Život - knjiga promena vii
TRANSCRIPT
ŽivotProbudi se i budi
Knjiga promena VII
Jelena Vukašinović
ŽIVOT
Izdavač
Samostalno izdanje autora
Dizajn korica
Aleksandar Mihajlović
Elektronsko izdanje
Beograd, 2013. godine
© 2013 by Jelena Vukašinović
ISBN 978-1-304-73469-3
JELENA VUKAŠINOVIĆ
ŽIVOT
Knjiga promena VII
1
PESMA O NJOJ
Čekao sam te i znao sam da ćeš doći,
Samo sam trebao ostati na mestu kraja želja,
Samo sam trebao biti,
Ne pitati, ne tražiti, samo biti,
Okupan pogledom tvojim,
Samo sam trebao ćutati, ne govoriti ništa,
Znao sam da ćeš doći okupana ponoćnim sjajem,
Znao sam. I nisam tražio, ostao sam i nisam slutio,
Da će noć doneti svetlost koju sam tražio životima,
Čekao sam te, vekovima,
Čekao sam te i molio vetar da te donese na svojim krilima,
Čekao sam i stao sam i ostao sam,
I nisam pitao, samo sam čekao i znao sam da ćeš doći,
Na mestu kraja želja,
Na samom izvoru života,
Znao sam da ću te naći kada prestanem da te tražim,
Znao sam da ćeš doći kada prestanem da se okrećem,
2
Kada odem i kada kažem da se neću vratiti,
Znao sam da ćeš doći kada ubijem slutnje,
Čekao sam i znao sam, tu si.
Osećao sam ti korake životima,
Bio sam tu kada si padala, kada si sanjala,
Čekao sam te i znao sam da ćeš doći,
Reč, san, misao ravni su večnosti koju sam čekao,
A čekao sam, nisam prestao da se nadam,
I znao sam da ćeš doći kada sklopim oči u molitvi,
Tvoji koraci su moji, to sam čekao da prepoznam,
Jer ako ne vidim sebe u tebi,
Ako ne vidim tebe u sebi,
Onda nisam ni video. A jesam, video sam.
Čekao sam te i znao sam da ćeš doći.
Video jesam u sumraku svojih želja,
Kako se pojavljuješ iza vrata koja sam davno zatvorio,
Čekao sam i znao sam da ćeš doći.
Pratio sam te kroz vekove i voleo svojim dodirima.
Da li se sećaš kiše,
3
one kiše kada smo se voleli na obali grada koji je odnela reka?
Tada si rekla: “Čekaj me“, i otišla si sa njom.
I ja sam čekao i znao sam da ćeš doći sa kišom,
I nisam prestao, nisam pitao, samo sam čekao.
I došla si, a ja sam čekao trenutak u kojem ću, konačno,
Da prepoznam sebe u tebi,
Da doživim tebe u sebi,
I da odem zauvek ispunjen istinom života,
Ispunjen istinom da sam živeo.
4
I
Mesec je spustio svoju tamu na oblake dima koji su
se širili poljem, oblake koji su poneli sa sobom tajnu veću od
večnosti same, tajnu veću od istina, veću od Boga. Tajnu
nastalu pre svih tajni i istinu iz koje su se rađale istine
nepostojeće. Onu, od koje je nastao svemir koji je postao
život, onu, od koje su nastala bića koja zovemo ljudima. Ima li
tužnijih na svetu? Rođenih, umrlih, ostalih, nestalih. Ima li
bića u tim bićima svetlosti koje ljudima zovemo? U svima? U
nekima? Da li je ostalo ljudi? Da li su ljudi otišli sa planete
koju zovemo Zemlja, a na nju došle neke niže vrste, neki
čoveci koji ljudi nisu, a slični su nama? I opet oblaci, kao tajna
mapa koja će otkriti istine večnosti, neljudima kada ljudi
postanu. Oblaci koji od tuge plaču nad sudbinama bića koja
5
su mogla svetlost biti još pre toliko vekova. Šta se desilo, pa
je tama zatvorila ljudska srca, te male otvore čiste ljubavi
date nam od Boga? Šta se desilo pa je ostalo toliko malo ljudi
među neljudima, da ih svećom moraše tražiti? Svećom istina,
koje su samo retki nosili u svojim dušama. Sveće istina, koje
su u mračnom dobu budile nadu da postoji pravda. Pravda u
oblacima koji nose duše spaljenih istina, oblacima koji nose
duše ispunjene ljubavlju na mesto kraja želja, i na mesto
početka buđenja jednog novog doba, Zlatnog doba večnosti.
Kako se meri bol spaljene istine? Jednim ili sa deset života?
To tada nije mogao znati kapetan koji je pustio ljubav da gori,
čovek koji se rodio kao biće, a koji će umreti kao
beskonačnost ponovnih pokušaja da sakupi dim spaljenih
istina u okean večnosti u kojem će pokušati da pronađe sebe,
svaki novi put, svaki sledeći koji će biti teži od prethodnog.
Tražiće on istine u kiši, u suncu i vremenu i vasioni, ali ih neće
pronaći. Lutaće, padaće, moliće, ali ih neće dobiti. Ostaće
sam i tek tada shvatiće da početak je ostao u jednom davnom
vremenu u kojem je život bio vredan koliko i komad svile koju
su trgovci prodavali na gradskim trgovima.
„Lutaćeš, hoćeš, nećeš da shvatiš proći će godine beskrajno
duge, jednom kada se ponovo vratiš tvoje će srce biti od
tuge.
Kako je malo potrebno bilo, u trenu u kojem otišla jeste
da čuješ i da osetiš reči te ne ispevane pesme.
One koju je odnela sobom vila što bogu je bila mila,
6
ona što ti je rodila decu, ona koja je bila živa.
Da li si ikada, kapetane, mislio, da život nikada neće proći,
da li si mislio da godine kajanja neće biti duge u samoći?
Da li si mislio, kapetane, da život jeste samo dok traje,
da svaki korak nema cenu i da bog ništa ne haje?
Zar si verovao, dragi kapetane, da jutro će odneti tugu,
i da ćeš živeti ikada sem svoje sudbine neku drugu?
Nemoj da pitaš, sve je jasno, dok gledao si u vatri ženu,
tog istog si časa izabrao da živiš jednom sudbinu njenu.
Jer nema ništa kapetane, što nekom možeš dati,
a da nisi pristao, istog časa da ti se vrati.
I nemoj misliti da će proći, nikada prošlo ništa nije,
jer vreme zemaljsko ne postoji, i niko od sebe ne uspe da se
skrije.
Da li si mislio da trenu, u kojem izdade majku, vilu i ženu, nisi
ispiso sudbinu duše svoje, u životima koji će sebe da se boje?
Da li si mislio da u času u kojem je ona rekla: „Pomozi Bože“,
Nisi izabrao svoju sudbu od koje niko pobeći ne može?
7
U srcu zima u duši sve je otišlo istog onog trena,
dok gorela je pred očima tvojim vila, majka i božanska žena.
Da li si video kako te moli, da shvatiš kako je teško bilo
što izdao si onu što voli, kada ti pade tu noć u krilo?
To duša vide tvoja i njena, ona što vašu večnost pravi,
a duša zna da život je sena, i u jednom će to da ispravi.
Lutao jesi, zna to i ona, lomio, palio molio Boga
ali niko nikada u večnosti nije, pobegao od sebe samoga.
Ovo je priča o Kapetanu i Anđelu, ovo je priča o Čoveku i
Bogu, koji je čovek hteo biti, kada već nije mogao biti Bog.
Kapetanu koji je postao vitez slavni, koji je u snovima čuvao
škrinju tajni.
Ovo je pesma o svetlosti koja je prekrila tamu, ovo je pesma o
tami koja je molila Boga da pronađe oproštaj i dođe do mira
svoga.“
Čula se pesma na trgu dok je sat otkucavao ponoć, prateći
oblake istina. Kiša. Osećao je da promiče dok se pijan vraćao
kući. Tada nije znao da oblaci plaču nad njegovom dušom
koju je toga dana zavitlao u neka nepostojeća polja ne znajući
da će životi proći u traganju za snom koji je toga dana nestao.
8
Kada bi čovek mogao pogledati u beskraj svojih lutanja, da li
bi ikada pustio da sreća ode tako daleko od njega ili bi je
čuvao kao grumen zlata i puštao makar ponekad da obasja
njegove dane? Sve je imao do tada, sem smisla postojanja
kroz koje je lutao, a toga dana dobio je i smisao, sopstveni
smisao besmisla. Zakopan daleko u nekim nepostojećim
predelima snova, smisao koji će ga goniti da osvaja svetove,
da lomi vekove, da plovi morima, da luta gradovima. Smisao
koji će ga pratiti kao senka, smisao besmisla koji će životima
kroz koje će proći želeti samo jedno, da se spoji sa samim
sobom i da u noći u kojoj oblaci spaljenih istina plaču, makar
na tren pronađe svoj mir. Ušao je u kuću i spustio svoje
osude na oltar sopstvenih molitvi. Pijan, mokar i neživ,
postao je nečovek u tom jednom danu u kojem je pustio da
izgore istine, da umre ljubav. U tom jednom danu u kojem je
ubio Boga u sebi, ubijajući svetlost u očima koje su svetlost
bile. U tom danu koji je mogao biti sasvim običan dan
prolaska večnosti kroz vreme on je, i ne sluteći, svoju večnost
pretvorio večnost ponovnog oživljavanja Boga u čoveku, i
rađanja čoveka u Bogu koji jeste bio samo postojanje. U tom
danu koji je doneo mrak, nije ni slutio da se rodila nada da će
jednom, kada ljiljani budu cvali, svetlost spojiti njegovu dušu
sa samom sobom, tu istu dušu koja je toga dana postala duša
pesnika tragača, duša ratnika svetlosti, duhovnog učitelja,
samo da bi našla mir koji je izgubila onda kada je jedna
svetlost gorela zbog sebe same. Nije to znao tada, i nije
mogao znati da čovekova najveća nedela stvaraju najsjajnija
dela u nekom budućem vremenu. Jer samo onaj ko traži mir,
9
spreman je da se odrekne sebe da bi mir i našao. Mir duše, u
telu koje se čovekom zove. Nije znao ni to koliko će života
proći, ni da će životi doći u kojem sakupljati istine koje su
odneli oblaci te noći. Nije znao ni to da istine će biti sene koje
će kroz ljude dolaziti u dane njegove. Nije znao da će svakoga
dana na javi njegova duša snove da slavi jer snovi će biti
mnogo draži duši koja svoj mir životima traži. Nije znao ništa,
a da je znao, da li bi je pustio da ode ili bi krenuo za njom u
smrt da postane čovek, kada već čovek nije mogao biti u
životu u kojem je prodao dušu sopstvenim strahovima. Kiša je
rasipala istine oko njegovog uzglavlja i dok je njegova duša
pokušavala da ih sakupi za neke buduće živote i da ih ponese
sa sobom u večnosti u kojoj će doći život pročišćenja kada će
te istine vredeti kao neprocenjivi biseri od kojih će, možda,
ako sreće bude imala, uspeti da naniže ogrlicu istina, on je
sedeći pored kamina, nesvestan sopstvenog postojanja video
u vatri njen lik.
- Helena, vrisnuo je! Helena, Helena! Svetlosti, moja,
Helena, kako sam te pustio da odeš? Zar sam to bio ja? Ne,
nisam to bio ja, ne, nisam te ja ubio… H e l e n a!, vikao je
tako glasno da mu se celo telo treslo. – H e l e n a!, Gospode
šta sam uradio?! Da li sam bio lud, ne nisam je ja ubio?!
Ustao je i počeo da šeta gore-dole, kao da su to poslednji
koraci koje će ikada napraviti. Telo mu je odjednom preplavio
okean hladnoće i nije osećao ni jedan mišić u sebi.
10
- Nisam to bio ja. Doktor ju je proglasio za vešticu.
Idem do prokletog doktora, platiće mi on za to.
U tom trenutku se setio Džesike.
- Džesika, počeo je da viče, prokleta da si, ti si me
začarala! Gde si sad, Džesika, neka ti duša u paklu gori,
prokletnice! Ti si me začarala, celo telo mu se treslo u okeanu
hladnoće kojom je plutao.
Setio se, čuo je u krčmi, ubila se.
- O, Gospode, šta sam uradio, o moj Gospode pomozi
mi. Ubio sam ih obe, gospode šta sam uradio, pao je na pod i
nije znao da li je živ ili mrtav. – Molim te, Gospode, uzmi me
sebi, neka gorim u paklu ako treba jer pakao će biti raj za ovaj
trenutak u kojem mi se duša raspada. Otišao je do stola da
uzme pištolj. Ubiće se. Makar toliko može da uradi da spase
sebe, da više ne diše, da više ne gleda. Pištolj je bio gladan i
crn kao i njegova duša.
- Gospode, tresao se od bola, molim te uzmi me sebi,
spasi me od mene samog, Gospode, jer ako postoji pakao,
onda on ne može biti gori od muka koje me razjedaju sada,
ako postoji mestu gde duša gori, onda je to mesto sveto u
odnosu na bol koji ne smem ni da pustim da se nastani u
mom telu, jer plašim se da ću preživeti, a da će on ostati! Ako
postoji pakao, Gospode, molim te da me smestiš u nadublju
tamu, u najcrnju noć, jer tama koju osećam sada veća je od
večne tame kojoj se radujem! Gospode, ako postojiš, počuj
11
me! Ne molim te da me dočekaš u raju, jer raj za mene nije,
molim te da me pošalješ u najdublju tamu, jer i ta tama je
svetlija od mraka moje duše koji osećam. Gospode, ne moli
se za mene, jer molitva će samo moju tamu razgoreti i ja ću
goreti živ u njoj bez nade da će bog ikada umreti. Ne raduj mi
se, Gospode, jer radost tvoja, moje će ime obasjati i čitav
svemir će u večnosti znati da sam se molio za pakao.
Gospode, ako te ima, Anđele sveti, ako si tu, pomozi mi da
nađem put do pakla, jer raj sam danas spalio sopstvenim
strahovima. Danas sam ubio Boga. Molim te, pomozi mi, da
sada ubijem i ovo telo koje je danas u sebi ubilo Boga.
- A šta ako bi ti rekao da Bog ponovo može da se
rodi?, čuo je glas. Poludeo sam, pomislio je. Ovo je kraj, ovo
je konačno kraj.
- Da, dobro si me čuo: šta ako bi znao da Bog može
ponovo da se rodi, da li bi i dalje izabrao kraj ili bi krenuo ka
novoj slobodi. Slobodi od sebe takav kakav si bio?
-Bog ponovo da se rodi? O kakvoj ti pričaš slobodi?
Ko si ti?, počeo je da viče. - Ko si ti? Ko si?
- Ja, ja sam Bog, Anđeo, ako ti je tako lakše da me
zoveš, a inače sam i tvoja Duša.
- Bog, Anđeo, moja Duša, kako?, rekao je sada
smireno Džon. Bog je na nebu. Ti si đavo, nastavio je,
histerično se smejući. Odlično, ti si đavo, da li ćeš ti da mi
pomogneš da se ubijem? Ako hoćeš, evo tebe ću da molim:
12
vodi me u pakao, iako znam da je pakao fino mesto u
poređenju sa ovim ovde.
- Džone, prestani, čuo se glas. - Ja sam Anđeo i
postavio sam pitanje, imaš jako malo vremena da odgovoriš
na njega. Svega nekoliko sekundi koliko je potrebno tom
metku u pištolju koji si stavio na svoju slepoočnicu da prođe
kroz tvoj mozak i odvede te zauvek odavde u bespovrat.
Džon se sledio. Zaista, stavio je pištolj na slepoočnicu. Da li je
želeo da ode pre nego što čuje da li zaista postoji nada da se
vrati?
- Slušam, rekao je i seo na stolicu. – Zbog čega mi
daješ još jednu šansu.
- Nisam ti ja dao šansu, sam si sebi dao šansu.
- Ne razumem, kako sam sebi?
- Konačno si rekao istinu, a istina će te osloboditi, ma
kakva ona bila.
- Istinu, koju istinu?
- Istinitu istinu, samo one se računaju. Sve ostale vaše
misli ne znače ništa, sve ono što zovete svojim istinama
takođe ne znači ništa. Jedinu vrednost imaju istinite istine,
one koje odražavaju večite istine Univerzuma, one koje
spajaju čoveka sa Božanskim u njemu. To su istine postojanja
13
koje su sakrivene u svakome od vas i koje svako može da
otkrije, kada prestane da veruje u laži uverenja.
- A šta sam rekao, upitao je Džon zbunjeno.
- Rekao si: „Molim te, pomozi mi da sada ubijem i
ovo telo koje je danas ubilo Boga u sebi“- a to je istina.
- Šta je tu istina?
- Shvatio si da si ubio Boga u sebi, a to je onaj tračak
svetla koji daje nadu da Bog može ponovo da se rodi. Jer
dokle god postoji tračak svetla, postoji i nada da svetlo može
da se razbukti i da prekrije tamu. Tama sama po sebi ne
postoji, tama je odsustvo svetla. Kada upališ i razgoriš svetlo,
tama nestaje.
- To bi mogao da kaže neko, to ne važi za onog ko je
niko, kao što sam ja. Gospode, da li si video kako je gorela, da
li si video Svetlost koja gori? Ja sam spalio svetlost, Gospode,
ja sam je ubio. Kako može biti ičega dobrog u meni posle
toga? Ona me je volela, dala bi mi dušu svoju da sam samo
tražio. Helena nije bila samo žena, ona je bila Anđeo. Ubio
sam Anđela, Gospode, a ti mi kažeš da možeš u meni ponovo
da se rodiš.
- Istina, ubio si Helenu, ali ona je, kao što ćeš videti,
već mnogo ranije birala svoju sudbinu, baš takvu, baš sa
tobom. Video si da je otišla srećna. Ona je bila čarobnica,
Džone, ona je znala da je to bio kraj, ona je znala da je ovaj
14
Zlatni presek bio i onaj poslednji koji će da je uvede među
anđele besmrtne. Ako bi ti rekao da je i ona tu pored tebe
sada, ne bi mi verovao, jer ne možeš da je vidiš. A jeste,
Džone, Helena je tu i zahvalna ti je na slobodi koju si joj
doneo.
- Ja sam lud, ti si lud. Helena zahvalna! Helena je
danas gorela, Gospode!, rekao je i ponovo je počeo da se
trese od bola. Ja sam je ubio! Ja sam je ubio!
- Smiri se, Džone, čuo je glas ponovo, shvatićeš sve
ukoliko doneseš odluku da želiš. Opet je sve stvar tvoje
slobodne volje. Ti sam biraš put promena svoje duše. A
pitanje je jednostavno: da li želiš da kreneš ka Bogu u sebi?
- Da li želim? Imam li izbora?
- Naravno da imaš, možeš uvek da uzmeš taj pištolj i
da se ubiješ i tako ideš na početak, uh, na sam početak
razvoja duše.
- Ako mogu da biram, onda biram to što si rekao, ako
je moguće da ponovo budem čovek. Sada kada sam sve sem
toga, onda je to moj izbor, iako ni sam ne verujem da to
zaslužujem.
- Već sam ti rekao, Džone, nije stvar u zaslugama jer
ovde ne postoje nagrade i kazne, sve je jedno i jedno je sve,
dobiješ samo ono što daš, i kad daješ od srca to ti se
višestruko vraća.
15
- Ja sam uzeo svetlost, Gospode, ubio sam je. Ne
razumem šta ja mogu da uradim sada da bi je vratio, da bi
našao mir u ovoj jadnoj duši.
- Možeš mnogo toga Džone, a što je najtužnije ti si
jedini koji to i možeš da uradiš. Ukoliko počneš odmah,
jednom ćeš ponovo doći u život u kojem ćeš biti tamo gde si
bio juče, a onda još i mnogo, mnogo dalje.
- Zbog čega ja, Bože.
- Zbog toga što ti nemaš šta da izgubiš, već si sve
izgubio i već si izabrao smrt, a tek kada si već mrtav ti se ne
plašiš šta će biti posle kraja života i spreman si da probiješ
neslućene granice na tom putu od života do fizičke smrti,
kako je vi na zemlji posmatrate. Jedino se mrtav čovek ne
plaši smrti, a čovek koji se ne plaši smrti može da dostigne
Boga, jer Bog je večnost koja ostaje, kada prestanemo da se
plašimo života.
- Šta treba da uradim, upitao je Džon.
- Za početak dozvoli mi da ti ispričam priču o
večnosti, priču postanja koja je utkana u svaku ljudsku
sudbinu i koja je jedinstveni izraz svake duše, a zatim ćeš da
mi pomogneš da tu istinu sačuvam za vreme u kojem će ona
da oslobodi čovečanstvo celo lanaca mraka u koji ide. Neće
biti lako sačuvati tu istinu, i sveti spis koji je u opasnosti. Ali
kada se oslobodiš straha od smrti ništa više neće biti teško,
jer jedino što će vas ljudi ikada plašiti jeste vaš iracionalni
16
strah u kojem vi svoj život vidite kao konačan ishod vaših
koraka, a ne znate da put je sve. Kraj je samo korak na tom
putu.
- Slušam, rekao je Džon.
17
II
- Ljudska duša, kao Svesnost, je večna, Džon, kao što
je večna duša svakog bića koje nastanjuje planetu Zemlju. Ta
Svesnost sam ja, nema druge Svesnosti sem mene. Ja sam taj
koji se rađa u svakome od vas, svaki put ponovo, da bi se
ispoljio u svakome od vas pojedinačno. Sve što vidiš oko tebe
sam ja, sve ono što ne vidiš - opet sam ja, a i ti si Džon. Svako
ovo biće je deo tebe, kao što je deo mene, jer ti si samo jedan
deo mene. Neki to zovu Božanska iskra, neki zovu Svesnost, ti
to zovi kako god želiš. Svako ima pravo da me zove kako želi,
jer ime nije važno. Ono što jeste je da kroz sebe, u potrazi za
sobom, uvek pronađe mene, a kada pronađe mene tada
postaje jedno sa svojom istinom. Vaša planeta Zemlja je
jedan veliki vrt u kojem se odigravaju neverovatne stvari za
18
čitav Univerzum. Zbog toga ste vi, ljudi veoma dragoceni u
poretku svepostojanja. Vi ste bića koja sam stvorio prema
svom liku, prema svom obliku i prema svemu onome što ja
jesam, iako sam učinio da budete tako ranjivi i dao vam
slobodnu volju da putem sopstvenih izbora dođete do mene i
na taj način postanete deo jedinstvenog poretka ljubavi koja
vlada u velikom delu Univerzuma. Sva vaša iskustva i svaka
vaša odluka stvara vašu sopstvenu večnost i kao takvi vi ste u
neprekidnom procesu ostvarenja svojih sudbina, koje će vas
dovesti do mene. Istina je da ja mogu da se ispoljim na Zemlji
samo kroz vas, kao što i vi možete da se ispoljite kao ljudska
bića u potpunosti samo ukoliko dođete do tog nivoa
svesnosti u kojem ćete shvatiti da ste deo mene, da ste deo
svega onoga što vidite, a da sve to što vidite kreirate
sopstvenim mislima. Vaše misli na ovom svetu ne znače ništa.
Ipak sve ono što jeste vaš život, jeste samo rezultat načina na
koji o životu razmišljate. Kada u svojim mislima dođete do
mene, ali do istinskog mene, koji jeste samo deo vas samih, vi
ćete i postati bića svetlosti koja žive u onome što ja pre svega
jesam, a jesam ljubav. Čitav svemir i sve oko vas vibrira
ljubavlju. Vama, ljudima dat je i ego koji u vama stvara lažnu
predstavu o istinama u kojima živite i sve ono što je sveto i
što je od mene, često će biti u senci onoga što vam budu rekli
da je istina. Ali ja vas nikada neću napustiti, dokle god u vama
bude bilo i jedne jedine iskre svetlosti. Ja ću biti tu, kao što
sam bio i sa tobom, Džone.
- Da li je to priča o večnosti, upitao je Džon.
19
- Ne, ovo je samo početak, čuo je. – Priča o večnosti
počinje na početku večnosti, počinje u trenutku samog
stvaranja. To je moj put kroz ljudske živote, to je ono kako
sam želeo da živim postojanje u materijalnom svetu vas ljudi.
Svako od vas jeste deo mene, jer je vaša duša deo
univerzalne duše svemira koja je došla na Zemlju da kroz
ličnost postane izvorna vibracija ljubavi na Zemlji i da kao
takva, zajedno sa drugim sličnim dušama, obasjava put svima
onima koji su krenuli putem sebe u meni i putem mene u
sebi.
- To mi nije najjasnije, rekao je Džon.
- Vidiš, Džon, ja se nisam tek tako odlučio za
ispoljavanje u materijalnom svetu, niti duša prolazi kroz
ličnosti i živote. Tu dolazimo do priče o večnosti. Vi vaše
postojanje na zemlji zovete Život, a u višim svetovima on je
poznat kao Zlatni presek duše zahvaljujući kojem ona
ostvaruje svoju univezalnu ulogu, a glavni zadatak svake duše
jeste Rađanje Boga u čoveku, i čoveka u Bogu. Put rađanja
naziva se Zlatni put i to je put kojim će jednom u vremenu
pre kraja vremena, kakvo vi znate na Zemlji, sva bića na
planeti preći. U tvom vremenu, Džone, to nije tako. Zbog toga
što je potrebno da jako mnogo vas prođe kroz iskustva kroz
koja si ti prošao pre samo nekoliko dana, a da bi jednom kada
dođe vreme pročišćenja svaka duša birala posle svog Zlatnog
preseka, put koji će je dovesti konačno do Zlatnog doba koje
jeste doba u kojem ću ja da se ispoljim kroz svakog od vas
20
pojedinačno i kroz sve vas zajedno i u kojem ćete vi kao vrsta
da pređete na novi nivo postojanja.
- Šta znači taj Zlatni presek, upitao je Džon.
- Vidiš, duša je večna, Džone, jer je duša deo mene, a
čovek kao telo i kao ličnost jeste samo jedan aspekat ljudske
duše, koja u svaki život dolazi sa određenim zadatkom, a
svaki taj zadatak ima za cilj individualizaciju duše, odnosno
jednost između duše i ličnosti, u kojoj ličnost može da ispolji
svoju Božansku prirodu u kojoj je u stanju da kroz kanale
sopstvene kreativnosti stvara najlepša dela i stvara najveće
izume. Ipak ljudima sam, prilikom stvaranja, pored duše dao
i slobodnu volju kroz koju svako ima priliku da bira da li će
svoje životne izazove kroz koje je jedino moguće učiti
posmatrati kao osudu ili kao nagradu, u kojoj će prelazeći na
nove nivoe postojanja otkrivati sve veće i veće mogućnosti i
ostvarivati sve više svoju božansku prirodu. Da bi čovek želeo
da stvara, bilo je potrebno da duša sama izabere iskustva
kroz koja će proći, a opet kao izraz njene slobodne volje kako
bi došla do mene, odnosno da bi se ja ispoljio u materijalnom
svetu. Ta iskustva ste vi nazvali problemima, a ja ih zovem
izazovima, jer u svakom od njih postoji i rešenje. Zato je u
svakom trenutku bilo potrebno da postavite pitanje i da
tražite odgovor ili rešenje. Kada duša ispuni svoju zadatak na
zemlji, odnosno ponovo dođe u svet duša, pre ponovnog
rađanja u telu neke druge ličnosti pravi se Zlatni presek koji
pokazuje šta je duša od zadataka ispunila. Zatim duša ponovo
bira, pre odlaska u materijalno, svoj Zlatni put, u kojem će
21
kroz nova iskustva probati da dođe do svoje Božanske
prirode.
Pravilo Zlatnog preseka glasi:
„Kako se ti odnosiš prema drugim, tako se i postojanje
odnosi prema tebi, jer sam život jeste postojanje, odnosno
vaš život jeste samo ispoljavanje mene u večnosti. Život ne
postoji sam po sebi. Život svakog pojedinačno jeste samo
aspekat kroz koji se ja izražavam na planeti Zemlji, a sve sa
ciljem stvaranja rase, ljudskih bića koja će, negujući svoju
božansku prirodu, kroz svoje gene koji pamte tajne vremena,
biti svojevrsna biblioteka svog znanja u Univerzumu.“
- Rekao si da svaka duša pre odlaska u svet analizira
svoj Zlatni presek i bira svoj Zlatni put, ne razumem to, rekao
je Džon. – Zapravo ne razumem gotovo ništa od ovoga, ali to
valjda nije ni bitno.
- Da, svaka duša nakon iskustva koje vi na Zemlji
zovete Smrt, pravi svoj Zlatni presek koji ovako izgleda,
pokazao je. Džon je čuo i ispred sebe video kako svetle
nekakvi kvadrati koje nije najbolje razumeo.
- Ne razumem, rekao je Džon ponovo.
- To je obrazac ili model po kojem svaka duša
sagledava svoje iskustvo na vašoj planeti, a zatim ga, prilikom
planiranja sledećeg života, dopunjuje onim iskustvima koja su
22
joj potrebna da bi izbalansirala energiju i da bi konačno došla,
kao individualna duša, do mene, jer jedino kroz takvu dušu,
odnosno kroz ličnost koja je postigla svoju jednost sa svojom
dušom, ja mogu da ispoljim sebe, a sama ličnost može da
doživi mene u sebi, odnosno, može da doživi kroz
individualnu svest svoje božansko poreklo.
- A šta znače ti kvadrati, pitao je Džon.
- Ovi kvadrati upravo označavaju odnos između
ličnosti, duše i mene kao čitavog postojanja ili kako to vi ljudi
zovete Boga.
- Baš kao što si rekao, ja sam samo čovek, rekao je
Džon. Možeš li umesto mene i postojanja i Univerzuma da
koristiš reč Bog, jer tako te makar nešto razumem?
- Vi, ljudi! U redu, zovi me Anđeo, jer to je takođe
jedan od mojih oblika ispoljavanja, a poznato ti je da Anđeli
postoje. Svoje postojanje u celini od sada ću zvati Bog. Da li ti
je tako lakše da me razumeš?
- Jeste, hvala, rekao je Džon. – Anđele.
- Dakle ovi kvadrati pored onoga što je malo pre
rečeno pokazuju i put kojim ide vaša duša da bi došla do
Boga, odnosno pokazuju put kojim Bog prolazi da bi se
individualizovao na Zemlji kroz vašu Dušu. Prvo ću ti reći šta
svaki od njih predstavlja, pa ću onda da ti ispričam sve o
tome šta Duša treba da prođe da bi svaki od njih ispunila
23
sobom, jer joj svaki od njih na svom nivou služi da bi došla do
svoje božanske prirode.
Ova dva mala kvadrata u sredini, nastavio je Anđeo,
predstavljaju vašu ličnost i vašu dušu i oni su potpuno jednaki
i ta dva kvadrata predstavljaju čoveka u trenutku njegovog
rođenja. Taj odnos se zove Susret- zbog toga što tu ličnost
ima priliku da se upozna, odnosno da se susretne sa samom
sobom, sa univerzalnim zakonima koji upravljaju koracima
svakog Zlatnog puta.
Zatim, ovaj sledeći kvadrat predstavlja, uslovno rečeno,
drugo ljudsko biće, odnosno ono što mi vidimo u tom biću
koje je uvek tu da nam pomogne da mi prođemo i naučimo
neku lekciju koju smo sami odabrali. Prilikom pravljenja
Zlatnog puta, pre ponovnog rođenja, mi u taj kvadrat
upisujemo iskustva koja biramo da iskusimo, a koja nam
dolaze kroz druga ljudska bića. Taj odnos se zove Jednost, i na
njemu vi, kroz druga ljudska bića, sagledavate sebe i učite o
sebi kao o bićima svetlosti.
Treći kvadrat govori o iskustvima kroz koja ćete da prođete
da bi došli do ljubavi i u njemu birate svoju porodicu u kojoj
će biti ispoljena sva ona primarna iskustva kroz koja se prvi
put ispoljava bezuslovna ljubav. Zbog toga se taj kvadrat i
zove Ljubav.
Četvrti kvadrat govori o državi koju birate, da bi kroz manje ili
veće izazove došli do blagostanja na zemlji. Ime tog kvadrata
24
je Novac i on govori o odnosu prema energiji blagostanja koji
je jedan od najvažnijih aspekata ispoljavanja Boga na Zemlji.
Peti kvadrat je Sloboda i govori o vašem oslobađanju od
borbe za energiju i o dobru koje, kada to postignete, možete
da privučete za čitavu planetu. Taj kvadrat oslikava vaš odnos
prema svim ljudima, ali i prema planeti Zemlji. U ovom delu vi
birate iskustva kroz koja ćete da prođete da bi se oslobodili
svojih drama kontrole i konačno povezali sa Univerzalnom
energijom.
Šesti kvadrat, Duša, govori o vašoj božanskoj prirodi na
Zemlji. To je ujedno i onaj kvadrat koji vas deli od vašeg
istinskog bića, od Boga u vama. U njemu uvek birate jednu
svoju fundamentalnu dramu ili glavno iskustvo kroz koje vaša
duša treba da prođe da bi izbalansirala svoju energiju. To je
onaj odnos ili onaj deo koji duša prvo ispisuje kada kreće na
novi Zlatni put, kao i onaj prema kojem se meri da li je Duša u
životu ličnosti ispunila svoj zadatak. Taj odnos oslikava i
odnos čoveka prema Univerzumu.
Kada čovek prođe kroz svih šest nivoa, dolazi do sedmog koji
se zove Život, a to je onaj nivo u kojem duša kroz ličnost
ispoljava sebe kao najvišu božansku kreaciju na Zemlji. To je
prvi duhovni, božanski nivo na Zemlji i u njemu se rađaju
sveljudi, ona vrsta ljudi zbog koje se Bog ispoljio kao čovek na
planeti Zemlji.
- To je ludo, rekao je Džon. – Da li ti hoćeš meni da
kažeš da sam i ja birao ovo iskustvo kroz koje sam prošao
25
upravo? Da sam ja već pre svog rođenja izabrao da ću da
imam sve, a da nemam ništa? Da sam pre rođenja birao da ću
da je pronađem, ali da nikada neću da je prepoznam, da ću
da je pogledam, ali da nikada neću da je vidim? Da li hoćeš da
mi kažeš da postoji nada da će Bog da mi oprosti to što sam
tu dušu, to milo biće poslao u smrt, strašnu smrt? Gledao
sam je kako je gorela, veštica, zbog čega nisam izgoreo sa
njom, zbog čega mi nisi dao da se ubijem, počeo je ponovo
da bunca. Priča sa Anđelom mu je malo skrenula misli, ali
sada se ponovo setio šta se desilo i opet mu se celo telo
treslo od bola i očaja. - Helena, vikao je, Helena!
- Pitao si i dobićeš odgovor. Da, birao si to iskustvo,
ali, Džone, moraš da shvatiš da to nisi bio ti. To je bila tvoja
duša koja je u trenutku tvog začeća ušla u maleno biće koje
će se roditi posle devet meseci i koje će nositi tvoje ime i
tvoje prezime. To nije ništa lično, Džone. To je sve put razvoja
tvoje duše i kao takav jeste iskustvo koje je ona izabrala da
iskusi u telu kapetana Džona M. Alexandra.
- Šta sam ja dobio iz tog iskustva, šta je moja duša
dobila?
- Tvoja je duša, Džone, jedna od onih duša koja je još
mnogo pre vremena imala svoj jasan put, a ličnosti kroz koje
je prolazila samo su joj pomogle da dođe do njega. Bog se,
Džone, ispoljava kroz svakoga od vas različito, a samo neki
pristaju da ispune zadatak koji im je namenjen - da se
odreknu sebe, svog ega, svoje ličnosti, da bi služili poslanju
26
kao takvom, da bi služili Bogu kao celini, odnosno da bi kroz
svoju ličnost ispoljili Boga kao univerzalnu jednost. Svaka
duša tome teži, Džone. Ipak samo neki zaista i dosegnu taj
nivo svesnosti za života u kojem im i spoznaja uzroka bude
data. U tvoje vreme samo neki ali ti neki su samo vesnici
sveljudi koji će se pojaviti na Zemlji, zlatnoj planeti večne
lepote i neprevaziđenog smisla. Ti si jedan od njih, Džone.
Pođi sa mnom. Odvešću te u Sobu ogledala istina da vidiš
kako je tvoja duša napravila Zlatni put Kapetana Džona M.
Alexandra.
Džon je zatvorio oči i odjednom se našao u prostoriji
ispunjenoj ogledalima.
- Ovo si ti, čuo je glas. - Ovo je ogledalo u kojem se
ogledaju svi životi tvoje duše.
Džon je video sebe ovakvog kakav jeste sada, kako sa
Anđelima pravi svoj Zlatni put:
VII
Kroz gubitak sopstvene ličnosti, kroz odricanje od života na
Zemlji, kroz gubitak svake nade u dobro, u pravdu, kroz
prizivanje smrti, doći do neustrašivosti ličnosti koja će biti u
stanju da se bori za dobro i za pravdu, doći do ličnosti koja je
u stanju da da svoj život i sve svoje živote za istinu o
postojanju, za nadu da će se istina sačuvati, za istinu o istini!
VI
27
Postaviti opšte dobro iznad sopstvenog dobra, osloboditi se
sopstvenih borbi i krenuti u borbu za dobro.
V
Engleska, imati sve, a odreći se svega zbog istine o
postojanju.
IV
Porodica vlastelina, bez ljubavi i bez podrške, sa starim ocem
i majkom koja je rano umrla.
III
Izdati i prodati Boga i izazvati mržnju prema svojoj sopstvenoj
ličnosti.
II
Život sa ljudima punim osude, krivice, laži i mržnje, život sa
nevernicima i neljudima.
I
Odreći se svoje sopstvene ličnosti, zarad dobra kojem treba
služiti.
- Video sam, rekao je Džon, ali ja ovo ništa ne
razumem.
28
- Objasniću ti svaki korak posebno, rekao je Anđeo, - i
onda ćeš da shvatiš kako su izbori tvoje duše i plan koji je ona
napravila pre tvog rođenja kreirali tvoju sudbinu.
- Da li hoćeš da kažeš da je naša budućnost potpuno
izvesna, da ja nisam mogao da izbegnem sve ovo što se
desilo?
- Naravno da si mogao i nije sve moralo da se desi u
tako intenzivnom obliku kao što se desilo sa Helenom, ali i
ona sama je birala svoja iskustva pa ste se u toj tački u
večnosti našli.
Svaki naš korak počinje u ovoj ćeliji I. To je vaš prvi susret sa
istinama, to su vaše odluke u kojima vi birate svojom
slobodnom voljom da li ćete da postupate kao svetlo ili kao
tama. To je onaj trenutak u kojem vi birate da li će u vama da
pobedi vaša ličnost i ego koji se plaši ili ćete odluke da
donosite s ljubavlju, onako kako bi ih doneo Bog koji jeste
ljubav i koji poznaje sve one Univerzalne zakonitosti po
kojima je uredio svoje sopstvene postojanje. Prvi put kada
postavite pitanje koje prevazilazi granice vaše ograničene
materijalne stvarnosti, vi ste zakoračili u svet tih istina i u
njima počinjete da prepoznajete smisao i svrhu svih vaših
koraka. Susret sa istinama je vaše suočavanje sa večnošću
koja živi u vama, a koju vi, naravno, ne vidite sa tog mesta iz
kojeg posmatrate. Ipak, to je onaj trenutak u kojem
prepoznajete da ste vi nešto više od skupa ćelija i da niste
29
samo telo koje hoda putevima ograničene materijalne
stvarnosti.
Svaki vaš Zlatni put počinje i završava se u tom delu jer to je
mesto u kojem ćete, kada prođete kroz sva iskustva koja ste
birali, doživeti preobražaj koji će vas dovesti do ispunjenja
svog Zlatnog preseka.
U drugom delu vi birate sva svoja iskustva sa drugim ljudima,
i to je prva stepenica na kojoj vi ispoljavate sebe u spoljnom
svetu, počev od rođenja, pa sve do smrti. Sve ono što vidite u
drugim ljudima, sve ono za šta optužujete druge, sve ono što
pripisujete drugima, to su sve osobine vaše ličnosti na tom
putovanju vaše duše kroz vreme. Druge ljude možete mrzeti
zbog toga, možete ih optuživati, možete birati da ih osudite,
odbacite, a možete i prepoznati da su svi oni deo vas i da te
osobine koje prepoznajete, prepoznajete upravo zato što su
one deo vas samih. To je prvi nivo na kojem vaša ličnost
stvara večnost kojom hodi vaša duša, a sve zahvaljujući vašoj
slobodnoj volji, jer to je onaj deo gde se manifestuje vaša
odluka da postupate kao strah ili kao ljubav, kao tama ili kao
svetlo. To je onaj deo u kojem vi birate da li ćete se prema
drugim ljudima odnositi kao da su deo vas samih i da li ćete
im biti zahvalni na iskustvu kroz koje prolazite sa njima da bi
naučili nešto o sebi, ili ćete da ih osudite i odbacite i na taj
način nesvesno pristanete na nove, još jasnije i intenzivnije
lekcije koje će vas dovesti do ostvarenja vaše prave prirode,
30
odnosno koje će vas dovesti do vašeg Zlatnog puta. U ovom
delu postojanja vi se vrtite u krug dok ne shvatite, pa se tako
smenjuju iste situacije, nailaze uvek slični ljudi, sa osobinama
koje su gotovo identične, a sve samo da bi vi te osobine
prepoznali kod sebe i iscelili ih. To je prvi nivo balansiranja
energija vaših duša.
Treći nivo jeste nivo koji se zove Ljubav, i vi u njemu birate
kroz koja ćete iskustva proći da bi došli do ljubavi. Vi na
Zemlji ljubav posmatrate kao osećanje. Međutim, ljubav je
najviša vibracija Univerzuma, u kojem je sve sazdano od nje.
Bog je ljubav, to je čuo gotovo svako, tako da spoznajom
ljubavi vi spoznajete Boga samog. Tvoja duša je za sebe birala
iskušenje u kojem će spoznati ljubav kroz odricanje od Boga,
kroz odbacivanje Boga i svega dobrog. Ti si birao da prođeš
kroz iskustvo u kojem ćeš biti doveden u iskušenje da odbaciš
Boga.
- Da li hoćeš da kažeš da sam ja već ranije birao da
izdam Helenu?
- Nisi, ali jesi birao iskustvo odricanja od sopstvene
ličnosti zbog izdaje Boga, a zatim pronalaženje Boga u
sopstvenom nepostojanju. Nije moralo da se desi sve to što
se desilo sa Helen. Dobijao si toliko znakova u kojima si to
mogao shvatiti ranije, ali nisi. Seti se samo svih onih ljudi koje
si izdao, koje nisi poštovao. Seti se one starice koju si gurnuo
kada je došla da zamoli za koru hleba. Milost, svi su tražili
milost, ali tvoje srce je bilo hladno. Tako si i došao do Helene,
31
milosti same i, šta si radio? Ništa nisi video, a svaki dan si
mogao da biraš da li ćeš da budeš čovek ili ne u odnosu na
nju. Oženio si se oličenjem dobra, ali to dobro koje si video u
njoj nije bilo dovoljno da bi ti video svoje nečoveštvo. Lagao
si je i varao, osuđivao i udarao, a uveče si mirno spavao. Da si
samo postavio pitanje: zbog čega mi je Bog poslao ovu ženu,
ispisao bi drugačije i svoju i sudbinu njenu. Ali nisi, pustio si je
da ode. Nije tu bilo suza. na to si navikao ljude, a nisi znao da
si u tom trenu izgubio prijatelja, vilu i ženu. Ipak, desilo se.
Dobio si istine Božje, dobio si lepotu anđela pod svojim
krovom, a ti si i dalje verovao da imaš prava na sebe, da si ti
neprikosnoveni gospodar svoga života. Sve što je trebalo
jeste da shvatiš da život unazad ne možeš da vratiš, da sve
što imaš jeste to danas i danas nekog drugog sutra, i da je
pustiš da obasja svetlošću svojom tvoje noći u tvoja jutra,
Božija milost koja se Helena zvala, duša koja je voleti i
praštati znala. Ali ne brini, sve će jednom da se vrati. Da li ćeš
tada biti ona ili on, to u ovom trenu ne možeš znati. U ovom
životu naučio si lekcije svoje, kao i sve druge duše koje
postoje, došao si do Boga onog časa, kada je tvoj razum ostao
bez glasa i kada si pustio dušu da te vodi, ka istinama,
svetlosti i slobodi.
Naučio si svoju lekciju na teži način, Džone, i jednom ćeš
birati ličnost koja će imati snagu da to ispravi. Sada se
nećemo baviti time jer je vreme na Zemlji ograničeno, a ti još
treba da ispuniš onaj zadatak svoje duše koji te je doveo
meni, odnosno koji je mene doveo tebi, mene, Boga, izvini,
dogovorili smo se da ćeš me zvati Bog.
32
Dakle, kada prođete iskustvo spoznaje Boga ili ljubavi, ako ti
je tako lakše, potrebno je spoznati i materijalne zakone
blagostanja u kojima se oslikavaju vaši životi. Vi ljudi energiju
blagostanja zovete Novac, pa sam ti i rekao da se to četvrto
polje upravo tako i zove. Neki ljudi biraju svoja
fundamentalna iskustva upravo u tom polju, jer je spoznaja
Boga kao Univerzalne svejednosti, u kojoj postoji svega u
izobilju, takođe jedan od važnih zadataka duše.
- Rekao si da neki ljudi biraju tu svoja glavna iskustva,
upitao je Džon. – Da li to znači da nemaju svi sedam delova
na svom Zlatnom putu.
- Da, duše biraju u zavisnosti od svoje sopstvene
zrelosti svoja fundamentalna iskustva u nekom od krugova.
Nikada nisam rekao da će svaka ličnost proći kroz sve krugove
razvoja duše, to nikako. Svaka ličnost služi duši da spozna
sebe u nekom od krugova postanja, a kada savlada lekcije u
nižim krugovima, u novom Zlatnom preseku, ona bira
iskustva iz viših krugova. Što su duše mlađe, njihove priče će
se odvijati i završavati na nižim krugovima. Samo stare duše,
one koje imaju poseban zadatak, ispunjavaju svih sedam
polja Zlatnog preseka. To znači da su u ranijim životima
savladale važne lekcije iz prethodnih i da su spremne da služe
Bogu. Te duše takođe biraju svoje drame na nižim nivoima
postojanja svoje sopstvene ličnosti. Ipak, njihovo sećanje na
prethodna iskustva i prethodne živote jeste mnogo jasnije i
oni mnogo lakše dolaze do odgovora koja ih dovode do Boga
33
koji ih čeka na svakom sledećem nivou u svom jasnijem
ispoljavanju.
- Ja u svom Zlatnom preseku vidim svih sedam nivoa
ispunjenih, da li to znači da je moja duša jedna od tih starih
duša?
- Da, čuo je odgovor. – Samo duhovni vitezovi
ispunjavaju svih sedam krugova Zlatnog preseka i samo
ličnosti koje otkriju svoju duhovnu prirodu u jednom životu
prođu kroz sva iskustva da bi svoje postojanje završile u
sedmom, sveživotu, kao sveljudi.
- Duhovni vitez, uzviknuo je Džon. Ja! To je već
smešno.
- Da, ti to jesi, Džone, ti si ličnost duše koja pripada
duhovnom viteštvu i sam si birao iskustva koja smo prošli da
bi ponovo otkrio svoju pravu prirodu. U prethodnom iskustvu
tvoje duše, rodio si se kao vitez i ta ti je titula pripala po
rođenju. U ovom životu si u svom Zlatnom preseku birao da
do tog uvida dođeš kroz suprotnost svega onoga što si bio u
prethodnom životu, da bi učvrstio svoju veru kroz neveru i da
bi pronašao Boga kroz izdaju Boga samog. Da bi pronašao
sebe, bilo je potrebno prvo da izgubiš sve to što jesi, jer
jedino u neznanju rađa se mudrost kroz koju postojanje može
da ispolji sebe. Dokle god mislite da znate, vi ne dajete svojoj
duši mogućnost da se ispolji kao najviša vibracija ljubavi na
Zemlji.
34
- Slagao bih ukoliko bih rekao da razumem.
- Ne moraš da razumeš, samo pogledaj.
35
III
Znao je još kao dečak da je put njegovih koraka
nešto drugačiji od utabanih staza kojima su hodili njegovi
roditelji. Ali nikada nije slutio da će ta razlika doneti spas
mnogima u nemirnim vremenima njegove neispisane
budućnosti. Stefan je bio dečak koji je video, a nije znao šta je
video, koji je čuo, a nije znao šta je slušao, koji je osećao, a
nije znao odakle to dolazi. Bio je malo čudo, Božje čudo, ali to
niko nije mogao da shvati. Vremenom, zahvaljujući tim
drugima, i on sam je izgubio veru da vidi to što vidi i oseća to
što oseća. Vremenom je postao samo neko ko će naslediti
svog oca Lazara, kada za to dođe vreme, nesvestan da je to
nasleđe upravo ono koje će vekovima kasnije u jednom
36
novom vremenu, onom pre kraja vremena, otvoriti nebeska
vrata čitavom jednom narodu.
Nova godina 1389. nije donosila mnogo nade da će
budućnost koje su se svi plašili doneti nešto drugo do straha
za sopstvene živote. Bilo je već potpuno jasno da je bilo
pitanje vremena kada će Osmanlijska vojska napasti srpske
zemlje, pa ljudi iako nisu pričali o tome nisu mogli a da ne
misle šta im je činiti. Posle Maričke bitke, bilo je potpuno
jasno da ne mogu pobediti. Jedino pitanje koje se postavljalo
bilo je šta je to što se može izgubiti na putu do smrti koja je
bila izvesna.
Lazar Hrebeljanović sa svojom porodicom bio je vladar Raške
i svi su znali da je on taj koji je trebalo da donese odluku,
kada se konačno bude postavilo pitanje. I čekali su. Molili su
se, i čekali.
- Gospode Bože, pomozi mi da vidim nevidljivo i da
čujem nečujno, pomozi mi da prepoznam istine i da
prepoznam tebe u svemu što nam dolazi u susret, molio se
Lazar kada je žena mu Milica ušla u malu kapelu nedaleko od
dvora.
- Lazare, sprema se nevreme, osećam to stalno,
rekla je Milica, noseći u ruci ogrtač koji je on zaboravio da
ponese sa sobom.
- Ženo draga, nevreme možda kada posmatraš
zemaljskim očima. Ali kako možemo znati zbog čega nas
37
Gospod poziva da napravimo toliku žrtvu i koja vrata ćemo
time otvoriti, to je nešto što danas ne možemo znati. Ja
molim Gospoda samo da mi da mudrosti da prepoznam
znake, da ih raspoznam među nečastivima koji hode našim
zemljama, da shvatim ne šta znači stradanje, nego šta ja
treba da uradim da bi to stradanje zapravo postalo pobeda.
Jer kada jednom pređemo u život večni, neće se zbrajati naše
pobede među ljudima, već samo naše pobede među
neljudima. Neće se računati naši uspesi među vernima, već
naša vera među nevernima. Kada jednom pređemo granicu
koja nas deli od Gospoda, neće više biti važni ni zlatni pehari
najboljeg vina, ni konji, ni dolovi. Jedino što će Bog gledati
jeste da li smo iz tih pehara napojili žedne, da li smo u tim
dolovima nahranili gladne. Sada se pitam, ja, ove godine
Gospodnje 1389-te, za koga ćemo voditi bitku u kojoj ćemo
svi izginutu i da li će ti sužnji znati da smo im mi doneli mir
Božji u vremenu u kojem budu živeli. Jer znaš, ženo moja,
kada mi odemo, kada i ti i ja i deca naša i njihova deca i deca
njihove dece, kada svi jednom odemo u Carsko nebesko, opet
će se rađati deca koja će hoditi ovim poljima i mirisati poljsko
cveće natopljeno dušama nas koji ćemo za njih u ovo vreme
otvoriti nebeske kapije.
- Nebeske kapije, pitala je Milica.
- Nebeske kapije, ponovio je Lazar. – Kada je Gospod
stvorio zemlju, planine, šume, livade. Kada je stvorio reke,
jezera, pšenicu. Kada je dao glas pticama, vid zečevima i
snagu srnama, tada je napravio i kapiju kroz koju zemaljska
38
bića prolaze na putu ka večnosti, a nebeska bića silaze na
Zemlju. Tada je odredio da će čuvari tih kapija biti samo oni
najhrabriji u borbi za veru samu i nazvao ih je nebaski
vitezovi. A to mogu biti samo oni muškarci i žene koji za
života pokažu da im je milija ljubav Gospoda nego sva
osmanlijska blaga. Čovek jednom živi, ali večno proživljava
odluke koje su ga delile od Gospoda.
I evo nas, stojimo ti i ja, ženo, sada pred ovom slikom
presvete Bogorodice i ja se pitam da li stradanje naših
vitezova na zemlji, u ovom vremenu, treba da dovede do
stvaranja nebeske vojske koja će u nekom drugom vremenu
služiti Gospodu za obračun sa silama zla koje će zavladati
Zemljom i da li će se ta konačna bitka za oslobođenje
čovečanstva, voditi na nebu, kao što se danas vodi na zemlji
naših dedova.
- Ne razumem te, rekla je Milica. – Zbog čega je
Gospodu potrebno toliko stradanje, da bi stvorio nebesku
vojsku.
- Milice, ženo draga. Ti sama znaš odgovor i bez da ga
ja objašnjavam. Ali neka ti. Znam da ti moj odgovor donosi
utehu za dane u kojima ćeš sama brinuti o deci našoj, pa mi
onda nije teško da ti ga dam.
- Lazare, molim te, nemoj pričati tako, pala mu je u
zagrljaj i zajecala.
39
- Hajde smiri se, shvatićeš jednom kada se sretnemo
ponovo, na kapiji nebeskoj da je današnji dan samo jedan od
onih koji nas je vodio večnoj ljubavi.
Stefan je krišom posmatrao svoje roditelje i nije mu bilo
najjasnije o kakvom Nebeskom carstvu priča njegov otac,
nikada nije imao hrabrosti da ga pita da li i on, njegov otac,
veliki Lazar, vidi stvari nepostojeće i da li šeta svetovima
skrivenim iza zavesa vremena koje se samo po nekad
otvaraju i njemu i propuštaju ga u svet čarobnih oblika i boja.
Kako je voleo te trenutke u kojima je pored prekrasnih
jorgovana koji su krasili čitavo kraljevstvo viđao i bića koja su
drugima promicala. On je osećao da jorgovani imaju dušu,
ako se o duši uopšte moglo govoriti.
- Dragi moji, rekao je Lazar te noći svojoj porodici
okupljenoj oko velike trpeze, da se oprostimo od sveta ovoga
mi koji ćemo uskoro otići i vi koji ćete ostati da sačuvate
tragove nas koji smo otišli. Stefane, ti jesi jedan od tvojih
predaka, ti vidiš, znam, kao što su videli i tvoji dedovi vreme
koje će doći. Ostaćeš, i znaćeš da je vreme da nastaviš sa
mesta sa kojega sam ja otišao. Ima jedna tajna, tajna koju si
dobio u nasleđe, stoga je nosi sa sobom i znaj da ovo neće
biti kraj već tek početak bitke koja je davno počela da se vodi,
bitke koja će sve nas odvesti ka Gospodu za kojeg će se bitka i
voditi. Biće bitka, video sam, na dan Svevida boga tvojih
dedova, pobedićemo i postaćemo ono za šta smo rođeni:
pobednici bez pobeđenih.
40
Večera je prošla u sumornoj atmosferi i posle Lazarevog
govora niko nije imao želju da govori. Kraj je bio neizbežan,
ali kraj koji će doneti početak zbog kojeg su te duše i poslate
na Zemlju.
U noći uoči dana Svevidovog, Stefan je budan sanjao istine
koje će ratnici sledećeg dana nositi na svojim štitovima. Istine
zbog kojih se rodio i on, jedan od Nemanjića, jedan od čuvara
vremena, jedan od izabranih čuvara Božjeg reda i imena
Gospoda, jedan od Vitezova, zmajeva onih koji čuvaju istine
imena Gospodnjeg i tajnu Zlatnog puta.
Znao je on da je u njegovim koracima bilo nešto drugačije.
Ipak, tog dana, 15. juna 1389. tog leta gospodnjeg, dok je
gledao vojsku kako okupljena oko njegovog oca prima pričest
i odlazi na konačno putovanje ka večnosti, nebo iznad Kosova
polja se otvorilo i on je video sve. Video je istine koje su
spirale njihove strahove, video je kako ljudi postaju Anđeli, a
kako Anđeli kroz ljude uspinju svoje strele u borbi koja je bila
izgubljena i pre nego što je slavuj u šumi zapevao toga jutra.
Borba svetla i tame, reklo bi se, ipak nije to bilo tako. Borili su
se ne protiv tame, jer svaka tama ima svetlo iz kojeg se
razvila, a to što su Turci došli na njihove zemlje u želji za
osvajanjem, nije se razlikovalo od svih prethodnih osvajanja u
istoriji čovečanstva, a bilo ih je mnogo. Čitavi narodi su
nestajali u tim osvajanjima i jedna bitka u nizu bitaka ne bi
promenila svet, niti bi donela vitezovima slavu večnu ka kojoj
su krenuli. Ova je bila posebna, bitka nad bitkama, vođenja
rukom Gospoda. Ovo nije bila bitka protiv turske vojske, jer
41
znali su i jedni i drugi da se protiv turske vojske ne može u
tom trenu. Ovo nije bila bitka protiv nekoga, ovo je bila bitka
za svetlost, za večnu slavu, u kojoj pobeđeni postaju
pobednici, u kojoj su svi otišli, u kojoj su duše napustile svoja
tela za dobro koje je trebalo sačuvati za vremena buduća.
Ovo je bila bitka ne za slobodu na Zemlji, jer zemaljska
sloboda i nije sloboda, ograničena uzdama vremena,
zemaljska sloboda je samo kap u neslobodi duše otuđene od
boga, ovo je bila bitka za slobodu večnu, onu u kojoj će duše
spremne da se oslobode svojih ličnosti, osvojiti milost Božju
za vijek i vjekov, za svoju decu i decu njihove dece i sva
pokoljenja do poslednje kapi njihove krvi. Stefan Lazarević,
imao je samo šesnaest godina kada je gledao sa najviše kule
kako se nebo otvara i kako se ljudi preoblikuju u čudna bića
svetlosti koja se njišu kroz vreme u kojem se odvija bitka za
svetlost samu. Čuo se topot konja, čuo se huk strela, čuo se
zveket mačeva, a opet sve je bilo tiho. Osećao je kako se
proviđenje pojavljuje iznad Kosova polja, video je anđele
kako sakupljaju duše umrlih i kako ih odvode sa sobom, video
je kako se svetlost u slapovima spušta na ratnike koji su
padali, nošeni idejom da će taj pad biti samo jedan korak ka
poslednjoj stepenici raja. Borba za dobro je poprimila svoju
dimenziju vanvremenskog i on je to video. Slušao je toliko
priča iz vremena prošlih, čitao je o bogovima i boginjama, svi
su bili tu u tom trenu vođeni Svevidom, vrhovnim
Božanstvom svojih predaka. Dizali su pale ratnike, zaustavljali
strele, spoticali konje. Bila je to bitka za dobro u koju se
dobro uključilo, boreći se za sebe. On je sve to posmatrao sa
42
najviše kule i pitao se zbog čega je on, baš on, mogao da vidi
kako se nebo bori sa onim drugim delom neba, ne protiv
njega, nego za sebe. Kako istine večnosti prožimaju umrle i
kako oni nesvesni da su za njima ostala tela, odlaze u večnost
koja gradi most između Zlatnog doba koje će doći i Mračnog
doba u kojem su bili. Taj most satkan od njihovih duša, satkan
od svetlosti njihovih srca, satkan od ljubavi koju su ostavili
baš na tom mestu, mestu kraja želja, nisu znali da će taj most
biti nebeski put njihovih unuka kojim će preći iz jednog u
drugo vreme postojanja.
- Ti si izabran, čuo je odgovor, gledajući bitku
pobednika koji su ginuli.
- Ja sam izabran, za šta?, upitao je svestan da priča
sam sa sobom, a opet znajući da to Gospod priča kroz njega.
- Izabran si da put koji tvoj otac danas pravi
oplemeniš ljudskim dušama koje će jednoga dana pomagati
mnogim malim ljudima da pređu sa jedne na drugu obalu
vremena.
- Put, koji moj otac pravi, kakav je to put?
- To je put svetlosti, nebeski prolaz koji spaja ovo
vaše vreme sa jednim drugim vremenom koje ja gledam već
sada, a koje će vaši potomci gledati stotinama godina posle
vas, ovde na Zemlji. Jer vreme kao takvo ne postoji. Da bi vi
mogli da vidite tu novu dimenziju vremena potrebno je da
43
svoja srca i svoje duše dovedete do tog nivoa u kojem ćete
moći da prepoznate istine tog novog vremena.
- Kako je moj otac napravi taj most, upitao je naivno.
Imao je samo 16 godina i nije mogao da zna da je dan koji je
gledao svojim očima jedan od onih za koji bi duše dale svoje
sopstvo, samo da ga dožive u svom punom sjaju. Dan nade,
Dan pobede duha.
- Da bi se napravio most koji će spojiti ovo sa
vremenom koje dolazi i koje je istkano od čiste ljubavi i
svetlosti, bila je potrebna energija ljubavi i svetlosti koja bi ga
istkala. Da li si video vojsku koja ide u smrt slaveći večnost?
Da li si video vojsku koja ide ka svome kraju, a slavi novi
početak? Da li si video ljude koji su se odrekli sebe i pre nego
što su znali šta ih čeka? Da li si video svetlost koju su nosili u
svojim srcima i koja je njihove duše uzdizala do visina
neslućenih? Da li si video kako su padali ljudi, a ustajali
anđeli? Da li si video kako su anđeli nebeski prilazili i
sakupljali svetlost i ljubav koja je isijavala iz tela duša koje su
se odricale sebe za vas, za sve vas koji ćete doći? Da li si
video, dečače, suze radosnice u očima palih ratnika? Da li si
video osmehe? Svi oni su znali da će njihov kraj biti samo kraj
njihovih konačnosti i da će njihova večnost biti ispisana
zlatnim slovima. Da li si video, dečače, kako su se svetlost i
ljubav širili i kako su se spajali na mestu iznad njihovih
prizemnih konačnosti? Da li si video put koju je istkala ta
svetlost i kraj puta kako nestaje u nepoznatom? A to
nepoznato nije nepoznato, to je samo nevidljivo očima
44
ljudskim u ovom vremenu mraka u kojem živite, u kojem ja
ispoljavam sebe, da bi kroz vas progledao, u kojem puštam
duše da osveste najniže dubine svog postojanja kako bi
prepoznale svetlost kada je ugledaju. To nepoznato nije
nepostojeće, ono je samo sakriveno od pogleda palih anđela,
onih koji bi svetlost ugasili jer nekome je svetlost tamnija od
mraka. To nepostojeće jeste buduće sutra vremena u kojem
će živeti ljudi, ali tek kada postanu sveljudi, tek kada u svojim
srcima i svojim dušama budu svakoga dana, svakoga trenutka
u toku dana nosili svetlost i ljubav kakvu su ovi pali pobednici
nosili sa sobom. Samo sa takvom ljubavlju u srcu, sa verom u
postojanje samo, vi ljudi ćete preći u novo Zlatno doba. Do
tada ćemo se još sretati, mladiću, jer ti si duša iz porodice
duša koja od postanja hodi zemaljskim putevima. Pola ljudi, a
pola zmajevi, pola čoveci, a pola sveljudi, jednom nogom
koračate Zemljom, dok krilima rasterujete strahove
zemaljske. Da li si video put, mladiću, čuo je ponovo pitanje.
- Video sam, rekao je Stefan.
- To je odgovor onda. Tvoj zadatak jeste da među
ljudima pronađeš one koji će svojim srcima i svojim dušama
biti čuvari prolaza između ovog i onog sveta, čuvari puta koji
gradi most između tame i svetlosti. Tvoj zadatak jeste da
svetlost spustiš na zemlju, i da obasjaš tamu koja se nadvila
nad ljudima, svetlost iz postojanja koje kao takvo postoji, a
koje će samo retki videti, samo ti i takvi kao ti, samo
ponekad, dokle čitavo čovečanstvo ne bude obasjano
istinama. Jer svaki Zlatni presek počinje i završava se na tom
45
mestu i svaka duša je došla na Zemlju u ovom trenutku i doći
će još toliko puta da bi se spremila, da bi bila u vremenu u
kojem bude bilo vreme za prelazak, među onim dušama koje
će preći most i koje će zablistati u novom vremenu
postojanja. Mračno doba kao takvo ne postoji, mladiću, samo
lekcije kroz koje čovečanstvo prolazi da bi se spremilo za
svetlost. Da nema tame, svetlo ne bi imalo kome sijati. Širi
istine, širi pismenost, širi lepotu, širi ljubav, budi bog na
Zemlji, budi dostojan koraka svojih predaka, osvetli Zemlju
koja će jednoga dana sijati kao najsjajnija zvezda na nebu
istinama kojima ćeš ti da utreš put. Osvetli Zemlju da bi
preživela jer će posle tebe živeti u mraku vekovima. Osvetli je
da ne bi odustala od svetlosti zbog tame koju će živeti u
svojim malim životima. Tvoj zadatak je da propustiš istine
kroz brda i dolove i da u svetlosti i istinama izabereš one koji
će sa tobom i posle tebe nastaviti da čuvaju svetlo, za vreme
u kojem će svetleti svako drvo i svaki kamičak ove božanske
Zemlje kojom hodiš, Zemlje koju je svetlost tvojih predaka sa
ovim danom, na karti nebeskoj zauvek označila kao zemlju
kraja i zemlju početka.
- Da li pristaješ, čuo je još jednom pitanje.
- Da, rekao je, - pristajem, ali bih voleo da znam nešto
više o svetlosti svojih predaka. Ako treba da budem svetlo,
ako treba da pronađem ljude, kako ću da prepoznam da
jesam to što kažeš i da su drugi ono što trebaju biti, da bi se
od tame mogla sakriti iskra Gospodnja koju mi danas daješ da
je čuvam kroz vekove? Kako da znam kada će doći vreme u
46
kojem će od tog semena svetlosti nastati šuma, i kako da
znam kada će doći vreme da se svetlost sama pusti u svet koji
svetlo video nije?
- Svetlost tvojih predaka je svetlost Isusova, ali ne i
samo Njegova, pošto je i On bio samo jedan od donosioca
svetlosti, jedan od pronosioca svetlosti kroz vreme koje vi
ljudi nazivate život. To je svetlost Istine koju treba sačuvati za
vreme posle nevremena, koje nevreme neće ni biti, već samo
vaš put oslobađanja od vas samih, od sna u kojem nosite
svoja fizička tela hodajući zemljom anđela. Ipak anđele ne
možete videti sve dok i sami ne razvijete anđeosko u sebi.
Nekome je dato anđeosko po rođenju, po krvi koja nosi i
pronosi istine među ljudima. Tvoj pradeda Stefan Dušan, bio
je jedan od donosioca svetlosti i svako njegove krvi to može
biti ako prihvati da mu je duša velika koliko je on ko čovek
mali, ako prihvati da sem postojanja, sem Gospoda ne postoji
zakon i da je zakon Božiji zakon postanja od kojeg niko nikada
pobegao nije.
Ne postoji mesto u vaseljeni u koje može da se sakrije duša
ogrezla u grehe svoje i ne postoji život u kojem neće ona
sama birati da bude to što je bila, jer iako se za života ličnosti
krila, jednom svako napravi svoj presek zlatni, a u njemu osta
zapisano šta je uzeo i šta za to treba dati.
Tvoj deda po kojem ime nosiš, skupio je vitezove sjajne,
čuvare donosioca svetlosti koji se nazvaše Vitezi crvenog
zmaja, koji su pripadali zmajevitim ljudima po rođenju.
47
- Zmajevitim ljudima, upitao je Stefa zbunjeno.
- Da, vi ih na Zemlji tako zovete, ipak za mene, vi ste
samo bića kroz koja ja ispoljavam sebe na višim nivoima
svesnosti, o kojoj većina sveta tvoga danas ne može ni da
sanja, a koje ćete svi u dobu koje neki zovu Zlatno preći.
Bitka je završena, na dan Svevida leta gospodnjeg 1389.
godine, kada je i izgrađen most između sna i jave, između
života i večnosti, kada je napravljen prelaz kojim će u jednom
budućem vremenu mnoge male duše preći sa jedne na drugu
obalu vremena.
Te noći Stefan je u molitvi rekao:
„Molim duhovne energije zmajeva da se otkriju meni, slugi
Božjem, da kroz mene propuste svoje veličanstvene istine
svetlosti i da mi daju mudrosti da u svojim koracima
prepoznam korake Gospoda, a snage da u tim koracima o
svojoj veličini nikome ne pričam. Molim duhovne energije
zmajeva mojih predaka da se probude u meni i da me vode
putem kojim su i sami hodili, da bi se mi, njihovi unuci, rodili
da pevamo o njima. Molim duhovne energije zmajeva, da
svoju mudrost i sjaj junaštva preliju u srce moje, i da dovedu
me međ’ junake koji neće da se boje za živote posle kojih će
slavom ovenčani otići u večnost.
Hvala, sada i uvjek i za vjek i vjekov,
Amen.
48
Kako je vreme odmicalo, pojavljivalo se sve više
znakova i znamenja koja su mu otkrivala tajne koje je njegov
deda još davno sakrio u svom zakoniku napisavši:
„Svima onima koji zmajeve drže, ovaj zakonik neka se
u um postavi i dovjeka poštuje, jer zmajevi su uz nas od
davnina, od prije nego sto smo i slovo imali, pa ih valja
poštovati i čuvati, jer su od Boga. Kao sto nas bez zmajeva ne
bi ni bilo, tako nas bez zmajeva neće ni biti.“
Vremenom je otkrivao da je Zmajevita energija zapravo bila
energija stvaranja i rastvaranja i da to i nisu bila bića vać
snopovi energije koja je pokretala i budila celo čovekovo biće.
Tu energiju stvaranja su ljudi viđali kao zmajevitu, ali to je bio
samo oblik u kojem se ona ispoljavala na Zemlji. Zmajevita
energija je duhovna, svetlosna energija, sa snagom najjačih
vetrova, i znao je da ukoliko je čovek propusti kroz sebe,
ukoliko je primi i prepozna, ukoliko je neguje, postaje biće
svetlosti, biće u kojem živi Gospod sam. Slika u kojem Sveti
Đorđe savladava aždahu, predstavlja samo snagu, volju i želju
čoveka da te energije stavi pod svoju kontrolu. Vitezovi
Zmajevi, shvatio je, bili su oni sveljudi koji su Zmajevite
energije svetlosti čuvali u sebi i ispoljavali ih za dobro naroda
i dobro majke zemlje.
Tumačeći zakonik, vođen duhovnim energijama zmajeva,
nastala je ideja o obnavljanju Viteškog reda zmaja.
Svima onima koji zmajeve drže – značilo je da svi oni koji
imaju moć i sposobnost da svoju univerzalnu energiju
49
postojanja i stvaranja izraze kroz sebe, svi oni koji su iskusili
veličinu i slavu Gospoda koji jeste ljubav.
Ovaj zakonik neka se u um postavi i dovjeka poštuje -
potrebno je da razviju svest o postojanju zmajevitih energija,
dobra, milosti i ljubavi u njima samima i da se večno opredele
za služenje dobru, da naprave u svojim životima izbore koji će
u njihovoj duši odzvanjati zauvek, a koja će konačno, kada
dođe kraj zemaljske večnosti, postati ljubav.
Jer zmajevi su uz nas od davnina – svako je došao da izrazi
sebe kroz sveukupnu Božanski kreaciju na Zemlji, a ta
Božanska kreacija koja ljubav jeste živi u svakome čoveku i
čeka da bude pozvana, probuđena i proživljena.
Od prije nego što smo i slovo imali – energija ljubavi i
stvaranja je nastala pre nastanka svesnosti u telu čovekovom,
pa je tako ona postojala i pre nego što se svetlost
materijalizovala u obliku koji ljudi zovu život.
Pa ih valja poštovati i čuvati – samo čisto srce, zahvalno i
skromno može u sebi probuditi svu veličinu sjaja Božanske-
zmajevite energije, one koja stvara ne radi sebe, nego radi
ljudi, ona koja voli ne radi svog zadovoljstva, nego radi dobra
zbog kojeg je i rođena.
Jer su od Boga – to je energija čiste svetlosti i ljubavi, energija
od koje je sazdan čitav univerzum. Svetlost koja će obasjati
mrak, ljubav koja će pokrenuti dobro i doneti konačno
50
spasenje njihovim dušama koje će se roditi u ličnostima
nekog budućeg sutra.
Kao sto nas bez zmajeva ne bi ni bilo – Bog je ljubav i sve
postojanje jeste izraz božanske prirode u nama i oko nas, a
zmajevita energija, kao manifestacija čiste energije ljubavi na
Zemlji je ona od koje smo svi i nastali, to je čista energija
Božanske kreacije, čista ljubav.
Tako nas bez zmajeva neće ni biti – ukoliko zanemarimo
Božansko u nama, ukoliko pustimo da naša materijalna
stvarnost preuzme vođstvo nad duhovnim koje živi u nama
ukoliko kroz pohlepu, nepoštovanje i mržnju ugasimo u sebi
svetlost zmajevite, božanske energije, mrak koji će zadesiti
čovečanstvo biće veći od najveće tame.
Proći će mnogo vekova dok se ne probude zmajevite energije
u ljudima, dok svako u sebi ne prepozna snagu sopstvenog
postojanja, a u svojim koracima samo izraze večne ljubavi, na
koji način će se ljubav i svetlost širiti svetom kao latice
breskvinog cveta posle prolećne oluje. Proći će, znao je to, i
sanjao je bitke koje će se voditi, sanjao je mora koja će doneti
nove istine, sanjao je istine koje su bile čak veće od istina
koje je poznavao, a ono što je on u tom vremenu trebalo da
uradi jeste da okupi svetleće, zmajevite, božje, da udruži ono
što vekovima beše razjedinjeno, da bi postalo jedno, koje će
se ponovo raspasti, ali koje će u vremenu pre kraja vremena,
u vremenu ponovnog okupljanja, poslužiti da se prema
51
znacima i znamenjima, prepoznaju da bi se ponovo sreli u
svetlosti i u toj svetlosti prešli most.
Shvativši to, Stefan je svoju vojsku i svoje vitezove,
počeo da podučava znanjima do kojih je dolazio, vodeći ih iz
pobede u pobedu, vođen neustrašivim zmajevitim
energijama koje su se pokretale pre svakog boja. Shvatio je
da je i njegov otac izabrao 15. juni, dan Svevida, gospodara
zmajevitih energija, za dan u kojem će vođeni rukom
proviđenja, postradali postati pobednici, a pobednici samo
mnogovekovna tama u koju će duše uranjati, da bi konačno
izronile u svetlosti. Mađarski kralj Žigmund čuvši za uspehe
Stefanove, bio je rad da dozna tajnu koja je pokretala svetlost
što se širila čitavim Balkanom, kada bi Stefanova vojska
vojevala. 1408-e, samo devet godina posle Bitke za svetlost,
formiran je Red zmaja. Formalno je na čelu tog reda bio
Žigmund Luksemburški, kralj Mađarske, koji je i svojim
godinama i svojom titulom i autoritetom dao zemaljsku
snagu redu, dok je Stefan bio duhovni vođa, prvi među
jednakim zmajevitim ljudima koji su se okupili, da očivaju,
sačuvaju, prenesu i raznesu, zmajevitu, svetlosnu, božansku
energiju među neuke i da sačuvaju njihove duše za vremena
u kojima će one konačno krenuti putem sebe.
Njihov glavni zadatak i jeste bio da sačuvaju ljudske
duše od izazova u koje su njihove ličnosti upadale, gradeći
svoje sopstvene večnosti. Odricanje od vere i od Gospoda,
izdaje, laži, prevare, sve je to donosilo vreme tame u kojem
su živeli sužnji čekajući svoj kraj, a ne sluteći da je kraj
52
beskonačno dug kada se duša ponovo vraća na početak.
Vreme tame, u kojem su se mnoge duše rađale, sakupljajući
iskustva koja će ih, konačno, kada dođe vreme, dovesti do
svetlosti. Jer idući putem Zlatnog preseka, svaka duša bira da
pronađe ono što je izgubila, jer će samo tako dosegnuti sebe
u večnoj svetlosti koja se nalazi na drugoj obali vremena.
Vreme tame, izdaja, osvajanja, paljenja, odricanja,
bežanja, laganja, mržnje, nečovečnosti, straha, nevere,
osude, prokletstava, dugo vreme čekanja na još jedan
početak koji će doneti još jedan Zlatni presek, ispisan tamnim
slovima. Jer sva tama koju ličnost dade u nekom od života
samo je mastilo kojim će da ispiše svoj Zlatni presek pre
novog putovanja u svet konačnosti, u svet ponovnog
propadanja ili konačnog uzdizanja duše.
Čuvari duša, Donosioci svetlosti i Anđeli ljubavi, eto to su bili
zmajeviti ljudi koji su svojom svetlošću obasjavali, a svojim
sudbinama ispisivali zlatna slova ljudske istorije u vremenima
u kojima je dobro bilo daleko od sveta koji je pisao istoriju.
Ljudi koji su budili nadu, ljubav i svetlost time što su bili
dobro koje su sa sobom nosili, a Stefan Lazarević je bio jedan
od njih.
U vreme despota Stefana, Beograd je bio prestonica viteštva i
tajnih znanja. U svom dvorcu, današnjoj Despotovoj kuli na
Kalemegdanu, on je okupljao najpoznatije zvezdočitače,
alhemičare i mistike tog doba, pre svih molitvene tihovatelje,
isihaste.
53
Ono što Stefan nije znao tada jeste da jedna zmajevita duša
treba da prođe kroz sva tri duhovna stepena na Zemlji da bi
dostigla potpunu zrelost i da bi došla među bestelesne
anđele nekih drugačijih stvarnosti, a u tom životu on je bio na
svom prvom anđeoskom zadatku – Čuvar duša.
Čuvari duša u tom vremenu, pre početka kraja mračnog
doba, trebali su da pomognu da se sačuva duh istine naroda
koji je napravio most ka svetovima Zlatnog doba, sjajem
ljubavi koju su nosili u sebi. Tako je Stefan formirao Resavsku
pravopisnu školu i okupljao i pružao utočište učenim ljudima,
ne samo iz svoje države, već i iz okolnih oblasti i zemalja.
Njihova delatnost na prevođenju neprevedenih dela sa
grčkog, popravljanju postojećih prevoda i njihovom
prepisivanju, stvorila je novi pravopis koji je imao za cilj da se
jednom jeziku da nadnacionalni karakter.
Prevođenje i prepisivanje knjiga rađeno je za potrebe crkve,
ali i vlastele, a naročito samog Stefana koji je imao najlepšu i
najpotpuniju biblioteku, a u to vreme resavska prepisivačka
škola i postaje jedna od istaknutijih evropskih skriptorija.
Zlatni vitez reda zmaja, Stefan Lazarević u tom vremenu
postavio je temelje na kojima će vekovima kasnije biti
izgrađen most koji će spajati večnosti u vremenu pre kraja
vremena kada se svetleći budu okupili da konačno, u svom
poslednjem letu na onu stranu vremena, povedu sve sa
sobom.
54
IV
Džon se odjednom našao ponovo u svojoj sobi,
nesvestan da je samo nekoliko sati pre toga želeo da izvrši
samoubistvo. Odjednom mu se činilo da je prošlo nekoliko
života.
- Ko je taj Stefan, upitao je Džon.
- Ličnost koja je u svojoj prvoj anđeoskoj ulozi na
Zemlji bio čuvar duša, vitez reda zmaja, jer je osvestio svoje
anđeoske sposobnosti svojstvene zmajevitim ljudima, ili
ljudima sa natprirodnim moćima, ako ti je tako lakše da
razumeš. Tvoja duša će prepoznati njegov značaj.
- Moja duša?, upitao je Džon sumnjičavo. - Ja ne
znam ni koja je to zemlja, rekao je.
55
- Ne moraš ti da znaš ništa, tvoja duša zna, Džone.
Zbog toga sam ja sada ovde, a ti treba da doneseš odluku da
li želiš da živiš u skladu sa najvišim planom svoje duše ili ne.
- A koji je to najviši plan moje duše?
- Video si svoj Zlatni presek, pre nego što si video
viteza. Izdao si Boga, izdao si sebe, jer si u laži Helenu poslao
na lomaču, a opet imaš sve, zlata za tri života i zemlje za pet
pokoljenja. Da li misliš da imaš nešto, Džone?
- Mogu li nešto da pitam pre nego što dam odgovor?
- Naravno.
- Ako se to desilo sa Helenom na takav način, da li
misliš da i to nije u skladu sa višim planom moje duše, kako si
to rekao malo pre.
- Naravno da jeste, čuo je. Svaka duša koja treba da
ostvari anđeosko na zemlji, ima plan da ispuni kroz više života
nekoliko uloga, kao što si video. Potrebno je da prođe kroz
nivo čuvara duša, zatim donosioca svetlosti, a onda, na kraju
tog putovanja, nivo anđela ljubavi.
- Čudno, rekao je Džon. – Ja imam osećaj da sam
upravo ubio jednog anđela ljubavi, rekao je gorko misleći na
Helenu.
- Jesi, ali možda je to samo zbog toga da bi jednoga
dana doneo odluku da ga oživiš, Džone, ali o tome ćemo
56
drugom prilikom. To će biti tvoj život pre kraja vremena i tada
ćeš dobiti sve, sve ono što je bilo i sve ono što će biti. Život
anđela ljubavi duša rađa u ženskom srcu, a sada je vreme
muških energija. Zato ćeš ti u narednih nekoliko života svoje
uloge ipak igrati u muškim telima. A kada se rodiš u telu žene,
biće to biće svetlosti koje će osvestiti sve grehe koje je duša
napravila u muškim telima, sve nevere i sve preljube, sve
izdaje i laži, sva odbacivanja i sve osude. Biće to život u kojem
će tvoja duša proći kroz strah, suze, bol, patnju, izdaje,
nepoštovanje, nepriznavanje, koje su sve muške ličnosti tvoje
duše ikada nanele ženama. Jer žene su, moj kapetane, duša
svemira, i u vremenu pre kraja vremena doći će trenutak da
ona oživi u svom punom sjaju, jer jedino kroz sjedinjavanje
oba principa, muškog i ženskog u svakom pojedinačno i u
svima zajedno, biće moguć prelazak u novo doba ljudske
istorije.
- Kako se Stefan ophodio prema ženama, upitao je
Džon, plašeći se za svoju dušu.
- Stefan je imao zadatak u kojem je svoju ulogu
čuvara duša u muškom vremenu uradio na najbolji mogući
način. Nije mnogo mislio o ženama, jer trenutak nije bio za
to. Jedino što ću ti reći jeste da je bio oženjen Jelenom, ili
Helenom, kako na tvom jeziku glasi njeno ime.
- Helenom, da li je moguće, upitao je zapanjeno.
- Da, Helenom – svetlošću, čuo je. – Čuvar duša koji
postaje donosilac svetlosti u svom zapisu mora da bude
57
sjedinjen sa svetlošću makar na simbolični način, dok to ne
postane stvarnost njegove duše. Sjedinjen sa svetlošću,
postaće svetlost, da bi se rodio kao čista svetlost.
- Koji je moj zadatak sada, upitao je Džon, svestan da
ukoliko bude probao da shvati sve što je čuo, nikada neće
doći do trenutka u kojem on iskupljuje svoju dušu.
- Rekao sam već, nema zadatka, samo izbora tvoje
slobodne volje. Da li si spreman da se odrekneš svega i
postaneš vitez svetlosti na zemlji, u iščekivanju časa
konačnog poravnjanja istine tvoje duše?
- Da, rekao je, spreman sam, šta treba da uradim?
- Potrebno je da izađeš sada napolje, da tačno u
15:45 budeš na raskrsnici ulica u donjem gradu i da sačekaš.
Džon je tako i uradio. Imao je samo dvadeset pet godina i nije
znao kuda bi krenuo. Sve što je uradio i sve što jeste nije bilo
dovoljno da ga zadrži u životu, ali istina obećao je posle
razgovora sa Anđelom ili Bogom da će da ostane i sačeka da
vidi šta će se desiti. Tačno u 15:45 iz krčme koja se nalazila tik
na raskrsnici, čuo je razbijanje flaša i vrisak žene. Iako je
obećao da će da bude na raskrsnici nije mogao da ne priđe i
vidi o čemu se radi. Tek što je stigao do kafane, pijani gost je
vukući je za kosu, izbacio prodavačicu ljubavi napolje i
izvukao bič. Zamahnuo je tako jako da se vetar u trenutku
sledio od bola koji je ona osećala. Džon je bez razmišljanja
prišao, pokušavajući da spreči sledeći zamah ali, razjaren i
58
pijan, stranac je izvukao pištolj i Džona metkom pogodio
negde u predelu slezine. Vreme je stalo. Da li je to ono po šta
je došao, bilo je poslednje što je pomislio? Sada više nije
disao ali je osećao je da nije nestao. Bio je samo nešto lakši
kada se podigao, i odjednom je video svoje telo kako leži na
zemlji, kako nesrećna devojka plače pored njega i zahvaljuje
mu se, i kako policija dolazi i odvodi stranca koji ga je ubio.
Ubio, pomislio je! – Pa ja sam mrtav. Gledao je oko sebe i nije
znao šta bi uradio. Samo je stajao i posmatrao kako večnost
njegovog života prolazi ispred njega. Odjednom je video
svetlost. Bila je toliko sjajna i privlačna da je u trenutku osetio
kako želi da se stopi sa njom. Ipak nije to bilo stapanje, čuo je
isti onaj glas koji ga je doveo do ovog trenutka.
- Džone, srećno ti bilo spasenje, čuo je glas. - Mnogo
toga je ispravljeno sa ovim trenutkom, istina ostala je
Helenina bol. Ali to je ono što ne možemo ispraviti ovog
trenutka, jednom kada dođe vreme u tom poslednjem
vremenu postanja.
- Hvala, rekao je on zbunjeno i nije imao predstavu
šta je to moglo znači. – Možeš li da mi kažeš kako ću ja sada
da ispunim svoj zadatak ako nisam živ.
- A ko kaže da nisi živ, možda ne kao Džon
Aleksandar, ali to ne znači da tvoje telo neće obaviti ono o
čemu smo pre nekog vremena pričali.
- Ne razumem.
59
- Vidiš Džone, čuo je. Tvoja duša je završila jedan
životni ciklus, i ti si bio spreman da odeš, na način na koji
svoju dušu u večnosti ne bi mogao da očistiš, jer samoubistvo
je jedan od najvećih karmičkih dugova i svi anđeli koji hodaju
zemljom vode računa o tome da se to jako retko dešava.
Ubiti sebe znači ubiti Boga u sebi. Ti si sa druge strane imao u
svojim duhovnim genima zapis da pristaješ da budeš doveden
u situaciju da ubiješ Boga, da bi ga kroz potpuno odricanje
ponovo pronašao. Tako se i desilo. Ipak, tvoja duša, kao deo
univerzalne duše svemira, imala je još jedan zadatak - da telo
koje je dobila kao svoje odelo, posle ponovnog pronalaska
Boga, prepusti višim sferama kojima je ono potrebno na
zemlji, zbog misije koju je potrebno obaviti. U tvom telu će,
po tvom sopstvenom izboru, a u dogovoru sa tvojom dušom,
živeti do kraja života novog Džona vitez koji će nastaviti svoju
ulogu prosvetitelja, kakav je bio i u ličnosti Stefana Lazarevića
čiji sam ti život pokazao. Ta nova duša imaće sećanje na svoj
prethodni život, ali i potpuno nov pristup životu i stvarnosti, a
svoju prosvetiteljsku ulogu će proširiti na čitav svet.
- Da li to znači da ja neću postojati, upitao je
neodlučno.
- Hoćeš, ali inicirana novim svetlosnim energijama
tvoja svest u telu Džona će se podići na više nivoe svesnosti i
tvoj život nikada neće više biti isti. Sa ovim prelazom tvoja
duša dobija jednu novu dimenzuju, dimenziju anđela, a kada
dođe život u kojem će isceliti i Helenu, postaće i sama biće
60
svetlosti. Taj novi Džon ostvariće svoju prosvetiteljsku ulogu
kao duša velikog viteza.
- Šta treba da uradim, upitao je Džon.
- Ništa, samo gledaj, novi Džon će se probuditi.
- Imam još jedno pitanje, ako mogu.
- Naravno, rekao je Anđeo.
- Kako ću da znam u kom životu ću osloboditi svoju
dušu Helene.
- Znaćeš, Džone, tvoje duša će znati. Biće ih dva, jer
ono što si uradio ne može se ispraviti u jednom. Da si je samo
izdao možda bi i moglo. Ali pošto si je ubio, tvoja duša će
prvo birati da prođe kroz to iskustvo, a zatim će još jednom
ponovo da se rodi i da kroz konačno čišćenje svih energetskih
kanala postane Anđeo ljubavi na Zemlji u ličnosti u kojoj bude
živela.
- Hvala, spreman sam, rekao je Džon.
Džon je osetio kako mu se telo pomera. Nije mu baš bilo
jasno šta se desilo, ali ono što je znao jeste da ga sve boli.
Video je pored sebe doktora, istog onog doktora koji je
Helenu proglasio vešticom.
- Ne, samo ne ti, pogledao ga je u neverici i zatvorio
oči u želji da ne oseti bol koja ga je lomila. Počeo je da jeca.
61
Šta dalje, Bože, vodi me. Ja ne znam šta treba da radim,
izgovarao je tiho da ne bi propustio kroz sebe vulkan
besmisla koji mu se skupio u grlu. Šta dalje, Gospode?
Odjednom je video svetlost, i glas mu je bio poznat. Negde ga
je već čuo. Bio je to Anđeo. Čuo je:
„Tek kada shvatiš da ništa nemaš,
da su sve samo iluzije tvojih besanih noći,
Tek kad si spreman da se odrekneš svega,
kada kreneš, a ne znaš kuda ćeš doći,
Tek kada si spreman da ostaviš sve,
da pođeš, a ne znaš kuda si pošao,
Tek kada si voljan da počneš,
a nisi nikada ništa počeo,
Tek kada si rad da dođeš,
a ne znaš da li bi ikada došao,
Tek kada si spreman da promeniš sve,
a ne znaš da li je promena početak ili kraj,
Tek kada si spreman da izgubiš sve,
a ne znaš da li je gubitak samo oslobađanje koje si tražio,
Tek kada si spreman da veruješ,
62
da sve što imaš jeste deo Boga koji je u tebi,
Tek kada si spreman da vidiš,
da ništa nemaš sem onog što već nosiš u sebi,
Tek kada si spreman da veruješ,
da večnost je kuća u kojoj duša hodi,
Tek kada si spreman da kreneš,
putem za koji ne znaš kuda danas vodi,
Tek kada si spreman da čekaš,
iako nema nade da će sunce sa novim jutrom da se rodi,
Tek kada si spreman da prihvatiš,
da svaki nepoznati korak jeste korak ka slobodi,
Tek kada si željan da daš sve,
a da za uzvrat ništa ne tražiš,
Tek kada vidiš da ništa nije onako,
kako tvoj razum vidi,
Tek kada si spreman da plačeš,
a da se baš taj razum duše tvoje ne stidi,
Tek kada si spreman da daš,
od sebe kao da daješ sebi,
63
Tek kada si spreman da shvatiš
da ništa što misliš mnogo ne vredi,
Tek kada si spreman da kreneš,
iako ne znaš da li ćeš morati da se vratiš,
Tek kada si spreman da daš,
iako ne znaš da li će ikada iko da te shvati,
Tek kada si spreman da izgubiš sve, baš sve,
i da prepustiš svoju dušu Bogu,
Tek tada shvatićeš da si dobio sve,
i da strahovi ti ništa više ne mogu,
Da si postao svetlost,
koja ode do Venere i vrati se kući za manje od sata,
Da si postao istina,
koja otvara sve brave i sva zatvorena vrata,
Da si postao ljubav,
koja daje od sebe, kao da sebi sreću deli
Da si postao duša,
koja sem svoje istine, druge istine ne želi
64
Da, tek tada shvatićeš,
Da si postao Bog,
Da, baš Bog,
Da si se rodio, i da si postao Bog,
Da, baš Bog,
Da, baš Ti.“
Shvatio je da je sve što je imao bilo ništa, a mogao je makar
imati sebe u tom životu u kojem je izgubio dušu. Ostaće u toj
kući dok se ne oporavi, a zatim će otići zauvek. Sve će ostaviti
i otići zauvek, da bi nekada mogao da se vrati. Da bi, kada
bude došlo vreme, imao pravo da se vrati po sebe.
Tako je i bilo. Posle samo mesec dana od Helenine smrti,
Džon je već hodio Svetom zemljom, ostavivši sve za sobom.
Kuću i imanje je poklonio gradu da se u njoj otvori sirotište, a
sva blaga koja je imao namenio je školovanju dece koja će
odrastati u tom sirotištu. Tako će, nadao se, njegova kuća
postati pravi dom, onaj iz kojeg se širi nada i svetlost, kada on
sam nije umeo da je prepozna. Džon je postao slavni vitez u
Krstaškom ratu. Borio se za slabe, pomagao nedužnima i u
ime Gospoda borio se protiv tame. Ispunio je zadatak svoje
duše, postao je ratnik svetlosti u vremenu u kojem se svetlost
mačem branila.
65
v
Na nebu je bila posebno svečana atmosfera kao što
je to uvek kada se rađa duša koja će posle tog života završiti
samsaru - neprikidni ciklus rađanja i umiranja. Duša je bila
svesna toga, ali ličnost koja se bude rodila to neće znati iako
će imati sve mogućnosti da dođe do oslobođenja.
Ta duša se nalazila u sobi ogledala života sa svojim
Anđelom vodičem i kao i uvek trebalo je da prođe kroz svoj
Zlatni presek koji je ovog puta bio nešto drugačiji jer je bio u
pitanju poslednji život duše na planeti i bilo je važno da u
večnosti bude zapisan kod koji Zlatni put Oslobođenja koji će
poslužiti mnogim dušama dođu do slobode. Iz tog razloga
Radha, kako je ovoj duši bilo duhovno ime, trebalo je da
66
ostavi poruku na zemlji, da ponese seme svetlosti iz koje će,
kada dođe vreme, da se razvije baklja znanja i istina koja će
obasjati mnoge.
- Došao je konačno tvoj život pročišćenja, draga
Radhe, čula je Anđela. – Ovo je tvoja poslednja uloga pred
odlazak kući. Ti si odabrana da doneseš na Zemlju poruku
Bogova, onu koja je prenošena stotinama godina kroz reči,
onu koja je ostala neotkrivena, a opet objavljena. Ti si
odabrana da sa sobom poneseš svetlo istina, ti si odabrana
da služiš i da se kroz to služenje izdigneš ka zvezdama. Neće
biti lako, jer će izazovi biti veliki. Potrebno je doći do trenutka
u materijalnom svetu u kojem ćeš se ti setiti ove istine.
Potrebno je osvestiti sebe u vremenu pre kraja vremena, ali
sebe kao dušu koja je dobila telo da bi u njemu pronašla
Božansku iskru sa kojom se rađa. Ljudi to zovu rad na sebi ali,
videćeš, ne postoji rad na sebi jer ti si ovo što vidiš sada u
ovoj sobi ogledala Života, ti si Duša koja u svom kodu već nosi
direktno iskustvo istine povezanosti sa Izvorom. Ono što
znači rad na sebi jeste zapravo rad na željama. Jer svi dolaze
po istom modelu, svako telo je isto, svaka priča je ista, samo
su želje duše različite. Želje su jedino svojstvo duše i one
upravljaju ljudskim životima. Želja je sama po sebi
neraskidivo svojstvo duše, želja da se nešto ne želi takođe
jeste želja. Zbog toga se čuvaj svojih želja kada se budeš
rodila, Radhe, jer želje koje su materijalnog tipa i koje tvoje
postojanje vezuju za materiju pretvaraju se u požudu, a
požuda je ljudski najveći neprijatelj i predstavlja pre svega
izvrnutu ljubav prema Bogu.
67
Tvoje duhovno telo ima tri svojstva: večnost, znanje i
blaženstvo. Ti ćeš se roditi u telu materijalnom i gledaćeš
svet u kojem ljudi vide prolaznost, neznanje i patnju. Tvoj
zadatak jeste da prolaznost pretvoriš u večnost, da neznanje
pretvoriš u znanje i da patnju pretvoriš u blaženstvo. A kada
to uradiš sa svojom dušom pomoći ćeš mnogim dušama da
krenu putem Izvora.
- Shvatila sam šta mi je zadatak, rekla je Radhe
jezikom svetlosti.
- Ponećeš sa sobom ovo, kazao je Anđeo i dao joj u
ruke jedan energetski snop koji je ona propustila kroz sebe.
- Ustav Zlatnog doba, upitala je začuđeno.
- Da, rekao je Anđeo. Tvoj zadatak je da poneseš na
Zemlju Ustav, kako ljudi zovu najviši dokument kojim uređuju
svoje odnose na Zemlji.
- Ali kako ću ja da ponesem najviši akt, rekla je Radhe
zbunjeno. -Da li ću u ovom životu biti kraljica?
- A nećeš, odgovorio je Anđeo smešeći se. Nećeš biti
kraljica, makar ne prema ljudskim shvatanjima. Ipak, na nebu
ti već jesi kraljica i sve što je potrebno za početak jeste da se
toga setiš kada dođeš na Zemlju.
- Da se setim Ustava, upitala je.
- Ne, nego da se setiš da si kraljica među bogovima.
68
- A kako ću se setiti toga?
- Tako što ćemo sada da izaberemo sve one okolnosti
u kojima ćeš ti imati priliku da rasteš i razvijaš sve ono što
prava Boginja nosi sa sobom.
- Zar ne bi bilo lakše da se rodim u telu muškarca,
upitala je.
- Vreme dominacije muških energija na zemlji je
prošlo ili će proći sa tvojim pojavljivanjem. Spoznaja Izvora je
moguća jedino kroz žensko srce, kroz ljubav koja je i sredstvo
i cilj u isto vreme. Istine koje će promeniti čovečanstvo
moraju da dođu iz ljubavi, moraju da budu posejane kroz
ljubav i zbog toga treba da prođu kroz ženu, kroz Boginju koja
će to postati ne po rođenju, nego po opredeljenju. Jer istine
koje ćeš poneti sa sobom treba čovečanstvo da vrate Njemu,
kojeg i sama toliko voliš.
- Njemu, rekla je Radhe. - Ali zar je potrebno nekoga
vraćati Njemu, Tvorcu svega, Onome od koje je sve postalo?
- Ne zaboravi Radhe, da si ti sada u svetu duša i da
duše sa ove strane često nemaju sećanje na iskustva na
Zemlji. A tamo nije tako sjajno kao što sada osećaš. Jer ti sada
jesi večnost, blaženstvo i znanje. Kada dole dođeš, kao što
sam ti rekao, trebaće mnogo vremena da prođe dok ne
stigneš do ovog trenutka.
69
- Ali vratiti nekoga Njemu, zar tu ima šta da se vraća,
kada je i sve ono dole On. Kada su čak i tela koja oblačimo
On, kada su sva čula On, to su Njegova čula, mi toliko
nemamo veze sa tim.
- Zbog toga si ti i dobila Ustav da ga preneseš dole,
jer si ljubav prema Njemu sakupljala životima, a onaj u kojem
si izabrala da mu daš, kada je ličnost tvoje duše igrala ulogu
kapetana, tvoja evolucija je počela. Svaki sledeći život si mu
bila bliža. Svaki sledeći život ti si ga volela sve više. Svaki
sledeći su tvoje suze bile suze veće samilosti, a tvoja ljubav
zov deteta koji vapi za istinom. Gledao sam te, pratio sam te,
Radha, životima. Hiljade života je prošlo do ovog i sada stojiš
ovde spremna za svoje poslednje putovanje na planetu
Zemlju i ja te pitam da li si spremna. Da li si ovog puta
spremna da sve daš Njemu, ali kroz poptuno predavanje svim
odnosima u kojima se odnos sa Bogom gradi? Da li si
spremna da budeš prijatelj, da budeš roditelj, da budeš dete,
da budeš ljubavnik i da budeš učenik i učitelj i da u svakom od
tih odnosa daš sebe ne pitajući šta si za to dobila? Da svoj
život posvetiš drugima, tako što ćeš u svakom od njih videti
Njega i što ćeš mu se predati ne pitati ne sumnjati, nego se
predati? Da li si spremna da svoje želje u svetu materijalnom
obojiš duhom i da svaku požudu obojiš ljubavlju prema
Njemu kroz druge koji jesu On? Da li si spremna da te ostave,
da te izdaju, da te prevare, da te lažu, a da ti i dalje voliš, jer
ćeš znati da to što voliš nije ljudsko nego božansko u njima?
Da li si spremna da ga voliš, Radhe. Da li si spremna da daš i
svoj život i svoju mladost i svoje istine, za one koje će ti
70
doneti On kada pokuca na tvoja vrata? Da li si spremna da
otvoriš srce kada ono bude prestajalo da radi od života koji
ćeš voditi? Da li si spremna, o, Radhe, da li si spremna da ga
slediš i kada niko drugi ne bude shvatio zbog čega to radiš?
Da li si spremna da prepoznaš milost i pokažeš samilost u
trenutku kada povrede budu bolele jako? Da li si spremna da
budeš On, da ga služiš i voliš, da li si spremna da svetu
pokažeš koliko je prekrasna večnost kada znaš kojim
putevima se dolazi do Carstva nebeskog, duhovnog? Da li si
spremna da pokažeš ljudima koliko je život jedna prekrasna
igra koja svaku dušu vraća Izvoru ukoliko se odluče da krenu
u potragu za osećajem koji ćeš im doneti? Probaj, Radhe, da
se setiš da si ti žena Boginja, ona kroz čije srce se Gospod
može postati. Probaj da se setiš, kada dođe vreme da tvoj
život dostigne onaj trenutak u kojem ćeš birati život ili smrt,
probaj da se setiš da u tvom srcu živi On. Pronađi ga u srcu,
osvesti ga, i voli ga i čovečanstvo će ti biti zahvalno, a ti ćeš
se, kada svoju dužnost ispuniš, ovu na koju sada pristaješ,
vratiti Njemu kojeg toliko voliš. Igra je reč koju ćeš nositi u
svom srcu, ples duše i svi koji budu igrali sa tobom osetiće
Njega u sebi, jer ćeš ljubavlju koju nosiš u njihovim srcima
pokrenuti istinu sa kojom su i sami došli, ali koju je trebalo
osvetliti bakljom znanja i ljubavi. To će biti igra koja će one
koji nauče korake tog plesa odvesti u večnost. Zbog toga ćeš
se zvati Lila u telu žene koja će biti sve samo žena neće biti.
- Kako ću to da uradim ukoliko neću biti žena, ne
razumem, upitala je.
71
- Bićeš ti žena, rodićeš se u ženskom telu, ali da bi
došla do Boginje u sebi proći ćeš kroz sva ona ograničenja,
kroz sve one izazove, kroz osude, izdaje, laži, da bi konačno
probudila svetlost ljubavi i da bi njime obasjala planetu.
Ukoliko ne bi dobila šansu da tragaš za nečim nikada to ne bi
ni pronašla, zbog toga što bi koračala drugim putevima. Ono
što je važno da se setiš jeste da tek kroz suprotnosti nečega
možeš da spoznaš istine. Zbog toga budi hrabra i ne zaboravi
da sam ja uvek uz tebe. Da li si spremna, o, Radhe?
- Spremna sam, rekla je tiho. - Gde idem, upitala je.
- Ideš u zemlju junaka, koji su voleli i slavili Gospoda,
zemlju svetih ratnika koji su postali kukavice jer su zaboravili
Njega od koga su postali, čijim jezikom pričaju, čije pesme
pevaju. Ideš u zemlju predaka svetih ratnika, koji su kao i
drugi sveti ratnici svoju slavu na svetom mestu večnosti
okitili. Ideš u zemlju na raskrisnici svetova da bi mogla da
pustiš svoje reči ispunjene ljubavlju na sve četiri strane sveta.
Tamo će te sačekati, kada za to dođe vreme, Stefan Lazarević,
vitez sveti i vodiće te kroz promene da bi pronašla i mene i
Njega i sebe i da bi zajedno sa drugim duhovnim vitezovima
svetlosti ispunila ono na šta pristaješ ovog trenutka. Ti ćeš ih
svojom energijom ljubavi, svojom svetom energijom,
povezati sve u večnosti.
- A ljubav, upitala je.
- Ljubav ćeš postati, Radhe, ali će proći mnogo
vremena dok je ne pronađeš. Kapetan je mnogo uzeo, ipak
72
Sara je dosta toga vratila, ostalo je još malo, ako posmatramo
sa stanovišta duše. Samoj ličnosti to neće biti jednostavno
dokle god se bude držala svojih prizemnih želja i dokle god ne
pronađe Gospoda u sebi, dokle god ne postane svesna tebe,
Radhe, i dokle god se ne sjedini sa tobom.
- Sara, rekla je kao kroz uzdah – To je bilo iskustvo.
Okrenula se prema ogledalu života i videla svoj život
iskupljenja kako se odvija pred njenim duhovnim očima.
73
VII
Još kao devojčica Sara je viđala anđele na svojim
prozorima i čudila se ljudima koji su tako okrutno pričali o
Bogu. Sa anđelima je odrasla, rekla bi ona, i radovala se
svakoj šetnji do prekrasne katedrale koja je bila svega
nekoliko ulica udaljena od njihove kuće. Njeni roditelji su
držali poslastičarnicu u staroj jevrejskoj četvrti u Pragu i ona
je više od svega volela da sedi ispred izloga i posmatra ljude
kako prolaze, ogledajući se u njemu, kao da su se ogledali u
njoj samoj.
Bile su teške godine, rat tek što se završio, a izgledalo
je kao da je novi na pomolu, ili su makar tako pričali njeni
roditelji kada bi zabrinuti pili popodnevni čaj u svojoj maloj,
74
toploj sobi, koja se nalazila iza poslastičarnice koja je bila u
sklopu kuće.
- Mihael, istrčala je Sara na ulicu, kada ga je ugledala
kako prolazi pored radnje.
- Dobar dana, Sara, rekao je i naklonio se
posmatrajući je svojim čarobnim plavim očima tako da je ona
stala skamenjena pred njim, ne znajući ni šta bi mu rekla.
- Dobar dan Mihael, rekla je zbunjeno. – Zbog čega
ne svratite kod nas na limunadu da se malo osvežite?
- Zaista, sparan je dan, rekao je praveći se da ne
primećuje crvenilo na njenim obrazima. – Mogao bi popiti
jednu hladnu limunadu.
- Izvolite, rekla je i povela ga sa sobom.
Bila je sama u radnji. Roditelji su bili na poslepodnevnom
odmoru i ona je mogla nesmetano pričati sa njim. Čekala je
ceo dan da on prođe pored radnje, a on je znao da ga je ona
čekala i uvek bi prošao iako ni sam nije razumeo zbog čega.
Mihael je bio doktor, ugledni doktor i Saru je poznavao
godinama jer je sa njenim bratom išao u školu. Bila mu je
simpatična, ali ništa više. On je bio ozbiljan čovek i bilo mu je
vreme da se ženi, a ona je za njega bila devojčica ili ju je on
tako doživljavao. Ipak voleo je da prođe pored radnje njenih
roditelja i trudio se, kad god je mogao da to bude u vreme
kada su njeni roditelji išli na poslepodnevni odmor, a ona bila
75
sama i čekala ga. Znao je da je zaljubljena u njega od
detinjstva. Znao je i nije se bunio. Prijalo mu je da gleda kako
crveni kada bi ga videla i pitao se da li je ona uvek ovako
ćutljiva ili je to samo kada je sa njim. A ona, ona je mrzela
sebe zbog toga. Ako je neko znao da priča, mislila je, onda je
to bila ona, koja je pričala sa anđelima. Međutim, sa njim joj
nije polazilo za rukom. Kada bi bila pored njega, bila bi
potpuno nema i samo ga je gledala svojim velikim, crnim
očima i pokušavala je da upije u sebe sjaj njegovog bića. On je
bio prijatelj njenog brata, brata koji je poginuo u ratu i Sara
nije znala da li je volela Mišela zbog toga što ju je podsećao
na brata ili zbog Mišela samog. Uvek bi odbacila te sumnje jer
je Mihael bio prva i jedina ljubav u njenom životu, a da
nikome nikada ništa nije rekla o tome. Bila je sigurna da on
nije ima predstavu da je to tako, nikada nije pokazao nikakvo
interesovanje za nju. Ali tog dana Mišel ju je malo bolje
pogledao. Bila je ona lepa devojka, pomislio je i više
očigledno nije bila dete. Imala je dvadeset i tri godine i ako je
mislio da se ženi ikada, ona je mogla biti dobra prilika. Bila je
ćerka imućnog jevrejskog trgovca i miraz koji bi mu donela
kao lekaru pomogao bi mu da proširi svoju privatnu praksu.
Mogao bi čak da otvori i sanatorijum u obližnjoj banji. Za
trenutak je zaćutao i počeo je da računa. Bila je zdrava, znao
je to i bila je zaljubljena u njega od kada zna za nju. Istina
nikada mu ne bi padalo tako nešto na pamet, nije se baš
najbolje slagao sa njenim bratom, ali sada kada nema njenog
brata mogao bi da pokuša.
76
U tom trenutku u radnju su ušli Sarini roditelji i on se uplašio
svojih misli, kao da su mogli da ih čuju.
- Dobar dan, ustao je naglo i nespretno im prižio
ruku.
- Dobar dan doktore, rekao je Sarin tata. – Drago mi
je da vas vidim. Da li ste za limunadu?
- Ne hvala, rekao je Mišel, upravo sam popio. – Hteo
sam da vas zamolim, nastavio je, za odobrenje da se
prošetam sa Sarom do katedrale i nazad, ako je to u redu.
Sara nije dobro čula i odjednom je prestala da diše isčekujući
očev odgovor. Zbog čega uopšte pita njega, mislila je. Ja sam
odrasla i mogu da donesem odluku za sebe. Otac se okrenuo
prema njoj. Bio je zbunjen. Nije imao predstavu šta se dešava
između njih dvoje iako je često sa svojom ženom, Sarinom
majkom pričao o tome kako bi doktor Mišel bio dobra prilika
za njihovu ćerku. Pogledom ju je pitao da li želi da ide, a ona
se, i ne čekajući njegov odgovor, za manje od minute našla na
vratima spremna za šetnju.
- U redu, bilo je jedino što je mogao da odgovori.
Nebo je bilo ispunjeno čežnjom, slatkim bojama prvih
devojačkih snova i ona nije imala reči kojima bi izrazila svoju
sreću. Bio je tu pored nje. Njen san je bio pored nje.
Čula je zvuk aviona, koji su zlokobno najavljivali vreme koje je
pred njima. Ulicama jevrejske četvrti se širio strah, svi su bili
77
u nedoumici šta da rade. Svi su već čuli za Hitlera koji je u
Nemačkoj, koja nije bila tako daleko, proglasio Jevreje
građanima drugog reda. Oni su se nadali da će njih Bog
sačuvati i da se to u njihovoj voljenoj zemlji neće desiti. I
Mišelu nije bilo lak. Iako je bio dobar doktor koji je lečio
mnoge nacistički nastrojene Čehe, njegovo polujevrejsko
poreklo je moglo kao na klackalici da ga odvede u smrt samo
ako bi u vremenu koje dolazi napravio jedan jedini pogrešan
korak. Kao i svi, i on se nadao da se progon Jevreja neće
proširiti i na okolne zemlje, pa je tako probao da ne misli o
tome sada dok je u društvu ove devojke, koja tek što je
prestala biti dete, šetao ulicom na kojoj je odrastao. Jedino
Sara nije videla, niti čula ništa. Ona je bila tu i imala je osećaj
da je svaki korak koji bi napravila korak po mirisnim laticama
ruža koje su anđeli posuli pred njih slaveći ljubav koja se
rađa.
Pričali su nešto ili ništa, nije se kasnije te noći mogla setiti.
Pričali jesu nešto. Ona se trudila da uhvati svaku njegovu reč,
svaku misao koju bi joj poslao. Ona se trudila ne da zapamti,
nego da oseti svetlost koju su te reči nosile u sebi, jer je znala
da će od tih reči te noći, kada Zlatni prag zaspi, ona na
prozorima svojih snova, sa anđelima zajedno ispevati poemu
i nije znala da li se više radovala pesmama ili njemu.
Stigli su do katedrale koja je izranjala iznad njihovih
prizemnih života pokazujući im da je život večan i da su oni
toliko mali u odnosu na večnost koja živi i na planeti koja se
zove Zemlja i u gradu koji se zove Prag. Napravljena u XIII
78
veku, podsećala ih je na davno zaboravljenu istinu da vreme
ne postoji i da su oni samo slučajni prolaznici na stanici smisla
koji u brodu koji se zove vasiona nastavlja da plovi po
beskrajima. Pričali su o vremenu i o putevima. Ona ga je
molila da joj priča o studijama medicine, o gradovima koje je
posetio i o snovima koje je imao. Bila je nežna i čista i on se
pitao kako to ranije nije primećivao. Istina, nije ni mogao jer
nije imao srce dovoljno veliko da vidi lepotu istina koje je ona
nosila u sebi. Ali to nije značilo da nije ništa osećao. Jako mu
se svidela, sada tako blizu njega. Posedovala je neku
neobičnu svežinu koja se razlikovala od mirisa žena sa kojima
je provodio noći. Ne, nije smeo da misli o tome. Toliko je i on
znao - devojke za udaju se ne smeju dirati i to je poštovao.
Imao je i on sestru i ubio bi onoga ko bi je osramotio. Ali,
pomislio je, zaista je bilo da se ženi, a ona je bila tu pored
njega. Još kada uzme u obzir miraz o kojem je malo pre toga
razmišljao, rešenje se samo nametnulo. To će biti dobar brak,
ona ga je obožavala i imao je nameru to da iskoristi.
Kada ju je dopratio do kuće, razmišljao je još nekoliko
trenutaka i rekao konačno:
- Sara, mi se znamo toliko dugo, i ti si mi se od uvek
sviđala. Mi nikada nismo pričali o tome, ali ja sam hteo da te
pitam da li imam tvoj pristanak da pitam tvoje roditelje da mi
te daju za ženu?
Ona je stala kao ukopana, nije mogla da veruje svojim ušima.
Još jutros se nadala da će ga videti makar na nekoliko minuta
79
tog dana, a još nije pala noć i on je pita da se uda za njega. To
nije moguće, pomislila je. Zatvorila je oči i čvrsto ih držala
tako, ubeđena da će se probuditi u svom krevetu i da ovo
ipak mora da je samo san. Prošlo je nekoliko trenutaka i
zaista kada je otvorila oči on je bio tu. Ipak nije san, pomislila
je. Da se uda za njega. Vrisnula je od radosti, poskočila
nekoliko puta i zagrlila ga toliko jako da je on za trenutak
izgubio ravnotežu. Zatim se naglo povukla i nespretno počela
da se izvinjava zbog svog ponašanja i zbog radosti koju je
tako otvoreno pokazala. On se nasmejao. Zaista je i bilo
smešno.
- Zašto bi se izvinjavala Sara. Ako ćeš mi biti žena,
nadam se da ćeš uvek tako da mi se raduješ, rekao je radosno
i on. Njena radost ga je obuzela. – Ipak nisi mi odgovorila.
- Da, da, da, da, počela je da viče na sav glas. Da,
naravno, rekla je i još jednom ga zagrlila jako.
- Drago mi je zbog toga, rekao je tiho, i zaista mu je
bilo drago. Prišao joj je blizu, previše blizu pomislila je, ali ona
nije želela da se povuče. Sanjala je o tom trenutku godinama,
maštala o njemu, pisala pesme koje su nosile njegovo ime u
svojim stihovima, volela ga je, Bog zna koliko ga je samo
volela. I sada nije htela da propusti trenutak zbog toga što bi
neko mogao da naiđe, te noći ispod katedrale koje je
nadvisila sve strahove grada koji je tonuo u još jednu
nemirnu noć. Zatvorila je oči, i činilo se da je prošlo nekoliko
vekova do trenutka u kojem je osetila njegove poljubac na
80
svojim usnama. Ne, nije to bio poljubac, to je bio šapat
ljubavi koja ju je u vremenu koje nije donosilo dobro, vinuo
među oblake gde je zauvek htela da ostane. Poljubac, ako se
on mogao tako nazvati, taj poljubac je bio početak i kraj i
imala je osećaj da su se na nebu rasule zvezda kada je
iznenada zaiskrio vatromet iznad njih objavljujući istinu da je
trenutak sve što imaju. Poljubio ju je i ona je nespretno
uzvratila. Srce joj je tuklo tako jako da je imala osećaj da će
da iskoči samo ukoliko malo jače počne da diše i trudila se da
ne diše. Mišel je prvi put osetio ukus nevinosti, i svidelo mu
se to. Nije mogao da kaže da je taj poljubac bio neki
izvanredni događaj, jer bilo ih je toliko. Biće ona dobra žena.
To veče su se poljubili još nekoliko puta pre nego što ju je
otpratio do kuće. Za Saru je to bio san iz kojeg nije želela da
se probudi. Dogovorili su se da on sutra posle popodnevnog
odmora dođe do njih u radnju i da ih zamoli za razgovor.
Poljubio ju je za laku noć i ona je ušavši u svoju sobu tiho
zatvorila vrata i u neverici sela na svoj drveni krevet potpuno
nesvesna da je ova noć u kojoj su duše slavile poslednje dane
mira na planeti, bila noć rađanja njene čiste duše. Uzela je
svoj dnevnik i zapisala:
„Mišel, moj Mišel, anđele, da li je moguće da se to zaista
zbilo? Zapisaću ovde ove reči i sutra kada dođe znaćemo da li
je istina, jer kako sam ikada smela da se nadam da će to
zaista i bili. A znaš koliko sam samo čeznula da me pogleda,
anđele moj, ti dobri prijatelju koji moje strahove pretvaraš u
pesme i daješ mi snagu da preživim tugu koju osećam na
81
svakom koraku. Svi misle: Sara je tek postala devojka, ona ne
razume, a ne znaju, anđele, da ja bolje znam i osećam od svih
njih šta će biti. Ali ja to ne mogu da promenim. Jedino što
mogu jeste da se radujem životu ovakav kakav danas jeste i
da molim Gospoda da nas sačuva od nesreće, koliko je god
moguće. Jedino što mogu jeste da pišem svoje pesme sa
izvora života i da se radujem stihovima koji dolaze kao
najlepšim biserima koje istrajni ronioci pronalaze u
najdubljim zavojima okeana. Jedino što mogu jeste da budem
sada, to što mogu da budem, jer ako ne budem sutra mogla
da budem išta, pitaću se zbog čega nisam bila juče. Jedino što
mogu jeste da se nadam da će Bog da mi da snagu da
prihvatim i mudrost da razumem ono što se oko mene
dešava. Svi će reći: Sara je devojčica, pa čuo si ih, anđele,
toliko puta, ali i kada oni ćute ja znam šta pričaju njihove
duše. Jedino što mogu sada jeste da ga volim, anđele. Jedino
što želim u ovom vremenu tame jeste da mali zrak svetla
spustim iz srca svemira u moje srce i da od tog zraka nastane
okean kojim ću da preplavim njegove snove, anđele. A ako ne
mogu da ga volim, to znači da ne mogu ni da živim, i da sam
nestala i pre nego što sam i postala, a to ne želim. Ja samo
želim da ga volim. Napisala je:
Mišel u ovom vremenu u kojem anđeli raznose vesnike
nemira među bićima svetlosti, u kojem svaki san ima svoj
košmar koji ga prati, u vremenu u kojem su duše krenule
izvoru, koji je ostao životima iza njih….
Ja samo želim da te volim,
82
ti daleki nestvarni svete,
Ja samo želim da spustim svoje srce na tvoje dlanove
i da ti kažem: „Vodi me“,
Ja samo želim da ostavim svoje snove
na pragu tvojih svitanja,
Ja samo želim da se probudim
i čujem ti korak ispod mojih prozora.
Ja samo želim da se radujem,
vetru koji mirise ljubavi po polju raznosi,
Ja samo želim da živim
umesto da čekam da život zakuca na moja vrata,
Ja samo želim da ti kažem: „Volim te“
i da te zagrlim čvrsto,
Ja samo želim da nestanem u tvojim noćima
i da se rodim ponovo, bolja za nas.
Ja samo želim da se sretnemo
ovde ili na kraju sveta,
Ja samo želim da te prepoznam,
kao što sam te prepoznavala životima,
83
Ja samo želim da ti kažem: „Ostani“,
iako znam da ćeš morati da kreneš,
Ja samo želim da te zagrlim jako,
da te nikada ne pustim od mene.
Ja samo želim da me dodiri tvoji vode
kroz snove kao kroz javu,
Ja samo želim da osetim ti dušu
koja priča sa mnom i kada ćutim,
Ja samo želim da si tu,
pored mene i da postojim,
Ja samo želim da budem istina
u svetu laži koje slutim.
Ja samo želim da dođeš,
da kreneš i da stigneš kući,
Ja samo želim da znaš
da svaki odlazak je samo put povratka
Ja samo želim da vidiš
da svaki izazov je otisak koraka na tom putu
Ja samo želim da osetiš ljubav
84
i da se ispunjen svetlošću setiš da si moj.
Znala jeste šta želi, ali nije znala šta je sve čeka na putu
ostvarenja onoga što njena duša želi i po šta je došla u taj,
baš taj život. Radhe se u tom trenutku, dok je posmatrala
kako se njen život u telu Sare odvija u ogledalu života, setila
kako je Sara odvedena u logor sa žutom trakom, sa hiljadama
onih koji su svoje osmehe zakopali u duboke jame strahova u
koje bi radije i sami otišli nego što su krenuli vozom tog dana
u bol koja je bila mnogo gora od smrti.
Sa žutom trakom na levoj ruci stajala je u redu za
odlazak u konačnost. Oko nje su bili ljudi, bilo ih je, ne bi
smela da se usudi da kaže, ali bilo ih je više stotina. Ali nigde
čoveka nije videla. Kao da su svi umrli onog trenutka kada su
stavili žute trake na ruke, koje su trebale da im pokažu da
nisu dostojni ljudskosti. Gledala je, a nije mogla da vidi, nije
mogla da shvati šta se to desilo sa snovima svih onih koji su
sanjali o životu u koji su došli da bi živeli. Odjednom joj se sve
učinilo potpuno besmislenim. Na jednoj strani oni sa žutim
trakama, u zlatnom Pragu, gradu svetlosti i svetlosnih istina,
sa druge ovi, njoj nepoznati, ljudi sa crnim puškama u Pragu
gradu prognanih, i Bog koji je jedno. I jedno i drugo. To nije
mogla da razume. Zbog čega u istom gradu postoje dve
civilizacije, jedna koja želi da živi, a druga koja želi da ubija. I
to je Bog, znala je. Ali nije imalo smisla. Ako je iluzija u kojoj
su živeli istina i ako je ta drama u koju je upala istina, kako je
onda moguće da je sve što vidi Bog i da je to što vidi u tom
85
trenutku sve ono što jeste i da ništa nema izvan toga. Sara
ranije nije mnogo razmišljala o Bogu. Istina, ona je pričala sa
anđelima, kako ih je zvala, ali to nije povezivala sa Bogom
onakvim kakvim su joj ga predstavljali u sinagogi. Njen Bog
nije bio ni dobar ni loš, on je bio to što život jeste, to što ona
jeste, to što večnost jeste, a od nje je zavisilo kako će da ga
doživi. On je uvek bio samo ono što jeste, jedina istina koja
postoji, a ljudi su sa svojim razumom donosili sud o tome da li
je on dobar ili ne, mislila je Sara.
Setila se Sarinih pesama sa Izvora života, kako je nazvala
svoju zbirku, i pokušala je da pročita u svojoj svesti ono što je
tada napisala, kao devojka koja tek što je mogla postati žena,
sa detetom u stomaku koje nije imalo ni ime, ni oca, ni
majku, detetom koje nije imalo ni prvi uzdah, sa dušom koja
je došla da joj pomogne da Helenu, majku, vilu i ženu u
večnosti iskupi.
Videla je Saru kako zapisuje pesme, nekoliko dana pred smrt,
i kako moli nemačkog oficira, koji je koristio njeno telo kao
krpu kojom bi obrisao pod, da ih sačuva. Čitao ih je naglas, i
jednu po jednu bacao u vatru zaborava….
NASTADE
Od svetlosti večnost,
od večnosti, misao,
od misli istina koja nas vodi
Kada krenemo jednom
86
koracima svojim ka slobodi
duše koje pesme rečima prave
duše koja bojama večnost slave
nastaće misli, a od misli slika
Gospoda bez ljudskoga lika.
MISAO
Kad iskra svetlosti zasija u mraku
kada svetlost obasja reč svaku
tada će misao koja glavom hodi
duše naše povesti sama ka slobodi
Jer misao je ta koja stvara
tama ili svetlost pitanje otvara
jer ono što mislimo da je večnost sama
i kada nema misli koje je prekrila tama
anđeli će sami da se jave
da sa nama slobodu istinu slave.
MATRICA UNIVERZUMA
Dubine beskraja samo su sene,
koje raznose istine vaseljene
da jedino mesto u koje možeš ući
87
jedini put da bi došao kući
jeste duša tvoja ako se u ljubavi rodi
jeste ljubav tvoja koja rađa se
u slobodi istine da je svetlostna reč svaka,
jača od beskrajne sile mraka.
SEME ISTINE
U sjaju novog dana
kada budeš tužna i sama
kada svaka misao traži isceljenje
ti spoznaš istinu vaseljene
prolaskom kroz tajne odaje snova
videćeš obrise novih svetova
i znaće duša tvoja tada
da sve što se dešava ovde i sada
u telu koje zoveš imenom
pravi večnost koja počinje prvim snom.
LJUBAV
Kada anđeli ostave krila na nebu koji od svetlosti posta
i kada umesto krila dobiju kistove sjajne i mastila čista
88
tada će kroz svoja dela svetu otkrivati tajne
na jednom slikarskom platnu ili pesmi na komadu lista.
Kada se svetlost među duše radosne spusti
i kada svako delo bude slavilo boga
Tada će doći i ljudi od svetlosti same,
i kroz srca svoja obasjati tame,
a anđeli će ponovo uzeti krila,
ostavljajući za sobom svetlošću okupana zemaljska lica mila.
DODIR ŽIVOTA
Ostavljam sebe za sobom i odlazim
da li će ostati reči sad ne biram
jedino što želi mi duša što ostaje
da ljubav koju nekada dadoh sad ubiram
Nestaće sene koje su pratile živote
nestaće likovi svih naših tuga
jer ona koja od svetlosti posta
samo u nju može i da se vrati
ali pre toga duša će da shvati
da sve što dala je, dala je sebi
i ova duša sada menjala ne bi
89
ni jedan korak svoga života
jer sada kada je večnost prošla
nosi sa sobom samo radosti života
one u kojima je ljubav dala
one u kojima je oprostiti znala
one u kojima je zahvalna bila
one u kojima se u njoj budila vila
koja je svaku dušu obasjala
koja za osudu nije znala
ona koja je bila ljubavi žedna
a davala je ljubavi kao ni jedna.
I sada kada je krenula kući,
jedino što na sebe može obući
jeste ljubav koju je iz srca dala
jer ono čemu će danas poći
jeste mesto kojem je išla u samoći
koje se nalazi negde oko srca
u kojem život prestaje i počinje da kuca.
ISKUSTVO
I sada kada je prošla kroz svoju sobu pročišćenja
90
shvatila jeste da svaka misao za života njena
pravila je život koji je imenom zvala
pravila je večnost koju je sebi dala.
Da svaki dan je birala sama
da li će biti istina ili tama
jer to je izbor koji večnost pravi
to je jedina istina koja se posle prolaza pojavi.
PRVI IMPULS
Setila se tada prvih slika mraka
i prvih želja anđela da u životu bude jaka
da čuva dušu svoju i da se uvek moli
da šta god da se pojavi na putu istinitom ljubavlju voli
jer rađanje njeno jeste rađanje vaseljene
jeste istina koja će prožeti sve delove njene.
RAZGOVOR SA DUŠOM
I dok duša u utrobi mraka,
sakuplja svetlost za dane svoga bića
ona u šapatu svetova otkriva sebe kroz sva božanska bića
koja će svakoga dana biti tu, ako ona bude
91
koja će voleti nju kao što ona bude volela ljude
Bića svetlosti i bića svetlosne tame
bića koja jesu od njene duše same.
SVETO TROJSTVO
A kada dobije telo, duša će dobiti i hram
u kojem će uvek moći da dozove duh sam
jer ono što zna svako dete kada ga majka rodi
jeste da svaki korak put je ka istini i slobodi.
Slobodi od sveta koji će reći da istina nije
tajna koja se vekovima od ljudskih dodira krije
da jedino mesto gde će pronaći Boga sama
jeste u srcu i telu koje je birala sama.
DODIR KOSMIČKE TIŠINE
A kada biće istinu u tišini shvati,
i kada spozna da jedino sebi može da se vrati,
mirisima večnosti okupana
shvatiće da nikada nije ni bila sama
da dani koje je brojala bili su samo laži
92
biseri buđenja koje joj duša eonima traži.
I tada će svetlost okupati misao svaku
I tada će misao dati joj snagu jaku
da pokrene vetrove pročišćenja
u kojem će oživeti duša njena.
BILO JE I BIĆE
Ako bi krenula lomiti tuge
bez svetlosti koja nikoga ne krivi,
ne bi shvatila nikada
da sve što je birala u životu svome živi….
To je bilo sve, nije stigla da zapiše više iako je na hiljade
stihova naviralo.
Radhe je videla kako Saru odvode u gasnu komoru. Videla je
bol i suze i olakšanje kada je krenula nazad i znala je da je
život Iskupljenja, najteži od svih. Sada je pred njom onaj
poslednji, život Pročišćenja i radovala se što će posle njega
konačno da se vrati kući.
- U redu, rekla je. - Spremna sam. Da li će Mišel biti
tu? Bez njega ljubav neće biti moguća. Malo pre ispred
ogledala života, shvatila sam jednu veliku istinu.
- A to je, čula je.
93
- A to je da je on moj blizanački plamen i da ukoliko
želim u sledećem životu da prekinem samsaru i vratim se kući
to mogu da postignem samo ukoliko sjedinjena sa svojim
blizanačkim plamenom, sa dušom svoje duše, u večnoj
ljubavi, u areleni osvestim Božansko u sebi. Samo ukoliko se
potpuno oslobodim ega i dođem do Božje bezuslovne ljubavi
u sebi prema njemu. Jer dok volim njega volim Boga u isto
vreme jer Bog će živeti u njegovom srcu.
- Da, lepo si to rekla.
- Zove se Aleksa, on je otišao malo pre tebe, prema
zemaljskom vremenu i čeka te.
- Kako ću da ga prepoznam, upitala je naivno, iako je i
sama znala odgovor.
- Ne brini. Bićete potpuno isti, jer ste nastali od istog i
istom ćete se vratiti.
- U redu, rekla je.
- Idemo, čula je i odjednom je osetila kako se kroz
snop svetlosti spušta negde u mrak.
- Srećan put, Princezo, čula je i ne zaboravi da
narednih devet meseci osvestiš svaku reč dara koji nosiš
čovečanstvu.
- Kakvog dara, zbunila se.
94
- Ustava, čula je. – Ono što sam ti malo pre dao deo
je tebe. Narednih devet meseci, dok se plod u utrobi tvoje
zemaljske majke bude razvijao, ti ćeš proći kroz sve ono što
tvoja duša treba da uradi u životu u koji je ušla. Tome služi tih
devet meseci. Kada se rodiš sve ćeš zaboraviti, ali ne brini - za
tih devet meseci tvoja darma će se već toliko materijalizovati
da neće biti teško kada bude došlo vreme da se setiš dara koji
nosiš sa sobom.
- Šta treba da radim, upitala je još jednom pred put.
- Ja sam tu, ništa ne brini, svaki član Ustava ćemo
proći dok on ne postane deo tebe. Prvih devet meseci ćeš me
jasno videti, a onda, kada se rodi tvoje telo, pojaviću se samo
kada me zoveš i kada postaviš pitanja. Idemo sada, rekao je i
ona je osetila kako se odjednom našla izložena novim
vibracijama. Duši je uvek potrebno vreme da se navikne na
materijalni svet, pa je tako i sam ulazak u svet materije svaki
put posebno iskustvo.
Sada je već bila svest u telu koje je bilo tek malo veće od zrna
graška. Njena duša nije gubila vreme. Prizvala je u svest Dar
koji je nosila sa sobom i polako počela da utiskuje u sebe
uvod, a zatim jedan po jedan član Ustava Zlatnog doba.
95
Ustav Zlatnog doba
96
Vreme posle vremena
Kao izraz sveopšte jednosti ova povelja ima za cilj da u svest
donosioca zakona, utisne ideju koja provejava hiljadama
godina u čovečanstvu celom, a koja treba biti objavljena u
slavu Svevišnjeg koji živi u svemu i svima, koji vodi i rukovodi,
a svakom sudi po zasluzi, da je jedan zakon i jedan put svake
duše koja zemljom hodi, da u radosti, zdravlju i slobodi
božansko u sebi rodi i da to božansko prenese preko svojih
srca u domove, u gradove, u države, na kontinente i na
planetu celu, kako bi Zemlja postala ono što zapisano beše u
času postanja, Svevišnji je stvori u času svopšeg stvaranja da
bi izrazio sebe na njoj, a nju kroz sebe.
Obistinilo se, obistiniće se, osetićete, ostaćete, osvestićete,
otkrićete, u svom umu Svevišnjeg, i videćete, spoznaćete,
shvatićete, saznaćete, razumećete, sve ono što vidim i
Svevišnji, jer oči koje će vam se otvoriti biće oči vaše duše i
vaša tela postaće najsavršenije materijalne forme za
ispoljavanje celovitosti vašeg Uma, sa Univerzumum celim.
Dolazi vreme u kojem ćete biti oslobođeni straha od smrti, jer
ćete videti kako se život izvan života odigrava pred vašim
očima, a tek kada to vidite. Tek kada to spoznate, spoznali ste
sebe.
Zbog toga, ostavite iza sebe sve strahove, ostavite sve svađe,
sve obračune i molite se za svoje neprijatelje kao za sebe
same. Sada je vreme da neprijatelje pretvorite u saradnike, a
saradnike u prijatelje. Da shvatite da svak je pred Svevišnjim
97
jednak, kao što su jednake leva i desna strana vašeg tela. A
sada jednostavno plešite, pustite svoju levu i desnu stranu da
plešu, da budu jedno. Osetite snagu svog jedinstvenog bića,
osetite kako ste postali jedno sa samim sobom. Ove reči
imaju za cilj da vaspostave sada i ovde i za vijek i vjekov
jedinstvo između nepomirivih, kao put do jave iza sna, u kojoj
ćete konačno svi da živite svoju istinu i svetu rajskom koji
ćete sa tim stvoriti.
98
PRVI DEO
OSNOVNA NAČELA
Planeta Zemlja
Član 1.
Kao deo sveopšteg postojanja, planeta Zemlja je jedinstvena
riznica iskustava duša koje na nju dolaze radi učestvovanja u
izgradnji vanvremenskog sistema svesnosti koji prožima
čitavu Vasionu i sve svetove u njoj.
Planeta Zemlja je kosmička stanica svih bića i svih svetova
koji žive na njoj i oko nje, zasnovana na vladavini zakona
Vasione i zakonima duše, kao i na zakanu slobodne volje
svakog pojedinca.
Vladavina Zlatnog obrasca
Član 2.
Zakon Zlatnog obrasca je osnovna pretpostavka na kojoj
počiva novi poredak na planeti Zemlji.
Zakon Zlatnog obrasca je osnovno načelo delovanja zakona
Vasione na planeti zemlji i on glasi: Sve što daješ od sebe,
daješ samo sebi jer je to što daješ jednako onome što dobijaš
od Vasione. Vladavina Zakona Zlatnog obrasca se ostvaruje uz
pomoć Anđela koji čine deo nezavisnih organa upravljanja na
zemlji.
99
Podela upravljanja
Član 3.
Poredak na planeti Zemlji je jedinstven sa poretkom Vasione.
Uređenje vlasti počiva na podeli vlasti prema nivoima
svesnosti na ljudsku, sveljudsku i anđeosku.
Odnos ove tri vlasti se zasniva na saranji i ravnoteži.
Sudska vlast je uređenja samim postojanjem, prema zakonu
uzroga i posledice koji deluje odmah.
Teritorija i granice
Član 4.
Planeta Zemlja je jedinstvena teritorijalno i funkcionalno i
kao takva je nedeljiva.
Mesta moći
Član 5.
Mesta moći na planeti Zemlji su centri za uspostavljanje i
održavanje svih zakona Univerzuma na kojima ljudi, sveljudi,
anđeli i arhanđeli kroz molitvu i pozitivne misaone slike
uređuju stvarnost na planeti.
100
Jezik i pismo
Član 6.
Svetlosna komunikacija mislima i vaspostavljanje sećanja
duše na sva njena Zemaljska iskustva, omogućavaju svim
stanovnicima planete da na svetim jezicima komuniciraju bez
ograničenja.
Duhovnost država
Član 7.
Države, nekada svetovne organizacione celine jesu duhovne
tvorevine koje čine jedinstveni sistem postojanja na planeti
Zemlji i svaka od njih pojedinačno i sve zajedno, uz pomoć
anđela i arhanđela uspostavljaju poredak vladavine Zlatnog
preseka na planeti Zemlji.
Zakon uzroka i posledice
Član 8.
Osnovni mehanizam delovanja Zakon Zlatnog obrasca
ispoljava se kroz Zakon uzroka i podledice, koja se ostvaruje
trenutno i svako biće na planeti Zemlji bira u svakom
trenutku posledice svojih postupaka.
101
Zakon setve i žetve
Član 9.
Međuljudski i međuplanetarni odnosti uspostavljaju se po
načelu, setve i žetve, tako da svaki pojedinac ili grupa ljudi u
terenutku izražavanja svoje slobodne volje, stvaraju svoju
sopstvenu stvarnost koja se dešava bez vremenske distance.
Molitva i meditacija
Član 10.
Molitva i meditacija su putevi ostvarenja trajnog blagostanja,
ravnopravnosti i trajnog mira.
Vere i Religije
Član 11.
Sve vere i religije sveta su ravnopravne i slobodne u
tumačenju zakona postanja, ipak kao svetovne tvorevine
poglavari i vernici podležu svim Svopštim zakonima
postojanja koji su nezavisni od vera i religija samih.
Istorija
Član 12.
Istorijska preslikavanja i nasleđeni uticaji na ličnom i
kolektivnom nivou građana, država i čitavog čovečanstva
poravnjavaju se u času prelaska na nov sistem računanja
102
vremena, a svaka država izgradnjom svog sistem pozitivnih
događaja u vremenu, svog sistem opraštanja i molitvi održava
celinu svog postojanja u novom vremenu.
DRUGI DEO
SVELJUDSKA PRAVA I SLOBODE
Slobodna volja
Član 12.
Svako ima pravo da svoju slobodnu volju izrazi u skladu sa
najvišim planom njegove duše.
Slobodna volja se neposredno ostvaruje i u skladu sa tim
svako je odgovoran za posledice izražavanja svoje slobodne
volje.
Anđeli
Član 13.
Svako ljudsko biće ima pravo na pomoć Anđela u skladu sa
planom razvoja njegove duše i to pravo se ostvaruje
trenutkom rođenja.
Anđeli po pozivu pružaju pomić, odgovore i uputstva svakom
ljudskom biću, a u skladu sa njegovom slobodno izraženom
voljom.
103
Ograničenja prava
Član 14.
Zbog delovanja Zakona Zlatnog obrasca, svako ograničenje
prava drugome, spontano donosi ograničenje sopstvenih
prava i sposobnosti, pa tako svaki čovek ima pravo da
ograniči sebi sve one slobode i prava koja u skladu sa svojom
slobodnom voljom izrazi, primenom načela da želi samo ono
što želi samome sebi.
Pravo na život
Član 15.
Svako biće na planeti Zemlji ima pravo na život i na
ispoljavanje svojih najviših mogućnosti i spodobnosti u skladu
sa najvišim planom njegove duše.
Pravo na slobodu
Član 16.
Svako ljudsko biće se rađa slobodno i kao takvo svojom
slobodnom voljom i misaonim slikama stvara sve okolnosti u
sopstvenom životu.
Niko nema pravo da ograniči slobodnu volju drugog ljudskog
bića i utiče ne njegove izbore.
Anđeli i arhanđeli mogu da pomognu samo na poziv.
104
Ograničenje prava
Član 17.
Ograničenje prava se sprovodi po Zakonu Zlatnog obrasca i
načelu preslikavanja želja, pa tako svako ko zaželi ili napravi
misaonu sliku u kojoj se ograničavaju prava drugim ljudskim
bićima ili drugim oblicima života na planeti Zemlji, po v
preslikavanja ograničava sopstvena prava i slobode.
Pravo na pokajanje
Član 18.
Svaki čovek ima pravo da se pokaje za učinjena dela, a koja su
u skladu sa njegovom slobodnom voljom izražena i
materijalizovana na planeti Zemlji.
Svaka država posebno donosi plan pokajanja i plan duhovnih
mera za uravnoteženje energije svog naroda, koji se
primenjuje od opšteg do pojedinačnog nivoa.
Pravo na oproštaj
Član 19.
Svako ima pravo na oproštaj i oslobađanje od odgovornosti,
nakon pokajanja, za dela koja je napravio izražavanjem svoje
slobodne volje u delu Svemira koji deli sa drugim ljudima.
Oproštaj se dobija kroz molitve i pozitivne misaone slike, a
105
ostvaruje se u skladu sa verom i namerom onoga koji
oproštaj traži
Sloboda misli i veroispovesti
Član 20.
Svako je slobodan da pravi misaone slike prema sopstvenim
potrebama i željama u skladu sa najvišim planom njegove
duše, a u cilju ispoljavanja njegovih najviših mogućnosti i
uravnoteženja energetskog toga.
Verovanje je jedno, jer je postojanje, koje jeste Bog kao takvo
jedinstveno, a ljudska bića kao deo sveopšte jednosti jesu
slobodna u izboru vere koja propoveda verovanje, što ih ne
oslobađa od opšteg Zakona Zlatnog obrasca koji uspostavlja
samo postojanje.
Pravo na jedinstveno ispoljavanje sve duše
Član 21.
Sveduša je biće kroz koji se ispoljava samo postojanje na
planeti Zemlji i jeste nedeljivi deo svekupne Vasione.
Sve mogućnosti koje postoje u sveduši, mogu se ispoljiti u
svakom njenom delu.
Duša se rađa u ličnosti kroz koju se vrši njeno jedinstveno
ispoljavanje na zemlji i svaki čovek rođenjem dobija pravo na
ovaploćenje sveduše u svečoveka.
106
Sloboda izbora duhovnog puta
Član 22.
Svako je slobodan da bira način na koji će ostvariti najvišu
dobit i svoje duše i ovaploćenje sveduše, a u skladu sa
nasleđem svog naroda ili vere kojoj pripada.
Duhovni put jeste put ovaploćenja sveduše u svečoveku i kao
takav predstavlja put čoveka ka svečoveku u kojem se
ispoljavaju svi potencijali sveduše.
Sloboda svečoveka
Član 22.
Svečovek je čovek koji je osvestio sebe u sveduši na planeti i
koji svojim misaonim slikama i radom na zemlji doprinosi
uspostavljanju i održavanju poretka Zlatnog doba.
Svečovek ima pravo izbora načina i oblika delovanja, a u
tome mu pomažu Anđeli i Arhanđeli po pozivu.
Sloboda medija
Član 23.
Svi elektronski i drugi mediji slobodni su i nesputani i njihovo
delovanje je u skladu sa najvišim duhovnim i svečovečanskim
koristima.
107
Sve slike i obaveštenja koje se prenose putem medija podležu
zakonu setve i žetve koji se zbog jasne namere o uticanju na
svest ljudsku ostvaruju odmah.
Pravo na istinu
Član 24.
Svaki čovek ima pravo na spoznaju istine o svom božanskom
poreklu i pravo na spoznaju istorije u kojoj se njegova
božanska priroda razobličavala i ispoljavala.
Svaka država, kao duhovo biće, objavljuje uz pomoć Anđela
svoju božansku istoriju u kojoj su date i misaone slike za
uravnoteženje nasleđa koja prati negativne istorijske
događaje.
DEO TREĆI
LJUBAV
Pravo na ljubav
Član 25.
Ljubav kao najviši treptaj (vibracija) u Vasioni je neodvojivo
pravo svakog čoveka i stiče se u času začeća.
Svaki čovek ima pravo na povezivanje sa energijama ljubavi i
na podešavanja treptaja svog fizičkog i auričnih tela na
treptaj ljubavi.
108
Pravo svakog čoveka jeste da se ispolji kao najviši treptaj
Božanske, ljubavi na zemlji.
Vasiona kao ljubav
Član 26.
Planeta zemlja kao celovit deo Vasione predstavlja stanicu
koja prima energiju iz srca Vasione kao izvoru svepostojanja.
Osnovnih zadatak svake duše i ličnosti u kojoj se on rađa
jeste povezivanje sa izvorom i postojanje na treptaj ljubavi,
odakle je jedino moguća materijalizacija čuda i ispoljavanje
najviših mogućnosti ovapločćene sveduše.
Direktna primena prava
Član 27.
Činom ispoljavanja u materijalnom svetu kroz telo ličnosti,
duša uz pomoć sveljudi, Anđela prolazi kroz proces
usklađivanja sa središtem Vasione odakle i ljubav kao najviši
treptaj postojanja izvire i prožima čitav vidljivi i nevidljni
svemir.
Davanje i primanje ljubavi
Član 28.
Ljubav kao stanje bića u međusobnoj razmeni doprinosi
podizanju nivoa svesni i svesnosti svake duše i kao takva
109
predstavlja najviši vid izražavanja postojanja duše na planeti
Zemlji.
Osnovno načelo ljubavi
Član 29.
Osnovno načelo ljubavi glasi sve što daješ daješ sebi, i kao
takvo ono se spontano ispoljava u vidljivom Svemiru u času
ispoljavanja misli, dela i radnji svakog pojedinačno i grupe
zajedno.
Ispoljavanje ljubavi
Član 30.
Ispoljavanje ljubavi sprovodi se kroz misli, dela i radnje i kao
takva ljubav predstavlja osnovni element ustrojstva
organizacionih sistema na planeti Zemlji.
Prizivanje ljubavi
Član 31.
Kao jedan od treptaja koji postoje u ispoljenom Svemiru,
svaki čovek ima pravo i odgovornost da se poveže sa izvorom
i usaglasi sa treptajem ljubavi.
Anđeli naročito imaju zadatak da svakoga ko traži način da se
poveže sa izvorom vode putem koji je prihvatljiv za njega, a u
skladu sa njegovim običajem ili verom kojoj pripada.
110
Ljubav i sloboda
Član 32.
Ljubav je nerazdvojno povezana sa slobodom, kao što je
sloboda povezana sa ljubavlju. Svaki čovek ima pravo, da
izražavanjem svoje slobodne volje, za sebe bira ono što misli
da predstavlja izraz najviše ljubavi za njegovo biće.
Bezuslovna ljubav
Član 33.
Odnosi između ljudi su zasnovani na bezuslovnoj ljubavi koja
podrazumeva odsustvo ograničenja u međusobnom
ophođenju i vezama koje grade.
Bezuslovna ljubav je načelo po kojoj duša ispoljava svoje
božansko na zemlji, a osnovno načelo bezuslovne ljubavi je
ispoljeno u pravu svakog čoveka ili drugog oblika života da
bez ograničenja ispolji svoje pune mogućnosti u skladu sa
najvišim dobrobitima svoje duše.
Brak i porodica
Član 34.
Svako je slobodan u izboru učesnika sa kojim će da ispolji
svoje najviše mogućnosti, a prema ranijem planu svoje duše i
u onim delovima vremena koji su potrebni za sticanje
određenog, ranije planiranog iskustva.
111
Brak kao veza između dva odrasla ljudska bića jeste oblik koja
postoji samo ukoliko je duša planirala da prođe kroz to
uređeno stanje postojanja, a ljudska bića imaju svesnost o
zadatku koji ostvaruju učešćem u braku.
Svako ima pravo da u braku ispolji svoju potpunu osobenost,
da svojom slobodnom voljom uđe i izađe iz braka.
Odnos prema svim oblicima života
Član 35.
Svaki čovek svoje veze sa drugim ljudskim bićima kao i sa
ostalim oblicima života na planeti Zemlji, ispunjava ljubavlju.
Primenom zakona setve i žeteve u životu svakog pojedinačno
se ispoljavaju njegove misli, radenje i dela učinjena prema
bilo kom obliku života na planeti Zemlji, kao i prema planeti
samoj.
Uspostavljanje sistema ljubavi
Član 36.
Sve države donose svoje Zakone u kojima vaspostavljaju
svoje sisteme ljubavi na zemlji, a prema nasleđu koje nosi
narod kojem pripada.
Osnovni cilj Zakona jeste poravnjanje setve i žetve i
uravnoteženje energije, kroz spoznaju negativnih energetskih
tokova i pokajanje, izmirenje i opraštanje na svim nivoima.
112
DEO ČETVRTI
ZLATNI OBRAZAC
Osnovni princip
Član 37.
Zlatni obrazac je princip usaglašavanja duše sa Univerzumom
i svepostojanjem i kao takvo predstavlja opšte načelo
uređenja odnosa među ljudima. Zakon Zlatnog obrazca se
manifestuje prema principu uzroka i posledice.
Ovaploćenje sve duše
Član 38.
Duša u svakom trenutku vremena postoji u svim svojim
životima jer vreme sa stanovišta večnosti ne postoji.
Da bi duša u ličnosti u kojoj živi, treperila kao izvorni treptaj
ljubavi na zemlji i dosegla jednost sa Svemirom kao
svepostojanjem, potrebno je da uravnoteži svoj ukupni
energetski napon putem čišćenja prenetog negativnog
nasleđa.
Nasleđe može biti negativno ili pozitivno, a svaka misao, slika,
osećanje ili reč čovekova predstavljaju uzrok koji dovodi do
određenje istovetne posledice, sa kojom se stvara pozitvno ili
negativno nasleđe.
113
Čišćenje nasleđa
Član 39.
Da bi očistio preneto nasleđe čovek pristaje na sve okolnosti i
sve događaje u životu koji će doprineti čišćenju nasleđa na
nivou duše kao celine.
Čovek poseduje svest o važnosti čišćenja karme, pa u
dogovoru sa Anđelima, a prema svojoj slobodnoj volji
prihvata sve izazove i okolnosti kao put čišćenja svog nasleđa.
Svaka država za sebe pravi plan čišćenja nasleđa koju je kao
biće kojoj pripadaju ljudi određenog naroda napravila.
Načini čišćenja nasleđa
Član 40.
Uravnoteženje energije se ostvaruje mislima, delima, rečima i
osećanjima koje su u njihovoj osnovi.
Lično čišćenje nasleđa podrazumeva procese u kojima ličnost
uz pomoć Anđela prolazi kroz iskustva zahvalnosti,
opraštanja, molitvi i mira.
Zajedničko čišćenje nasleđa podrazumeva izmirenje naroda i
ljudi na svim nivoima kroz sve oblike organizovanja ljudi na
zemlji, sa osnovni ciljem da naprijatelji postanu prijatelji koji
će da preduzimaju zajedničke radnje u korist svih naroda i
svih bića koja žive na planeti Zemlji.
114
Čišćenje karme je put ka novoj društvenoj organizaciji na
zemlji koja je ustanovljenja prema principu automatskog
delovanja zakona setve i žetve.
Zlatni obrazac kao organizacioni oblik
Član 41.
Uzimajući u obzir spontano delovanje Zlatnog obrazca, sve
države su uspostavile svoje organizacione strukture u skladu
sa pozitivnim obrascem Zakona Zlatnog preseka.
Zlatni obrazac i slobodna volja
Član 42.
Svaki čovek ima pravo da kroz svoje misli, reči, dela i osećanja
izrazi svoj pozitivan životni obrazac.
Svako uticanje na drugoga, ograničenje slobode ili
oduzimanje prava na izražavanje slobodne volje, se spontano
odražava u životu pojedinca i on sam snosi posledice svojih
misli, reči, dela i osećanja.
Pozitivno nasleđe
Član 43.
Pozitivno nasleđe je put razvoja čovečanstva i svih bića na
planeti zemlji.
115
Pozitivno nasleđe se stvara pozitivnim delima, mislima,
osećanjima i rečima i to kroz molitvu, misaone slike, oproštaj,
opraštanje, zahvalnost i svaki drugi čin ispoljavanja davanja
prema drugom čoveku, prema ostalim oblicima života na
planeti, prema planeti Zemlji i prema Vasioni kao svejednosti.
Načelo ravnopravnosti
Član 44.
Svaki čovek u ispunjenju svoje pune ličnosti je ravnopravan u
odnosu na ostale i svako učinjeno delo, misao, reč ili
osećanje imaju istu snagu.
Zlatni presek
Član 45.
Osvešćeni Um, kao sredstvo ispoljavanja Svemira na planeti
Zemlji, stara i rastvara svetove u kojima živi svaki čovek i na
taj način učestvuje u stvaranju vidljivog Svemira čitavog
čovečanstva.
Zlatni presek je put razvoja ljudskog Uma, od pojedinačnog
ka opštem i od opštem ka pojedinačnom i taj put naziva se
Zlatni put.
116
Zlatni put
Član 46.
Zlatni put jeste konačan put svake duše koji podrazumeva pre
svega ovaploćenje duše na zemlji, kroz sjedinjenje ličnosti sa
najvišim planom svoje duše, a zatim i uopštavanje
ovaploćene duše, koja se ispoljava kroz posvećen rad za
opšte dobro u skladu sa tim planom
Zlatni put i države
Član 47.
Svaka država nakon čišćenja negativnog nasleđa, donosi
Zakon Zlatnog puta, a to je plan delovanja naroda kao bića u
skladu sa najvišim planom Vasione za taj narod.
Zlatni put planete Zemlje
Član 48.
Planeta Zemlja kao deo svejednost u kojem postoje mnogi
svetovi ima svoj Zlatni put sa kojim ona sama ispoljava
najvišu svrhu svog postojanja u Vasioni.
Planeta Zemlja, jeset riznica znanja Vasione koje je
pohranjeno u ljudskom DNK.
Zlatni put planete Zemlje ispoljava se realizacijom Zlatnog
puta svakog čoveka i naroda kao celine, a sa otključavanjem
riznice znanja koja su pohranjena u ljudskom DNK.
117
Svaki čovek svojom slobodnom voljom izražava saglasnost na
proces otključavanja DNK, a nakon što očisti svoje nasleđe i
uskladi energiju svoje duše na svim nivoima.
DEO PETI
PRIHODNI (FINANSIJSKI) SISTEM
Osnovna načela
Član 49.
Izobilje je jedno od načina ispoljavanja Svemira, u
materijalnom svetu i kao takvo prestavlja jedno od osnovnih
ljudskih prava.
Izobilje se ispoljava u čovekovom životu primenom načela
Zlatnog obrasca.
Strah od smrti koji je bio koren nesigurnosti čovečanstva, i
osnova za prekom potrebom za sticanje materijalnog
bogatstva, sa prelaskom na novi sistem računanja vremena
se u potpunosti neutrališe, obzirom na to da je čovek
spoznao svoju večnu prirodu.
Prihodni sistem u Zlatnom dobu predstavlja sistem
organizacije među ljudima kojim se vrši prenos prihoda
između različitih grupa i subjekata na planeti Zemlji, u cilju
zadovoljenja čovekovih potreba, stvaranja duhovnog
bogatstva i duhovnog napredovanja ljudske vrste.
118
Osnovni cilj finansijskog sistema jeste obezbeđivanje
blagostanje svakog čoveka na zemlji.
Zlatni obrazac i prihodni (finansijski) sistem
Član 50.
Primenom Zakona Zlatnog obrazca, put blagostanja jeste put
davanja, što više dajemo od sebe, više ćemo dobiti za sebe.
Neposredna primena
Član 51.
Primenom Zakona Zlatnog preseka na put blagostanja, svaki
čovek nakon zadovoljenja svojih ličnih potreba, ima pravo da
izabere oblik i način davanja i da odredi u kom procentu će
njegovo davanje doprineti razvoju čitavog čovečanstva.
Razvoj svesti i svesnosti, kao i korišćenje punih mogućnosti
svakoga ima za cilj da se materijalno bogatstvo zameni
duhovni, s najviša svrha svake duše biće objavljena svima
danom prelaska na nov način računanja vremena.
Novac
Član 52.
Opšti i jedini novac na planeti zemlji jesu kovanice izrađene
od Zlata i Srebra.
119
Zlato i Srebro su energetski oblici ispoljavanja načela
blagostanja i kao takve su dostupne ljudima, prema načelu
Zlatnog preseka.
Zalihe Zlata i Srebra na planeti Zemlji su dovoljne da se
obezbedi nesmetana razmena dobara i usluga, a prema
načelu Zlatnog preseka, nova nalazišta ovih metala
pronalaziće oni narodi koji budu više davali od sebe,
čovečanstvu i planeti Zemlji.
Svetsko domaćinstvo (ekonomija)
Član 53.
Svetsko domaćinstvo (ekonomija) je organizovano po naćelu
Zakona Zlatnog obrasca.
Prelaskom na novi sistem računanja vremena i spoznajom
večnog postojanja, svaki čovek će otključavanjem svojih
najviših mogućnosti prepoznati svoj zadatak i svoju ulogu na
planeti Zemlji.
Radeći u skladu sa svojom najvišom istinom, svaki čovek koji
je uključen u procesu proizvodnje i stvaranja dobara i usluga
je važan činilac u radu svetske ekonomije i čovečanstva kao
takvog
120
Novčani (Bankarski) sistem
Član 54.
Bankarski sistem je zasnovan na načelu duhovnog bogatstva,
a banke ne stvaraju višak dobiti već imaju za cilj da
upravljanjem novčanih tokova doprinesu razvoju nauke i
privrede, praveći vezu između njih.
Banke se bave i beskamantnim pozajmljivanjem novca
pojedincima i pravnim licima, uz Plan razvoja duhovne
vrednosti, koji se podnosi uz zahtev za odobrenje pozajmice.
Plan razvoja duhovnog bogatstva je plan koji svaki pojedinac
ili privredni činilac podnosi, a koji se sastoji od poslovnog
plana i od obrazloženja, zbog čega je takav poslovni poduhvat
dobar za opšte dobro.
Zbog sveprožimajućeg blagostanja, koje se ispoljava u
životima svih ljudi, sa kojima je svim ljudima koji su
uravnotežili svoju energiju omogućemo zadovoljenje ličnih
potreba u skladu sa njihovim sopstvenim željama, banke se
bave isključivo davanjem pozajmica za poslovne poduhvate
koji imaju za cilj napredak čovečanstva, a same novčane
pozajmice imaju za cilj da doprinesu lakšoj razmeni dobara.
121
Centralna banka
Član 55.
Centralna banka je ustanova koja usmerava novčane tokove
na nivou države, a prema Zakonu Zlatnog puta koji svaka
država izrađuje na godišnjem niovu.
Privredne Banke, pozajmljuju novac od Centralne banke bez
kamate.
Javni prihodi i rashodi
Član 56.
Svaka država, kao organizaciona jedinica donosi Budžet kojim
predviđa sredstva koja su potrebna za ostvarivanje životnih
potreba takve oragnizacione jedinice.
Zbog jasno razvijene svesti svakog čoveka o njegovoj
duhovnoj dimenziji i opredeljenja svakog pojedinačno za
sticanje duhovnog bogatstva, sredstva koja se izdvajaju služe
isključivo za napredak, razvoj, uređenje ili izgradnju dela
planete na kojoj živi narod koji pripada određenoj državi.
Duhovno bogatstvo
Član 57.
Sa prelaskom na novi sistem računanja vremena svaki čovek
će steći jasnu svest o svojoj bezvremenoj prirodi i svu svoju
122
energiju, snagu, znanje i umeće usmeriće na sticanje
duhovnog bogatstva..
Duhovno bogatstvo se stvara pozitivnim životnim obrascima i
svaki čovek ima pravo da stekne onoliko duhovnog
bogatstvo, koliko je izražavanjem svoje slobodne volje, kroz
iskustvo na zemlji u mogućnosti da ostvari.
Duhovno bogatstvo je skup pozitivnih uzroka svake duše u
svim ličnostima na zemlji.
Način pravljenja izobilja
Član 58.
Kao jedan od vidova svepostojanja, izobilje je osnovni način
ispoljavanja svepostojanja na zemlji.
Svaki čovek svojim mislima, delima, rečima i osećanjima,
radeći na sticanju duhovnog bogatstva, pravi izobilje u kojem
živi.
Prema Zakonu Zlatnog preseka, izobilje se stvara pozitivnim
životnim obrascima i deluje neposredno nakon prelaska na
novi sistem računanja vremena u kojem će svaki čovek,
svestan najvišeg plana svoje duše raditi na ispunjenju tog
plana, dobrovoljno i u skladu sa svojim najvišim koristima
kao i koristima društva i planete kao celine.
Ispunjavajući najviši plan svoje duše, svaki čovek stvara
izobolje koje privlači u svoj život, jer ispunjavajući taj plan,
123
čovek ispunjava plan Svemira na zemlji, u kojem se nalaze sva
blaga sveta.
Izobilje i duhovni uspon čovečanstva
Član 59.
Raniji prihodni sistemi koji su doveli do toga da bogati budu
još bogatiji, a siromašni još siromašniji u potpunosti nestaje
sa prelaskom na novi sistem računanja vremena, u kojem
svaki čovek koji živi na zemlji ima jasnu svest o vrednosti
duhovnog bogatstva, pa se tako dobrovoljno odriče
zemaljskih blaga, radeći pre svega na sticanju duhovnog
blaga, kao jedine vrednosti kojoj duša teži kao deo
svepostojanja.
Primenom pozitivnih obrazaca, svako delo učinjeno u korist
sticanja duhovnog bogatstva, spontano privlači izobivlje u
život svakog pojedinačno. Tako izobilje predstavlja nagradu
na zemlji, za duhovno bogatstvo u duhu.
Zlatni put izobilja
Član 60.
Primenom Zakona Zlatnog preseka na prihodni sistem, sistem
izobilja podrazumeva da se na planeti u svakom trenutku
proizvede, napravi ili stvori tačno onoliko roba i usluga koje
su svakom čoveku potrebne i dovoljne da ispune najviši plan
svoje duše, a javni prihodi i rashodi i novčani tokovi služe
124
upravo tome da omoguće razmenu dobara i usluga, koje će
poslužiti ispunjenju tog cilja.
DEO ŠESTI
DRUŠTVENI SISTEM
Osnovna načela
Član 61.
Planeta Zemlja, kao deo Vasione ima svoju jedinstvenu ulogu,
a ispunjenje te uloge dato je u Zakonu Zlatnog puta planete
Zemlje.
Svaka država je slobodna u izboru uređenja svog društvenog
sistema, a osnovi cilj uspostavljanja državnih organa jeste
izrada, primena, nadzor i ispunjavanje Zakona Zlatnog puta
planete Zemlje.
Predstavnici država
Član 62.
Predstavnici država su ličnosti od najvišeg duhovnog i
svetovnog ugleda i kao takvi oni učestvuju u izradi Zlatnog
puta planete Zemlje, kao članovi Zlatnog Zemljinog tela.
125
Zlatno Zemljino telo
Član 63.
Zlatni put planete Zemlje je najviši organizacini zakon i njega
uz pomoć Anđela i izrađuje Zlatno Zemljino telo, kao najviši
oblik organizovanja ljudskih bića na planeti Zemlji.
Učešće država u Zlatnom putu planete
Član 64.
Prepoznajući svoju ulogu na planeti svaka država za svoj
narod donosi svoj Zakon Zlatnog puta, koji predstavlja
sastavni deo Zlatnog puta planete Zemlje.
Organizacioni oblici
Član 65.
Organizacioni oblici ustanova koje su postojali u starom
sistemu računjanja vremena, preuređuju se, dopunjuju ili
zamenjuju novim u skladu sa potrebama ispunjenja Zakona
Zlatnog puta zemlje.
Središta moći
Član 66.
Središta moći jesu prirodna mesta moći koja postoje na
planeti, a na kojima je najlakše ostvariti međugalaktičko
ophođenje i uspostaviti vezu sa drugim svetovima u Svemiru.
126
Središta vlasti
Član 67.
Središta moći su mesta od posebnog značaja za planetu
Zemlju kao i za čitavo čovečanstvo i kao takva predstavljaju
zajedničku baštinu svih.
Središta vlasti su ona središta koja su se do prelaska na nov
sistem računanja vremena nazivali glavni gradovi.
Most preko prošlosti
Član 68.
Svaka država posebno donosi Zakon koji se zove Most preko
prošlosti, kojim predviđa mere i delatnosti za ispravljanje
lošeg nasleđa naroda, a državni organi i ustanove kao svoj
glavni zadatak imaju ostvarenje tih delatnosti.
Ustav i Zakoni
Član 69.
Svaka država, nakon prelaska na novi sistem računanja
vremena, donosi svoj Ustav i zakone koji su u skladu sa
Zakonom Zlatnog preseka.
Svaka država sve postojeće zakone prilagođava Zakonu
zlatnog puta.
127
Svaki Zakon u svojim uvodnim odredbama počinje od
obrazloženja donosica zakona o opravdanosti njegovog
usvajanja, a u skladu sa Zakonom Zlatnog puta države i
planete Zemlje.
Imovina
Član 70.
Zahvaljujući spontanom delovanju zakona uzroka i posledice i
svesti čoveka o večnoj prirodi njegove duše, koja u životu
ličnosti ostvaruje sopstveni plan postojanja, jedina imovina
kojoj čovek teži jeste duhovno bogatstvo, koje je kao takvo
netuđivo pravo svakog čoveka.
Zbog prirode novog računanja vremena, u kojem se svi
sadržaji duše ispoljavaju istovremenu, a kapija smrti samo je
put ka večnosti, svaki čovek u materijalnom smislu ima pravo
na zadovoljenje svojih ličnih i porodičnih potreba.
Materijalne želje koje je u ranijem sistemu računanja
vremena trebalo zadovoljiti u materiji postaju želje za
posedovanjem duhovnog bogatstva, koje kao takve
ispoljavaju blagostanje i u materiji. Blagostanje koje se ogleda
u zadovoljenju potreba kroz jedinstvo sa izvorom.
128
Sudska vlast
Član 71.
Međuljudski odnosi se uređuju spontanim delovanjem
zakona uzroka i posledice, a Zakoni koji su u skladu sa
Zakonom Zlatnog preseka sprovode se bez izuzetka.
Sudska vlast, ima savetodavnu ulogu i bavi se pre svega
savetovanjem građana po pitanju ostvarivanja prava i
izbegavanja nepovoljnih posledica uzroka koji bi napravili
svojim mislima, delima, rečima i osećanjima.
Mesna (lokalna) samouprava
Član 72.
Sve mesne samouprave ili organizacione jedinice u kojima se
na nivou država ostvaruje mesna vlast, donose svoje Zakone
Zlatnog puta u skladu sa Zakonom Zlatnog puta države, u
kojima je pored mera za učešće na opštem nivou predviđeno
mesno delovanje u skladu sa Zakonom Zlatnog preseka
države i planete Zemlje.
129
DEO SEDMI
ŽIVOTNA SREDINA - EKOSISTEM
Osnovna načela
Član 72.
Eko sistem je sistem svih svetova koji postoje na planeti
zemlji i kao takav predstavlja osnovu za njihov rast i razvoj.
Sva bića koja su nastanjena na zemlji u skladu sa potrebama
svoje vrste imaju ista prava koja su neotuđiva i koja se
primenjuju spontano.
Međusobni odnos svetova i razumevanje odnosa izmeđi njih
je deo opšteg znanja svakog bića koje živi na planeti.
Jedinstvo svepostojanja
Član 73.
Ispoljavanje Boga na planeti zemlji sprovodi se kroz sve
oblike i kroz sve svetove na skladan i sveprožimajući način.
Svaki sistem na planeti ima svoju posebnu ulogu u održavanju
ravnoteže u Vasioni, i svaki ima jednako pravo na ispoljavanje
te svoje uloge.
Eko sistem na planeti zemlji nerazdvojivo je povezan sa
galaktičkim sistemom i sa njim čini neraskidivi deo.
130
Jednost svepostojanja odgleda se u međusobnom uticaju
sistema jedan na drugi, koji se ogleda u stalnoj potrebi za
uspostavljanjem ravnoteže između njih.
Ekosistem planete zemlje i svi svetovi u njemu čine
jedinstveno biće planete.
Majka Zemlja
Član 74.
Planeta Zemlja je središte za matreijalizaciju svepostojanja i
kao takva sadrži sve neophodne uslove za održavanje sistema
materijalnog svepostojanja na njoj.
Ritam planete zemlje je usklađen sa Sveopštim svemirskim
kretanjima i ona sama u cilju održavanja ravnoteže svoje
ispoljavanje materijalizuje kroz različite oblike postojanja u
svom ekosistemu.
U skladu sa sveukupnim nasleđem, svaka država koja postoji
na jednom delu Planete je odgovorna za očuvanje dela
planete na kojoj živi.
Opšti Zakon Pomirenja
Član 75.
Zlatno Zemljino telo donosi Opšti Zakon Pomirenja u kojem
predlaže Opšte mere za usopstavljanje i održavanje
131
ravnoteže između planete i čovečanstva koje jeste samo
jedan njen deo.
Opšti Zakon Pomirenja izgrađen je na principu
ravnopravnosti svetova uz uvažavanje različitosti u kojima se
svepostojanje ispoljava.
Opšti Zakon Pomirenjaje osnova za uspostavljanje ravoteže
svetova koji su neophodni za Život planete zemlje.
Savez država
Član 76.
Opšti Zakon Pomirenjaima za cilj da stvori savez između
država kao oblika organizovanja ljudske vrste i ostalih oblika
postojanja na planeti.
U okviru tog saveza svaka država donosi svoj Zakon
Pomirenja u kojem predviđa niz mera za očuvanje dela
planete na kojoj ostvaruje svoje pravo na materijalno
ispoljavanje.
Organi planete
Član 77.
Planete Zemlja kao jedinstven živi sistem, sastavjlena je od
organa i ćelija koje zajedno čine Zemljino telo.
132
Organi zemljinog tela se u meterijalnom svetu ispoljavaju kao
skup ćelija koje se grupišu u ljudski svet, životinjski svet, biljni
svet, zemljino čvrsto telo i zemljin omotač.
Da bi Zemljino telo ispoljavalo na pravi način svoju ulogu u
galaktičkom telu kojem pripada, potrebno je da svi njeni
delovi i organi budu isceljeni i dovedeni u ravnotežu.
Sa prelaskom na nov sistem računanja vremena, sa
otključavanjem ljudske DNK svi delovi zemljinog tela biće kao
takvi osvešćeni u svakomljudskom biću, koja će u svojim
sopstvenim telima svesno osećati nesklad celine kojoj
pripadaju.
Ljudski sistem
Član 78.
Ljudski sistem jeste mozak tela planete zemlje, a svaki čovek
kao ćelija tog mozga učestvuje u održavanju ravnoteže
Planete kao celine i svih ostalih organa.
Sa prelaskom na nov sistem računanja vremena i sa
otključavanje DNK, svaki čovek će prirodno usklađivati svoje
ponašanje sa celinom Zemljinog tela čiji je deo.
133
Životinjski svet
Član 79.
Životinjski svet i drugi svetovi koji čine jedinstveno Zemljino
telo, predstavljaju organe zemljinog tela preko kojih ona
ostvaruje svoju ulogu u Galaktičkom telu.
Životinjski svet jeste organ ravnoteže životne energije i kroz
njega se svepostojanje ispoljava u svom čistom životnom
obliku bez svesti koja bi usmeravala taj tok prema volji
ljudskih bića.
Sa prelaskom na nov sistem računanja vremena, ljudska bića
će osvestiti svoju povezanost sa životinjskim svetom na nivou
životne energije.
Povezivanjem sa životinjskim svetom na nivou životne
energije, ljudi će povećati svoj životni energetski napon.
Životinjski sistem jesu mišići tela planete Zemlje, čista snaga i
životna energija koja se uz pomoć ljudskog sistema usmerava
u skladu sa Sveopštim životnim tokovima planete zemlje.
Biljni sistem
Član 80.
Biljni svet planete Zemlje jeste organ za održavanje i
samoisceljenja tela planete zemlje i svih njegovih delova.
134
Biljni svet jeste materijalizacija životne energije postojanja u
obliku u kojem ljudska bića mogu da je unesu u svoj
organizam i kao takava on predstavlja i hranu i lek u isto
vreme.
Vodeni sistem
Član 81.
Vodeni sistem jeste krvotok tela planete Zemlje, koji je
neophodan za život svih ostalih sistema.
Čista voda nosi sve podatke, neophodne za normalan rad
svake ćelije tela Zemlje u obliku vibracije koje su usklađene sa
Sveopštim Svemirskim tokovima.
Čvrsto zemljino telo
Član 82.
Čvrsto zemljino telo je energetska svemirska stanica koja je
usklađena sa srcem Vasione, a koja održava sve svoje sisteme
u životu.
Čvrsto zemljino telo jeste matrijalizovano telo velike duše
Svemira u kojem su pohranjeni svi podaci iz pragalaktičkih
civilizacija.
135
Zemljin omotač
Član 83.
Zemljin omotač je deo duše Svemir u kojem postoje različiti
svetovi, koji će sa prelaskom na nov sistem računanja
vremena postati vidljivi svim živim bićima na planeti.
Bezvremenost postojanja
Član 84.
Život kao materijalizovani oblik ispoljavanja sveduše
(Svesnosti) i telo čoveka kao oblik ispoljavanja ovog oblika sa
prelaskom na nov način računanja vremena, postaju put duša
u kojima se ona kroz materijalna iskustva podiže na treptaj
ljubavi.
Iz tog razloga planeta Zemlja, u opštem Galaktičkom telu
predstavja organ za razvoj i rast duša i njihovo povezivanje sa
Izvorom.
Jedinstveno Galaktičko Telo
Član 85.
Svepostojanje kao jedinstven sistem u Vasinoi, kroz planetu
Zemlju i sve njene organe predstavlja svojevrsnu školu u kojoj
duše uče svoje lekcije na putu ka jednosti i bezvremene
ljubavi od koje je napravljen čitav Svemir.
136
DEO OSMI
ENERGETSKI SISTEM
Osnovna načela
Član 86.
Energetski sistem je duša zemljinog tela i kao takva ona je
nepresušna, večna, neuništiva i sveprožimajuća.
Pravo na energiju
Član 87.
Pravo na energiju je neotuđivo pravo svakog čoveka koja je
svepristuna u prostoru i vremenu.
Svemirska etika
Član 88.
Etika koja je u suštini sklad i dobrota koja predstavlja
energetsku ravnotežu osnovni su principi na kojima počiva
razmena energije na svim nivoima.
Sveopšta energija etra
Član 89.
Energija se crpi iz nepotrošivih, besplatnih i prirodnih izvora
među kojima je i energija etra, koja je otkrivena sa prelaskom
na novi sistem računanja vremena.
137
Energija etra je svemirska energija koja upravlja čitavim
Zemljinim telom i svim njenim delovima, ona je besplatna i
dostupna svim bićima na planeti.
Energija etra ispunjava čitavu svepostojeću Vasionu.
Zakon satreperavanja (rezonancije)
Član 90.
Zakon satreperavanja je najopštiji prirodni zakon i sve veze
među pojavama se uspostavljaju raznim vrstama prostih i
složenih satreperavanja.
Klimatska ravnoteža
Član 91.
Zbog neravnoteže klimatskog sistema koja je uspostavljena u
starom sistemu računanja vremena Zlatno Zemljino Telo
donosi Dektret o klimatskoj ravnoteži na planeti Zemlji, kako
bi se uspostavile i trajno održavale sve životne radnje svih
njenih organa.
Plan o uspostavljanju ravnoteže
Član 92.
Svaka država donosi svoje planove za uspostavljanje
klimatske ravnoteže u odnosu na neravnotežu koja je uočena
na planeti Zemlji na kojem ispoljava svoj organizacioni oblik.
138
Prenos energije
Član 93.
Energija etra se prenosi bežičnim putem u svom korisnom
obliku i dostupna je svim bićima na planeti Zemlji.
Pogonska energija
Član 94.
Mašine, aparati i ostale sprave na planeti rade na pogon
energije Etra.
Plan energetskog čišćenja planete Zemlje
Član 95.
Usled činjenice da su ljudi u starom sistemu računanja
vremena elektromagnetsku okolinu zagađivali radio-talasima,
radarskim kratkotalasnim zračenjem i drugim
elektromagnetnim zračenjima koja su u neskladu sa
energijom živih bića našeg Sunčevog sistema, svaka država je
u obavezi da donese svoj Plan za energetsko čišćenje dela
svog planete.
Prelazak na novi sistem
Član 96.
Svaka država će izgraditi svoj sopstveni plan prelaska na novi
energetski sistem i plan usklađivanja starih sistema prenosa
139
koji su u skladu sa Svemirskom etikom prenosa i korišćenja
energije.
Obnovljivi oblici energije
Član 97.
Svi obnovljivi oblici energije koji su postavljeni na planeti i
koji imaju svoju ulogu, i dalje će biti korišćeni, sa tim što će za
napajanje, ukoliko je potrebno koristiti energiju etra.
DEO DEVETI
ZDRAVSTVENI SISTEM
Osnovna načela
Član 98.
Polazaći od načela da je svaki čovek ćelija velikog tela planete
Zemlje, a planeta Zemlja ćelija velikog tela Vasione,
zdravstveni sistem se zasniva na usklađivanju čoveka sa
prirodnim tokovima planete.
Zdravlje samo po sebi je izraženo sačiniteljem usklađenosti
čoveka sa prirodom, i izražava se kroz pozitivne i negativne
energetske tokove koje prolaze njegovim fizičkim telom.
Telo je samo po sebi energija koja je na treptaju koji ljudski
mozak može da primeti kao čvrsto telo, a kao splet potsticaja
ono reaguje na sve uticaje kojima su izloženi.
140
Usklađivanje negativnih energetskih tokova sa prirodnim
kretanjem energije na području na kojem čovek živi jeste
osnova za postizanje savršene usklađenosti koja je uslov
zdravlju tela čoveka.
Zdravlje kao način života
Član 99.
Zdrav način života, koji podrazumeva usklađenost tela i duše
čoveka sa prirodnim tokovima energije je preduslov dobrog
stanja organizma i dugovečnosti samom ljudskog bića.
Planeta Zemlja je riznica u kojoj postoje svi lekovi i svi
neophodni činioci za očuvanje dobrog zdravlja čoveka.
Ljudsko biće
Član 100.
Ljudsko biće je složeni sistem sastavljan od elemenata koji
čine telo kao instrument za samorealizaciju i
samoprepoznavanje sveduše (Svesnosti). Za očuvanje dobrog
stanja potrebno je da svi nivoi budu usklađena sa prirodnim
tokovima na delu planete na kojoj čovek živi.
Poremećaji na fizičkom nivou, su samo rezultat poremećaja
na nekom od viših nivoa, a glavni uzrok svih poremećaja
čoveka su njegove misli, odnosno misaone slike koje ima o
sebe i svetu oko sebe.
141
Svako isceljenje zbog toga kreće od misli, a svako ispoljavanje
isceljenja se ispoljava na fizičkom telu.
Posledice poremećaja ne mogu se lečiti, osnov svakog
isceljenja nalazi se u uzrocima, u mislima i emocijama ljudi.
Uzrok poremećaja
Član 101.
Lek za svaki poremećaj nalazi se tamo gde se nalazi i uzrok, u
ljudskom umu, jer uzrok može da se leči samo drugim
uzrokom, a ne i učinkom uzroka, a lek postoji tamo gde
postoji potreba za lečenjem.
Svaki poremećaj sistema ljudskog bića je proizvod njegovih
misli, a kako je u Vasiona sve jedno tako su i isceljenje i
poremećaj jedno.
Spoznajući istinu o svom božanskom poreklu, kao i delovanja
zakona uzroka i posledica koji deluje na nivou misli svako
ljudsko biće će za sebe izabrati da se oslobodi misli koje nisu
ispunjene ljubavlju.
Svaki čovek će za sebe odlučiti da stvari vidi drugačije, da se
oslobodi negativnih misli, bez kojih ne može videti negativan
svet.
Zahvalnost i opraštanje su koraci za vraćanje ljubavi u svest
čoveka, kao i put stvaranja mira, bezbednosti i radosti na
planeti Zemlji.
142
Isceljenje
Član 102.
Oni koji su isceljeni postaju su donosioci isceljenja i zdravlja
svuda oko sebe, jer svojom čistom energijom rastvaraju
negativne energetske naslage sveta oko sebe.
Ljudska bića sa svojim mislima i emocijama su ključ za
isceljenje planete Zemlje i svih njenih organa, i samo kada
ispoljavaju svoju isceliteljsku ulogu, ljudska bića opravdavaju
svoje postojanje u Vasionu.
Zlatni plan isceljenja
Član 103.
Svako ljudsko biće sa prelaskom na nov sistem računanja
vremena će doneti svoj Zlatni plan za oslobađanje sveta od
sebe samog, od misli koje su pravile vidljive pojave na zemlji.
Zlatni plan jeste plan Zahvalnosti i Opraštanja.
Zahvalnost i opraštanje su put za oslobađanje sveta, a svaka
bolest je samo odbrana usmerena protiv istine da je sve
jedno i da je jedno sve.
143
Volja kao pokretač
Član 104.
Slobodno izražena volja je osnova za uspostavljanje svih
odnosa i poredaka na planeti Zemlji među ljudskim bićima.
Sa prelaskom na nov sistem računanja vremena, kada će se
strah od smrti, koji je u korenu svih strahova razobličiti, svako
ljudsko biće će po svom slobodnom izboru krenuti putem
isceljenja sebe, čovečanstva i planete Zemlje kao
jedinstvenog organizma koji je sačinjen od svih vidljivim i
nevidljivih svetova na njoj.
Sa otključavanjem ljudske DNK, svako ljudsko biće će osvestiti
sećanje na svoje božansko poreklo i sa svojom slobodno
izraženom voljom prihvatiti sebe onakvim kakvim ga je
Gospod stvorio, preuzimajući svesno na sebe zadatak koju
duša njegovog tela ima na planeti u vremenu njenog života u
ličnosti čoveka.
Život u svetlosti
Član 105.
Život u svetlosti koji podrazumeva življenje u skladu sa
prirodnim zakonima i usklađenost sa opštim planom svake
duše sastoji se u molitvi i meditaciji, fizičkoj delatnosti,
zdravoj ishrani i delatnostima koje su u skladu sa najvišim
planom duše svakog pojedinca.
144
Homeopatija
Član 106.
Homeopatija je proces prirodnog isceljenja u kojem se lekovi
koriste da bi podstakli prirodne moći organizma za
samoisceljenje i predstavlja osnovu za lečenje.
Homeopatija koja posmatra bolest kao narušavanje sklada
između uma, osećaja i tela predstavlja osnovnu isceljenja u
zdravstvenom sistemu.
Knjiga univerzalnih lekova
Član 107.
Knjiga univerzalnih lekova, koja sadrži nazive i lekovita
svojstva najzačajnijih biljaka sa planete Zemlje predstavlja
osnovu za održavanje dobrog stanja čoveka i pravilnim
spajanjem i redovnom upotrebom ovih biljaka, čovek je u
stanju da dugoročno uspostavi sklad u svim svojim telima.
Za svaku od ovih lekovitih biljaka, postoji molitva ili mantra
koja prati njihovu upotrebu, kako bi um svakodnevno bio
uključen u proces održavanja skladnosti čoveka.
Kristali
Član 108.
Kristali i drago kamenje su pomoćna lekovita sredstva koja
odašilju treptaje i učestalosti (frekvencije) koje pomažu
145
isceljenje, održavanju ravnoteže, ispunjavanje energijom i
preobražavanje ljudskog tela i duha, dovođenje u sklad
nasleđa i sila prirode da bi ljudi sa prirodom i Zemljom na
kojoj žive činili harmonično jedinstvo.
Orgonski sakupljači
Član 109.
Usled izloženosti elektromagnetinim i drugim zračenjima,
pored svakodnevne prakse samoisceljenja čovek
uravnotežava svoju energiju putem orgonskih sakupljača.
Sakupljači životnih (orgonskih) enegija su javne ili privatne
ustanove za čišćenje i usklađivanje energije čoveka i pristup
tim sakupljačima je besplatan.
DEO DESETI
OBRAZOVNI SISTEM
Osnovna načela
Član 107.
Obrazovanje je pravo svakog čoveka da spozna svoju
božansku prirodu i druge istine postanja i da kroz njihovu
primenu ostvari svoju ulogu na planeti Zemlji.
Sveopšte znanje je osnova obrazovanja i ono se temelji na
prenošenju podataka uz ličnu spoznaju svake spoznajne
delatnosti.
146
Podela obrazovanja
Član 108.
Obrazovanje se deli na opšte i pojedinačno, a u okviru opšteg
i pojedinačnog na nivoe osnovnog srednjeg i visokog
obrazovanja.
Osnovno obrazovanje
Član 109.
Osnovno obrazovanje je obrazovanje koje počinje od pete do
desete godine deteta, a koje podrazumeva usvajanje
prirodnih zakona i ličnu spoznaju duhovnih načela na kojima
se ti zakoni temelje.
Srednje obrazovanje
Član 110.
Srednje obrazovanje je proces spoznaje svoje uloge na
planeti Zemlji i podrazumeva usvajanje osnovnih znanja i
veština za obavljanja te uloge.
Osvešćenje znanja i usvajanje osnovnih načela obavlja se u
grupama uz učitelje sa prosvećenim učiteljskim nasleđem za
određenu oblast delovanja.
Srednje obrazovanje traje od desete do šesnaeste godine.
147
Visoko obrazovanje
Član 111.
Visoko obrazovanje podrazumeva proces spoznaje svojih
sposobnosti kroz razvijanje ličnih delatnosti kojima se uloga
svakoga pojedinačno ostvaruje.
Primena znanja i veština u obavljanje svoje uloge, uz učitelje
sa prosvećenim učiteljskim nasleđem za određenu oblast
delovanja i povezivanje ljudi u krugove u kojima se obavlja
određena delatnosti, radi zajedničkog delovanja, jeste osnova
visokog obrazovanja.
Mesta za učenje
Član 112.
Učenje se sprovodi u školama koje su namenjene spoznaji
određenih srodnih znanja.
Nastavni planovi
Član 113.
Nastavni planovi i programi dele se na opšte i pojedinačne.
Opšti nastavni planovi su oni koji se izučavaju na svim
nivoima obrazovanja i u svim spoznajnim procesima.
Pojedinačni nastavni planovi su planovi koji su namenjeni
osvešćenju tačno određenih znanja i sposobnosti koji su
148
potrebni za usvajanje i primenu veština neophodnih za
obavljanje uloge svake grupe, odnosno svakog pojedinca na
planeti Zemlji, a u skladu sa ulogom naroda kojem pripada.
Opšti nastavni planovi
Član 114.
Opšti nastavni planovi sadrže sistematski i smisaono dato
opšte znanje, prema niovu spoznajnih mogućnosti svakog
uzrasta.
Osnovna struktura opštih nastavnih planova je:
1. Spoznaja prirodnih i vasionskih zakona kroz
izučavanje materije i vidljive energije.
2. Spoznaja duhovnih istina kroz izučavanje svetih
spisa od verodostojnih izvora.
3. Spoznaja izvornog duha, kroz izučavanje svetih
spisa od verodostojnih izvora.
4. Povezivanje sa izvornim duhom kroz meditaciju,
molitve, mantre, prizivanja, radnje i rituale date u
svetim spisima od verodostojnih izvora.
5. Spoznaja niova večnosti kroz upoznavanje sa
tokom duše.
6. Otkrivanje, postizanje i življenje istinitosti.
7. Ljubav sveopšte sredstvo i cilj postojanja svakog
čoveka na planeti Zemlji.
149
8. Uspostavljanje skladnih veza sa drugim živim
bićima, prirodom, planetom zemljom i drugim
svetovima koji postoje na planeti.
9. Upoznavanje sa čovekovim telom kao savršenom
kosmičkom mašinom.
10. Upoznavanje sa kosmologijom i astrologijom.
11. Upoznavanje procesa za uključivanje u tokove
energije izvora kroz ples, igru, pesmu, slikanje,
pisanje i druge oblike stvaralačkog izražavanja.
12. Upoznavanje sa pravilima ispravnog stanovanja i
održavanja svog prostora za život na planeti, u
skladu sa održavanje harmonije.
Pojedinačni nastavi planovi
Član 115.
Pojedinačni nastavni planovi su oni planovi koji su
prilagođeni delatnostima ličnosti koju je duša izabrala za
obavljanje tačno određene uloge na planeti Zemlji.
Proces upoznavanja sa svojom izvornom ulogom počinje na
nivou osnovnog obrazovanja kroz podsticanje delatnosti
kojima je ličnost na samom početku sklona uz obazbeđenje
uslova za spoznaju svim mogućnosti.
Do kraja osnovnog obrazovanja svaki čovek je osvestio svoju
ulogu na planeti.
150
Na nivou srednjeg obrazovanja nastavni planovi su
prilagođeni spoznaji tačno određenih uloga kojima grupa
pojedinaca pripada.
Na nivou visokog obrazovanja nastavni planovi
podrazumevaju praktičan rad na primeni osvešćenih znanja i
sticanje veština neophodnih za obavljanje svoje uloge.
Prosvećeno znanje
Član 116.
Prosvećeno znanje podrazumeva utiskivanje treptaja
(vibracija) znanja, određenog padatka u energetsko telo
čoveka, a radi pokretanja i ubrzavajna procesa sazrevanja i
primene znanja.
Prosvećenje znanja se radi na početku svakog kruga
obrazovanja.
Učitelji
Član 117.
Učitelji su ljudi koji prenose prosvećeno učiteljsko nasleđe, za
svaku oblast obrazovanja koja se prenosi u obrazovnom
sistemu i koji su položili Učiteljski ispit pred velikim
učiteljskim savetom koji postoji za svaku oblast posebno, a
koji su osvestili Boga u sebi.
151
Učenici
Član 118.
Obrazovanje je neophodan proces razvoja ličnosti duša i
predstavlja prirodan put svakog čovena na planeti zemlji i
ljudi samim rođenjem postaju učenici na planeti Zemlji, kroz
koje njihova duša uči lekcije po koje je došla na samu
planetu.
Učitelji su tu da pomognu procesu razvoja duše, a prema
ranijem planu duša učenici sami biraju i dolaze do učitelja koji
će ih voditi kroz proces spoznaje na njihovom putu razvoja.
DEO JEDANAESTI
MEĐUPLANETARNI ODNOSI
Opšta načela
Član 119.
Međuplanetarni odnosi su odnosi između različitih svetova
čija veza je određena jedinstvenim zakonima, a koji su
međusobno isprepletani i koji utiču jedni na druge prema
zakonu uzroka i posledice.
Planetarni sistemi
Član 120.
152
Planetarni sistemi su skupovi planeta, vidljivih ili nevidljivih
ljudskom oku, koje kao deo velikog sistema sveopšteg
postojanja predstavljaju samo jedno od ispoljavanja
Božanskog izvora kao celine. Međusobni odnos i treptaji
(vibracije) planeta zavise od treptaja bića nastanjenih na
njima.
Duhovni Univerzum
121.
Duhovna Vasiona je prapostojbina svakog planetarnog
sistema, i svaki planetarni sistem težni vraćanju izvoru. Bića
koja nastanjuju različite planetarne sisteme su različita
ispoljavanja Svevišnjeg koje su se spuštale od viših ka nižim
svetovima.
Razvoj
122.
Udaljavajući se od svoje Izvorne svetlosti bića, među kojima
su i ljudi su gubila svest o svom božanskom poreklu, pa je
proces razvoja u kojima se nalazi planeta Zemlja, proces
vraćanja izvoru, odnosno uspinjanje ka višim niovima
svesnosti.
153
Uređenje odnosa
123.
Međuplanetarni odnosi uređeni su po načelu uzroka i
posledice i u skladu sa prirodnim kretanjima Vasione. Svaka
neravnoteža u jednom sistemu istovremeno izaziva
neravnotežu u svim sistemima, pa iz tog razloga sistemiu
kojima se osećaju posledice nesklada u jednom sistemu imaju
pravo pokretanja postupka za vraćanje skladu.
Vraćanje skladu
124.
Vraćanje skladu je međugalaktički process u kojem jedna
planeta upućuje zahtev Savetodavnom teku Galaktičkog
saveza za pokretanje procesa za mirno uspostavljanje sklada
na planeti koja izaziva neravnotežu u njihovom planetarnom
sistemu.
Savetodavno telo Galaktičkog saveza
125.
Savetodavno telo Galaktičkog saveza je najviši organ
ispoljene galaksije i ono predstavlja vezu između
Materijalnog i Duhovnog Svemira. Članovi savetodavnog tela
su predstavnici svih planetarnih sistema i rasa.
154
Galaktički savez
126.
Galaktička savez je savez svih planetarnih sistema ispoljene
galaksije Materijalnog Svemira.
Ustrojstvo
127.
Ustrojstvo Galaktičke federacije određeno je prema
treptajnim (vibracionim) svojstvima ispoljavanja Božanskog
izvora na pojedinim planetarnim sistemima. Sistemi sa višim
treptajim su po treptaju bliži Duhovnom Univerzumu pa
samim tim zauzimaju viši nivo u Ustrojstvu Galaktičkog
Saveza.
Promena položaja
128.
Planetarni sistem sa promenom treptaja (vibracije) menja i
položaj u ustrojstvu Galaktičkog saveza, a sama promena
treptaja zavisi od promene svesnosti bića koja nastanjuju
određeni planetarni sistem. Duhovni Svemir koji osciluje
najvišim treptajem, jeste izvor stvaranja svih svetova sa nižim
treptajima.
155
Odnosi
129.
Izvor stvaranja Duhovnog i Materijalnog Svemira je jedan, pa
su tako Opšti zakoni, koji su dati u ovom tekstu, zakoni koji
uređuju odnose između svih Planetarnih Sistema i svih
Vasiona.
Izvor Stvaranja
130.
Izvor Stvaranja je energetska postojanost najvišeg treptaja
(vibracije) koji se nalazi u Srcu duhovnog Univerzuma i iz
njega proističe sve stvoreno, svi svetovi, svo blagostanje.
Spuštajući se ka nižim treptajnim (vibratornim) nivoima
njegovo ispoljavanje se pokazuje od nižih duhovnih svetova,
do materijalnih svetova u kojima je duh ograničen materijom
koja ima određeno vreme trajanja i kroz koje se on ponovo
vraća izvoru. Svaki oblik ispoljavanja Izvora Stvaranja teži da
se vrati Izvoru. Materijalni Svemir teži da se vrati u Duhovni
Svemir, kao što planete Duhovnog Svemira teže da se približe
Izvoru Stvaranja.
156
DEO DVANAESTI
ZAVRŠNE ODREDBE
Osnovna načela
Član 133.
Zakon uzroka i posledice kao osnovno načelo uspostavljanja
odnosa na planeti Zemlji je podržan sa drugim zakonima koji
se imaju doneti i sprovoditi u cilju održavanja sklada,
dostizanja pune svesnosti, razvoja i napretka svih bića
nastanjenih na planeti Zemlji.
Svaka zemlja pojedinačno, a u skladu sa svojom ulogom na
planeti donosi sledeće zakone i planove za njihovo
ostvarenje.
Zakon Jednosti
Član 134.
Zakon jedosti odražava načelo preslikavaja htenja u materiju i
materiju u htenje, pa u skladu sa tim svaka zemlja
pojedinačno donosi svoj plan za ispoljavanje željene strukture
događaja za ostvarivanje njene opšte uloge na planeti Zemlji.
157
Zakon Slobodne volje
Član 135.
Zakon slobodne volje određuje da svaki čovek pojedinačno
ima pravo da preduzima radnje koje će biti u skladu sa
planom razvoja svoje duše i kao takav u potpunosti ima
nadziranje svoje sudbine.
Spontano delovanje opštih zakona određuje put njegove
duše.
Zakon Zahvalnosti
Član 136.
Zahvalnost kao najkraći put za postizanje blagostanja i ljubavi
je u osnovi svih delatnosti duša na planeti Zemlji. Zahvalnost
se deli na nekoliko vrsta:
Zahvalnosti prema Božanskom izvoru.
Zahvalnost prema planeti Zemlji.
Zahvalnost prema roditeljima i precima.
Zahvalnost prema pozitivnom istorijskom nasleđu.
Zahvalnost prema prijateljima.
Zahvalnost prema neprijateljima.
Zahvalnost prema anđelima.
Zahvalnost prema drugim živim bićima.
Zahvalnost prema učiteljima.
158
Zakon zahvalnosti kaže da se ono na čemu smo zahvalni
uvećava, pa tako svaka država donosi svoj Zakon zahvalnosti
radi uvećanja blagostanja i napretka naroda, a svaki čovek
pojedinačno svoj put određuje u odnosu na izrađavanje
zahvalnosti u datim odnosima.
Zakon Opraštanja
Član 137.
Opraštanje je put čišćenja negativnih energetskih tokova i
svaka država donosi svoj plan opraštanja na nivou.
Opraštanje podrazumeva proces spoznaje božanskog u
svakome i svemu i podrazumeva pre svega oslobađanje
drugih od naših misli i dela, kroz iskreno pokajanje i iskreno
davanje oproštaja.
Zakon Delovanja
Član 138.
Kao bića svesnosti ljudska bića su jedina materijalna bića na
planeti Zemlji koja svojom svesnim delovanjem pokreću
događaje od značaja za čitav planetarni sistem. Ljudi su ti koji
svojim svesno usmerenim delovanjem određuju položaj
čovečanstva u svakom vremenu, pa je tako svaka država
pojedinačno i svaka organizacijom struktura u okviru države
dužna da na godišnjem mesečnom i dnevnom nivou pravi
plan rada koji će doprineti razvoju čovečanstva kao celine.
159
Svaki čovek pojedinačno u skladu sa ulogom koju obavlja na
planeti pravi svoj plan delatnosti za njegovu uspešno
ostvarenje.
Zakon Sadašnjeg trenutka
Član 139.
Večna sadašnjost u kojoj postoje svi životi i svi svetovi je
jedino vreme koje postoji. Svaka država prema Zakonu
sadašnjeg trenutka donosi niz mera za dovođenje u
ravnotežu svog bića kroz ispravljanje neravnoteže nastale u
večnosti sadašnjeg trenutka koji neprekidno traje.
Zakon Rasa
Član 140.
Svi ljudi i sva živa bića imaju podjednaka, opštim zakonima
priznata prava i svako narušavanje tih prava izaziva
neravnotežu koja se prema zakonu uzroka i posledice
spontano ispoljava u večnoj sadašnjosti.
Ishrana svakog živog bića na planeti je određena prirodnim
lancem ishrane.
Zakon Granica
Član 141.
Kako je sve jedno i kako su sve duše i sve pojave Božanskog
izvora povezane, tako i granice samo po sebi ne postoje,
160
postoje samo ograničenja koja pravi ljudski um. Svaki čovek
za sebe, a u skladu sa planom svoje duše pravi i plan
delatnosti za prevazilaženje ograničenja sa kojima je došao.
Zakon Dobra
Član 142.
Prema zakonu uzroka i posledice svako davanje je odloženo
primanje, pa kao takvo svaka država donosi svoj Plan Dobra u
kojem će navesti mere za odloženo primanje. Dobro koje
treba da se pokaže kroz Planove dobra će se odraziti na
planetarnom nivou kao Zrak dobra koji će zemlju po treptaju
približiti Božanskim planetama.
Zakon Izvornosti
Član 143.
Svaki pojedinac ima svoju rođenjem određenu ulogu i svoj
duhovni put u kojoj njegova duša ispoljava svoju sveopštu
svrhu i tek sa spoznajom te svrhe i radom na njenom
ostvarenju svaki čovek je jedinstveno i neponovljivo delo koje
ima svoju važnu ulogu u vidljivom i nevidljivom Svemiru.
Zadatak svakog pojedinca jeste da kroz obrazovni sistem,
radnje, dela i misli razvije svoju samobitnost koja će biti u
potpunom skladu sa Sveopštim planom njegove duše, pa je
tako glavni zadatak države kao organizacione jedinice da
omogući svakom pojedincu da razvije svoju sveobuhvatnu
ličnost.
161
Zakon Razvoja (evolucije)
Član 144.
Glavni cilj i svrha čovečanstva je razvoj (evolucija), pa je tako
delatnost svakog čoveka, grupe ljudi i čovečanstva kao celine
usmerena na učenju i razvoju koje će doprineti preobražaju
koju osvešćenjo znanje sa sobom nosi.
Prošli su kroz svaki član posebno. Činilo se kao da je prošla
čitava večnost od kako je Radha ušla u malo telo koje je
vremenom postajalo sve veće, tako da je Radhe osećala kako
odjednom ima sposobnost da pomera svojom voljom neke
materijalne oblike koje je osećala kao svoje, ali kojima u tom
trenutku nija znala ime. I tek što su završili priču o Evoluciji,
dok je pokušavala i taj poslednji član da utisne u svoju svest,
shvatila je da se nešto čudno dešava, da je telo u kojem je
bila krenulo nekuda.
- Šta se dešava, upitala je anđela.
- Dešava se rođenje, draga dušo. Dešava se rođenje.
Srećan put, Radhe, i ne zaboravi da sam tu, uvek sam tu,
samo treba da me potražiš.
- Dobro došla kući, mala ljubavi, čula je glas, nežan kao
miris prolećnog cveća. - Ja sam tvoja mama, a ti, ti si Ljiljana.
162
SUSRET
Knjiga promena I
163
Prolog
Te noći desilo se nešto što se jako retko dešava i u
predelima kojima hode duše onih koji sanjaju... Desilo se ono
o čemu svaka duša sanja i za šta bi u svojoj najluđoj iskrenosti
obećala samu sebe samo da doživi svoju potpunost, onu koja
joj je oduzeta pre svesti da je ikada i postojala. Te noći
Ljiljana je sanjala pesme, i nije znala da je ta noć bila noć
početka i noć kraja lutanju, da je ta noć bila noć rođenja i
oslobođenja.
Ljiljana nije znala, ali je njena duša znala, da je će ta
noć doneti dan koji će je probuditi iz sna i po tu noć, njena
duša došla je u taj život.
Ujutro, je zapisala u svoj Sanovnik sa Izvora života:
U zoru kada se jutro rađa,
I kada anđeli odnose noć na svojim krilima,
Potraži me u predgrađu svojih snova,
Oseti kako plešem na mesečini.
Kao mesečev zrak,
Prolazim kroz snove kao kroz oblake,
Dodirujem ti dušu svojim šapatom,
I čekam da me povedeš kući.
164
Koraci koje ne poznajem. Tango.
Saplićem se o istine. Ustajem.
Gubim ritam, ostajem,
Nastavljam. Ovo je ples života.
Dodiri kao vatra i kao vetar,
Nestaću ako me ne zagrliš,
Dovoljno jako da bi mogla plesati,
A opet nežno da bi mogla disati.
Budimo se iz snova i sanjamo na javi,
Godine kao koraci života,
Plešemo kroz večnost,
Do izvora ljubavi od koje davno postasmo.
Vidim te iza oblaka, i sanjam tvoje korake,
Da li je iko ikada dotakao dugu,
A da nije obasjan kapima kiše tražio istine u beznađu?
Da li je iko čuo moje molitve kada sam padala?
Te oči sam pratila životima,
da, baš te, sa kojim tvoja duša priča o svojim strepnjama.
Te ruke sam sanjala vekovima,
da, te, baš te, kojima oslikavaš sebe na mojim leđima.
Te slike sam tražila godinama,
165
da, te, baš te, koje mi šalješ u snovima.
Tu dušu sam čekala eonima,
da, tu, baš tu, koju si dobio od Boga za mene.
Te molitve sam šaputala jutrima,
da, te, baš te, koje su te dovele pod moje prozore.
Te istine sam gradila godinama,
da, te, baš te, koje su prosuo pred moja svitanja.
Te uzdahe sam tražila noćima,
da, te, baš te, kojima si otvorio moje tajne.
Vidim te iza oblaka, koraci nestaju u noći,
U toj noći u kojoj se rađaju svetovi,
I tu si, konačno, spuštaš svoj dlan na moj
I vodiš me u večnosti.
Da smo se sreli u nekom gradu, nekada, negde,
pitanje je da li bi se videli,
i da li bi imali hrabrosti da se gledamo,
dovoljno dugo da se prepoznamo.
Da smo se sreli u tom gradu,
Gde su susreti ispunjeni iluzijama,
Da li bi videli istine
166
ili bi prošli pored nas i pre nego što smo se sreli.
Da smo se nekada sreli
Da li bi to bio susret koji bi doneo večnost
Ili bi bio prolazna stanica naših duša
Koje u potrazi za sobom ne vide sebe?
Da smo se sreli, a da se nismo videli,
Sretali bi se uvek iznova, lutali bi životima,
A ne bi znali da smo se jednom već sreli,
A nismo se videli jer nismo pogledali istine.
Da smo se dodirnuli pre nego što smo se videli,
Da li bi taj dodir doneo sa sobom istine,
Ili bi ostao samo dodir beskraja zaleđen u vremenu,
Samo tren u kojem se večnost spusti na naše dlanove?
Da duša nije upoznala dušu,
Da li bi ikada mogla da je upozna, a da ne vidi samo telo?
Da duša nije upoznala telo,
Da li bi ikada mogla da ga prepozna?
Da smo se sreli u nekom gradu negde,
Telo bi volelo telo kao što se tela znaju voleti,
Duša bi zavolela telo, jer duša vidi ono što telo voli,
A duša možda nikada ne bi srela dušu.
167
Ovako, i da se nikada ne sretnemo,
Naše duše će znati da je moguće pričati bez reči,
Voditi ljubav pogledima, dodirivati se mislima,
Naše duše će znati da su se srele, kao i svaki put.
168
Spirala Knjiga promena
Kako se ti odnosiš prema drugima, tako se postojanje
odnosi prema tebi, jer sam život jeste postojanje. Život ne
postoji sam po sebi, život svakog pojedinačno jeste samo
aspekat kroz koji se izražava postojanje odnosno Bog
(Svesnost, Sopstvo, Apsolut).
Kako se ti odnosiš prema drugome, tako će se
večnost odnositi prema tebi, jer ti i on stvarate večnost, vašu
večnost, vašu istinu, koja jeste istina vašeg postojanja.
Kako se ti odnosiš prema bilo kom aspektu svoje
ličnosti, koja jeste oslikana u drugim ljudima, tako će
Svesnost odnositi prema tebi, jer ti jesi samo aspekt
Svesnosti. Kao i svi drugi ljudi, i mi zajedno činimo celinu, a
sve jeste samo igra Svesnosti da spozna samu sebe.
Zlatni presek jeste put našeg ozdravljenja, osvešćenja
i buđenja, Zlatni presek jeste naš put promena koji naše srce
vodi do Boga, a Boga spušta u naše srce. To je put rađanja
Boga u nama, put spoznaje da smo mi večna Svesnost koja
nije rođena i koja ne umire, a da su naše telo i naša ličnost
samo instrumenti sa samorealizaciju Svesnosti.
Na prvom nivou mi smo oslikani u drugim ljudima, u
aspektima naše ličnosti i naš prvi zadatak jeste isceljenje tih
aspekata naše ličnosti u interakciji sa drugim ljudima u životu
koji je samo aspekt naše duše i u kojem ona isceljuje sama
169
sebe ili prolazi kroz određena iskustva da bi sama duša
krenula putem sopstvene integracije sa postojanjem na
zemlji.
Da bi iscelili sve aspekte naše ličnosti, i uspostavili
mir, sklad i blagostanje u našem okruženju, neophodno je da
se upoznamo sa principima koji vladaju u postojanju, a koji
jesu izvan granica vidljive svesti, izvan sna koji zovemo život.
Kada iscelimo te aspekte ličnosti, kada na nivou
našeg trenutnog okruženja uspostavimo sklad, potrebno je
da se oslobodimo prošlosti, odnosno da izađemo iz
porodičnih drama svojih ličnosti i naučimo kako da kroz naša
tela propustimo energiju Univerzum. Tako ćemo prvi put
osetiti da postojanje, Svesnost ili Bog struji i prolazi kroz nas.
Kada smo to postigli, položili smo prvi razred u našoj
školi života i spoznali smo da mi nismo fizičko telo. Drugi
zadatak jeste spoznaja da mi nismo svoje misli i emocije.
Nakon toga, kada izrazimo svoju slobodnu volju da
idemo dalje, krećemo putem isceljenje duše kao celine, i
njene fundamentalne drame koja je izazvala najveću
neravnotežu u njenom energetskom jedinstvu sa
Univerzumom, a koja se oslikava u svakom njenom aspektu,
odnosno u svakom životu ličnosti kroz koju prolazi da bi
dostigla svoj najviši cilj, ucelovljenje odnosno jednost ličnosti
i duše u kojem ona kroz materijalnu formu, telo, može da
ispolji sebe, a kako je ona sama deo postojanja, deo Boga,
može da ispolji Boga na Zemlji.
170
Kada uspostavimo energetsku ravnotežu na nivou
svih aspekata Svesnosti (Um, Duša, Fizičko telo) kada
oprostimo i zahvalimo za sva iskustva kroz koja smo prošli, jer
smo spoznali u njima zakonitosti koje su nas dovele do
slobode, mira i ljubavi tek tada smo postali jedno sa
Univerzalnom Svesnošću i u tom trenutku smo postali kanal
na zemlji kroz koji Svesnost ili Bog mogu da ispolje sebe u
svom najuzvišenijem obliku.
Na taj način naša tela postaju čisti kanali kroz koje se
Svesnost – Bog – Sopstvo ispoljava, a naši umovi, ruke, oči,
uši samo instrumenti kao male slavine za materijalizaciju
postojanja samog. I tada nastaju čuda, a da nikada nisu ni bila
ništa drugo.
Taj kanal je takođe predstavljen Zlatnim presekom, a naše
srce, duhovno srce, je centar susretanja dve spirale, od kojih
jedna ide od nas ka svetu, a jedna ka nama iz Univerzuma, a
da zaista i ne postoji nikakva razlika jer smo mi i Univerzum u
smislu Svesnosti, Boga, Apsoluta, jedno.
Onoliko koliko dajemo svetu od sebe, toliko
dobijamo od Univerzuma jer mi i svet jesmo Univerzum.
Onoliko koliko smo okrenuti prema drugima i svetu, onoliko
više Univerzum će nam dati više mogućnosti za ispoljavanje
naše individualnosti i tako do neslućenih granica.
Zlatni presek, kao put našeg osvešćenja i
ozdravljenja, jeste put ka Zlatnom dobu, onom u kojem ćemo
svi zajedno i svako pojedinačno živeti svoje istine ispoljavajući
171
svoje aspekte univerzalnog postojanja na Zemlji. Zlatni presek
jeste Božanska proporcija i kao takvu srećemo je svuda u
prirodi, kao savršenu proporciju. Šta može biti važnije Bogu
od razvoja individualne Svesti koja je manifesovana u ciljem
samospoznaje u ličnosti čije telo predstavlja samo odelo za
Beskonačnu svesnost u koju se individualna svesnost utapa.
Boga možemo da spoznamo jedino kroz osvešćeni Um i kroz
telo čoveka koji jeste najsavršenija Božanska kreacija na
zemlji, jeste Bog sam na zemlji.
Svuda u prirodi pronalazimo izraze božanskih
proporcija, kao jedinstveni kod, a Fibonačijevi brojevi i
misteriozni Phi su utkani u samo tkivo stvaranja od morskih
školjki, do galaksija. Listovi na grani rastu na međusobnim
udaljenostima koje odgovaraju Fibonačijevom nizu, cvetovi
najčešće imaju 3, 5, 8, 13, 21, 34, 55 ili 89 latica, cvetići,
smešteni u glavi suncokreta, razmešteni su u dva niza spirala:
jedne u pravcu kretanja kazaljki na satu i druge u suprotnom,
u pčelinjoj zajednici, košnici, uvek je manji broj mužjaka pčela
nego ženki pčela. Kada bi podelili broj ženki sa brojem
mužjaka pčela, uvek bi dobili broj phi. Ako izmerimo visinu
čoveka od vrha glave do poda, zatim to podelimo sa dužinom
od pupka do poda, dobijamo broj phi. Phi je u proporcijama
lica, ritmu otkucaja srca, strukturi DNA. Nautilus u svojoj
konstrukciji ima spirale. Kada bismo izračunali odnos svakog
spiralnog odnosa prema sledećem dobili bismo broj phi.
Pošto je Bog u svaku svoju kreaciju, utisnuo svoj
jedinstveni kod stvaranja, onda je za očekivati da taj isti kod
172
opisuje i put razvoja čoveka i njegove duše, put ispoljavanja
Boga-Univerzuma-Besnonačne Svesnosti u čoveku, i čoveka
kao individualne svesnosti u Bogu–Univerzumu-Beskonačnoj
svesnosti.
Put Zlatnog preseka je put čoveka ka Zlatnom dobu,
put rađanja svečovaka kao Boga, put dve spirale, koje nikada
nisu ni postojale jer su proizvod dualnosti Uma pošto je sve
samo jedno Sopstvo koje isijava kroz naše duhovno srce i
izražavaju najvišu istinu u Univerzumu –
Čovek je Bog, a Bog je Čovek, nerođen i večan!
173
O autoru: Jelena Vukašinović je završila Pravni fakultet u Beogradu i sada je na doktorskim studijama. Preko petnaest godina bavi se različitim teorijama Uspeha i njihovom primenom. Ima više sertifikata iz različitih modela postizanja izuzetnih rezultata u različitim područjima, a koji su izgrađeni u okviru Integralne meditativne tehnike, Silva metoda, NLP-a i life coachinga. Rođena u Loznici, u znaku Blizanaca, sa ASc. na 29 stepenu Strelca, Jelena je od rane mladosti tragala za istinama. Na tom putu išla je različitim pravcima pa je tako ona danas trener Integralne Meditativne Tehnika (IMT), učitelj Reikija sa najvišim stepenom i trener Spiritualnih tehnologija. Jelena je autor sedam „Knjiga promena“, zbirke pesama „Dodir Božanske Iskre“ i autor programa „Kurs promena“ koji u teorijskom smislu predstavlja spoj duhovnih znanja i prakse savremenih životnih trenera, dok se praktičan rad oslanja na Integralnu Meditativnu Tehniku Zorana i Milice Gruičić. Problemi u određenim oblastima života, međuljudski odnosi, posao, obrazovanje, ljubav, finansije su pokazatelji pogrešnog sistema verovanja i nedostatka životne energije koji se mogu promeniti pomoću proverenih metoda i tehnika koji se izučavaju na „Kursu promena“, a koji su na jedan posredan način dati u „Knjigama promena”. Jelena ima sina Mihaila. Živi i radi u Beogradu.
Zapitajte se šta bi poželeli ukoliko bi dobili čarobni štapić i imali mogućnost da stvorite život kakav želite. Upravo to jesu KNJIGE PROMENA, čudesne knjige koje će vam pomoći da dođete do života kakav želite.Knjige promena su moćne, kreativne i isceljujuće knjige u kojima nas glavna junakinja, u formi romansirane priče vodi kroz veliki broj tehnika, strategija i programa koje nas mogu dovesti do toga: Da otkrijemo svoju pravu ličnost i da dođemo do odgovora na pitanje KO SMO? Da otkrijemo svoju životnu svrhu i svoj životni pravac. Da pronađemo u sebi snagu i probudimo svoju kreativnost. Da prevaziđemo osećanje aksiozniosti, panike i depresije. Da razvijemo samopouzdanje i verovanje u sopstvene potencijale. Da prevaziđemo tugu, žalost ili gubitke. Da kreiramo ciljeve koji će nas učiniti srećnim. Da volimo i budemo voljeni.Emotivne, ubedljive i preobražujuće KNJIGE PROMENA imaju moć da pokrenu promene u nama, ukoliko donesemo odluku da želimo da krenemo u potragu za sobom, u tu uzbudljivu avanturu koja donosi najveću od svih nagrada – sopstveni život!KNJIGE PROMENA sadrže putokaze za prevazilaženje mentalnih, emocionalnih, fizičkih i duhovnih ograničenja i na taj način predstavljaju dragocen poklon svakome ko želi da upozna nove dimenzije stvarnosti i istinu da smo savršeni takvi kakvi jesmo i da samo svojom odlukom, voljom i mislima možemo da promenimo sopstveni život.Energija kojom vibriraju KNJIGE PROMENA ima za cilj da pokrene pozitivne promene kod čitaoca, a simbolika slika koje su date na pojedinim stranama tu energiju povezuju sa jezikom nesvesnog na koji način proces promena počinje da se dešava na nesvesnom nivou. Dizajnirana je tako da zajedno sa simbolima i muzikom pokrene čitaoca da ne bude samo svedok događaja već i aktivni učesnik.KNJIGE PROMENA, svaka na svoj način, pojedinačno ili zajedno mogu da budu dragocene svima onima koji su krenuli putem otkrivanja svog istinskog identiteta. Energija, Sinhroniciteti, Ciljevi, Afrimacije, Reiki, Čakre, Regresija, Silva, Kristali, Životno programiranje, Maditacija, Šamanizam, Karma, Srodne duše, Integracija polariteta, Molitva, Ljubav, Zahvalnost, Blizanački plamenovi, Promene 2012. godine, su samo neke od stanica na putovanju Ljiljane, devojke koja je krenula u potragu za izgubljenom uspavanom lepoticom.