Zavičajna povijest VIII. razred

1

VIII. razred Zavičajna povijest

2

Stjepan Benković

Branko Križan

Pakrački kraj u Domovinskom ratuudžbenik zavičajne povijesti

VIII. razred

Zavičajna povijest VIII. razred

3

Autor:

Izdavač:

Lektor:

Izrada naslovnice:

Grafička priprema:

Naslovnica:

Fotografije:

Tisak:

Naklada:

Godina:

Stjepan Benković Branko Križan

Povijesno društvo Pakrac - Lipik

Sonja Tomašević

Zdenko Vukoja

Ivan Černi / FOTOimago

Branitelji nakon oslobođenja Lipika podižu središnji križ na lipičkom groblju – snimio Romeo Ibišević

Pripadnici specijalne policije osiguravaju PP Pakrac, Punkt Škorpija i Staklana pod neprijateljskom vatrom snimio Toni Hnojčik

Tiskara Arca d.o.o.

300 komada

2016.

ISBN 978-953-57199-2-2 (Udžbenik zavičajne povijesti pakračkog kraja)ISBN 978-953-57199-8-4 (sv. 6: Pakrački kraj u Domovinskom ratu)

VIII. razred Zavičajna povijest

4

Politička zbivanja 1990. godine Predratna Općina Pakrac obuhvaćala je

prostor današnjih Gradova Pakrac i Lipik. U njoj je prema popisu stanovništva 1991. go­dine živjelo 27 589 stanovnika, od čega je 46,4% stanovnika bilo srpske, a 35,9% hrva­tske nacionalnosti. Općina Pakrac je bila jedi­na općina zapadne Slavonije u kojoj su Srbi imali prevlast, ali samo relativnu, no ni to ih nije zaustavilo u pobuni i težnji za pripojenjem SAO Krajini.

Na prvim višestranačkim izborima 1990. godine, na području Općine Pakrac

nije bilo političkih stranaka s nacionalnim predznakom. Od 5 političkih stranaka čak su 4 proizašle iz komunističkih organizacija. Uz sve ove stranke najveći su uspjeh polučili neza­visni kandidati.

Nakon izbora počinju se osnivati političke stranke s nacionalnim imenima. Najjača hrva­tska politička stranka postaje HDZ, a srpska SDS. Obje počinju osnivati svoje ogranke po naseljima općine. Prvi ogranak HDZ­a osno­van je u Badljevini 27. svibnja 1990. godine. Nakon osnivanja mjesnih ogranaka HDZ­a, na velikom skupu u Hrvatskom domu u Pakracu

Koja je politička stranka pobijedila na višestranačkim izborima u Hrvatskoj 1990. godine? Što je uzrok, a što povod Domovinskom ratu? Vremenski odredi Domovinski rat. Koje su bile zaraćene strane u Domovinskom ratu? Kojim vojno – redarstvenim akcijama je oslobođen veći dio Hrvatske?

Pakrački kraj u Domovinskom ratu

Kubura iz samoizrade s kojom su branitelji kretali u rat

Prouči kartu! Kakav je bio položaj hrvatskih naselja u Općini Pakrac 1991. godine?

Zavičajna povijest VIII. razred

5

19. kolovoza 1990. godine osnovan je Općinski odbor HDZ­a. Za njenog predsjednika izabran je dr. Ivan Šreter koji postaje vođa hrvatskog naroda u pakračkom kraju. Predsjednik pa­kračkog SDS i vođa srpske pobune postaje Veljko Džakula.

Objasni narodnosnu strukturu stanovništva Općine Pa­krac 1991. godine? Gdje i kada je osnovan prvi ogranak HDZ­a u Općini Pakrac? Tko je bio vođa hrvatskog naro­da, a tko srpske pobune u Općini Pakrac?

Srpska pobuna u Pakracu 1. ožujka 1991.

Hrvatski sabor je 20. veljače 1991. godine donio odluku o razdruživanju od SFRJ. Samo dva dana poslije pakračka Općinska skupšti­na, u kojoj su Srbi bili većina, izglasala je odlu­ku o pristupanju Općine Pakrac SAO Krajini. Ustavni sud Republike Hrvatske poništio je 28. veljače tu odluku.

Već 1. ožujka 1991., policajci srpske na­cionalnosti u Policijskoj postaji Pakrac ra­zoružali su hrvatske kolege te preuzeli kontro­lu nad policijskom postajom. Istu noć blokirali

su sve prometnice oko Pakraca i Lipika. U rano jutro, 2. ožujka, u Pakrac su stigle specijalne policijske postrojbe iz Bjelovara i Zagreba. U Pakrac su u međuvremenu pristigle i jedinice JNA. Većina pobunjenika je neposredno prije dolaska specijalnih policijskih jedinica napu­stila Pakrac te s obližnjih brda otvorila vatru. U razmjeni vatre bilo je ranjenih s obadvije strane. Hrvatska policija preuzela je kontrolu nad policijskom postajom i Pakracom.

Događaji u Pakracu postali su glavna vijest u tadašnjoj Jugoslaviji. Srpski mediji širili su dezinformacije o pokolju Srba u Pakracu. U Beogradu izbijaju masovne demonstracije i neredi u znak podrške pakračkim pobunje­nim Srbima. U Pakracu se 2. ožujka dogodio prvi oružani sukob između legitimne hrva­tske vlasti te pobunjenih Srba i JNA. Mnogi povjesničari smatraju da je ovim događajem započeo Domovinski rat u Hrvatskoj.

Opiši događaje od 1. i 2. ožujka 1991. godine u Pakracu. Tko je započeo oružani sukob u Pakracu? Koji je značaj srpske pobune u Pakracu 1. ožujka za povijest Do­movinskog rata?

Terorizam u ljeto 1991.Nakon neuspjele pobune u Pakracu

nepovjerenje i netrpeljivost između Hrvata i Srba u pakračkom kraju samo su porasli. Srbi su po svojim selima počeli masovno držati seoske straže u neopravdanom strahu od nove hrvatske vlasti koju su prikazivali srpski mediji i velikosrpski političari. Najekstremniji

Pripadnici specijalne jedinice policije osiguravaju Policijsku postaju Pakrac nakon obračuna s pobunjenim Srbima

Dr. Ivan Šreter Rodio se 22.

prosinca 1951. godine u Pakracu. Nakon završetka studija medicine u Zagrebu, posta­je liječnik, zatim i ravnatelj lipičke bolnice. U vrijeme d e m o k r a t s k i h promjena 1990. i 1991. postao je vođa hrvatskog naroda na području Općine Pakrac. Izabran je za predsjednika općinskog Ogranka HDZ­a Pakrac. Ukazom dr. Franje Tuđmana imenovan je za predsjednika Kriznog štaba za zapadnu Slavoniju. Dan prije početka rata (18.8.1991.), prilikom povrataka iz Zagre­ba, zarobljen je na srpskoj barikadi u selu Kuku­njevac. Odveden je na saslušanje u Branešce, a zatim u logor Bučje gdje je vjerojatno ubijen. Njegovo tijelo nije nikad pronađeno.

VIII. razred Zavičajna povijest

6

Srbi pokušavaju destabilizirati hrvatsku vlast miniranjem sakralnih objekata, željezničke pruge, kuća i lokala istaknutijih Hrvata. Kapela sv. Josipa u Pakracu minirana je čak tri puta. Uslijedili su napadi na hrvatske policajce. Tako je 9. lipnja iz zasjede ubijen hrvatski policajac Vlado Laučan prilikom kontrole prometa u selu Omanovac kod skretanja za Donju Obrijež. On je tako postao prva žrtva velikosrpske agresije u pakračkom kraju. Nakon ovog zločina međunacionalni odnosi još su se više pogoršali, a njegova sahrana prerasla je spontani bunt i otpor velikosrpskoj agresiji. 15. srpnja 1991. u središtu Lipika iz obližnjeg parka izvršen je atentat na policijsku ophodnju prilikom čega je smrtno stradao hrvatski policajac Branko Čorak dok su dvojica njegovih kolega ranjena. Noću, 20. na 21. srpnja, prilikom patroliranja Daruvarom, s leđa su pištoljem ubijena trojica policajaca Policijske postaje Daruvar. Među njima je bio i Robert Žili iz Donjeg Čaglića.

Kao odgovor na sva ova zbivanja započe­la je organizacija Hrvata i ostalih nacionalnih manjina u strahu od ekstremnih Srba.

Kojim metodama su se koristili ekstremni Srbi u cilju rušenja demokratske hrvatske vlasti? Tko je bio prva žrtva velikosrpske agresije u pakračkom kraju? Kako se zvao policajac koji je ubijen u atentatu u Lipiku?

Logor BučjeLogor Bučje osnovan je 17. kolovoza

1991. godine. To je prvi srpski logor u Domovinskom ratu. U njemu je bilo zatvoreno između 200 i 300 hrvatskih branitelja i civila koji su bili izloženi fizičkim i psihičkim torturama, hladnoći, gladi i žeđi. Točan broj ubijenih nije utvrđen. Kao nestale se vode 22 osobe. U prosincu 1991. zbog hrvatske ofenzive logor je napušten, a logoraši premješteni u logor Stara Gradiška.

Što se nalazilo u Bučju u Domovinskom rat? Kakav je bio život logoraša? Koliko je logoraša bilo zatvoreno u logoru Bučje?

Početak rataDomovinski rat na području Općine

Pakrac počeo je 19. kolovoza 1991. godine. U ranim jutarnjima satima pobunjeni Srbi započeli su minobacačke napade na Pakrac, Prekopakru, Dobrovac i Lipik. Istovremeno pokreću pješački napad na Policijsku postaju Pakrac i samo središte grada. Policijsku postaju i nekoliko okolnih zgrada branilo je tek 40­tak hrvatskih policajaca. Uspjeli su se obraniti od nadmoćnijeg neprijatelja sve do večernjih sati kada su im u pomoć pristigle specijalne jedinice MUP­a iz Zagreba i Bjelovara. Pristigle postrojbe razbile su blokadu PP Pakrac, potisnule neprijateljske snage iz Pakraca i u narednim danima uspostavile kontrolu nad dijelovima općine.

Kapelica sv. Antuna Pustinjaka – spomen obilježje na mjestu srpskog logora u Bučju

Sahrana Vlade Laučana

Zavičajna povijest VIII. razred

7

Na ovaj način osujećen je plan pobu njenih Srba da u svega nekoliko dana ostvare kontro­lu nad Pakracom i ostatkom općine. Pobunje­ničke snage povukle su se u svoja upo rišta po okolnim srpskim selima odakle su nastavile artiljerijske napade na naselja pod hrvatskom kontrolom. Od tada pa do 24. rujna najžešće borbe vodile su se za grad Pakrac dok su ostala naselja pod hrvatskom kontrolom trpjela spo­radične artiljerijske napade. Pobunjeni Srbi ubrzo su spoznali da nemaju dovoljno snage da osvoje Pakrac i ostala hrvatska naselja te im je jedino preostalo da čekaju dolazak postrojbi Banjalučkog korpusa JNA koje su u to vrijeme već prešle rijeku Savu i prodirale prema Pakracu i Lipiku.

Opiši početak rata u pakračkom kraju? Što je bila glavna meta napada pobunjenih Srba? Koji je bio plan pobu­njenih Srba na početku rata u Općini Pakrac?

Zasjeda u KusonjamaPočetkom rujna kao pomoć u Pakrac pristi­

gla je 1. satnija 105. brigade iz Bjelovara. Dio ove postrojbe je 8. rujna 1991. godine krenuo oklopnim vozilom u izviđanje. U selu Kusonje upali su u neprijateljsku zasjedu. Oklopno vozilo bilo je pogođeno ručnim bacačem, nakon čega su branitelji potražili zaklon u obližnjoj kući. Ubrzo su se našli u potpunom okruženju. Unatoč velikim naporima ostalih hrvatskih postrojbi na pakračkom bojištu spašavanje opkoljenih suboraca u Kusonjama nije uspjelo. Nakon jakog otpora branitelji su svladani i likvidirani. U zasjedi u Kusonjama poginulo je 20 hrvatskih branitelja.

Što se dogodilo u Kusonjama 8. rujna 1991. godine? Kakav je utjecaj ovog događaja na filmsku umjetnost?

Odnos snaga na pakračkoj bojišniciPočetkom rata odnos snaga bio je višestru­

ko na strani agresora. Domaći branitelji bili su malobrojni, bez odgovarajućih uniformi i sla­bo naoružani s nešto lovačkog oružja, oružja kupljenoga na crnom tržištu ili iz samoizrade. Malobrojno vojno oružje braniteljima je podi­jelila Policijska postaja Pakrac. Pobunjeni Srbi su još u ljeto 1991. bili dobro naoružani od strane JNA i pripremljeni za rat. Raspolagali su velikim količinama vojnog oružja i lakšom artiljerijom. Hrvatske snage na pakračkom bojištu opskrbile su se manjim količinama voj­nog naoružanja i opreme tek nakon osvajanja vojarne Polom kod Daruvara 16. rujna 1991. Nažalost, istovremeno su na pakračko bojište pristigle snage Banjalučkog korpusa čime se razmjer u oružju i broju vojnika još više pove­ćao na stranu agresora.

Pakračka bojišnica protezala se od Badljevine do Poljane u duljini od 40 km. Neprijateljske snage činili su: milicija, jedinice Teritorijalne obrane koje su obuhvaćale domaće pobunjene Srbe te jedinice JNA iz BiH i Srbije. Ove snage kontrolirale su sva srpska naselja te dijelove najvećih naselja Pakrac i Lipik.

Režiser Kristijan Milić inspiriran tragedijom u Kusonjama snimio je 2014. godine film Broj 55. Film je predstavljen kao prvi akcijski film o Domovinskom ratu. Nagrađen je s 8 Zlatnih arena na filmskom festivalu u Puli, a među njima i s Velikom zlatnom arenom za najbolji film.

Plakat izrađen u povodu obljetnice izrade oklopnih vozila u Prekopakri. Uslijed nedostatka vojnog oružja i vozila branitelji

su pokrenuli u Prekopakri proizvodnju oklopnih vozila. Izrađena su dva oklopnjaka koji su popularno nazvani TOP-1 i TOP-2 (Tvornica oklopnjaka Prekopakra). U jednom od ovih

oklopnjaka stradali su Bjelovarčani u zasjedi u Kusonjama.

VIII. razred Zavičajna povijest

8

Hrvatske snage u početku su bile malobroj­ne. Krajem rujna na pakračkoj bojišnici bori­lo se tek 500­tinjak hrvatskih dragovoljaca i policajaca koji su nasuprot sebi imali desete­rostruko brojnijeg neprijatelja. S vremenom na pakračko bojište pristižu hrvatske postro­jbe iz drugih dijelova Hrvatske tako da se i taj odnos snaga u oružju i broju vojnika postupno mijenjao u hrvatsku korist.

Objasni odnos snaga na početku rata na pakračkoj bojišnici? Koji događaj je bio prekretnica u naoružavanju hrvatskih branitelja na pakračkoj bojišnici? Od kojih dijelova su se sastojale neprijateljske snage?

Početak napada Banjalučkog korpusaSredinom kolovoza postrojbe Banjalučkog

korpusa iz BiH prešle su rijeku Savu i započele osvajanje zapadne Slavonije. Njihov cilj bio je presjeći Hrvatsku na crti Stara Gradiška – Virovitica čime bi izašle na zamišljenu zapadnu granicu Velike Srbije. U toj nakani računali su na pomoć domaćih pobunjenih Srba. Banjalučkom korpusu trebalo je više od mjesec dana da se probije do Pakraca i Lipika. Sredinom rujna motorizirano – oklopne

jedinice, mnoštvo artiljerijskog oruđa te tisuće vojnika iz sjeverozapadne Bosne stiglo je na pakračko bojište. Počeli su se razmještati po srpskim selima na uzvisinama oko Pakraca i Lipika.

Združene snage Banjalučkog korpusa i pobunjenih Srba 24. rujna započele su totalni artiljerijski napad na cijeloj pakračkoj bojišnici. U sljedećih nekoliko tjedana potpuno su uništena naselja pod hrvatskom kontrolom. Na Pakrac i Lipik padalo je dnevno na tisuće granata. Slična razaranja u Domovinskom rata pretrpio je samo još legendarni Vukovar. Civili počinju masovno napuštati svoje domove. Malobrojni branitelji osim svojih vojnih obveza primorani su evakuirati civile i pacijente bolnica u Pakracu i Lipiku.

Što je bio cilj Banjalučkog korpusa? Koji je značaj 24. rujna za rat na pakračkom bojištu? Kakve su posljedice za Pakrac i Lipik uslijed napada Banjalučkog korpusa?

Bitka za Batinjane Noću s 5. na 6. listopada 1991. godine ne­

prijatelj je zatvorio jedine komunikacije koji­ma se moglo izaći iz gotovo opkoljenih Pakraca i Lipika. Onu kroz Batinjane i Gornju Obrijež te kroz Kukunjevac. Izuzetno dramatični doga đaji odvijali su se toga dana u Batinjanima. Na ulazu u selo pobunjeni Srbi su u rano jutro počeli ubi­jati branitelje i civile koji su pokušali izaći iz Pakraca. Prvi su u zasjedi ubijeni Aco Bartoluci te supu­tnice Milica Sarajlija i Ivka Perđun. Ubrzo iza njih u sanite t­skom vozilu ubijeni su branitelji Dalibor Duchač, Tomislav Velikosrpska agresija na Republiku Hrvatsku

Zavičajna povijest VIII. razred

9

Kuhar i Đuro Haramustek. U pomoć strada­lima tada su krenule hrvatske snage iz Pakraca, Prekopakre, Velikog Banovca, Lipika, Daruvara i Garešnice. Započinje bitka za Batinjane. Na ula zu u selo pogiba zapovjednik obrane Općine Pakrac Stjepan Širac. Najtragičniji događaj toga dana dogodio se kada je u pomoć unesre­ćenima u Batinjane krenula interventna jedi­nica iz Velikog Banovca pod zapovjedništvom Marijana Krejčija. Devetorica branitelja upala je u neprija teljsku zasjedu u Romić­sokaku u Gornjoj Obriježi gdje su svi ubijeni. Bitka za Batinjane vođena je do poslijepodnevnih sati kada je neprijatelj razbijen i primoran na povla­čenje. Dio hrvatskih snaga tada se upućuje u ispomoć Pakracu i Lipiku gdje je također posta­lo kritično. Policijski punkt u Konstruktoru u Pakracu je u plamenu, a neprijatelj je počeo ula ziti u stambenu če­tvrt Jug. U Lipiku ne­prijatelj je ušao u južne dijelove grada gdje je u bo rbama s neprija­teljem poginuo zapo­vjednik obrane Lipika Zdravko Mance. Bitka za Batinjane ostat će zabilj ežena kao prva napadna akcija doma­ćih branitelja u kojoj je poražen neprijatelj. Nažalost, u borbama toga dana i neposre­dno poslije poginula su 23 branitelja i civila.

Kako je započela bitka za Batinjane? Koji je istaknuti branitelj poginuo prilikom razbijanja neprijateljskih snaga u Batinjanima? Koji je značaj bitke za Batinjane?

Prepolovljeni gradovi Najjače borbe vodile su se u dva najveća

naselja općine, Pakracu i Lipiku. U njima su se vodile ulične borbe jer su dijelove ovih naselja kontrolirale hrvatske snage, a dijelove snage

Sahrana branitelja poginulih u Romić-sokaku u Gornjoj Obriježi.

Punkt Škorpija u centru Pakraca bio je jedini punkt 1991. godine koji su držali isključivo domaći branitelji. Ova fotografija snimljena je sredinom 1992. godine.

Stjepan ŠiracRodio se u

Pakracu 1951. godine. Nakon završene gimna­zije upisao je Višu upravnu školu u Zagrebu. Kao stu­dent sudjelovao je u hrvatskom proljeću zbog čega je bio uhićen i pre­tučen za vrijeme istrage. U JNA je završio školu rezervnih oficira. Godine 1990. postaje član HDZ­a u Prekopakri. Sudjeluje u osnivanju i osiguranju općinskog ogranka HDZ­a Pakrac. Od 1. ožujka 1991. ak­tivno sudjeluje u organizaciji obrane u Pakracu i Prekopakri. Krajem kolovoza 1991. postaje po­moćnik povjerenika Vlade RH za Općinu Pakrac, te zapovjednik obrane Općine Pakrac. Poginuo je u bitki za Batinjane 6. listopada 1991.

VIII. razred Zavičajna povijest

10

neprijatelja. Hrvatske snage uspostavile su obrambeni sustav koji se sastojao od pu n­ktova ili otpornih točaka. Punktovi su bili ugla vnom najčvršći objekti na strateškim mjestima u kojima su bile razmještene manje grupe branitelja.

Grad Pakrac branile su policijske snage iz raznih dijelova Hrvatske kao i domaći dragovoljci. Kontrolirali su uglavnom središte grada dok je neprijatelj pod svojom kontro­lom imao južne i istočne dijelove na obronci­

ma Psunja. Dodatno osiguranje grada bile su snage 76. sb u Prekopakri i na Krndiji. Nepri­jatelj je u nekoliko navrata skoro osvojio cije­li grad, ali nasreću, malobrojni branitelju su odoljeli svim napadima.

Slična situacija bila je i u Lipiku. Združene snage Banjalučkog korpusa i domaćih pobu­njenih Srba ušle su u Lipik 12. listopada 1991. Nakon cjelodnevnih borbi neprijatelj je zaustavljen na sredini Lipika, na glavnoj prometnici Filipovac – Dobrovac. U borbama

Marijan ŽunčićRodio se u Pakracu 7. veljače 1960. godine. Uključio se u obrambene aktivnosti

još u predratno doba. U njegovoj kući formiran je prvi punkt u Lipiku. Početkom rata postaje prvi zapovjednik obrane Lipika. Teško je ranjen gelerom granate 29. rujna 1991. prilikom odbijanja neprijateljskog napada iz pravca Subocke. Preminuo je 31. listopada 1991. godine u KBC Rebro u Zagrebu.

Zdravko ManceRodio se 6. siječnja 1991. godine u Pakracu. Nakon osnivanja Zapovjedništva

obrane Lipika u Hotelu Begovača sredinom rujna, postavljen je za njenog zapovjednika. Poginuo je 6. listopada 1991. godine u borbama s neprijateljem koji je ušao u južni dio Lipika.

Berislav IvoševićRodio se u Lipiku 24. prosinca 1956. godine. Kao rezervni oficir JNA dobro

je poznavao oružje, strategiju i postrojbe JNA. Najzaslužniji je za ustroj obrane Lipika nakon ulaska neprijatelja u grad 12. listopada. Od tada postaje i njenim zapovjednikom. Poginuo je u Lipiku 29. listopada 1991. godine.

Ibrahim Abushaala Gadafi Rođen je u Libiji 28. srpnja 1955. godine. U Lipik se doselio prije Domovinskog

rata i postao njegovim stanovnikom. U dva je navrata zapovijedao obranom grada. Prvi put nakon pogibije Zdravka Mancea i drugi put nakon pogibije Berislava Ivoševića. Poginuo je u borbama u tijeku neprijateljske ofenzive u Lipiku 28. studenoga 1991. godine.

Branko Božičević BradaNa pakračko bojište pristigao je kao pripadnik grupe kutinskih dragovoljaca u

sastavu jedinice MUP­a početkom listopada 1991. Bio je zapovjednikom punkta U-51 na glavnoj prometnici u Filipovcu. Nakon oslobođenja Lipika, od strane domaćih branitelja bio je postavljen za zapovjednika obrane. Poginuo je u Bosanskoj Posavini 1992. godine.

Zapovjednici obrane Lipika

Zavičajna povijest VIII. razred

11

toga dana poginuo je zapovjednik obrane Fili­povca Franjo Sarvaš. Istog dana branitelji i civili napustili su Dobrovac. Od 12. listopada do 28. studenog Lipik je prepolovljeni grad. Neprijatelj je pod svojom kontrolom držao južnu polovicu grada dok su branitelji kontro­lirali sjevernu polovicu, oslonjeni na Tabor i Prekopakru.

U središtu Pakraca i Lipika zaustavljene su neprijateljske snage u njihovom proboju do Virovitice. Hrvatska mnogo duguje toj maloj skupini hrabrih ljudi koji su osujetili neprijate­lja u cilju presijecanja Hrvatske u ovom dijelu.

Objasni ulogu branitelja pakračkog kraja u obrani Hrvatske? Kada su neprijateljske jedinice okupirale južni dio Lipika? Kakvo je bilo stanje u Pakracu i Lipiku u vrijeme Domovinskog rata?

76. samostalni bataljun28. listopada 1991. godine osnovan je

76. samostalni bataljun kao domaća vojna postrojba. U njen sastav ušli su svi branite­lji na području Općine Pakrac koji nisu bili pripa dnici MUP­a. Zapovjednikom je imeno­van Stjepan Klasnić, a njegovim zamjenikom Marijan Kulhavi Foka. Bataljun se sastojao od 5 satnija. Nakon ustroja brojio je 925 pripa­dnika. Zapovjedništvo je bilo u Prekopakri, a nalazio se pod zapovjedništvom Operativne grupe Pakrac u Donjoj Obriježi. Za iznimne

uspjehe u obrani posebnim ih je ukazom pohvalio predsje­dnika Franjo Tuđman. Rasfo r­miran je u srpnju 1992.

Koji je značaj 76. samostalnog bataljuna? Tko je bio zapovjednik 76. samostalnog bataljuna?

Druga okupacija LipikaNeprijatelj, osnažen speci­

jalnim jedinicama i oklopnim vozilima, pokreće 27. stude-noga 1991. novu ofenzivu u Lipiku. Potiskuje hrvatske snage u sjeverne dijelove gra­da. Nakon žestokih borbi brani­telji 28. studenoga napuštaju

grad. Među brojnim poginulima je zapovjednik obrane Lipika Ibrahim Abushaala Gadafi. Nepri­jateljske snage su od tada kontrolirale gotovo cijeli Lipik, osim Ulica Nikole Tesle, Filipovačke ulice i dijela Ulice Ante Starčevića. Okupacija Lipika trajala je svega tjedan dana jer je već 5. prosinca započelo njegovo oslobađanje. Svi zapovjednici obrane Lipika poginuli su što do­voljno govori o njihovoj požrtvovnosti.

Što je posljedica neprijateljske ofenzive u Lipiku 27. i 28. studenog 1991.? Koji legendarni lipički branitelj je tada poginuo?

Hrvatski odgovorU prosincu 1991. godine hrvatske snage

pokreću ofenzivu na pakračkoj bojišnici, te oslobađaju veliki dio Općine Pakrac.

Od 5. do 8. prosinca odvijala se akcija oslobođenja Lipika, Dobrovca i Kukunjevca kodnog imena Orada. U ranim jutarnjim satima 5. prosinca započeo je kombinirani pješačko­ ­tenkovski napad hrvatskih snaga iz Klise na Lipik te pješački na Dobrovac i Kukunjevac. Već 6. listopada u poslijepodnevnim satima Lipik je oslobođen. Nakon oslobođenja Lipika oslobođena su sela Dobrovac, Kukunjevac i Jagma. Ovom akcijom ponovno je otvo rena prometnica prema Kutini i rasterećeni ostali dijelovi pakračke bojišnice.

Branitelji Lipika na jednom od punktova, rujan 1991. godine.

VIII. razred Zavičajna povijest

12

Krajem prosinca pojačao se pritisak hrvatskih snaga na preostali, neoslobođeni dio pakračke općine. Sa sjevera su prodirale 136. brigada iz Slatine i 127. iz Virovitice. Sudjeluju u čišćenju Papuka i probijaju se u sjevero­istočne dijelove Općine Pakrac. Istovremeno je s istoka prodirala 123. požeška brigada. Do Božića ove postrojbe oslobodile su većinu sela u istočnom dijelu općine čime su pod svoju kontrolu stavile prometnicu Požega – Pakrac. S juga, iz smjera Novske, napadno je na Donji Čaglić i Kovačevac djelovala 1. gardijska brigada.

Istovremeno s napredovanjem hrvatskih snaga sa sjevera, istoka i juga, napadno se pokreću hrvatske snage razmještene na pakračkoj bojišnici. Okosnicu tih snaga čini domaći 76. sb. 24. prosinca 1991. godine postrojbe SJ MUP­a smještene u Poljani i 76. samostalnog bataljuna u operaciji Maslačak oslobađaju sela Veliku i Malu Derezu. Istog dana Operativna grupa Pakrac pokreče operaciju Alfa s ciljem oslobođenja Brusnika, Japage, Šeovice i Kraguja, koja je trajala do 29. prosinca. 27. prosinca hrvatske snage ovladale su okupiranim dijelom Pakraca, Japagom i Šeovicom. No neprijatelj je dovukao pojačanje i pokrenuo protunapad zbog kojeg su se hrvatske snage morale povući na početne pozicije. Nažalost u ovoj operaciji poginulo je 35, a ranjeno 62 branitelja. Među poginulima bio je i legendarni Marijan Kulhavi Foka.

Nakon završetka operacije Alfa hrvatske snage vrše pregrupiranje i planiraju nova napadna djelovanja. Od daljnjeg poraza srpske snage na pakračkoj bojišnici spasilo je Sarajevsko primirje koje je stupilo na snagu 3. siječnja 1992. godine.

U proljeće 1992. godine pristižu mirovne snage UN, tzv. UNPROFOR, koje se razmje­štaju uz crtu razgraničenja. Njih čine postro­jbe iz Argentine, Kanade, Nepala, Jordana i Slovačke. U srpnju su zaraćene strane povu­kle svoje postrojbe i oružje iz zone sukoba. Započela je obnova porušenih mjesta, obna­vlja se proizvodnja te započinje povratak civi­la. Nažalost, trajnog mira još nema jer pobu­njeni Srbi i dalje pod okupacijom drže velik dio teritorija općine, sprečavaju komunikacije

Lipik, 6. prosinca 1991. Neprijateljska artiljerija gađa staklanu u koju su ušli hrvatski tenkovi.

Spomenik u Šeovici poginulim braniteljima u operaciji Alfa

Marijan Kulhavi Foka

Rodio se u Pakracu 9. stu­denog 1956. go­dine. Jedan je od prvih dragovolja­ca Domovinskog rata u Pakracu. Sudjelovao je u gotovo svim akci­jama pakračkih dragovoljaca. Bio je zamjenik pomoćnika povjerenika Vlade RH za Općinu Pakrac i pomoćnik zapovjednika 76. sb. Uživao je veliki autoritet među suborcima. Poginuo je 29. prosinca 1991. u operaciji Alfa u šumi Čukur između Pakraca i Kraguja.

Zavičajna povijest VIII. razred

13

s preostalim dijelovima države, a u čestim in­cidentima ubijaju i ranjavaju branitelje i civile. Ovakvo stanje nesigurnosti i varljivog mira trajalo je do operacije Bljesak 1995. godine.

Nabroji kronološkim slijedom oslobodilačke akcije krajem 1991. godine! Kako se zvao legendarni branitelj koji je poginuo u akciji Alfa? Kada i u kojoj operaciji je oslobođen Lipik?

Operacija Bljesak 1. – 4. svibanj 1995.

U vojno – redarstvenoj akciji Bljesak koja je započela u ranim jutarnjim satima 1. svibnja 1995. godine, oslobođen je okupirani teritorij zapadne Slavonije. Već drugog dana operacije oslobođeni su Okučani, a hrvatske snage izbile su na rijeku Savu. Lipički branitelji iz sastava 52. pakračke bojne iz pravca Lipika osvojili su brdo Mačkovac i zatim ušli u Donji Čaglić. Spojili su se s hrvatskim snagama koje su prodirale iz pravca Bijele Stijene. Neprijateljske snage u Šumetlici, Brusniku, Kraguju, Japagi, na Gavrinici i Omanovcu ostale su u okruženju i još uvijek su pružale otpor. Sljedeća dva dana protekla su u pregovorima njihove predaje. 4. svibnja 1995. godine pakračkoj policiji predale su se sve neprijateljske postrojbe oko Pakraca i Lipika.

Time je završila vojno­redarstvena operacija Bljesak i Domovinski rat u pakračkom kraju.

Kojim događajem je završio Domovinski rat na području bivše Općine Pakrac? Gdje su se najduže održale neprijateljske postrojbe u zapadnoj Slavoniji?

Vođe pobunjenih Srba Veljko Džakula i Stevan Harambašić predaju se zapovjedniku Policijske postaje Pakrac Nikoli

Ivkancu 4. svibnja 1995. na Gavrinici.

Fokina desetina na pilani u Pakracu.

VIII. razred Zavičajna povijest

14

mogu doći do njega koliko granate pada-ju.

Vjekoslav Iviček: Za granatiranja smo boravili u mom podrumu, u 10-15 minuta znao sam prebrojati 100 granata. Dnevno ih je zna-lo pasti na tisuće. Tuku nas po pola sata, zatim pauza, pa ponovno…

Marko Kozić: U danu je znalo pasti po 2000 granata. To je bio neki prosjek jer je bilo dana kada ih je palo manje a bilo je dana kada je palo i više. Sjedili smo u podrumu i brojali granate jer ništa drugo nismo mogli raditi. Od svih tih silnih granatiranja imao sam svega 2-3 dana da izađem van podruma, sjednem, da je bio mir i da malo opustim živce.

Vlado Adžijević: Onda je 24. rujna počelo, to je bila ‘furija’. Oglušiš od detonacija. Jednom prilikom moja majka je u rasponu od 21 do 23h izbrojala preko 360 detonacija u Lipiku.

Ante Egredžija zarobljen je u Lipiku 12. listopada 1991. i nakon nekoliko dana odveden u logor na Bučju. Sjeća se svog bo-ravka u tom logoru:

U toj prostoriji spavalo je nas pedesetak. Ležali smo na betonu, imali smo tek nekoliko starih dasaka na koje si mogao leći. Bili smo naslagani kao sardine. Ležali smo na bokovi-ma. Da smo ležali na leđima, ne bi svi stali. Imao sam od toga kraste po kukovima.

Maltretiranje i provociranje je bilo svakod-nevno. Najviše su tukli one kod kojih su pronašli iskaznice HDZ-a ili koji su im bili sumnjivi. Svi smo pojedinačno išli na ispitivanje. Mene nisu puno tukli dok je moj brat strašno stradao. Svežu ga u klupko i takvog samo ubace među nas. Sjećam se starog Tila, toliko su ga prebi-li, ogulili su mu kožu s laktova, onesvijestio se od batina. Misliš da je mrtav, a on već nakon dva dana hoda – što ti je čovjek, kao mačka. Ne znam kako smo mi to sve izdržali.

Logoraši koji su dovedeni u logor početkom rata radili su na uređenju šumskih putova. Nas koji smo došli kasnije tjerali su na izradu ogr-jevnog drveta. Izvuku gusjeničarima posječena

stabla na ledinu, a onda ih mi režemo, cijepa-mo itd. Izrađivali smo poljske WC-e i sl.

Hrana je bilo loša i oskudna. U ta dva mjeseca koliko sam bio u logoru smršavio sam 30-ak kg. Sjećam se da su veknu kruha rezali na 22 šnite. Svatko je dobio takvu šnitu, a na nju žlicu mas-ti ili marmelade te šalicu čaja od prepečenog šećera. Poslijepodne, ako je od vojske ostalo što hrane, onda smo to mi dobivali. To je ust-vari bio napoj. U riži smo pronalazili oglobane kosti i sl. Najveći problem nam je bio nedosta-tak vode. Na nas 50 dobivali smo samo 5l vode na dan. Međusoban dogovor je bio da svatko samo malo gucne jer inače neće biti za sve.

VAŽNO!

• Dr. Ivan Šreter – vođa otpora protiv ve­likosrpske

politike, ubijen

• 19.8.1991. početak rata na području Općine Pakrac

­ napad pobunjenih Srba

• kraj rujna – dolazak Banjalučkog kor­pusa i početak

totalnog napada

• Pakrac i Lipik prepolovljeni gradovi, na­jrazrušeniji

u Hrvatskoj

• kraj 1991., oslobođeni veliki dijelovi Općine Pakrac

Izvori:

Vlado Paurić je sa zapovjednikom Policijske postaje Pakrac Milanom Nemetom ubrzo nakon početka napada, 19. kolovoza 1991., stigao u Policijsku postaju Pakrac. Ovako opisuje njezinu obranu:

Pola sata nakon ulaska u policijsku stanicu počela je prava tarapana. U stanici i četiri punkta uokolo bilo je 37 policajaca. Na prozorima smo imali vreće s pijeskom. Dobili smo zapovijed da ne smijemo napustiti stanicu, da se ne smijemo predati. Po okolnim zgradama su bili snajperisti. Ručnim bacačem pogodili su ugao kod ulaza u stanicu prilikom čega je ranjen policajac Čajić. Preko motorole su nam prijetili da će nas sve poubijati. Često smo slušali: ‘Gdje si, Ujo, zaklat ćemo te’ i sl. Cijeli dan su tukli po nama, sve do 19 i 10 dok nam nije pristigla pomoć. U jednom trenutku začuo sam šarac kalibra 5,56 mm. Znao sam da takvo oružje imaju samo naši. Ištvan Kohajda u zadnji je čas vezom stupio u kontakt s našima snagama koje su došle upomoć. Naime, oni nisu znali tko je u stanici, hrvatska policija ili četnici. Već su cijeli vozni park iza policijske stanice uništili minobacačkom vatrom.

Prvo su upomoć stigli specijalci iz Lučkog pod zapovjedništvom Željka Sačića. Sačić je ušao u stanicu, uslijedio je kratak dogovor, a onda su njegovi ljudi krenuli u čišćenje terena. Koji je to moral bio, kako se to išlo! Sačić je samo viknuo: ‘Ajmo, sokolovi!’ Tada je počeo pravi okršaj, neprijatelj je imao desetke poginulih. Bjelovarske Omege pod zapovjedništvom Hamdije Mašinovića pristigle su iz pravca Omanovca. Kod skretanja za Derezu imali su ‘vatreno krštenje’ . Nakon odbijanja tog napada, nazvali su nas ministar unutarnjih poslova Ivica Vekić i predsjednik Franjo Tuđman da nam čestitaju na uspješno obavljenom zadatku.

Prvi su u zasjedi ispred Batinjana 6.10.1991. stradali Aco Bartoluci sa suputnicama Milicom Sarajlijom i Ivkom Perđun. Jedina preživjela u tom automobilu bila je Ljerka Stoček koja opisuje događaj u svom dnevniku:

Ulazimo u šumu u Matkovcu. Nitko ništa ne priča. Bojimo se, svi šute. Penjemo se prema Batinjanima. Sunce se budi i obasjava krajolik. Strah i neizvjesnost caruju. Odjednom vidim Aco mijenja brzine. Auto krči. Skačemo po cesti. Prasak, lom, jauk. Gledam što se događa s Acom, zašto toliko mijenja brzine. Padam na pod. Prasak. Na mene pada Aco. Automobil ide sam dalje. Aco u padu jako pritišće papučicu gasa. Zapadamo u jarak. Auto i dalje radi. Krv, jauk, znoj, staklo, udarci u auto. Aco se trza, a njegova krv me kupa. Dižem Acu sa sebe. Iz zatiljka poput vulkana teče krv, teta Milica još jauče, teta Perđun ima širom otvorene, ukočene oči. One se više ne javljaju…

Oko podneva, 24. rujna, počeo je totalni artiljerijski napad Banjalučkog korpusa na pakračkoj bojišnici. Suvremenici tih događaja ovako opisuju stradavanja Lipika:

Mile Ćurić : Zatekao sam se negdje kod Đurine birtije kad je krenuo taj prvi napad 24. rujna. Prvo su počeli granatirati po lipičkom groblju pa je krenulo po Filipovcu i odjednom je počelo padati po benzinskoj. To je bila prava kanonada i sve nam je to bilo toliko nestvarno. Vidim eksplozije svuda oko sebe. Ne znam kuda ću. Skrenem kod punice na početku Vujatovićeve ulice. Vidim suprugin frizerski salon (na mjestu današnje adventističke crkve), al’ ne mogu doći do njega koliko granate padaju.

Vjekoslav Iviček: Za granatiranja smo boravili u mom podrumu, u 10-15 minuta znao sam prebrojati 100 granata. Dnevno ih je znalo pasti na tisuće. Tuku nas po pola sata, zatim pauza, pa ponovno…

Zavičajna povijest VIII. razred

15

Marko Kozić: U danu je znalo pasti po 2000 granata. To je bio neki prosjek jer je bilo dana kada ih je palo manje, a bilo je dana kada je palo i više. Sjedili smo u podrumu i brojali granate jer ništa drugo nismo mogli raditi. Od svih tih silnih granatiranja imao sam svega 2-3 dana da izađem van podruma, sjednem, da je bio mir i da malo opustim živce.

Vlado Adžijević: Onda je 24. rujna počelo, to je bila ‘furija’. Oglušiš od detonacija. Jednom prilikom moja majka je u rasponu od 21 do 23 sata izbrojala preko 360 detonacija u Lipiku.

Ante Egredžija zarobljen je u Lipiku 12. listopada 1991. i nakon nekoliko dana odveden u logor na Bučju. Sjeća se svog boravka u tom logoru:

U toj prostoriji spavalo je nas pedesetak. Ležali smo na betonu, imali smo tek nekoliko starih dasaka na koje si mogao leći. Bili smo naslagani kao sardine. Ležali smo na bokovima. Da smo ležali na leđima, ne bi svi stali. Imao sam od toga kraste po kukovima.

Maltretiranje i provociranje je bilo svakodnevno. Najviše su tukli one kod kojih su pronašli iskaznice HDZ-a ili koji su im bili sumnjivi. Svi smo pojedinačno išli na ispitivanje. Mene nisu puno tukli dok je moj brat strašno stradao. Svežu ga u klupko i takvog samo ubace među nas. Sjećam se starog Tila, toliko su ga prebili, ogulili su mu kožu s laktova, onesvijestio se od batina. Misliš da je mrtav, a on već nakon dva dana hoda – što ti je čovjek, kao mačka. Ne znam kako smo mi to sve izdržali.

Logoraši koji su dovedeni u logor početkom rata radili su na uređenju šumskih putova. Nas koji smo došli kasnije tjerali su na izradu ogrjevnog drveta. Izvuku gusjeničarima posječena stabla na ledinu, a onda ih mi režemo, cijepamo itd. Izrađivali smo poljske WC-e i sl.

Hrana je bilo loša i oskudna. U ta dva mjeseca koliko sam bio u logoru smršavio sam 30-ak kg. Sjećam se da su veknu kruha rezali na 22 šnite. Svatko je dobio takvu šnitu, a na nju žlicu masti ili marmelade te šalicu čaja od prepečenog šećera. Poslijepodne, ako je od vojske ostalo što hrane, onda smo to mi dobivali. To je ustvari bio napoj. U riži smo pronalazili oglobane kosti i sl. Najveći problem nam je bio nedostatak vode. Na nas 50 dobivali smo samo 5l vode na dan. Međusoban dogovor je bio da svatko samo malo gucne jer inače neće biti za sve.

V A Ž N O !

• Dr. Ivan Šreter ­ vođa otpora protiv

velikosrpske politike, ubijen

• 19.8.1991. početak rata na području

Općine Pakrac ­ napad pobunjenih Srba

• kraj rujna ­ dolazak Banjalučkog

korpusa i početak totalnog napada

• Pakrac i Lipik prepolovljeni gradovi,

najrazrušeniji u Hrvatskoj

• kraj 1991., oslobođeni veliki dijelovi

Općine Pakrac

V A Ž N O !

• Lipik i Pakrac najrazrušeniji su gradovi u Domovinskom ratu,

• Domovinski rat počeo je u Pakracu (2.3.1991.),

• na Bučju je osnovan prvi srpski logor u Domovinskom ratu (17.8.1991.),

• Bujavica je prvo oslobođeno naselje u Domovinskom ratu (14.10.1991.),

• Lipik je prvi oslobođeni grad u Domovinskom ratu (6.12.1991.).

VIII. razred Zavičajna povijest

16

1. Dopuni rečenicu

U predratno doba vođa hrvatskoga naroda na području Općine Pakrac bio je

________________ ________________ dok je __________________ ________________ bio vođa pobunjenih Srba.

2. Spoji parove:

06.12.1991. Bitka za Batinjane

19.08.1991. Početak rata u pakračkom kraju

24.09.1991. Oslobođenje Lipika

01.03.1991. Početak napada Banjalučkog korpusa

06.10.1991. Pobuna u Policijskoj postaji Pakrac

3. Ako je tvrdnja točna, zaokruži T, ako je netočna, N!

Prvi ogranak HDZ­a u Općini Pakrac osnovan je u Badljevini. T N

Rat na području Općine Pakrac počeo je 24.9.1991. T N

Prvi srpski logor u Domovinskom ratu otvoren je u Kusonjama. T N

4. Napiši što znaš o dr. Ivanu Šreteru.

5. Objasni!

Koji je bio cilj pobunjenih Srba na početku rata 19.8.1991.?

6. Objasni!

Što je inspiriralo režisera Kristijana Milića da snimi film Broj 55?

7. Nabroji tri oslobodilačke akcije u kojima su u prosincu 1991. oslobođeni dijelovi bivše Općine Pakrac!

Zavičajna povijest VIII. razred

17

8. Što misliš, zašto su se hrvatski branitelji uspjeli obraniti unatoč tolikoj premoći neprijatelja?

9. Zamisli da si branitelj na pakračkoj bojišnici 1991. godine. Napiši pismo majci, djevojci ili prijatelju u kojem opisuješ stanje na bojištu, suborce, neprijatelja, svoje osjećaje i razmišljanja o ratu. Uz ovaj tekst koristi dodatnu literaturu i usmene izvore branitelja koje poznaješ.

10. Uz pomoć dostupne literature i učitelja na slijepoj karti Hrvatske ucrtaj Pakrac i Lipik te gradove čije su se postrojbe borile na pakračkoj bojišnici!

VIII. razred Zavičajna povijest

18

Zavičajna povijest VIII. razred

19

VIII. razred Zavičajna povijest

20