ZRAČENJE, ULTRAVIOLETNE ZRAKE I ATMOSFERSKI ZRAK

ZRAČENJE

Zračenje je energija koja putuje kroz svemir. Sunčevo zračenje jedno je od najpoznatijih oblika zračenja, koje daje svjetlo, toplinu i preplanulost. Učinke sunčeva zračenja moguće je kontrolirati upotrebom sunčanih naočala, sjenilima, klima uređajima, šeširima, odjećom i kremama za sunčanje.

Izvori zračenja i njihova primjena:

Izvori zračenja mogu biti prirodni i umjetni. U prirodne spadaju kozmičko zračenje i zračenje iz Zemlje. Kozmičko zračenje dolazi iz Svemira, djelomično se apsorbira u atmosferi te dolazi do Zemlje. Zračenje iz Zemlje potječe iz materijala u stijenama kao što su izotopi kalija i rubidija te dvije porodice radioaktivnih elemenata koje nastaju raspadom urana i torija.

Od umjetnih izvora zračenja, bilo da se radi o aparatima koji proizvode različita zračenja, ili se radi o radioaktivnim kemikalijama.

Ovakvi se izvori koriste u atomskim centralama kao izvor energije, u industriji za kontrolu kvalitete materijala, u prehrani za sterilizaciju hrane, u gospodarstvu za stvaranje mutanata, te kod medicinskih zahvata od sterilizacije pribora pa do uništavanja tumorskog tkiva.

Zračenje ljudskog tijela:

Čovjek je izgrađen od kemijskih elemenata. Oni također cirkuliraju kroz naše tijelo, jer se hranimo, pijemo tekućine i dišemo, a radionuklidi se nalaze svuda u nama. Svi nuklidi koji se nalaze u našoj bližoj okolini postoje i u našem tijelu u barem malenim količinama.

Utjecaj zračenja na čovjeka:

Biološke učinke zračenja možemo podijeliti u dvije grupe. Jedni su deterministički (nestohatički), a drugi su stohastički učinci.

Deterministički su učinci posljedica gubitka velikog broja stanica i nastaju primjenom velikih doza zračenja i vidljivi su brzo nakon ozračenja.

Stohastički učinci, može ih izazvati i veoma mala doza zračenja. - mogu nastati u somatskim ali i u spolnim stanicama, pa se promjene mogu prenijeti na potomstvo (nasljedne promjene, indukcija leukemija, mentalna retardacija, malformacije, smrt ploda)

ULTRAVIOLETNE ZRAKE

Ultraljubičasto zračenje (ultraljubičasta svjetlost); skraćenica UV prema eng. ultraviolet) je dio spektra sunčevog zračenja čija je valna duljina iznad one vidljive ljudskom oku.

Iako je glavni izvor ultraljubičastog zračenja sunce, postoje i neki drugi izvori, poput aparata za zavarivanje ili fluorescentne rasvjete.

Otkriće UV zračenja je povezano sa opažanjem da soli srebra potamne kada se izlože sunčevoj svjetlosti.

Podjela:

na blisko (380-200 nm) daleko ili vakuumsko (200-

10 nm) ekstremno (1-31 nm)

ultraljubičasto zračenje.

UVA (400-315 nm) ili dugotalasno

UVB (315-280 nm) ili srednjetalasno

UVC (< 280 nm) ili kratkotalasno

Prema djelovanju na ljudsko zdravlje i okolinu:

UVA-zračenje može doprijeti do mrežnice oka, stoga dugotrajno izlaganje može uvelike povećati opasnost od degeneracije žute pjege. Šteta od UVA-zračenja je kumulativna, pa se preporuča nošenje sunčanih naočala od najranijeg djetinjstva. Ovo zračenje djeluje i na potamnjivanje kože, a povezuje se i s problemom starenja kože.

UVB-zračenje predstavlja najveću opasnost za zdravlje čovjeka te može uzrokovati najveću štetu očima. Ovo zračenje može uzrokovati i teške opekotine od sunca i povezano je s rakom kože. Preveliko izlaganje UVB-zračenju može oštetiti rožnicu i izazvati bolno stanje, vrstu upale rožnice (fotokeratitis).

UVC-zračenje blokira ozonski omotač i trenutno ne predstavlja neposrednu prijetnju.

Kako se zaštititi?

Zaštita očiju od sunčevih zraka i ultraljubičastog zračenja danas je neophodna.

Zaštititi se može na više načina, primjerice nošenjem šešira koji štiti oči od izravnog sunčevog svjetla, zatim nošenjem sunčanih naočala ili pak kontaktnih leća koje imaju zaštitu od ultraljubičastog zračenja.

Iznimno je važno da sunčane naočale imaju filtar za ultraljubičaste zrake.

Iako su opasnosti ultraljubičastog zračenja najjače upravo ljeti, opasnost od ultraljubičastih zraka postoji i u zimskim mjesecima.

Zbog reflektivne prirode snijega, čak do 85% sunčevih UV-zraka biva reflektirano od njegove površine. U vrlo kratkom roku, te UV-zrake mogu uzrokovati sunčane opekotine na površini oka koje se još nazivaju i sniježno sljepilo, a predstavljaju velik problem skijašima i ostalim sportašima na snijegu.

ATMOSFERSKI ZRAK

Atmosferski tlak je tlak na bilo kojem dijelu Zemljine atmosfere. U većini slučajeva atmosferski tlak se uzima jednak hidrostatskom tlaku koji uzrokuje Zemljina atmosfera koja se nalazi u stupcu iznad točke mjerenja.

Na morskoj razini atmosferski tlak je najveći, te je tim tlakom definiran tlak od jedne atmosfere.

Standardni atmosferski tlak Standardni atmosferski tlak se definira kao srednji tlak na morskoj razini i on iznosi jednu standardnu atmosferu. Standardna atmosfera je jednaka 101 325 Paskala, ili 760 mm Hg.

Srednji tlak na nivou mora

To je tlak koji se uobičajeno daje u prognozi vremena na radiju, televizijii drugim medijima. Kućni barometri su podešeni da mjere tlak pretvoren u tlak na nivou mora. Najveći atmosferski tlak, pretvoren u tlak na morskoj razini je izmjeren u Sibiru te iznosi 1032,0 mbar. Najniži tlakovi se mjere u središtima tropskih oluja.

Promjene tlaka po visini

Atmosferski tlak se mjenja počevši od razine mora pa sve do mezosfere.

Ova boca je zatvorena na visini oko 2000 m , a zatim donesena na morsku razinu. Tlak zraka ju je spljoštio.

Lokalne promjene atmosferskog tlaka:

Atmosferski tlak se znatno mijenja na Zemlji, a te promjene su vrlo bitne u proučavanju vremena i klime.

Najveći zabilježeni atmosferski tlak na Zemlji od 108.6 kPa dogodio se u Mongoliji.

Najniži zabilježeni tlak (koji nije vezan uz pojavu tornada), od 87.0 kPa dogodio se u zapadnom Pacifiku tijekom uragana.

Atmosferski tlak pokazuje dva put dnevnu promjenu uzrokovanu globalnim atmosferskim promjenama.

Utjecaj atmosferskog tlaka na ponašanje ribe:

Kada je atmosferski tlak u porastu, riba se uzdiže sa dna kako bi izjednačila opći tlak sa normalnim na koji je navikla, isto tako za pad atmosferskog tlaka samo obrnuto-riba se spušta u dublje slojeve. U slučaju da atmosferski tlak raste, a vodostaj opada, riba se ne mora uzdizati u više slojeve vode jer do promjene utjecaja tlak na ribu, nije ni došlo.