Введение в Языкознание - kolokvij 1

8/18/2019 Введение в Языкознание - Kolokvij 1

1/18

Введение в языкознание – kolokvij 1

Uvod u lingvistiku

jezikoslovlje i lingvistika (rus. лингвистика, языкознáние, языковéение): znanost o jeziku, njegovu

podrijetlu, karakteristikama i funkcijama; znanost o općim zakonima nastanka i razvoja svih jezika svijeta. Lat. ling!a, "ae, # .:

. sredstvo sporazumijevanja;

!. tjelesni organ. Jezikoslovlje – filologija:

. "nanost o jeziku, #avi se standardnim i knji$evnim jezicima, istra$uje govor u svim njegovim relacijama; jezik % narodni govor

!. &ilologija prou'ava knji$evnost i jezik odreenog naroda, #avi se dijalektologijom, povijesnim jezikoslovljem, sociolingvistikom, pragmalingvistikom; jezik % organ knji$evnosti

odjela jezikoslovlja

. *pće ili teorijsko jezikoslovlje (rus$ %&'ее языкознáние, %&'ая лингвистика) prou'ava #it jezika, jezi'nerazine, discipline koje prou'avaju spomenute razine, uklju'uje klasifikaciju jezika, usavr+ava lingvisti'ke

metode.!. ose#no ili primijenjeno jezikoslovlje (rus$ ()иклан%е языкознáние) prou'ava konkretni jezik (rusistika,kroatistika, talijanistika, itd.)

*pće jezikoslovlje:

. kstralingvistika - prou'ava jezik izvan njega samoga;!. ntralingvistika - prou'ava jezik unutar njega samog i dijeli se na fonologiju, morfologiju, sintaksu i

leksikologiju;/. 0omparativistika - povezuje jezi'ne 'injenice s nastankom jezika i dijeli se na pored#eno1historijsku te

arealnu lingvistiku i tipologiju.

2ezikoslovlje ima nekoliko podjela, a naj'e+će se dijeli prema tri kriterija:. Discili!e (rus. ис*и(лины). 3iscipline koje ulaze u sastav jezikoslovlja dijele se na discipline koje prou'avaju:

• Unutarnju organizaciju jezika i ustroj njegovih razina (leksikologija, gramatika)

• ovijesni razvoj jezika, formiranje njegovih razina (povijesna fonetika, historijska gramatika, historijskaleksikologija)

• &unkciju jezika u dru+tvu (sociolingvistika, lingvogeografija, dijalektologija)

• 0ompleksne pro#leme, nastale na granicama znanosti (psiholingvistika, matemati'ka i ra'unalna lingvistika)

• rimijenjene lingvisti'ke discipline (leksikografija, eksperimentalna fonetika i dr.)

. Jezikoslov!e "kole (rus. лингвисти+еские к%лы) i os!iva#e te pristupe koji dominiraju u tim +kolama.

4ajutjecajnije su strukturalizam, transformacijska gramatika te funkcionalizam 5. 6artineta, 7ovjetsko jezikoslovlje, ra+ka +kola, 0azanjska +kola, 6oskovska te Lenjingradska +kolu.

!. Jezikoslov!i $avci (rus. лингвисти+еские на(-авлéния) kako po podru'jima interesa tako i po na'inu pristupa. U suvremeno do#a te$i se spajanju razli'itih ideja i metoda lingvisti'ke analize, 'ime se poti'e općirazvoj znanosti. U suvremenije pravce u#rajamo sljedeće:tnolingvistika (rus. .тнолингвистика) - prou'ava jezik u odnosu na kulturu naroda, istra$uje funkciju

meuso#nog djelovanja jezi'nih, etnokulturolo+kih i etnopsiholo+kih 'im#enika u razvoju jezika; . 8assierer, 2.9rier, 4.. 9olstoj, 5.5. otre#nja, . 7apir

siholingvistika (rus. (си/олингвистика) - prou'ava procese nastanka govora, njegova do$ivljaja u odnosuna sustav jezika; L.. 'er#a, L.


2/18

5lge#arska lingvistika ili slovnora'unsko jezikoslovlje

• 5meri'ko jezikoslovlje (2. @. oAell, &. >oas i . 7apir; ameri'ki strukturalizam (L. >loomfield),transformacijsko1generativna gramatika (4. 8homskB))

• 3ijakronijska semantika (od predstrukturalizma (6. >rCal, 5. 6eillet) i strukturalizma (&. de 7aussure, lank))

• 3ijalektologija

• &orenzi'na fonetika

• =enetsko1tipolo+ko jezikoslovlje• 0ognitivna lingvistika

• 0ontaktna lingivstika

• 0orpusna lingvistika

• Leksikologija

• Lingvisti'ka antropologija

• 4eurolingvistika

• *nomastika

• ovijesno1pored#eno jezikoslovlje

• ragmalingvistika•


3/18

− &ilozofija (rus. 1илос%1ия) - pro#lemi #iti jezika, jezik i dru+tvo, jezik i spoznaja, jezik i kultura, odnos pojma i zna'enja

− Logika (rus. л%гика) - odnos logi'kih o#lika mi+ljenja i jezi'nih o#lika njihova izra$avanja

− ovijest (rus. ист%-ия) - utjecaj razli'itih dru+tvenih pojava na razvoj jezika, kulture, knji$evnosti iumjetnosti

− 5rheologija (rus. a-/еол%гия) - prou'avanje izumrlih jezika te odreivanje lokacije i emigracije njihovihnositelja

− tnografija (rus. .тног-á1ия) - klasifikacija i interpretacija odreenih arheolo+kih iskopina prema tipovimamaterijalne kulture te pro#lemima funkcioniranja jezika u dru+tvima razli'itog tipa

− 5ntropologija (rus. ант-о(ол%гия) - podrijetlo jezika kod prvih naroda

− 7ociologija (rus. со*иол%гия) - odnos jezika i dru+tva, jezika i naroda, dru+tvena razlikovnost jezika i jezi'ne politike, dru+tvenih funkcija jezika, dvojezi'nosti i vi+ejezi'nosti

− sihologija (rus. (си/ол%гия) - odraz psihi'ke, emocionalne i duhovne 'ovjekove djelatnosti u jezi'nimo#licima

− 7emiotika (rus. се2и%тика) - prou'ava jezik kao jedan od znakovnih sustava

− =ramatologija (rus. г-а22атол%гия) - podrijetlo pisma i alfa#et, osnovne etape u njihovu razvoju

−

Fermeneutika (rus. ге-2енéвтика) - i+'itavanje tekstova− Lingvisti'ka poetika (rus. лингвисти+еская (о.тика) - jezi'ni zakoni ustroja umjetni'kih tekstova,

glasovne, sintaksne i stilske organizacije poetskog izri'aja− i#lije na strane, neklasi'ne jezike

• rirodne znanosti:

− >iologija (rus. &иол%гия) - sli'nost genetskog koda i prirodnog jezika

− =eografija (rus. геог-á1ия) - teritorijalna rasprostranjenost jezika i dijalekata, utjecaj geografskih 'im#enikana #roj nositelja jezika i na ra+irenost jezi'nih kontakta, prou'avanje geografskog nazivlja

− &iziologija (rus. 1изиол%гия) - tvor#a glasova u govornom aparatu

− 6edicina (rus. 2еи*ина) - prou'avanje funkcije $iv'anog sustava

− 4eurologija (rus. нев-ол%гия) - jezi'no pona+anje u skladu s normama, patolo+ko (prou'avanje govorniho+tećenja)

− sihijatrija (rus. (си/иaт-ия) - analiza nesvjesnih govornih pogre+ki, patolingvisti'ki poremećaji

− &izika (rus. 1изика) 1 prou'avanje strukturnih veza meu jezikom, mozgom, spoznajom, 'ovjekom,o#jektima mikro1 i makrosvijeta

− 5kustika (rus. ак4стика)

− 6atematika (rus. 2ате2áтика)

• 9ehni'ke znanosti:

− nformatika (rus. ин1о-2áтика) - nastanak i rad sustava tra$enja (tra$ilice), automatizirani sustav

upravljanja− 0i#ernetika (rus. ки&е-нéтика) - prou'avanje jezika u odnosu na ra'unala, mogućnosti ra'unalne o#rade

teksta

9* 7565

ismo - sredstvo GfiksiranjaH govora, sastavljeno od sim#ola i znakova koji predstavljaju rije', dio rije'i(morfem), slog ili glas.. redmetno!. iktografsko/. 7ila#i'ko ili slogovno

E. deografskoI. 7lovno ili alfa#etsko

*%+D,+-./ *0,/ 2$&s3 предмéтное письмó4


4/18

ismo u kojemu svaki predmet sam za se#e ne+to predstavlja i zna'i:eruansko pismo starih nka: uzlovno pismo 6!i)i (hrvatski ki)!) - konopi s 'vorovima.

*05-/6%780J7 2$&s3 пиктографическое письмó4rsta pisma 'iji znaci ik)og$a'i (rus$ (иктог-á22ы) predstavljaju crte$e s razli'itim predmetima i pojavama(slovo, sintagma, re'enica):• #itke, po#jede i porazi; lov i ri#olov; ljetopisi - kronike razli'itih plemena; nadgro#ni zapisi; legende, mitovi,

o#i'aji.

ismo sjevernoameri'kih ndijanaca 7a8)!8 (ogrlica napravljena od ljusaka +koljki) - oso#ita vrsta piktografskog pisma u koji su se utkivali znakovi koji su ozna'avali #itne dogaaje u $ivotu zajednice (crvenivampum - rat, #ijeli - mir, crni - smrt itd.)

9/6/./ *0,/ 2$&s3 слоговóе, силлабическое письмó42edan znak % jedan slog % suglasnik J samoglasnik - a=rafi'ki znak ili sila;e'2i4 2$&s3 силлабéмы45nti'ki 6$ci u najmanju ruku )$i &)a $e&zi'ali is'o. rva dva puta su posrijedi #ila pisma koja #ilje$eslogove (tzv. slogovna pisma). 2edno od njih je naeno na otoku 8ipru.• 8iparski sila#ar, 8iparsko slogovno pismo, 8iparski slogovnik ili ciparski sila#ar (rus. ки(-ское (ис02%) -

popis znakova za slogove: najmanje pet znakova za samoglasnike, i uz to jo+ isto toliko znakova za suglasnikezajedno sa samoglasnikom - slogove; suglasnik se nije mogao pojaviti sam, maK. I1ak znakova.

,ike!ski slogov!ik li!ea$ B

6ikenski je dosada najstariji potvreni dijalekt gr'koga jezika. 9ekstovi su mu #arem I g. stariji od onih naostalim gr'kim dijalektima. "apisi slogovnim pismom sa'uvani su na glinenim plo'icama i ćupovima iz 0nosa, ila, 6ikene, 9irinta,

9e#e i drugih centara mikenske civilizacije - E. D /. st. pr. 0. MI!. uspio ga je de+ifrirati mladi engleski arhitekt ,ic

8am#ridgea. Linear > raspola$e s oko M sila#i'kih (slogovnih) znakova za 'iste vokale i otvorene slogove jednostavne

( )a, te, 8o) ili slo$enije grae ( )te, n9a, ai, a!). *sim toga, imamo ideograme (znakovi za 'itave rije'i), znakove za mjere i te$inu kao i znakove dekadskoga

#rojnog sustava (uvijek na kraju upisa).


5/18

0D+/6%785/ *0,/ (rus. иеог-а1и+еское (ис02%) "nakovi za rije', pojam

=rafem % jezi'ni znak:

• razni crte$i (rus. -ис4но+ная иеог-á1ия) koji mogu imati doslovno ili preneseno zna'enje,• hijeroglifi (rus. ие-огли1и+еская иеог-á1ия) - tajna pisma• klinopis (rus. клино(ис0) - razna pisma na glini.

• 7987?+-5/ *0,/ (rus. ал1авитное (ис02%, 1оног-а1и+еское, &4квенно"зв5ков%е (ис02%)

=rafem (rus$ г-а1é2а) % glas (fonem, rus. 1онé2а)

glavni element = slovo; ∀slovo ∃ naziv, grafi'ki znak i glasovno, a u nekim sustavima i #roj'ano zna'enje

6%@50 7987?+-

=r'ki alfa#et izveden je iz feni'koga, po'iva na sjeverozapadno semitskom pismu.

*tac povijesti Ferodot ($ivio je oko ENE. do E/. g. pr. 0.) pisao je kako su &eni'ani unijeli slova meuFelene i zajedno s jezikom promijenili i izgled slova.

&eni'ko je pismo

• vokal!o i!(ife$e!)!o slogovno pismo koje isprva pi+e samo suglasnike (ko!so!a!)ski alfa;e)). 7vaki znak predstavlja jedan suglasnik, a samoglasnici su izgovarani prema smislu.

• omoću tzv. uputa za 'itanje (lat$ 8at:es le;tionis), odnosno pomoću grafema za nedostajuće suglasnike na

nekim se mjestima nazna'uju i samoglasnici. 4a dosljedno pisanje samoglasnika do tada se nikada nije ni pomi+ljalo.

• 9o su pismo =rci preuzeli u A3 s)3 $3 53 (tragovi su naeni na 3ipilonskoj vazi, s najstarijim poznatim gr'kimnatpisom) uz neke preinake u o#liku slova: (oslje(!o isa!je sa'oglas!ika, koje je zna'ilo prijelomankorak prema fonemskom pismu. =rci su dakle konsonantsko, zapravo slogov!o is'o $e)vo$ili &alfa;e)sko: jedan znak za jedan glas, odnosno grafem predstavlja fonem ili alofon.

6%780J7 2$&s3 грáфика4 *%7/*0 2$&s3 ортогрáфия4

6$afija - skup pravila kojima se definiraju 'itanje i pisanje: latinska (rus. латинская г-á1ика)

ćirili'na (rus. ки-илли+еская г-á1ика) arapska (rus$ а-á&ская г-á1ика)

*$avois - sustav pravila kojima se utvruje pravilno pisanje rije'i, odnosno skup pravila za ispravno #ilje$enje rije'i nekog jezika kori+tenjem odgovarajućeg sustava znakova


6/18

*/0J+- 7.-0@5/6 J+B05/9/9J7

OI g. pr. 0. do OI g. po 0.

6itovi, religija, filozofija, P slo#odnih umijeća, lingvistikaQ

. 69 * >5>L*470*2 0UL 1 dio velikog mita o stvaranju svijeta (0njiga postanka)!. F


7/18

revlast gramati'kih pravila.

)oici (a!o'alis)i) =r'. Z^\_ - trijem, na kojemu se podu'avalo na glavnom atenskom trgu

"enon iz 0itija na 8ipru

stra$ivanje nepravilnosti u jeziku

4epravilnosti (anomalije) - prirodna strana jezika ojam pade$a: nominativ i kosi pade$i

5nomalije - odstupanja od pravila - se moraju u'iti napamet

Upora#a govora

7toici su razlikovali sljedeće kategorije:. ono8a ili imena; ):osego:ia ili vlastite imenice!. :=e8a ili nesvr+eni glagoli; katego:=e8ata ili svr+eni glagoli/. 8ezotes ili priloziE. a:t=:a ili promjenljive rije'i: zamjenice i 'lanoviI. sinEez8ois ili nepromjenljive rije'i: veznici i prijedlozi

Dio!izije -$a#a!i!

/. st. pr. 0., 5leksandrija, jezikoslovlje - dio filologije

Oék=nP g:a88atiké ( sta:og:Gki: ^`Wb [[^, hrv. Q:a8atiGko !8ijeRe): iskustveno znanje onoga +to ponaj'e+će govore pjesnici i pisci; podielio u poglavlja

. to'no 'itanje prema prozodiji (s naglascima i svim izgovornim pravilima)!. tuma'enje prema prisutnim pjesni'kim figurama/. tuma'enje pojedinih rije'i i prepoznavanje gramati'kih o#likaE. odreivanje pravog zna'enja (etimologija)I. $oava!je s)$&k)&$e jezika (zaklju'ivanje po analogiji)

. prosuivanje pjesama (najljep+i dio gramati'kog umijeće, svrha) 3ionizije 9ra'anin, 7olo!ije Diskol

3. 9ra'anin razlikovao je sljedeće kategorije:. i8e: rod, #roj, pade$, o#lik (derivacijski stupanj - osnovni D navedeni) i o#razac (jednostavan D slo$en)!. glagol : lice, #roj, vremena, na'in, dijateza (aktiv Dpasiv), osnovni D izveden, slo$en D neslo$en, razne

konjugacije7olo!ije Diskol, !. st., takoer rodom iz 5leksandrije. rvi se po'eo #aviti sintaksom. 7matra se jednim od najvećihgr'kih gramati'ara. 4jegovo djelo o sintaksi nadopunjuje 9ra'aninovo Q:a8atiGko !8ijeRe. >avio se infinitivom ili'nim zamjenicama.

%0,57 J+B05/9/.7 -%7D0=0J7 I. - . st. znanje se stjecalo formalno u +kolama.

2ezikoslovlje - P slo#odnih umijeća (7eptem 5rtes Li#erales):

. t:ivi!8: gramatika, retorika i dijalektika;!. 6!aE:ivi!8: geometrija, aritmetika, astronomija i muzika. 9ako se gramati'ko znanje prenosilo kroz srednji vijek do renesanse.

,a$ko -e$e!cije a$o!

lat$ Sa:;!s Oe:enti!s 7a::o, . pr. 0. do !P. pr. 0.

Te ling!a latina (I. - . D !I.) - sa'uvani dio - etimologija


8/18

!. lat. 8ate:ia ili :es tj. gramati'ka supstancija (pade$, vrijeme) v$s)e $ije#i: vrste s pade$om (imenica), vrste s vremenom (glagol), vrste s pade$om i vremenom (particip), vrste

#ez pade$a i #ez vremena (prilog)

+lije Do!a)

lat. Veli!s Tonat!s, djelovao je u E. st. u


9/18

Jezikoslov!e e(F geṅ

iks GFili fonetika: sustav sanskrtskih glasova

.i$&k)a ili etimologija: prirodna veza izmeu stvari i rije'i koje ih ozna'uju

KFka$a! Ga ili analiza D ra+'lanjivanje: analiziranje sanskrtskih rije'i (nastala pod #o$anskom inspiracijom).

3anas je ostalo samo ime.

*F! Gi!i

E., I. ili . st. pr. 0.

7vojom gramatikom uspostavio je standard sanskrtskog jezika

=ramatika se sastoji od N poglavlja i /MM stri: opisivanje strukture sanskrta i sanskrtskih jezi'nih o#lika

7utre daju paravila kako se grade konkretni sanskrtski o#lici iz elemenata

lement % forma (korijenJsufiks) Jsadr$aj

0orijen % polazi+te svakog jezi'nog elementa

7ufiks % kategorijalno zna'enje (imenska i glagolska osnova)

=lagolski li'ni i pade$ni imenski nastavci

7anskrt je za one koji ga već znaju, a ne za one koji ga tek tre#aju u'iti (svetost jezika, jezi'ni purizam)

5F)KFKa!a i *a)aLjali

E )$i '&($aca E 4astavlja'i sanskrtske tradicije

4astojali su olak+ati n inijevu gramatiku uvodeći nove metodi'ke okvire

2ezik tre#a u'iti jer je svet, a ne samo radi lijepog izra$avanja

5F)KFKa!a je pisao komentare (poznate pod imenom vF$))ika)

*a)aLjali je pisao dopune i ispravke n inijeva teksta

et ciljeva njegovanja jezika:

. 'uvanje, njegovanje svetog znanja i svetog jezika!. stjecanje sposo#nosti da se tvore korektni o#lici/. 'uvanje gramatike kao svete znanostiE. ekonomi'nost izrazaI. 'istoća i jasnoća opisa 0!(ijske jezikoslov!e M filozofske "kole

+kola - filozofija

i+ejezi'nost - govorni jezici ili $ak$ G)i, tj. oni koji su temeljni i prirodni. *d samih po'etaka postoje i

njeguju se lokalni govorni jezici. *$ak$ G)iz'isu izrazi u svakom pojedinom prakr tu.. *I$va ,N'F' GsF - najstarija, najortodoksnija vedska +kola. 4aj#ogatija i najpoznatija na zapadu. Usko

vezana za vedsku duhovnost i ritualizam!. ,i)


10/18

=ramatika postaje spekulativna (skolasti'ka promi+ljanja): uz vrste rije'i (% kategorije) prou'ava se i pitanje ozna'enju rije'i (% etimologiji)

2ezik se opisuje pomoću logike - jezik se sredstvo D orue razuma: 23479* L*=0 2"05

3vije linije gramatike: literarna (do /. st.) i logi'ka (od /. st.)

,o(is)i 2sek&la)iv!a g$a'a)ika4

4astavlja'i logi'ke gramatike: %oge$ ?aco!O -ritaniji Lat. -$.+ #)/(a). - na'in ozna'avanja ili o#ilje$avanja (esencijalni, ozna'iteljski modus)

7pekulativna gramatika - prva teorija jezika u uropi

8entar modisti'ke gramatike: ari+ko sveu'ili+te

6odisti'ka doktrina izlo$ena je u djelu 9homasa von rfurta Te SoEis signi#i;anEi sive Q:a88ati;a

Z)e;!lativa s kraja /. st. 2esu li jezici idiomi iste gramatikeS - 35: priroda stvari, njihov na'in #ivanja i opa$anja sli'ni su kod svih

ljudi i zato su i na'ini ozna'ivanja (ozna'iteljski modusi), konstruiranja i govorenja koji 'ine gramatiku sli'ni gramatike razli'itih jezika sli'ne (razlike proizlaze iz rije'i)

6odisti su ostvarili sintezu 5ristotelove i latonove filozofije, 3iskolove gramatike te gramatike 3onata i

riscijana, ali su uveli i #rojne inovacije 3ruga generacija spekulativnih gramati'ara: *e)$&s Celias (nastavlja'


11/18

gr'ka gramati'arska tradicija

6otiv: religija

2ezik 0urqana - za#rana mijenjanja i D ili prevoenja religijskih tekstova na druge jezike

u'enje na izvornim tekstovima na arapskom jeziku (jezi'ni purizam)

=ramati'arske +kole (?as$aO 5&fa)

rvi ukazuju na neposredni odnos izmeu konkretne sintaksne funkcije i forme danoga jezi'nog znaka

0!1Kta2 (N;a>aKasra) - sustav arapske gramatike (fonetika, morfologija, sintaksa)

Leksikograf 7lE8N$IzF;F(N (/!. - EE.) o predanju je napisao oko sto svezaka rje'nika - 0!134&5 (#eskrajan ocean rije'i, temelj ostalim arapskim

izadnjima) ?idovi - prvi komparatisti: uo'ili srodnost he#rejskog, arapskog i armenskog jezika (., . st.)

CP,7.0B7, 0 %+.+7.7

E. - . st.

otre#a za prijevodom >i#lije na strane jezike - pitanje o $ivim, narodnim jezicima

7lom crkvene kulture svjetovna kultura

2ezik - gramatika, pjesni+tvo, povijest, etika (nasuprot filozofskoj interpretaciji jezika u srednjem vijeku)

o'. E. st. spisom '" *+!#ar "!$6+")(a (hrv. \a!k o )!Gko8 jezik!) Da!)e 7lig

5utori znanstvenici iz samostana ort


12/18

!. okazati opće, zajedni'ke principe istra$ivanja;/. *#jasniti pojave koje su temelj tvor#e i funkcije jezikaE. okazati vezu izmeu kategorija, jezi'nih pojava i kategorija mi+ljenja. Jo


13/18

U raspravi < !)o:a[i :!skog jezika ! ;:kveni8 knjiga8a (rus$ (ол0зе книг *е-ковны/ в -осси3ско2 языке) iz PIN. Lomonosov razvija teoriju stila (visoki, srednji, niski), 'ime je ograni'io upora#u zastarjelihcrkvenoslavenskih elemenata i demokratizirao ruski knji$evni jezik

4jegov pothvat zavr+io je 7leksa!($ e$geevi# *&"ki! (rus$ лексáн- cе-гéеви+ p4кин) - utemeljitelj

suvremenoga ruskog knji$evnog jezika rvi staroruski rje'nici - slave!skoE$&ski $je#!ik iz P!. (rus$ dексикон словено-осски3) Ukrajinca amve

>erBnde (rus$ pá2ва qе-ына)

*d PNM. do PME. pojavilo se nekoliko rje'nika stranih rije'i, od kojih je glavni 5kademijin rje'nik (rus$cлова-0 кае2ии осси3ско3)

U >ugarskoj u drugoj polovini N. st. #ugarski svećenik *ajsije Cila!(a$ski u svome djelu o Zlavensko"[!ga:skoj )ovijesti (rus$ ̀ сто-ии славяно"&5лга-ско3) iz P!. poziva na ;o$;& za svoj !a$o( i'a)e$i!ski jezik

od utjecajem ruskog u N. st. u 7r#iji nastaju knji$evna djela na slaveno1srpskom knji$evnom jeziku, a prve

gramatike i rje'nici pojavljuju se po'etkom M. st. (ukov c-(ски -rе+ник iz NN.) te Q:a8atika s:)skoga jezika koju je N!E. godine na njema'ki jezik preveo 2aco# =rimm

ismenost kod Frvata #ilje$i se od pojave ?a"Ta!ske lo#e (po'. !. st.) a knji$evna djela na hrvatskom jeziku nastaju u . st.

U oljskoj se pismenost na poljskom jeziku razvija u E. st. *ko EE. traktat o poljskom pravopisu sastavio je Jak&; *a$koszo>ic (poznat i kao 2aku# arkosz)

rvu gramatiku poljskog jezika na latinici IN. napisao je &rancuz *ie$$e )a)o$i&s, a prvi rje'nik poljskog

jezika !. napisao je 6$zego$z 5!aski. ismenost u 'e+kom jeziku razvija se u /. st.


14/18

*e)e$ i'o! *allas, njema'ki #otani'ar i zoolog te ruski akademik

PP. na poziv 0atarine . odlazi u etrograd

o nagovoru filozofa Lei#niza, a pod pokroviteljstvom ruske carice 0atarine . u razdo#lju izmeu PN. i

PNP. izdao je Grje'nikH u kojem su dane rije'i ! razli'itih jezika i dijalekata s dva kontinenta (5zija iuropa)

3jelo je tiskano pod nazivom c-авнител0ные слова-и все/ языков и на-е+и3 (hrv$ Fo:eE[eni :jeGni;i svi=

jezika i govo:a svijeta)

PM. izdano je drugo izdanje, dopunjeno s dodatna P! jezika i pro+ireno na jo+ dva kontinenta (ukupno !P! jezika koja se govore na podru'jima urope, 5zije, 5merike i 5frike)

9ek u N. st. filolo+ka istra$ivanja do#ivaju solidnu 'e)o(olo"k& $az$a(&: srodnost se ne dokazuje pojedinim

rije'ima nego metodom 4ormativna gramatika u N. st. do#iva sve odreeniju teorijsku osnovu izra$enu u koncepciji o jezi#!oj

s)ag!aciji: krivnju za promjene koje je pretrpio latinski snose gramati'ari - jezik se sam po se#i ne #i promijenio

U N. st. najva$nije se otkriće odnosilo na &oz!ava!je europske znanstvene pu#like s jednim, do tada

!eoz!a)i', indoeuropskim jeziko' - sa!sk$)o' rvi veliki sanskrtolog #io je nglez Qillia' Jo!es (PE. - PME.): latinski, gr'ki, sanskrt, gotski i

vjerojatno keltski naj#li$i roaci, postali od zajedni'kog, danas nepostojećeg jezika N. st. - po'etak usporedne filologije ili komparativne gramatike

Fistorijska i pored#ena gramatika su a!o'alijske (do tad je prevladala analogijska tradicija)

rvi komparatisti: 3anac %as'&s %ask i 4ijemac 8$a!z ?o

*dnosi meu srodnim jezicima mogu postati $e('e)o' sa'os)al!e z!a!os)i

Uo'io da se mogu &so$e\iva)i a$a(ig'e, a ne samo rije'i

Jako; 6$i'' (N!!. - N/.) otkrio je prve glasovne zakone te kako se nepravilnosti u nekom jeziku svode

na pravilnosti, ali s izuzetcima 6eo$g =&$)i&s NPM. napisao je F:in;i)e g:Gke eti8ologije (usporedna gramatika i klasi'na filologija)

73 c


15/18

Utjecaj ljudskog jezika na duhovni razvoj ljudskoga roda

/D./ @/J+57 0 J+B057

2ezik nije 'ovjekov izum - gotovo i zadano; jezik je sastavni dio 'ovjekova razuma

*dnos jezik - 'ovjek % cjelina

2ezik pretpostavlja postojanje 'ovjeka i o#rnuto

Di!a'i#ki $i!ci: jezik nije djelo (gr'. e:gon ili IJ{@?) nego djelatnost (gr'. ene:geia ili ?|J{Iἐ }B) -

osnovno na'elo jezika je kreativnost: kreativna duhovna snaga

2ezik se stalno mijenja Fum#oldt razlikuje (va o;lika jezika:

. ismo!. =ovor ismo je u odnosu na govoreni jezik nepotpuno (za njega je jezik ono +to je govoreno, a i taj pisani jezik

promatra se u odnosu na govoreni) % govorni jezik smatra pravom (primarnom) realizacijom jezika, a pismeni o#lik njegovom sekundarnom

realizacijom te ga usporeuje s mumijom 6ijenjanje jezika svr+eno djelo, mijenjanje jezika % stalna djelatnost (geneti'ka i dinami'ka definicija

jezika) 2"0 6L242 2ezik je ishodi+te mi+ljenja: djelatnost duha koja omogućuje da artikulirani glas izrazi misao

=ovorenje %artikulacija misli glasovima: svjesna djelatnost mi+ljenja koja se preta'e u jezik

2ezik (zakon) uvjetuje f1je mi+ljenja: #it jezika jest da stvarnost preta'e u misli

jezik stvara pogled na svijet i pogled na svijet stvara jezik % jezik je ogle( !a svije) – svje)o!azo$

2"0 45825

ojam jezi'ne nacije - aktualan u M. st.

2ezik je klj!i ele'e!) i(e!)i)e)a - nacija se po jeziku poznaje

svjetonazor, koji se razlikuje od nacije do nacije, a iskazuje se jezikom

2ezik odreuje kompletan $ivot jedne nacionalne zajednice (kultura i civilizacija) 5&l)&$oce!)$i#!o z!a#e!je jezika: jezik (nije proizvod) odreuje kulturu, a ne o#ratno

2ezik je nastao u naciji: jezik (&


16/18

Fum#oldt razlikuje dvije jezi'ne forme:

. anjsku (glasovnu) - ostvarenje!. Unutarnju - struktura de 7aussureova dihotomija langue - parole (i 8homskBjeve du#inske i povr+inske strukture)

2ezik neprestano te$i formi, uo#li'avanju u sustav. >it jezika je u tome da materiju pojavnog svijeta preta'e u

o#lik misli: jezik fo$'a koja &o;li#&je o($e\e!& 'a)e$ij& &orme za njega ne zna'e morfolo+ke o#like, ni jezi'na pravila, već je fo$'a ;i) jezika, duhovna djelatnost

realizira se kroz formu. 6aterija sama po se#i ni+ta ne vrijedi ako nema neku formu +to u jeziku zna'i daelementi (naprimjer, rije'i) do#iju smisao tek kad se sla$u na odreeni na'in 'a)e$ija )eWi &o;li#ava!j& &fo$'&

Fum#oldt povezuje filolo+ku, filozofsku i gramati'arsku jezi'nu tradiciju, smjestiv+i jezik u dru+tvo,odreujući ga formom i materijom uz stalnu prisutnost ideje svjetonazora

7ve kasnije lingvisti'ke +kole prihvaćaju i o#rauju neke od njegovih postavki: mladogramati'ari - jezik

individualnih govornika, strukturalisti - strukturu i sustav, sociolingvisti - odnos jezika i dru+tva, generativnagramatika - generiranje poruke i du#inske strukture

./7 V5/97 – ,97D/6%7,7-0@7%0

"adnja trećina M. st., to'nije P1ih i N1ih godina 4aziv je u +ali dao 0arl >rugmann, jer su mlae generacije jezikoslovaca kritizirale starije predstavnike

pored#eno1povijesnog jezikoslovlja. 7 dolaskom mladogramati'ara povijesno1pored#eno jezikoslovlje prihvaćeno je u cijelom svijetu

"a komparativno jezikoslovlje zaslu$ni su 4ijemci, 3anci i 7laveni, nakon 'ega se lingvisti'ki centri +ire u

sve dijelove urope i 7531a N. u arizu osnovano je ari+ko lingvisti'ko dru+tvo, a u 7531u se za'etnikom mladogramati'ara smatra

Qillia' D>igoppa i =rimma na opis romanskih jezika. 2edan od najva$nijih teoreti'araromanisti'ke lingvistike je Qil


17/18

*vo razdo#lje smatra se vrhuncem mladogramati'arske teorije, usmjerene na povijest i razvoj jezika

aul Fermann pod glasovnim zakonom samo ustanovljuje ravnomjernost unutar skupine povijesnih pojava

,/- *%+,7 90.60-0=0 _[3 -3

6ost prema jezikoslovlju !. st. (prema de 7aussureu i strukturalizmu)

6eo$g vo! (e$ 6a;ele!)z (NE. - NM/.) raspravlja o klju'nim pro#lemima u odreenju jezikoslovlja. 9o su:

. govor i komunikacijski 'in

!. dihotomija jezik - govor

6eo$g vo! (e$ 6a;ele!)z

*oja' lj&(skog jezika

Ljudski jezik prenosi ljudski #itak i djelovanje na izvanljudski svijet

=ovor ve$e za osje)il!o oaWa!je: to +to ja govorim, drugi slu+a i razumije me za njega je govor

ronaći smisao u opa$anju zna'i tuma'iti ga

*snova komunikacijskog 'ina je s&o(!os govo$!ika i sl&"a)elja, a jezik je s$e(s)vo so$az&'ijeva!ja

"a primjer navodi kamenje starog zida: na jedan će na'in jezik kamena tuma'iti istra$iva' starina, a na drugi

zidar koji ga raz#ija u o#a slu'aja ova dvojica imaju isto pred o'ima i o#ojica ispravno tuma'e da su ti jezici vi"ez!a#!i

2ezik je sustav i mora #iti je(!oz!a#a!, jer samo je ono +to je je(!oz!a#!o $az&'ljivo: jezik mora #iti ne

samo )e'elj razumijevanja jednoga već i s$e(s)vo razumijevanja drugoga 2ezik zahtijeva najprije 2a (govornik), pa onda 9i (slu+atelj). 9o su dva razloga za+to je jezik ne$ivih stvari

moguć samo u ne1pravom smislu. 4edostaje ne+to va$no, a to je glas (jezik) koji daje znak, slu+ni organ +to ga prima

3osad smo govorili o 2a i 9i, sada govorimo o mojim ustima i tvom uhu osje)il!o oaWa!je

*ni vidljivi znakovi ipak imaju ne+to zajedni'ko s onim znakovima +to se mogu 'uti, a to je $olaz!os). *ni

slu$e trenutku i nakon +to su odslu$ili vi+e ih nema. 7uprotstavlja se dijakronom pristupu jeziku.

=ovori o jezicima glasajućih $ivotinja Usporeuje jezik $ivotinja s 'ovjekovom mimikom i gestikom. *no +to izra$ava su osjeti ili skupne predod$#e, ali ne ra+'lanjene misli

?ivotinja koja osjeća #ol mo$e na svom jeziku uzviknuti V!, ali ne mo$e stvoriti ne+to poput ljudske

re'enice:


18/18

Введение в Языкознание - kolokvij 1

Documents