Zemljopisni poloţaj Bizovca

Bizovac je smješten 18 kilometara zapadno od Osijeka, a devet kilometara juţno od Valpova na podravskom

cestovno - ţeljezničkom prometnom pravcu Zagreb - Našice - Osijek, te je povezan s meĎunarodnim

prometnim pravcima prema Srednjoj Europi i interregionalnim prometnim pravcima prema zapadu

Republike Hrvatske, kroz susjednu B i H dalje prema Jadranu i istoku.

Povijest bizovačkog kraja

Najstariji arheološki nalazi iz Samatovaca i Ţeljkovca pokraj Ladimirevaca, te iz BroĎanaca i Novaka

Bizovačkih potječu iz mlaĎeg kamenog doba i stari su pribliţno 8000.godina.

Usporedimo li te nalaze, kao i nalaze iz brončanoga doba, koji su naĎeni na lokalitetu Lepodrevci, sa

alatkama koje su Bizovčani koristili u drugoj polovici 19.stoljeća i prvih godina 20.stoljeća, moţemo

zaključiti da je tehnološki razvoj ovog područja vrlo spor. Da li je u doba vladavine Rima niknulo koje

gradsko naselje umirovljenih rimskih vojnika, nije poznato, no toponim Gradine u šumi pored Creta

Bizovačkoga, te artefakti, osobito cigle, obvezuju da se prouči to područje. Popis Poţeškog sanĎaka iz 1579.

godine donosi zapis o selu Bisofzy s 8 kuća, koje je u vrijeme turske vlasti pripadalo kadiluku Osijek i nahiji

Karas.

Današnji Bizovac, Habjanovci i BroĎanci planski su izgraĎeni i nastanjeni u drugoj polovici 19.stoljeća. Na

krčevinama su niknula i današnja naselja Cret Bizovački i Samatovci. Cerovac i Selci nastali su pored

vlastelinskih majura. Na predjelu Ivanjska meĎa, povišenom platou koji se naslanja danas na Brondinački

kanal, a nekoć na rukavac rijeke Kravice, oduvijek su postojala naselja.

Ruševine srednjovjekovnih utvrĎenih objekata omogućile su pridošlicama za vrijeme osmanlijske vlasti, koji

su bizovački atar osnaţili koncem 17.i u 18.stoljeću, obilje graĎevnoga materijala. U jednoj staroj crkvenoj

knjizi stoji zapis da se naseljavanje današnjeg Bizovca izvršilo u razdoblju izmeĎu 1752. i 1755. godine

prisilnim preseljenjem stanovništva s okolnih salaša, koji su se nalazili na mjestima istoimenih njiva

današnjeg bizovačkog atara.

Valpovačko vlastelinstvo je četrdesetih godina 18. stoljeća osnovalo poreznu općinu Bizovac unutar

Petrijevačkoga distrikta, najniţe jedinice ţupanijske ovlasti. Bizovac je tada imao jasnu upravnu strukturu,

kneza i njegove pomoćnike-straţare i poljare, koji su polagali prisegu, te administratora, kojeg je upućivalo

Vlastelinstvo. MeĎe porezne općine Bizovac poklapaju se s meĎama današnje općine Bizovac. Godine 1831.

osnovana je politička općina Bizovac, koja je osim prikupljanja poreza imala upravne ovlasti dok su

sudstvo, vjerska pitanja, te pitanja infrastrukture bili u rukama vlastelina, a ovlasti je nad tim općinama

imala je i ţupanijska skupština. U drugoj polovici 19.stoljeća pa sve do početka Drugog svjetskog rata

rukovodstvo bizovačke općine brinulo je o infrastrukturi i rješavalo mnoge konkretne probleme. U Bizovcu

je djelovao sud, osnovane su bikare, razvijalo se školstvo, graĎene su ceste, izvršeno je nekoliko komasacija,

iskopani su odvodni kanali i isušene močvare. Kapilarnim i planskim naseljavanjem niknula su nova naselja,

a postojeća su znatno osnaţena. Obrada zemlje, a ne više sakupljanja plodova iz močvara i šuma postali su

glavnim zanimanjem većine stanovnika. Gusaka i pataka, pa time i jaja, perja i mesa bilo je u obilju, osobito

u Habjanovcima i BroĎancima u kojima je donedavno bilo močvara. Uzgoj goveda poprimio je neslućene

razmjere. Na području bizovačke općine paslo je desetak tisuća goveda te na tisuće svinja. Kao u vesternima

koji oslikavaju ţivot kauboja na Divljem zapadu, stoka je otpremana u klaonice vagonima. Utovar stoke te

trgovina na sajmovima, osobito na bizovačkom vašarištu, bili su generatori novčane privrede, ali i razlogom

naseljavanja poduzetnika i trgovaca, većinom Nijemaca, Ţidova i Čeha. Oni su uz učitelja, liječnika,

činovnika vlastelinstva, bogatije Bizovčane, te one koji su radili u općini, poštanskom uredu ili rukovodili

ţeljeznicom na koju je prvi vlak stao1894.godine, bili viši sloj. U Bizovcu je bilo tridesetak obrtnika,

nekoliko trgovaca i gostioničara. Djelovala je Mljekarska zadruga, Pčelarska podruţnica, Pučka knjiţnica,

Pogrebno društvo, Dobrovoljno vatrogasno društvo, nogometni klub, Hrvatski sokol, te mlin i ciglana.

Sluge totalitarnih reţima, ustaškoga i nacističkog za vrijeme Drugoga svjetskog rata, te socijalističkog od

1945.do1990.godine učinili su Bizovčanima velike nepravde. Zakočili su gospodarski i društveni razvoj,

proveli upitno opravdane eksperimente u školstvu, zadirali u područje vjere pa čak izbrisali pojedine etničke

skupine. Nakon svršetka rata u odmazdi su nastradali gotovo svi bizovački Nijemci, a bizovački kraj

priključen je upravnoj ovlasti Valpova. Elektrifikacija Bizovca je dovršena šezdesetih godina 20.stoljeća, a

plinifikacija, vodoopskrba, te stabilna i mobilna telefonija dovršeni su prije nekoliko godina u cijelosti.

Općina u Bizovcu obnovljena je komunalnim ustrojem Republike Hrvatske 1993.godine. Bizovac je postao

općinsko središte, a općinu od tada čini još sedam naselja i to: BroĎanci, Cerovac, Cret, Habjanovci, Novaki,

Samatovci i Selci.

Popisi stanovništva od 1857.-2001.

Naselje 1857 1869 1880 1890 1900 1910 1921 1931 1948 1953 1961 1971 1981 1991 2001

Bizovac 1162 1229 1072 1096 1219 1301 1243 1343 1561 1667 1942 1957 2135 2235 2278

Brođanci 1098 1248 1100 1178 1281 1376 1346 1429 1372 1282 1163 900 792 668 631

Cerovac 41 42 35

Cret 6 6 4 12 10 366 498 678 611 666 716 642

Habjanovci 912 964 1109 1177 1280 1340 1259 1330 1208 1189 1189 786 639 580 545

Novaki 140 219 243 268 208 218 225 211

Samatovci 41 84 144 184 177 126 132 230 348 432 525 571 568 609

Selci 56 29 23

Općina Bizovac 3213 3441 3365 3601 3970 4198 3986 4384 4956 5227 5672 4987 5118 5063 4974

Ţupe Bizovac i Brođanci

U razvijenom i kasnom srednjem vijeku pastoralnu sluţbu na području današnje općine Bizovac obavljali su

Ivanovci, a nakon njih dijecezanski svećenici pečuške biskupije. Za vrijeme osmanlijske vlasti vjerske

obrede vršili su franjevci, a moguće i dubrovački trgovci koji su u Osijek rado navraćali, osobito na

svibanjski osmodnevni sajam. U pisanim dokumentima spominje se da je Bizovac zajedno s Ladimirevcima

imao zajedničku crkvu posvećenu sv. Kuzmi i Damjanu. U toj je crkvi dvadesetih godina 17.stoljeća sluţio

misu, ispovijedao i dijelio svetu potvrdu Bartol Kašić, isusovac i misionar. Godine 1660. biljeţi fra Petar

Nikolić, vikar zagrebačkoga biskupa, ţupu, meĎu ostalim mjestima, u BroĎancima, Kriţevcima i Karaševu.

Moguće je da se pod ovim ˝Kriţevcima˝ krije naselje koje je iseljeno, a nalazilo se u petrijevačkom ataru.

No, Nikolić piše da se u ţupi BroĎanci nalaze tri crkve izgraĎene od kamena; Sv.Kriţa, Sv.Ivana Krstitelja,

Sv.Jurja. Austrijsko-osmanlijski ratovi pomeli su tursku vlast u Slavoniji. Na opustjela kućišta naselili su se

Šokci, koje su iz sjeverne Bosne u Podunavlje doveli franjevci. Ţupa u BroĎancima je ustanovljena

1747.godine, a za filijale je imala Habjanovce i Martince. Crkva Sv. Ane posvećena je 1798. ,a 1852.godine

dovršen je zvonik. Bizovac i Ladimirevci imali su drvene kapele. U Bizovcu je bila posvećena blaţenoj

djevici Mariji i stajala je do 1761.godine kada je sagraĎena kapela posvećena svetom Mateju apostolu i

evanĎelisti. Ţupa u Ladimirevcima osnovana je 1789.godine, a 1804.godine je središte ţupe preseljeno u

Bizovac. Ţupni dom u Bizovcu sagraĎen je 1810.godine. Ţupna crkva Svetoga Mateja, apostola i

evanĎeliste, sagraĎena je 1802. ,a obnovljena je i dograĎena nekoliko puta,1875.i u razdoblju od 2004 do

2007.godine. Za filijale ima crkve u Cretu Bizovačkom, Samatovcima, Novakima Bizovačkim i

Topolinama.

Naselja općine Bizovac Bizovac

Da se na ovim prostorima ţivjelo u pred povijesnom razdoblju dokazuje nam pronalazak ostave s 332 dobro očuvana uporabna predmeta iz srednjega brončanoga doba, koju je na njivi Lepodrevci 1885. godine izorao jedan bizovački seljak. MeĎu nalazima nalaze se brončani srpovi, klinaste sjekire, koplja, nakit, oruĎa i drugo.U pisanim dokumentima spominje se da je 1333. godine Bizovac zajedno s Ladimirevcima u ovom drugom selu imao zajedničku crkvu posvečenu sv. Kuzmi i Damjanu.Srednjovjekovni naziv mjesta bio je Byezafalva u gospoštiji Karaševo i vlasništvo viteškog reda sv. Ivana Jeruzalemskog. Popis Poţeškog sanĎaka iz 1579. godine donosi zapis o selu Bisofzy s 8 kuća, koje je u vrijeme osmanske vlasti pripadalo kadiluku Osijek i nahiji Karas.Od 1721. godine Bizovac je u posjedu valpovačkog vlastelinstva s 23 domaćinstva. U jednoj staroj crkvenoj listini stoji da se naseljavanje Bizovca na mjestu , gdje se danas nalazi izvršilo u razdoblju izmeĎu 1752. i 1755. godine prisilnim preseljenjem stanovništva s okolnih salaša, koji su se nalazili na mjestima istoimenih njiva današnjeg bizovačkog atara.U popisu stanovništva Bizovca s početka 1737. godine nalazimo starosjedilačka prezimena, koja su se odrţala do današnjih dana: Bošnjak, Domanovac, Erić, Grlica, Glavaš, Glavašić, Kolarić, Mihaljević, Škarić, Sršić, Sudar i Vuković. Ţupna crkva sv. Mateja apostola i evanĎeliste izgraĎena je 1802. godine u skromnom barokno klasicističkom stilu. Crkveni god slavi se 21. rujna.U samom središtu Bizovca nalazi se dvorac valpovačke grofovske obitelji Normann-Prandau, graĎen u prvoj polovici 19. stoljeća za potrebe činovnika i uprave vlastelinstva, a nakon udaje barunice Marijane Prandau za grofa Konstantina Normanna preureĎen je za stanovanje i u gotovo takvom obliku sačuvao se do današnjih dana. Kraljevski poštanski ured otvoren je 1809. godine, prvi mlin izgraĎen je 1890. godine, a drugi 1910. godine. Škola u Bizovcu je osnovana 1849. godine. Nogometni klub i vatrogasno društvo djeluju od 1926., a 1935. godine osnovan je ogranak Seljačke

sloge. Već gotovo četiri desetljeća u mjestu djeluje folklorno društvo , koje njeguje izvornu tradicijsku baštinu bizovačkog zavičaja i s jedinstvenom, prepoznatljivom i osebujnom ţenskom narodnom nošnjom pronosi ime Bizovca nastupajuči na folklornim priredbama u zemlji i inozemstvu. Vrijedno je spomenuti da su u Bizovcu roĎeni: Antun Ullrich galerist, Bratoljub Klaić jezikoslovac, Ivo Pavlić matematičar i Stjepan Glavaš kemičar.Zbog blizine grada Osijeka, odlične prometne povezanosti, razvijenog obrta, plodne

obradive zemlje, trgovine i turističkih potencijala nakon otkrića ljekovite vode postaje privlačan za ţivot mnogima.

Samatovci

Samatovci se nalaze istočno od Bizovca, na samo desetak kilometara, zapadno od grada Osijeka.

Pojava prvih naseljenika seţe u daleku prošlost srednjeg i mlaĎeg eneolitika. Površinski nalazi keramike,

koštanih i kamenih alatki pripisuje se sopotskoj kulturi.

Od 1721. godine Samatovci se nalaze u sastavu valpovačkog vlastelinstva kao pustara. Prema popisu koje je

obavilo vlastelinstvo 1885. god. imale su pustare Samatovci, Selci i Cerovac ukupno 143 stanovnika. Danas su Samatovci perspektivno naselje, koje u nadolazećem vremenu očekuje još ubrzaniji razvoj, poglavito nakon

izgradnja cestovnog koridora 5c.

Novaki Bizovački

Nalaze se na cesti izmeĎu Bizovca i

BroĎanaca. Prema popisu iz 1991. godine

Novaki su imali 225 stanovnika. PronaĎeni

ostaci keramike sopotske, badenske i

kostolačke kulture iz ranog i srednjeg

eneolitika dokaz su rane naseljenosti na

ovom naselju. U ratovima za osloboĎenje

od Turaka Novaki su bili opustošeni. Od

nekadašnjeg sela postala je pustara, koja je

tek poslije 1918. godine naseljena Hrvatima

iz Dalmacije.

U 1997. godini posvećena je nova crkva

Sv. Ivana Krstitelja. Danas u ovom naselju

ţivi nešto više od 200 stanovnika.

Brođanci

Ovo, po Olimpijadi starih športova

nadaleko poznato mjesto smjestilo se u

juţnom dijelu općine Bizovac. Od Bizovca

su BroĎanci udaljeni 5 km.

U blizini sela otkriveno je neolitsko

nalazište Vinogradi i Franjin bostan s

ostacima keramike koji pripadaju sopotskoj

kulturi.

U srednjem vijeku tu je bio possesio

(posjed) Keresteleke ili Kiresteleke iz 1392.

godine, koji je pripadao gradu Koški, a od

1506. i 1507. godine kaštelu Subotici kao

Krysewcz.

Na starim kartama naseljua iz turskog doba 1680. Slavonije i Srijema iz 1745. godine upisano je naselje

Brogianc uz sela Kriţevci, Biljanci i Habjanovci. Za vrijeme ratova s Turcima od 1683. godine stanovništvo

se razbjeţalo, a na svoja ognjišta se vratilo 1699. godine.

Prema vlastelinskom popisu 1885. godine, dakle 165 godina poslije prvog popisa, imali su BroĎanci 145

kuća sa 1 100 stanovnika. Škola je izgraĎena 12. studenog 1851. godine. Ogranak Seljačke sloge bio je

osnovan 1934. godine. Prvi mlin bio je podignut 1909. godine, a pokretao ga je motor s elektrogeneratorom

za osvjetljenje jednog dijela sela. U cilju unapreĎivanja poljoprivrede bila je 1947. godine osnovana

Seljačka radna zadruga “Bolja budućnost”. Zadruga nije opravdala povjerenje, pa je nakon 5 godina

likvidirana.

Katoličkoj ţupi sa crkvkom Sv. Ane iz 1798. godine pripadaju filijalne crkve: Sv. Martina u Čepinskim

Martincima iz 1803. godine i Sv. Bartola u Habjanovcima iz 1837. godine. Crkva Sv. Ane graĎena je u duhu

kasnog baroka i spada u red skromnijih sakralnih objekata nastalih u prijelazu XVIII. i XIX. st. na području

Slavonije. BroĎanci su jedno od najureĎenijih naselja na širem području. Puno zelenih površina, lijep park u

središtu sela, obnovljena crkva, mjesni domovi, sportska igrališta i drugi sadrţaji ovo mjesto čine posebno

ugodnim za ţivot.

Habjanovci

Ime Badaczfalva iz 1506. i 1507. godine je do sada

najstariji podatak o naselju koje je pripadalo kaštelu

Koška, odnosno velikašima KoroĎ od 1392. godine.

U velikom oslobodilačkom ratu protiv Turaka 1683.

godine stanovništvo se razbjeţalo po šumama, a vratilo se

na svoja ognjišta 1701. godine.

Od 1721. godine Habjanovci su bili u sastavu

valpovačkog vlastelinstva i petrijevačkog distrikta. Tada

su imali 12 domaćinstava.

Filijalna crkva apostola Bartola graĎena je 1837. godine, a

pripada ţupi BroĎanci. Crkveni god slavi se na Bartolovo,

24. kolovoza. Prije 2. svjetskog rata bila je u selu

starokatolička crkva, ali je u tom ratu porušena.

Prvi mlin bio je izgraĎen 1923. godine. Poslije drugog

svjetskog rata, 1947. godine bila je osnovana Seljačka

radna zadruga “Udarnik”. Ona je postojala sve do 1953.

godine kada je bila raspuštena, kao i ostale SRZ.

Osnovna škola bila je utemeljena 1881. godine. U

Habjanovcima je osječki veletrgovac Lovro Jeger imao

parnu pilanu. On je darovao 2 000 forinti, a seoska općina

1 000 forinti da se podigne školska zgrada. Nova školska

zgrada izgraĎena je 1905. godine.

Peradarska farma kapaciteta 16 000 nesilica izgraĎena je i stavljena u pogon 1970. godine. MeĎu profitna

proizvodna poduzeća ubraja se pogon drvne galanterije osječke tvornice “Niveta”. Izgradnjom ceste na

relaciji Habjanovci – Cret selo će ije i tako se prometno i gospodarski otvoriti.

Cret Bizovački

Od Valpova je udaljen 15 km. Naselje je dobilo ime po šumi Cret, ali se u popisu stanovništva općine

Valpovo nalazi i ime Čret Bizovački i Čret.

Najstarije vijesti o Cretu kaţu, da se nalazio prije dolaska Turaka u posjedu, Viteškog reda Sv. Ivana u

gospojštini Karaševo s 30 drugih sela. Prvi popisani stanovnicu su vjerojatno bili nastanjeni lovočuvari šume

Cret i čuvari pruge.

Prema nekim podacima, do većeg naseljavanja je došlo poslije 1. svjetskog rata oko 1929. godine iz

Hrvatskog zagorja, Dalmacije i Like. Odmah se pristupilo krčenju šume radi stvaranja slobodnog prostora za

podizanje kuća.

Filijalna crkva Sv. Antuna Padovanskog izgraĎena 1970. godine pripada katoličkoj ţupi u Bizovcu, a

crkveni god slavi se 13. lipnja na Antunovo.

Blizina stoljetne šume, ţeljeznička pruga i potpuni mir kojim odiše ovo selo stvara pretpostavke da će u

skorije vrijeme ovo naselje vrijednih ljudi postati poţeljna destinacija za odmor i lijep ţivot.

Selci

Na lokaciji Travnjak otkrivena je 1896.

godine ostava iz brončanog doba. Na

spomenutoj lokaciji pronaĎene su šuplje

sjekire, srpovi, sjekire sa zaliscima i igla kao dokaz ranijeg prebivanja ljudi na ovom

prostoru.

Tek od 1721. godine došlo je naselje u

sastav valpovačkog vlastelinstva. Poslije 1.

svjetskog rata naselilo se oko 200 Slovaka.

Selo nema ni kapelicu ini crkvu, a pripada

ţupi Bizovac. U ljeto 1987. Branko

Schmidt ovdje je snimio film „Sokol ga

nije volio“ s jednim od najboljih hrvatskih

glumaca, Fabijanom Šovagovićem u

glavnoj ulozi.

Cerovac

Nalazi se u blizini naselja Selci na

jugoističnom dijelu općine Bizovac. U

popisu naselja i broja stanovnika općine

Valpovo od 1857. pa do 1871. godine

iskazani su podaci o Cerovcu zajedno s

Petrijevcima. Tek je 1880. godine

izdvojeno i prikazano 56 stanovnika, a

2001. godine Cerovac je imao 35 ţitelja.

Škola

Pučka učiona u Bizovcu je osnovana 1852. godine, u Habjanovcima i BroĎancima nešto kasnije. Isprva je

učitelj ţivio u nekoj zgradi Vlastelinstva, kada je izgraĎen stan preselio se u njega, a na uţivanje dobio i

nekoliko jutara zemlje, koju su obraĎivali stanovnici sela i to oni koji su imali djecu u školi. Učitelju su

morali izraditi i nekoliko hvati ogrjevnoga drveta i prevesti mu do stana. Osim voĎenja nastave i sijaset

školskih obveza, učitelj je i orguljao u crkvi te seljacima pisao zamolbe prema općinskoj ili ţupanijskoj

vlasti, osobito u godinama natezanja s vlastelinom oko vlasničkih prava na krčevine. Parničenje s

vlastelinom potrajalo je nekoliko desetljeća.

Osamdesetih se godina 19.stoljeća bizovačka se učiona zvala Opća pučka obospolna škola. Nastava se

odvijala posebno za dječake posebno za djevojčice, a trajala je tri godine.Na sličan su način djelovale škole

u Habjanovcima i BroĎancima, koje su šezdesetih godina 20.stoljeća postale, zajedno sa školama u Cretu

Bizovačkom i Samatovcima, područnim školama bizovačke osnovne škole koja nosi naziv dr. Bratoljuba

Klaića, jezikoslovca i sveučilišnog nastavnika, roĎenog u Bizovcu pravoga imena Adolf Klotz. Godine

1979.izgraĎena je školska zgrada sa sportskom dvoranom, koja i danas zadovoljava nastavno školske

potrebe.

Turizam

Bizovačke toplice

Sadrţaje najvećeg turističkog kompleksa istočne Hrvatske čine: hotel Termia, Geotermalno kupalište,

Termalnu rivijera Aquapolis i Poliklinika "Bizovačke toplice - medicinska rehabilitacija".

Hotel Termia **

Ukupan kapacitet hotela Termia je 205

leţaja rasporeĎenih u 18 jednokrevetnih, 80

dvokrevetnih soba i 9 trokrevetnih

obiteljskih soba. Sve sobe imaju vlastite

kupaonice i televizore sa satelitskom

antenom.

Ugostiteljsku ponudu hotela čine dva caffe

bara, tri restorana i to:

- Pansionski restoran s glazbenom dvoranom kapaciteta 500 sjedećih mjesta,

- Nacionalni restoran kapaciteta 120 sjedećih mjesta

- Restoran Rivijera u sklopu bazenskog kompleksa Aquapolis kapaciteta 50 sjedećih mjesta.

Kongresnu ponudu hotel Termia zaokruţuje velikom dvoranom za sastanke, predavanja, seminare, sajamske

priredbe i sl., koja po potrebi moţe primiti i do 600 sudionika, i s tri manja salona kapaciteta do 50 osoba.

Svi ranije navedeni kongresni prostori opremljeni su tehničkom opremom potrebnom za takvu strukturu

gostiju tj. razglasom, televizorima, flip-chartom, videorekorderima, grafoskopima, dijaprojektorima, LCD-

projektorom i prijenosnim računalom. Valja istaknuti da su svi kongresni prostori klimatizirani.

Hotelskim gostima na raspolaganju stoji veliki čuvani parking prostor namijenjen parkiranju automobila i

autobusa. Na nivou mezanina, te prvog i drugog kata hotelski su prostori povezani otvorenim šetnicama. U

velikom prostoru hotelskog predvorja smješteni su frizerski i kozmetički salon, boutique modne i sportske

odjeće, suvenirnica i banka. Ukupna korisna površina hotela Termia je 16037 m2.

Hotel Toplice *

Kapacitet hotela Toplice je 92 postelje. Smještaj je isključivo u dvokrevetnim, trokrevetnim i

četverokrevetnim sobama s etaţnim kupaonicama i sanitarnim čvorovima. Sobe su razmještene u dva

montaţna odvojena objekta. Ovi prostori izuzetno su pogodni i financijski prihvatljivi za učeničke

ekskurzije. U sklopu hotela nalazi se i restoran Toplice kapaciteta 150 osoba pogodan za organizaciju

najrazličitijih zabavnih dogaĎanja. U ovom prostoru nalazi se i dio kupališno-rekreativnog kompleksa

Aquapolis s tri zatvorena i dva otvorena bazena s termalnom vodom. Termalni kompeks prostorno se

nadovezuje na bazene i sportske terene smještene u prostoru hotela Termia.

Ukupna vodena površina svih bazena s termalnom vodom je 880 m2, korisna površina hotela Toplice je

4322 m2.

Kupališno-rekreativni kompleks Aquapolis

Aquapolis je višenamjenski kupališno-rekreativni kompleks. Kupališni dio kompleksa je zimi zatvoren,

klimatiziran i idealno zagrijan zabavno-rekreacijski prostor, dok se ljeti prostor fizički otvara, te se njegova

ponuda upotpunjuje zelenim sunčalištima i otvorenim terenima za sport i rekreaciju.

Kupališni dio kompleksa sastoji se od devet bazena različite namjene: poluolimpijski bazen, bazen za

neplivače, dječji bazen, bazen s vodenim atrakcijama (glazbena špilja i virpuli), tri jacuzzi bazena (bočna

masaţa) različite veličine i dubine, otvoreni vanjski bazen i otvoreni bazen s vodenom gljivom i umjetnim

brzacima. Dio bazena je meĎusobno povezan vodenim meĎuprostorima, a dio različitim mostovima i

otočićima. Uz Aquapolis je smješten i aquagun duţine 112 metara. Ukupna vodena površina Aquapolisa je

1500 m2. Kapacitet zatvorenog bazenskog kompleksa je 2100 kupača, dok se u ljutnim mjesecima na

sunčalištima dnevno okupi i preko 6000 kupača. U Aquapolisu funkcionira najmoderniji sustav kemijskog,

bakteriološkog i tehničkog pročišćavanja vode. Obzirom na multifunkcionalnost i veličinu «vodenog grada»,

taj kompleks zapravo i ljeti i zimi funkcionira kao kupališna rivijera. Vikendom ponudu upotpunjuje

atraktivno noćno kupanje uz posebnu romantično-glazbenu ponudu.

Sportsko rekreativni sadrţaji

Rekreativni dio kompleksa sastoji se od velikog nogometnog terena, adekvatnog za pripreme i treninge

nogometaša, terena za rukomet, košarku, odbojku, tenis i posebno atraktivnog igrališta za odbojku na

pijesku. U otvorenom dijelu kupališno-rekreativnog kompleksa nalazi se ograĎeno igralište za djecu. U

zatvorenom dijelu kompleksa nalaze se stolovi za stolni tenis, saune, fitness i četverostazna kuglana.

Poliklinika za zdravstvenu rehabilitaciju

Suvremeni dijagnostičko-terapeutski centar u okviru kojega se pod nadzorom liječnika specijaliste i stručnog

medicinsko-terapeutskog tima provode različite vrste rehabilitacijskih terapija.

Bizovački bajeri

Bizovac je jedno od rijetkih slavonskih naselja, koje se moţe pohvaliti s dva atraktivna kupališta, Termalnom

rivijerom Aquapolis u sklopu Bizovačkih toplica i na kraju sela - «bajerom na ciglani». Za Bizovčane oba

kupališta gotovo jednako omiljena, još i danas nude mnogo toga za istraţiti i pronaći, odlična mjesta za

odmor i rekreaciju, meĎutim čini se da je ovo posljednje još uvijek nedovoljno poznato i posjećeno u odnosu

na sve ono što nudi onima koji ovamo doĎu.

Ovo drugo omiljeno izletište i kupalište generacija mladih Bizovčana nastalo je kopanjem zemlje za potrebe

proizvodnje na daleko čuvene i kvalitetne bizovačke opeke. Cijeli je bajer okruţen niskom travom

nekadašnjeg mjesnog pašnjaka i s nešto mladih nasada topole i ponegdje vrba.

«Dugogodišnjim iskapanjem gline nastalo je nekoliko umjetnih jezera, čija dubina seţe do 6 metara i više, a

u njima je voda izuzetno čista, gotovo pitka, te je prema riječima redovnih posjetitelja, sigurno najčišća

ribolovna i kupališna voda u okolici. Procjenjuje se da je ukupna vodena površina svih bajera veća od 15

hektara», tvrdi on, čije nam riječi potvrĎuju i mnogi Bizovčani, posebno ribolovci koji obitavaju često na

ovom mjestu i koji kućama odavde nose zavidno bogate ulove.

Tako čista voda naime, obiluje raznovrsnom ribom, smuĎevima, šaranima, štukama, linjacima, kucinima,

somovima, bandarima i drugim vrstama bijele ribe. Vodama gospodari ribolovno društvo “Bandar” Bizovac,

koje se brine o redovitom prihranjivanju i čuvanju voda i okoliša od onečišćenja, a vrijedni i marljivi ribiči

tijekom godine redovno organiziraju ribička natjecanja. Pored velikog bajera izgraĎen je lijep ribički dom u

kojem se mogu organizirati obiteljske svečanosti, prijateljska druţenja i druga zabavna dogaĎanja.

Uz vodenu površinu mladi Bizovčani su izgradili igralište za odbojku na pijesku i postavili stepenice s

pontonom za lakši pristup vodi. Vikendom se stoga na ovom mjestu nerijetko okuplja nekoliko stotina

kupača, od kojih je dobar dio i izvan granica općine Bizovac, koji uţivaju u rekreativnom odmoru, kakav je

organiziran na «bajeru». Nerijetko se pojavljuju i cijele ekipe, koje za sobom ponesu roštilje, suncobrane,

sjenice, obilje jela pića i provode ovdje po cijele dane. I upravo oni koji doĎu samo jednom ovdje, kaţu da

se uvijek vraćaju, jer mjesto je idealno za obiteljski odmor onih koji ţele izbjeći guţve na moru u «špici»

turističke sezone, a ipak uţivati u svemu onome što pruţa ljeto i njegove blagodati.

Etno baština

Bizovačka ţenska narodna nošnja

Svojom profinjenošću i raskošnošću specifična je slavonska nošnja.

Postoje povijesne činjenice da su Bizovac nekada naselili MaĎari, te doseljenici iz Bačke i Baranje, za pretpostaviti je

da je nošnja imala njihov utjecaj i karakter.

Nošnja je vezena bušenim vezom tzv. šlingoćem što je karakteristično za slavonske nošnje, ali opet bizovačka nošnja

po duţini svojstvena je samo sebi jer seţe nešto malo ispod koljena, dok većina slavonskih nošnji je znatno duţa.

Muška narodna nošnja

Većina slavonskih nošnji, muških je ista. Do prvog svjetskog rata ljudi su nosili

široke šokačke gaće na falte, bijelu košulju na falte sa širokim rukavima,

vunene čarape, koţne opanke sa oputama, plišeni prsluk u boji, poprsje, tzv.

“poremet” vezen koncem za šlinganje ili zlatom, te ispod vrata poša i crni šešir

s trobojnicom. Momci su nosili tkanice, a stari ljudi su je stavili samo nedjeljom

i svetkovinom.

Olimpijada starih sportova Brođanci

Na području Općine Bizovac posebno se izdvaja sportsko kulturni dogaĎaj pod nazivom ''Olimpijada starih

sportova'', koja se od 1972. godine svake godine odrţava u u BroĎancima. Ova manifestacija ima za cilj

oţivljavanje i očuvanje izvornih, starih sportova, kao jednog od segmenta povijesnog i kulturnog nasljeĎa

naroda ovog prostora. Na dosadašnjim ''Olimpijadama starih sportova'' sudjelovalo je oko 20.000

natjecatelja, u 47disciplina, dok je igre posjetilo preko 200.000 posjetitelja. Osim toga za vrijeme trajanja

ove manifestacije prezentiraju se i druga obiljeţja ovog područja (folklor, narodne radinost, likovna

umjetnost, gastronomija itd.), što zajedno s manifestacijom ''Olimpijade starih sportova'' predstavlja jedan

specifičan i izvorni turistički motiv i potencijal ovog područja.

Bizovačke ljetne večeri

Kulturno zabavna i sportska manifestacija odrţava se svake godine

sredinom mjeseca srpnja u središtu Bizovca na prostoru dvorišta Kurije

Normann i sportskih terena bizovačke osnovne škole. Središnji dogaĎaj je

malonogometni turnir bizovačkih ulica.

Na središnjoj pozornici u velikom ugostiteljskom šatoru nastupaju

tamburaški i zabavni sastavi, folklorne skupine, popularni estradni

umjetnici. U seoskom dvorištu obiteljske kuće Sudar poznate po drvenom

„ambaru“ vrijednom spomeniku graditeljske baštine s kraja 19. stoljeća

prireĎuje se etnološka izloţba starih uporabnih predmeta, alata i oruĎa.

Tijekom trajanja programskog dijela manifestacije veliki broj posjetitelja

moţe kušati tradicionalna jela iz kotlića i druge specijalitete koje

pripremaju domaći majstori kulinarstva. Predvorje školske zgrade sluţi

kao galerijski prostor u kome se odrţavaju likovne izloţbe domaćih i

gostujućih umjetnika, a na sajamskim štandovima svoje proizvode izlaţu,

medari, voćari, obiteljska poljoprivredna gospodarstva, obrtnici, kreativne

radionice rukotvorina i lokalni poduzetnici.

Kurija Normann Prandau

Bivši stambeni objekt grofa Konstantina Normanna Ehrenfelsa nalazi se u središtu Bizovca. Izvorno je imao

tlocrt u obliku slova “L”, duţom stranom orijentiran prema ulici koja je u vrijeme podizanja dvorca nosila

naziv Reichsstrasse. Ova visoka prizemnica graĎena je tridesetih godina devetnaestoga stoljeća za potrebe

vlastelinstva (kuća za činovnike) veličine oko 34 x 14 metara.

Pedesetih godina devetnaestoga stoljeća, nakon udaje Marijane Prandau za K. Normanna (1852.), zgrada je

preureĎena i dograĎena za stanovanje bračnoga para Normann. Tada je zasaĎen i prostrani park, izgraĎeni

staklenici za uzgoj cvijeća, ledara i niz gospodarskih zgrada. Tada se dvorac preuredio i povećao dobivši

površinu od 644 m2. Prema podacima iz 1885. objekt je imao 17 prostorija, dva podruma i veliku verandu

djelomično zastakljenu, ureĎaj za grijanje prostorija, vodovod i kanalizaciju za WC i kupaonicu. Za ono

vrijeme objekt je bio moderno opremljen.

Zanimljivo je što je ta reprezentativna zgrada bila pokrivena hrastovom šindrom, a ne crijepom. Pročelja

dvora jednostavno su obraĎena, rastvorena ovećim pravokutnim prozorskim otvorima uokvirenim drvenim

rezbarenim okvirima u Švicarskom stilu. Ovi rezbareni ramovi i danas ukrašavaju objekt, kao i originalne

svjetiljke na pročelju zgrade. Strop kurije imao je dvostruku konstrukciju, a tavan je bio popločen opekama.

Tavanski prostor koristio se za odlaganje sijena, a zatvorena spremišta imala su tri odjeljka. Zagrijavanje

peći i kamina djelomično se vršilo s vanjske, a djelomično s unutarnje strane. Pojedini dijelovi prostorija bili

su elegantno stilski ukrašeni. Kurija Normann u Bizovcu, iako je pregraĎivana u više mahova, očuvala je

osobine stila i vremena u kojemu je nastala, a dugo godina koristila se kao osnovna škola, sve dok nije

izgraĎena nova školska zgrada na mjestu perivoja i vrta dvorca. Kurija je s pomoćnim zgradama nekada

sačinjavala dvorište veličine 60 x 30 m što se moţe vidjeti na katastarskoj karti iz 1863. godine. Juţno od

dvorišta nalazio se malen perivoj iza kojega se nastavljao razmjerno velik povrtnjak. Perivoj i povrtnjak

imali su 1885. godine površinu od 7 jutara i 673 četvorna hvata. Uz sve to postojao je i zagrijavani drveno-

zidani zimski vrt, koji je imao s jedne strane stakleni zid i krov prekriven šindrom. U zimskom vrtu bio je

izgraðen rasadnik s uzgajalištem. Perivoju se mogu pripisati pejsaţna obiljeţja, ali su mu dijelovi sigurno

bili historicistički i romantičarski. Perivoj je 1863. godine već postojao, a do njegovoga prvoga oštećenja

dolazi nakon provedbe agrarne reforme 1934. i poslije 1945. godine. Na prostoru dvorca polusolidno je

izgraĎena sporedna zgrada sa sedam prostorija, nabijenim podom, ćiji je krov bio prekriven mekanom

šindrom. Druga sporedna, masivno zidana zgrada, u kojoj su stanovali vrtlar i sluţinèad, imala je pod

prekriven opekom i sedam prostorija. Masivno graĎena staja pokrivena crijepom bila je za konje, goveda,

stočnu hranu, konjsku opremu, u njoj je bila i soba za konjušara, prostorija za kočije, ledenica, bunar,

kokošinjac i dr.

Na ulaznim vratima u dvorac stajala su dva grba izrezbarena u drvetu, koji simbolično povezuju obitelji

Prandau i Normann.

Iako skromnih dimenzija, usporeĎujemo li ga s monumentalnim dvorcima Slavonije, kurija Normann

predstavlja ekskluzivnu graĎevinu 19. stoljeća koja svjedoči o zavidnom nivou stanovanja ondašnje vlastele.

U jednom dijelu objekta danas je smještena općinska uprava dok se u drugom krilu namjeravaju urediti

prostorije za mjesne udruge, knjiţnica i drugi u Bizovcu potrebni sadrţaji. Pod nadzorom stručnjaka i

konzervatora u nadolazećem vremenu uz potporu resornog ministarstva ovaj vrijedan spomenik kulture

obnovit će se i dovesti u primjereno stanje.

Kalendar događanja i manifestacija

Izloţba malih ţivotinja

Bizovac, siječanj

Dani općine Bizovac

Bizovac, travanj

Bizovačke ljetne večeri

Bizovac, srpanj

Olimpijada starih sportova

BroĎanci, kolovoz

Sajam poljoprivrede

Bizovačke toplice, listopad

Bizovački Boţićni sajam

Bizovac, prosinac

Kontakt:

Općina Bizovac

Kralja Tomislava 89

31 222 Bizovac

Tel: 00385 31 675 301

Fax: 00385 31 675 674

Web: www.opcina-bizovac.hr

E-mail: opcina.bizovac@os.t-com.hr

http://www.opcina-bizovac.hr/mailto:opcina.bizovac@os.t-com.hr