103227717-zane-grey-karavani-se-bore.pdf

8/10/2019 103227717-Zane-Grey-Karavani-Se-Bore.pdf

1/184

Zane Grey

KARAVANI SE BORE

Naslov izvornika: FIGHTING CARAVANS

1.

Jednoga sunanog dana u lipnju 1856. zaustavio je nekiovjek platnom pokrivenakola pred gradom Independence, u dravi Missouri. Putovao je cijelo proljee saenom i djetetom da bi stigao do tog pograninog mjesta. Bili su umorni te im jetrebalo odmora prije negoto krenu dalje, na dalek put na Zapad. Zato ovaj vozar za

logor izabra zgodno sjenovito mjesto u

umici, kroz koju je izme

u obala obraslihtravom tekao dubok i miran potok.Ovaj vrst i snaan koijasrednjih godina zvao se Jim Belmet. Doao je iz Ilinoisa,a kao mnogi ljudi ove vrste porijeklom je bio iz starog pionirskog roda. Zov Zapadabio je za njih privlaan i neodoljiv.Uz ovaj potok bilo je jologora, iz kojih se dizao plavkast dim. umicom su odjekivaliudarci sjekire, a pranom cestom vukla su se platnom pokrivena kola prema ovomgraninom naselju.Poto je Jim zavrio najpotrebnije poslove oko ureenja logora, obrati se svojojkrepkoj i Ijepukastojeni:Mary,to bi ti trebalo iz grada?

Ona je tog asa bila neto zabavljena oko vatre, pa podie glavu i ree:unke ili slanine, kruha ili brana, kave ieera.uj Clinte, pozva Jim sina,hoeli sa mnom u grad?Ne, odvrati djeak. Bio je to plavokos dva-naestogodinjak, malo od suncapjegavog lica, mirnih sivih oiju, ozbiljnog i samosvjesnog dranja,to banije bilo uskladu s njegovom dobi. Stajao je bosonog, te upravo gulio koru s dugakog i vitkogvrbovog prutaTi bi radije na pecanje, je li? upita ga otac. Pa sigurno, ti zna, tata! Na suncemopaljenu Jimovu licu ukaza se lak osmijeh, te se on okrene eni: Sta velio tom de-ku? Mjesecima smo putovali i konano stigli u Independence. Za nas je taj gradinteresantan skoro kao i cirkus, a naClint, umjesto da poe sa mnom, vie voli

pecati ribe. Dobro!Ma on se nekako uvrgo' na mog oca, koji je bio strastan lovac i ribar, ree Mary.Pa sad, nije ni to na odmet, kada znamo kamo idemo, doree Jim i ode.Clint se zabavio oko pribora i vidjelo se da zna to hoe. Ubrzo je spremio sve zapecanje, zatim uz sam potok iskopao neto vlane zemlje, naao gliste, pa se obratiomajci:Bi l* voljela ribe za veeru, mamice? Pa bih, sinko. AT ne mislim da e u tom jarkubiti ribe.Kladim se da e biti. Vidjeteve, ree Clint i krene ispod sjenovitog drvea duobale mirnog potoka. Njegov ga raun nije prevario. Ni po emu se nije moglo vidjetida je venetko ranije pokuavao pecati na tom potoku. I zbilja, iz svakog dubljeg

mjesta na potoku izvukao bi manjeg zlatnouteg grgea ili glavatu kugli-ribu.6


2/184

Kako se pribliavao susjednom logoru, opazio je neku malu djevojicu lijepe smee ipomalo ko-vrave kose, koja je sjedila na obali, pognula glavu i gledala u krilo gdjeje, kako je izgledalo, na-bralaitavu hrpu rascvjetale divlje djeteline. Clint je biostidljiv i bojaljiv prema curicama, pa se htjede odmah vratiti, ali ga nadvlada elja zapecanjem i krene dalje.

Sluaj je htio, da je banaspram tog mjesta gdje je djevojica sjedila bilo najboljemjesto za pecanje. Ovdje je upecao najveeg grgea, pa zatim jednog gotovo istotakvog i tako redom josedam riba. Poslije toga nije mu vie zagrizla nijedna riba, teon pogleda uz potok i vidje da su konji uli u potok, zamutili vodu i poplaili ribe. Sadpolako nanie ribe na vrbovu granicu i zastane neodluan nekoliko trenutaka, kadga odjednom presije njezin stidljiv glas:Zdravo! pozdravi ga ona.Dobar dan! Clint joj pristojno uzvrati po-zdrav. Izgledala mu je mlaa od njega, tezbog toga njegova zbunjenost ieznu.Jonisam nikog vidjela, tko bi tako vjeto znao pecati ribe kao ti, iskreno mu sedivila ona.

Clint ni sam nije shvatio, ali bata njena primjedba bila je jedini razgovor, koji ga jemogao zadrati da ne pobjegne.tavie, ove njene rijei su ga izazvale da je malobolje pogleda. Opazio je njene sjajne crne oi i nekako mu postade neugodno gledatiu te lijepe oi, ali ga je neto sililo da je gleda.Nisam ja batako spretan, kao to ti misli, ree Clint i u istom trenu osjeti danespretno stoji pred njom i zato sjedne u travu kraj nje. udno

mu je i samom bilo to vie nije imao elju pobjei od nje.Jesi, jesi, gledala ga je ona svojim crnim,irom otvorenim oima. Moj otac kae dau toj rijeci uope nema riba.Ima tu dosta ribe... samo to nije barijeka... jedeli rado ribu?Ribu? O, da, vemi je dosadila ova masna debela slanina.E, dobro, sadu ja tebi spremiti par ribica, ree Clint i sie na potok, izvadi noioisti dva najvea grgea, natakne ih na vrbovu granicu i uspne se na obalu. Ona jebila klekla, poduprla se rukama i gledala ga kakoisti. Njen pogled je izazivao neto

u njemu. Ni sam nije znao ta.


3/184

Evo, pa kai mami ili onome tko vam kuha, da ih bez brana, posoljene na golo,prepee na vatri.Clint nije razabrao ta je ona zahvaljujui mu promrmljala, a mislio je kako e onasad otii i u isto vrijeme elio da ne ode. No ona opet sjedne u travu, najljubaznije gapogleda i ree:

Kako se zove?Clint Belmet.Ona ponovi i glasno se nasmija. Smijeno ime ali je ljepe od moga.Kako se ti zove?May Bell.O, pa to je zbilja lijepo ime!Ma, nije. Meni nije... Imali brata ili sestru?Nemam. Imam samo oca i majku.8I ja tako... Zar to nije strano... ? Moja mama kae da sam razmaena. Je l' i tebikau tako?

Otac nekad kae, majka ne... Odakle do* laite?Iz Ohija. Tamo smo ivjeli na farmi.I mi.ivjeli smo u Ilinoisu. Nije mi se nita svidjelo, l ja volim ovo putovanje naZapad. A ti? Volili?May se malo zamisli, pa kao snatrei o neemu: Ponekadeznem za kuom.Uh! Ata bi radila kod kue?Ila sam ukolu jood svoje pete godine i voljela sam kolu ... Jesi li i ti iao ukolu?etiri godine. Moj otac kae da mi je to sve i ja se ne alostim zbog toga. Ljepe jeputovati.A kamo vas vozi tvoj tata?Na Zapad. Ne zna ni on kamo.Moj tata kae isto tako. Zar nisu oni pomalo ludi?Mama kae da otac nije pri zdravoj pameti.Ja, ja bi voljela da zajedno putujemo na zapad, ree May.To bi bilo fino, ree Clintudei se sam sebito je tako odgovorio.U tom trenutku uo je Clint majino dozivanje i kako se dizao,uli su i drugi zov izsusjednog logora, svakako, za May. Digoe se oboje. Glini; htjede neto rei, no neznadeta.Jau rei mom tati, ako i ti kaesvom, veselo i otvoreno e May.Rei? Ata u rei?udio se Clint.

Da ja i ti

elimo putovati zajedno. Da, da9T


4/184

sjedimo na sjedalu kola zajedno. Kako bi to bilo lijepo ... ho eli rei svom tati?Hou, jedva izusti Clint i malo se iznenadi shvaajui da mu je May rekla baonoto je on u podsvijestielio.Clintov otac se vratio iz grada i neto ga je toliko uzbudilo, da je jedva i opazio ribekoje je Clint s ponosom pokazivao. Majka je, pripremajui veeru, ozbiljno sluala tootac govori. Clint uze ribe i ode na potok da ih oisti razmiljajui pri tome,to se to

moglo dogoditi. Nagaao je da bi moglo biti neto u vezi s dalekim putovanjem naZapad. Vratio se do vatre i utei pomagao majci, te od nje saznao, da e se otacprikljuiti jednom od onih velikih karavana koji su pronijeli glas i slavu gradiuIndenpendenceu diljemitavog Zapada.Mislim dae biti sigurnije putovati s velikim karavanom nego s malim. Bila je tojedina primjedba Clintove majke.Poslije veere opazi Clint malu May kako dolazi s jednim po visokim ovjekom. Clintje upravo pomagao majci oko suda, pa ugledavi ovo dvoje, osjeti se i radostan ismeten. Brisao je sue, ali nije prekinuo svoj rad. May mu se nasmijeila i potajnokimnula glavom, doim seovjek koji je doao s njom obratio Clintovu ocu:Ja sam Bell, Sam Bell iz Ohija.Dobro nam doli! Ja sam Jim Belmet iz Illinoisa:To je moja kerkica May. Sprijateljila se s vaim dekom danas na potoku. Dolismo da malo prijateljski proaskamo s vama.10Svakako, svakako, drago nam je to ste nam doli s malom gospoicom, srdanoodgovori Jim. Ovo je moja ena, a ovo je moj sin Clint.Nakon nekolikoasaka razgovora o beznaajnim stvarima, Bell otvoreno izneserazlog svoje posjete.Prva misao mi je bila da doem u Indepen-dence. Naravno, znao sam da u i daljena Zapad, ali kad i kako jone znam. Dosad nisam o tome razbijao glavu, ali sad

sam ovdje i moram odluiti.


5/184

I ja sam se naao u istoj situaciji, kad sam stigao ovamo. No, brzo sam se odluio.Vozitu teret putem u Santa Fe.Teret? Mislite robu za naselja, stanice i tvravice?Naravno. Vozitu za trgovaku firmu Tilt. Oni imaju u Independenceu velikaskladita, gdje se moe kupiti sve konji, volovi, kola, oruje, duhan, kona roba i

stvari, sve vrste hrane jednom rijeju sve od igle do slatkia. Ducijelog puta odIndependencea do Santa Fea Tilt ima svoje duane i ispostave.Znai vozar, vozar za teret? A ta se moe na tom zaraditi?Dobro plaaju. Htio bih neto zaraditi, a pri tom se malo ogledati na Zapadu i na imjesto gdje bih se naselio.Bogami, pametno, ree Bell. A koliko biovjek trebao novaca za to?Pa mislim ne bamnogo. Sutra u kupiti teretna kola i dva para konja. Volovi sujeftiniji.11

LAta ete s kolima i opremom s kojom ste doli ovamo? upita Bell pokazujui naplatnom pokrivena kola.Mislim da to sve uzmemo sa sobom. Mary moe koijaiti, a i Clint se veponetorazumije oko konja.Znate, Belmet,ini mi se da u i ja s vama, veselo e Bell. Kolikoe ljudi na put?Kako samuo od Tiltovog namjetenika, do sada ih je veunajmljeno sedamdeset ipet. Sto vie, bite veselije a da i ne kaem i sigurnije. Svakako steuli da seIndijanci skitaju ducijele ceste. Voa naeg karavana bit e kapetan Couch. On je

vodii izvia. Raunam, kad karavan krene, bit e nas vedvaput po sedamdesetpet kola. A vi isto znate, Bell, da sami ne moete preko prerije. Bolje vam je dapoete s nama.Tatice, hajde, idi s njima, molim te, upade molei mala May.Dobro, kerkice moja, a kad tako eli, zato sama ne pitagospodina Belmeta?odvrati joj Bell.Smijemo li i mi poi s. vama? stidljivo e djevojica starom Belmetu.Dakako, i to nam je drago. Clinte, reci maloj gospoici daese tome radovati.Clintu e zavezao jezik, pa ni mukajet!Tad Bell s olakanjem ree:E, onda je uredu. A sad, da prijeemo prijeko, do mog logora, da vas upoznam smojomenom.Uz put su Clint i May malo zaostali i nehotice se pribliili jedno drugom. On je osjeaonjene poglede.J2Tvoj tata i mama mi se sviaju. Nadam se da e se i tebi sviati moji, ree May.Naravno da hoe. Oni mi se, zaista, sviaju.Zaboravila sam te pitati, koliko ima godina?Skoro trinaest.Pa ti si mnogo stariji od mene. Ja imam tek deset. AT nita zato, je li?Ato bi to smetalo?

Pa eto, ja sam od tebe mlaa i malena sam.Bato ne smeta nita, nita!


6/184

A hoeli ti mene pustiti da sjedim uz tebe, kad budekoijaio?Sigurno. Nita ne brini!Oh,to e biti lijepo, pljesne ona od radosti rukama, mi emo se voziti, dugo voziti.Neu vie biti sama. Gledatemo travu na ravnici, pa ravnicu daleko, dokle nam okosie u daljinu, je li?

Drugog posla ionako neemo imati do da gledamo, malo s visoka e Clint.Ali ako naiu Indijanci? Je l' i ti mislida e doi?Otac se smije i kae da nee, ali mama vrti glavom... Ja mislim da e doi.Uh! Ali ja se neu bojati, ako budem sjedila na kolima uz tebe, ree May i svojommalom hladnom ruicom stisne Clintove prste.13

2.Veliki karavan, dugaak lanac kola vijugao je poput zmije talasastom istinom prerije.Volovi su teglili platnom pokrivene takozvane parerijske kune, spustivi glave ikretali se sporo i tromo. U teka teretna kola bila su upregnuta po dva para konja, kojisu se morali prilagoditi sporom hodu volova. Ovaj karavan je imao sto trideset ietvora kola, a bio je dugaakitave dvije milje. Krivudava cesta, koja je vodila uSanta Fe,utila se od debele praine. S obadvije strane ceste, dokle god je sizalo

oko, u beskraj se protezala siv-kasto-zelena, poput mora talasasta prerija.U sporom i strpljivom napredovanju karavana odraavalo se nezadrivo nadiranjeprema Zapadu. Tu je ispisivan ep o elji, ambiciji, hrabrosti, koje nita nije mogloobuzdati niti zadrati. Tamo negdje iza bezgraninog rumenog horizonta lealo je imamilo jedno novo carstvo, carstvo u stvaranju. Iza praktinog razuma ovih vozara,iza njihove hrabrosti, radosti, ustrajnosti i smjelog nehaja prema oluji, ei, prerijskimpoarima i neprijateljskim divljacima, iza svega toga leao je i skrivao se san tihpionira, graditelja novog svijeta.Tek je bio trei dan kako su krenuli iz In-dependencea i veih je progutala prerija. Nasve strane se prostirala jednolina ravnica, pa opet blago valoviti predjeli. Crvenorepijastrebi krsta-

14rili su iznad trave traei plijen, a s vrha breuljaka dopirao je otar vrisak divljihkonja. Na golimistinama, razbacanim po moru trave, viali su se prerijski sviscikako sjede na zadnjim nogama i promatraju karavan. Vukovi su brzo i ezavali upreriji, a kunia je bilo bezbroj, gotovo kao i u-peraka trave.Negdje u sredini ovog karavana sjedio je Clint Belmet na boku oevih kola i mahaobiem. Majka mu je predala uzde. Osjeala se neto slabom i leala u kolima. Sasvojih dvanaest godina Clint je dobio uzde u ruke i time dunost odraslaovjeka.Prvog dana vonje su njegov otac, koji je ko-

ijaio svojim kolima iza njega, i Sam Bell ispred,vie pazili na Clinta, no njihova bojazan i briga


7/184

je pomalo iezavala.Treeg dana vonje osjeao se Clint sretnimkao nikada dotada u svom ivotu. Stekao je povjerenje odraslih i opravdao ga.Osjeao se vrijednimlanom karavana i dijelom neeg velikog, neeg ogromnog. Uznjegovo sjedalo bila je prislonjena i puka. Kad su ga u logoru uili da puca i kad je

prvi put opalio iz te teke puke, trzaj ga je sruio na lea, a drugi put je vedobroizdrao, tako da je Jim Belmet bio zadovoljan. Clint se vie nije plaio da opali izpuke, a i ovako mlad kakav je bio, veje znao ta znai dobra puka za putovanjeprerijom. Veeri uz logorsku vatru i razgovori vozara, vodia i lovacainili su gazrelijim i iskusni im mnogo vie nego to bi to odgovaralo njegovimgodinama.Mada su i prva dva dana putovanja bila za Clinta vrlo lijepa, ovaj trei bio je joljepi.Sun-15

e je sjalo punim sjajem, puhao je topao i mirisan vjetri , prerijska trava se talasala iprelijevala u svojim sjenkama, ravnica je imala neku jantarovu boju, koja je u daljiniprelazila u plaviastu, pa u purpurnu. Nebo je bilo poput plavog mora kojim su plovilabijela jedra oblaka.kripanje tekih kotaa i topot kopita nisu umarali Clinta, veje tobila prava muzika za njegovo uho. No najveu radost priinjavala mu je mala May

Bell, koja je sjedila uz njega na koijakom sjedalu, na boku njegovih kola.Dvaput je May vesjedila na vonji s Clin-tom, a danas je njegova majka lealaotraga u kolima, pa su njih dvoje ostali na sjedalu sami. Mala May je bila podnjegovom zatitom, a uz njihove noge leao je Clintov pas Jack i drijemao.Gledaj, vepo stoti put ga pozva May. Zar to nije divno? i pokae na dugakukrivulju karavana, koji je svijao u velikom luku, a vodii venestali za malomuzviicom prema kojoj su vozili.Da, da, nehajno odgovori Clint.Zamisli! Tata mi je rekao da mogu cijeli dan ostati s tobom na kolima, ako mepusti... Doputami?Dobro, nek' bude, odvrati Clint pazei da se ne oda koliko ga je to obradovalo.

A ti si sad pravi koija i vozar, opete May gledajui ga ispod svog slamnatogeira.Pa, ovaj, da..., Clinte tek da neto odgovori.Zna, meni je drago. Ti si tako jak i pametan i... znasve... Dokle emo se danasdovesti?Jedan vozar je rekao mom ocu, da do naeg slijedeeg logora ima dvadeset dvijemilje, to je na16nekoj Ribljoj rijeci. Dosta je daleko. Juer smo preli osamnaest milja.Oh, meni se inilo, da smo vedaleko stigli. Volim ovu vonju, a ti moevoziti isporije ako hoe... Clinte, da li ti elida se ova vonja dovri?ta da se dovri? Ova vonja. Meni se bane uri.


8/184

Mama kae da sam ja isuvie uzbuena, i ne jedem po njenoj volji i da viem u snu.Clint se nasmije i pucne biem. He, he, imat eti joza to vikati prije nego tostignemo do svog cilja.Clintovaala malko rastrijezni malu May, ali ne za dugo. Ona je bila obuzeta radoui znatieljom. Njena djetinja dua otkrivala je i uivala u pustolovini i ljepoti te vonje

na putu k istom cilju, koji je i njene roditelje mamio u nepoznatu budunost.Je l' jodaleko do Fort Uniona? Mislim da jest. Kau, gotovo tisua milja. Auh!Ondaemo se voziti jomnogo tjedana.Vie nego sigurno.Tatae ostaviti majku i mene u toj tvra-vici. Hoeli esto tamo dolaziti?Pa, da! Svaki put kad proemo ovim putem. To mi je drago, jer mi onda nee bititako teko ... Clinte, ata e biti s nama? Biti s nama? Kako to misli, May? Ma,ne mislim na ovoj vonji, veza kasnije... Vidi samo! Ovdje je sve beskrajno, strano2 Karavani se bore17

veliko ta ogromna prerija. A ta e doi iza prerije?Zar ti to nisi uila ukoli?Ne.Stiiemo do stjenovitih planina Rooky Mountains i njih takoer prijei.Oh, pa toe biti divno! A da li emo se moi uspeti na te planine?Postoji prijelaz kojimemo proi.Hvala Bogu. Zna, volovi ne bi mogli. Vidjela sam jednog kako mu je jaram nauljaogrudi do krvi... A kad stignemo na daleki Zapad, taemo raditi?

Raditemo.Kako raditi?uo sam, kad je kapetan Oouch razgovarao s mojim ocem. Zna, on je pametan isve zna, pa je rekao da najprije moramo poraziti Indijance, onda pobiti bivole i tektadaemo se moi naseliti.Da, Clinte, aliene se nee boriti protiv Indijanaca i ubijati bivole kao mukarci, kaomalko protivei se ree May.Zato ne? Kad odrastei tiepomoi!Takota ne bi ni pristojalo enama, Maye.Gle, molim te! Morat e.ene moraju pomoi. Moja majka je hrabra gotovo kao imukarac i onae se boriti, a takvi maii kao ti...

Nisam ja nikakvo mae, malne srdito ree May.Oprosti, ali mi idemo na Zapad. Tamo nee biti lako kao kod kue. Moratepomagati svojoj majci i tako eraditi, odrasti i udati se, kao i druge djevojke, jerZapad ...Clint zastane, a May ga zaprepateno pogleda:Udati se? Ja?Pa da. I tiekao i druge djevojke biti pionirska ena.Ata je to pionir? upita May uzbuena i oarana,To je neto onako,toe biti moj otac. On e otii tamo gdje jonitko nije bio. Doie i drugi pa e se boriti protiv Indijanaca i pobijediti ih, unititi medvjede i bizone,sagraditi drvene kue, orati, sijati i njeti. I na takvu zemlju dolazit e sve vie ljudi.Pa to je lijepo! A hoeli i ti biti pionir?Mislim da moram. Sigurno u biti. Ali bih vie volio uzgajati konje.


9/184

I ja, kad odrastem, udat u se za pionira, izlanu se May.Da, da. Ali prije toga, prije nego to se uda, moratemnogo toga...May odjednom uhvati Clinta pod ruku, pogleda ga vragolasto ispod svog slamnatogeira, pae:Bi li ti mene uzeo, Clinte?

Zata?Pa za svoju pionirskuenu. Ne sad, kad odrastem. Nee to biti jodugoekati. Evo,sad imam deset... Bi li?Bi. Moram najprije promisliti malo.A ti bi to volio isto?Svakako, odmah odvrati Clint.No, najprije se moramo zaljubiti jedno u drugo? Zar ne? May e kao u ali.19To bi tako trebalo biti, ali pioniri nemaju vremna da ekaju na sve.Dobro, Clinte, ja ti obeavam dau se udati za tebe, sveano na svoj djeji nainree May. I ja tebi, May, obeavam. Oenitu te. I tako je to dvoje djece sjedilo nakoijakom sjedalu prerijske kune i putovalo preko travom obrasle prerije,

gledajui mladim oima punim made na zapad, tamo na onaj purpurni horizont,ikoji ih je zvao, a oni se svojom nevinom i romantinom duom vjerno i s pouzdanjempredavali tom velikom pokretuiji su dio i oni bili. Kad je sunce zalazilo i svojimzlatnocrvenim sjajem obasulo horizont, karavan je stigao na Riblju rijeku. Ulogorili suse uumovitom udolju, na idealnom mjestu za logorovanje. Pae za stoku bilo je uizobilju, a takoer i drva za ogrijev. Ispregli su konje i volove i pustili ih da pasu podpaskom dvadeset straara. Pod drveem je odmah poeo pravi logorski ivot.Odjekivali su veseli poklici i udarci sjekira, za-plamsale su vatre, te se ubrzo okopedesetak grupica ogladnjelih iseljenika okupilo oko svojih lonaca i halapljivo kualoveeru.Clint je bio gladan kao i drugi, ali nije zaboravio da za malu May izabere nekolikonajljepih j zalogaja. Poslije veere su Clint i May, a za njima J i pas Jack od etaliudoljem izmeu logora i rijeke, Oni su bili jedina djeca u ovom karavanu.ena je bilovrlo malo. Prosjedi vozari i izviai, ovi iskuani i otvrdli pioniri, prijazno su susretaliovo dvoje djece, a poneki je i ozbiljno zakimao glavom. Ubrzo je pao mrak. Vatre sudogorjele. Oko logoraetali su straari. Kojoti su tuno zavijali.20Clint se zavukao u ator, u kom je spavao zajedno s majkom, te oprezno legao da jene smeta. Otac je spavao u kolima. Za Clintom doe i pas Jack i legne mu uz noge.Uskoro je posvuda zavladala tiina, a saatorskih krila iezli su i zadnji titraji vatre.Clint se rano probudio i ustao. On je jako volio zoru. Otiao je na rijeku, ali se

razo

aran vratio praznih ruku. U toj Ribljoj rijeci nije upecao nijednu ribicu. Otac i stariBell mu se podrugljivo nasmijae, a mala May mu se ljubazno osmjehnu, to je zanjega znailo utjehu i razumijevanje.Karavan je uskoro krenuo dalje na Zapad. Tog dana su preli dvadeset milja, aslijedeeg skoro isto toliko.estog dana opazie daleko na jugu stado bizona. Clintnije mogao razabrati nita, osim nejasne tamne pruge na horizontu. Te noi seulogorie naistini uz jedan potok. Clint je odmah shvatio zato su kola sastavilinablizu jedna do drugih u krug, a ostavili dva otvora, jedan prema drugome. Konje ivolove pustili su van na pau pod straom i u sumrak ih dotjerali natrag u krug. Ljudisu razapeliatore. . ta je to, oe? upita Clint pokazujui na [. stokusakupljenu u krugu. Zato stoka nije ostala | napolju na pai?

Zbog Indijanaca, sinko, tako rekoe izviai. Odsada moramo biti na oprezu.


10/184

Clint je zamiljen poao na poinak i nije mogao odmah zaspati. Jack se maloneobino ponaao i kao uplaen stisnuo uz Clinta. Clint je mislio na majku i maluMay, ali se nita nije desilo l on zaspi.21

Slijedeeg jutra naredio je kapetan Couch vozarima da voze nablizu, kola do

kola, a svi da paze i pogledavaju prema elu i zaelju karavana.Clint je znao da predstoji opasnost. Kad se uspeo na sjedalo svojih kola i uzeo uzdesrce mu je od uzbuenja lupalo kao ludo.Karavan je naglo krenuo, kola do kola. Iz- ! viai na konjima izjahali su dobar komadputa ispred karavana, a zatitnica je ostala iza zaelja. Tog jutra koijaenje nijeveselilo Clinta Belmeta.. Jednom mu je May Bell domahnula svojom ruci-| com izoevih kola. Kako je samo njeno lice biloj blijedo! Drei uzde, Clint joj nije mogaomahnutij i uzvratiti pozdrav, no znao je da je ona to ra-| zumjela.Sati su prolazili, milje se nizale jedna za] drugom, ali se nita nije desilo. Clint jeosjeao] kako napetost u njemu poputa. Ruke su ga bo-j Ijele, ali je dobro koijaio,kao i drugi vozari.! Popodne se na preriji pojavie niski oblaci pra-j ine. Clint je opet

vidio nejasnu crnu prugu vie mu niko nije morao rei da je to ogromno krdo bizona.Pruga se primjetno pomicala, krdo nije moglo biti daleko. Njega opet ispuni| nekaradost; gledao je i gledao u daljinu dok mi se oi nisu umorile.Na Clintovo veliko olakanje, tog dana jel karavan stao da se ulogori mnogo prijezalaiskal sunca. Pogledom je on preletio preriju oko sebe.l Grupa zelenih topola uudolu pokazivala je gdje] ima vode i drva za logorovanje.No ikaravan se nije ulogorio na tom zgodnom mjestu, vemalo podalje od vode, naravnojistini. Sva su kola bila zakrenuta ka unutranjo-22sti kolskog kruga, tako da je ruda svakih kola bila prislonjena na unutranju stranuprednjih kola.Sad to nije vie bilo veselo logorovanje, vesasvim ozbiljna stvar. Vozari su ispreglikonje i volove i pod jakom straom ih odveli na vodu da ih napoje, a potom je stokamogla da pase do zalaska sunca. Clint je prema otvorenom nebu mogao vidjeti crneobrise izviaa i straara na konjima, koji su straarili iuvali karavan. Za veeromsu Clintov otac i gospodin Bell, a i drugi ljudi, bili toliko mrki i zabrinuti da se Clint nijeusudio nita zapitkivati. ITije uhvatio ni prilike da govori s malom May.Te veeri se spustila tama naglo i odmah po zalasku sunca. Veernjeg rumenila nijeni bilo, a tanki oblaci zastrli su blijede zvijezde. Logorske vatre su ugaene. Malo tkoje govorio, a i to je bilo samo poluglasno i tiho. S konjskih vratova poskidana suzvonca.

Clintovo o

tro uho uhvatilo je razgovor dvaju vozara: Couch misli da su crvenoko

ciu blizini, vjerovatno Poni ili Arpahosi. Ma, to bi se jodalo podnijeti, glavno da nisuKomani.Djeakov napregnuti mozak upamtio je ime Komani.unuo je uz dogorjelu vatru inaulio ui. Ljudi su naokolo sjedili, puili i govoriliapatom, dok konano potpuno neutihnue.uli su se samo konji kako grickaju travu.Bolje da legne, sine, ree Jim Belmet Clintu. Pedeset ljudi je na strai.Ali je Clint jooklijevao. Njegov pas Jack ponaao se jo udnije nego prole veeri.Jack je bio ovarski pas i pametna ivotinja. Moda23je nanjuio kojote, pa mu se zbog toga kostrijei dlaka. Ali nije lajao! Najednom

zauje Clint, otro, divlje zavijanje iz tamne noi. Nije znao kakva bi to mogla bitiivotinja, ali je glas bio jeziv, sablastan. I lajanje kojota je prestalo.


11/184

Sto je to? upita Clint vozara, koji je sjedio blizu njega.Prerijski vuk. Taj zna pjevati! Da, moj mladiu, sad poinje Divlji zapad.Clint je prvi put osjetio strah od noi, tame, osamljenosti i od neeg nepoznatog.Povukao se uator k majci. Jack ga je pratio za petama. Njihov ator je bio razapetizmeu dvojih kola. S vanjske strane bila su teka teretna kola. Clint nije znao da li

majka spava. Nije se ni maknula. U atoru je bilo tamno kao u rogu. Clinta jeobuzimaoudan osjeaj, kao da se probudio iz sna, u kom ga je pritiskivala nekamora. Skinuo je kaput iizme, uvukao se pod pokrivai pokrio do uiju. Osjetio jekako mu je Jack legao do nogu. Sve je utihnulo i smirilo se. Samo se nije htjelo smiritijako udaranje njegova srca.Poslije nekog vremena Clint otkrije lice zbog lakeg disanja. Posvuda je vladalamrtva tiina, kao u grobu. Pokuavao je zaspati, no uzalud. Ova inoje iilaudnonapeta i nekako bremenita. I Jack je to osjeao pa se nikako nije htio umiriti.Dopuzao je do Clintovih grudi i liznuo mu ruku. Napolju se ni konji nisu vi e micali.Clint konano zaspi. Jack ga je probudio, svojim tihim rezanjem. Clint je uo kakoneto njuka, a onda istrao izatora. Clint je bio budan i uo slab huk sove negdje u

daljini. Jade24se vratio u ator, skoio na Clintov leaj i zareao glasnije.Predatorom se zaue koraci, a onda glas Clintova oca Jima: ta je tom prokletompsu? Jack, ovamo!Tata, Jack neto njui!A ti su budan, sine? Pas se udno ponaa. Skoio je u moja kola i na moj leaj,ree stari Belmet.Clint se uspravi. Uatoru je bilo malko vid-nije. Sigurno je mjesec iziao. Vidio je oca,koji je stajao na ulazuatora. Na mjeseini je odsje-vala puana cijev.Kao da te Jack hoe nekamo odvesti, opete Clint.Hajde, Jack, ti dobro njukalo, trai! tiho pozove stari Belmet i ode u mrak.Odmah poslije toga plane jedan hitac nedaleko Clintova atora. Njegova majka seprobudi i prestraeno krikne.Mama, ne znamta je, ali mislim da su Indijanci ovdje, ree joj Clint i naglo seizvue ispod pokrivaa. Tata je sad bio ovdje i odveo Jacka sa sobom!Sad odjednom prasneitava salva iz puaka. Clint pade na zemlju izbezumljen odstrana. Po-,tom uslijedi nekoliko pojedinanih hitaca i raz-lijee se takav divlji urlik,kakav Clint u ivotu jonijeuo. Krv mu se sledila u ilama. Po a-,toru je netoudaralo kao da pada tua.ta bi to moglo biti? Opet pucnji i promukli krikovi.Boe, ja sam ranjena, prigusno jaukne Clintova majka.

25LMama, mama, povie Clint i skoi obuzet paninim strahom. Vidio je majku kako jepala najprije na koljena, zatim se savila i klonula na zemlju.Tri po tatu! Tri! veiznemoglo izusti ona.Clint potra kao divlji. Blijedi mjesec obasjavao je logor. Ljudi su umirivali preplaenekonje. Puke su jopraskale ispod kola. Clint je vidio bljeskove, pucnji su gazagluivali. Trao je na sve strane po logoru dozivajui oca, te konano izleti na izlaziz kolskog kruga, gdje naleti na grupu ljudi koji su stajali izvan kruga.Tata, tata! Mama je ranjena, vikao Clint.Jedan krupaoovjek uhvatio ga je za miicu i upitao: iji si ti, djeae?To je sin Jima Belmeta, javio se iz tame drugi glas.

Da, to je moj otac, moram ga nai, moju majku je pogodila kugla, lei ranjena!Evo ih, dolaze! opete jedan glas. Poli su u potjeru za tim podmuklim avolima.


12/184

Clint vide tamne prilike ljudi kako brzini koracima prilaze iz mraka, auo je veinjihove glasove. Iznenada dojuri i Jack i stane se umiljavati Clintu.Koliko ste ih skinuli? upita onaj pleatiovek koji je Clinta uhvatio za ruku.Za dvojicu znam sigurno. Tre 'kao srne. Pobjegli su preko rijeke. Tamo su im bilikonji.

Clint je prepoznao oev glas. Oh, tata, tata, mama je ranjena, doi brzo!Belmetu se ote uzvik straha, a onda potra u kolski krug. Za njim potra i Jack, paClint. Kad je Clint stigao do svogatora, vidio je ne-26kogovjeka s fenjerom kako je uao uator. Bez daha i u ledenom znoju Clintpodie krilo na ulazu atora i opazi oca kako klei pored tamne prilike ispruene nazemlji. Onajovjek nadnio je svoj fenjer da osvijetli. Clint ugleda majino lice koje jebilo neobino mirno i ukoeno.O, dobri Boe, uzdahne Belmet i nae se naprijed. Onajovjek spusti fenjer isvojom tekom, ali prijateljskom rukom obgrli Clinta oko ramena. Jack je cvilio i lizaoClintovu bosu nogu. Glavu gore, mladiu! vie poluglasno ali odrjeito ree ovjek.

Ovi ogavni Komani ubili su tvoju majku. Mi smo na preriji, sinko.

27Clint je ostao uatoru leei pod pokrivaem, ali ga oni nisu grijali. Osjeao je iznutrahladnou, dua mu se sledila. Pas se stisnuo uz njega kao da mu je htio rei da sedesilo neto loe, zlo.San mu uope nije dolazio na oi. Svakias bi se uspravio i pogledao na onaj,ponjavom pokriveni mirni lik na drugoj straniatora. Pa to je njegova majka! Nijemogao shvatiti da je ona mrtva. Kad svane, modae nestati te strane more.Njegov otac jeee ulazio uator.Te noi nitko vie nije poao na poinak. Clint je sluao tihe glasove i korake. Nisuhtjeli da ih opet iznenade Indijanci.Srebrni mjeseev odbljesak naatorskim platnima je izblijedio i nestao, jomalo

vremena potrajala je tama, a onda se oklijevaju

i po

ela javljati zora. Ve

u zoru jecio logor bio na nogama. Clint navueizme i izie izatora. Ovo jutro bilo je kao isvako drugo lijepo jutro, ali je za Clinta ono bilo proeto nekim uasom. Hodao je pologoru kao omamljen. Izvan kolskog kruga vidio je dva mrtva Indijanca, mrkih istranih lica, kako lee ukoeno. Jedan je u ruci stiskao uperak trave.Clint je pourio natrag u kolski krug. Vatre su vegorjele, spremao se doruak i ljudisu up-rezali konje. Uza sve to u logoru se osjeala tiina i u isto vrijemeurba.38Kad se vratio do svogatora, vidio je oca kako sa jodvojicom nosi u ponjavuumotan predmet. Jack je iao za njima, ali ovog puta nije veselo poskakivao. Clint sezagledo u te ljude.

Tada opazi humak svjeeute zemlje i iskopanu raku. Grob! Ljudi su spustili uvijenupriliku. Dvojica poee lopatama zatrpavati raku. Njegov otac je kleknuo, sklopio ruke


13/184

i zatvorio oi. Tek tada je Clint shvatio da su to zakopali njegovu majku. Nikad je vienee vidjeti! Oni noniavoli su mu je zauvijek oteli! Pobjegao je u ator i zarinuoglavu u pokrivae. Bilo mu je kao da se na njega svalilo neto strano, neto teko ipotpuno ga slomilo.Nije znao koliko je dugo leao u svom bolu, kad ga je osvijestio oev glas: Hajde,

sine, moramo jesti i ii dalje. Moramo stegnuti srce i to podnijeti... U svakom logoruduove ceste postoji poneki grob, kau vozari.Clint je ustao, obrisao suze, zatim poao izatora da se umije i poelja. Vidio je ocauz vatru kod Sama Bella. Clint im prie i sjedne pored male May. Bila je blijeda iuplaena. Na licu gospoe Bell vidjelo se da je plakala. Nitko od njih nijednom rijeinije spomenuo onaj nesretan udes. Iz njihova izraza razabralo se da se mire sa sud-binom. Mala May primijeti da je Clint jedva i okusio jelo, pa se i sama prisili da tekneto proguta. Doruak je bio kratak.U tomasu je doao jedan stari vodipozivajui: Ustajte! Vrijeme je za polazak!Duga vonja je pred nama, a modaemo na putu opet ta doivjeti.29

rSine, danas se moevoziti sa mnom, ree Jim Belmet. Naiemo venekogvozara za tvoja kola!Clint s mukom odgovori: Ako me pusti, radije bih sam vozio.Pa, dobro. Ne zaboravi hranu i vodu. Jim Belmet je to rekao ponaajui se sasvimobino, ali se iz njegova pogleda mogla razabrati sva njenost i briga za Clinta. Kadse Jim okrenuo i ostavio Clinta, ree jedan od ljudi: uj, Belmet, taj dekoe jednombiti pravi zapadnjak!Pri uprezanju pomogao je Clintu jedan, inae, razgovorljivovjek.

Zna, ovo je moja trea vonja, ree on Clintu. Sinosmo prilino dobro proli to su bili Komani. S njima je gadno!Jesu li ih nai ljudi mnogo poubijali? procijedi Clint kroz stegnute zube.Devetnaest. AT drukije bi to bilo da ne bi onog psa ...To je bio moj Jack, presijee ga Clint.Mora se priznati, nema ta, pametan pas! Kad nam je ta gamad prila da nasnapadne, doekali smo je fs naperenim pukama i dobro je oprili. Trebao si vidjetikako su klisnuli. Jutros smo nali devetnaest leeva." Sam ja naohest, jedan je jobioiv, al' sam mu kundakom razmrskao tikvu. Odvukli smo ih sve na rijeku i iskopalijamu. Kapetan Couch i dvojica izviaa skal-pirali su sve do jednoga. Meni je tosmijeno! Ali zna, ovi stari prerijski lovci toliko mrze crveno-koce, da im smjestazgule kou s glaveim ko-30jega uhvate ili ubiju. Pobacali smo vragove u rupu i zatrpali. Kapetan Couch nanizaoje skalpove na oputu i sad vise na njegovim kolima.Usprkos bolnom osjeaju Clintu se probudila znatielja pa upita: A koliko smo miizgubili?Nijednog, samo su dvojica ranjena. Tim Thorn je dobio kuglu u nogu, a Tom Allen jeteko ranjen u ruku, i to je sve.Clint se popne na svoje sjedalo i prieka da kola pred njim krenu. Konji su bili jakonemirni, pa se morao upeti iz sve snage da ih zadri. Uskoro je cijeli karavan krenuo.

Clintu su bol i jad razdirali srce. Ostavljao je svoju majku ovdje, u pustoj preriji.Glasno je zajecao. Kad su mu kola prola pokraj grubo istesanog kria, oi mu se za-


14/184

mutie od suza. Borio se protiv slabosti koja je prijetila da ga savlada. Otac mu jepovjerio sav svoj imetaik i svoje najbolje konje. Vijugava cestautila se pod jutarnjimsunevim zracima...Bilo je badobroto su konji tog dana bili nemirni i udljivi. Naprezanje okokoijaenja toliko je zaokupilo Clinta, da nije imao vremena razmiljati o drugim

stvarima. Morao je obavljati dunost koja ni za odraslog ovjeka ne bi bila laka, acesta je mjestimice bila jako loa. Vodii naelu karavana odreivali su brzinu; dobilisu nalog da se vozito bre. Clintov otac vozio je odmah iza Clintovih kola, te bi senjegova kola na nizbrdicama esto vrlo opasno' pribliila Clintovoj prerijskoj kuni.Kad se karavan zaustavio, primijetio je Clint na svojeuenje da su vestigli uCouncil Grove, prvu potansku stanicu na putu za Samta Fe. Ovdje su istovareniranjenici da bi kasnije bili upueni u Independence.31Slijedeeg jutra Clint se iznenadio kad jeuo dae Bellovi ostati neko vrijeme uCouncil Groveu. Odvie je bio ispunjen tugom, da bi ga potresao rastanak sa malomMay, ali ga je ipak dirnuo njen pla.Nemoj zaboraviti svoje obeanje,apne mu May. Clint joj ree da nee i tog trena

je znao da nikad nee zaboraviti njene suzne oi.Karavan je povean krenuo dalje, jer mu se u Council Grovenu prikljuilo jonekolikokola. I taj dan je proao, te je Clint izmuen i iscrpljen zaspao dubokim snom. Zatimsu slijedili dani i noi, brzo se smjenjujui jedni za drugima, a vo-zarska dunost bilaje Clintu teka i naporna. Pa ipak nije poputao, uporno je radio svoj posao,navikavao se, jaao svakim danom i tako mu bol u grudima polako prelazila u blagutugu.Dvadesetog dana karavan je stigao u Fort Larned gdje je trebao ostati na odmorusedam dana. Clint i njegov otac s veinom ostalih vozara ulogorile se izvan grada.Bilo je to lijepo mjesto, mnogo ljepe od Independencea. Iako je Clint bio alostan,dola je u njemu do izraaja njegova djeaka znatielja i zanimanje za novo mjestou koje su doli.U Fort Larnedu bilo je veoma ivo. Bio je tu veliki duan u kom je bilo svega, a osamprodavaa imalo je pune ruke posla dvorei brojne kupce. Clint je saznao od oca dase u Fort Larnedu sada nalazi oko stotinu lovaca i trapera, bijelaca, koji su doliovamo da prodaju svoju ^zimsku lovinu. Osim toga bilo je tu i oko tisu u Indijanaca izraznih plemena. Clint je opazio raz-oie noenje kod pojedinih plemena, ali se nije mo-32gao snai da bi ih razlikovao jedne od drugih. Lovci i traperi nalikovali su jedan nadrugog kao jaje jajetu. Svi su snosili konu odjeu od divljai. Bili su to snani ivrstiljudi, neki jomladi, mnogi sa sijedom ili prosjedom kosom, lagano su koraali, svaki

je nosio oruje. Vidjelo se na njima da su spretni i okretni. Clint ih je volio promatrati.Rrme su bile pune gostiju, a svaka je bila ujedno i kockarnica. Jim Betaiet poveo je

Clinta da vidi takve krme i od tada se u Clintu uvrijeila mrnja i gaenje premakockarima i karta-ima. On je radije etao ulicom ili odlazio u tvra-vicu, gdje su senalazilaetiri eskadrona konjanika i dvije ete pjeaka pod komandom pukovnikaClarka. Clint se volio vrzmati oko vojnika, a jovise oko lovaca i trapera. Neprekidnoje sretao Indijance boji su se oeavali o njega. Mrzio ih je i izbjegavao koliko jemogao, pa ipak mu je oko esto padalo na njihove ivopisne nonje, tijesno pripijenuodjeu od jelenje koe i mokasine ukraene staklenim biiserjem. Neki Indijanci sunosilieire, neki su opet u svoju sjajnu crnu kosu zatafcli orlova pera, a neki su biligologlavi. Svi su preko ramena nosili prebaene ogrtae od bizonske koe.

Nakon nekoliko dana bavljenja u Fort Larnedu zaustavie Clinta pred duanom dvalovca. Clint ih dotada jonije bio uoio u Fort Larnedu. Zdravo deko! Kako se


15/184

zove? upita ga jedan od njih. Taj je imao jako otar glas i dugu pomalo kovravukosu, koja mu je padala po konoj koulji nairokim ramenima. Clint osjeti kako ganjegov pogled upravo probada. Clint Belmet.3 Karavani se bore33

O, ti si taj dekoto je koijaio teretna kola od Independencea pa sve dovde.Jesam, gospodine.Prui mi ruku! Ja sam Carson, ree ovaj izviai tako vrsto stegne Clintovu rukuda je Clint skoro jauknuo od boli. Ruka ga je inae boljela i od kocijaenja bila skoroizranjena.A sad i meni ruku! Ja sam Dick Curtiss, ree drugi i isto tako mu stee ruku da gaje jovie zaboljela.Ti si na ovom putovanju izgubio majku? upita ga Carson i poloi mu ruku na rame.

Jesam gospodine, drhtavim glasom odgovori Clint.Znam kako ti je pri dui, nastavi Carson, Clint osjeti, kako iz tog izviaa izbija nekadobrota. Da, teko je to... ali Zapad treba momke kao to si ti. Samo ti nastavi kakosi poeo. Vesi dosta razborit. uvaj se pia i karata! I znaj! Indijanac je dobar samokad je mrtav.Drugi izviapogladi Clinta po glavi, pa obojica odoe svojim putem.Jim Belmet je s nekim ljudima stajao pred duanskim vratima i promatrao taj prizor.Tad prie Clintu, poloi mu ruke na ramena, pogleda ga u oi i ree:ta ti rekoe ova dvojica, sine? Clint mu ukratko ispria, a stari Belmet razrogaioi, pae opet:A znali ti, tko su oni?

Rekli su mi. Onaj nii zove se Curtiss, Dick Curtiss, a onaj vii,to otro gleda, zovese Carson.34

Eh, to je onaj Carson, Kit Carson! Najvei neprijatelj Indijanaca i najuveniji prerijskilovac na Zapadu.Kit Carson? uzvi'knu Clint naprosto ne vjerujui. O njemu samitao... zamisli, jasam se rukovao s njim! Uh, zamaloto mi nije zdrobio prste! Upravo sam ponosanto sam s njim govorio ito mi je ono rekao.Pa i trebabiti ponosan. Pomalo razaibire ta jeivot na granici. Mladikoji seovdje oda piu i kartama brzo propadne. Zato mislim i nadam se da eposluatinjegove savjete. Divnu si pohvalu dobio s njegove strane.Posluatu ga, oe, i nikad neu biti ni pijanica ni karta!Daj mi ruku, sinko, ree stari Belmet ganuto i uzbueno.Iz tvravice su krenuli tek estog dana. Belmet je sa dosta drugih vozara predao svojteret i zjedno s njima se prikljuio novom karavanu, koji je doao iz Missourija i sad


16/184

se vraao. Bio je to velik katravan s vojnikom pratnjom. Clint je opet danimakoijaio, te su desetog dana stigli u Westport, kasnije nazvan Kansas City.U Westportu su bila velika vojnika skladita gdje se ismjetala sva istovarena roba.Belmet je na svoju veliku radost dobio nalog i potpisao ugovor za prijevoz dravnihnarudbi. Dvadesetog kolovoza poli su on i Clint sa skupinom od sedamdeset i vie

vozara na dug put od tisuu osam stotina milja u Santa Fe. Dobili su pratnju od deve-deset vojnika pod komandom kapetana Pavnea. Ovaj dravni karavan prevozio jehranu i ostale

35potrebe za sve tvravice duvelike ceste za Santa Fe.

Jim Belmet je prodao svoju prerijsku

ku-nu, a zadr

ao konje i kupio jo

jednasasvim nova teretna kola, oliena zelenom i crvenom bojom, kojima je koijaio Clint.Poslije nekoliko dana puta vesu svi zavoljeli Clinta i njegova psa, te su znali uprolazu naaliti se s njim i dobaciti koju prijaznu rije.ak i kapetan Pavne ga jeuoio. A to kod tebe vidim teku puku za bizone, kapetan e uali, ali znatieljno.Da, gospodine, ali nije samo za bizone, ozbiljno je odgovorio Clint.estog dana popodne ulogorio se karavan u Kravljoj dolini, vrlo lijepom mjestu naokuci rijeke Arkanzas. Zelena topolova uma i bistra voda mamile su Clinta, ali sadnije imao vremena za svoj omiljeni sport.Kola su kao obino sastavili u kolski krug i to nablizu, tako da su rude zadnjih kolapodvuene pod zadnji kraj prednjih kola, a za stoku je ostavljen otvoririne za troja

kola.Konji i volovi pasli su sonu travu izvan kruga pod jakom straom. Odjednom je cijelostado krenulo.uvari su tjerali stoku natrag u logor, a jedan jaha je dojurio viui:Indijanci! Indijanci!Kapetan Payne je naredio vojnicima da uz-jau konje, a vozarima da budu spremniiza kola za odbijanje napada i zatim se popeo na jedna kola i podue gledaodalekozorom.Bez brige! Nita loe za nas! Komai i Pon-i tuku se meusobno, javio je kapetan.36Nadam se da e se dobro poklati, dobaci neki stari vojnik.Doi ovamo, mladiu, i pogledaj! Isplati se, jer se tako ta ne vidi svaki dan, pozva

kapetan Clinta.Clint se spretno pope na kola i znatieljno dohvati dalekozor. Prostim okom mogao jevidjeti konje u trku, leprave grive iive boje ratnika, blijesak i pramenove dima izpuaka. Daljina je bila suvie velika da bi se razabrali pojedini pucnji. Kad je staviodalekozor na oi, ukoio se kao okamenjen, trnci mu prodae tijelom.Na blagoj padini, udaljenoj preko jednu milju, borilo se u stranoj borbi nekolikostotina Indijanaca. Moglo se jasno vidjeti kako vea grupa Indijanaca progoni manju usuprotnom pravcu od logora. Gola crvena tijela, perje i koplja, blijesak puaka ipramenove dima, trk i sudare divljih mustanga, padanje ratnika u borbi, trk konja bezjahaa sve je to dalekozorivo pokazao Clintovu zanesenu oku. Bio je uzbuen,napet i drhtao je sve dok crveni jahai nisu nestali iza uzviice u daljini.Tek tada Clint vrati dalekozor kapetanu koji mu se nasmijei.Oni se tako meusobno bore? upita Clint potiho kapetana. Osjeao se nelagodno.


17/184

Naa srea! Zato se mi provukosmo bez borbe, ree kapetan.Babih volio kad bi Poni pobili sve Koman-e, ree Clint s mrnjom.Slijedeeg jutra rano karavan je vebio na putu. Ljudi su dobili nalog da zbiju kola ine zaostaju, da dobro paze na sve strane. Lukavi Indi-

37janci ponekad postavljaju zasjedu i napadaju na sredinu kravana i tako poubijajuljude i unite teret prije negoto im stignu u pomoizviai i jahai koji veinom jaunaelu i zaelju karavana. Osobito su Komani, kao izvrsni jahai, znali dojuriti inapadati brzo kao vjetar i isto tako brzo nestajati. Meutim, tokom puta nigdje neopazie Indijance.Na Clintovu alost karavan je proao kroz Council Grove bez zaustavljanja. Samo jenekoliko vozara na zaelju na parasaka zaustavilo svoja kola. Karavan je nastavio

put u Fort Zarah na Orahovoj rijeci, gdje se zadr

ao puna dva dana radi istovara robedopremljene za ovu stanicu.im mu se pruila prilika, Clint upita oca: Jesi li moda vidio Bellove kad smoprolazili kroz Council Grove?Ne sine, nisam, odgovori stari Belmet, okrene se u stranu i odmae od Clinta.Clint je bio zabavljen nekim poslom, ali za-stade, jer mu pade na pamet, kako mu jeotac kratko i nevoljno odgovorio, kad ga je pitao za Bellove. Zato kasnije opet prieocu.Jesi li s kim govorio u Council Groveu?Jesam. Zaustavio sam kola taman toliko da sam mogao uti jako loe vijesti...Glinte, htio sam ti to veprije rei, ali nisam mogao. Meni je ao, no reiu ti, bolje

da zna!Zar se naim prijateljima desilo neko zlo?Da, odgovori mrko Belmet i podigne glavu od poslu kojim je tog asa bio zabavljen.Zlo? A kakvo? promuca Clint.Nije moglo gore... Otprilike tjedan dana poslije naeg odlaska iz Council Grovea,izgleda,38Samu Bellu dojadila granica, pa rijeio da se vrati starom domu. Govorilo se da mu jeneki kockar odnio na kartama sav novac. Nitko ga nije mogao odgovoriti od njegovenamjere. I tako on sa enom i malom May uhvati prva potanska kola koja su ila uIndependence. Prema glasima, koji stigoe u Council Grove, ta su se potanska kola

putem razbila i oko dvanaestak putnika moralo se ulogoriti na preriji, dok je koijaodjahao po pomo. Zajedno s potanskim kolima putovalo je i nekoliko konjanika,iskusnih i dobrih boraca, ali ih je nou u logoru napala neka indijanska banda. Sveodrasle su poubijali, skinuli do gola i skalpirali, te tako ostavili. Sve vrijedno supopljakali i kola spalili. O maloj May se nita ne zna, izgubio joj se svaki trag.Izgleda da su je Indijanci poveli sa sobom... Ni za ko ijaa se nije vieulo. Tu vijestdonijee >u Council Grove lovci na bizone.Clint je nijemo podnio i ovaj udarac. Bez rijei se okrenuo i otiao u oblinju topolovuumicu. Srce mu se cijepalo ali on to ne pokaza pred ocem. Sklonio se na skrovitomjesto i prepustio se tuzi i boli. Najprije majka, a sad mala May. Bilo je preteko zaBijega, ali je morao podnijeti. Klonuo je i zaplakao gorko, kao jonikada u svom

ivotu.Ovaj jad je neto iupao iz njega. I kad doe malo k sebi, Clint vie nije bio dijete.


18/184

U srcu mu se rodila ogorena, grozna mrnja prema iprerijskim Indijancima.Dotada je Clint uvijek nekako osjeao i mislio da su, zapravo, bijelci bili nepravedni ikrivi prema Indijancima. Odakle im pravo, pitao se, da39

tjeraju Indijance sa njihovih lovita i zauzimaju njihove pokrajine? A taj cijeli pokret naZapad imao je bato kao cilj. Sve do onog dana, kad su mu ubili majku, Clint jepotajno u svojoj dui suosjeao ialio divlja indijanska plemena, koja e jednog danaipak biti protjerana u pustinje da tamo od gladi umiru i izumru. Ali gubitak majke, pasad male May, nadjaao je ove osjeaje i glas pravednosti u Clintovom srcu igrudima.I tako se on zakle sam sebi: Bitu krvnik Indijanaca, kao i Kit Carson.40

4.Dva dana kasnije stigao je Clintov karavan u Fort Larned. Tu je sreo mnogo izviaai lovaca, koji su ga znali i sjeali ga se. Meu njima je bio i Dick Curtiss, obuen uodijelo od srndaeve koe.Zdravo deko! Ti si mi porastao, ako me oi ne varaju. Skoro pravi mladi.Otac mi kae da rastem 'ko' iz vode.Koliko ti je godina sad?Trinaest.A ti to kao malo smanjuje.Potena rije, gospodine Curtiss, pitajte mog oca.Dobro, dobro, vjerujem ti, a zbilja mi izgledastariji. I nemoj me vie zvati,

gospoine.Curtiss je bio vrlo dobre volje, te povede Clinta po duanima, gdje je kupovao raznestvari. Ispriao je Clintu da e pratiti jedan karavan do ,Fort Uniona, a odatle ekrenuti u planine, u Novi Meksiko.Clint mu upade u rije: Hoe li i gospodin Carson s vama?Ne. Kit je ranije otiao. Sad je u Taosu, u Novom Meksiku. Tamo se oenio nekompanjolkom iive na lijepom mjestu. Ti esvakako jednom otii i posjetiti Kita. On jenajbolji prerijski lovac i... zna, ti si mu se dopao.Uto naioe dva dobro poznata graniara, Jim Baker i John Smith, te se Clint upoznai s njima.41

Oni su proveli na granici neprekidno vedvadeset i pet godina, a to je znailo da suovamo doli ves prvim pustolovima koji su 'krstarili prerijom. Jonikad ne vidje Clintljude tako neugodna izgleda. Ova dvojica izgledali su jako grubo, prljavo i masno usvojim odijelima. Govor tih bradonja zvuio je veselo i aljivo ali i prostaki, te ih potomeovjek ne bi mogao razlikovati od Indijanaca. Curtiss mu ree da se Bakeroenio Indijankom iz plemenaejena, a Smith takoer djevojkom iz plemenaRomanca, prilino zgodnom curom, koja ak zna i neto engleski. Clint je osjeao

odvratnost za sve

to je bilo u vezi s Koman

ima, ali slu

aju

i o ovoj djevojci, sadaSmithovojeni, te odvratnosti kod njega nekako nije bilo, dapae zamiljao ju je ljep-


19/184

om, urednijom negoto je bio ovaj traper, njen mu. Smith je zaradio velike novce'kupujui krzna od Indijanaca i prodajui ih bijelcima.uj, Clinte, kad se dohvatimo uzbrdice na Staroj Cesti, imatemo krae dnevnevonje, ree Curtiss. Zaustavljat emo se i ulogoriti joza dana. Bil l' volio malo ulov?

Bih. Ali, znate ja najvie volim pecanje.Volim i ja, a moramo jesti malo i svjeeg mesa. Imali puku?Da, staru puku za bizone.Uredu. Bite dobra, no trebat e ti i laka puka za jelene i purane kojih ima itavomore u ovom predjelu, od razvoda dalje. Odsadaestalno viati jelene i mnotvobizona. Kako bi bilo da kupimo jednu puku, a? Potrebni su ti, boga mi, i puka i no.imeeskalpirati svog prvog Indijanca?Ja ... ja ga neu sklapirati!42tau.Uh! Onda,imeeoguliti svog prvog bizona ili jelena?

Imam dobar depni no.E, moj Clinte, ti si sad na granici. Moraimati takav nokojimeproburazitiIndijancueludac i joobjesitieir na vrh noa. Hajd'mo u Tiltov duan pa u tiizabrati puku i no. A treba ti i kona 'koulja.Ja nemam novaca, gospodine Curtisse. Otac uzima moju plau.Dobro, dobro, jedanput emi vevratiti. Ne boj se, jau verei tvom ocu.Kad je Clint iziao iz prepunog duana, osjeao se lagan kao pero.inilo mu se da biga i vjetar mogao ponijeti do neba. I kad se s Curtissom vratio u logor, Jim Belmet,ugledavi ih, zine oduda: Auh! Vidi ti njega, ta sve nema!Oe, ovo je moj prijatelj Dick Curtiss, s ponosom e Clint.Zdravo da ste, Belmet, pozdravi traper i prui svojuvrstu ruku. Rekao bih, vi malozanemarujete svog derana. On je, ini mi se, nalik na Kita Carsona, pa ga ne trebaobuzdavati.Karavan je pod pratnjom kapetana Pavnea krenuo iz Fort Larneda takozvanim Suhimputem. Ovim preacem vonja je bila kraa za oko dvjesto pedeset milja, ali se timputem nije smjelo putovati bez vojne pratnje i bez izviaa, koji su znali gdje se moenai voda.Nakon nekoliko dana vonje od Fort Larneda put se poeo primjetno penjati.Postepen, blag uspon otegao se do horizonta. Samo trava i trava u beskraj! Nije bilazelena, vesiva, tu i tamo na43ogoljenim mjestima prljavo bijela, no bolja hrana za stdku se ne bi mogla nai.

Clint se jo

nije bio privikao na neizmjernost prerije. Ona ga je sve vi

e o

aravala.Koi aei, pogledom je prelazio preko prerije, te je njegovo otro okoesto opaalokakvu pticu ili prerijskuivotinju. Zbog uspona vozili su polagano, a vonja uzbrdobila je laka za vozare nego ravnicom. Zbog mnogih suhih vododerina, korita iklanaca, koje je trebalo zaobii, put je ee svijao nego na ravnici. Venekolikodana Clint nije vidio ni drveta, ni grma, zato su za vatru morali traiti suhu bizonovubalegu, koja je izvrsno gorjela. Clint je koristio svaku priliku da obie i razgleda malopodalje od logora i zato se uvijek rado laao posla, kad je trebalo sakupljati suhubalegu. Vie puta je vidio stado bizona, ali vrlo daleko, samo kao crnu prugu nahorizontu.Vrijeme je prolazilo brzo. Beskrajna prerija progutala je Clinta. inilo mu se da su ve

dvaput preli tih osamnaest stotina milja, koliko je, prema rijeima vodia, bilo dopolovine puta od Missou-rija do Santa Fea.


20/184

Jednog dana, dobra dva sata prije zalaska sunca, stigoe do gaza na rijeciCimmaron. Clint se spremao da neto popravi na kolima, kad se odjednom pred njimpojavi Dick Curtiss s pukom u ruci, smjekajui se znaajno, te je Clint odmahosjetio, bite kakvog doivljaja i skoio na noge kao da ga je neto podbolo.Mani pos'o. Grabi puku i hajd' sa mnom, ree izvia.

Sta se desilo? upita Clint.Bizoni. Ako pourimo, prviemo stii do njih . . . Ne, nemoj nositi vojniku puku,uzmi44svoju staru puku za bizone. Na, nabijena je! Hajd' sad!Nije babilo lako slijediti Dicka Curtissa. Iao je dugim brzim koracima, Clint u stopuza njim, te su zali u udol tako da vie nisu vidjeli logor. Clint je vegotovo bioisplazio jezik, umoran, zadihan, daui jedva je drao korak sa Dickom, kadodjednom uspori, a Clint odahne s olakanjem. Poplasili su nekoliko kunia i kojotakoji iezoe u travi.Sad Curtiss lee i pone puzati davi znak Clintu da i on to uradi.

Kad se prerijski lovaculja ka divljai, tu razgovora nema. Clint se nekoliko putamorao ugristi za jezik, da mu ne izmakne kakvo nepotrebno pitanje, i time ne rasrdilovca. On se iznenada naao u ovoj situaciji bez ikakve pripreme, a Curtiss je radiobrzo. Clint se nije previe pouzdavao u svoju streljaku vjetinu, a sad,ta je, tu je,mora pokuati.Curtiss prestane puzati i okrene se. Lice mu je bilo oznojeno.Ne dii tako glasno i ne ukaj toliko... Sad smo u lovu, a bizoni su od nas jedvapedeset metara udaljeni.Joj, pa neukam, proapta Clint sasvim klonuo.Mauka, zar ne ujekako pasu? Smiri dah! Bizoni nas jonisu nanjuili.Clint je imao i druge brige, a ne samo da smiri disanje. Ovom dobriini, graniaru,sve to bilo je obino! Clint nekoliko puta duboko udahne, inilo mu se dae pui.Svom snagom se borio da ne klone.

45


21/184

Curtiss ga dotae rukom i nastavi puzati. Clint je oprezno puzao za njim drei pukuodig-nutu od zemlje, a glavu ispod visine trave. Nije to bilo lako! Sad mu je veuspjelo da doe do daha. Lovac je puzao pred njim, vjeto se i neujno provlaiokroz travu kao zmija. Clint odjednom osjeti da se i on dobroulja, provue se i naerame uz rame sa Curtissom.

Pogledaj,apnu lovac razdvajajui travu rukama.Dovukli su se na blagu uzviicu. Clint je zaueno gledao pred sobom neki veliki lik,slian brdu crne vune. Zadrhtao je kao list, srce mu naglo udari, a onda se smiri. Tacrna gomila bio je ogromni bizon koji je tu stajao okrenut lijevim bokom prema njima ipodigao glavu. Sigurno ih je uo ili nanjuio.Niani iza pleke, proapta Curtiss. Mirno, pazi sad, tako!Clintu se taj tren otegao kao vjenost. Znao je da e pogoditiivotinju, a ta onda?Kao u snu uspravi se na koljena, napregne svu snagu, podie puku iuviCurtissovo Pali povue okida. Bum!estok trzaj baci ga na lea, puka mu is-padne iz ruku. U potsvijestiuo je neku buku, dolo rnu je da bjei, ali zauje lovcakako se glasno smije.

Uh, promaio sam! sav oajane Clint.Nisi, nisi, potapa ga Curtiss po ramenu. Bizon je potrao nekoliko koraka, a ondamuknuo i pruio se.Ovaj je bio zaostao, a krdo je, na nau sreu, otilo na drugu stranu. Zar ti nisi ranijepucao iz ove teke puke?46Ma jesam, ali sam zaboravio da je stegnem uz rame. Neu vie.Mladiu, dobro si se drao, opete Curtiss. I Kitu Carsonu bit e drago kad muispriam. Hajdemo da vidimo tog tvog prvog bizona!Clint ustane i vidje na udaljenosti od ezdeset metara bizona, kako lei. Ostalebizone vidio je otprilike na etvrt milje u hrpi, kako trkom odlaze. Clint potra dobizona sa pomijeanim osjeajem straha, radosti i alosti. Bizonove oi bile su ot-vorene i staklasto sjajne, jezik mu se opruio iz gubice, a iz rane mu curila krv. On gaobie sa svih strana i dobro ga pogleda. Na ogromnoj glavi imao je dva sjajna crnaroga. Ramena mu i prsa obrasla tamnom dlakom. I na prednjim nogama sve dopapaka bio je pun dlakavih uperaka. Bio je vei od najveeg vola iz njegovakaravana. Iz njega je izbijao divlji, sirov i neugodan vonj sasvim drugaiji od onog koddomaihivotinja. Clint je . stajao i netremice promatrao mrtvog bizona, dok gaiskusni Curtiss ne pozva na posao.Ej, sad moeposvetiti svoj novi no. Ogulitemo ga, ja u ponijeti u logor kou, a tikomad mesa. Veerasemo imati dobru peenku. Slina mi veide na usta.

Clint je morao isku

ati kako je te

ko guliti ko

u sa starog

ilavog bizona. No, njihdvojica za-vrie nekako taj posao joprije zalaska sunca. Uprtili su svaki svoj teret,pa se preko breuljka kraim putem ravno uputie ka logoru. Clint je nosio obadvijepuke i dobru komadinu mesa. a Curtiss je stenjao pod teretom ko e. Kad su stigli, ulogoru ih doekae glasnim povicima. Jonisu ni spustili svoj teret, veje koguljenom bizonu potr-47


22/184

alo nekoliko vozara da to prije uhvate komad peenke. Bili su i te kako gladni.Ourtiss baci kou na zemlju: Vraki teret! . Oko njih se skupili vozari, meu njima iJim Belmet, pa skoro svi u jedan glas: Ma nemojte! Clint ga je ubio?Gotovo da ne verujem, uzviknu Jim Belmet. Vjerovali ili ne, Clint ga je ubio. Ja

sam samo ogulio kou, ree Curtiss.


23/184

I to ga je ubio majstorski, doda joCurtiss. Vidi vraga, podrugljivoe jedan vozar,Irac, jouvijek ne vjerujui.Dick, znamo mi da vi uvijek pravite ale,opete jedan.Bezale! Clint je opalio svoju puku i skinuo bizona, al' je i on tresnuo na lea. Jel'

deko?Jesam, smijui se odgovori Clint, pa vie kao za sebe, nisam dobro stegao pukuuz rame. Ha, ha, ha, glasno se nasmijae vozara. Zbilja si ti ubio bizona? upitaJim Belmetsina.Jesam, oe!Curtiss uze svoju puku od Clinta i ree: Belmet, odsad e Clint nositi nadimak 'Buff,poteno ga je zaradio na svom prvom buffalo bizonu, zar ne?Tako Clint dobi svoj nadimak, pod kojim se kasnije prouo na preriji i diljem granice.A sad se ja pozivam na veeru k vama, Curtisse Jimu Belmetu.

E, to mi je drago, srdano odvrati Belmet.48Pa, dobro, Buff, kad je tako, slijedei putu ja s tobom u lov, na kraju dodade jedanstari vozaraljivina.Kako se karavan polako kretao uzbrdo, pred njima se poee pokazivati planine unejasnim obrisima, kao oblaci na horizontu. Viali su sve vie jelena koji su ili umalimoporima i ponaali se sasvim pitomo. Izmicali su se na prilinu daljinu, a ondastali i gledali na kola. Clint je uoio kako uspravno dre ui. Vidio je nekoliko veihopora, a jednom, kad su savijali uz okuku rijeke Colorado, ukazao mu se prizor kojinee nikada zaboraviti. Oko dvije stotine jelena istralo je u oporu iz udola i zastalo.Kao jaganjci, primijeti neki stari vozar. Ne bih nikad pucao u njih, jedimo kad bihumirao od gladi.I Clint je mislio tako. Pade mu na pamet da jonikad nije uo ovako govoriti kad jebila rijeo bizonima. Clintu se to najprije uiniudno, ali kao sam za sebe, on zakljuida bizona ima mnogo, jako mnogo, pa ljudi za njih ne mare toliko. Pitao se hoe li touvijek biti tako.Dan za danom karavan se teko vukao. Dani su bili kratki i sporo se napredovalo. Paipak, mdlje su se redale jedna za drugom, jedan je logor uglavnom nalikovao nadrugi, a tih logora bilo je bezbroj. Svako mjesto za logor imalo je svoj naziv, ali ihClint nije pamtio. U pameti su mu ostala samo ona mjesta gdje je neto osobito vidioili doivio.

Prerija je izgledala beskrajna i Clintu se

inilo da prelaze cijeli svijet. I mada jenjegovo oko neprestano gledalo tu, sad ravnu, sad valovitu pre-4 Karavani se bore


24/184

49riju, a onda dugi, dugi uspon u beskraj, vjeito siv i pust, njegova utila nisu otupjela.Znao je da je na prerijiivjelo na milijune bizona i jelena, vukova i antilopa, a joviemalih sitnijih,ivotinja. Prerija je bila dom, veliki dom za divlja nomadska plemena,koja su tu ivjela. I kad se osvrtao unazad i gledao niz nagib u purpurnu sumaglicu,ak ,do pedeset milja, srce bi mu se uzbudilo. Tamo negdje daleko bio je grobnjegove majke. Nije nikada ni naas to zaboravio. Ali i ta daljina i sam dogaaj,

nesretni udes majine smrti,inili su mu se dalekim, jako dalekim.Jedne veeri, kad okasnie sa logorom, Dick Curtiss ree Clintu: uj, Buff, ako sutrabude vedro, vidjet eoko podne planine Rocky Moun-tains.Cijelo dopodne sutradan bilo je lijepo i vedro, a Clint je poku avao svojim otrimokom probuiti zid sumaglice, koji je visio nad horizontom. Oko podne poee seukazivati nejasni obrisi, koji su bivali sve tamniji i sve vii. Postepeno dobie svoj lik.Vrhovi planina doticali su oblake! Clinta obuze neko neodreenouvstvo. Opazio jena vrhovima planina bjelinu. Pa vrhovi su pod snijegom! Sad, kad bi bar ti konji ivolovi ili bre! Clinta uhvati elja da poleti kao ptica, da vidi ove planine jasno i dauiva!Pribliavali su se sporo, pa se promjene u izgledu planina skoro nisu ni opaale. Clintse ve,umorio od gledanja i enje. Prerija je bila divna, ali tek ove planine! Kako biih nazvao?Treeg dana izila su kola na greben lanca uz koji su se penjali cijelo dopodne, te jeClint prekoutosive doline gledao na veliki masiv razvoda i.50tad prvi put stvarno vidio svu velianstvenost planina Rocky Mountains. Crni masivdizao se do bijelih vrhova koji su parali nebo. Planina za planinom, vrh za vrhomredali su se i prelazili u purpurnu tamu k sjeveru. Na junoj strani zakrivao mu jepogled usamljen iirok masiv sa strmim stranama. Negdje izmeu tog masiva iplanina bio je prijelaz kojim je karavan morao proi. Izgledalo je nemogue. Clint je

pogledom pratio

utu cestu, koja je vodila na ni

e, a zatim svijala u podnoje. Tko jebio taj, koji je prvi proara ovuda? Iz prianja je zakljuio i znao, da je to najprije bila


25/184

bi-zonska staza, a onda indijanski put, zatim su tuda prolazili istraivai, pa traperi,pa kopai zlata, a sad, eto, vozari sa svojim karavanom. I on je s njima, vozar! Hrabrisu bili ti bijelci koji su prvi nogom zagazili na ovaj put. Clint nije mogao u svojoj glavipredstaviti jasnu sliku duha i veliine tih ljudi.Sunce je zalo, planine se izgubile u tami i te veeri oni se ulogorie u njihovu

podnoju. Naokolo je bilouto, golo stijenje sa neto drvea ibu-nja. Zrak je biohladan, s planine je puhao vjetar, pa je Clintu bilo prijatno uz vatru.Slijedeeg dana vozili su uzbrdo, zaofcretali izmeu visova, ^unce je o podne dobroprigrijalo.Trebalo im jeetiri dana da prijeu preko prijelaza i stignu u Novi Meksiko. Na tomdijelu vonje za Clinta je bio najzanimljiviji trenutak kad je svojim kolima prelazionajviu toku prijelaza. Bilo je to, zapravo, i jedino to je upamtio sa toga dijela puta.Kad su opet stigli na otvorenu visoravan, mogao je ponovo vidjeti svu ljepotukrevitosti i

51

divljine i uivati u tome. Konano je karavan poslije ove duge i teke vonje stigao uFort Union, malu ali vanu stanicu. Bila je glavna otpremna toka za cijeli NoviMeksiko. U tvravici se nalazila posada odetiri eskadrona konjanika pod za-povjednitvom majora Greera.Ovdje se Dick Curtiss oprostio i rastao sa Clintom.Dragi moj, Buff, sad u ja u planine cijelu zimu na traperskd posao, postavljatuzamke za divlja. Mislim i nadam se da emo se negdje sresti na Staroj cesti uproljee.Zbogom i mnogo sree! pozdravi ga Clint. Volio bih kad bih mogao poi s vama.

Bite i to kad budestariji. I ja bih to volio. Ovdje na zapadu ljudi se rastanu, ali seuvijek ponovo ne sastanu, na alost... Clinte! Kad ti doe prilika da uhvatina niannekog crvenokoca, Sjeti se Dioka Curtissa.U Fort Unionu istovarili su pola tereta i olakali kola za dalje putovanje. Od ovetvravice put je krivudao pored rijeke Colins. Bila je to prva planinska rijeka koju jeClint vidio. Bistra i duboka, a od jednog vozara je uo da u toj rijeci ima mnogopastrva. Nije imao prilike da se uvjeri, jer ,su vozili brzo, a vojnici iz pratnje bili su naoprezu. Uskoro su trebali naii na prolaz zvani Apaki prolaz, koji je bio najopasnijatoka .cijelog ovog dijela puta. Mnogo puta su Indijanci ovdje napravili pokolj nadkaravanima.Clint nije elio da i on to doivi. Od same pomisli na indijanski napad jeila mu se

koa, no istovremeno ga je neto kao podbadalo, izazivalo.52Bio je svjestan ta dva osjeaja u sebi, razliita i suprotna.Nije mogao izdrati a da ne vidi ta lei pred njima. Karavan je stao na stanovitojdaljini od tog Apakog prolaza, te su izviai izjahali naprijed da izvide teren. Clint jevidio vrlo uzak klanac izmeu dvije ute stijene, kud je prolazila i rijeka i cesta.ovjek nije morao biti osobito bistar, pa da odmah ne shvati da je to savreno mjestoza postavljanje zasjede i kao takvo vrlo opasno za karavane. Strmi nagibi sa stranebili su kreviti i obraslikaljem, te su se s obje strane mogle sakriti i povee grupeIndijanaca zajedno s konjima.Jedan vozar, koji je od ranije poznavao ovaj prolaz, priao je drugovima, a Clint se

prikljuio da uje.


26/184

Prije neto vie od godinu dama upao sam ovdje u kau, ree i pokaza brazgotinena glavi i ruci. Bio je to velik karavan, oko stotinu kola, imao je i desetak starih,oprobanih boraca. Putem smo se nekako razbili na dva dijela i prvi dio, u kom sam ija bio, ue ranije u klanac. Indijanci su nas pustili da potpuno uemo u tjesnac, paodozgo osuli paljbu po nama. Oni iza nas uli su paljbu i dojurie u pomo. Indijanci,

to su bili Apai, najgori crvenokoci koje znam, napali su samo s jedne, s desnestrane, a konje ostavili tamo, iza onog visa. Nisu primijetili nae koji su jurili u pomo,jer ih je zagluilo njihovo vlastito urlikanje i .paljba pa kad su im nai zali sa strane iizvrili napad uz divlje urlike uzee bjeati k svojim konji-rna. Ubili smo ih dvadeset isedam i sve ranjene dotukli. Mi smo imali devet mrtvih i dosta ranjenih; me u ovimasam i ja bio. Poginulo bi nas vie53

da nismo u tren skoili pod kola. Odbili bismo mi njih i sami, ali... Od tog napadanijedan karavan nije proao ovuda bez vojnike pratnje.Pa tako i treba, dobaci jedan vozar.Al, meni je rekao Kit Carson, opet e jedan, kakoe jednog dana neki karavan dokraja zaglaviti... Nije ono bio zadnji pokolj u ovom prolazu.Uto se izviai vratie. Nije bilo nikakve opasnosti i karavan je mogao krenuti. Olint

se sav pretvorio u oko. Apaki prolaz bio je muan, vodio je kroz stijenje, taman,ukast i turoban. Plitka rijeka brzala je svojim koritom. Dobar dio puta prolaz je i aokoritom rijeke. Clint je u mati proivljavao .pokolj o kom je sluao, a kad izaoe naotvoreno, odjednom mu laknu.Nakon ovog prolaza cesta je vodila preko lijepih nagiba obraslih zelenom, gotovosivkasto-srebrnastom travom, zatim k usamljenim cedrovima, a onda ka gustoj umiborova i na kraju do tamnozelene borovine. Na istinama su pretravale srne iantilope. Tu i tamo pomaljale se ogromne stijene. Na svim nagibima viala se jatadivljih purana, koji nisu ni opaali karavanto je prolazio. U visini je puhao vjetar, agavranovi kao da su se igrali: okretali su se u vjetar i.leb-djeli ra irenih krila.Dani su brzo prolazili jedan za drugim. Ovi prekrasni predjeli dojmili su se Clinta vienego purpurna ravnica. Novi Meksiko pokazivao se veinom samo u crnoj i bijelojboji, a trava koja je iz daljine izgledala bijela, bila je, u stvari, siva, te tako doe doizraaja ta bijelina i tam-nozelena boja poumljenih brda i grebena. Bio je54to divlji i mirisan kraj. Miris cedrova, borova i kadulje bio je Clintu nov i opijao ga.Gladni vrh blizu Las Vegasa dojmio se Clinta jovie nego i prvi pogled na planineRocky Mountains. Bio je to osamljen zeleni vis, odozgo ravno zasjeen, sa strmimstjenovitim padinama na kojima se tu i tamo vidjelo nekoliko cedrova. Clint upitanekog starog vozara, zato se taj vis tako zove.Zanimljiva je to pria, odvrati vozar i mislim da je istinita.

Davno je to bilo, mo

da prije dvjesto godina, tamo su se neki

panjolci borili protivIndijanaca. Nisam siguran, ali mislim da su to bili Apai.panjolci su zaposjeli ovaj


27/184

vis, uspeli se na njega i odanle pucali. Uza se su imali neto hrane i vode i takoekali da im pomodoe. Pomonije stigla. Indijanci su opkolili vis iekali.panjolcima je nestalo hrane i vode, te su izginuli od gladi iei. Zato se vis i zoveGladni vrh.panjolci? Oni su, naravno, bijelci? Clinte zamiljeno. Izgleda, bijelci vedugo

plaaju krvavu cijenu za ovaj Zapad.Tako je, moj Buff! Ja ti, kao stari ovjek sa prerije kaem: bijelci jonisu ni poeliplaati onoto moraju platiti.Las Vegas je bio opasan, neugodan i opak grad, tako da stari Belmet nije pu taoClinta po gradu ni danju, a kamoli nou. Izmeu Las Vegasa i Santa Fea leale sudvije stanice, San Jose i Barrel Springs. panjolska atmosfera iarolikost u SantaFeu godila je Clintu, te je uivao u prilinoj mirnoi ovog starog grada. Ovdje su is-55

r"-~-^ ****mm^^^eum^^M"*!ww^"'n"p^(B ltovarili robu i s praznim kolima uzili nekoliko milja uz rijeku, gdje je bilo dosta hraneza stoku, te ostali da logoruju cijelu zimu.Ovdjeemo ostatiest mjeseci i vie, ree Jim Belmet. Poslaemo imatinapretek, ali me zabrinjava kako emo s tvojom kolom, Clinte.Ponio sam netokolskih knjiga, oe, pau ja po njima uiti. Ako negdje zapnem, ti

e

mi pomo

i, zar ne?Od slabeu ti ja pomoi biti. Moda e se nai netko u naoj grupi, da ti togodpokae.A hoemo li kad poi u lov? znatieljnoe Clint.Jokako! Pitao sam nekog trapera u gradu. Duove rijeke ima bizona i divljihpurana, a u brdima medvjeda, risova i jelena. Bilo kako bilo, mesa nam ne euzmanjkati.Vidio sam dosta Indijanaca u gradu, pade Clintu na pamet.Nita zato. U tvravici jeest eskadrona konjanika. Oni krstare posvuda naokolo inema opasnosti. Osim toga, uo sam da se ovi Indijanci stalno motaju ovuda, ali nediraju nikoga.

to se mene tie, ja nikad ne bih vjerovao Indijancima.Da, da, zavri Jim Belmet razgovor.Tog dana je mnogo Indijanaca dolo u logor. Ponaali su se prijateljski. Voakaravana, kapetan Couch, naredio je svima da budu ljubazni s njima i da ih ponudejelom. Clinta su ovi Apai i odbijali i privlaili. No Komane nee on nikada podnositi,ma kako se oni prijateljski ponaali.565.Svatko je sebi mogao napraviti stan za zimu po volji. Neki su vozari rije ili da stanujuu kolima, drugi su razapeliatore, a nekolicina odlui da podigne brvnare, jer je umabila blizu i grae do mile volje. Clint i njegov otac odluie da sagrade brvnaru.


28/184

Njih dvojica nisu imali nikakvog iskustva u izgradnji ovakvih zgrada, te su moralisluati podrugljive i zajedljiveale svojih susjeda, koji su im tu i tamo neto pokazali ipouili ih.Buff, kakvu ti to talu die? zadirkivao je Clinta neki stari vozar koji ga je, inae,dobro znao i volio.

tala? To je brvnara! Divota! Al* to nije ni za krave!Hej Belmet, ti si sigurno tesar po zanatu! opet e neki.Dobro da se grede ne znaju smijati! doda trei sve u ali.Belmet se nije ljutio, pa e potiho Clintu:Reci neto ovim lupeima!Olint spremno nadoveza: A vi mislite ostati vozari dovijeka? Zar neete jednom kaopioniri na svoju zemlju i u svoju kuu?Mauje, dobro Buff kae, ree jedan opet.E, sad znaj, zato mi i uimo graditi kuu.57

Poetkom listopada bilo je lijepo vrijeme. Dani sunaani i topli, noi hladne, u zoru jepomalotipalo i popodne ponekad bilo malo magle. Lie topole poprimilo jezlatnoutu boju, mjestimineute mrlje na brdima pokazivale su da je poela jesen.U udolima i dolinama pomaljale se crvena i bronzana boja.Clint bi rado poao u lov, ali nije htio prije no to brvnara bude gotova.Jedno popodne oko tri sata pojavi se pred Belmetovom brvnarom neki stranac. Bio je

ozno en i u urbi, ali nije izgledao dopadljivo.Mogu li ovdje dobiti kakva konja, tipita,Mislim da moete, i to jeftino, odgovori Belmet.Sluajno je u tom trenu prolazio kapetan Gouch sa jojednimovjekom kojega jeGlini znao samo iz vienja. Oni su, moda, ili za tim strancem. Bili su jakoznatieljni.ta hoe tajovjek? Couch upita Belmeta.Htio bi kupiti konja.Couch otro pogleda stranca: Kako se zovete'Miller, Hank Miller.Odakle ste?Iz Santa Fea.Zato niste tamo kupili konja? opete Couch nepovjerljivim glasom.


29/184

Nisam imao vremena, nervozno odgovori stranac.Znai, neprilike?Tako neto, odvrati stranac.A zbogega?58

Kartao sam se, pa su me napali da varam u igri.A to nije bila dstina, zar ne?Nije. Rekao sam onim mangupima da lau.Da? Ata je dalje bilo?Napala su sva trojica i joneki sa strane, pa sam potegao revolver.Ranili ste nekoga?Ne znam. Odmah sam pobjegao iz grada. Nisam se ni osvrtao... A ta vi hoete odmene? Nemam vremena da ga gubim s vama. Hou konja i sedlo. Platitu. Vebihga nabavio da me niste zadravali. Do vraga, tko ste vi uope?Couch izvue revolver.Ruke uvis, brzo!

Stranac, koji ree da se zove Miller, problijedi i die ruke.Belmet, oduzmite gospodinu Mileru pucaljke, odsjeno ree Couch. Kako vidimima dvije.Clintov otac oduzme strancu oba revolvera, a i noiza pojasa.Sandersone, ostanite ovdje sa Belmetom i pazite na ovog ovjeka! Nemojte da vampobjegne! Ja idem u Santa Fe, da vidim ta je to bilo!Couch skoi u sedlo i odjae.im je nestao iz vida, Miller se istrgne Sandersonu izruke, udarcemake po glavi obori Belmeta i stane bjeati. Br/i i spretni Clint, koji jetakoer tu bio i pazio podmetne mu nogu. Miller se saplete i padne. Srditi, Sandersoni Belmet skoe na njega, zgrabe gavrsto, veu mu ruke i potom ga zaveu uz kotaod kola.Miller je stenjao: Kakav je to nain ovako postupati s ovjekom koji vam nita nijeuinio!

Pa rekao sam vam da sam potenovjek, ali se bojim onih lupea. Datu vam stodolara, pustite me!Jezik za zube, jer 6u te tresnuti po glavi, Ijutito mu dobaci Belmet opipavajui svojuopeklinu na bradi.Uto se vratio Couch saerifom i dvojicom pomonika iz Santa Fea.O, bavas traimo,erife Milleru. U gradu lei jedan ubijen i jedan ranjenovjek,kojie prepoznati ubojicu. Viete s nama. Odveite ga!erif s pomonicima povede Millera vezanog na konopcu kao neku ivotinju, aBelmet i San-derson osedlae konje i otkasae za njima u grad.Nisu samo oni bili znatieljni, pooe i drugi. Clint je ostao. Znao je da je taj ovjekneki okorjeli lopov, a ipak mu ga bi ao. Vratio se k poslu i radio sve do veeri, aonda sjede da gleda zalaz sunca. Uvijek je to volio. Tog dana su rastrgani oblaci nazapadu zakrivali sunce na zalasku, a sjajne suneve zrake kroz vedrinu meuoblacima mjestimino su obasjavale dolinu koja se prelijevala u purpurnoj boji.

Skoro u mrak vratio se Jim Belmet. Na licu mu nije bilo uobi

ajenog smije

ka. Pri

eClintu.


30/184

Evo i nas!Sve je .spremljeno, oe, samo da zakuhamo veeru!ao mi je to sam zakasnio. Ti si sigurno gladan. Ja nisam. Muno mi je nekafco.Ata se desilo, oe?U gradu su ljudi odmah objesili onog ovjeka. Sve sam vidio i drago mi je to ti nisi

bio tamo. Objesili? A zato?60Varao je na kartama. Lupe. Ubio jednogovjeka, a jednog ranio. Tono suustanovili tko je bio. Jodok su ga ispitivali, navalila je razjarena masa, zgrabila ga,za tren oka su ga objesili nasred trga. Eno ga, jovisi na drvetu!Glint je mogao zamisliti sliku, koju je otac opisao. Umalo da ne ree: Ata smo,uope, i dolazili na taj Zapad! No, savladao se i utio. To ionako nije bilo njegovoiskreno miljenje vetrenutna posljedica neugodnog dogaajato mu ga je ispriaootac. I pored svih tegoba,ak i pored potresne majine smrti, Clint ne bi mogao reida je ikad osjetio odbojnost prema tim divljim predjelima na granici. Naprotiv, unjegovoj dui, kao pod nekim tajnim podsticajem, rasla je ljubav prema tom

slobodnom i divljem ivotu kojim je sadaivio.Nakon nekoliko dana uselie Clint i stari Belmet u svoju brvnaru. Unijeli su u nju svesvoje stvari. Zavist njihovih susjeda upravo im je sad godila. Bude li zima redovita,potrajate jomjesec dana do prvog snijega, a moda jodulje do prve studeni.Danima je vedolinom i okolnim breuljcima odjekivala jeka puanih hitaca. Vozarisu lovili da spreme mesa za zimu. Kad su Clint i njegov otac krenuli u lov, morali suizai podalje, jer je divljau blizini vebila poplaena, rastjerana i poubijana. Bizoni ijeleni su nestali. U stvari, bizoni su preli dalje, u nie doline, a lovcima je bilozabranjeno da se udaljuju tako daleko od logora.Potroio je Clint dosta municije prije noto je ubio prvu zvjerku. Pogled na velikogplavka-61

rLstog jelena, njegove uspravne dugake ui i bijeli rep uvijek bi Clinta toliko ushitili ismeli da su mu ruke drhtale i prosto nije mogao nianiti. Ali on nije poputao. Lovcisu mu se podsmjehivali i govorili: Uzmi ti bolje svoju teku puku za bi-vole, Clinte!Doe dan te on pogodi krasnog smdaa. Uh,to je skoio, propeo se i potom paozarivi rogove u zemlju!

Lov ina divlje purane jako je privlaio Clinta. Ni sam nije znao zato; valjda zato to jeod svakog drugog lova bio tei, ali i pomalo aljiv, osim toga, puranovo meso bilo jeizvrsno i bolje od svakog drugog. Olintov otac je lovakom pukom skinuo nekolikopurana i oni su vepar puta probali tenu peenu puretinu, pa i samo to bi bio vedovoljan razlog za Clinta. Puranove batake okrstio je on bubnjarskim palicama.Peene batake i prsa jako je volio i slasno jeo. ak je i otvoreno govorio da ih se nemoe najesti.No, pogoditi zrnom divljeg purana u trku bila je i te kakva vjetina! Clint je od nekogauo da je lov na divlje purane pukom samarom samo lov za lonac, a ne sport. Htiose pokazati pravim lovcem i loviti svojom vojnikom pukom. Kupio je dosta metaka.Podalje uz nagib i visoko na strmini iznad logora naao je Clint divlje purane. U tompredjelu nije viao jelene. Ovaj teren nije bio previe daleko od logora, tako da mu


31/184

kapetan Couch i njegov otac dopustie da tu lovi, ali nije smio prijei preko grebena.Zbog priline strmine teko se bilo popeti do tog terena.62Veu ranu zoru popeo bi se Clint do svog lovita. Pod nogama bi mu pucketalasmrznuta trava, a iz usta na hladnom zraku puila mu se para. Pronaao je poiru -

travnatu zaravan na kojoj se nalazilo nekoliko grupica borova, te orahovog drvea.Te godine, a to se esto ne deava, obilno su rodili orasi i sad vepoeli padati sdrveta. Purani su ih voljeli i lakomo jeli. Dva do tri vea jataesto su dolazila na tuzaravan radi oraha. Clint je znao da ih moe tamo zatei rano ujutro. Pucao je u njih,ni sam nije znao vekoliko puta, ali nijednom puranu nije ni pero skinuo. Purani nisumarili za njegovo pucanje, dolazili su stalno, po emu se vidjelo da im jako prijajuslatki orasi.Clinta je prilino jailo saznanje da nita ne zna o lovu na divlje purane. Savjetovalisu mu svata. Jedan mu reeee: Nai im leglo. Drugi: Uhvati ih na vodi kad piju.Trei: Nauiur-likati kao puran. Uzmiuplju kost i napravi svi-ralu zaurlik, pa ihdozivaj. Puranie pravo na tebe, a ti ih skidaj. Clintov otac se na to sve smijao, pa

e: Uzmi moju lovaku puku i samu za jelene, pa lovi. Tekoezrnom pogoditipticu.Clint je pokuavao sve osim ovog zadnjeg. Banije htio da purane gaa lovakompukom, vevojnikom. Upoznavi bolje te lukave i hitre ivotinje, sve im se viedivio. Purani bi ga nadaleko opazili ili osjetili, i to uvijek van pu anog dometa.Najmanje jato sastojalo se od oko petnaest ovih lukavih deronja. Bili su to ogromnipurani, prekrasna divlja, kakvu jonije vidio. Veina ih je bila tamnije boje, sapurpurnim perjem na grudima, dugom bradicom, malom lukavom crvenom glavom,sa zadnje strane mrkom i63

rposutom smeim piknjama. Osobito njihov lepezasti crvenobijeli rep upravo jesvojom ljepotom zanosio Clinta. Nekoliko ih je bilo vie bronzane boje, a jedan seisticao svojom neobinom velianom, bio je vie bjelkaste nego bronzane boje.Mnogo puta se Clint privukao ovom jatu ina domet puke i kad ih je primijetio, puranisu vebili u bijegu. Pucao je Clint i trao i opet pucao i trao, ali badava!Drugo jato bilo je vee. Skoro same enke i mladi do godinu dana. U treem jatu biloih je sigurno stotinjak, sve sami mladi.Jednog dana uspije Clintu opaliti u ovo tree jato i ubiti mladog deronju tekog oko

petnaest funti. Veselo i ponosno donio ga je u logor. Pokazao ga ocu i najbli imsusjedima, zatim ga ourio, oistio i objesio pod strehu da se smrzne. Kad ujutro?!Purana nema!Odnio ga maak, otace, a moda i kojot.Nije to kradljivac setiri noge ljutio se Clint. Vidi ovamo, te pokaza na ljudsketragove na mekom tlu. To nije ni moj ni tvoj trag, oe!avo da ga nosi, ree stari Belmeteui se po glavi. Nasmijao bi se, ali se bojaoda jovie ne rasrdi Clinta.Naiu ja vetog maka! I tu poe Clint prvi put da se vjeba u traganju postopama. Nije bamogo uspio. Slijedio je tragove do nekog atora. Vjerovao je damu je puran ovdje nestao, ali ga nije dobio natrag.Slijedeeg dana ubije Clint jojednog purana iz istog jata. Dobar komad mesa ispeklisu za veeru, Clint se najeo do grla da se naplati za onog


32/184

64to su im ga ukrali juer. Ostatak objesi i vee tako da mu ga nisu mogli ukrasti.Sad je veprilino nauio trikove kako da iznenadi purane i nekoliko puta je donio pojednog iz lova. Zatim ubije krasnu puru iz drugog jata. Ambiciozan i odluan,napregne Clint svu svoju snagu i lukavost da ulovi jednog od onih velikihderonja iz

prvog jata.Nekoliko dana je pokuavao, ali uzalud. Vese i postidio pred samim sobom, a preddrugima da se i ne govori. Konano mu uspije da im se pri-krade na povoljnu daljinu,ali ovaj put promai. Sam za sebe je svoju elju okrstio puranskom groznicom. Noslijedeeg dana pucao je i ranio jednog velikog, gotovo ogromnogderonju. Ostali suse strano uzbunili i odletjeli. Ovaj pogoeni poe da se trza, brzo klopara krilima ipravi veliku galamu. Clint spusti puku i pojuri da zgrabi toudovite koje se trzalo iprevrtalo. Kad ga htjede uhvatiti, puran ga opali krilom da je gotovo pao. Na njegovorazoaranje iuenjederonja se die i potra. Clint udari za njim. Trao je brzo, alije puran bio bri. Krajnjim naporom Clint ga stigne i uhvati, ali mu u rukama ostasamo perje. Puran se istrgao i pobjegao. Clint ga je gonio, dok mu dua nije ispala na

jezik, te klone i prui se na zemlju.Silazei u logor bio je tuan, ali sad vemudriji lovac, pa je rijeio da primijeni drugutaktiku.Slijedeeg jutra odlui da pazi i najprije proui kako se purani ponaaju ita rade.Jutro je bilo mirno. Sjedei sakriven na drvetu,uo je itanje tekih krila, a ondatupe udarce kako su5 Karavani se bore65

rpurani slijetali na zemlju. To se ponovilo. Znao je da to purani dolaze iz svogskrovita. Sad,tae purani uraditi prije: poi na vodu ili jesti? Clint je mislio, valjdae najprije na hranu.ekao je, pazio, napregnuto sluao. Proe vedosta vremena i Clint se poboja damu je plan propao. Zgrene noge ga vezaboljee i on htjede sii i razgibati se.Odjednom jeuo neko gre-banje. Znao je taj zvuk. Krivei vrat, zurio je kroz kronjui opaziistavo jato purana na nekih pedesetak metara. Clint se toliko oduevio izanio da je gotovo tresnuo s drveta. Ali se savlada. Divota! Tu pred njim, njemu predsamim nosom trijebili su se purani i jeli. Jedan od njih stalno je pridizao glavu i gledaonaokolo. Izgledali su jako divlji, kao veliki nojevi. Tog trena ni purani nisu osjetili da im

Clint uzima mjeru. On je veranije stavio u puku ralje drei je pred sobom, te jenije morao namjetati i ukati, ve samo nianiti. Srce mu je tuklo dokje nianio purana kojega je najbolje vidio kroz lie. Taj je bio debeo kao bure.Ovaj put neu promaiti, pomisli Clint. Noderonja nije stajao mirno na mjestu idok ga je pratio nianom, izae mu na muicu drugi, jovei, koji je priao joblie.Aha, jobolje, mislio je Clint i oi mu skoro iskoie.Ovaj jederonja, izgleda, bio dostojanstveni voa jata. Perje mu je bilo krasne, bijeloproarane bronzane boje. Clintu doe da klikne od veselja, ali je najprije trebalopucati. Sputajui malko prednji kraj cijevi, zapne njome o granicu. Veliki puran setre. Clint je jasno vidio pura-novo malo crno oko. Znao je da ga je puran primijetio alikasno, te potee okida.Pucanj je odjeknuo. Nastade strahovito lupanje i mlataranje krilima. Clint nije mogaovidjeti od dima. Pijukanje i puoketanje granica je prestalo. Clint se sruio s drveta.


33/184

Pred njim je leao ogromni bjelobronzanideronja s rairenim repom. Trzao se i jomalko batrgao.Ovaj put krv i smrt ivotinje ne izazva u Olintu nikakvo aljenje. Vie je bio zluradnego ponosan. A, ti si taj skaka? Hm, da vidimta e otac sad rei! I kad htjededignuti tu ogromnu pticu, prilino1 se iznenadi. Morao ju je obuhvatiti s obadvije ruke,

pa i tako nije bilo lako.Znojio se na pasja kola dok je vukao purana po travi i dovukao ga u logor. I kad ga jepoloio na zemlju pred oca i druge, likovao je ovaj put i osvetio im se za sva njihovapodrugivanja.Moda bi bilo bolje da ga odsada zovemo puranom! ree neki vozar.Vijest da su se na istonoj granici pojavili Indijanci Kiove, prekinula je Clintov lov.Pa i Ebog nastupa otre zime ne bi mogao vie loviti. Osim toga, morao je napustitisvoju misao ielju da odjae u Taos i posjeti Kita Carsona i vidi uveni Maxwelovran. Satima je sjedio kraj knjige. Malo-pomalo preuzeo je sav kuni posao, jerje otac zajedno s drugim vozarima sveee odlazio u Santa Fe i traio zabave pokrmama. Belmet, dodue, nije bio ni pijanac niti karta, ali je stalno osjeao gubitak

svoje druice, Clintove majke, te ga je titila bol i ubijala jednolinost logora. Zato jeodlazio u grad. Clinta je to muilo, ali su mu dani prolazili brzo. Hranio je stoku, sje-kao i dovlaio drva, loio vatru i radio mnoge poslove.6?


34/184

Kad je dolo proljee i ceste se osuile, sklopio je kapetan Couch i njegovi ljudiugovor s firmom Auli & Co. za prijevoz koe i krzna, dok su vozari bili zaposlenipakovanjem robe i motanjem koa u bale, to nije bio lak posao, stigao je iz Taosakaravan od sedamdeset ljudi, veinom starih iskusnih graniara. Ova dva karavanaspojila su se za opasno putovanje prema istoku. Takav veliki karavan skoro da se i

nije morao bojati prepada.Zadnjeg dana mjeseca svibnja krenuo je taj veliki karavan iz Santa Fea. Ispoetka jenapredovao polagano, jer su tedjeli volove za tei dio puta.Preli su rijeku Pecai ulogorili se u Mori, na rancu nekog pukovnika Vraina, jednogod najstarijih ivih graniara u tom kraju. On je doao na Zapad jo1819. godine, te-godinama proivio tu kao lovac i traper, borio se u ratu protiv Nava-josa 1823, zavrijeme zaposjedanja Texasa dobio je in majora, kasnije u Amerikoj invaziji dobiojein pukovnika, konano se potom povukao iz vojske i ivio stalno na svom rancu.Clint je upoznao starog graniara, koji mu je nalikovao na nekog plantaera s Juga.Vonja do Foprt Uniona protekla je bez smetnji i bez osobitih dogaaja. Dani su bilihladni, ponekad s vjetrom i oblacima praine. Clintu se to nije svialo. U Fort

Unionu zatekli su dravni karavan, koji se spremao za put prema istoku, u FortLeavenworth. Kapetan Couch je odluio da prieka na ovaj karavan, pa se takoClintu pruila mogunost da za etiri slobodna dana vidi i upozna ivot u tomgraninom naselju. Jednom je68

vidio i vie negoto je trebalo, naime sluajno se zatekao i gledao dva ovjeka kakose bore na noeve. U Fort Unionu bio je spreman itav eskadron konjanika da pratiovaj neobino veliki karavan. Vozari su ovaj put bili veoma raspoloeni, jer se nisumorali bojati Indijanaca na putu.Kola su opet zala u preriju i Clint je opet danima gledao preko prerije u beskraj svedo horizonta. Sjeao se i prepoznavao logore i mnoge znakove putem kojim je laniproao.Kad su stigli u Coucil Gr ove, odvojio se dravni karavan i otiao dalje u Fort Leaven-worth, a preostali dio nastavio je put u Westport Landing. Tako Clint nije mogao proipored majina groba. Ali u srazmjeru s ogromnim daljinama na preuji, to mjesto nijebilo tako daleko od puta kojim je Clint sada putovao, tako da je qn tih par dana biovrlo sjetan i tuan.U Westportu je Coughov karavan istovario teret i ulogorio se na obali rijeke Missouriradi odmora i hranjenja stoke. Ovakvi odmori morali su se davati, jer je stalnoteglenje tjednima jako umaralo i iscrpljivalo stoku.

Jednog dana je Clint ba

pecao na rje

ici koja se uliva u Missouri, kad mu pri

e nekidjeak otprilike njegove dobi i ree mu da se i njegov ujak prikljuio karavanu i da ega uzeti sa sobom. Djeak se tome jako veselio. Clint je mrzovoljno pogledao ovogcrvenokosog pjegavog djeaka, koji je imao posve krivu predstavu o putovanjukaravanom. Za Clinta je to bilo daleko od svake ale ili izleta.Ja se zovem Tom Sidel, prijazno e djeak. Znam tko si ti. Ti si Clint Belmet.

Zdravo! A tko ti je to rekao? odvrati Clint izvlaei udicu. Istovremeno se nije dalo ipecati i razgovarati.Tvoj otac. On poznaje mog ujaka i drago mu je to emo i mi putovati s vama. Irekao mi je da emo nas dvojica postati dobri drugovi.


35/184

Tom ree ovo skromno, vie bojaljivo i s nekom nadom, tako da se Clint maloudobrovoljio. Pa ja nemam nita protiv toga, ako ti moeda se latii ozbiljnijegposla, ree Clint malo s visoka.Ja sam jak, ali ne mogu jokoijaiti. Nema bamnogo trinaestogodinjaka koji bi tomogli. Clint osjeti da mu se taj deko moe sviati. Znali pucati? upita Clint. Ne

znam, ali bi me moda ti mogao nauiti.

103227717-zane-grey-karavani-se-bore.pdf

Documents