zbirka poezije goražde

ZBIRKA POEZIJE MLADIH AUTORA

GORNJE DRINSKE REGIJE

2

tampano uz pomo:

Bosansko podrinjski kanton Gorade

BH Telecom

5

Zbirka poezije mladih autora Gornje drinske regije

6

Izdava:

Vijee mladih opine Gorade

Urednik:

Armin Terovi

Ilustracije:

Irma Guo

&

www

Design i grafiko oblikovanje:

Nedad Kulelija

7

Zbirka poezije mladih autora

Gornje drinske regije

Gorade, 2014.

9

Sadraj:

Predgovor

VLADIMIR OLAKOVI

A1 Dalje

Dama na mjesecu

Dan D

Mimikrija

Osjetim

ELDIN IMAMOVI

Mutant Darvin

Nevini spokoj

Prestani me spaavati

Rebus za snene oi

Zalutali glas

10

ELMA SALKOVI

Nijemi svjedok

Poznanici

S proljea

Stvarnost snova

Svijeta ovog nemir

MINELA ORI

Plava krv

Sitnica

Tebi

Zdravo u prolazu

BRANKA PODGORICA

Judina deca

Mali akrostih

Oprosti

11

Pozdrav

Stvarnost i mata

ARMIN AVDI

I

II

III

IV

V

EMIR PRUTINA

Lien slobode

Poetak

Povorka samca

Svo moje utanje

Vrijednosti ivota

12

NADINA PLEH

Bosna

Posljednji ples ivota

Proljetno jutro

Teci Drino, teci i priaj

ADIS PLEH

Bez naslova

Opis

Trenutak vjenosti

alim

13

Predgovor

Zar je uopte bitno ta je u nama?

Zar nije vanije u emu smo mi?

Dio smo cjeline,

svega ovoga to i ne pokuavamo razumjeti.

Ponaa se kao pojedinac -

umire kao pojedinac - neprimjeeno.

Budi cjelina, utopi se u cjelinu.

Budi prosjek, uklopi se u norme.

Niko te nee zapamtiti.

Poezija se ne moe razumjeti logikom ve jednim tananin i

suptilnim dijelom svijesti, mjestom gdje se emocije pretvaraju

u rije. Za pjesnike i ljubitelje poezije kae se da su osjetljive

due.

Sa aspekta razuma, odnosno logike koja je njegov instrument,

poezija predstavlja gomilu loe povezanih rijei bez mnogo

smisla. Logika predstavlja ustaljeni pravac kretanja

informacija koje se kreu ka nekom smislu. Sa aspekta logike

poezija nema smisla.

14

Meutim, sa aspekta emocija, poezija je jedini mogui nain

iskazivanja i njeno razumjevanje deava se tek kada se i u

itaocu (ili sluaocu) probude slina osjeanja.

Nema neiskrene poezije. Svaka pjesma, ma o emu da govori,

pokuava da prenese onu najdublju impresiju koju ovjek

osjeti u nekom trenutku, pa makar to bio ist osjeaj besmisla.

Poetski izraz je upravo pokuaj osmiljavanja i ostvarivanja

smisla kroz izgovorenu rije.

Zbirka poezije mladih autora Gornje drinske regije je upravo

jedan takav pokuaj: pronai smisao u besmislu, uspostaviti

smisleni, sreeni mikrokosmos u beskraju haosa.

U ovoj Zbirci sve se vrti oko emocija ba kao i na ovim

prostorima.

Mladi pjesnici piu bez straha. Njihova vodilja je uglavnom

ljubav. Poezija oivljava dogaaje njihovih ivota, ini

opipljivim njihove snove, uokviruje njihove neprospavane noi.

Opti ideal pjesnitva je da ispie, da nae figure, sintaksu,

ritam koji e da uhvate cjelokupnu ljepotu njegovog ivota i

ivota drugih ljudi, predjela, situacija koje on zna ili zamilja.

Poezija proizvodi novo vrijeme.

Armin Terovi

Zvezdana Pisarevi

17

Zbirka poezije mladih autora Gornje drinske regije

19

Vladimir olakovi, Rudo

20

A1 Dalje Golobradi kljunar jutros mi je jedva ujno, pretiho uao pod ebe i postavio mine. Neplanski, ali strogo pedantno redao ih je po azbunom, abecednom, ili bilo kakvom drugom redu. Pa, svaka od njih imala je svoje paljivo odabrano danima sanjano ime, prezime, ak i nadimak. O nadimcima mislim da ne vrijedi raspravljati ovde. Gara, Belka, Rudonja, Sivonja. Ko bi i rekao da su mine. A da li su to i bile? To mi nije napisao u zguvanom papiriu ostavljenom na dnu betonskh stepenica na koje je pao u bijegu.

21

Pisalo je samo A1- dalje A2- probau konano Da nije ONA? Ne, nije! Pii netano.

22

Dama na mjesecu Dama na mjesecu die ruke u inat krilato dosadnoj gravitaciji uma. Gleda u njega, lie mu pogled na krivoj kazaljki odsjeenog mraka. Dama na mjesecu die duboko u mraz, lomi rebra u loju, kida hidrogen sa njegovih judejskih kolutajuih osmijeha. Die sve tri noge, die kosu do zvuka, die huk u tupu no, trai, ovaploti me. Unutra, u bunjitu nema spasa za nju, nema glasa ni traga od iste i preiste elje za njim. Dama na mjesecu jede behar na stopi, pije tumbavi sjaj pred licem njenog gospodina u sivom. On grize grinje, pljuje bubavabe sa revera sutona uronulog u muk. ekrk prelistan od dna pa do kraja

23

guta im gnjile tikve iz razjarenih, bolom presuenih oiju. I najzad, na tren zaboravljaju vjetar, njiu se u znoju, ljube blatnjavi tepih egoistikih dana i zajedno plove u izgubljeni dom dovoljan za dvoje. Samo njih troje.

24

Dan D Nisam uspio da ti skinem oreol vjenog tragaa za trulim liem novembarskih sivuljastih utoraka. Pokuao sam, ali nisam mogao da dohvatim polegle jeeve od jutra nazeble u vlanom krtinjaku. Kijale su kapi sa zaralih oluka. Gasio se oganj u natmurenoj izmaglici. Stajala si u redu za e, a ja sam utke uao. Mrgudni delati zvali su broj sedam da izae na plonik. Nisam bio zgroen u saznanju da mi na karti pie ba VII. Nisam traio sramno pomilovanje pred nebeskim sudijom. Spustio sam glavu na krvavu dasku, pod no, i dao prst gore sudbini.

25

A sad napokon znam da smo oboje naprasno osjetili da je taj nostalgini napad trovanja bio ba moj dan D.

27

Mimikrija Ne, nikad nisam uspio da dokuim tajnu njenog dolaska i ponosno gordog njenog naprasnog zalaska. Jednom sam skoro lucidno i smjelo pokuao da je ukrotim u svoj volebnosti njene polupojave, ali pobjegla je. Svaki put bi isto tako mistino grubo odlutala kanalima milenijumskih trenutaka bolno usaenih u moj noni palac. Buket raznookih punoglavaca u njenoj kiastoj kosurini esto mi oduzima poslednji dah u borbi za sunce. Uporno buljim u njene buljave oi pune oborenih ptica, prkosim gravitaciji njene obmane, ali opet bjei.

28

Nadmudrila me opet mimikrija mojih petroleumskih snova, priznajem iznova. Ali ekau ja nju. Javite joj, da zna.

29

Osjetim Osjetim te na vjetru dok mi u pluima izgara poslednji liliputanac u poplavi tvojih dodira. Osjetim te na koi, dok mi skorelim ranama tee zimzelena krv tvojih okrnjenih noktiju. Osjetim te u podne, osjetim dok zvone zvona za redovni simpozijum psiho - krava lutalica. Osjetim te u petama, dok mi nadraeni ivci zgaeni zubom estotonaa vraaju bolne uspomene. Osjetim da me nema u ulici divljih akala, dok maratonci tre svoj poslednji polukrug. Osjetim da esto priam sam o tome, i opet samo osjetim da te... osjetim.

31

Eldin Imamovi, Gorade

32

Mutant Darvin Zar je eljeti nekome smrt loe djelo? Rei u ti da e umrijeti samo zato to sam optimist. Dao sam ti znanje o ovom svijetu i onom koji ne postoji. Dat' u ti i priliku da se iskupi za sva dobra djela koja nisi uinio. Ali nee se iskupiti za nedjela, ona te ipak ine ovjekom. A ovjek, unutranjost Pandorine kutije, krv i meso. Rodio sam se kao i svi drugi. Kao ovjek; bez proputene prilike. Umrijet u kao ivotinja, nesvjestan svega to sam uinio. Kao ivotinje svi umiremo, ali ljudskost e ostati da svjedoi. Svjedoit e o svemu surovom to je bilo u nama, kao aneli na ramenima. Zar je uopte bitno ta je u nama? Zar nije vanije u emu smo mi? Dio smo cjeline, svega ovoga to i ne pokuavamo razumjeti. Ponaa se kao pojedinac - umire kao pojedinac - neprimjeeno. Budi cjelina, utopi se u cjelinu. Budi prosjek, uklopi se u norme. Niko te nee zapamtiti.

33

Zar se i u udbeniku povijesti govori o nekome ko je radio lijepe stvari? Zar su takvi ljudima zanimljivi?

34

Nevini spokoj Suim ti ruke ve inhaliranim dimom cigarete. Gledam te dok gleda; zadnje kapi nevinosti se razlivaju niz brazde tvoga tijela. Na postelji si; ja sam tu tek toliko da me osjeti. Samo toliko da svjedoim tvoje djelu. Raspada se pratei otkucaje moga srca i lane rijei koje ti upuujem. Ne zna da bih sada dao sve za jedan znak. Za priliku da ovjekovjeim ovaj trenutak. Milosti neprisutna, teta to ne nosim fotoaparat otkad sam otkrio caklinu u svojim oima. Glumi da ne zna da mi je stalo, dok ja glumim da mi je stalo do svega ovoga. Ni slova vie ne dopiru do mene, a iz mene su dopirala na papiruse. Jedino to do mene prodire kroz iroku jaknu je moje prodiranje u tebe, tako nedefinisanu. Drugaija si, ali se ini ista dok si tu iznad mene. Drugaija si samo zato to to ne eli biti. itam te kao otvorenu knjigu, koricama okrenutim prema gore. Tonem u razmiljanje, ali se ipak drim za slamku. Kao da nita ne postoji...

35

Pokuavam se otrgnuti miiima lica koji forsiraju osmijeh. Tjeraju ga na povrinu. Pokuavam odustati kad je najbolje, vratiti se kui kao pobjednik. Nisi mi dala, sve si me vre stezala uz sebe. Rijei su ejakulirale iz mene natrag u mene. Nisam imao snage da ti ih saspem na uho. Lei tu kraj mene, uzdiemo skupa po posljednji put. Za promjenu i ti pali cigaretu. Nagovjetava mi kraj kraja, onog koji je davno poeo u neznanju. Jo uvijek se pribliava, pripija se uz mene, kae: "to blie budem jezgru tornada, dalje e me odbaciti od sebe. To oboje elimo, zar ne dragi?"

37

Prestani me spaavati Prestani me spaavati, doaptavati se sa anelom u meni. Ogovarati monstruma u meni, raditi protiv mene, za sebe. Pokai mi da je vrijedno boriti se za sebe, za tebe u sebi. Ne ubijaj ovo nedokazno dijete koje se vrpolji od elje za tobom. Pusti ga. I monstrum zna biti ovjek ako ga neljudsko natjera na to. Ciknulo je karminom nacrtano srce. Orgija sa flaom. Zora je i dalje zora ak i kad doe na megdan prekasno. Ako je mrak nedostatak svjetlosti, i mrnja je nedostatak ljubavi. Ako nita drugo ni ne zavrijeujemo, pusti nju da uradi. Ne prkosi joj ak i ako ne treba. Bit u tu za tebe, za sebe, za skup. Osakati mi snove, ako samo misli da u njima nisi ti. Obezvrijedi mi pogled, ako misli da se ti ne vidi u oima. Oduzmi mi i nevini spokoj u trenucima kad mi je blud potreban. Samo ne troi uzalud rijei. Gorim od elje da te obaspem njima. Ne pui uzalud, razhuktava vatru. Onu koja nikad nije ni bila.

38

Rebus za snene oi Fluorescentnom bojom crtam osmijeh na lice. Tek toliko da se uklapam. Samo za one koje ne slui pogled. Stvarnost u oigled, krvavim srcem utapam. Tanke vijuge plitkog razuma. Rebus para snene oi. Mozak zaokupljen, razum u bestrag. Izgaram u pogreno vrijeme. Zaklapam oi, otpoinjem in. U krupnom kadru vidim prizor. ivot prolazi kraj mene. Nebitan stih, na kraju niko ne mijenja ishod. Prekidam film, sputam paravan. Neu vie da apstiniram. Izlazim iz razuma, gluhe sobe slijepog ovjeka. Izlazim iz handmade satisfakcije. Grabim za novim danom.

40

Zalutali glas Spava. Pozivam te. Javlja se. Poinjem ti priati. Prvih par reenica sigurno nisi ni razumjela. "Sjea se onog trenutka kad smo priali o onome i onog trenutka kad smo bili ondje..." Takve prie, nepovezana pitanja. "Ima li pojma koliko te volim? Ljubavi moja prelijepa, zna li koliko mi znai? Ima li uope predstavu koliko mi se ivot promijenio nabolje otkad imam tebe? Presretan sam s tobom, ljubavi. Svaki dan s tobom mi je prelijep, koliko god sve oko nas bilo runo i pokvareno. Ti si stakleno zvono pod kojim se krijem od krvavih kia. Sjea se trenutka kad sam ti godine na prljenove brojao i sobu farbao tvojim tenom? Sjea li se ijednog sna koji sam ti razdragano prepriavao? Govorio ti da se treba stidjeti zato to si u snu bila zla prema meni... Priao ti o podijumu na kojem smo samo mi, samo mi. Gdje nas ljudi gledaju kao personifikaciju ljubavi: surove ali iskrene. Nema veze, jo uvijek si pospana. Zato se ne sjea."

41

Nastavljam ti priati - kako sam te prije par trenutaka sanjao. U snu smo bili skupa, na krevetu veem od itavog svijeta. Tako prelijepom da si samo ti ljepa od njega. Ljubila si me, a svakim poljupcem sam padao dublje u postelju koju tvore tvoje ruke. Rubovi kreveta prelaze preko vodopada kraja svijeta. Ako bih pao, da li bih nestao u svemiru? "Pa dobro, ljubavi, neu ti ja vie smetati. Pospana si, a kola ti je sutra. elim ti laku no i predivne snove - ljepe od tog mog o nama. Volim te, ljubavi." Kae "Laku no." i prekida. Zadnji put gledam u telefon da vidim krvavo slovo na prljavom ekranu. Ne znam ta bih trebao osjeati. Sretan sam, moda ba sad sanja neto prelijepo. Tuan sam, to nisi bila ti.

42

Elma Salkovi, Gorade

43

Nijemi svjedok

Na stazu mog ivota spustila se magla. Tamna i gusta k'o oblak pun kie. Sipa crve sumnje, za vratom mi die. Vue me po podu svog prljavog doma. Viem na sav glas, ali ne uje me niko. Traim mrvu nade, ali sunca nema. Krijem se u sjenama nepominih sjena. Puem kao dijete, traim ruku spasa. Osjeam da tonem i ostajem sama. Kao Grifon rtvu sudbina me uze nose me sa sobom u nebeske sfere. Baci me na zemlju, pogleda me nijemo i duh moje due zarobi pod krilo.

45

Poznanici I doi e jednog dana ali mene biti nee. I sjetit e se naeg ivota, svake sekunde, bola i sree. I bie ti ao kao to nekad bilo je meni. Ali, ve odavno svejedno mi posta! Sad mi nisi nita osim znana gosta i sluajnog prolaznika koji pogled skriva.

47

S proljea Nekako s proljea doe mi i ti. Donese sa sobom miris toplog juga. Za tobom se spusti sunev zrak, na put ti se prostre duga. Vrati mi sve ono to zaboravit sam htjela; osmijeh, radost, sreu. Razlog zbog kojeg ivim. Nekako s proljea doe mi i ti. Donese sa sobom ljubav.

48

Stvarnost snova Opet sam sanjala teke snove. Mutne i sive, nekako tihe, pune umornih i stranih lica. Poneki gospodin ali i skitnica. Priali su, smijali se i utili nijemo. i stranci i poznanici u istom trenutku. Pozdravljali su se, hvatali za ruku. Ispod maski krili sebinost i zlu ud. Jednom sam starcu dotakla elo. Bilo je hladno i puno topline. Proao me drhtaj i ula sam apat: "Nije jo vrijeme, vrati se i ivi" tonuvi u grijehu, lai i tiini.

49

Svijeta ovog nemir Pokuaj pogledati svijet pogledom punim veselih boja. Bez sivila i monotonije koje sa sobom nosi kia jesenja. Stani uz vjetar i prepusti se jedinstvenom talasu njegova bia. Udahni sunce duboko u sebe i ispuni duu strastvenim mirom. Ui u tiinu i svijet onih koji slobodu bezuslovno trae. Popni se na palubu njihove lae i pusti moru da te nosi. Zaviri pod zemlju u odaje pokojnika ija truhla tijela nepomina lee, a dua leti slobodna, po svijetu Pokucaj na vrata vjenih tajni. Pogledaj slike djeijih osmijeha. Ui i pozdravi uspomene, ali samo one vrijedne spomena. Zalutaj negdje u tiinu i pronai odgovor na pitanja svoja. Zamoli pticu da s njom poleti i vidi svijet s njene perspektive. Kada se ponovo na zemlju vrati i vidi zabrinuta i snudena lica, oboji ulicu osmijehom djeteta. Zastani nad nemirom ovoga svijeta.

51

Minela ori, Ustikolina

52

Plava krv Ne okree se da me pozove, da mi prui ruku, da ti po ko zna koji put uvam ast. A ti uporno utnjom odbija. Ne eli je imati. Stidi se. Jo ti samo sjenu vidim u ogledalu. Tvojim oima. Bez lika sam. Ima te i previe (u meni). mirim. Negdje moram pui, mora istei, Ne alim, nisi plava krv. Moemo se igrati bojama rata branei istu dravu na suprotnim stranama. Kao i do sada rani me jo jednom i isteci. Da preivim.

53

Sitnica Nema te ovdje. Ni u onom ramu za sliku koji si mi kupio. Uostalom, nema ni njega. Stii e ti pota za koji dan. Nije nita strano, neke tvoje sitnice. Samo stvari. Nemaju vrijednost. Samo ne bih da ih vie pomiem (krijem od sebe). Najlake je tako. Shvati kako hoe, kako smatra da treba. Nemam vremena da odgorjevam od tebe sad kad sam te zavrila i zaboravila. Ne sjeam se da si to bio ti ni da sam to bila ja, ni one prve subote u maju kad rekla sam ti da leptii u stomaku poinju opasnu borbu ako neto ne poduzmem po pitanju tebe. Bolje da su me njena stvorenja zubima rastrgala nego to sam tebe gledala ono kako se jednom gleda. O emu ja to? Ne nije tako bilo. Ne sjeam se.

54

P.S. U poiljci fali samo jedna sitnica. Dok sam pakovala stvari nisam primjetila da je medaljon, sa tvojom slikom, objeen o mom vratu.

56

Tebi Hladan vjetar u starim kostima maloljetne koe. Godinama sam gradio kule od karata nadajui se... Sreu te tamo gdje sam te i volio, pod zvjezdanim nebom i punim mjesecom. Nisi dola. Nee ni doi. Preselio sam se u "na" grad, pronalazim se, ba kao to si htjela. Sve mi se ini da sam jedino znao biti tvoj i ostati. Sa ove moje dvije ruke znam samo oblikovati dim cigarete u tvoje lice. Niko drugi ne prepoznaje, ali... Ja te znam. Nisam bio prilika za tebe, niti sam sad, niti te elim osvojiti jer te jo uvijek nemam ime fascinirati. Nemam stalni posao, automobil, stan u centru grada... On je dobar. I ime mu je tee od mojih depova. Budi mi sretna. Tamo gdje si ti poela, ja sam zavrio. Poslije te take je samo vuneni demper doao. Plaim se da e hladan vjetar probiti u ile i zalediti krv. I srce. Sjedim na klupi u "naem" parku. Nee doi.

57

Krvav je mjesec i no puna dima. Bijela damo, sve bih dao da se iz moje koe negdje moe. Ne zna ti to.

58

Zdravo u prolazu U ovome to vidi ponajmanje je mene. U venema je samo tvoga otrova. Impulsi i dalje rade po tvome vremenu. Sjena sam uspomene ofarbane u sivo. Znam da eli pitati. Ne brini, jos nije ni vrijeme ni mjesto za nekog novog. Nove ruke, novo lice, nove oi - nemoj pitati, nemam. I sve ti ovo priznam u sebi na glas, mada je sve ovo samo treptaj oka, djeli sekunde... Zdravo u prolazu i pogled u stranu. Ipak stignemo se dobro ispriati.

60

Branka Podgorica,

Viegrad

61

Judina deca Da li vam je toplo oko srca, izdajnice, sramnici i zli? Da li vaa zloba po drugima puca? Nisu li svi ve dovoljno patili? elite li jo sveta za sebe? Osmeh su suzama drugi gasili. Ne, nisu kleli, pravdu su traili. Pravdu, istinu, anela pobede, da bi svaki pelin medom zasladili. Jaki su oni, podnose boli. Sa osmehom setnim ekaju poraze. ista im srca ne mrze, ve vole, a ljubav menjaju crne, teke suze Da, ja se smejem! Osmeh mi kao skriven bol na licu. Da, ja se smejem. Ali to podsea na pla i drhtavicu. Prosjak mali sedi meu vama. Gleda vas, uti i oima prosi. Dajte mu ono to nemate. Da li ste na va laan osmeh ponosni? Niste dostojni njegovih odora, vi, Judina deco, zlobom zatrovani, koji ste doli sa dna ponora, da bi od vaih bili zavoljeni. Svetoga tla niste dostojni. Ni zelene trave, ni mirisne rue.

62

Pamtiti vas nee od vas zaboravljeni. Od vas dobrog prosjaka pominjae due. O, kako ste sami i bespomoni, a stojite visoko, silni i moni. Stojite na dnu, vidite li? Polako vai prolaze dani, a prosjak prosi, sa osmehom sebe ali.

64

Mali akrostih Moglo je biti ovako i onako. Ako si drag , sve bie i jesi. Lagae te snegovi da ovde je dan doekao svako. Idi tad al' osmeh mi ponovo donesi. Prolo je vreme kad znali smo za boje. Rasko crvene sivilo menja. Idem da zakopam latice svoje natrag ispod leda i kamenja. ekajmo vreme to uti za oboje. Eno, pod njim su veito gluva znamenja!

65

Oprosti Oprosti mi, ljudski je greiti. Za oprost ti traim to, to nisam sa tobom u noima dugim, kad lake je mreti sa tunim ivotom, pod sumornim svodom. Naui me, kad snovi se raaju kako da se sanja dok po zemlji hodi. Zna da sve se bajke zavravaju na mestu gde pone da ih trai! U pogreno vreme ponekad se rodi! Ne sumnja da zna onaj koji ne zna, uenik to odve od istoga bei. Zna da borba nije izgubljena kad Sizifu kamen postane sve tei. Zato nemoj, ne vrti u krug ogolele due, sumanute rei! Pouka ostaje najbolji tvoj drug. Zaborav bolno mesto nek izlei. Jo jednom oprosti za to to ne stajem pognute glave pred kamen i ma. Sa ruevina jecaj ne mogu da ujem gde nekad odzvanjao je siroeta pla! Sve enje ja mogu pod osmeh da sakrijem. Kao nekad uzvodno, uz reku. I znaemo sebe uvati od stena. Dve due u jednu, kao pamuk meku ko surova zima, za zveri ledena!

67

Pozdrav

Korak po korak, koliko do kraja? Re po re do gluve tiine - u gluve sate samoa nek' osvaja! Pod tekom stopom plau ruevine.

Dozvoli da rei pred tobom poteku. Nereene rei, zimskog sunca sjaj. Pre nego to led ne zarobi reku, dozvoli mi, bar sada za kraj.

U usahlu zemlju posaen cvet, u pustinji, bez vode, bez hlada. Negovani korov iznikao opet, da i ovo tlo bude zemlja jada!

Kad ode, ne ostavljaj za sobom ni to je tvoje, a ni to je moje. Odlazi li? A ti reci: Zbogom. Isti su znakovi to kraj puta stoje. Tiina je stala pred tiinom novom. Iluzije blede prestale da boje. Isti su se koraci prestali da broje...

68

Stvarnost i mata Ovo nije pesma i nije za tebe. Ona nema uvod, ona nema kraj. Pre stvarnog poetka okonana bajka: da ne bismo u njoj izgubili sebe. Svako baca pepeo na svoj sjaj. I zaista: bili jednom loe prie dva junaka. Majstor loih rei, a sluga sujeti, narcis bez jezera, iskrivljenog lika. Rasparaj sve do poetne niti, naui od loijeg kako bolji biti. I ne zameri: seanje je uvek crno - bela slika. Povedi kroz no crno - bele slike, podari im matu, oboji ih dugom. Lako je prezreti, zavoli grenike. Uzdrmano tlo je pod ledenim ruhom. ta ostaje poslije ljubavi? Oborene glave? Pravi pozdrav? Pa nismo se neto puno ni voleli. Posle greke ita ostaje li?

70

Armin Avdi,

Gorade

71

I

Nismo prijatelji. Nismo ni neprijatelji,

sluajno.

Kriom je vidjeh. Viorio se oblak dima ispred nas. Protezao i rastezao. as je tu - as nije. I opet.

Neko puhnu taj prokleti dim cigarete izmeu nas. Prekri njeno lice. Takvo to jos nisam vidio. Ljepota njene due mogla se ogledati u ljepoti smaragda.

Ona je i "nosila" oi boje smaragda. Zatvoren sam.

Zatvorio me prokleti oblak dima.

Neka je vjeno proklet onaj koji ga je slao - koji je pravio pregradu izmeu nje i mene. Ko bi rekao da sam samo pokuao stvoriti njenu sliku iz runog oka i loeg raspoloenja. Za njenu ljepotu ne mogu puno toga napisati. Neka MATA uini svoje!

73

II

Gdje smo stali? Tu negdje nadomak male uliice koja je vodila u praskozorje. Praskozorje divljenja i vitkih tijela. Vlanih, vruih i pomalo divljih. Nastavljamo na poetku kraja. Nastavit' emo, samo je pitanje vremena i pitanje sokaka u kojem emo nastaviti. Sve dok se prvi zrak ne probije kroz moje navuene zavjese i prekine snove;

moje, tvoje, nae.

75

III

Rekoh: "Dolo je vrijeme da se usredotoi." Rekla je: "Da, dolo je vrijeme." Molio sam: "Dozvoli da ti samo kaem par stvari. Tri puta duboko udahni. Da, upravo tako. Zatvori oi i tri puta udahni, duboko.'' Na trenutak sam zanijemio. Posmatrao sam savrenstvo kakvo se samo jednom ima

a onda sam preao na moje zavrne rijei: ''To je jedino o emu treba misliti. Ne postoji juer, ne postoji sutra. Postoji samo sadanjost. Ne kasni u bilo emu. Nee propustiti nita vano. Tano si tamo gdje treba biti, tano si ono to treba biti. Potpuno si savrena. A ono to se dogaa danas je upravo ono to se trebalo dogoditi.'' Zatvorenih oiju iskrade se suza. ''A ako eli posvetit u ti svaki trenutak.'' Prestali su uzdasi.

Otvorila je oi. Pogledala me kako me nikada niko nije znao gledati. Leali smo satima jedno pored drugog. Rekla je: "Budi tu, ostani gdje jesi. Daj nam malo vremena.''

76

IV

Moja upornost, tvrdoglavost i pomalo prgava narav u kombinaciji tvoga straha, strepnje, neodlunosti, pakosti, arogancije stvarali su bezbroj kombinacija koje nas i nisu ba vodile u pravom svjetlu nase Vjenosti. Pomalo, tvoja bojaljivost pridodavala je dozu nesigurnosti. I one tvoje rijei "ta ako te prestanem VOLJETI?" Zna draga, to su bile rijei kojih se nisam bojao. To su bile rijei poslije kojih bih te ponovo osvojio. Sve je to bilo uzalud, kako rekoh. Sve te silne kombinacije dovele su nas na eljezniku stanicu gdje su odavno ve svi vozovi otili. Preostaje nam ekanje na inama preko kojih ce prei voz onako bez stajanja. Pregaeni, zamoreni ivotom traei se u drugima.

77

V

Bijes, mrnja, ljutnja, moj ego, ljubav, srea, radost, ja, ti, ona, on... Sve je to na ivot i moj i tvoj i njihov. Sve stvari koje su se desile izmeu nas veu nas za neizbjenu prolost. Veu se za nas. Da, veu. Neke emo stvari zaboraviti. Pa ak i lijepe trenutke: veeru prvu, poljubac na prvi...

Zaboravit emo... Samo ono runo, ono loe ostaje sto me vee za tebe. Vidi draga, ja te neu mrziti. Ja ti neu mrnju pokazati. Ja u biti dobriina kakva sam uvijek bio prema tebi. Pazit u te, biti tu za tebe. Da draga, bit u najbolje to ovjek za tebe moe biti. A onda nekada tamo u dalekoj budunosti zapitat e se: "Ko je on? ta je on?'' Sa par pjesama koje uje u pozadini dok bude sama sjedila i valjala svoje prljave bezbrine misli o ivotu, o prolosti, sadanjosti i budunosti shvatit es neizbjeno: "Glupao, enska luda glavo! Nisam znala ta sam imala, nisam znala koga sam imala, nisam!" A onda pojavi se ne tako drago, glupo "ALI". "Sada znam ta sam izgubila." I znat e da nema povratka, a ja u tada biti na poetku vrhunca. Tako blizu a tako daleko od tebe. Hvala na lekciji ivota koja je uslijedila za vrijeme mojih 18 godina. Nestat e agonija i zabluda. Nestat e mnogo toga vezanog za tebe. A ja u biti jo uvijek jedan arlatan, jedan vagabundo

78

koji nee sebe proklinjati ali koji e te...

Ti zna najbolje! Dunik sam ti, draga. A svoj dug vraam u pisanim formama.

80

Emir Prutina,

Gorade

81

Lien slobode

Osjeaj - trnula ukoenost. Zar ima neto u tom mraku pa da trne svaku moju kost tako njenu a tako jaku?!

Zagrnuto tajnom mojom tijelo, a um je bio opasan samo jednom bojom. A nekad bi' to samo dio.

Liio sam osjeaje, pa osta mi onda mrak koji vije i vjeno traje iznad bia njena, a jaka!

83

Poetak

K'o iz pepela svetog se rodi, onako bez ieg stasa na svijet. Samo svoju sjenku za sobom vodi.

Zapone svoj dugaak let. Strpljivo eka ansu za bolje, tei ka gore da izbjegne dolje, a promatran svaki tvoj je pokret!

Trai znanje za svoje dane da lake proe ovo vrijeme ekajui da svjetlo na oi padne.

Na lea pada to teko breme, i put nekren pred tobom eka i pod nogama hitro tee rijeka kojom plove barke nijeme.

Nebo nad tobom k'o oganj gori, prolomljeno, zadnji uzdah puta! Pa proklinje onog ko te stvori.

Jer si izgladnio i ednih usta. A opet se moli njemu za pomo i vjeruje da ima neopisivu mo. Moli se onda kad vi' tijelo susta!

84

Povorka samca

Ugledah mjesec i pokrih oi i pogledam u mrak to stvori: tamo rijeka potajno ubori!

U rijeci tame ive plivai. Okrutno i ustro ona tee, val vala nedano sijee. Jedan od drugog neznano su jai!

utljivo no pustu nadivje, pa zora mi se javi rana to bijelim danom je zasijana!

Plam arki njome bdije i tih vapaj novog svjetla i znani zov samca pijetla trag noi zadnji skrije!

Vreteno zraka budi svijet koji odavno burne sniva snove. Glas uju, iz daleka zove.

Glas sirena u snove prenijet vodi, umovi ga prate. Put je takav: nee da se vrate. Sad im valja mrijet'!

85

Svo moje utanje

Ne pitaj me, ne pitaj me sad! Ne pitaj me, mada jo sam mlad. Nita nemoj rei, ne mogu te uti jer utanje moje mi na to sluti.

Same rijei ko iskre na mene! Ja utim, rijei na me' naviru. Ne elim uti ljudske mane i rijei to svijet preziru.

U svijetu tiine ivim ja, pa utanje mi je poput dara. Jer vjenost spokoja moje utanje stvara.

Samo uti, sluaj tiinu koja buna jo postoji. Dal' samo kad dosegne visinu il' sudbina svaki djeli kroji?!

Zato ne pitaj me, nemam ti to rei. Nemam o tuzi, ne pitaj o srei. A ivot kratak pa u da se kajem jer blii sam roku a druim se s krajem!

87

Vrijednosti ivota

Kae ivjeti je vrijedno. A ivot kad postane muka?! I onda kad ti je svjedno, kad ti patnja bude desna ruka!

Kako je ivjeti bez cilja? Monotonija prevlada ti um! Dal' svaka preena ti milja svodi se na jedan isti drum?!

89

Nadina Pleh,

Gorade

90

Bosna Zna li moda strane gdje to rijeke sa uzdahom ubore? Jesi li vidio neznane ikad ljepe gore? Znam da nisi, al' to krije. Ni divit' se ti ne umije. Evo ja u tebi rei... Ovu ljepotu to si okom vidio, to ti je Bosna, bolan ne bio! Samo polja njena tako lijepo miriu. Jedino se Bosnom ljiljani njiu. Hajde reci mi, vidjel ta ljepe od bijelog behara? Osjea li kako se od njega sevdah stvara? Ali ne zna ti to... Ne zna ti da je ona od miline milija, od bagrema opojnija. I zato pazi kad prolazi Bosnom, da polako gazi livadom rosnom! I ne diraj njene spokojne snove. Ostavi ih onima to je cijelim srcem i duom vole!

91

Posljednji ples ivota Jo jedna svijea dogorjela je noas. Zadnji plamen za opstanak se bori kao da igra posljednji ples ivota na eninom licu to uplakano moli. U oima samo jedna slika preko koje suze trag ostavie. U dui sjeanje na tople ruke to je tako njeno grlie. Sijede vlasi kosu proarale. Dok sliku je stisla u zagrljaj svoj zgrene usne gorko zavapile: ''Ne ostavljaj me sine moj...'' A slika sina, ko' za inat uti ostavljajui staru majku samu, i kao da se na sudbinu ljuti to odvede ga u vjenu tamu.

93

Proljetno jutro ta da kaem dok srce mi plae, sluajui ubor hladnog adrvana? Osjeam, udiem, sve jae i jae. Zamirisala mahala puna jorgovana. Sretne slike u mislima se roje, i evo, evo ve sjedim pod jabukom starom. Utonula u arenilo bate svoje gledam Bosnu posutu beharom. I sva je mirisna, sva je ista. Od miline u dui sevdah stvara. Okupana rosom ko sunce zablista. Nigdje te ljepote niti takvog ara. I samo takvu hou da je gledam. Samo njoj moja dua se divi, i nikom, ama nikom je ne dam. Za Bosnu se umire, za Bosnu se ivi!

94

Teci Drino, teci i priaj Vidi li, bolan, ovaj mjesec ustreptali to svoje ruke prema njoj tako njeno prua? Vidi li kako i zrak mu najmanji, na njenoj povrini gradi most od rua? Polahko joj dodiruje vale, i njeno isvaki kamen pomiluje, pa svaki grumen i kapljce male u svoje brino i toplo krilo svije. A pogledaj sada taj odsjaj vreli to je cijelom povrinom krasi. Sjaj kojeg su mnogi oteti htjeli pa da neke druge obale sad kvasi. Pa zar, bolan, da miluje neke druge trave? Da druge mostove udahne ivotom? Zar da se neki drugi njenom ljepotom hvale i unite ono najbolje to zovemo dobrotom? Vidi li kako i mostovi nad njom pomno stoje? Stoljeima preko njih vojnici gazili, uvali je oni to je cijelom duom vole svojim golim tijelima i krvlju je branili. Pogledaj kako pristaje ba ovdje, koliko je sretna uborom ti vie. I neka niko svome domu ne poe a da ne zastane i ne poslua njene ivotne prie. I upamti dobro ta u ti ja rei! Drina je tekla, tee, i uvijek e tei. Dok god sunce iznad nje grije, dok god je svaki njen ljiljan voli, ona e nae obale da mije, i sretna i sjetna priama ubori. I dok je nje, bit e i nas! Stajat e gordo ovaj na zaviaj, jer ona nam je i utjeha i nada i spas, samo teci Drino, teci i priaj!

96

Adis Pleh,

Gorade

97

Bez naslova

Immortal, Dark Funeral, Satyricon, Amon Amarth... Bol, tamnina, praznina. Crna tinta. Skoro crn papir. Dovoljno svijetao da se vidi ta pie. Teko se pie. Teko se ita. Mijeanje crne i crvene. Opet crna. Krvave ruke. Krvav papir. Sui se crvena rua. Nema miris. Vrisak bez zvuka. Gole grane. Hladnoa. Taman u tami. Nije shvaen(o). Kraj.

98

Opis Ne mogu da napiem ti rijei svjetlije od ove noi. Ne mogu da opiem ti ivot tamniji od ovog to ivim. Ne mogu da objasnim ti pjesmu napisanu bez rijei jer to je ivot, kako volim da ga zovem. Olovka i papir, sve to je moje u noi ovoj. Nemam rijei da opiem bie koje ivi u prolosti mojoj. Zato da opisujem neto to je skriveno u mraku? Zato da u mrklom mraku traim svijetlu taku?

100

Trenutak vjenosti Ne mogu da ukradem iz tvog pogleda sitni plod udnog sjemena. Pokuavam nai rije za sebe ali ne znam rije ljepu od tvoga imena. Spreman sam da odbacim sve. Spremno poklanjam ti sebe. Putam se, odvedi me tamo gdje nema mjesta za druge. Pruam ti duu na dlanu, a ti primi me za nju. Budi spremna na novi svijet. Gradimo ga samo za sebe. Ne razmiljaj o tome ta e biti, niti o onome ta je bilo. Ne brini o tome ta je moglo biti. ivi za ovaj trenutak koji e da traje vjeno.

101

alim alim to sam ikada ikoga upoznao. to ivot ne provodim iznad kariranog stolnjaka. alim to je svima dostupna biblioteka. to umjetnik nikada nije dublje pao. alim to se postaje poznat i prije odrastanja. alim to sam ikada zakoraio u ovaj svijet. alim velike mozgove bez imalo razmiljanja. alim i sebe, pa nek sam proklet. alim djetinjstvo bez oiljka na koljenu. alim to nisam roen u plemenu. alim cijeli ovaj svijet. alim to je ikad izmiljen internet.

104

ZBIRKA POEZIJE MLADIH AUTORA GORNJE DRINSKE REGIJE

Izdava:

VIJEE MLADIH OPINE GORADE

Urednik:

ARMIN TEROVI

tampa:

GRAFOMERX, GORADE

Tira:

300 kom.

BH TELECOM BOSANSKO PODRINJSKI

KANTON GORADE

zbirka poezije goražde

Documents