Životinjska tkiva.docx
TRANSCRIPT
Životinjska tkiva,vrste tkiva i njihove karakteristike
epitelno vezivno mišićno nervno tkivo galerija
Tkiva predstavljaju komplekse morfološki i fiziološki istovijetnih ćelija zajedničkog porijekla i određene, veoma često specifične funkcije.Pored ćelija, u sastav tkiva može ući i međućelijski neživi materijal,kao proizvod aktivnosti ćelija tkiva.Izučavanjem tkiva bavi se posebna biološka naučna disciplina – histologija.
Pojedini dijelovi ćelije jednoćelijskih organizama mogu biti specijalizovani za obavljanje određenih funkcija(organele).Zbog toga jednoćelijska bića mogu da obavljaju sve osnovne životne funkcije kao i višećelijska,tj. da funkcionišu kao jedinstveni organizmi.
Tijelo višećelijskih organizama je sastavljeno od velikog broja ćelija, gdje su neke ćelije specijalizovane i diferencirane u pogledu građe i funkcije u okviru posebnih tkiva.To je omogućilo bolje izvršavanje pojedinih radnji,a takođe je povećana međuzavisnost između raznih dijelova istog organizma, što znači bolje funkcionisanje organizma kao cjeline.Zbog svega ovoga čitava evolucija je išla putem sve veće specijalizacije pojedinih dijelova tijela,a to je uticalo na nastanak sve savršenijih organizama.
U poređenju sa biljnim tkivima tkiva višećelijskih životinja su znatno raznovrsnija i složenije građe.Znamo da kod biljaka ne postoje nervna i mišićna tkiva i da se mnoga životinjska tkiva od biljnih razlikuju po strukturi i funkciji,pa zbog toga postoje razlike i u njihovom načinu ishrane i uopšte života.
Prema svojoj građi i funkciji životinjska tkiva se dijele na:
epitelno
vezivno
mišićno i
nervno tkivo
EPITELNO TKIVO
Epitelna tkiva ili epiteli su najmanje diferencirana životinjska tkiva, koja pokrivaju površinu tijela, oblažu unutrašnje tijelesne duplje i ucestvuju u gradi žlijezda. Osnovna uloga im je zaštitna. Kako su celije epitela jednom svojom stranom okrenute spoljašnjoj sre
dini, a drugom prema dublje položenim slojevima tkiva, to se kod jednoslojnih epitela mogu uociti vece ili manje razlike izmedu ta dva kraja celija. I kod višeslojni
h epitela postoje odredene razlike izmedu celija na površinskom i onih ubazalnom sloju.
Kod beskicmenjaka je površinski epitel, oznacen kao pokožica, jednoslojan i cesto po površini zašticen slojem cvršce kutikule. Pokožica kicmenjaka je, medutim, višeslojna i po pravilu sadrži posebnu rožnu materiju na površini. Ispod epitela se u vecini slucajeva nalazi sloj vezivnog tkiva, a izmedu njih se pruža tanka bazalna membrana.
U zavisnosti od funkcije koju obavljaju, epitelne celije mogu da budu razlicitog oblika: plocasti, kockasti i cilindricni epitel. Epiteli se još dijele na:
-žlijezdani epitel
-trepljasti epitel
-endotel
ŽLIJEZDANI EPITEL
Ovaj epitel ulazi u sastav žlijezda, sadrži celije sposobne da luce razlicite materije. Žlijezdane celije se, medutim, kod nekih predstavnika (npr.ribe) javljaju i pojedinacno i oznacavaju se kao peharaste. Žlijezde viših kicmenjaka smještene su, po pravilu, ispod površine epitela, a svoj sekret izlicuju kroz kanal na površinu(egzokrine) ili, pak, neposredno u krv(endokrine), pri cemu njihovi sekreti(hormoni) preko krvi dospijevaju u razne dijelove tijela.
TREPLJASTI EPITEL
Izvjesne epitelne celije snabdjevene su trepljama na površini, cijim se pokretima potiskuje sluz ili razne cestice iznad njih. Takve celije sacinjavaju trepljasti epitel i on se srece u disajnim putevima, kanalu srednjeg uha, genitalnim odvodima itd.
ENDOTEL
Epitel koji pokriva površinu unutrašnjih tijelesnih šupljina i krvnih sudova prdstavlja u stvari endotel.
VEZIVNO TKIVO
VLAKNASTO VEZIVNO TKIVO
Ćelije vezivnog tkiva proizvode osnovnu supstancu ovog tkiva, amorfnu ćelijsku masu u kojoj se nalaze mnogobrojna vezivna vlakna. Vezivne ćelije mogu da budu različitog oblika(nepravilnog, zvijezdastog,ovalnog, okruglog), a osim njih se sreću i leukociti. Postoje dvije vrste vezivnih vlakana a to su: kolagena(čvrsta i debela, savitljiva, ali relativno neelastična i jaka vlakna koja ulaze u sastav procentualno veoma zastupljenog tkiva u životinjskom organizmu) i elastična (srazmjerno tanja od kolagenih, elastična i razgranata).
U odnosu na raspored vezivnih vlakana u tkivu, razlikuju se dva tipa:
-čvrsta
-rastresita
ČVRSTO VEZIVNO TKIVO
Čvrsto vezivno tkivo sačinjavaju vezivna vlakna zbijena u paralelne snopiće. U zavisnosti od vrste vezivnih vlakana koja preovladavaju u ovom tkivu, razlikuju se kolageno i elastično vezivno tkivo.
U kategoriju kolagenog elastičnog tkiva ubrajaju se tetive, koje vezuju mišiće za kosti ili mišiće međusobno, i ligamenti, koji povezuju kosti.
Elastično čvrsto vezivno tkivo učestvuje u sastavu ligamenata i raznih elastičnih organa u tijelu(pluća,krvni sudovi i sl.).
RASTRESITO VEZIVNO TKIVO
Rastresito vezivno tkivo je najrasprostranjenije tkivo u tijelu kičmenjaka. Nalazi se kako u organima, tako i između njih, predstavljajući vezu između nerava,mišića,kostiju,kože, krvnih i limfnih sudova. U tom tkivu često dolazi do nagomilavanja masti, kao značajne hranljive rezerve organizma, zatim pigmenata i leukocita.
KRV I LIMFA
KRV- se smatra tečnim vezivnim tkivom. Sastoji se iz krvnih ćelija i krvne plazme(tečna međućelijska supstanca). U krvne ćelije ubrajaju se crvena krvna zrnca(eritrociti), bijela krvna zrnca (leukociti) i krvne pločice(trombociti).CRVENA KRVNA ZRNCACrvena krvna zrnca ili eritrociti sadrže krvni pigment hemoglobin, koji se lako jedini sa kiseonikom i služi kao njegov prenosilac od organa zan disanje do ostalih dijelova tijela. Kod viših kičmenjaka eritrociti se stvaraju u koštanoj srži; međutim, kod riba i vidozemaca, koji je nemaju, eritrociti nastaju u slezini. U pogled u oblika, veličine i broja eritrocita, postoje određene razli ke kod raznih životinja. Eritrociti sisara su u obliku okru glih, sa obe strane izdubljenih diskova i, za razliku od ost alih kičmenjaka, nemaju jedro.
BIJELA KRVNA ZRNCA
Bijela krvna zrnca ili leukociti znatno su malobrojniji u odnosu na eritrocite. Njihov broj, oblik i veličina takođe variraju kod raznih životinja. Leukociti uvijek imaju jedro, ali ne sadrže hemoglobin i nemaju opnu, te se otuda kreću ameboidno, mjenjajući oblik tijela. Nazivaju se i fagociti s obzirom na njihovu sposobnost da obuhvataju strane čestice i mikroorganozme, usled imaju značajnu ulogu u odbrani organozma od raznih izazivača bolesti. S obzirom na izgled citoplazme dijele se na: granulocite( posjeduju zrnastu citoplazmu i segmentirano jedro) i agranulocite(posjeduju homogenu citoplazmu i okruglo jedro). Leukociti se stvaraju u koštanoj srži, slezini i limfnim žlijezdama. Krv beskičmenjaka sadrži samo bijela krvna zrnca.
KRVNE PLOČICE
Krvne pločice ili trombociti su sitna zrnca pločastog oblika, brojno veoma zastupljena u krvi. Ne sadrže jedro i žive veoma kratko. Imaju važnu ulogu u zgrušavanju i sprječavanju oticanja krvi. Nastaju u koštanoj srži.
Krvna plazma ili krvna tečnost sastoji se od vode (95%) i rastvorenih bjelančevina, ugljenih hidrata, soli i nekih drugih materija. U većini slučajeva je bezbojna, ali je kod nekih životinja žućkasto ili zelenkasto obojena. Od bjelančevinastih sastojaka koje sadrži najvažniji je fibrin, koji izvan krvnih sudova izaziva zgrušavanje krvi. Ono se sastoji u t
aloženju fibrina i krvnih ćelija, pri čemu se na površini izdvaja serum.Uloga krvi sastoji se u prenošenju kiseonika i hranljivih materija do svih tkiva u organizmu, zatim transportovanju produkata metabolizma do organa za izlučivanje, kao i u zaštiti organizma od patogenih mikroorganizama.
krvni ugrušak
Limfa je bezbojna tečnost, po sastavu slična krvnoj plazmi, koja sadrži samo bijela krvna zrnca. Ta tijelesna tečnost cirkuliše kroz poseban sistem kanala, limfotok. Limfa predstavlja posrednika između krvi i tkiva; preko nje do ćelija dospjevaju hranljive materije, a u nju, takođe, prelaze mnogi produkti prometa materija koji se izbacuju iz organizma.
HRSKAVIČAVO TKIVO
Ovo tkivo, karakteristično za kičmenjake, sačinjavaju krupne hrskavičave ćelije (hondrioblasti) raspoređene u grupicama, najčešće po dvije ćelije, i elastična međućelijska supstanca, u kojoj se nalaze vezivna vlakna. Prema strukturi osnovne međućelijske supstance, razlikuju se tri vrste hrskavičavog tkiva.Hijalinska ili staklasta hrskavica sa homogenom bijelom, providnom osnovnom supstancom, koja sadrži kolagena vlakna, sačinjava hrskavičavi skelet riba; javlja se, takođe, kao hrskavica zglobova, nosa, dušnika itd. Mrežasta ili elastična hrskavica je neprozirna i žućkasta, sadrži mrežu elastičnih vlakana u osnovnoj supstanci, a susreće se u ušnoj školjci, grkljanu itd. Vlaknasta hrskavica sadrži krupna kolagena vlakna u osnovnoj supstanci. Zastupljena je u zglobovima i između kičmenih pršljenova.KOŠTANO TKIVO
Ovo tkivo postoji samo kod kičmenjaka, a sačinjavaju ga koštane ćelije(osteoblasti) i međućelijska supstanca, čvrsta koštana masa, u čiji sastav ulazi organska materija osein, kolageni fibrili i neorganske supstance koje mu daju čvrstinu. Mineralne materije su zastupljene pretežno solima kalcijuma i magnezijuma.Na površini kosti nalazi se vezivna opna-pokosnica, a ispod nje kompaktna koštana masa, koja prema unutrašnjosti kosti prelazi u sunđerastu masu. Kompaktna koštana masa prožeta je velikim brojem uzdužnih i poprečnih, međusobno povezanih kanalića. Uzdužni kanali označeni su kao Haverzovi kanali, oko njih se nalaze koncentrično raspoređene koštane ćelije, a kroz te kanale prolaze krvni sudovi i nervi.
Iza pokosnice nastaju koštane ćelije, te ona ima izuzetan značaj za rast kostiju, kao i njihovo srastanje poslije preloma. Postoje i ćelije koje razaraju koštanu masu; one se nazivaju osteoklasti i omogućavaju neprekidno obnavljanje koštane mase. U šupljinama dugačkih kostiju nalazi se koštana srž. Njena funkcija je kod viših kičmenjaka izuzetno važna s obzirom na to da u njoj nastaju crvena krvna zrnca.
MIŠIĆNO TKIVO
Mišićno tkivo se sastoji od ćelija (mišićnih vlakana) koje imaju sposobnost da se kontrahuju. Te ćelije su izuženog oblika, a kontrahovanjem ili opuštanjem u stanju su da vrlo brzo mjenjaju svoju dužinu. Kod kičmenjaka se, po strukturi i načinu funkcionisanja, razlikuju dva tipa mišićnog tkiva: glatki ili viscelarni , skeletni ili somatski mišići a, po mišljenju drugih, postoji i treći tip, u koji spada srčani mišić.
SRČANI MISIC
Muskulatura srca izgrađuje zidove srca i krupnih vena koje ulaze u sastav srca.U pogledu svojih
strukturnih svojstava bliska je poprečno prugastoj, ali u funkcionalnom pogledu sličnija je glatkoj muskulaturi.Srčani mišic je poprečno prugast, mišićne ćelije imaju veći broj jedara smještenih više u unutrašnjosti ćelije, a ćelije imaju nastavke koji se međusobno povezuju.Kontrakcije srčane muskulature su brze, ritmične i automatske.SKELETNA MIŠIĆNA TKIVA Ćelije poprečno-prugaste ili skeletne muskulature su iduženog oblika i bez nastavaka, imaju više jedara smještenih u površinskom dijelu citoplazme ispod ćelijske membrane. Spadaju u najkrupnije ćelije u tijelu (do 4 cm kod čovjeka). Ova muskulatura sačinjava oko 40% ukupne tijelesne težine. Njena karakteristična poprečna prugavost, koja se ogleda u naizmjeničnim svijetlim i tamnim trakama, potiče od razlika u finoj strukturi pojedinih miofibrila. Ova muskulatura vrši funkciju kretanja i proizvodnje tijelesne toplote, dobro je snabdjevena krvlju i radi pod uticajem naše volje, ali se, za razliku od glatke muskulature, u toku rada "zamara". GLATKA MIŠIĆNA TKIVA
Ćelije glatke muskulature su u cjelini jedinstvenije građe, izduženog su oblika i imaju jedno jedro. Kontrakcije ove muskulature vrše se sporije i bez naše volje. Ona obrazuje slojeve u zidovima cjevastih organa i organa sa šupljinama(crijeva,krvni sudovi,mokraćna bešika,materica)
Zajednička karakteristika njihove strukture je
prisustvo kontraktilnih vlakana ili miofibrilau citoplazmi mišićnih ćelija. Na njihovim
kontrakcijama zasniva se fiziološki rad mišića.
Nervno tkivo
Nervno ili živčano tkivo se sastoji od nervnih ćelija ili neurona,koji mogu da budu različitog oblika i veličine.Sadrže po jedno krupno jedro sa jedarcem i jedan ili više izraštaja.Te ćelije imaju sposobnost da sprovode nadražaje od čula do centralnog nervnog sistema i obratno –
reakcije tog sistema do odgovarajucih organa.
Tijela nervnih ćelija imaju jedan ili više nastavaka ili nervnih vlakana,te tako postoje unipolarni,bipolarni ili multipolarni neuroni.Dugački i negranati(osim na krajevima)ćelijski nastavci se nazivaju neuriti,aksoni ili osovinska vlakna.
UNIPOLARNI BIPOLARNI
MULTIPOLARNI
Oni odvajaju nervne impulse od tijela ćelije.Drugi ćelijski nastavci su dendriti.To su mali mnogobrojni nastavci koji se granaju oko ćelije.Oni imaju funkciju dovođenja nervnih impulsa do ćelijskog tijela.Unipolarne nervne ćelije se sreću u ganglijama kopnenih puževa, kod mnogih glista i drugih beskičmenjaka,kao i u sluzokoži cula mirisa kod kičmenjaka.Bipolarne ćelije su zastupljene kod organizama sa vrpčastim nervnim sistemom i u spinalnoj gangliji kicmenjaka.Multipolarne se nalaze u centralnom nervnom sistemu kičmenjaka,a i kod mnogih beskičmenjaka.
Svaka nervna ćelija predstavlja osnovnu morfološku i fiziološku jedinicu koja ulazi u sastav nerava.Neuriti sadrže fina tanka vlakna – neurofibrile, koji su neposredni sprovodnici nadražaja.Neuriti koji ulaze u sastav nerava i nalaze se izvan nervnih centara okruženi su posebnom opnom neurilemom ili Švanovom opnom,sastavljenom od Švanovih celija.Međutim, većina nerava kičmenjaka ispod te sadrže još jednu – mijelinsku opnu.Karakteristično je to da se nervne ćelije odraslih jedinki više ne dijele.
Pored nervnih ćelija,nervno tkivo sadrži i potporne ćelije,koje su razgranate i obrazuju posebno mrežasto tkivo,označeno kao neurologije.
Kod organizama sa centralizovanim nervnim sistemom nadražaj se prenosi samo u jednom pravcu:od dendrita ,preko tijela nervne ćelije,na neurite,pa na dendrite susjedne celije itd.
U centralnom nervnom sistemu izvršena je fiziološka diferencijacija neurona na tri tipa:
1)receptorni ili senzitivni – sprovode nadražaj
od mjesta primanja do nervnih centara;
2)efektorni ili motorni – sprovode nadražaj od nervnih centara do mjesta reagovanja;
3)asocijativni – nalaze se u nervnim centrim nadražaj primaju od senzitivnih i prenose na motorne neurone.
Niz od čulne,nervne i mišićne ćelije označen je kao refleksni luk.To je najjednostavniji put nadražaja od mjesta djelovanja draži(čulna ćelija) do mjesta reagovanja(misicna celija).