUDSKI SISTEMNa vrhu sudske hijerarhije je CONSEIL D'ETAT- Državni savjet, koji se sastoji od 150 članova i koji je podjeljen u pet odjeljenja od kojih je samo jedno sudsko. Ostala odjeljenja su savjetodavni organi vlade.

Francusko pravo je zasnovano na kodifikaciji rimskog prava. Glavu kodifikaciju izvršio je Napoleon «Građnskim zakonikom».

Sudovi su podjeljeni na krivične i građanske.Po krivičnim pitanjima najniža instanca su policijski sudovi. Popravni sudovi sude počiniocima najvećeg broja krivičnih dijela, u vijećima od tri suca. Viša krivična instanca su COUR D'ASSISSES kojih ima ok o 100. Ti sudovi se sastoje od tri suca i 9 porotnika. Ovi sudovi sude najveća krivična dijela uključujući i ubistva. Najniži su TRIBUNAUX D'INSTANCE koji sude u manim građnskim predmetima.Viša građanska instanca su TRIBUNAUX DE GRANDE INSTANCE Presuđuju o svim porodičnim i bračnim stvarima i u najvećem broju građanskih parnica. Svaki departman mora imati najmanje jedan takav sud. Zajednička žalbena distanca je COURS D'APPEL kojih ima 27 u cijeloj Fraancuskoj. Na samom vrhu sudske hijerarhije je kasacioni sud COUR DE CASSATION sa sjedištem u Parizu.

JUGOSLAVIJA

Socijalistička feerativna republika Jugoslavija je krajem devedesteih godinapalau duboku političku, ekonomsku i opšteduštvenu krizu. On je nastala zbog unutrašnjih protivrječnosti, utopijkog socijalističkog



samoupravljanja, zastoja u ekonomskom razvoju, nerješenih nacionalnih pitanja itd.Partija je izgubila svoju kohezionu snagu, nacionalno –republičke oligarhije nisu se mogle dogovoriti o osnovama reformskog kursa: temeljne ekonomske reforme, tržišne privrede, napuštanj akoncepcij eudruženog rada te opće demokratizacije Jugoslovenskog društva na osnovu primjera iz Evrope.

Kriza se ogledala u zaoštravanju međunacionalnih odnosa i euforiji nacionalizma, naročito poslije smrti Josipa Broza Tita (1980 god.). !980 god. do 1990 gdo. Profiliraju se svi oblici nacionalizma, a posebno velikosrpski koji polazi od ideoloških vješto orjentiranih tvrdnji da je jedino Srbija kažnjena u SFRJ, da je u nacionalno hendikepiranom položaju sa dvije autonomne pokrajine Kosovom i Vojvodinom; a Srbija dobiva ratove a gubi u m iru; da su Srbi najzaslužniji za stvaranje Jugoslavije, a u njoj najlošije prolaze; da su avnojske granice vještačke i da ih treba mijenjati; da je Drugim zasjedanjem Avnoja izmišljena BiH prije svaga ali i Crna Gora i Makedonija, da su muslimani izmišljeni narod i da su oni samo srbi muslimanske vjeroispovjesti, da se Hrvatska proširila na račun srpskog teritorija itd.

Uz moćnui propagandu i medijsku ipolitičku dominaciju Srbija plasira velikosrpske ideje od Načertanija preko programa Drže Mihajlovića pa sve do MEMORANDUMA Srpske akademije nauka (SANU) vješto plasiranog 1986 godine. U takvoj situaciji se pojavljuje Slobodan Milošević koji na osnovu nezadovoljstva naroda i traženja mjesta za «potlačeni» srpski narod postaje nacionalni vođa i realizator veliko srpskih ideja. Time bi se Srbiji BiH jednostavno pripojila kao i crna Gora , Hrvatska gubi 30 od sto teritorije,a Makedonija bi se tretirala ovisno o međunarodnim odnosima. Slovenija nije bila u planovima velike Srbije. Too je dovelo do kratkog napada i povlačenja iz Slovenije, napada na Hrvatsku i 1992 god. agresije na Bosnu i Hercegovinu, kada se Jugoslavija definitivno raspada. Na teritoriji Jugoslavije se formiraju međunarodno priznate države: Slovenija, Hrvatska, bIH i makedonija, a Srbija i C. G se iskazuju jedinim legitimnim nasljednicima SFRJ. 1992 god. proglašava se Ustav SFRJ.

OSNOVNE ODREDBE USTAVA SFRJ

To je država zasnovana na ravnospravnosti građana i republika članica. Vlast je podjeljena na zakonodavnu, izvršnu i sudsku, a zajamčen je i politički pluralizam. Crkva je odvojen ao d države i sl. Razrađen je i korpus slobode, prva i dužnosti građanina i čovjeka. Svi su jednaki pred zakonom bez obzira na pol, rasu, vjeroispovjest, nacionalnost itd. Život čovjeka je neprikosnoven, jamči se poštovanje ljudske ličnosti i



dostojansvta, zabranjeno je i kažnjivo svako nasije itd. Uglavnom ovdje su razrađeni demokratski standardi. Jamči se svojima i sloboda rada i udruživanja. Zabranjeno je ograničavanje tržišta. Glave nadležnosti SFRJ su :

Sloboda, parava i dužnosti čovjeka i gražanina Obezbjeđenje jedinstvenog tržišta Razvoj SFRJ Tehničo – tehnološki sistem Međunarodni odnosi itd.

Savezna skupština odlučuje o prijemu drugih republika u članstvo, o promjeni granica SFRJ, o ratu i miru, donosi savezne zakone, potvrđuje među narodne ugovore, donosi savezni budžet i savezni račun, bira i razrješava predsjednika i sudije ustavnog suda itd. Saveznu skupštinu čine: Vijeće građana i Vijeće republika. Vijeće građana č ine savezni poslanici izabrani u republikama na neposrednim izborima tajnim glasanjem. Jedan poslanik na 65.000 birača. Vijeće republika čine po 20 poslanika iz republika članica. Savezni poslanici se biraju na 4 godine. Vijeće građana i vijeće republika biraju svohg predsjedniak iz redova svojih poslanika itd.

Predsjednik republike: Predstavlja zemlju u inostranstvu Proglašava savezne zakone Predlaže skupštini kanidata za predsjednikak savezne vlade Predlaže saveznoj vladi sudije Ustavog suda, saveznog suda,

saveznog tužioca i guvernera Narodne banke. Postavlja i opoziva ukazom ambasadore. Daje pomilovanja za krivična djela

Predsjednika bira Savezna skupšzina na period od 4 godine tajnim glasanjem. Isto lice nemože biti predsjendik republiek 2 puta.

SAVEZNA VLADA Utvrđuje i vodi unurašnju i spoljnu politiku Održava odnose SFRJ sad rugim državama Predlaže savezne zakone i druge propidse i opšte akte Donosi uredbe, odluke i akte za izvrđavanje saveznih zakona Daje mišljenje o prijedlogu saveznih zakona Usmjerava i usklađuje rad saveznih ministarstava Naređuje opštu mobilizaciju i organizira pripreme za odbranu

Saveznu valdu čine predsjednik, potpredsjednik i savezni mini stri Ona se btazue na period od 4 godine.

SAVEZNI SUD

Odlučuje u imovnskim sporovima republika članica



Odlučuje o zakonistosti konačnih upravnih akata saveznih organa Rješava sporove u nadleđnosti iz među sudova republika članica itd.

Sudije saveznog suda bira i razrješava Savezna skupština. Sudija saveznog suda bira se na 9 godina.

Savzeni državni tužilac1. Daje obavezna upustav tužiocima u republikama2. Može preuzeti krivično gonjenje u stavrim au kojima se krivična djela

određuju saveznim zakonom

Narodna banka JugoslavijeOna je samostalan i jedinstvena ustanova monetarnog sistema SFRJ. Odgovara za monetarnu politiku, z astabilnost valute i finansijsku disciplinuNjome rukovodi guverner koji se bira n a pet godina, bez ograničenja mandata

Savezni ustavi sudOdlučuje o saglasnosti ustava republika članica, sa ustavom SFRJ, o ustavnim žalbama, o sukobu u nadležnosti između saveznih i republičkih organa itd.

Vojska SFRJŽVojsku čione državljani Jugoslavije i ona ima stalni i rezervni sastav.Njom komanduje predsjednik republike u skladu sa odlukama Vrhivnog savjeta odbrane. Predsjendik unaprjeđujpe i razrješava oficire, postavlja i razrješava sudije , vojnetužioce i sudije porotnike vojnih sudova...

HRVATSKA

1991 god. Hrvatska (a i Slovenija, BiH i Makedonija) se odlučuju za put samostalnosti i međunarodnog priznanja. Nakon šro su propali svi pokušaji stvaranjakonfederacije itd. Hrvatska želi nezavisnost. HDZ na čelu sa Tuđmanom je od početka bila za nezavisnost. Pregovori Tuđman – Milošević u Karadžorđevu o međusoboj podjlei BiH su paradoksalni Hrvatska – žrtva agresije Srbija –agresor. Dobivši podrškku od Svete stolice, Njemačke a kasnije i SAD-a hrvatski Sabor je donio deklaraciju o proglađenju samostalne republike Hrvatske 25., lipnja 1991 godine. Između ostalog na osnovu sgresije počinejne u Hrvatskoj ona stiče međunarodno priznanje i postaje člania UN-a.Predsjedništvo je predložilo Saboru da donses odluku o izradi novog Ustava Republike Hrvatske.Hrvatska se opredjelila za višestranačku parlamentarnu demokratiju, tržišnu privredu, itd.



USTAV REPUBLIKE HRVATSKEStupio je na snagu 1995 god. U prvi plan se ističe da je Hrvastki ustav mejšavina ustava pete republike i SAD-a te da ima izglednu perspektivu. Hrvatska je suverena i demokratska država u kojoj se garantuju i osiguravaju ravnopravnsot, slobod ei prava čovjek ai građanina, te podstiče njihov privredni i kulturni napredak. Razrađen je položaj predsjednika, novo županijsko ustrojstvo, sistem lokalen samouprva itd.

Predsjednik republikeOn ima značajne i široke ovlasti. Iako mnogi politički sistem Hrvatske definiraju kao polupredsjednički, prkasa pokazuje da jeto eminentno predsjednički sistem pravljen po harizmi Tuđmana. Predsjednik je vrhovni držvni poglavar. On zastupa državu u zemlji i inostranstvu. Imenuje i razrješava ambasadore, poziva i opoziva diplomatske predstavnikeOn saboru jednom godišnje podnosi izvješće o stanj unacije i države. Na prijedlog vlade može raspustiti zastupnički dom.

Vkada neodgovara Saboru, ona je podređena predsjedniku i njemu je odgovorna. Predjednik j evrhovni komandant oružanih snaga, on imenjuje članove vijeća odbrane i nacionalen sigurnosti. Predsjednik objavljuje rat i zaključuje mir. On daje pomilovanja, dodjeljue odlikovanja i priznanja određena zakonom itd. On nije odgovran niti jendoj drugoj instituciji političkog sistema. Jednio je pravno odgovoran z apovrede Ustava i to ako ih počini u obavljanju svojih dužnosti.

Sabor republike HrvatskeSabor je dbodomna o zakonodavno tijelo koj e je istovremeno i najviše predsavničko tijelo. Sbor u odnosu na druge sličen sisitem e ima veoma malo ovlasti. Predsjednik je obavezan da nakon imenovanja od strane republike novu vladuu predstvi Saboru i zatraži glasanej o povjerenj u vladi. Ako se izglasa nepovjrenje predsjednik vlade podnosi ostavku i raspušta vladu.

Zastupnički domZastupnički dom broji od 100 do 160 zastupnika. On je zakonodavno tijelo sabora. On donosi zakone, državni budžet, odlučuje o donošenju i promjeni ustava, objavlja izbore itd. Mandat zastupnika je4 godine.

Županijski domSastoji se od po tri predstavnika iz svake županije. On raspravlja i predlaže zakone, zauzima stavove i daje svoja mišljenja o određenim pitanima. Iz djeokruga svoga rada.



VladaObavlja izvršnu vlast koja ustavom nije data predsjedniku Republike. Ona može donostiti uredbe, pregledati zakone i državni budžet itd. Njena odgvornost je dvorstruka odgvorna je i predsjedniku i saboru.

Sudska vlastTemleji se na nečalu neovisnih sudovaUstavni sud: Odlučujeo suglasnosti zakona s ustavom i drugih propisa s ustavom i zakonom. Štiti dlobode i prava građana, rješava sukobe između zakonodavnei izvršne vlasti, nadzire programe djelovanja političkih stranaka, s pravom da zabrani njihov rad itd. Vrhovni sud: Najviši sud u hijerarhiji sudova sa osnovnim zadatkom da osigura jednistvenu primjenu zakona i punu ravnospravnost grđana.

KINA

Kina jenjedna od najmnogoljudinh zemlaja na svijetu. Ona danas ima milijardu i 280, 100.000 stanovnika. Teritorjalno je treća u sivjet upo veličini. Stanovništvo je relativno neravnomjerno raspoređeno i kreće se od 1 na km² na Tibetu do 2000 u slivu riejka. Kina ima samo 15% do 20% obradivve površine a hrani preko milijardu ljudi. Stanovništvo Kinenije u nacionalnompogledu homogeno, ono se dijeli na pet nacionalnih skupina. Pravim kinezima se smaraju oni kohi sebe zovu Han, a pored njih su tu Tibetanci, Turkemnski narodi, mongoli, mandžurci.Svaki od ta četiri naroda govori drugim jezikom, ne kineskim. Sam kineski se dijeli na mnodo dijalekata. Pisani jezik je kod svih pravihkineza isti mead u govoru između sjevera i jugapostojetolike razliek da se nemogu razumiti. Zato postoji akcija da se Pekinški uvedekao tradicionalni dijalekt u svim provincijama. Pisani jezik je svim Han Kinezima isti i on je očuvao kulturnu homogenost naroda. Kinezi imaju ideogramsko pismo. Kina ima najveću stopu privrednog rastakoja je zanala ići i do 18% ili 19% godišnje. Ako tako nastavi 2020 će bit najjača privredna slia na svijetu. Kina napreduje u tehnološkom razvoju. Kina ima 50 miliona nezaposlenih.

HISTORIJA KINE1919 je izveden aburžoaska revolucija tzv. Sun jat Senova revolucija.programse sastojao iz tri tačke:

1. demokracija i narodna vladavina2.


210526075 uporedni politicki sistemi 2

Documents