REALIZAM I REALIZMI

Razlika između pokreta Realizam i “realizma”

1. Optički realizam

2. Psihološki realizam

3. Iluzionizam

Realizam- pokret polovine 19. st. zapadne kulture koji je tvrdio da predstavlja obične ljude i njihovu svakodnevnicu (“male” teme) zasnovanu na točnim promatranjima.

Realizam u Francuskoj se može ugrubo podijeliti na dvije faze. Prva je raznolika i uključujući gorljivog političkog karikaturista Daumiera, “opreznog” socijalista Milleta (moguće ih smjestiti u KRITIČKI REALIZAM), te radikalnu socijalistkinju (protofeministkinju) Rosu Bonheur i njeno patriotsko slavljenje prosperiteta Drugoga Carstva. Realizam je postao radikalniji nakon Revolucije 1848.sa umjetnošću Gustava Courbeta.

Programatski realizam u Francuskoj uvjetovan političkim, socijalnim, umjetničkim zbivanjima. Protest je protiv romantizma i izraz suprotnosti pokroviteljskom II. Carstvu.

Champfleury je 1857. oblikovao definiciju novoga izraza: “Realizam je suprotnost idealizmu, reproduciranje stvari onakve kakve jesu, bez nastojanja da se aktivnošću umjetničke duše uljepšaju, predočavanje isključivo onoga što umjetnost vidi.”

“Manifest realizma” protiv romantizma kao pokreta koji je poticao umjetničku slobodu i individualnu ekspresiju gledajući u prirodu kao svoj izvor. Zatim protiv idealizma i fantazije. Bio je to iskaz za obično i svakodnevno, ono što je bilo shvatljivo po sebi, iako je ono bilo neestetski za salonski senzibilitet

Romantičarsko načelo l’art pour l’art zamijenjeno je načelom l’art pour le people- angažirana umjetnost koja se zalaže za promjenu sadržaja i prikazivanje suvremenog života koji je blizak i prepoznatljiv proleterijatu (demokratizacija umjetnosti) koji se ne zanima za povijesne, mitološke i dr. teme.

Gustave Courbet : “Ako želite da vam načinim anđela- pokažite mi ga”

Izvori Courbetove umjetnosti: Louvre i priroda (promatrana bez velikih ushita)

Slika– realnost sama po sebiSvjetlost- ispred vjerodostojnog prikaza realnosti

G. Courbet, Šumska scena u Puits Noir

G. Courbet: Litice Etretata nakon oluje

G. Courbet: Olujno more ( Val)

G. Courbet, Tucači kamena, 1849.

G. Courbet, Pokop u Ornansu , 1949-50.

G. Courbet, Litice blizu Ornansa

G. Courbet, Valovi

G. Courbet, Slikarev atelje, 1854-55.

G. Courbet, Izvor života, 1866.

G. Courbet, Djevojke na obali Seine

KRITIČKI REALIZAM

- početak konstante u umjetnosti 19. i 20. st. vezane za pojam ‘angažirana umjetnost’ kojom se obilježava umjetnička praksa sa zadatkom realizacije političkog ili etičkog ideala i programa

- angažirana i larpurlartistička umjetnost su dvije suprotne tendencije koje se pojavljuju u 19. st., a karakteristične su za građansko društvo

- procvat novinarstva i nove vrste kritičkih tekstova i karikatura u obliku satiričkih komentara na život i politiku usporedno sa širenjem nove građanske publike i pokroviteljstva

- litogrfija

Honore Daumier

- uz F. Milleta i G. Courbeta dijelio načelo angažirane umjetnosti“l’ art pour le people”

- djelovao na stilskoj i ideološkoj razmeđi romantizma i realizma

- objavljivao karikature u novinama C. Philipona La Charicature (satiričko- politički tjednik) i Le Charivari (dnevni list )

- La Comédie humaine

- Razdoblje posvećeno umjetničkom djelovanju: 1830 -1847. je karikaturist, litograf i kipar; 1848- bavi se češće slikarstvom koje se odražava i u litografiji.

- 1830.- promjene zakona cenzure, prve političke karikature

- 1835. (Rujanski zakon) zabranjena politička karikatura (do revolucije 1848.). Razdoblje karikiranja ljudi iz svakodnevnog života: obrtnici, javni život pariške buržoazije, doktori, profesori, pravnici, karikature klasičnih heroja, božica..

- 1841- 1846. radi na Ille Saint- Louis

- Nakon dekreta Napoleona III (1851-52.)se vraća društvenoj karikaturi (cenzura)

- 60ih- stil mu tendira prema neobaroknosti

POLITIČKA SATIRA

H. Daumier, Gargantua,

H. Daumier, Ecce Homo (Hoćemo Barabu), 1849-52.

H. Daumier, karikature iz Parlamenta, 1832., bojana terakota

H. Daumier, Ratapoil, 1951.

H. Daumier, Sloboda tiska

H. Daumier, Rue Transonian, le 15 Avril 1834.

H. Daumier, Pobuna

SOCIJALNA SATIRA

H. Daumier, Vagon drugog razreda, 1864.

H. Daumier, Omnibus, 1864.

“

M. Prud’homme:“..možete biti ugušeni, ali ne i ubijeni.”

H. Daumier, Vagon trećeg razreda, 1863-65

H. Daumier, Teret, 1850-53. Pralja, 1863.

SCENE IZ DRUŠTVENOG ŽIVOTA

Robert Macaire

Lik kojega je izmislio glumac Frederic Lamaitre znan kao kriminalac i ubojica u francuskim predstavama. Postao je svojevrstan arhetipski negativac u francuskoj kulturi.

Postao je i najpopularniji fiktivni lik Daumierovih karikatura tokom 1830-ih i 40-ih maskiran u različite profesije, kojeg obilježava pseudo-moderan stil, rafiniran govor, stav sa često uvučenim trbuhom i naglašeno profinjenom gestikulacijom

Moguće ga je smatrati pretečom modernog doba stripa

“Ne znam što nalaze tako smiješnim u toj budalaštini”

Obitelj

Reference na književnost

http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/7/77/Daumier_dimanche_au_musee.jpg

H. Daumier, Crispin et Scapin, 1864.

J.F.Millet, Vršilac, 1848.

Jean François Millet, Sijač, 1849. – 1850.

J.F.Millet, Pastirica čuva stado, 1863.

Jean François Millet, Sakupljačice žita, 1857.

J.F.Millet, Crkva u Grevilleu, 1871- 74.

J.F.Millet, Proljeće, 1868.-73.

Jean François Millet, Angelus, 1857-59.