zaštitari / tjelohranitelji povijesni pregled i aktualna ... · atentat na franju ferdinanda u...

zaštitari / tjelohranitelji povijesni pregled i aktualna zakonska regulativa

Potreba za tjelohra-niteljima ima svoju dugu povijest. Fara-oni su imali osob-ne čuvare, samura-ji su čuvali feudal-

ce u Japanu i poznati su po poseb-nom kodeksu koji se zove bushido. Pretorijanci su bili čuvari vladara u Rim-skom carstvu, a Svetoga Oca i danas čuva poznata Švicarska garda. Presudan trenu-tak za tjelohranitelje, po mišljenju analiti-čara, bilo je ubojstvo američkog predsjedni-ka Abrahama Lincolna. Vjerojatno se pitate što se to tako važno za tjelohranitelje dogo-dilo toga 14. travnja 1865. kada je pristaša Juga John Wilkes Booth povukao okidač

Pokušaj ubojstva pape Ivana Pavla II. godine 1981. u Vatikanu

Atentat na Stjepana Radića u beogradskoj Skupštini izveo je 1928. srpski radikal Puniša Račić – bio je to prvi atentat na

svijetu gdje je ubojica bio drugi političar

Uspješni atentat na predsjednika SAD-a J. F. Kennedyja godine 1963. u Dallasu

Ilustracija ubojstva indijske premijerke Indire Gandhi 1984. godine

Srpska povijest prepuna je političkih atentata – na taj je način 2003. godine u

Beogradu skončao i premijer Zoran Đinđić

Atentat koji je promijenio sve

Iako su i egipatski faraoni i rimski vladari imali svoje čuvare, ubojstvo američkog predsjednika Lincolna 1865. godine presudan je trenutak u povijesti tjelohraniteljske struke nakon kojega više ništa nije bilo isto jer je tek tada otpočela sustavna izobrazba profesionalnih bodyguarda

1 KristianDružeta,struč.spec.cin([email protected])zaposlenjeuMORH-u.Iznesenistavoviizražavajuosobnomišljenjeautora,nisustavoviinstitucijeukojojradinitiseodnosenastanjeiodnoseuOružanimsnagamaRH.

za vrijeme kazališne predstave? Ključna u tom trenutku, a što se kasnije odrazilo na obuku tjelohranitelja, bila je činjenica da je Lincolna tada čuvao policajac od poseb-nog povjerenja - ali bez posebne obuke.

Taj događaj i njegove posljedice uvele su neposrednu zaštitu u područje koje se mora-lo formalno regulirati normativnim akti-ma, a ono što je posebice bitno jest sustav-na izobrazba profesionalnih tjelohranitelja.

Tanka crta između tragedije i komedijeKad je riječ o državnicima, atentati su osjet-ljivi događaji jer, kako znamo, neki od njih doveli i do svjetskoga rata. Činjenica je da atentat na Franju Ferdinanda u Saraje-vu 28. lipnja 1914. godine nije bio uzrok rata, ali je bio njegov neposredan povod. Podatak da od II. svjetskog rata do danas

[ Kristian Družeta1 ]

12

bilježimo više od 800 politički motiviranih ubojstava govori sam za sebe i ne treba ga posebno komentirati. Najpoznatiji politič-ki atentati u suvremenoj povijesti svakako su atentati na američkog predsjednika Joh-na F. Kennedyja, egipatskog predsjednika Anwara El Sadata, indijske premijer Indi-ru i Rajiva Gandhija, švedskog premijera Olofa Palmea, izraelskog državnika Yitz-haka Rabina, otmica i ubojstvo talijanskog premijera Alda Mora te atentat na srpskog premijera Zorana Đinđića. Možemo se pri-sjetiti i nedavnog napada na australsku premijerku kao i niza pokušaja i uspješnih napada na Svetog oca. Bilo je tu i komičnih situacija kada se štićene osobe gađalo cipe-lama, jajima, tortama i igračkama, kada su im skidani satovi s ruku ili su napadačima u kritičnom trenu zatajili pištolji. Sve su to bitne ugroze i mahom propusti u planira-nju i provedbi osiguranja.

U Republici Hrvatskoj razvoj službi koje su provodile osiguranje štićenih osoba započinje još prije uspostave neovisno-sti, kada su predsjednika HDZ-a dr. Fra-

nju Tuđmana, koji je kasnije postao i prvi hrvatski predsjednik, osiguravali pripad-nici Jedinice za posebne namjene MUP-a RH i osobe od posebnog povjerenja. Po uspostavi neovisnosti osiguranje pred-sjednika provodi Ministarstvo obrane RH, 1. hrvatski gardijski zbor, dok MUP RH sudjeluje u osiguranju i nositelji su osigu-ranja stranih izaslanstava tijekom posjeta Hrvatskoj. Ovdje je važno spomenuti Voj-nu policiju OSRH koja od 1993. sustavno provodi zadaće osiguranja štićenih osoba. Danas poslove osiguranja štićenih osoba na državnoj razini provode MUP-ova Upra-va za posebne poslove sigurnosti; MORH, GS OSRH, HKoV, Pukovnija Vojne polici-je; SOA i VSOA; MVPEI, Uprava za sigur-nosnu analitiku, komunikacije i zaštitu; a prema nekim izvorima i Straža sabora RH.

Normativni akti koji reguliraju poslove osiguranja i zaštite štićenih osoba, objeka-ta, prostora te mjere i postupke koje će se poduzimati kao i poslovi privatne zaštite

Atentati na političare i državnike osobito su osjetljivi pri čemu su neki čak doveli i do svjetskih ratova, a od II. svjetskog rata do danas u svijetu je zabilježeno više od 800 politički motiviranih ubojstava

Tko su sve štićene osobe u Hrvatskoj

Uredbom Vlade štićene osobe I. kate-gorije su: predsjednik RH, predsjed-nik Hrvatskog sabora, predsjednik Vla-de, predsjednik Ustavnog suda, predsjed-nik Vrhovnog suda te ministri unutarnjih odnosno vanjskih poslova. Štićenim oso-bama I. kategorije smatraju se i člano-vi najuže obitelji štićenih osoba, ako se za njihovo štićenje pokaže potreba, na temelju sigurnosne prosudbe mjerodavne sigurnosne službe, o čemu odluku dono-si Savjet za koordinaciju sigurnosnih služ-bi. Štićene osobe I. kategorije jesu i pred-sjednici ili poglavari stranih država ili vla-da; predsjednici parlamenata i vlada stra-nih država dok se nalaze na teritoriju Republike Hrvatske.

Štićene osobe II. kategorije jesu kan-didati za izbor Predsjednika Republike Hrvatske, od objave liste kandidata do izbora Predsjednika. Štićene osobe II. kategorije još su i: ministri vanjskih poslo-va stranih država; vodeće osobe među-narodnih organizacija i institucija tijekom boravka na teritoriju RH. Osim navedenih štićenih osoba, Vlada može na prijedlog Savjeta za koordinaciju sigurnosnih služ-bi, a na temelju prosudbe nadležne sigur-nosne službe, kao štićene odrediti i dru-ge osobe.

Olakšan posao Vojnoj policiji Zakon o obrani Republike Hrvatske (NN

33/02 i 56/02) propisuje da u MORH-u, odnosno OSRH, provedbu mjera osigura-nja štićenih civilnih i vojnih dužnosnika i stranih vojnih izaslanstava, provode VSOA i Vojna policija OSRH, a ministar obrane donio je Pravilnik kojim se preciziraju štiće-ne osobe. Valja napomenuti da novi prijed-log Zakona o obrani prepoznaje poslove tje-lohranitelja/neposredne zaštite davanjem ovlasti Vojnoj policiji posebno za te zadaće. Zanimljivo, Vojna je policija i dosad obavlja-la te poslove, ali takva ovlast nije postoja-la. Ovo je posebice važno jer će još jednom odredbom zakona njima biti dana ovlast da postupaju prema civilima i izvan vojnih objekata. Time je znatno promijenjena spo-sobnost Vojne policije te je detaljnije uređe-no ovo područje koje time uvelike olakšava obavljanje ovih poslova.

regulirani su posebnim zakonima i ured-bama za privatnu zaštitu i za štićene oso-be koje određuje država. Pri provedbi tih poslova djelatnici koji ih provode primje-

njuju date im ovlasti prema posebnim zako-nima (Zakon o policiji, Zakon o obrani), pravilnicima ili odredbama Zakona o pri-vatnoj zaštiti za neke sigurnosne službe.

13

zaštitari / tjelohranitelji povijesni pregled i aktualna zakonska regulativa

Revidirati i modernizirati uredbeZakonom o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske (NN 9/06 i 105/06) u čl. 47. st. 2. propisuje se da će Vlada posebnom uredbom i ministar obra-ne u svom djelokrugu pravilnikom odredi-ti štićene osobe, objekte i prostore te način primjene i provođenje mjera osiguranja i zaštite. Vladina Uredba (NN 83/03, 11/04, 70/05) propisala je mjere, oblike i način osiguranja štićenih osoba, objekata i pro-stora koje štiti policija, zatim štićene oso-be, štićene objekte i prostore te međusob-ne obveze i suradnju sigurnosnih službi i policije s mjerodavnim stručnim služba-ma u tijelima državne vlasti kao i s orga-nizatorima određenih javnih događanja.

Ostali zakoni koji reguliraju ovo područ-je jesu Zakon o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08), Zakon o zaštiti oso-ba i imovine (NN 83/96), Zakon o oružju (NN 46/97), Pravilnik o obavljanju poslo-va tjelesne zaštite (NN 28/99), Pravilnik o uvjetima i načinu provedbe tehničke zašti-te (NN 28/99), Zakon o privatnim detek-tivima (NN 24/09). Važno je istaknuti da su Uredbe Vlade (NN 83/03, 11/04, 70/05) koje uređuju ovo područje donesene dok je na snazi bio Zakon o sigurnosnim služba-ma (NN 32/02 i 38/02). Iako su one formal-no i dalje valjane, činjenica je da je 2006. donesen novi Zakon o sigurnosno-obavje-štajnom sustavu RH (NN 79/06 i 105/06). Otad je prošlo sedam godina, a te uredbe sadrže niz pojmova koji više nisu važeći, a da ne spominjemo bitne uvjete za proved-bu tih poslova koji su se otad znatno pro-mijenili. Treba vjerovati da će uskoro i ovo područje privući pozornost te biti revidi-rano i usklađeno s trenutnim potrebama i vremenom.

Nužna dodatna pravila Osim toga, postoji i jedan dio službi koje rade te poslove, a da oni nisu potpuno regu-lirani ili su regulirani internim aktima i pra-vilnicima. S obzirom da se na tim poslovi-ma često može zadirati u prava građana, ti bi poslovi morali biti regulirani zakonom gdje će eksplicitno biti navedeno sve što je bitno za uspješnu provedbu ovih zahtjev-nih poslova i zadaća, ne samo radi tran-sparentnosti, nego i zbog zaštite onih koji te poslove svakodnevno obavljaju.

Iako se mnogi osjećaju pozvanima radi-ti ovaj posao, možemo zaključiti da samo iznimni pojedinci mogu zadovoljiti potreb-ne uvjete. Riječ je o uvjetima koji trenutno

nisu dovoljno detaljno propisani, ali koje treba čim prije definirati. To je potrebno učiniti jer postoji potreba za ovakvim poslo-vima na razini države i privatno. Normira-njem će se izbjeći moguće manipuliranje i kadroviranje za ispunjenje osobnih intere-sa, a osobe koje trebaju takav oblik zaštite dobit će zaposlenike koji su najkvalitetniji na tržištu rada, u državnoj instituciji i pri-vatnoj tvrtki. Ovim osvrtom želimo ukazati na važnost poznavanja povijesti, zakonske regulative, potreba i stvarnih uvjeta rada koji su jednako važni kao i posebne vještine i znanja. Specifičnim normativnim regu-liranjem zanimanja tjelohranitelja ove će poslove moći raditi isključivo oni koji ima-ju potrebne sposobnosti, osobine i znanja u skladu s pravilima struke. O svemu tome više u člancima koje ćemo objaviti u idu-ćim brojevima Zaštite.

Iako se mnogi osjećaju pozvanima raditi posao tjelohranitelja, potrebne uvjete mogu zadovoljiti samo iznimni pojedinci. U pitanju su uvjeti koji još nisu dovoljno detaljno propisani pa ih treba čim prije definirati jer potražnja za tjelohraniteljima raste i na razini države i u privatnom sektoru

14

Samo jednom se griješi

zaštitari / tjelohranitelji novi serijal tekstova najboljeg hrvatskog tjelohranitelja

Samo jednom se griješi

Oni svoj posao rade samozatajno, predano i spremni su učiniti sve potrebno da zaštite štićenu osobu. Ono što je vidljivo tek je jedan segment nji-hova rada, neposredna pratnja štićene oso-be. No u pozadini je rad cijelog tima koji vodi brigu o svemu kako bi se neposred-no osiguranje provelo uz poštivanje svih mjera sigurnosti i uspješno zaštitila štiće-na osoba. Tjelohranitelje odlikuju iznimna kondicijska sprema, poznavanje borilačkih vještina i posebnih tehnika borenja, prak-tično rukovanje oružjem, odlični su voza-či i poznavatelji niza drugih vještina poput ronjenja, padobranstva, alpinizma, jaha-nja, skijanja... Možemo ih vidjeti uz držav-nike, medijske zvijezde i sve druge oso-be koje trebaju neposrednu zaštitu (npr.

Najbolji hrvatski tjelohranitelj koji je kroz 2012. čitateljima Zaštite ponudio izvrstan serijal članaka o fizičkoj spremi taktičkih djelatnika, ove se godine kroz novi niz tekstova vraća samoj srži tjelohraniteljskog poziva. Koja znanja i vještine mora posjedovati tjelohranitelj? Je li svaki policajac, vojnik ili zaštitar kvalificiran za taj poziv? Jesu li položena licenca ili ovlasti dovoljne za uspjeh? U novom serijalu slijede odgovori na ta i niz drugih pitanja…


[ Kristian Družeta1 ] zaštićeni svjedoci, žrtve nasilja...) Nacio-nalna klasifikacija zanimanja (NKZ) pre-poznaje poslove tjelohranitelja kao zani-manja u zaštiti. To su poslovi zaštite oso-ba i imovine. Osim zaštitara poslove zašti-te osoba i imovine od opasnosti i protuza-konitih postupaka provode policajci, voj-ni policajci i druge ovlaštene službene oso-be. Činjenica da NKZ prepoznaje i poslove tjelohranitelja dokazuje važnosti ulaganja u obrazovanje i razvoj vještina za poslove tjelohranitelja.

U novom serijalu članaka odgovorit ćemo na brojna pitanja za sve koji ovaj posao rade, ali i one koji ga bi htjeli radi-ti. Već sad možemo odgovoriti na pitanja iz podnaslova - nisu svaki vojnik, polica-jac i zaštitar kvalificirani za posao tjelo-hranitelja, iako možda ispunjavaju for-malne uvjete položenih ovlasti, stručnog ispita ili licence. Ovo zanimanje zahtijeva

posebnu edukaciju, sposobnosti, osobine i znanja koje ga čine kompetentnim za taj posao, ili možda još bolje, poziv.

Nažalost, danas u nizu zanimanja može-mo zateći ljude koji nemaju potrebne kva-lifikacije ni znanja, ali se ne ustručava-ju raditi bez obzira na moguće posljedi-ce za svoje klijente i njih same. Često je i zakonska regulativa takva da im to omo-gućava. Klijenti nisu dovoljno educirani da uvide razliku, a kad je i uvide - često je kasno. Manjak samokritičnosti i umi-šljenost o vlastitim sposobnostima čest je uzrok pogrešaka koje mogu završiti loše. Nerijetko se od takvih osoba može čuti da je lakše maknuti one koji znaju svoj posao, nego njih natjerati na učenje. To je naša stvarnost i treba je mijenjati.

Da bi tim mogao uspješno izvršavati zadaće bitno je da je svaki pojedinac ospo-sobljen za poslove tjelohranitelja. Za tjelo-

68

Neovisno jesu li u kriznoj zoni, europskoj metropoli ili sigurnoj vojnoj bazi, tjelohranitelji uvijek moraju brinuti o sigurnosti VIP osobe i mogućnosti da joj sigurnost bude ugrožena. Možda zvuči paranoično, no u ovom se poslu pogriješiti može samo jednom

hranitelja je bitno kontinuirano se usavr-šavati i osposobljavati kroz specijalističke obuke kojima se širi znanje i usavršavaju specifičnosti posla kao, npr. osiguranje u zrakoplovnim lukama i marinama, izra-da plana osiguranja ili osiguranje u zona-ma visokog rizika. U privatnom su sekto-ru ta znanja i vještine još izraženije zbog samostalnog rada i nedostatka potpore koje u poslovima neposrednog osigura-nja na državnoj razini osiguravaju razne službe i agencije.

Tjelohranitelj neposrednim osigura-njem provodi postupke čija je zadaća šti-ćenoj osobi pružiti potrebnu razinu sigur-nosti u određenim uvjetima i okolnostima.

Poslovi neposrednog osiguranja počinju u trenutku zaprimanja zahtjeva za angaži-ranjem tjelohranitelja na neposrednom osi-guranju. Bez obzira provode li zaštitu djelat-nici državnih institucija, zaštitarskih tvrtki ili individualni davatelji tih usluga, odgo-vornost i razina zaštite moraju biti u skla-du s potrebama štićene osobe. Ono što ih može razlikovati jesu resursi kojima raspo-lažu pri izvršenju osiguranja. No bez obzi-ra na te resurse, od trenutka kad prihvate osiguranje VIP osobe svi su dužni angaži-rati sva znanja i sposobnosti kako bi štiće-noj osobi pružili sigurnost i zaštitu.

Dakle, neposredno osiguranje čini niz postupaka koji počinje zaprimanjem zahtje-va za angažiranjem. U tom će zahtjevu stranka izraziti svoje potrebe i zašto treba zaštitu. Tu svakako treba razlikovati potre-be privatnih osoba od obveza štićenja onih koji spadaju pod štićene osobe na državnoj razini. Kod tih oblika neposrednog osigu-ranja nužne informacije te ljudske i mate-rijalne resurse za provođenje neposrednog osiguranja osigurat će državne institucije.

U privatnom su sektoru stvari malo druk-čije. Posao je puno zahtjevniji jer se samo putem intervjua i drugih izvora informacija može osigurati dovoljan i kvalitetan uvid u potencijalne prijetnje osobe koju treba šti-titi. Čest je slučaj da se zaštita traži samo zbog prestiža, kako to čine bogate estrad-ne zvijezde, poslovni ljudi, no tjelohrani-

telja znaju angažirati i osobe iz kriminal-nog miljea. U oba slučaja treba biti izni-mno oprezan. Na temelju tih informacija donosi se odluka o razini ugroženosti šti-ćene osobe te potrebnoj razini osiguranja. Kod neposrednog osiguranja na državnoj razini odluka o razini osiguranja donosi se ovisno o funkciji osobe koja se štiti i teme-ljem informacija agencija o potencijalnim prijetnjama. Važno je informacije pravilno procijeniti. Treba upozoriti na sve moguće teškoće i sigurnosne probleme koji bi mogli nastati pri provođenju neposrednog osigu-ranja i o tome izvijestiti poslodavce. Tako će, osim što će planiranje pravilno početi, u slučaju ikakvih teškoća postojati i doku-mentacija iz koje je vidljivo upozorenje na kritične elemente u osiguranju.

Idući korak po prikupljanju informacija jest odabir načina zaštitne pratnje. Koliko će se pratitelja koristiti ovisi o već prikuplje-nim informacijama, financijskim moguć-nostima ili o statusu štićene osobe. Pri pro-vođenju osiguranja treba znati da se oso-bu štiti u njenom poslovnom i privatnom okruženju. Pritom uvijek treba biti prila-godljiv i ne držati se neke formacije ako situacija na terenu zahtijeva drukčiji pri-stup. Ne smije se dopustiti da formalnost bude zapreka funkcionalnosti.

Očito je da se neposredno osiguranje sastoji od više međusobno povezanih i nedjeljivih elemenata. Poslove neposred-nog osiguranja možemo uspješno provo-diti samo pravilnim i pravodobnim pla-niranjem, ali nikad se ne smije zaboraviti na osobno usavršavanje i uvježbavanje. U svakom slobodnom trenutku treba uvjež-bavati formacije zaštitne pratnje, zaštitne vožnje, postupanje u slučaju napada, plani-ranje posjeta, borbu s oružjem i bez oruž-ja, pružanje prve pomoći... Iz toga se vide osnovna znanja i vještine kojima mora vla-dati osoba koja radi na poslovima nepo-srednog osiguranja, tj. pratitelja. Svako od tih znanja i vještina u sebi sadrži niz radnji koje treba provesti da bi neposredno osi-guranje bilo uspješno.

Štićena osoba najranjivija je u prijevozu

Osobu se štiti u njezinoj kući, na poslu, u sport-skoj dvorani ili terenu. Do svih se tih mjesta dolazi putujući, tj. prelaženjem neke udaljenosti na otvo-renom. Taj se put može prelaziti pješice, kad se primjenjuje neka od formacija iz zaštitne pratnje, ili osobnim vozilom, zrakoplovom ili drugim prijevo-znim sredstvom. Važno je samo pravodobno zna-ti odredišta koja će štićena osoba posjetiti. Koliko će se vozila koristiti tijekom zaštitne vožnje ovisi o razini štićene osobe, ugrozi i mogućnostima. Zako-nom je određeno postupanje vozila pod pratnjom, no to se odnosi samo na vozila pod pratnjom poli-cije i vojne policije. U privatnom sektoru treba poštivati sva prometna pravila. U svakom slučaju, treba imati na umu da se vožnjom ne ugrozi sigur-nost štićene osobe.

Kod planiranja trase kretanja određuju se i pri-čuvne trase. Ono što je važno naglasiti pri proved-bi putovanja jest da su to najrizičniji trenuci osigu-ranja. Štićena osoba najizloženija je napadu - pri ulasku i izlasku iz zgrade, pri njenom prolasku i ulazu odnosno izlazu iz prijevoznog sredstva.

Tjelohranitelji se moraju neprestano usavršavati na svim područjima neposrednog osiguranja, na održavanju fizičkih sposobnosti, osiguranju ispravnog funkcioniranja opreme i vozila kojima se koriste…, a tu je niz drugih aktivnosti koje ovise isključivo o njihovom pristupu i odgovornosti

Kod tjelohranitelja nikad ne smije doći do rutinskog pristupa izvršenju posla neposrednog osiguranja jer upravo je to jedan od najvećih neprijatelja svakog tjelohranitelja

69

zaštitari / tjelohranitelji osnovna područja i specijalistički tečajevi za neposrednu zaštitu (2. dio)



Zaštitna vožnja podrazumijeva sigu-ran prijevoz štićene osobe od točke A do točke B. On može biti obavljen bilo kojim pri-

jevoznim sredstvom, od motornog vozila i broda do zrakoplova. Tjelohranitelji mora-ju znati izabrati primjereno sredstvo koje je prikladno opremljeno, planirati kretanje u različitim putnim formacijama te poštivati postupke pregleda i čuvanja tog sredstva. Postoje različite procedure i postupci, ovi-sno o prijevoznom sredstvu koje se može koristiti, a postoje i posebni specijalistički tečajevi koji daju dodatna znanja i vješti-ne za zaštitnu vožnju motornim vozilom, baš kao i za plovila i osiguranje i zaštitu na plovilima te u zračnim lukama i zrakoplo-vima. Svaka od tih specifičnosti zahtijeva posebna znanja i vještine za tjelohranitelje, ali i vozače, članove posade plovila i zra-koplova i sve ostalo osoblje koje sudjeluje u aktivnostima štićene osobe.

Ipak, VIP osoba za prijevoz najčešće koristi osobni automobil pa ćemo se ukrat-

Šest temeljnih kamena za dobrog tjelohraniteljaŠest je osnovnih područja koje svaki tjelohranitelj mora dobro poznavati: zaštitna vožnja, zaštitna pratnja, komunikacija i protokol, improvizirane eksplozivne naprave, otklanjanje opasnosti i prva pomoć

ko osvrnuti na taj oblik zaštite. Zaštitnu vožnju dijelimo na ofenzivnu i defenziv-nu, tj. sigurnosnu, izbjegavajuću i napa-dačku, pri čemu sigurnosna vožnja sprje-čava potencijalnu opasnost. Treba poznava-ti prometne propise i prilagođavati vožnju uvjetima na cesti, postupke pri promje-ni prometnog traka, izlazak sa sporedne na glavnu cestu, približavanje križanju sa svjetlosnom signalizacijom, postupak pri skretanju ulijevo i udesno, vožnju u kruž-nom toku, izlaz s glavne na sporednu cestu, vožnju u zaštitnoj putnoj formaciji u urba-nom i neurbanom području, reagiranje i postupke kod kvara vozila... Izbjegavaju-ća je ona vožnja koja omogućava reagira-nje osobnih zaštitara u slučaju blokirane ceste, zasjede, poduzimanje mjera protu-nadzora i taktičke vožnje, dok napadač-ka vožnja podrazumijeva uporabu vozila kao sredstvo ili oružje kojim se štiti život štićene osobe.

Zaštitnu pratnju motornim vozilom treba razlikovati od zaštitne vožnje jer zaštit-na pratnja često nije i zaštitna vožnja. Za razliku od zaštitne pratnje motornim vozi-lom, zaštitna vožnja za zadaću ima zaštititi štićenu osobu koja je u vozilu, dok zaštitna pratnja motornim vozilom ima zadaću osi-

gurati prednost prolaza, tj. upozoriti druge sudionike u prometu na potrebu propušta-nja vozila pod pratnjom. Zaštitna vožnja, dakle, u sebi sadrži zaštitnu pratnju, dok samo zaštitna pratnja motornim vozilom u sebi ne sadrži i zaštitnu vožnju. Zaštit-na je pratnja regulirana čl. 148 Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a temelj za zaštitnu vožnju reguliran je čl. 89 Zakona o policiji i policijskim ovlastima koji defini-ra uporabu posebnih motornih vozila pri osiguranju štićenih osoba kad se ona mogu upotrijebiti kao sredstva prisile pri osigu-ranju štićenih osoba, ako uporabom dru-gih sredstava prisile nije moguće zaštititi život štićene osobe. Te su odredbe pose-bice bitne za provedbu osiguranja i zašti-te u privatnoj zaštiti gdje ne postoji odred-ba koja vozilima privatne zaštite daje bilo kakve prednosti ili ovlasti za postupanje u osiguranju i zaštiti. Na kraju, ističemo da tjelohranitelj vožnjom ne smije ugro-žavati sigurnost štićene osobe, što u prak-si i nije tako rijetko.

Improvizirane eksplozivne napra-ve i sredstva za prisluškivanje područja su od posebnog zanimanja za tjelohranitelje, što posebice vrijedi za one koji rade u pri-vatnoj zaštiti gdje nemaju potporu speci-

42

jaliziranih službi koje provode mjere pro-tueksplozijske i protudiverzantske zaštite kao i protuobavještajne mjere. Za uspješ-no izvođenje napada napadač, teroristi ili kriminalci trebaju tri osnovne informacije: tko, gdje i kada, a do njih dolaze na različi-

te načine. Osim toga, često je nužna i zašti-ta tajnosti razgovora koje vodi štićena oso-ba. Zato je nužno provoditi mjere zaštite od prisluškivanja elektronskim sredstvi-ma i mjere zaštite od napada eksplozivnim napravama. Ove se radnje provode prije, za vrijeme i nakon aktivnosti štićene oso-be u određenom objektu, prostoru i pro-metalu. Mogu se provoditi istodobno i uz pomoć specijalnih uređaja i pasa za detek-ciju. Kod tih je mjera posebno bitno da se nakon takvih postupaka prostori, objekti i prometala ne ostave bez nadzora osoblja koje provodi osiguranje.

Otklanjanje opasnosti i borba na bli-skoj udaljenosti spadaju u vještine koje moraju poznavati svi članovi skupine za osiguranje štićene osobe. To se posebice odnosi na skupinu za zaštitnu pratnju i tak-tički tim. Da ne bude nesporazuma, obu-ka iz tog područja, osim primjene tjelesne

snage, zahvata za privođenje te instinktiv-no i borenje bazirano na realnim situaci-jama, uključuje i upoznavanje s pojavama pri konfliktnim situacijama, s verbalnom i neverbalnom komunikacijom. Osobni čuvar mora poznavati tehnike udaranja u razne vitalne točke, zahvate bacanja, gušenja i pritiske... Mora znati kako obraniti sebe i štićenu osobu od prijetnje vatrenim i hlad-nim oružjem na bliskoj udaljenosti. Tjelo-hranitelj je obučen u sigurnom rukovanju osobnim naoružanjem. Sve tehnike i tak-tike mora primjenjivati u skladu s ovlasti-ma u cilju zaštite života štićene osobe. I za to područje postoje specijalistički tečaje-vi D.A.R.T. (Defence & Restraint Tactics) koji svoje tehnike i taktike temelje na real-nim situacijama, ali uz poštivanje zakon-skih ograničenja i normi.

Poznavanje pružanja prve pomoći, ali i upravljanje incidentnim situacijama, neizostavan je segment obuke za zadaće tjelohranitelja. U današnjim uvjetima rada koji nas vode od urbanih sigurnih prosto-ra do ratom zahvaćenih zona visokog rizi-ka, pružanje prve pomoći predstavlja ele-mentarna znanja tjelohranitelja. Danas, kad primjena defibrilatora postaje standard za svakog laika, ne treba naglašavati poznava-nje primjene defibrilatora, ali i lokacija na kojima se nalaze javno dostupni defibrila-tori. Bez obzira na sve mogućnosti i brzinu stručnog medicinskog osoblja, često smo svjedoci da zbog nepravodobno pružene prve pomoći dolazi do smrtnih posljedi-ca koje su se mogle izbjeći. Zato se uvodi pojam i primjena “platinastih 10 minuta”

koji predstavljaju prvih 10 minuta nakon ozljeđivanja u kojima se praktički rješava sudbina pacijenta. To je vrijeme za postupa-nje obučene osobe u cilju spašavanja života - zaustavljanjem krvarenja, oslobađanjem i osiguravanjem dišnog puta, otvaranjem venskog puta davanjem infuzije, rješava-njem ventilnog pneumotoraksa i počet-nom skrbi za ozlijeđenoga.

Na kraju dolazimo do onoga naizgled nebitnog, ali iznimno važnog zbog spe-cifičnosti samoga posla, a to su bonton i protokol. Osobni su zaštitari po prirodi posla stalno pod povećalom svojih poslo-davaca, javnosti, ali i konkurencije. Bon-ton - kao lijepo i uljudno ponašanje - ne mora se odnositi samo na situacije prema osobi koja se štiti, već uključuje sve postup-ke prema svim osobama za vrijeme posla, ali i nakon izvršene zadaće. Vanjski izgled, pristojnost, uljudnost, samozatajnost... sve su to odlike lijepog ponašanja. Poštovati pravila na radnome mjestu, znati se pred-staviti, pozdraviti i oslovljavati, poznavati pravila ponašanja u restoranima i kavana-ma, u vožnji automobilom naći pravu mje-ru između osiguranja i nepotrebnog nagu-ravanja s ostalim sudionicima u prometu, svakako uvijek imajući na umu osnovnu zadaću - osiguranje i zaštitu štićene osobe.

Sve nabrojeno predstavlja osnovne vješti-ne i znanja koje tjelohranitelja doista čine kompetentnim za ovaj izazovan i zahtje-van posao. Bitno je znati da se nitko nije rodio s tim znanjima. Samo osoba koja je prošla adekvatan tečaj i koja kontinuira-no obnavlja tako stečena znanja može biti

kompetentna za posao tjelohranitelja. No ni to nije dovoljno da se čitav posao zaštite i osiguranja provodi u skladu sa standar-dima osiguranja štićenih osoba. Da bi se poštivala pravila struke, moraju se zado-voljiti koraci prosudbe, planiranja, pro-vedbe i raščlambe na kraju zadaće. Zato u idućem broju slijedi osvrt na organizaciju osiguranja i zaštite štićenih osoba, imaju-ći na umu da postoji samo maksimalna, a ne i apsolutna zaštita.

U bonton spada poznavanje i poštivanje protokola i protokolarnih radnji, jer si tjelohranitelj ne može i ne smije dopustiti neprimjereno ponašanje, komentiranje posla i osobnih kvaliteta osobe koju štiti

Zaštitnu vožnju dijelimo na ofenzivnu i defenzivnu, tj. sigurnosnu, izbjegavajuću i napadačku, pri čemu sigurnosna vožnja sprječava potencijalnu opasnost, a kod napadačke vozilo postaje čak i oružje

43

tjelohranitelji osnovna područja i specijalistički tečajevi za neposrednu zaštitu (1. dio)

Tjelohranitelj je oso-ba koja je preuze-la odgovornost za sigurnost i zaštitu štićene osobe. Posje-dovanje licence zaštitara

ili ovlasti ovlaštene službene osobe ne zna-či da ste uvježbani za poslove neposredne zaštite. Programi za dobivanje licence, kao i programi za dobivanje ovlasti službene osobe, takve su usmjerenosti i opsega da vam daju opće smjernice potrebne za rad i postupanje kao zaštitar ili ovlaštena služ-bena osoba. Da biste mogli raditi posao tje-lohranitelja morate ovladati osnovnim vje-

štinama toga posla. Major Lucien Victor Ott (1931.-1990.), utemeljitelj modernih postavki zanimanja tjelohranitelja, utvr-dio je šest osnovnih područja koje tjelo-hranitelj mora poznavati. Ta su područ-ja: 1. zaštitna pratnja, 2. zaštitna vožnja, 3. komunikacija, 4. improvizirane eksplo-zivne naprave, 5. otklanjanje opasnosti i 6. prva pomoć. Iako to nije posebno navede-no, jedno od bitnih područja su bonton i protokol. Osim toga, treba poštivati princi-pe suočavanja s prijetnjom, a to su: 1. izbje-gavanje, 2. bijeg i 3. konfrontacija. Samo iz ova zadnja tri principa možemo vidjeti znatne razlike između standardnih poslo-va sigurnosti i zaštite u odnosu na poslo-ve tjelohranitelja / neposredne zaštite. Da bismo mogli uspješno raditi posao tjelo-

hranitelja moramo poštivati ove princi-pe i posjedovati osnovne vještine i zna-nja. Nažalost, danas često u tim poslovi-ma susrećemo osobe koje umjesto kvali-teta kompetencije i pouzdanosti posjedu-ju neznanje i aroganciju.

Znanja na posebnim tečajevimaPosao tjelohranitelja iznimno je stresan i zahtjevan. Od osobe koja radi taj posao, osim tih osnovnih vještina, traže se i poseb-na specijalistička znanja koja se usvajaju na posebnim tečajevima. Tako se tjelohrani-telj može usavršavati za: 1. voditelja tima; 2. osiguranje u rezidencijalnim objektima; 3. osiguranje na jahtama i marinama; 4. osi-guranje u hotelima; 5. osiguranje u zrač-nim lukama i zrakoplovima; 6. osiguranje



Tuđi život u tvojim rukama

Tuđi život u tvojim rukamaŠest je osnovnih područja koje svaki tjelohranitelj mora dobro poznavati: zaštitna pratnja, zaštitna vožnja, komunikacija, improvizirane eksplozivne naprave, otklanjanje opasnosti i prva pomoć, a važan su dio i bonton i protokol, Naš redovni suradnik u idućih će nekoliko brojeva Zaštite ukratko raščlaniti svako od područja

SKUPINA ZA ZAŠTITNU PRATNJU

SKUPINA ZA ZAŠTITNU VOŽNJU

SKUPINA ZA STACIONARNO OSIGURANJE

SKUPINA ZA PROTU-NADZOR

STRUKTURA SKUPINE ZA OSIGURANJE OSOBA

SKUPINA ZA INTERVENCIJU (TAKTIČKI TIM)

SKUPINA ZA PROTUEKSPLOZIJSKU

I DIVERZANTSKU ZAŠTITU

Slika: Tim tjelohranitelja koji izvršavaju poslove neposrednog osiguranja

18

na skijalištima i skijanju; 7. bonton i proto-kol; 8. osiguranje u zonama visokog rizika; 9. izradu plana osiguranja..., a tu su i drugi tečajevi koji daju specifična znanja prema potrebama klijenata. Ipak, teško je očeki-vati da svaki pojedinac ima sva potrebna znanja. Zato su bitni timski rad i standar-di obučavanja za sve koji rade ove poslove.

Za razliku od državnih institucija koje provode te poslove, u privatnom je sekto-ru zbog ovakvih potreba iznimno zahtjev-no odgovoriti izazovima struke. U držav-nom se sektoru pojedinci mogu posebno specijalizirati za pojedina područja i radi-ti samo to, dok u privatnom sektoru vrije-dite koliko znate. Da biste imali puno zna-nja i vještina morate puno ulagati u sebe kroz edukaciju.

Zbog svega toga kvalitetan tjelohranitelj ima višu cijenu rada od osobe koja radi na manje zahtjevnim poslovima osiguranja i zaštite. Ali bitno je da ta vrijednost proi-zlazi iz stvarnih kompetencija, a ne prije navedene arogancije. Uz to, u praksi još

uglavnom vlada pravilo da je bitno koga znaš, a ne koliko znaš. No to je neka druga tema i nije vezana samo za ovo područje.

Svaki član skupine mora posjedova-ti osnovna znanja tjelohranitelja kako bi mogao aktivno sudjelovati u poslovima neposredne zaštite. Kako se vidi, same spe-cijalnosti podskupina podijeljene su pre-ma posebnim zahtjevima posla, a sukladne su pojedinim specijalističkim tečajevima.

Pravilo 3P + ROsiguranje i zaštita štićenih osoba pro-vode se poduzimanjem određenih mjera i postupaka. Te mjere proizlaze i iz same strukture skupine za osiguranje i zaštitu. Prema Uredbi o određivanju štićenih oso-ba, prostora i objekata, takve mjere može-mo podijeliti na: 1. operativno-sigurnosno preventivne mjere; 2. mjere neposrednog tjelesnog osiguranja; 3. mjere motorizira-ne pratnje; 4. unutarnje i vanjsko osigura-nje objekata i prostora; 5. mjere osiguranja

Zaštitna pratnja dio je znanja i vještina neposrednog osiguranja koje mora

usvojiti svaki sudionik neposrednog osigu-ranja te biti sposoban primijeniti i prilago-diti formaciju zaštitne pratnje potrebama na terenu. Osnovna je zadaća tjelohranite-lja promatranje i intervencija. Bez obzira na broj pratitelja, ta se osnovna zadaća uvijek mora zadovoljiti, čime se osigurava puna, sigurnost štićene osobe u svih 360 stup-njeva. Promatranjem djelujemo preventiv-no, odnosno možemo izbjeći potencijalnu opasnost., a promatranje nam omogućava intervenciju koja može biti u obliku bijega ili suočavanja s prijetnjom.

Ovisno o broju pratitelja mijenja se zona promatranja, ali ono što je zajedničko za sve vrste formacija jest da pratitelj mora pro-matrati svoju zonu koja može biti 70-360 stupnjeva. Time se uspostavlja siguran krug u kojem se nalazi štićena osoba.

Pratitelj bi se trebao nalaziti na udalje-nosti od VIP osobe za dužinu ruke. Svaka-ko, to pravilo ovisi o stupnju ugroženosti u određenom području. Isto tako, čest je slučaj da je štićena osoba u društvu pa taj uvjet nije moguće zadovoljiti, no svakako treba težiti tome da barem pratitelj 1 bude uz VIP osobu. Pratitelj 1 mora štićenu osobu uvijek zaštititi svojim tijelom kada to zahti-jeva situacija. Svi pratitelji moraju poznava-ti borbu sa i bez oružja, moraju biti u takvoj kondiciji da mogu otkloniti napad na sebe i štićenu osobu. Pozornost im mora biti na

najvišoj razini i stalno moraju promišljati o mogućoj reakciji u slučaju napada.

Moraju voditi računa i o terenu kojim se kreću jer opasnost ne mora prijetiti samo od drugih osoba. Štićena osoba može biti u opasnosti i zbog prepreka na putu, kli-zavog poda i sl. Pratitelj mora biti spre-man da u svakom trenu mijenja oblik for-macije, ovisno o zahtjevima koje diktiraju okolnosti pri provedbi neposredne zaštite. To je posebice važno jer nije dobro strogo se držati zadane formacije ako zahtjevi na terenu nalažu fleksibilnost.

Broj pratitelja angažiranih u zaštitnoj prat-nji ovisi o stupnju ugroženosti VIP osobe, o terenu kojim se krećemo, o rangu štiće-ne osobe. Radimo li s privatnim osobama najčešće ćemo raditi s jednim do tri prati-telja, dok ćemo u radu s državnim ustano-vama na raspolaganju imati veći broj pra-titelja. Ako se sa štićenom osobom kreće-mo na mjestima gdje je gužva, onda pra-titelji trebaju biti čim bliže VIP osobi. Važ-no je da pratitelji u svakom slučaju budu na takvoj udaljenosti od štićene osobe da mogu pravodobno reagirati, zaštititi i one-mogućiti napad na VIP-a. Zaštitna pratnja podučava se i na specijalističkim tečajevi-ma gdje se detaljno proučavaju postup-ci osiguranja i zaštite u različitim situacija-ma i uvjetima, kao što su specifičnosti osi-guranja u trgovačkim centrima, korištenje dizala/lifta, pokretne stube te druge kritič-ne situacije koje mogu otežati osiguranje.

Zaštitna pratnjaTri su osnovna oblika zaštitne pratnje: otvorena, zatvorena i pratnja "sjena", a unutar svakog oblika postoji niz formacija koje se provode s jednim do pet i više tjelohranitelja

Da bi osoba imala puno znanja i vještina, mora puno ulagati u sebe kroz edukaciju pa stoga kvalitetan tjelohranitelj ima višu cijenu rada od osobe koja radi na manje zahtjevnim poslovima osiguranja i zaštite

trase kretanja; 6. operativne i fizičke mjere u prometu; 7. protueksplozijski pregled; 8. zdravstveno-higijensko tehnološke mjere, a prema potrebi i druge mjere.

S obzirom da je dinamika posla nepo-sredne zaštite velika i često donosi nove uvjete i zahtjeve na radu, moramo zna-ti koja je naša konkretna zadaća/misija. Temeljem toga izrađujemo popis zadaća

važnih za izvršenje te zadaće/misije. Taj se popis izrađuje za cijeli tim i za pojedinca. Iz toga proizlaze popis zajedničkih i popis pojedinačnih zadaća. Bitno je da niži popi-si podupiru više, odnosno u konačnici da podupiru samu zadaću. Ono što je tako-đer bitno jest poštivanje pravila 3P+R (PROSUDBA, PLANIRANJE, PROVED-BA, RAŠČLAMBA).

19

zaštitari specijalizacijom do kvalitetnije privatne zaštite – zaštitar specijalist tjelesne zaštite/tjelohranitelj

Zakonom o zašti-ti osoba i imovine 1996. godine se po prvi puta u Republi-ci Hrvatskoj institu-cionalno i cjelovito

uvelo različite oblike privatne zašti-te. Iskustvo je pokazalo da je ovo područje nužno stalno dorađivati i usklađivati kako bi se odgovorilo razvoju u poslovima sigur-nosti i zaštite. Trenutno su poslovi privat-ne zaštite u Republici Hrvatskoj regulirani Zakonom o privatnoj zaštiti koji je done-sen 2003. godine, a tijekom 2010. godine donesene su dvije izmjene i dopune Zako-na. Zaštitari, čuvari i svi zainteresirani za privatnu zaštitu svakodnevno se susreću sa Zakonom koji je donesen prije više od deset godina te nizom pravilnika donesenih temeljem Zakona, a koji su u više navra-ta mijenjani. Iako se regulator ove djelat-nosti voli hvaliti da smo primjer u regiji u pogledu reguliranja poslova privatne zašti-te, iz same činjenice da imamo Zakon star preko deset godina, jasno je da isti zahtjeva promjene kako bi se poslovi privatne zašti-te regulirali na suvremeniji i djelotvorniji način. Zato je namjera regulatora da donese novi Zakon o privatnoj zaštiti hvalevrijed-

1 KristianDružeta,struč.spec.cin([email protected])certificiranijemenadžersigurnosti;savjetnikzaosiguranjeizaštitu


Potrebno znanje za tjelohranitelja trenutno nije moguće postićiNovim prijedlogom Zakona o privatnoj zaštiti predviđena je nova podjela poslova, ali još uvijek nedovoljno razrađena obzirom na stvarne potrebe tržišta i pravila struke, kako bi se poslovi izvršavali maksimal-no profesionalno

na inicijativa koja će, nadam se, u konač-nici i rezultirati boljom uređenošću djelat-nosti u privatnoj zaštiti, prije svega kako bi se zadovoljila pravila struke, a ne uski i sebični interesi bilo koje skupine zainte-resirane za poslove privatne zaštite. Nuž-no je u ovom procesu imati uključene sve dionike i cijelu zainteresiranu javnost kako bi dobili suvremeni zakon koji će omogu-ćiti djelotvornu privatnu zaštitu.

Da bi se zakonska regulativa donosila u interesu za opću dobrobit, Vlada Republi-ke Hrvatske na sjednici održanoj 21. stu-denoga 2009. godine prihvatila je Kodeks savjetovanja sa zainteresiranom javno-šću u postupcima donošenja zakona, dru-gih propisa i akata (NN 140/09). Kodek-som se utvrđuju opća načela, standardi i mjere za savjetovanje sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zako-na, drugih propisa i akata državnih tije-

la, kojima se uređuju pitanja i zauzima-ju stavovi od interesa za opću dobrobit. Krajnji je cilj Kodeksa olakšati interakciju s građanima i predstavnicima zainteresi-rane javnosti u demokratskom procesu te potaknuti aktivnije sudjelovanje građana u javnom životu.

Savjetovanje sa zainteresiranom javnošćuNa temelju Kodeksa, Ured za udruge Vla-de Republike Hrvatske izradio je Smjer-nice za primjenu Kodeksa. Usvajanjem Kodeksa Republika Hrvatska pridružila se skupini razvijenih europskih demokracija koje su uspostavile jasne standarde i mje-re savjetovanja državnih tijela sa zainte-resiranom javnošću u postupcima kreira-nja novih zakona, drugih propisa i akata. Ove činjenice vesele jer ukazuju da postoji interes izvršne vlasti da posluša sve dioni-

52 Broj 5 / 2014.

ke i zainteresiranu javnost prilikom dono-šenja zakona da se zadovolji opća dobrobit.

Savjetovanje sa zainteresiranom javnošću o novom Zakonu o privatnoj zaštiti, odno-sno procjeni učinaka propisa o Nacrtu pri-jedloga Iskaza o procjeni učinaka Zakona o privatnoj zaštiti je započelo 23. prosinca 2013. i trajalo je do 24. siječnja 2014. godine.

No sam prijedlog novog Zakona o pri-vatnoj zaštiti nije bio javno dostupan svi-ma, iako je postojao i distribuiran je poje-dinim dionicima te se samo posebnim tru-dom moglo doći do njega. Ne znam zašto regulator nije želio javno prezentirati novi Zakon jer rješenja koja je ponudio u njemu su uglavnom prihvatljiva i siguran sam da bi već u ovoj fazi dobio kvalitetnije povrat-ne informacije te konstruktivne prijedloge za još djelotvornije uređenje novog Zako-na. Ostaje samo nada da se u nastavku postupka donošenja novog Zakona neće ponoviti takvi propusti jer zaista vjeru-jem da regulator Zakon mijenja u najbo-ljoj vjeri za dobrobit cijele struke i za opću dobrobit. U daljnjem tekstu osvrnuti ću se na onaj dio koji u novom Zakonu predviđa uvođenje nove kategorije zaštitara, zaštita-ra – specijalista.

Sposobnost tjelohranitelja da pruži zaštituKao što smo već mogli čitati da su se neke strukovne udruge složile sa potrebom spe-cijalizacije za pojedine poslove u privat-noj zaštiti tako i ja smatram da je katego-rija zaštitara – specijaliste potrebna. Ono što ne smatram dobrim je da je i ova nova predložena kategorija preširoka i da je nuž-no detaljnije regulirati poslove specijaliste. Već sada je jasno da poslove privatne zašti-te, ovisno o razini složenosti te ovlastima osoba koje ih obavljaju možemo razvrsta-ti na poslove: čuvara, zaštitara, zaštitar-redar, zaštitara-specijalista, zaštitar-tje-lohranitelj, zaštitara-tehničara, zaštitara-IPU, menadžera sigurnosti, zaštitara-vodiča pasa, zaštitara – RTG. Bez namjere izdiza-nja tjelohranitelja od drugih usluga u pri-vatnoj zaštiti, važno je razumjeti zašto je

Tablica 1. Programske cjeline sa temama

REPUBLIKA HRVATSKA - MUP

UJEDINJENO KRALJEVSTVO - SIA

IBA – INTERNATIONAL

BODYGUARD ASSOCIATION

AKD - UČILIŠTE

Program izobrazbe za zaštitara (100 h)

1. Normativno uređenje područja rada i ovlasti zaštitara i čuvara (21)

2. Uporaba sredstava i uređaja tehničke zaštite (5)

3. Osnove kriminalistike i pravila postupanja (19)

4. Osnove komuniciranja (5)

5. Osposobljavanje u poznavanju, rukovanju i gađanju vatrenim oružjem (15)

Close protection specialist module (138 h)

1. Roles and Responsibilities of the Close Protection Opera-tive

2. Threat and Risk assessment3. Surveillance Awareness4. Operational Planning5. Law and Legislation6. Interpersonal skills7. Close protection teamwork

and Briefing8. Conduct Reconnaissance9. Close Protection Foot Drill10. Route Selection11. Close Protection Journey

Management12. Search Procedure13. Incident Management14. Venus Security

Conflict management module (8 h)1. Avoiding Conflict and

Reducing Personal Risk2. Defusing Conflict3. Resolving an Learning from

Conflict

First Aid Training:1. First aid at work ( 4 day

course)2. First person on scene - 30

hours

Specijalist tjelesne zaštite – tjelohrani-telj/ica (150 h)

1. Povijest tjelohranitelja (8h)

2. Osiguranje osoba (62 h)

3. Protokol (22 h)4. Elektronski

uređaji za nadzor (12 h)

5. Improvizirane eksplozivne naprave (12 h)

6. Zaštitna vožnja (13 h)

7. Prva pomoć ( 8 h)

8. Borba na kratkoj distanci bez oružja i sa oružjem (8 h)

9. Uporaba i rukovanje vatrenim oružjem (5 h)

Specijalist VIP zašti-te (150 h)

1. Teorija zaštite osoba (8 h)

2. Pravni aspekti neposredne tjelesne zaštite (2 h)

3. Osnove samoobrane i zaštite osoba (35 h)

4. Osnove rukovanja i uporabe vatrenog oružja (14 h)

5. Taktika i komunikacije (29 h)

6. Komuniciranje (4 h)

7. Prva pomoć (8 h)

Iz Tablice 1 je vidljiva specijaliziranost programa koji se provode u UK (SIA), zatim u međunarodnoj udruzi tjelohranitelja (I.B.A.) te specijalističkom programu kojeg provodi učilište za zaštitare (AKD – učilište) u odnosu na općeniti program izobrazbe koji je Pravilnikom propisao MUP kao regulator poslova privatne zaštitite u RH.

usluga tjelohranitelja složenija i zahtjevnija i zašto zahtjeva specijalizaciju i prepozna-vanje od strane zakona kao posebnu spe-cijalnost. Usluge tjelohranitelja najčešće trebaju osobe kojima prijeti neposredna opasnost ili prijetnja. Da bi mogli pružiti sigurnost i zaštitu takvim osobama, dje-latnici u privatnoj zaštiti koji pružaju te

usluge, moraju imati posebne sposobnosti i znanja. Za te sposobnosti i znanja mora garantirati i država kroz svoju zakonsku regulativu. Ovdje govorimo o sposobno-sti tjelohranitelja da zaštiti klijenta od naj-češćih kaznenih dijela protiv života i tije-la, protiv osobne slobode, protiv privatno-sti, protiv spolne slobode kao i kaznenih

Uska specijalizacija i detaljna promjena sustava izobrazbe za zaštitare i čuvare potrebne su zato što sadašnji sustav izobrazbe ne zadovoljava potrebe u poslovima privatne zaštite

Broj 5 / 2014. 53

U Tablici 2 možemo usporediti kako su trenutno regulirane profesije u području privatne zaštite prema Zakonu o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija (NN 124/09,45/11), zatim kako zanimanja svrstava Državni zavod za statistiku sukladno Nacionalnoj klasifikaciji zanimanja (NN 111/98 i 124/08), potom Zakon o privatnoj zaštiti (NN 68/03, 31/10, 139/10) prema razini složenosti i ovlastima osoba koji obavljaju poslove privatne zaštite i novi prijedlog Zakona te u končanici jedan od detaljnijih prijedloga za uvrštavanje specijalnosti u novi Zakon o privatnoj zaštiti.

ZAKON O REGULIRANIM

PROFESIJAMA (NN 124/09,45/11)

NACIONALNA KLASIFIKACIJA ZANIMANJA (NN 111/98 I 124/08)

ZAKON O PRIVATNOJ ZAŠTITI

(NN68/03, 31/10, 139/10)

PRIJEDLOG NOVOG ZAKONA

O PRIVATNOJ ZAŠTITI

DETALJNIJA PODJELA PO

SPECIJALNOSTIMA ZA NOVI ZAKON O

PRIVATNOJ ZAŠTITI

- zaštitar

- čuvar

- zaštitar - tehničar

- tjelohranitelj - zaštitar osoba i imovine - redar - izbacivač - pripadnik službe za nadzor tehnički

štićenih objekata - operator centralnog dojavnog sustava - pratitelj vrijednosne pošiljke - čuvar imovine - čuvar osoba - čuvar tehnički štićenih objekata - operator protudiverzione kontrole

- čuvar

- zaštitar

- zaštitar - tehničar

- čuvar- zaštitar- zaštitar-

specijalista- zaštitar-tehničar- zaštitar-ipu.

- čuvar- zaštitar- zaštitar - redar- zaštitar-specijalista- zaštitar-tjelohranitelj- zaštitar-tehničar- zaštitar-ipu,- menadžer sigurnosti- zaštitar vodič pasa- zaštitar-rtg

Tablica 2. Specijalnosti u privatnoj zaštiti


djela protiv braka, obitelji i djece. Jasno je da usluge privatne zaštite koriste oni koji žele zaštitu iznad opsega koji garantira država, ali isto tako je jasno da država ne može i ne pruža svakom pojedincu zašti-tu u svakom trenutku i na svakom mjestu. Svjedoci smo da se gore navedena kaznena dijela svakodnevno događaju. Zato drža-va mora osigurati da zaštita iznad opsega koji ona garantira bude takva da jamči kli-jentu/potencijalnoj žrtvi razinu usluge pri-vatne zaštite u skladu sa pravilima struke i te razine da zaista zaštiti osobu od protu-zakonitih radnji. To može jedino ukoliko zakonskom regulativom prepozna speci-fičnost i složenost pojedinih usluga u pri-vatnoj zaštiti, kao što je među ostalima i usluga tjelohranitelja ili neposredne tjele-sne zaštite. Zašto je potrebna uska speci-jalizacija ali ja bih rekao i detaljna promje-na sustava izobrazbe za zaštitare i čuva-re? Zato što sadašnji sustav izobrazbe ne zadovoljava potrebe u poslovima privatne zaštite općenito, a posebice u onim speci-fičnim kategorijama koje sam prije naveo. Izobrazba zaštitara je propisana Pravilni-kom o izobrazbi i stručnom ispitu za zašti-tare i čuvare (NN 103/04, 21/07, 86/08 i 42/13). Program izobrazbe sa svojim pro-gramskim cjelinama morao bi zadovoljiti općim znanjima potrebnim za poslove pri-

vatne zaštite. Ovakav kakav je sada ne zado-voljava jer nastavne teme u nekim cjelina-ma jednostavno nisu u skladu s trenutnim stanjem i potrebama na terenu. Sukladno tome, jasno je da takve programske cje-line ne zadovoljavaju niti one specifične zahtjeve za izobrazbu po pojedinim spe-cijalnostima, a koje kao takve postoje. Iz ovoga bismo mogli zaključiti da Pravilnik nije dobar. Da, Pravilnik nije zadovoljava-jući ali isto tako nije niti trenutni Zakon na temelju kojeg je donesen Pravilnik. Zato je potrebno prvo donijeti novi Zakon i konti-nuirano se konzultirati sa strukom u izra-di Zakona i Pravilnika. Da bi takav Pravil-nik bio donesen nužno ja da Zakon pred-vidi posebne kategorije poslova ovisno o složenosti. Jasno je da trenutnim program-skim cjelinama nije moguće dostići potreb-nu razinu znanja za pojedine specijalno-sti, a svakako ne za poslove tjelohranite-

lja. Pored sadašnjih programskih cjelina, a pod uvjetom da se pojedine teme uskla-de sa napretkom i novim spoznajama, za tjelohranitelja je bitno da dobije potreb-na znanja i vještine iz specifičnih područ-ja. Da bi mogli raditi posao tjelohranitelja nužno je ovladati znanjima i osnovnim vještinama toga posla. Major Lucien Vic-tor Ott (1931 – 1990), utemeljitelj moder-nih postavki zanimanja tjelohranitelja utvr-dio je šest osnovnih područja koje mora poznavati tjelohranitelj. Ta područja su: zaštitna pratnja, zaštitna vožnja, komuni-kacija, improvizirane eksplozivne naprave, otklanjanje opasnosti i prva pomoć. Iako ovdje nije posebno navedeno, jedno od bit-nih područja je također bonton i protokol. Pored ovih područja potrebno je poštivati principe suočavanja s prijetnjom, a to su: izbjegavanje, bijeg i konfrontacija. Samo iz ova zadnja tri principa možemo vidjeti značajne razlike između standardnih poslo-va sigurnosti i zaštite u odnosu na poslo-ve tjelohranitelja/neposredne zaštite. Da bismo mogli uspješno raditi posao tjelo-hranitelja moramo poštivati ove principe i posjedovati osnovne vještine i znanja. Od osobe koja obavlja ovaj posao, pored ovih osnovnih vještina, zahtijevaju se i poseb-na subspecijalistička znanja. Tako se tje-lohranitelj može usavršavati za: voditelja

Program izobrazbe sa svojim programskim cjelinama morao bi zadovoljiti općim znanjima potrebnim za poslove privatne zaštite. Nažalost nastavne teme u nekim cjelinama nisu u skladu s trenutnim stanjem i potrebama na terenu

54 Broj 5 / 2014.

tima, osiguranje u rezidencijalnim objek-tima, osiguranje na jahtama i marinama, osiguranje u hotelima, osiguranje u zrač-nim lukama i zrakoplovima, osiguranje na skijalištima i skijanju, bonton i protokol, osiguranje u zonama visokog rizika, izra-du plana osiguranja te za druga specifič-na znanja i vještine. To su osnovne vješti-ne i znanja koje tjelohranitelja zaista čine kompetentnim za ovaj izazovan i zahtjevan posao. Samo osoba koja je prošla adekvat-nu izobrazbu i koja kontinuirano obnavlja tako stečena znanja može biti kompeten-tna za posao tjelohranitelja. Zato je nužno da novi Zakon predvidi specijalnost tjelo-hranitelja kao posebnu specijalnost jer slo-ženost posla je takva da je to nužno. Uko-liko nacionalna klasifikacija djelatnosti u razredu djelatnosti privatne zaštite prepo-znaje usluge tjelohranitelja te ih razlikuje od usluge čuvanja zgrada, ureda, tvornica, skladišta, hotela, trgovačkih centara, sport-skih objekata te od usluge zaštite blindi-ranim vozilima onda sve te pojedine spe-cijalnosti mora prepoznati i novi Zakon.

Da to nije samo hir i želja pojedinaca koji posjeduju ta znanja i koji žele da se ovo područje uredi u Republici Hrvatskoj možemo navesti primjer iz Velike Britanije. Iako njihov regulator (SIA – Security Indu-stry Authority) isto tako nije u potpunosti zadovoljio sve one koji žele visoke standar-de u ovoj specijalnosti ipak je veliki napre-dak učinjen u odnosu na našu regulativu.

Novim prijedlogom Zakona o privatnoj zaštiti predviđena je nova podjela poslova ali još uvijek nedovoljno razrađena obzirom na stvarne potrebe tržišta i pravila struke obzirom na taktike i tehnike postupanja, a kako bi se poslovi izvršavali maksimal-no profesionalno na zadovoljstvo klijena-ta, djelatnika i države kao regulatora u pri-vatnoj zaštiti. Stoga je nužno da Ministar-stvo unutarnjih poslova u novom Zakonu o privatnoj zaštiti uvrsti kategorije speci-jalnosti prema stvarnim razlikama u tak-tikama, tehnikama i procedurama kako bi tržište rada prepoznalo pojedine kompe-tencije i pravilno ih vrednovalo. Isto tako, time bi se osiguralo da izobrazba bude usmjerena ne samo na opća znanja bitna za poslove privatne zaštite nego na speci-jalistička znanja i vještine. Svakako, u cije-lom tom postupku prijelaza i prilagodbe potrebno je voditi računa o onim djelat-nicima koji te poslove izvršavaju već sada i dati im objektivan vremenski period da ispune nove ali potrebne uvjete.

uloga govora tijela u komunikaciji zaštitara s trećim osobama zaštitari

Kada zaštitari i čuvari neposredno ili posredno putem tehničkih sredstava služ-

beno kontaktiraju s nekom osobom ili oso-bama, trebaju znati i nastojati „čitati“ njezin „govor“ tijela. Riječ je o obliku tjelesnog iska-za, govoru tjelesnih simbola. Svaki govor tijela može biti višeznačan i treba ga tumačiti u vezi s govornim iskazima.

Govor, naročito intonacija glasa, često bolje od mimike lica otkriva unutarnje psi-hičke doživljaje. Isprekidan govor može biti izraz uzbuđenja. Nagla usporenja ili ubrzanja govornog toka izraz su nesnalaženja, nesigur-nosti, uzrujanosti. Poklici su izraz iznenađenja ili afektacije, uzdisanje i šaptanje znak izbje-gavanja jasnog odgovora ili znak priopćenja istine. Poznate su intonacije glasa kada se moli, prijeti, fizičke boli, ali i simulacije. Vika može biti izraz srdžbe, ali i nemoći, a stenja-nje izraz fizičke boli, ali i zavaravanje sugovor-nika da bi se izbjegla daljnja diskusija ili poku-šalo uzmicanje. Šutnja može biti i znak odo-bravanja ili inata.

Od zaštitara se traži da u svojem svakod-nevnom radu vlada govornom intervencijom. Riječ je o uporabi pravih riječi, u pravo vrije-me i na pravom mjestu. Ovaj pojam obuhva-ća i aktivno slušanje, empatički pristup, pra-vilno postavljanje pitanja, parafraziranje, ocje-nu podataka i sl. Pri tome posebnu ulogu igra-ju mimika i pantomima. Kada zaštitari kontak-tiraju s nekom osobom, nastoje „čitati“ nje-zin govor tijela, primarno pratiti pokrete nje-nih ruku.

Danas se smatra da su one izravan „prije-vod“ onog što sugovornik nije izgovorio. Tako, primjerice, prekrije li sugovornik usta dok zaštitar govori, to je neverbalni signal da mu ne vjeruje. Preporuča se da se u takvim situa-cijama stane, jer postoji opasnost da se zašti-tar još više „ukopa“ i tako sam sebi našteti. Kada osobe procjenjuju zaštitara na to obič-no upućuje stisnuta šaka položena na obraz s podignutim kažiprstom i nagnutom glavom u stranu (obično desnu). Ukoliko će sugovor-nik donijeti pozitivnu odluku po nekom pita-nju na to upućuju signali glađenja brade, nagi-njanje naprijed s otvorenim dlanovima. Ukoli-ko sugovornik nakon glađenja brade prekriži ruke ili noge i zavali se u stolicu, to obično zna-či da nam se „ne piše dobro“. Kada je kaži-prst ispružen u okomitom položaju, a palac

Prave riječi u pravo vrijeme na pravom mjestuUkoliko vidimo nasmijano lice sugovornika, a pritom je tijelo ukočeno i kruto, vjerujte tijelu, a ne licu. Primijeti li zaštitar da je sugovornik ljut, a pritom ima ispružene ruke kao da prosi, treba vjerovati rukama. One upućuju da nije negativno raspoložen

podupire bradu, to obično znači da sugovor-nik negativno razmišlja i kritički je raspoložen prema zaštitaru i temi o kojoj se govori. To je zaštitaru znak da treba nešto učiniti. Najbolje je završiti razgovor. Ukoliko vidimo nasmijano lice sugovornika, a pritom je tijelo ukočeno i kruto, vjerujte tijelu, a ne licu. Primijeti li zašti-tar da je sugovornik ljut, a pritom ima ispru-žene ruke kao da prosi, treba vjerovati ruka-ma. One upućuju da nije negativno raspolo-žen. Ako ima stidljivo spuštenu glavu, a njego-ve oči nas drsko gledaju, osobito preko nao-čala odozdo, treba vjerovati očima. To je agre-sivna kretnja i otvorena poruka da je sugo-vornik ljut.

Da bi zaštitari „preživjeli“ u nekim komu-nikacijskim situacijama, trebaju biti strpljivi, promatrati, slušati i govoriti što manje; da bi „pobijedili“ traži se strpljivost, preživljavanje u danim okolnostima, planiranje. Svijet pri-pada strpljivim ljudima, a strpljenje je najsi-gurnije oružje „lovaca“. Za obavljanje zašti-tarskih poslova traže se emocionalno stabil-ne, odmjerene, uravnotežene, socijalno adap-tibilne, jake, hrabre nepokolebljive i struč-ne osobe.

Zaštitari trebaju voditi računa i o tome da je niz manifestacija ponašanja neke osobe, pri-vremenog i prolaznog karaktera i da je uvjeto-van konkretnom situacijom. Takvu manifesta-ciju osobnosti nazivamo situacijskim osobina-ma, za razliku od njenih karakteroloških svoj-stava. Kada situacijske promjene osobnosti postanu istodobno crte karaktera, može se po njima suditi o nečijoj osobnosti.

Ukoliko zaštitari poznaju neverbalne signa-le koje šalje neka osoba, to im može pomoći da otkriju kome su signali upućeni. Pri tome trebaju imati u vidu da se osobnost neke oso-be ne karakterizira samo po tome što osoba radi, nego i kako radi. Rečeno spada u soci-jalne vještine ljudi kao naučenih oblika pona-šanja, odnosno uvježbane sposobnosti pod kontrolom pojedinca. Uče se od djetinjstva i kasnije kroz život bilo spontano bilo imita-cijom ili metodom pokušaja i grešaka. One se tijekom života mijenjaju kroz razne oblike interakcije s ostalim društvenim grupama. Za zaštitare je važna interakcija u radnim skupi-nama jer se od njih traži situacijsko i interak-cijsko prikladno ponašanje usmjereno odre-đenom cilju. (Duško Modly)

Broj 5 / 2014. 55

zaštitari neposredna zaštita na jahtama i u marinama zaštitari

Latinska izreka kaže: Navigare necesse est, vive-re non est necesse - Ploviti se mora, živjeti se ne mora.

Pored toga postoji i stara Anaharsisova podjela na tri vrste ljudi: oni koji su živi, oni koji su mrtvi i oni koji plove. Niti suvremena elita nije odustala od blago-dati mora i plovidbe. Zaista postoji velika


[ Kristian Družeta1 ] poveznica u poslovima sigurnosti i plo-vidbe. Kao i jedna bitna razlika, na bro-du i moru se odmah vidi znadete li svoj posao, dok se na poslovima neposredne zaštite to ne treba nikada vidjeti jer mož-da nećete biti u situaciji da to pokažete. Ali zato oštrom oku znalca uvijek otkri-vate svoje sposobnosti i znanja.

Želimo li na jednostavan način podi-jeliti poslove neposredne zaštite i osi-guranja, onda su to poslovi skupine za neposredno osiguranje, skupine za sta-cionarno osiguranje i skupine za štiće-ni prijevoz. Pod prijevozom i prijevo-

znim sredstvima podrazumijevamo plo-vila, vozila i zrakoplove. Svako od ovih prijevoznih sredstava zahtijeva specifi-čan pristup kako bi se osigurala zaštita štićene osobe. Osim specifičnih zahtje-va zaštite, potrebne su i posebne vješti-ne i znanja za upravljanje tim sredstvi-ma. Ovisno o različitosti prosudbe pro-stora, vremena i ostalih čimbenika, osi-guranje i pratnja ne poduzimaju se uvi-jek u istim mjerama i na isti način. U prethodnom broju pisali smo o nepo-srednoj zaštiti u zračnim lukama i zra-

Osnova sigurnosti štićenih osoba na moru leži u uvježbanosti posade

Osnova sigurnosti štićenih osoba na moru leži u uvježbanosti posade

Zadaća neposredne zaštite na plovilu ili marini u konačnici je standardna neposredna zaštita koja zahtjeva poštovanje svih pravila struke kao da se provodi u objektu ili nekom drugom prostoru

Broj 3 / 2014. 43

zaštitari osposobljavanje

koplovima, a sada ćemo se osvrnuti na neposredno osiguranje u marinama, na brodovima i jahtama.

Uvježbanost posade i specijalističko usavršavanje.Plovilo kao prijevozno sredstvo zahtijeva niz prethodnih i neposrednih priprema za plovidbu. Uz tehničku ispravnost plo-vila, ključni uvjet koji osigurava osnov-nu sigurnost štićenih osoba na moru jest uvježbanost posade za obavljanje pomo-račkih zadaća. Način pripremanja plovila i posade vrši se ovisno o potrebama šti-ćene osobe, akvatoriju plovljenja, duljini trajanja plovidbe i očekivanim hidrome-teorološkim uvjetima. Prema tim krite-rijima izrađuje se plan plovidbe kako bi bila prioritetno sigurna, ali i ugodna za štićene osobe. Ovisno o zadaći i stupnju štićenja osoba, plovidbe se mogu podi-jeliti na ciljane (protokolarne) i krstare-će (neprotokolarne).

Prilikom takvih plovidbi potrebno je osigurati zaštitu i osiguranje štićenih osoba, a te poslove provode za to ospo-sobljeni tjelohranitelji. No činjenica jest da je za tu sigurnost bitna i osposoblje-nost djelatnika brodova na kojima se plovi te njihovo poznavanje sigurnosnih protokola. Za izvršavanje poslova osigu-ranja i zaštite na plovilima potrebno je specijalističko usavršavanje. Neposred-na zaštita štićenih osoba je kompleksna zadaća koja zahtijeva vještine iz razli-čitih područja. Zato je u osposobljava-nju osoba koje provode ove zadaće bit-na stalna izobrazba i pohađanje specija-lističkih tečajeva. Takvi tečajevi sadrže teme zaštitne vožnje, osiguranja u hoteli-ma, skijalištima, zračnim lukama, mari-nama i plovilima. Što se tiče pripadni-

ka neposrednog osiguranja, za uspješ-no obavljanje poslova na plovilima bit-no je da osim osnovnih znanja o nepo-srednoj zaštiti posjeduju znanja bitna za sigurnost plovidbe, načine sigurno-snih pregleda i osiguranja plovila. Tre-baju poznavati i vrste plovila, specifično-sti i karakteristike plovila, pravila pona-

šanja i sigurnosti u lukama i marinama. Osim toga, bilo bi dobro da su osposo-bljeni za voditelja brodice/skipera, roni-oca te da imaju završeni tečaj za spaša-vanje u moru. U suradnji sa zapovjed-nikom plovila potrebno je neizostavno voditi brigu o sigurnosti štićene osobe, procjeni sigurnosti broda, sigurnosnoj opremi na brodu, mjerama sigurnosti na brodu u plovidbi, prepoznavanju i postupcima u slučaju opasnosti.

Razumijevanje sigurnosnih protokola Svakako da bi bilo poželjno da tjelohra-nitelji imaju završen tečaj temeljne sigur-nosti na brodu koji se sastoji od cjelina osobno preživljavanje, osnove protupo-žarne zaštite, elementarna prva pomoć i osobna sigurnost te društvena odgo-

Bilo bi poželjno da tjelohranitelji imaju završen tečaj temeljne sigurnosti na brodu koji se sastoji od cjelina osobno preživljavanje, osnove protupožarne zaštite, elementarna prva pomoć i osobna sigurnost te društvena odgovornost

www.spica.hr

Kontrola pristupa

vornost. Članovi posade kojima se na brodu ili jahti povjeravaju poslovi gle-de sigurnosti i sprječavanja onečišće-nja, moraju prije prvog ukrcaja savladati program izobrazbe i položiti ispit temelj-ne sigurnosti na brodu (STCW A-VI/1). Temeljna sigurnost na brodu je, dakle, obvezna pomorska izobrazba u skladu s Međunarodnom konvencijom o stan-dardima za obuku, izdavanje svjedodž-bi i držanje straže pomoraca. Svjedodž-ba temeljne sigurnosti na brodu nužan je preduvjet za ukrcaj na brod, platfor-mu ili jahtu, bez obzira u kojem se svoj-stvu osoba ukrcava.

Od osoba zaduženih za neposredno osiguranje očekuje se da su uz zapovjed-nika plovila upoznati s planom plovid-be, sustavom veze na brodu i naviga-cijskim čimbenicima koji mogu utje-cati na sigurnost plovidbe. Neizostav-na je osigurana opskrba i skladištenje hrane i vode te goriva i tehničke vode. Često je potrebno pomoći posadi plovi-la prilikom isplovljavanja i uplovljavanja u luke gdje je bitna procjena sigurnosti mjesta ukrcavanja ili iskrcavanja štiće-

ne osobe s plovila. U određenim nesi-gurnim situacijama na plovilu potreb-no je izvršiti prekrcaj štićene osobe na drugo plovilo na moru. Suradnja s čla-novima posade posebno dolazi do izra-žaja prilikom napuštanja broda u situa-cijama opasnim po život na moru zbog

nepredviđenih okolnosti te štićenje i osiguranje u novonastaloj situaciji. Za razliku od osiguranja osoba, prostora i objekata na kopnu, prilikom osiguranja prostornih parametara na moru posto-je posebni izazovi. Ti izazovi proizlaze iz otvorenosti i široke izloženosti plovi-la. U ovim specifičnim uvjetima također se mogu primjenjivati različite zone oko štićenog plovila. Veličina i broj zona ovi-si o razini zaštite koja se provodi ovisno za štićenu osobu. Također se za kontro-

lu mogu koristiti posebnim brzim plo-vilima s dodatnim osiguranjem. Zbog svih prije navedenih specifičnosti izni-mno je bitno da svi članovi posade razu-miju sigurnosne protokole te da aktivno sudjeluju u provedbi osiguranja. Bitno je i da djelatnici neposrednog osiguranja imaju znanja i vještine koje su potreb-ne za uspješno izvršenja poslova zaštite na plovilima i brodovima.

Iako se ove aktivnosti najčešće pro-vode za vrijeme odmora to ne znači da se djelatnici osiguranja trebaju odma-rati. Štoviše zahtjevi diskrecije i osi-guranja niskog profila ovdje dolaze još više do izražaja. Posebice je važno stal-no nastaviti provoditi mjere i postupke protu nadzora te biti pro-aktivan u pro-vođenju neposredne zaštite. Odgovor-nosti tjelohranitelja za štićenu osobu su jednake osim što se tu pojavljuju i osta-li članovi obitelji ili poslovni suradnici. Zadaća neposredne zaštite na plovilu ili marini je u konačnici standardna nepo-sredna zaštita koja zahtjeva poštovanje svih pravila struke kao da se provodi u objektu ili nekom drugom prostoru.

Za razliku od osiguranja osoba, prostora i objekata na kopnu, prilikom osiguranja prostornih parametara na moru postoje posebni izazovi

tema broja neposredna tjelesna zaštita VIP osoba na aerodromima i u zrakoplovima



Danas je aktualno raspravljati o spe-cifičnostima poslo-va u privatnoj zašti-ti. Raspravlja se o

zahtjevnosti i razlikama poslova koje obavljaju zaštitari u privatnoj zašti-ti, kao i osposobljenosti bivših pri-padnika državnih sigurnosnih služ-bi za rad u privatnoj zaštiti. Rasprav-lja se o tome tko može i smije dobiti poje-dine poslove i koje su to hrvatske i strane tvrtke na tržištu. Puno se raspravlja o pla-ćama i pravima, ali vrlo malo o osposoblje-nosti i sustavu izobrazbe zaštitara.

Specifičnost poslova pojedinih speci-jalnosti na poslovima sigurnosti i zaštite u privatnom i državnom sektoru više nije upitna. Specijalizacija je nužna jer zahtje-

Leti, leti, leti... tjelohranitelj!

Posao tjelohranitelja iznimno je stresan i zahtjevan. Osim osnovnih vještina, od osobe koja ga radi traže se i posebna specijalistička znanja koja se usvajaju na posebnim tečajevima. Tjelohranitelj se može usavršavati za: 1. voditelja tima; 2.osiguranje u rezidencijalnim objektima; 3. osiguranje u marinama i na jahtama; 4. osiguranje u hotelima; 5. osiguranje u zračnim lukama i zrakoplovima; 6. osiguranje na skijalištima i skijanju; 7. bonton i protokol; 8. osiguranje u zonama visokog rizika; 9. izradu plana osiguranja... U ovom članku govorimo o osiguranju u zračnim lukama i zrakoplovima

vi postupanja, sposobnosti i vještina koji-ma moraju vladati djelatnici svakodnevno donose nove izazove i zahtjeve. Poslovi vodi-ča pasa, zaštite financijskih ustanova, ope-ratera na RTG-uređaju, interventnih timo-va, redara pa sve do tjelohranitelja, ima-ju specifičnosti za koje se treba posebno osposobljavati i usavršavati. Na to ukazu-je i europska praksa koja jasno prepozna-je podjelu u privatnoj zaštiti. I mi mora-mo prilagoditi zakonsku regulativu jer na to nas obvezuju pravna stečevina EU, ali i stvarne potrebe na terenu. Tim potrebama i prije svega radi nas samih moramo odgo-voriti funkcionalnim i provedivim zakon-skim normama.

Izrada plana osiguranjaJedna od specijalnosti jest i posao neposred-ne tjelesne zaštite, ili kolokvijalno poznata - djelatnost tjelohranitelja. Svaki tjelohrani-telj mora poznavati šest osnovnih područ-ja o kojima smo već pisali: 1. zaštitna prat-

nja, 2. zaštitna vožnja, 3. komunikacija, 4. improvizirane eksplozivne naprave, 5. otklanjanje opasnosti i 6. prva pomoć. Iako nije posebno navedeno, važno su područje - bonton i protokol. Uz to je važno poštivati principe suočavanja s prijetnjom: 1. izbje-gavanje, 2. bijeg i 3. konfrontacija. Samo iz ova tri zadnja principa vide se bitne razli-ke između jednostavnijih i manje zahtjev-nih poslova sigurnosti i zaštite u odnosu na poslove tjelohranitelja/neposredne zaštite. Da bismo mogli uspješno raditi posao tje-lohranitelja, moramo poštivati ove princi-pe te posjedovati osnovne vještine i znanja.

Nedavno smo pisali o izradi plana osigu-ranja i važnosti planiranja. Produkt plani-ranja zove se plan osiguranja. To je doku-ment na temelju kojeg se provode mjere i postupci s ciljem osiguranja i zaštite štiće-ne osobe, s raspoloživim ljudskim i mate-rijalnim resursima na najučinkovitiji i naj-ekonomičniji način. Takav se dokument temelji na sigurnosnoj prosudbi kroz koju

20

Premijer Milanović vladinim je avionom sletio na Krk u privatni posjetPredsjednik Ivo Josipović u obilasku hrvatskih vojnika u Afganistanu

procjenjujemo prijetnje, obavljamo pro-cjenu rizika, određujemo faktor opasno-sti, provodimo analizu opasnosti, procje-njujemo ugroženost te određujemo razi-nu ugroženosti.

Privatni avion ili komercijalni letDobra priprema i planiranje poseban su izazov kod putovanja zrakoplovom, tj. na poslovima osiguranja u zračnim lukama i zrakoplovima. Iako se za putovanje najčešće

koristi osobno vozilo, kod štićenih je oso-ba uobičajen i prijevoz zrakoplovom. Da bismo koristili zrakoplov, moramo prije svega stići do zračne luke ili drugog mje-sta gdje se nalazi letjelica. Za te transfere najčešće koristimo motorna vozila te pri-mjenjujemo sva ona pravila bitna za pri-jevoz štićene osobe motornim vozilom.

Putovanje zrakom najčešće povezujemo sa zrakoplovima, iako se koristiti mogu i helikopteri i druge letjelice. Osim uobičaje-

ne procedure vezane uz sigurnost, moramo posebno voditi računa i o mjerama zaštite koje su nam nametnute posebnim pravili-ma institucija mjerodavnih za zračni pro-met i postupanje u zračnim lukama. Ovaj je zahtjev osobito izražen poslije 11. ruj-na 2001. godine, nakon čega su zahtjevi sigurnosti na aerodromima i u zrakoplo-vima podignuti na visoke razine.

Danas se zbog sprječavanja međunarod-nog terorizma i organiziranog krimina-la mogu očekivati, i događaju se, promje-ne u pravilima i postupanjima u pregledu i pretrazi putnika, prtljage i zrakoplova.

Nažalost, tjelohranitelj tu ne može napra-viti mnogo osim pravodobnog informira-nja o postupcima na aerodromu te pomnog planiranja aktivnosti kao što su prijave leta, kontrole, raspored i prijava stvari, prijevoz stvari vozilima i ostale radnje u dolasku i odlasku s aerodroma.

Pritom svakako moramo razlikovati puto-vanja privatnim zrakoplovima od komer-cijalnih letova koji su specifični. Razlike su u prijavi leta, dolasku i odlasku zrakoplo-va, pristupu zrakoplovu, proceduri kon-trole dokumenta itd. Jasno, sa stajališta neposredne zaštite putovanje privatnim zrakoplovom pruža bolje uvjete za rad i sigurnosne postupke, no danas komerci-

Ako se zrakoplovu pristupa motornim vozilom, nužno je poznavati postupke na APRON-u, na vrijeme tražiti odobrenje od zračne luke, znati kakva se svjetla smiju koristiti na tim prostorima te poštivati naputke vozila “FOLLOW ME” i drugih mjerodavnih službi

21

jalnim linijama lete i najviši strani državni dužnosnici pa treba biti spreman na sva-kakva iznenađenja i zahtjeve.

U slučaju najave putovanja zrakoplovom tjelohranitelj mora biti upoznat s raspo-redom leta i aktivnosti, potrebnim doku-mentima (putovnica, viza), vakcinacijom i imunizacijom, smještajem i potrebnim pri-jevoznim sredstvima na odredištu, lokal-nom valutom, lokalnim timom ili voza-čem na odredištu te načinom komunika-cije. Bez tih podataka nije moguće nika-kvo planiranje ni na osobnoj niti na ope-rativnoj razini.

Suradnja sa službama na terenuOsim detalja u svezi samog putovanja, tje-lohranitelj mora biti upoznat i s funkcio-niranjem mjerodavnih službi i agencija za sigurnost u zračnim lukama. Uvijek treba imati na umu da je sigurnost aerodroma i zračnih letova iznad pojedinačnih intere-sa, ali da ipak postoje predviđeni protoko-li i usluge za putnike s posebnim zahtjevi-ma. Poznavanje tih protokola kao i meto-da i tehnika sa ciljem zaštite putnika, oso-blja od kriminala, prijetnji i ozljeđivanja, imperativ je uspješnosti za rad specijalista za neposrednu tjelesnu zaštitu na aerodro-mima i u zrakoplovima.

Od iznimne je važnosti poznavati aero-drom - sve objekte, instalacije i opremu koja je u potpunosti ili djelomice namijenjeno kretanju, uzlijetanju, slijetanju i boravku zrakoplova. kao i postupke i procedure. Treba znati razlikovati manevarske povr-šine (manoeuvring area) kao dio aerodro-ma na zemlji ili vodi (osim stajanke) odre-

tema broja neposredna tjelesna zaštita VIP osoba na aerodromima i u zrakoplovima

đen za uzlijetanje, slijetanje ili vožnju zra-koplova, od stajanke (apron) što je prostor aerodroma namijenjen smještaju zrako-plova radi ukrcaja i iskrcaja putnika, tere-ta ili pošte, opskrbe goriva te za parkiranje i održavanje zrakoplova. Za uspješnu pro-vedbu zadaće neposredne zaštite na aero-

dromima i zrakoplovima iznimno je bit-no i pravodobno koordiniranje s mjero-davnim službama za aktivnosti i potrebe u aerodromskoj zgradi, manevarskoj površi-ni i stajanci te poštivanje pravila i propisa.

Da bismo zrakoplovu pristupili motor-nim vozilom, moramo poznavati postup-ke na APRON-u te na vrijeme koordini-rati svoje namjere s mjerodavnim agen-cijama i službama. Pristup tim područji-ma u pravilu nije dopušten svim korisni-cima pa odobrenje treba tražiti unaprijed. Osim odobrenja, treba znati i kakva se svje-tla smiju koristiti na tim prostorima te ih imati spremna u vozilima, poštivati naput-ke vozila “FOLLOW ME” i nadležnih služ-bi. Ako za prijevoz koristimo privatni zra-koplov, moramo ga pravodobno pregle-dati baš kao i sva ostala prijevozna sred-stva. Svakako da je pritom nužna surad-nja s mehaničarom i posadom. Za bora-vak u zgradi zračne luke prije leta, a pose-bice tijekom transfera ako se komercijal-nim letovima, trebaju se koristiti VIP pro-storije i usluge. Danas većina zračnih luka jamči zaštitu privatnosti i diskreciju poseb-nim VIP putnicima kao što su državnici,

Domaći i europski propisi čine posao sve složenijim

Zračni je promet reguliran domaćim propisima, ali i zakonodavstvom EU koje je po pravnoj snazi iznad nacionalnih propisa. Pojedini su aspekti zračnog pro-meta uređeni i međunarodnim konven-cijama koje obvezuju Hrvatsku i/ili EU. U Hrvatskoj je za praćenje i provođenje međunarodnih standarda nužnih za ispu-njenje odgovornosti države za kontro-lu sigurnosti zračnog prometa osnovana Hrvatska agencija za civilno zrakoplov-stvo (HACZ) kao stručna vladina organi-zacija. Čitav sustav zaštite civilnog zra-koplovstva ustrojen je tako da štiti od nezakonitog djelovanja, a usklađen je s međunarodnim normama. Mjere zaštite, kao jedan od elemenata sustava zaštite,

obavljaju se i primjenjuju u dijelu operaci-ja aerodroma, zračnog prijevoznika i lan-ca dostave.

Osim zaštite zračnog prometa HACZ je nadležan i za certifikaciju civilnih aero-droma, nadzor i inspekciju sigurnosti zračnog prometa te nadzor nad tehnič-kim i operativnim stanjem i ekonomskoj sposobnosti civilnih aerodroma u RH. Iz svega je vidljiva kompleksnost provedbe zadaće neposredne tjelesne zaštite na aerodromima i zrakoplovima jer se od tje-lohranitelja ili specijalista za neposrednu tjelesnu zaštitu očekuje da ima potreb-na znanja za samostalno planiranje i pro-vođenje ovakve zadaće na nacionalnoj i međunarodnoj razini.

Protueksplozijski i protuelektronski pregled zrakoplova (IED i ESD)

Edukacija u društvu operatera Ovako izgleda prikaz skenirane prtljage

22

predsjednici uprava, profesionalni sporta-ši i zvijezde iz svijeta zabave. Za sve njiho-ve potrebe na raspolaganju im je profesio-nalna putnička služba koja im omogućava dolazak, odlazak i ugodan boravak u VIP salonu u potpunoj diskreciji. Usluge koje se nude VIP putnicima jesu doček VIP koor-dinatora ispred zrakoplova, prijevoz mini-busom do terminala, pratnja kroz granič-ne formalnosti (ubrzan prolaz kroz kontro-lu putovnica i carinske formalnosti), prat-

nja do šaltera za registraciju putnika te asi-stencija pri registraciji na let, mogućnost organiziranja usluge nošenja prtljage kod preuzimanja, pratnja u čekaonicu poslov-ne klase (ako je to putnik poslovnog razre-da), pratnja do izlaza iz zračne luke, tj. do taksija ili daljnjeg prijevoza. Za korištenje takvih usluga treba pravodobno kontakti-rati Koordinatora aerodromske aktivnosti u zračnoj luci.

Važnost postojanja alternativnih plano-va od iznimne je važnosti. Niz je razloga zbog kojih može doći do odgode ili pro-mjene plana leta. Poštivanje vremenskih ograničenja u čekanju vozilima u odlasku i dolasku zrakoplova kao i pričuvnih pla-nova u slučaju slijetanja na alternativne aerodrome dio je standardnih postupa-ka i procedura.

Danas je moguće koristiti i različite por-tale koji nam daju informacije o letovi-ma. Takvi portali mogu olakšati rad tima koji dočekuje zrakoplov na odredištu, ali isto tako daje informacije i onima koji te informacije koriste za eventualno praće-

nje, planiranje i napad na štićenu osobu. Unošenjem broja leta ili broja zrakoplova moguće je dobiti podatke o tipu zrakoplo-va, odredištu, ruti, trajanju leta i predviđe-nom vremenu dolaska, prijeđenom putu, mjestu polijetanja, brzini, visini... Mogu-će je dobiti i podatke iz povijesti leta toga zrakoplova.

Zaključno, u području VIP osiguranja i neposredne zaštite na aerodromima i zra-koplovima važno je usvojiti i primjenjivati usvojena znanja iz zaštitne pratnje i sigur-nosne procedure osiguranja u objektima zračnih luka. To podrazumijeva detekti-ranje i suradnju s mjerodavnim služba-

ma u zračnoj luci, postupke kod međuna-rodnog i nacionalnog putovanja s osob-nim naoružanjem, protueksplozijski i pro-tuelektronski pregled zrakoplova, korište-nje APRON-a od strane VIP osobe i nepo-srednog tjelesnog osiguranja, protuterori-stičke i antiterorističke operacije u zračnoj luci. Jasno, treba upoznati i poznavati struk-ture i funkcioniranje zračnih luka, zaštitu na radu, kontrolu pristupa, zračne opera-cije, sigurnosne operacije i VIP tranzit, a sve u skladu s međunarodnim i nacional-nim standardima i propisima.

Upoznavanje posade i njezina provjera dio su sigurnosnog protokola, no provjeravaju se i informacije iz plana leta (npr. vrijeme leta, očekivano vrijeme slijetanja, meteorološki uvjeti na trasi, alternativni aerodromi...), te uslužne tvrtke koje održavaju zrakoplov i opskrbljuju ga hranom

Upoznavanje s osnovnim pravilima i tehničkim karakteristikama helikoptera - prije izvođenja pregleda IED i ESD

Na pisti uvijek treba pratiti vozilo 'Follow me'

zaštitari / tjelohranitelji neposredno osiguranje štićenih osoba u zonama visokog rizika

Neposredno osiguranje štićenih osoba u zonama visokog rizika kao što su Irak ili Afganistan zahtijeva poseban pristup planiranju i proved-bi osiguranja. U takvim zonama, kao što je danas slučaj u većini oružanih kon-flikata, na djelu su sukobi niskog intenzi-teta. To znači da ne postoji jasno razgra-ničenje između sukobljenih strana, već je

Ključno je biti nevidljiv

Kvalitetu rada hrvatske Vojne policije u Afganistanu prepoznali su i koalicijski partneri pa se sva važnija osiguranja dodjeljuju upravo njenim pripadnicima, a odnedavno je Hrvatska i vodeća nacija u uspostavljanju vojno-policijske škole Afganistanske narodne armije

[ Kristian Družeta ] na djelu stanje - ni rata niti mira. Gerilske snage primjenjuju taktike koje

im omogućuju da na najlakši način nano-se velike štete legalnoj vlasti. Mete su im često politički važne osobe, strani diplo-mati, predstavnici međunarodnih orga-nizacija te druge važne osobe.

Napade izvode improviziranim eksplo-zivnim napravama (IED) koje se nalaze u vozilima ili koje nose bombaši samo-ubojice. Također primjenjuju i komplek-sne napade te koordinirane napade više

bombaša samoubojica. Napadi se uvijek izvode na tzv. lake mete koje im omo-gućuju lagano izvršenje, bijeg i veliku medijsku pozornost.

PSD, CPT i PSTU tim područjima istodobno djeluju razli-čite međunarodne nevladine civilne orga-nizacije, strane oružane snage, Ujedinje-ni narodi, lokalne snage sigurnosti..., i svi oni primjenjuju određene postupke kako bi štićenim osobama pružili nepo-sredno osiguranje. Pritom se često pojav-ljuje naziv PSD. Za akronim PSD posto-je različiti nazivi kao što su Protective Service Detail, Personal Security Deta-chment i Personal Security Detal. Osim tih naziva koristi se i akronim CPT - Clo-se Protection Team, kao i PST- Personal Security Team. Sve su to različiti nazivi za istu vrstu posla, a to je - neposredna zaštita štićene osobe.

Zadaća osoba koje provode takve obli-ke osiguranja uvijek su iste bez obzi-ra je li riječ o neposrednom osiguranju anonimnog pojedinca, visoko rangira-nog političara ili predsjednika države. Ta je zadaća pružiti sigurnost osobi u svakodnevnim aktivnostima, omogući-ti joj sigurno kretanje i zaštititi je u sva-kom trenutku.

Osim opasnosti koje se pojavljuju od strane gerilskih snaga pobunjenika, objek-tivna opasnost postoji i od nekoordini-ranih aktivnosti s drugim organizacija-ma koje djeluju na istom području. Tako-đer je vrlo važno poznavati i zakonsku regulativu u zemlji u kojoj se nalazimo, posebne propise koji reguliraju rad pri-vatnih zaštitarskih tvrtki, privatnih voj-nih tvrtki te posebne regulative koje pro-pisuju zaštitu VIP-osoba.

Za razliku od zemalja u kojima nema sukoba pa se mogu primijeniti različi-

62

te varijante taktika, tehnika i procedu-ra osiguranja, jer nemamo materijalna i ljudska ograničenja, u zemljama visokog rizika najbolja je varijanta neposrednog osiguranja - privlačiti čim manje pozor-nosti. Važna je i suradnja s lokalnim sna-gama sigurnosti koje mogu pružiti one varijante osiguranja koje zbog materijal-nih i ljudskih ograničenja sami ne bismo mogli provesti. Svakako da se tad izlaže-mo opasnosti otkrivanja naših namjera. U nekim je situacijama, međutim, takva suradnja neizbježna i potrebna.

Vojna policija Oružanih snaga RH koja se nalazi u Hrvatskoj kopnenoj vojsci ima veliko iskustvo u provedbi takvih oblika osiguranja. Vojna policija prisutna je u misiji ISAF u Afganistanu još od 2003. godine. U proteklih osam godina imala je prilike provesti osiguranje niza viso-kih delegacija iz domovine, članova Vije-ća sigurnosti, ključnih ljudi NATO-a, a nedavno i Predsjednika RH.

Vrijednost prepoznali i savezniciIskustva iz Domovinskog rata, dobra komunikacija s lokalnim stanovništvom, prihvaćanje specifičnosti okruženja te dobra suradnja s lokalnim snagama sigur-nosti, doprinijele su uspješnoj proved-bi svih takvih zadaća. Načini provedbe osiguranja mijenjali su se i prilagođavali sigurnosnim situacijama u zoni operaci-ja. Vojna policija usvajala je sve nove tak-tike, tehnike i procedure koje su omogu-ćavale izvršenje zadaća na najvišoj razi-ni. Time su pružali maksimalnu sigur-nost štićenim osobama za čije su osigu-ranje bili zaduženi.

Pripadnici Vojne policije, posebice Sat-nije za zaštitu VIP-osoba i Satnije Speci-jalne Vojne policije, posebnu pozornost posvećuju obuci neposrednog osiguranja štićenih osoba u zonama visokog rizika

za vrijeme obuke prije upućivanja u misi-ju, jer im je to jedna od primarnih zada-ća. Vojna policija takve oblike osigura-nja provodi i u domovini tijekom posje-ta stranih vojnih delegacija te osiguranja osoba koje su kao takve određene zako-nom, uredbama i pravilnicima.

Kvalitetu rada hrvatske Vojne polici-je u Afganistanu prepoznali su i koali-cijski partneri pa se sva važnija osigura-nja dodjeljuju upravo njezinim pripadni-cima, a odnedavno je Hrvatska i vodeća nacija u uspostavljanju vojno-policijske

Same tehnike, taktike i procedure osiguranja ne razlikuju se između civilnih, policijskih ili vojnih organizacija koje provode te oblike zaštite. Cilj je odvratiti pobunjenike od namjere da napadnu, pri čemu je preventivno djelovanje presudno - morate biti "teška meta", morate biti što neuočljiviji

škole Afganistanske narodne armije. Iskustvo koje su hrvatski vojni policajci

stekli u takvim zadaćama goleme je vri-jednosti te se kao takvo koristi za pobolj-šanje postojećih i usvajanje novih takti-ka, tehnika i procedura u provedbi zada-ća osiguranja štićenih osoba u mjestu i pokretu. Mnogi bivši pripadnici Vojne policije nakon časnog otpusta pronašli su posao u privatnim zaštitarskim tvrt-kama u kojima rade kao ključno osoblje na poslovima osiguranja u zonama viso-kog rizika.

Afganistan je početkom 2011. godine posjetio i predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović

63

zaštitari / tjelohranitelji neposredno tjelesno osiguranje i zaštita

Kada započinju neposredno osigu-ranje i zaštita štiće-ne osobe? Poslovi neposrednog osigu-ranja počinju u tre-

nutku zaprimanja zahtjeva za anga-žiranjem tjelohranitelja na neposred-nom osiguranju. Bez obzira provode li zaštitu djelatnici državnih institucija, pri-

Najkritičniji dio osiguranja - kretanje

štićene osobe!

Čitav proces osiguranja i zaštite provodi se kroz četiri upravljiva segmenta: prosudba, planiranje (priprema), provedba i raščlamba. Svaki sadrži posebne radnje i postupke koji osiguravaju provedbu osiguranja i zaštite uz poštivanje pravila struke te su međusobno uvjetovani i izravno utječu na provedbu zadaće, pri čemu neprestano imati na umu da ne postoji apsolutna, nego samo maksimalna zaštita

1 KristianDružeta,struč.spec.cin([email protected])certificiranimenadžersigurnosti;savjetnikzaosiguranjeizaštitu

[ Kristian Družeta1 ] vatnih zaštitarskih tvrtki ili individualni davatelji tih usluga, odgovornost i razina zaštite moraju biti u skladu s potrebama štićene osobe. Ono što ih može razlikovati jesu resursi kojima raspolažu pri provedbi osiguranja. No bez obzira na te resurse, od trenutka kad prihvate osiguranje VIP oso-be, svi su dužni maksimalno angažirati sva znanja i sposobnosti kako bi štićenoj oso-bi pružili sigurnost i zaštitu.

Privatna i državna razinaSve, dakle, započinje zaprimanjem zahtjeva

za angažiranjem u kojem će stranka izra-ziti svoje potrebe i zašto treba zaštitu. Tu svakako treba razlikovati potrebe privatnih osoba, od obveza štićenja onih koji spadaju pod štićene osobe na državnoj razini. Kod tih oblika neposrednog osiguranja nužne će informacije te ljudske i materijalne resur-se za provođenje neposrednog osiguranja osigurati državne institucije.

U privatnom su sektoru stvari malo druk-čije. Posao je mnogo zahtjevniji jer se dovo-ljan i kvalitetan uvid u potencijalne prijet-nje osobe koju treba štititi može osigurati

10

Neposredna pratnja temeljni je čimbenik neposrednog osiguranja i zaštite. To je zadnja crta obrane gdje se sve lomi ako sve navedene radnje u prosudbi i planiranju nisu adekvatno odgovorile na napad na štićenu osobu. Ovdje nema prilike za popravak - tu se pada ili prolazi

samo putem intervjua te drugih legalnih i otvorenih izvora informacija. Na temelju tih informacija donosi se odluka o razini ugroženosti štićene osobe te o potrebnoj razini osiguranja.

Odluka o razini osiguranja na državnoj razini donosi se ovisno o funkciji/katego-riji osobe koja se štiti i temeljem informa-cija agencija o potencijalnim prijetnjama. Važno je informacije pravilno procijeniti. Treba upozoriti na sve moguće teškoće i sigurnosne probleme koji bi mogli nasta-ti pri provođenju neposrednog osigura-nja i o tome izvijestiti poslodavce/naruči-telje usluge. Tako će, osim što će planiranje početi pravilno, u slučaju ikakvih teškoća postojati i dokumentacija iz koje je vidlji-vo upozorenje na kritične elemente u osi-guranju. Idući korak po prikupljanju infor-macija jest odabir načina štićenja/zaštitne pratnje. Koliko će se pratitelja koristiti ovisi o već prikupljenim informacijama, finan-cijskim mogućnostima ili o statusu/kate-gorizaciji štićene osobe.

Pri provedbi osiguranja treba znati da se osobu štiti u njezinom poslovnom i privat-nom okruženju. Pritom uvijek treba biti prilagodljiv i ne držati se kruto neke for-macije ako situacija na terenu zahtijeva drukčiji pristup. Ne smije se dopustiti da formalnost bude zapreka funkcionalnosti.

Rutina ubija, planiranje spašavaOčito je da se neposredno osiguranje sasto-ji od više međusobno povezanih i nedjelji-vih elemenata. Poslove neposrednog osi-guranja možemo uspješno provoditi samo pravilnim i pravodobnim planiranjem, ali nikad se ne smije zaboraviti na osobno usa-vršavanje i uvježbavanje. Tu svakako treba naglasiti ulogu i važnost sigurnosne i pro-tokolarne prethodnice koja s provoditelji-ma i korisnicima osiguranja koordinira sve potrebne aktivnosti. Zadaće prethodnice u samom planiranju kao i provedbi od izni-mne su važnosti, posebice ako u protoko-lu aktivnosti dolazi do prethodno neplani-ranih radnji i primjena. Sposobnosti, iskustva i znanja djelatni-ka u sigurnosnim prethodnicama pone-kad odlučuju o uspješnosti izvršenja osi-guranja i zaštite. O osnovnim vještinama i znanjima koje treba imati tjelohranitelj pisali smo u prethodnim brojevima. Nikad neće biti previše naglasiti da ovo zanimanje zahtijeva posebnu edukaciju, sposobnosti, osobine i vještine koje osobu čine kompe-tentnom za taj posao, ili možda još bolje,

poziv. No vratimo se planiranju osiguranja i zaštite. Zašto je planiranje tako bitno? Neki djelatnici koji svakodnevno rade na poslo-vima osiguranja i zaštite s vremenom ula-ze u rutinu te se oslanjaju na sreću i isku-stvo. No ne zaboravimo da - rutina ubija. Ovdje možemo zaključiti sljedeće: ako ne planiraš, isto je kao da planiraš neuspjeh. Svakako, kod planiranja treba biti potpuno svjestan svojih kompetencija za preuzima-nje ovoga zahtjevnog i odgovornog posla. Treba osvijestiti vlastite slabosti i predno-sti, objektivno razmotriti vlastite sposob-nosti, znanja i vještine, biti svjestan spo-sobnosti potencijalnih napadača, poznava-ti program aktivnosti te kontinuirano pro-matrati i opažati sve što se zbiva u okru-ženju i po potrebi reagirati.

U fazi planiranja provodimo i pripre-mu osiguranja te provjeru prije proved-be. Pripremu osiguranja možemo podije-liti na osobnu i zajedničku pripremu. Ako u osiguranju sudjeluje više osoba i timova, u toj fazi utvrđujemo pojedinačne i zajed-ničke zadaće. Prolazimo kroz sve segmen-

te osobne zaštite, vrste opasnosti i prijetnji, postupke u opasnostima, trenutne akcije u rješavanju prijetnji i napada, raspored pojedinačne i zajedničke opreme, utvr-đivanje standarda opremljenosti i raspo-reda opreme u prijevoznim sredstvima, plan veze i komunikacijske sustave, mje-re zaštite i sigurnosti operacije te sve ostale postupke, radnje i protokole bitne za uspje-šan i siguran rad.

Sigurnosna prosudba i razina ugroženostiProizvod planiranja jest plan osiguranja. To je dokument na temelju kojega se provode mjere i postupci s ciljem osiguranja i zašti-te štićene osobe, s raspoloživim ljudskim i materijalnim resursima na najučinkovitiji i najekonomičniji način. Takav se dokument temelji na sigurnosnoj prosudbi. Kroz tu prosudbu procjenjujemo prijetnje, obav-ljamo procjenu rizika, određujemo faktor opasnosti, provodimo analizu opasnosti, procjenjujemo ugroženost te određujemo razinu ugroženosti. Sigurnosna prosudba provodi se kroz određena vremenska raz-doblja te prije svakog posebnog događaja. Također, može se raditi na zahtjev štiće-ne osobe ili institucija odgovornih za osi-guranje i zaštitu. Zanimljivo je i pohvalno da je novom uredbom Vlade RH o odre-đivanju štićenih osoba, objekata i prosto-ra te provođenju njihove zaštite i osigura-nja, konačno definirana razina ugroženo-sti. To poglavlje možemo ocijeniti kao naj-bolju novinu nakon definiranja Ureda za posebne poslove sigurnosti (UPPS) Ravna-

Neposredno osiguranje osoba nešto je lakše u državnom sektoru nego u privatnom

11

teljstva policije MUP-a, kao krovne insti-tucije za provedbu, nadzor i koordiniranje poslova osiguranja i zaštite štićenih osoba, objekata i prostora u Hrvatskoj. Tako su čl. 18 Uredbe definirane razine ugroženosti kao: niska, umjerena, zna-čajna, visoka i neposredna. NISKA razi-na ugroženosti definirana je kao neposto-janje spoznaja koje bi ukazivale na osno-vanu sumnju za napad na štićenu osobu, objekt i prostor. UMJERENA razina defi-nirana je kao nepostojanje spoznaja koje bi ukazivale na osnovanu sumnju za napad, ali postoji potencijalna ugroženost s obzirom na čimbenike u svezi štićene osobe, objek-ta i prostora. ZNAČAJNA razina ugrože-nosti definirana je kao postojanje određe-nih spoznaja obavještajnog ili sigurnosnog konteksta koje ukazuju na to da bi štićena osoba, objekt i prostor mogli biti prioritet-ne mete napada. VISOKA razina govori da postoje određene spoznaje obavještajnog ili sigurnosnog konteksta ili nedavna terori-stička aktivnost koja pokazuje da bi štiće-na osoba, objekt i prostor mogli biti viso-ko prioritetne mete napada. NEPOSRED-NA razina ugroženosti ukazuje da postoje određene spoznaje obavještajnog ili sigur-nosnog konteksta koje ukazuje na to da će

biti izvršen napad na štićenu osobu, objekt i prostor. Kad razmatramo poslove osigu-ranja i zaštite koje provode državne službe sigurnosti onda trebamo ukazati i na razli-čite kategorije štićenih osoba i objekata.

Prema novoj Uredbi o određivanju štiće-nih osoba, objekata i prostora te provođe-nju njihove zaštite i osiguranja donesenoj početkom travnja, uvedene su tri katego-rije štićenih osoba. Nakon nove kategori-zacije može se očekivati određivanje mini-malnih mjera osiguranja za svaku od kate-gorija. Ne bi se smjelo dogoditi da različi-te kategorije štićenih osoba u istim uvje-tima ugroze imaju iste mjere osiguranja ili, još gore, da niže kategorije imaju više mjere osiguranja. Pravilnik koji bi uređi-vao to područje mora predvidjeti mjere i

postupke osiguranja i zaštite za svaku kate-goriju posebno. Sve mjere i postupci iz čl. 6. Uredbe moraju biti posebno razrađene i različite za svaku kategoriju štićenih oso-ba, objekte i prostore, jer time sama kate-gorizacija i dobiva smisao.

Recimo, kad razmatramo mjere neposred-nog tjelesnog osiguranja, može se odrediti da štićene osobe I. kategorije u neposred-nom osiguranju imaju minimalno tri dje-latnika osiguranja, štićene osobe II. katego-rije dva, a III. kategorije jednog djelatnika. Također, time bi se odredile i mjere moto-rizirane pratnje te druge mjere i postup-ci. Tako možemo ići u dubinu do nazoč-nosti medicinskog tima, taktičkih timova ili zračne potpore osiguranju i zaštiti, ali je bitno razlikovati ih, ovisno o kategoriji štićene osobe i razini ugroze kao i sigur-nosne prosudbe.

Svaki plan mora imati više inačicaVjerujem da će takav pravilnik uskoro biti donesen u skladu s novom kategorizacijom. I tu treba voditi računa o pravu na odrica-nje od zaštite i osiguranja određenih osoba koje je sada bezuvjetno, iako ne bi trebalo biti jer se mjerama i postupcima osigura-nja i zaštite štićenih osoba štite ne samo te osobe, nego i institucije koje one predstav-ljaju. Stoga je interes države iznad interesa osobnih želja štićenih osoba. Da bismo plan osiguranja smatrali pot-punim, osim navedenih procjena, analiza

i faktora, plan mora sadržavati podatke o specifičnim osobnim čimbenicima štićene osobe, plan puta i trasa koje se koriste, arhi-tektonski plan objekata u kojima boravi ili ih posjećuje, plan osiguranja tih objekata i prostora, plan rada pratitelja... Osim toga, u prilogu plana osiguranja moramo ima-ti potrebne nacrte, fotografije, listu osoba za kontakt i sl. Također treba na istaknu-tome mjestu naglasiti razinu ugroženosti štićene osobe. Bitno je istaknuti da plan osiguranja mora imati više inačica koje se mogu tre-nutno primijeniti, ovisno o iznenadnim situacijama ili povećanju razine ugrože-nosti štićene osobe. Informiranje o speci-fičnim osobnim čimbenicima štićene oso-be prvi je korak u planiranju osiguranja i zaštite. Svaka osoba ima specifičnosti koje je karakteriziraju i samo prema tim poda-cima možemo doći do bitnih zaključaka o zahtjevnosti provedbe osiguranja i zaštite. Ono što svaku osobu karakterizira jesu njezina osobnost, predrasude, okružje u kojem živi, ljudi s kojima se druži i radi, politička i religijska pripadnost, važni doga-đaji u životu, bolesti, financijski status te niz drugih čimbenika koji je čine manje ili više zahtjevnom za provedbu osiguranja i zaštite. Do tih informacija možemo doći putem razgovora s klijentom, osobnim opažanjem te korištenjem drugih dostu-pnih izvora informacija. Idući korak u pla-niranju jesu objekti u kojima štićena oso-

zaštitari / tjelohranitelji neposredno tjelesno osiguranje i zaštita

Plan osiguranja kao dokument temelji se na sigurnosnoj prosudbi kroz koju se procjenjuju prijetnje, obavlja procjena rizika, određuje faktor opasnosti, provodi analiza opasnosti, procjenjuje ugroženost te određuje razina ugroženosti

12

ba boravi. Tu spadaju objekti stanovanja, radni objekti, prostori za sport i rekreaci-ju, restorani i hoteli koji se posjećuju, zrač-ne luke, itd. Bitne informacije za objekte i prostore kompletiramo iz tehničkih doku-mentacija, razgovora s odgovornim osoba-ma, osobnim pregledom i uvidom u bitne sadržaje. Kao kod intervjua, i tu koristimo specifične kontrolne liste koje nam pruža-ju sustavnost i detaljan pristup u prikuplja-nju potrebnih informacija.

Zaštititi treba i objekte i prostoreObjekte i prostore također treba osigurati i zaštititi, a to činimo fizičkim i tehničkim mjerama. Da bismo to napravili uspješno i temeljito, treba izraditi plan osiguranja

objekta i prostora u kojima stalno, privre-meno ili povremeno boravi štićena osoba. Koje ćemo mjere osiguranja i zaštite primi-jeniti ovisi o prethodno izvršenim analiza-ma, procjenama i čimbenicima koji utječu na sigurnost. Bitnu ulogu u tome ima tzv. stacionarno osiguranje koje se već nalazi u objektima ili se, prema potrebi, razmje-šta u objekte i prostore u kojima će štiće-na osoba boraviti.

Uspostavljanje kontakta s odgovornim osobama u objektima i prostorima te koor-dinacija rada s unutarnjim zaštitarskim službama imperativ je uspješnog osigura-nja i zaštite. Bitne informacije za proved-bu osiguranja i zaštite u objektima i pro-storima jesu: vrijeme kada će štićena oso-ba boraviti u objektu i prostoru, koje aktiv-nosti ima, ulazi i izlazi, sanitarne prosto-rije, stubišta, dizala, prostor za parking i garaža, postojeće tehničke mjere zaštite, protupožarna sredstva, prisutnost medija, dostupnost Interneta, nazočnost i aktivno-sti neke druge štićene osobe ili sigurnosne aktivnosti drugih službi npr. punjenje ban-komata u predvorju hotela, plan evakua-cije iz objekta te druge bitne informacije i događaji od važnosti za provedbu osigu-ranja i zaštite.

Kako smo već naglašavali u ranijim bro-jevima, jedan od najkritičnijih trenutaka u osiguranju i zaštiti jest kretanje štićene osobe između različitih objekata i prosto-ra. Zato je planiranje puta iznimno bitan čimbenik u planiranju osiguranja. Na sam plan puta utječe niz faktora na koje može-mo utjecati, no tu je i niz onih iznenadnih i teško predvidivih koji mogu znatno utje-cati na sigurnost i zaštitu. Zato je vrlo važ-no planiranju puta, ruta kretanja i prijevo-znih sredstava posvetiti dovoljno vreme-

Zaključak: razmišljati kao napadač Možemo zaključiti da se na temelju sigurnosne prosudbe donosi odluka o razini ugrože-

nosti pa time i o potrebnoj razini osiguranja i zaštite. Planiranjem i pripremom osiguranja i zaštite određujemo taktike i metodike izvršenja zadaće osiguranja, potrebnih ljudskih i mate-rijalnih resursa. Planiranje zadaća u pripremnom, kao i zadaća u izvršnom razdoblju, odre-đivanje taktike i metodike postupanja u kritičnim situacijama s obzirom na uzrok nastan-ka i nastale posljedice po štićenu osobu. Određivanje snaga pričuve (ljudskih i materijalnih resursa), način komunikacije i izvješćivanja u redovnim i izvanrednim situacijama. Promišlja-mo o svim mogućim scenarijima ugroze, nastojimo razmišljati kao potencijalni napadač/i, postavljamo tezu kao da su napadači upoznati sa svim aktivnostima štićene osobe. Neizo-stavni korak svakako je neposredna priprema za zadaću u kojoj se svi sudionici upoznaju s detaljima nužnim za njihov uspješan angažman. U konačnici, planiranjem i pripremom posti-žemo učinak prevencije i izbjegavanja mjesta, događaja, radnji i postupaka koji izravno utje-ču na sigurnost i zaštitu štićene osobe. I ne zaboravimo voditi posebnu brigu o zaštiti poda-taka, jer potencijalni napadači trebaju odgovor na tri pitanja: tko, kada i gdje.

na i ne oslanjati se na ono što „znamo od jučer“ jer je tijekom noći možda došlo do radova koji nigdje nisu bili najavljeni, a mi moramo imati odgovor na svaku situaciju. Zato treba imati unaprijed izrađene razli-čite inačice djelovanja.

Za plan puta bitno je znati kojim ćemo se prijevoznim sredstvom koristiti, koja su vre-mena odlaska i povratka, udaljenost izme-đu polazišta i odredišta, udaljenost izme-đu bitnih točaka na putu, opasna mjesta i sigurna utočišta na putu, nazočnost snaga sigurnosti, vatrogasaca i medicinskih usta-nova i sl. Nije, dakle, dovoljno imati samo

jedan plan puta, treba imati razrađene pri-čuvne inačice kao i planove koji uključuju promjenu razine ugroženosti. U konačni-ci, jednako bitan element plana osigura-nja jest plan rada pratitelja.

Neposredna pratnja temeljni je čimbe-nik neposrednog osiguranja i zaštite. To je zadnja crta obrane gdje se sve lomi ako sve navedene radnje u prosudbi i planira-nju nisu adekvatno odgovorile na napad na štićenu osobu.

Ovdje nema prilike za popravak - tu se pada ili prolazi. Zato pratitelj/tjelohranitelj ne može biti svaka osoba koja je eventual-no radila na poslovima sigurnosti. Ovisno o broju angažiranih pratitelja određena je i uloga svakog pratitelja u svakom času pro-vedbe osiguranja i zaštite. Svi sudionici osi-guranja moraju znati osnovne vještine, pra-vila i zakonitosti rada na poslovima nepo-sredne zaštite. Tijekom provedbe osigura-nja i zaštite broj pratitelja može se poveća-vati i smanjivati, a uloge se mogu izmje-njivati ovisno o potrebama. Zato je bitno da sve osobe imaju osnovna znanja, no poželjna su i dodatna specijalistička zna-nja kako bi se moglo adekvatno odgovo-riti na sve zahtjeve klijenata.

Iako je sposobnost improvizacije dobrodošla kvaliteta kod svakog taktičkog operativca, u samom je planiranju zahvalno predvidjeti sve moguće situacije kako bi element iznenađenja bio sveden na minimum, a odgovor osiguranja u skladu s uvježbanim protokolima u iznenadnim situacijama. Sposobnost improvizacije ne smije biti isprika za neplaniranje

13

zaštitari / tjelohranitelji novi propis o štićenju osoba, objekata i prostora u RH

Prema novoj Uredbi o određivanju štiće-nih osoba, objekata i prostora te provođe-nje njihove zaštite i

osiguranja donesenoj početkom trav-nja, Ured za posebne poslove sigur-nosti (UPPS) Ravnateljstva policije MUP-a RH postao je krovna služba za provođenje zaštite i osiguranja štićenih osoba, objekata i prostora u Republici Hrvatskoj. Analizom novog dokumenta koji uređuje ovo zanimljivo i osjetljivo područje vidljivo je da je done-seno niz novih rješenja i načina provedbe poslova zaštite i osiguranja. Prva je promje-na vidljiva i u nazivu koji više ne govori o protuobavještajnoj zaštiti određenih oso-ba, objekata i prostora, već u skladu sa čl. 47. st. 2. Zakona o sigurnosno-obavještaj-nom sustavu RH (NN 79/2006 i 105/2006) određuje štićene osobe, objekte i prostore te provođenje njihove zaštite i osiguranja. Nažalost, već je na prvom koraku pri-mjetno i odstupanje od odredbi čl. 47. st. 2. Zakona na način da je Vlada Uredbom kao štićene osobe odredila i osobe koje je prema tom Zakonu trebao odrediti mini-star obrane. Člankom 47. st. 2. propisano je da će Vlada posebnom uredbom te mini-star obrane u svom djelokrugu pravilni-kom odrediti štićene osobe, objekte i pro-store te način primjene i provođenja mje-ra. Nejasno je stavlja li se time izvan sna-ge pravilnik koji je ministar obrane donio u skladu s odredbom čl. 47. st. 2. Zakona.

Ono što je na početku dobro jesu među-sobne obveze i suradnja sigurnosno-oba-vještajnih agencija, nadležnih ustrojstve-nih jedinica u ministarstvima koja pro-vode osiguranje i zaštitu štićenih osoba, objekata i prostora, stručnih službi nad-ležnih za poslove osiguranja u drugim državnim tijelima kao i s organizatorima određenih događanja. No to će dovesti do otvaranja niza pitanja uz ovlasti pojedinih državnih tijela da provode te poslove, ali o tome kasnije. Osim toga, bitna je uloga organizatora događanja pa se to reflektira i na poslove privatne zaštite i osposoblje-nosti djelatnika u privatnoj zaštiti, ali i rad stranaca na tim događajima, što aktualni Zakon o privatnoj zaštiti ne dopušta, iako su u praksi takve situacije česte.


[ Kristian Družeta1 ]Uredba nakon sedam godina!

Najbolji hrvatski tjelohranitelj i redoviti suradnik Zaštite, u više je navrata ukazivao na potrebu da se izvan snage stave stara uredba iz 2003. te njezine izmjene i dopune iz 2004. i 2005., i da se donese nova Uredba. Nakon sedam godina to se i zbilo - Vlada je na sjednici 11. travnja donijela Uredbu o određivanju štićenih osoba, objekata i prostora te provođenje njihove zaštite i osiguranja sukladno čl. 47. st. 2. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske (NN 79/2006 i 105/2006)

68

Po novome – tri kategorije štićenih osoba Bitna je promjena i nova kategorizaci-

ja štićenih osoba – jer sada postoje tri kategorije štićenih osoba. Osnovna podje-la navodi da su štićene osobe I. kategorije: predsjednik RH; predsjednik Sabora i pred-sjednik Vlade. Štićene osobe II. kategorije su: predsjednik Ustavnog suda RH; pred-sjednik Vrhovnog suda RH; ministar unu-tarnjih poslova; mini-star vanjskih i europ-skih poslova; ministar obrane; glavni držav-ni odvjetnik RH; man-datar za sastav Vla-de; kandidati za pred-sjednika Republike u 2. izbornom krugu i novoizabrani predsjed-nik Republike od dana službene objave rezul-tata predsjedničkih izbora do dana stupa-nja na dužnost. Štiće-ne osobe III. kategori-je su: predstojnik Ureda Vijeća za nacional-nu sigurnost; glavni ravnatelj policije; rav-natelj Ureda za suzbijanje korupcije i orga-niziranog kriminaliteta (USKOK-a); načelnik Glavnog stožera OSRH; ravnatelji sigurno-sno-obavještajnih agencija.

To je bitna novina koja usklađuje potre-be i propise kao i stvarno stanje na terenu. Zanimljivo je vidjeti i neke osobe koje pri-je nisu bile navedene kao i osobe koje je štićenima trebao imenovati ministar obra-ne, kako se navodi u čl. 47. st. 2. Zako-na. No to je, ponavljamo, problem neuskla-đenosti zakona i pripisa. Pitanje je kolika će neusklađenost biti nakon što se done-su novi zakoni o sigurnosnim i obavještaj-nim agencijama kao i zakon o obrani i služ-bi u OS RH. Tu spominjemo i stručne služ-be Sabora i MVEP čiji djelatnici nemaju ovlasti, a neki se pozivaju na tajnost takvih ovlasti (MVEP).

Nakon nove kategorizacije može se oče-kivati određivanje mjera osiguranja za sva-ku kategoriju štićenih osoba. Ne bi se smjelo dogoditi da iste kategorije štiće-nih osoba u istim uvjetima ugroze ima-ju različite mjere i postupke osiguranja ili, još gore, da niže kategorije imaju više mje-re osiguranja. Pravilnik koji bi uređivao to

područje mora predvi-djeti mjere i postupke osiguranja i zaštite za svaku kategoriju poseb-no. Sve mjere i postup-ci iz čl. 6. Uredbe mora-ju biti posebno razrađe-ne i različite za svaku kategoriju štićenih oso-ba, objekte i prostore, jer time sama kategori-zacija i dobiva smisao.

Recimo, kada razma-tramo mjere neposred-nog tjelesnog osigura-nja, može se odrediti

da štićene osobe I. kategorije u neposred-nom osiguranju imaju minimalno tri djelat-nika osiguranja, štićene osobe II. katego-rije dva, a III. kategorije jednog djelatnika. Također, time bi se odredile i mjere moto-rizirane pratnje te druge mjere i postupci. Tako možemo ići u dubinu do prisutnosti medicinskog osiguranja, taktičkih timova ili zračne potpore osiguranju i zaštiti, ali je bit-na razlika, ovisno o kategoriji štićene osobe i razini ugroze kao i sigurnosne prosudbe.

Vjerujem da će takav pravilnik uskoro biti donesen u skladu s novom kategoriza-cijom. I tu treba voditi računa o pravu na odricanje od zaštite i osiguranja određe-nih osoba koje je sada bezuvjetno, iako ne bi trebalo biti jer se mjerama i postupcima osiguranja i zaštite štićenih osoba štite ne samo te osobe, nego i institucije koje one predstavljaju. Stoga je interes države iznad interesa osobnih želja štićenih osoba.

Iz članka 2. st. 2, 3, 4, 5 i 6.Uredbe jasno je da je UPPS dobio krovnu ulogu u poslovi-ma osiguranja i zaštite na teritoriju Hrvat-ske. Mišljenja sam da je to dobro rješenje koje će olakšati provedbu ove djelatnosti u cjelini, posebice kod međusobnog prekla-panja poslova. Tu se svakako otvara uskla-đenost postupaka i procedura kao i ovlasti drugih državnih tijela da provode preven-tivne i represivne mjere, a do kojih može doći tijekom provedbe zaštite i osiguranja.

Krovna uloga MUP-aNovom uredbom u čl. 6. propisane su mjere i postupci koje UPPS provodi u okviru osi-guranja i zaštite štićenih osoba, objekata i prostora. Za razliku od stare uredbe, riječ je o operativno-sigurnosno-preventivnoj mje-ri. U st. 2. istog članka dolazimo do ključ-ne odredbe koja drugim državnim tijelima daje pravo provođenja svih mjera i postu-paka, ali i suradnje s nadležnom ustroj-stvenom jedinicom Ministarstva (UPPS). Tu je opet vidljiva krovna uloga MUP-a u tim poslovima, a navode se i ostala držav-na tijela: sigurnosno-obavještajne agenci-je, MORH i Oružane snage RH, Ministar-stvo vanjskih i europskih poslova i Straža Hrvatskog sabora. No treba napomenuti

da ostala državna tijela te mjere i poslove mogu provoditi samo kad je to određeno posebnim propisima, što je doista bitno zbog mogućih problema uslijed izostan-ka takvih propisa kod nekih od tih tijela.

Nadalje, važna je i riječ: MOGU. Naime, znači da te poslove provode samo iznimno i u suradnji s UPPS-om. Bit će zanimljivo vidjeti kako će to funkcionirati na terenu i znači li riječ IZNIMNO stalno te kako će se riješiti ovlasti državnih tijela koje nemaju ovlast postupanja prema drugi-ma. U komunikaciji s tim tijelima stekao sam dojam da tamo ne shvaćaju problem te da ga ignoriraju, čak i pozivanjem na tajnost takvih podataka. Zamislite da dje-latnik takvog tijela prema vama poduz-me neku od mjera prisile, a onda se net-ko pozove na to da su njihove ovlasti taj-

Nakon definiranja krovne institucije za provedbu, nadzor i koordiniranje poslova osiguranja i zaštite štićenih osoba, objekata i prostora, kao najbolja novina ističe se poglavlje o definiranju ukupno pet razina ugroženosti

ne?! Čak i sigurnosno-obavještajne agen-cije u čl. 48. Zakona o sigurnosno-obavje-štajnom sustavu RH navode da se u obav-ljanju takvih poslova primjenjuju prava i ovlasti sukladno propisima koji uređuju postupanje osoba koje obavljaju poslove privatne zaštite osoba i imovine.

Tri kategorije objekata i prostoraVjerojatno se misli na ovlasti navedene u Zakonu o privatnoj zaštiti, no to je još jedan problem neusklađenosti pojmova na koje često nalazimo u zakonima i podzakon-skim aktima. Da mogu obavljati poslove

zaštite i osiguranja proizlazi iz čl. 7 nove Uredbe koja navodi da mjere osiguranja i zaštite čelnika sigurnosno-obavještajnih agencija, objekata i prostora sigurnosno-obavještajnih agencija, kao i čelnika stra-nih sigurnosno-obavještajnih agencija pri posjetu Hrvatskoj mogu provoditi nadlež-ne ustrojstvene jedinice sigurnosno-oba-vještajnih agencija RH. Koliko je osposobljenost i ovlast postu-panja važna jasno je iz članka 8. Uredbe koji navodi da ta državna tijela provode mjere osiguranja i zaštite štićenih objeka-ta i prostora - samostalno. Oni te poslove

69

zaštitari / tjelohranitelji novi propis o štićenju osoba, objekata i prostora u RH

mogu provoditi i u suradnji s UPPS-om te je u čl. 8. st. 3. navedeno da će si u sluča-ju potrebe, nadležne ustrojstvene jedini-ce drugih državnih tijela koja provode osi-guranje štićenih osoba, objekata i prosto-ra međusobno pružati pomoć pri provo-đenju mjera osiguranja i zaštite sukladno posebnom sporazumu ili propisu. Jasno je da nam ova odredba donosi još sporazu-ma i propisa, koji mogu biti dužeg i kra-ćeg trajanja, ovisno o potpisnicima, što za ovakve poslove baš i nije najbolje.

Kad razmatramo štićene objekte i pro-store, bitno je primijetiti da također imamo podjelu u tri kategorije, a takvi su objekti i prostori mnogo više i detaljnije navede-ni. Definirano je kada i u kojim uvjetima neki objekt mijenja svoju kategorizaciju, a vezano uz boravak štićene osobe odre-đene kategorije u tom objektu, što svaka-ko olakšava provedbu poslova osiguranja i zaštite djelatnicima na terenu.

Bit će zanimljivo vidjeti kako će se te odredbe reflektirati na objekte koje osigu-ravaju pripadnici drugih državnih tijela i sigurnosnih službi. Kao primjer uzmimo stručnu službu Sabora koja već sad primje-njuje neke represivne mjere, a nema zako-nom propisane ovlasti, ili osiguranje nekih rezidencijalnih objekata koje trenutno ne provode civilne strukture. U tom je dijelu također nužno odrediti mjere osiguranja i zaštite za objekte i prostore ovisno o kate-gorizaciji te boravku štićenih osoba u nji-ma. Svakako da treba definirati tko i kako osigurava te objekte i prostore. Tim se dje-latnicima trebaju dati potrebne ovlasti i omogućiti uvjeti za kvalitetno i zakonito izvršenje dodijeljenih im zadaća.

Definiranje pet razina ugroženostiJedno od najzanimljivijih poglavlja nove uredbe jest definiranje razina ugroženosti. To poglavlje možemo ocijeniti kao najbo-lju novinu nakon definiranja krovne insti-tucije za provedbu, nadzor i koordiniranje poslova osiguranja i zaštite štićenih osoba, objekata i prostora. Tako su čl. 18. definira-ne razine njihove ugroženosti kao: niska, umjerena, značajna, visoka i neposredna. Niska razina ugroženosti definirana je kao nepostojanje spoznaja koje bi ukazivale na osnovanu sumnju za napad na štićenu oso-bu, objekt i prostor.

Umjerena razina ugroženosti definira-na je kao nepostojanje spoznaja koje bi ukazivale na osnovanu sumnju za napad, ali postoji potencijalna ugroženost s obzi-

rom na čimbenike u svezi štićene osobe, objekta i prostora. Značajna razina ugrože-nosti definirana je kao postojanje određe-nih spoznaja obavještajnog ili sigurnosnog konteksta koje ukazuju na to da bi štićena osoba, objekt i prostor mogli biti priori-tetne mete napada. Visoka razina ugrože-nosti govori da postoje određene spoznaje obavještajnog ili sigurnosnog konteksta ili nedavna teroristička aktivnost koja poka-zuje da bi štićena osoba, objekt i prostor mogli biti visokoprioritetne mete napada. Neposredna razina ugroženosti ukazuje da postoje određene spoznaje obavještajnog ili sigurnosnog konteksta koje ukazuje na to da će biti izvršen napad na štićenu oso-bu, objekt i prostor. Ono što nije dobro jest da je definiranje razi-ne ugroženosti ostavljeno svakoj nadležnoj

jedinici državnog tijela koja provodi mje-re osiguranja i zaštite na temelju dostavlje-nih sigurnosnih prosudbi sigurnosno-oba-vještajnih agencija te podataka i informa-cija drugih državnih tijela. Na taj je način vjerojatan izostanak standarda osiguranja za osobe iste kategorije te previše prostora ostaje za manipuliranje razine osiguranja. Uz to je upitno i prosljeđivanje informa-cija drugih državnih tijela. Ovdje je treba-lo zauzeti stav da UPPS stoji kao tijelo koje određuje razine ugroženosti, a ako ništa drugo, onda barem da se to određivanje mora provesti u suradnji s UPPS-om. Ova-kva podjela razina ugroženosti mora dovesti do toga da se za svaku razinu ugroženosti, ovisno o kategoriji štićenosti, standardizi-raju minimalni uvjeti za provedbu zaštite i osiguranja. Mora se definirati minimal-na tehnička i tjelesna zaštita koja se mora poštivati, ali isto tako ostaviti prostora za dodatne mjere koje, ovisno o okolnostima, mogu biti zahtijevane iako razina ugrože-nosti ne mora biti viša.

Ograničiti pravo na odricanjeOvakva standardizacija ovisno o razini ugroženosti može varirati od provedbe samo tehničke zaštite do većeg broja ovla-štenih osoba u neposrednom osiguranju pa do osiguranja iz zraka. No to sve mora biti definirano i standardizirano za sva držav-na tijela koja provode mjere osiguranja i zaštite štićenih osoba, objekata i prostora.

Ono što je također bitno i što ova klasi-fikacija neizostavno donosi, jest pravo na odricanje od zaštite. Ovisno o razini ugro-ženosti, treba ograničiti pravo na odrica-nje od zaštite i osiguranja jer, ponavlja-mo, štićene su osobe, objekti i prostori od posebnog interesa za državu koja ih zato i štiti. Stoga se s povećanjem razine ugroze moraju povećavati mjere i postupci osigu-ranja i zaštite, a time i ograničavati pravo na odricanje od mjera osiguranja i zaštite.

Zaključno, doista je dobro da je ova-kva Uredba napokon donesena, jer dono-si neka dobra i krajnje potrebna rješenja. Učinjen je velik korak naprijed u usklađi-vanju stvarnih potreba, situacije na terenu i propisa. Ipak, vidljivo je da posao nije gotov te da treba donijeti i uskladiti još niz zako-na i propisa kako bi se ova djelatnost ure-dila u skladu s pravilima struke i civilnog društva. Ostaje nada da će se bitni detalji urediti po pravilima struke koja će olak-šati posao svima koji te oblike osiguranja i zaštite provode na terenu.

U Uredu za posebne poslove sigurnosti ustrojene su tri službe: Služba za osiguranje i zaštitu štićenih osoba; Služba za osiguranje i zaštitu štićenih objekata i prostora te Služba za osiguranje i zaštitu diplomatskih misija i konzularnih ureda

UPPS je dobio krovnu ulogu u poslovima osiguranja i zaštite na teritoriju RH, što je dobro rješenje koje će olakšati provedbu djelatnosti u cjelini, a odredba može dovesti i do standardizacije obuke i obučenosti svih sudionika u poslovima zaštite i osiguranja

70

zaštitari osobna sigurnost – neposredna zaštita

Što je to osobna sigurnost i znamo li brinuti za vlastitu sigurnost pitanje je na koje ćemo dati

odgovor u ovom članku. Svakako potrebno je definirati što je to uop-će sigurnost kao pojam. Sigurnost određujemo kao osjećaj pojedinca da je zaštićen od fizičke, društvene, duhovne, financijske, političke, ekonomske, osjećaj-ne, profesionalne, psihološke, odgojne ili bilo koje druge prijetnje, ugroze, opasno-sti, štete, povrede ili bilo kakvog događa-ja koji se može tumačiti kao neželjen. Da



Zadržavanje inicijative i kontrola situacije je imperativ u kritičnim uvjetima

Moramo prihvatiti činjenicu da opasnost postoji. Ukoliko nismo svjesni opasnosti niti naši postupci i reakcije neće biti primjereni situaciji. Umišljenost o nedodirljivosti veliki je neprijatelj uspješnom i ispravnom izvršenju posla osiguranja i zaštite. Zato je nužno kontinuirano biti svjestan trenutne situacije. Stalno promatranje i budnost ključ je uspjeha ne samo dok ste u službi nego u svim ostalim situacijama jer nam omogućava pravovremeno reagiranje koje može biti ključno u danom trenutku

bi otklonili taj osjećaj neizvjesnosti podu-zimamo sigurnosne radnje da prepozna-te opasnosti svedemo u prihvatljive grani-ce rizika. Odnosno činimo sve potrebno da bi se uklonila izloženost gubitku materijal-nih i nematerijalnih dobara.

Koliko sami utječemo na osobnu sigurnost

Razine sigurnosti možemo podijeliti na osobnu, korporativnu, nacionalnu, javnu, globalnu i opću sigurnost. Kao što suvre-mena država kroz temeljne elemente naci-onalne sigurnosti štiti nacionalne intere-se tako i pojedinac mora skrbiti o vlasti-toj/osobnoj sigurnosti. Država je osigura-la sigurnost pojedinca i imovine do jedne granice, a propisala je uvjete koje su to šti-ćene osobe, prostori i objekti koji su joj od

posebne važnosti te im kao takvima pri-padaju posebne mjere osiguranja i zaštite. Svaki drugi pojedinac koji želi zaštitu oso-ba i imovine iznad opsega kojeg garanti-ra i osigurava država ili koje država uopće ne štiti mora se sam pobrinuti za osobnu sigurnost. Zakon o privatnoj zaštiti propi-sao je uvjete, način rada i nadzor nad dje-latnostima u privatnoj zaštiti.

Postavlja se pitanje je li nužno za vlastitu sigurnost angažirati osobe koje imaju odo-brenje za obavljanje poslova privatne zašti-te i koliko sami možemo utjecati na osob-nu sigurnost. Pored toga upitno je koli-ko su takve osobe zaista sposobne skrbi-ti o našoj sigurnosti, odnosno koliko i oni sami brinu o vlastitoj sigurnosti da bi uop-će mogli brinuti o nekom drugom. Koliko takvih pravnih osoba ima razvijen vlastiti

26 Broj 4 / 2014.

sustav osiguranje imovine i djelatnika te nadzor istih? Svakako to je posebna tema ali o kojoj svakako treba razmišljati prili-kom odabira onih koji bi nas trebali štititi iznad onog opsega kojeg jamči država, da se ne bi to svelo na uobičajeno zvanje nad-ležnih službi nakon što nisu uspjeli profe-sionalno odraditi posao za koji ih korisnik uredno plaća.

Biti svjestan osobnog okruženja i situacije ključno je u osobnoj zaštiti Poznato je da nas unatoč svim mjerama osiguranja i zaštite nitko ne može zaštiti-ti od vlastitih postupaka i radnji. Zato je u slučaju angažiranja profesionalca nuž-na suradnja, komunikacija i koordinacija svih aktivnosti sa štićenom osobom. Uko-liko sami skrbimo o vlastitoj sigurnosti i sigurnosti bliskih osoba i vlastite imovi-ne tada moramo biti svjesni svih rizika i ugroženosti pa i toga da smo se sami pri-hvatili te brige iako možda nismo adekvat-no osposobljeni. Vjerujem da se u mnogim drugim slučajevima angažiranje profesio-nalca ne postavlja tako upitno kao u sigur-nosti, jednom od izuzetno bitnih aspeka-ta života ali koje smo iz nepoznatih razlo-ga spremni staviti na zadnje mjesto onda kada je najvažnije i za ono što nam je često najvažnije - život nama najdražih, vlastiti život i osobna imovina.

Dakle , da bi mogli skrbiti o sigurnosti drugih prvo moramo biti sigurni da može-mo skrbiti o vlastitoj sigurnosti. To pose-bice vrijedi za sve one koji rade na poslo-vima neposredne zaštite. Zato se svi oni koji rade ove poslove ili ih žele raditi tre-baju zapitati koliko su sami sigurni i koliko vode brigu o osobnoj sigurnosti kao što se i svi oni odvažni koji se sami „štite“ treba-ju zapitati koliko su zaista sigurnu.

Biti svjestan osobnog okruženja i situa-cije je ključno u osobnoj zaštiti. Svijest o okruženju i situaciji u kojoj se nalazimo, bez obzira nalazimo li se u vlastitoj kući, stanu, poslu, na putovanju ili odmoru, tre-ba biti stalno prisutna. Zato je kontinuira-no promatranje i zapažanje jedna od ključ-nih radnji koja traje stalno. To podrazumi-jeva, ne samo da gledate, nego i da vidite

ali i da procjenjujete viđeno. Pri tome sva-kako treba voditi računa da se to ne pre-tvori u paranoju i paranoično ponašanje.

Osim angažiranja vlastitih osjetila, u ovim radnjama primjenjujemo i koristimo tehnička pomagala koja nam mogu pra-vovremeno signalizirati prisutnost osoba koje nismo pozvali ili naknadnu analizu i uočavanje neuobičajenih radnji i prisut-nost sumnjivih osoba. To možemo posti-ći postavljanjem različitih senzora i video kamera koje nam omogućavaju nadzor sa izdvojene pozicije u realnom vreme-nu, pravovremeno upozorenje i reakcije. Ovdje je bitno naglasiti da je bitno znati predvidjeti moguće događaje, a ne samo vidjeti što se trenutno događa. Ta sposob-nost se često može dobiti samo iskustvom i rijetke su osobe koje uspijevaju pravovre-meno predviđati razvoj događanja i što je još važnije pravovremeno donositi najbo-lje odluke za rješenje istih.

Naučene lekcije koristimo u svakom sljedećem planiranju i provedbi osiguranjaIako je planiranje osiguranja temelj za uspješnu provedbi osiguranja, o čemu smo već pisali u prijašnjim brojevima Zaštite, činjenica je da se često u samoj provedbi osiguranja puno toga događa nepredviđe-no pa samo iskustvo i sposobnost improvi-zacije daje uspješne odgovore na te nove neplanirane izazove. Svakako te ne znači da ne treba planirati osiguranje, dapače, te naučene lekcije koristimo u svakom sljede-ćem planiranju i provedbi osiguranja. To planiranje kao i iskustvo razlikuje profesi-onalca od avanturista koji sami žele vodi-ti sigurnost o sebi ili još gore unajmljuju one koji nemaju takve kvalifikacije. Zaista se postavlja pitanje osobne odgovornosti takvih osoba kada nemaju samokritično-sti da se mogu prihvatiti posla i odgovor-nosti a nemaju potrebna znanja i vještine.

OZNAKE U BOJAMA O MENTALNOJ SVIJESTI

CRNA (ŠOK)

CRVENA (SPREMAN ZA BORBU)

NARANČASTA (PREPOZNAVANJE SPECIFIČNE POTENCIJALNE PRIJETNJE)

ŽUTA (SVJESTAN OKRUŽENJA)

BIJELA (NESVJESTAN OKRUŽENJA - POTENCIJALNA ŽRTVA)

U slučaju angažiranja profesionalca nužna je suradnja, komunikacija i koordinacija svih aktivnosti sa štićenom osobom

Broj 4 / 2014. 27

Nažalost puno je takvih primjera u praksi u privatnom i državnom sektoru. Takvi štete struci ali i svim osobama koje trebaju ovaj oblik zaštite. Postavlja se pitanje odgovor-nosti koja svakako nije na korisnicima ni na takvim djelatnicima jer nisu educira-ni i ne znaju ali zato je velika odgovornost na zakonodavcu i institucijama koje regu-liraju ovu djelatnost u privatnom i držav-nom sektoru, a ne čine dovoljno ili ništa da se to ispravi. Iako se u mnogim sustavima stavlja naglasak na aktivne/represivne mje-re postupanja, ključ uspjeha u zaštiti i osi-guranju je pro-aktivno djelovanje i dostiza-nje svijesti koja osigurava provođenje pre-ventivnih mjera i postupaka. Zato pozna-vanje borilačkih sustava i primjena oružja nije ključ uspjeha već tzv. borbeno razmi-šljanje. Taj sustav je osmislio John Dean “Jeff ” Cooper (10.05.1920. – 25.09.2006.) i opisao ga u svojoj knjizi “Principles of Personal Defense”. Sustav označava spre-mnost i svijest pojedinca da svoje radnje i postupke pravilno usmjeri na rješavanje izazova koji se postavlja pred njega u spe-cifičnoj situaciji. Taj sustav nije pokaza-telj opasnosti ili taktičkog okruženja nego stanje svijesti i spremnost na primjerene reakcije i postupke.

Sustav koristi četiri razine koje su opisa-ne bojama. To su bijela, žuta, narančasta i crvena. Ovaj sustav je preuzeo i marinski korpus (US MC) koji ga je proširio za još jednu razinu, a to je stanje crno.

Stanje bijelo opisujemo kao stanje u kojem ste opušteni, nezainteresirani i pot-puno nespremni za reakciju. Ukoliko ste napadnuti u ovom stanju napadač će ima-ti prednost, a samo nesposobnost napada-ča vas može spasiti od težih posljedica. U protivnom njegov napad će biti uspješan.

Stanje žuto opisujemo kao svjesnost da vaš život može biti u opasnosti i da posto-ji mogućnost da ćete morati reagirati kako bi ga sačuvali. Ne postoji direktna prijet-nja, ali svejedno promatrate okolinu, lju-de i razmišljate o mogućnostima reakcije i mogućim napadima. U ovom stanju bi tre-bali biti uvijek kada se nalazite u nepozna-tom području i kada ste okruženi ljudima koje ne poznajete. Opušteni ste, ali stalno promatrate oko sebe i spremni ste reagirati.

Stanje narančasto opisujemo kao svje-snost spremnosti na primjerenu reakciju na postojeću opasnost. Dakle, opasnost je stvarna i prisutna i može rezultirati teš-kim ozljeđivanjem i smrću napadača ali još uvijek niste u stanju svijesti spremnosti da

oduzmete drugom život u samoobrani. U ovo stanje prelazimo ukoliko smo uočili prijetnju no isto tako se vraćamo u stanje žuto ako spoznamo da opasnost nije stvar-na. Stanje crveno opisujemo kao svjesnost i spremnost na borbu. Opasnost je trenut-na i slijedi vaša reakcija. Spremni ste upo-trijebiti smrtonosnu silu kako bi zaštitili sebe ili druge.

Stanje crno opisujemo kao fizički i psi-hički slom koji nam onemogućava bilo kakvu pravilnu reakciju. Moguće je da se dogodi kada iznenada prelazimo iz stanja bijelo ili žuto u stanje crveno. Fiziološke reakcije su tako snažne da nam onemogu-ćavaju racionalno i primjereno reagiranje na prijetnju, opasnost ili napad.

Naša spremnost da pravilno reagiramoMožemo rezimirati da stanje svijesti prika-zano kroz boje prikazuje našu svjesnu spre-mnost da reagiramo u specifičnoj situaciji. Kako se povećava razina opasnosti tako je naša spremnost da se poduzme odrađena radnja sve veća, a ukoliko moramo ići u sta-nje crveno odluka o korištenju smrtonosne sile već je unaprijed spremna i donesena.

To svakako ne treba miješati s trenutnim okruženjem i opasnostima u istome. Sta-nje prikazano bojama ne opisuje okruže-nje, nego našu spremnost da pravilno rea-giramo. Opisuje našu svjesnost i mentalno stanje da pravilno odgovorimo i pređemo u drugo psihičko stanje.

Ovo ne treba brkati sa stanjima sigur-nosti koje znaju primjenjivati države i nje-ne službe jer određivanje takvog stanje koje primjenjuju države nužno ne utje-ču na vaše mentalno stanje. Država može proglasiti crveno, ali to ne znači da ste vi mentalno spremni na korištenje smrto-nosne sile. Ovaj Cooperov sustav se odno-si isključivo na stanje svijesti pojedinca i njegove osobne spremnosti na psihičkoj razini da primjereno odgovori na izazo-va koji se postavlja pred njega u specifič-noj situaciji. Da bismo znali i mogli reagi-rati moramo biti trenirani za takve reakci-je te donositi pravilne prosudbe. Za to nas može pripremiti samo sustav obuke i tre-ninga koji nas ući poslovima osiguranja i zaštite. Nitko nije rođen s tim znanjem i pretjerana samouvjerenost kao i nedosta-tak samokritičnosti mogu biti pogubni za uspješnu provedbu takvih poslova. Puno je segmenata koji utječu na uspješan rad u zaštiti i osiguranju.

Prosudba, planiranje, provedba i raščlambaNakon svega postavljaju se pitanja: Može li se osoba sama brinuti o osobnoj sigur-nosti? Može li ovaj posao raditi osoba koja nije posebno osposobljena?

Odgovor na prvo pitanje je - da. Ne samo da se može, nego i mora. Ali sve do jedne granice kada to treba preuzeti profesiona-lac koji posjeduje potrebna znanja i vješti-ne. Stavljam naglasak na profesionalac, a ne na nekog priučenog poznanika koji to „zna“ po rođenju.

Odgovor na drugo pitanje je - ne. Ne samo da ne može nego i ne smije. Takva osoba ne samo da ugrožava osobu koju bi trebala štititi, nego ugrožava sebe i sve dru-

zaštitari osobna sigurnost – neposredna zaštita

TRENUTNA OPASNOST

PRIMJENA POTREBNE AKCIJE

OPASNOST PRISUTNASPREMNOST ZA

PRIMJERENU REAKCIJU

SVJESTAN OKRUŽENJA

SPREMAN ZA REAKCIJU

NEZAINTERESIRANNESPREMAN ZA REAKCIJU

ŠOKNEPRIMJERENE REAKCI-

JE ZBOG NESPREMNOSTI NAGLOG PRELAZA IZ BIJELOG ILI ŽUTOG STANJA SVIJESTI U

BORBU

SPREMNOST ZA PRIMJERENU REAKCIJU

SPREMNOST ZA PRIMJERENU REAKCIJU

28 Broj 4 / 2014.

ge koji se nalaze u njegovom okruženju. Podsjetimo da se proces osiguranja i zašti-

te provodi kroz četiri upravljiva segmen-ta. To su prosudba, planiranje (pripre-ma), provedba i raščlamba. Svaki od ovih segmenata sadrži posebne radnje i postup-ke koji osiguravaju provedbu osiguranja i zaštite uz poštivanje pravila struke te su međusobno uvjetovani i izravno utječu na provedbu zadaće. Na samom početku smo naglasili važnost sigurnosti u našem životu i svim područjima u kojima se može pojaviti osjećaj nesigurnosti i eventualnog rizika. Svaki pojedinac može samostalno puno toga učiniti kako bi podigao osob-nu razinu sigurnosti i postao „teška meta“.

Svakako postoji granica kada takav anga-žman prelazi znanje pojedinca i kada sva-ki daljnji osobni angažman smanjuje efika-snost takve osobe u njegovim svakodnev-nim radnim obavezama i negativno utječe na blisko okruženje. Tada treba angažirati profesionalce koji će u skladu s pravilima struke procijeniti prijetnju, rizik, opasnost i odrediti stupanj ugroženosti te u skladu s time predložiti potrebne mjere i postup-ke osiguranja i zaštite.

Kako dalje pristupiti osobnoj sigurnosti? Potrebno je poštivati pet pravila za osob-nu sigurnost:

• Svijest o trenutnoj situaciji • Izbjegavanje rutine• Poštivanje sigurnosnih procedura• Održavanje zdravog razuma i inicijative• Ne isticati se

Moramo prihvatiti da postoji opasnost. Ukoliko nismo svjesni opasnosti niti naši postupci i reakcije neće biti primjereni situ-aciji. Umišljenost o nedodirljivosti veliki je neprijatelj uspješnom i ispravnom izvrše-nju posla osiguranja i zaštite. Zato je nužno kontinuirano biti svjestan trenutne situa-cije. Stalno promatranje i budnost ključ je uspjeha ne samo dok ste u službi nego u svim ostalim situacijama jer nam omogu-ćava pravovremeno reagiranje koje može biti ključno u danom trenutku.

Neki operateri koji svakodnevno rade na poslovima osiguranja i zaštite s vreme-nom ulaze u rutinu. Oslanjaju se na sreću i iskustvo. No nemojmo zaboraviti da ruti-na ubija. Osobe koje same skrbe o svojoj sigurnosti jako rijetko vode brigu o izbje-gavanju rutine. Da bi napad bio uspješan potrebno je neko vrijeme promatrati metu napada. Ukoliko stalno koristimo iste tra-se kretanja, restorane, vremena kretnja i druge radnje provodimo rutinski, uveli-ke smo pomogli potencijalnim napadači-ma da uspješno izvedu napad na nas. Raz-mišljanja tipa : “To se meni ne može dogo-diti”, mogu biti fatalna. Postoji niz primje-ra u povijesti gdje je svakodnevna rutina bila presudna za uspješan napad na štiće-nu osobu.

Nije se potrebno izlagati riziku kojeg možete izbjeći Sigurnosne procedure i postupci su predvi-đeni s jasnom svrhom. Procedure i postup-ci se moraju uvježbavati i ne smiju postati i ostati samo mrtvo slovo na papiru. Vidio

sam niz dobro napisanih SOP-ova koji su pisani samo kako bi se zadovoljila forma. Na žalost rijetko ili nikada se nisu uvježba-vali. Isto tako sam vidio zastarjele postup-ke i procedure koji nisu obnavljani s novim spoznajama i iz prakse naučenim lekcija-ma. No pored svega toga postoje profesi-onalci koji svoj posao rade u skladu s pra-vilima struke. Bitno je da takve sigurno-sne procedure i postupke imamo razrađe-ne za različite situacije i okruženja kao što su kuća, posao, putovanja, obitelj te mogu-će napada na te osobe i instalacije.

Ukoliko znate da vam u nekom djelu gra-da prijeti opasnost, a nije nužno da idete u to područje, odnosno postoji alternativa onda je svakako trebate iskoristiti. Zdrav razum vam kaže da nije potrebno izlagati se riziku kojeg možete izbjeći. Zadržava-nje inicijative i kontrola situacije je impe-rativ u kritičnim uvjetima.

Poznavanje lokalnih prilika i događanja u svim društvenim segmentima uvelike mogu biti od presudnog značaja za sigur-nost i zaštitu. Nemojte privlačiti pozor-nost niti u jednom trenutku. Svakako da to ovisi o okruženju gdje se nalazite i pro-vodite li osiguranje niske ili visoke razi-ne, ali u svakom slučaju nastojite ne pro-vocirati i privlačiti nepotrebnu pozornost na sebe. Često taj uvjet određuje priroda posla, ali svako nepotrebno privlačenje pozornosti povećava stupanj rizika. Svo-jim ponašanjem, postupcima, izgledom, trebamo biti teška meta i odvratiti poten-cijalne napadače, a ne ih privlačiti i olak-šavati loše namjere.

Da, svaka osoba mora i može brinuti o osobnoj sigurnosti. Osobe koje drugima osiguravaju sigurnost i zaštitu moraju biti primjer takvog postupanja, ne samo na poslu, nego i u svom slobodnom vremenu.

Iako je planiranje osiguranja temelj za uspješnu provedbi osiguranja, često se u samoj provedbi osiguranja puno toga događa nepredviđeno pa samo iskustvo i sposobnost improvizacije daje uspješne odgovore na neplanirane izazove

zaštitari borba na bliskoj udaljenosti i kondicijska pripremljenost tjelohranitelja



Uvježban čovjek i dalje je temelj uspješne zaštiteUkoliko se zaštitar ne uvježbava redovno u specifičnim i situacijskim uvjetima ne možemo očekivati da će u stvarnoj situaciji postupiti onako kako se to očekuje. Treniranje u raznim klubovima borilačkih sportova i vještina nije adekvatna obuka ili zamjena za onu obuku koja je potrebna ovlaštenim službenim osobama

U svakoj obuci treba težiti da su obučavatelji oni djelatnici koji imaju praktična iskustva, ali da su prošli potrebne razine školovanja kako bi mogli podučavati

U njihovoj prisutno-sti neprijateljstva nestaju, osobe loših namjera odustaju od svojih planova jer im

odabrana meta postaje preteška, a snaga zaštitara preveliki izazov. Kako se postiže takva razinu sposobno-sti da samom svojom nazočnosti zaštitar sprječava bilo kakav oblik nasilja ili direk-tni napad na štićenu osobu? Prije svega vježbom i podizanjem sposobnosti, zna-nja i vještina na potrebnu razinu kako bi ispunjavali svoju dužnost. Vježba je trud kojim se postiže postojanost i treba se pro-voditi neprekidno i s predanošću kako bi se dostigle i održale sposobnosti, osobi-ne, znanja i vještine.

Na uspješnost obavljanja dužnosti zašti-

tara bliske zaštite (ZBZ) utjecaj imaju različite komponente kao i različiti čim-benici (dijagram 1 i 2 ). Zadovoljavajuća kondicijska pripremljenost je osnova na koju se nadograđuju temeljne i specijali-stičke vještine i znanja zaštitara. Prva od bitnih komponenti koja se nadograđuje na dobru fizičku spremu jesu posebna zna-nja i vještine iz borbe na bliskoj udalje-nosti. U ovom članku ću ukazati na važ-nost kondicijske pripremljenosti i važno-sti borbe na bliskoj udaljenosti.

Ukupnu pripremljenost i osposoblje-nost zaštitara možemo ocijeniti kroz tri pokazatelja; voljno – moralne osobine i pripremljenost, kondicijska pripremlje-nost i stručna obučenost, dijalektički izre-čeno htjeti – moći – znati.

Za uspješno izvršenje zadaća obuka ima

presudnu ulogu. Ukoliko se takva obu-ka provodi pravilno, u približno realnim okolnostima, onda ona zahtjeva iznimna fizička opterećenja. Praktična iskustva te znanstvena istraživanja ukazuju da kon-dicijska spremnost utječe na djelotvor-nost u visoko rizičnim poslovima. Stu-panj motoričke i funkcionalne sposobno-sti direktno utječe na razinu obučenosti bez obzira na specijalnost. Unatoč tehno-loškim dostignućima, i njihovim primje-nama, ljudski faktor, sa svojim sposobno-stima je ostao temelj uspješnosti.

Kondicijski trening zaštitara bliske zaštiteKondicijski trening ZBZ-a temelji se na istim zakonitostima kao i trening sporta-ša. Konačni cilj tih zakonitosti u sportu je

8 Broj 6 / 2014.

postizanje optimalne sportske trenirano-sti koja podrazumijeva optimalno zdrav-stveno stanje, odgovarajuću psihičku sta-bilnost, najvišu razinu motoričkih i funk-cionalnih sposobnosti te najvišu taktičku i tehničku efikasnost. Iste te ciljeve želi-mo postići i kod ZBZ-a.

U strukturi kondicijske pripreme nalaze se motoričke sposobnosti, funkcionalne sposobnosti, morfološke karakteristike i zdravstveni status. Kondicijska priprema provodi se kroz višestranu, bazičnu, spe-cifičnu i situacijsku pripremu.

Za razliku od sportaša, zaštitari nisu u mogućnosti provoditi programe trenin-ga planirano kroz duži vremenski period zbog često nepredvidljivih zadaća i opsega posla. Upravo nepostojanje kontinuiteta treninga predstavlja jedan od potencijal-nih razloga neuspješnog razvoja kondicij-skih sposobnosti. Zato se prilikom odabira kadrova treba voditi računa o sposobno-stima i osobinama, morfološkim karak-teristikama i zdravstvenom statusu. Pra-vilna selekcija i odabir kadrova omogu-ćava provođenje onih programa treninga usmjerenih na održavanje razine sposob-nosti, karakteristika i statusa.

Osnovne sastavnice kondicijskih tre-ninga koji se provode sa zaštitarima bliske zaštite jesu izdržljivost, jakost i mobilnost. Prema Knapiku (2009.) jakost i mobilnost su podijeljene na pod sastavnice. Jakost je podijeljena na mišićnu jakost, mišićnu izdržljivost i snagu, a mobilnost je podi-jeljena na fleksibilnost, balans, brzinu, agilnost i koordinaciju. Sustav treninga ovih sastavnica odnosno podsastavnica je često u suprotnosti. Ipak, pravilnim planiranjem i programiranjem treninga od strane stručnjaka (kineziologa, kondi-cijskih trenera) moguće je obuhvatiti sve komponente i unaprijediti sve kondicij-ske sposobnosti važne za uspjeh ZBZ-a.

Funkcionalni kondicijski treningKondicijski trening zaštitara bliske zašti-te (ZBZ) treba prije svega biti koncipi-ran tako da integrira kondicijski, taktič-ki i tehnički trening u što realnijim uvje-

Sustav izobrazbe zaštitara u borbi na bliskoj udaljenosti

Upitno je koliko današnji sustav izobraz-be zaštitara iste zaista osposobljava za

uporabu tjelesne snage i zahvata iz razli-čitih borilačkih vještina odnosno borbi na bliskoj udaljenosti. Je li usvajanje tehnika iz nekih tradicionalnih borilačkih vještina, suvremenih borilačkih sportova ili u zadnje vrijeme popularne slobodne borbe dovoljno i prihvatljivo za primjenu ove ovlasti? Odgo-vor je negativan. Niti jedan od ovih nači-na obuke ne može u potpunosti pripremi-ti i osposobiti zaštitara za primjenu tjele-sne snage i borbu na bliskoj udaljenosti. Tehnike tradicionalnih borilačkih vještina često su u potpunosti neprimjenjive u prak-si, borilački sportovi su prilagođeni nadme-tanju u kontroliranim uvjetima u skladu s pravilima i propozicijama, a sustavi slobod-ne i praktične borbe često su na granici prekoračenja ovlasti i prekoračenja grani-ca nužne obrane.

Primjena sredstava prisile treba biti zako-nita, kao što je i navedeno u članku 32. Kaznenog zakona. Koje je onda rješenje za zakonitu primjenu sredstava prisile, odno-sno tjelesne snage? Rješenje je u tome da se učenje tehnike, a koja podrazumijeva pravilno biomehaničko i djelotvorno izvođe-nje struktura kretanja, kao i taktika, a koje se odnosi na način postupanja u situacij-skom obučavanju i stvarnim situacijama, uči od za to osposobljenih osoba uz surad-nju s onim djelatnicima koji imaju stvar-na iskustva u primjeni ove ovlasti. Izuzet-no je bitno da se zaista uče samo one teh-nike i taktike koje su zaista primjenjive u praksi. Prilikom učenja tehnika treba pošti-vati faze:

1. usvajanje, 2. usavršavanje, 3. stabilizacija, 4. automatizacija.

Da bi došlo do motoričke vještine i auto-matske tehničko-taktičke realizacije nužno je motorički zadatak puno puta ponavlja-ti u različitim uvjetima. Ti različiti uvjeti su simulirane stvarne situacije koje omogu-ćavaju zaštitarima bliske zaštite da uvide težinu primjene određenih tehnika, a pose-bice kad se tehnike moraju primijeniti pre-ma osobi koja je polu aktivna, aktivna ali i kada pruža pasivni otpor. Primjena tjelesne snage i tehnika borilačkih vještina zahtjeva redovno vježbanje, učenje i usavršavanje tehnika i situacija kako bi ovlaštena službe-na osoba stekla potrebnu razinu znanja ali i samopouzdanja. Osposobljavanje zaštita-ra u ovim vještinama osim što stvara uvjete za primjenu ovlasti, podiže psihičku pripre-mljenost za suočavanje sa stresnim situa-cijama, odlučnost, sigurnost i samopouzda-nje. Ukoliko se zaštitar ne uvježbava redov-no u specifičnim i situacijskim uvjetima ne možemo očekivati da će u stvarnoj situaciji postupiti onako kako se to očekuje. Trenira-nje u raznim klubovima borilačkih sportova i vještina nije adekvatna obuka ili zamjena za onu obuku koja je potrebna ovlaštenim službenim osobama. Svakako da oni djelat-nici koji imaju znanja iz borilačkih sportova i vještina i praktičnih sustava samoobrane imaju bolje predispozicije za primjenu ovla-sti. Ali treba težiti tome da se razvija speci-fičan sustav tehnika i taktika koje u svojoj primjeni osiguravaju postupanje u skladu s odredbama zakona i to onima koje pru-žaju ovlasti primjene tjelesne snage i teh-nika borbi. Također je bitno da osobe koje podučavaju imaju dodira sa stvarnošću i ne postavljaju apstraktne i neprimjenjive teh-nike kao ciljeve obuke. Zato u svakoj obu-ci treba težiti da su obučavatelji oni djelat-nici koji imaju praktična iskustva, ali da su prošli potrebne razine školovanja kako bi mogli podučavati.

Nužan je specifičan sustav tehnika i taktika koje u svojoj primjeni osiguravaju postupanje u skladu s odredbama zakona

Kondicijska pripremljenost je osnova na koju se nadograđuju temeljne i specijalističke vještine i znanja zaštitara

Kondicijski trening zaštitara bliske zaštite treba prije svega biti koncipiran tako da integrira kondicijski, taktički i tehnički trening u što realnijim uvjetima

Broj 6 2014. 9


tima. Iako je takav oblik treninga odav-no poznat, danas se često koristi naziv „funkcionalni trening“. Funkcionalan zna-či da je usmjeren na razvoj onih sposob-nosti koje su značajne za naše aktivnosti. Funkcionalni kondicijski trening utječe na razvoj snage, izdržljivosti, koordina-cije, stabilnost zglobova, mišićni balans i priprema nas za svakodnevne aktivnosti i obaveze. Ovdje je posebice važno nagla-siti da se radi na unapređenju kvalitativ-nih i kvantitativnih sposobnosti.

U funkcionalnom treningu koristimo sljedeće rekvizite: girje, core bags, saq ljestve, saq prepone, boksačku opremu, medicinke, core board, bučice, šipke, TRX, bugarske vreće i sva druga pomagala kao i metode treninga koje nam omogućava-ju ispravan trening.

Funkcionalnim treningom postižemo metabolički efekt, kojim reduciramo masne naslage, ostvarujemo intenzivan kardio-vaskularni trening, kojim povećavamo aerobni i anaerobni kapacitet, razvijamo specifičnu kondiciju, utječemo na preven-ciju ozljeda i rehabilitaciju, držanje tije-la te poboljšavamo sposobnost savlada-vanja svakodnevnih zadataka.

Borba na bliskoj udaljenosti - praktična samoobrana za zaštitaraBorba na bliskoj udaljenosti se može defi-nirati na različite načine, ali uvijek uklju-čuje konfrontaciju dvije ili više osoba na jako bliskoj udaljenost koja ponekad ne uključuje primjenu vatrenog oružja. Ipak uključuje oštre i tupe predmete kao i obranu od istih i uvijek uključuje obra-nu od prijetnji vatrenim oružjem na bli-skoj udaljenosti.

Pod praktičnom samoobranom za zašti-tare podrazumijevam primjenu tjelesne snage i različitih tehnika borilačkih vje-ština. Zakon o privatnoj zaštiti (NN 68/03, 31/10, 139/10) u članku 27. stavak 1. toč-ka 7. navodi uporabu tjelesne snage kao ovlast zaštitara. U članku 39. navedenog zakona objašnjava da se pod tjelesnom sna-gom u smislu ovoga Zakona smatra upo-raba različitih zahvata borilačkih vještina ili njima sličnih postupaka na tijelu dru-ge osobe, kojima je cilj odbijanje napada ili svladavanje otpora, uz nanošenje što manjih štetnih posljedica.

Zaštitari mogu u obavljanju poslova tjelesne zaštite upotrijebiti tjelesnu sna-gu kako bi odbili protupravni i neposred-

Dijagram 1: Čimbenici uspješnosti zaštitara bliske zaštite

Dijagram 2: Komponente uspješnosti zaštitara bliske zaštite

ZAKONSKA REGULATIVA POSLODAVAC OBITELJ DRUŠTVENO

OKRUŽENJEOBUKA I

USAVRŠAVANJE

ZAŠTITAR BLISKE ZAŠTITE

STRUČNA OSPOSOBLJENOST

- tečaj za zaštitara - tečaj za tjelohranitelja

KONATIVNE OSOBINE

- emocije - motivacija

POSEBNA ZNANJA I VJEŠTINE

- praktična samoobrana - praktična uporaba pištolja - vezivanja

RAZINA OPĆE NAORAZBE

- SSS - VŠS - VSS

KOGNITIVNE SPOSOBNOSTI

- percepcija - pažnja - predočavanje - mišljenje - pamčenje

FUNKCIONALNE I MOTORIČKE SPOSOBNOSTI

MORFOLOŠKEKARAKTERISTIKE

- somatotip -antropometrija

ZDRAVSTVENI STATUS- zdravlje

ZAŠTITAR BLISKE ZAŠTITE

10 Broj 6 / 2014.

Krav Maga - praktična i primjenjiva metoda borbe na bliskoj udaljenosti

Danas postoji razrađen sustav praktične metode borbe koja obučava kako izbje-

ći, spriječiti i razriješiti bilo koju vrstu nasilja i napada. Krav Maga obučava samoobra-nu, borilačke i borbene vještine, kao i vje-štine zaštite drugih, a sve to na jedinstven i jednostavan način učenja. Krav Maga je horizontalan sistem, s jedinstvenim i logič-nim pristupom. Laka je za učenje i pamće-nje, izvodi se prirodno i instiktivno, i praktič-no se može upotrijebiti pod stresnim uvje-tima. Jedan od važnijih komponenata Krav Mage je jedinstvena pedagogija, metodolo-gija i način obuke. Sadrži specijalni pristup, taktiku, tehniku, teme, drilove i metode za različite sektore: civile, pripadnike policij-skih snaga, zatvorsko osoblje i stražare, vojsku, osoblje osiguranja, osoblje za blisku

zaštitu, obavještajne agente, antiteroristič-ke jedinice, specijalne jedinice itd.

Krav Maga je nastala u Izraelu, pod pri-tiskom realnih životnih zahtjeva i uvje-ta. Metodu je osmislio Imi Lichtenfeld, a nastavio razvijati i modificirati Eyala Yani-lov te vrhunski instruktori Međunarodne Krav Maga federacije (International Krav Maga Federation- IKMF). IKMF su prizna-le i podržale Izraelske Obrambene snage (IDF) i Sibata, a Krav Magu upotrebljava-ju vojne snage, policijski odredi i tajne služ-be (CIA i FBI) iz cijeloga svijeta. U hrvatskoj Krva Maga djeluje pod Krav Maga Global (KMG) federacijom koja je pod vodstvom Eyal Yanilova. Krav Maga Hrvatska (KMH) se može učiti u Osijeku, Zagrebu, Karlov-cu, Rijeci, Zadru, Splitu, Dubrovniku i Puli.

Krav Maga obučava samoobranu, borilačke i borbene vještine, kao i

vještine zaštite drugih

ni napad kojim se ugrožava njihov život ili život osoba koje čuvaju te odbili pro-tupravni i neposredni napad usmjeren na uništenje i umanjivanje vrijednosti imovi-ne koju čuvaju, a da pri tom štetne poslje-dice ne budu veće od prijetećih.

Tjelesnu snagu zaštitari mogu upotri-jebiti radi savladavanja otpora, sprječa-vanja bijega i ako zakonito izdana upozo-

renja i zapovijedi ne jamče uspjeh. Dakle zakonodavac je stvorio pravni okvir za uporabu tjelesne snage i tehnika različi-tih borilačkih vještina. Sada se postav-lja pitanje kako primijeniti tjelesnu sna-gu, koje su to borilačke vještine i koji je najbolji način usvajanja tehnika i taktika uporabe ove ovlasti od strane ovlaštene službene osobe.

zaštitari praktična upotreba vatrenog oružja

Praktična uporaba pištolja za oso-be koje rade na poslovima privat-ne zaštite, ali i za sve ovlaštene službene osobe, više je od pozna-vanja taktičko-tehničkih karakte-ristika osobnog naoružanja i obve-znog minimuma ispaljenih metaka u kontroliranim uvjetima na stre-ljani. Praktična uporaba pištolja NIJE praktično izvođenje gađanja s kratkim vatrenim oružjem s osam naboja (od toga tri probna) u stojećem stavu za precizno gađanje u mete veličine 50x50 cm kruž-

Pištolj je vatreno oružje i smrtonosno. Imati pištolj velika je odgovornost i svatko tko ga ima iz bilo kojeg razloga dužan je obučiti se za njegovo sigurno korištenje. Kultura sigurnog rukovanja oružjem nije nešto s čime smo rođeni, a nažalost, nije dovoljno ni proći liječnički pregled i provjeru policije te nabaviti pištolj, ili ga dobiti od poslodavca

[ Kristian Družeta ]

Sigurno rukovanje pištoljem

Sigurno rukovanje pištoljem

nog oblika na udaljenosti od 10 metara. Poznavanje principa praktične upotrebe pištolja jest ono što spašava živote osoba koje se njima služe, ali i odvraća krimi-nalce od protuzakonitih radnji.

Zbog nemarnog i nestručnog rukova-nja s pištoljem u prošlosti je zabilježen nemali broj samoranjavanja ili nanošenja prostrijelnih rana. Vinovnici tih događa-ja bile su osobe iz različitih službi koje se u svom svakodnevnom radu služe pištoljima kako bi zaštitili sebe, imovi-nu ili druge osobe. Kod svih je tih situ-acija bilo ključno da je do nezgode doš-lo zbog neobučenosti u rukovanju nao-ružanjem.

50

Pet temeljnih pravilaOsim toga, praktična je uporaba pišto-lja bitna jer uključuje više elemenata od samog pucanja, a promatranjem osobe koja nosi pištolj može se dosta zaključi-ti o njegovoj uvježbanosti. Takvi detalji ne promiču znalcima, ali ni kriminalci-ma koji traže priliku za nečasne aktiv-nosti. Zato su trening i edukacija u prak-tičnoj upotrebi važan segment u preven-ciji protiv kriminala. Tvrdnje zaposle-nika da im poslodavac nije omogućio edukaciju i uvježbavanje loša su ispri-ka, baš kao i tvrdnje poslodavaca da za takvu obuku nemaju uvjete ili financij-ska sredstva. Za edukaciju u praktičnoj upotrebi pištolja prije svega su potreb-ni želja za učenjem i stalno uvježbava-nje koje se poglavito provodi bez puca-nja - tzv. trening na suho.

Na upotrebu pištolja djelatnici u pri-vatnoj zaštiti kao i u drugim državnim službama imaju pravo prema različi-tim zakonskim i podzakonskim aktima. Ključno je da te osobe poznaju zakonsku regulativu o tome kada mogu primijeniti svoje ovlasti, ali i da posjeduju potreb-ne vještine i znanja za to. Razina trenu-tačno propisane obuke nije takva da to može u potpunosti zadovoljiti. Treba ponoviti - poznavanjem taktičko-teh-ničkih karakteristika i pucanjem u kon-troliranim uvjetima jednom godišnje ne dostiže se vještina potrebna za praktič-nu upotrebu pištolja. Isto tako, ne zava-ravajmo se, sportsko pucanje (npr. IPSC ili IPDA) nije krajnji domet praktične upotrebe pištolja za ovlaštene osobe, kao što ni prakticiranje borilačkih spor-tova nije dovoljno za praktičnu samoo-branu. Ono ima svoje dobre strane, ali to je ipak sport, a mi se obučavamo za - poslove zaštite.

Postoje temeljna pravila za sigurnu upotrebu pištolja. Neka od njih proizaš-la su iz spomenutih sportskih organi-zacija i natjecanja. Činjenica je da naše naoružanje nije uvijek pod našim nad-zorom. Spremamo ga, dajemo, uzimamo ili zbog nekog drugog razloga ne znamo u kakvom je stanju. Zbog toga pištoljem uvijek rukovati kao da je napunjen metkom u cijevi. To je prvo i najvažni-je pravilo. Ako ga poštujete, nikad nećete opaliti jer niste znali da je metak u cijevi. Pištolj ne puca sam! Da bi opalio - treba povući okidač. Ako nema prsta na okida-ču, nema ni opaljenja. Zato drugo pra-

vilo glasi: dokle god nemamo namje-ru pucati, ne postavljamo prst na oki-dač. Ako zbilja želimo pucati i pogodi-ti, onda moramo znati u kojem smjeru pucamo, što nam je meta, što se nalazi iza, iznad i pokraj mete. Ne zaboravimo na zakonske odredbe o ovlasti upotrebi

vatrenog oružja. Treće pravilo stoga gla-si: detektirati metu i što se nalazi oko nje. Pištolj nije igračka kojom mašemo i zadovoljavamo dječačke snove ili štiti-mo neobuzdani ego. To je vatreno oruž-je koje nanosi smrtonosne ozljede. Zato četvrto pravilo glasi: nikad ne usmje-ravati pištolj u ono što se ne namjera-va uništiti. Da bismo u svakom slučaju bili sigurni pri rukovanju pištoljem, pri-državamo se pravila da je pištolj uvijek usmjeren u sigurnom pravcu.

Postoji još niz pravila kod upotrebe pištolja i drugog vatrenog oružja, koja često ovise o njihovim tehničkim kon-strukcijama. Pridržavanjem ovih pet osnovnih pravila, korištenje pištolja bit će sigurnije, a vaša kultura sigurnog ruko-vanja na višoj razini. Svakako da to nije dovoljno za poznavanje praktične upo-trebe pištolja, a ovaj članak nije dovoljan za opisivanje svih elemenata.

Ponavljanjem radnje do refleksaU cilju prevencije bitno je pištolj nosi-ti na pojasu na način koji će omogućiti da ga se upotrijebi na najbrži način. Bit-no je da se pričuvni spremnici nalaze na mjestu gdje su nam lako i brzo dostupni u slučaju taktičke ili borbene promjene spremnika. Raspored opreme na poja-su ukazuje na obučenost i spremnost. Iskusnom oku ti detalji ne promiču. To su elementi koji mogu odvratiti krimi-nalce da za sljedeću pljačku odaberu upravo vaš štićeni prostor, vašu "blin-du" ili bankomat.

Da biste se uvježbali u praktičnoj upo-trebi pištolja, potrebni su trud i volja za učenjem i ponavljanjem radnji. Time se

Tvrdnje zaposlenika da im poslodavac nije omogućio edukaciju i uvježbavanje gađanja loša su isprika, baš kao i tvrdnje poslodavaca da za takvu obuku ili nemaju uvjete ili pak nemaju financijska sredstva. Za edukaciju u praktičnoj upotrebi pištolja prije svega su potrebni želja za učenjem i stalno vježbanje koje se provodi bez pucanja - "trening na suho"

Nezgode izazvane pištoljem nisu nesretni slučajevi, nego posljedice neodgovornosti osoba koje imaju i nose oružje po bilo kojoj osnovi. Zato - postanite odgovorni i usvojite kulturu sigurnog rukovanja pištoljem!

Motorička vještina s nizom pokreta

Kada bismo željeli definirati praktičnu upotrebu pištolja, onda bismo rekli da je to motorička vje-ština sastavljena od niza pokreta koje osoba izvodi određenim sli-jedom. Ti se pokreti sastoje od:

zauzimanja stava •hvata oružja•punjenja•korištenja funkcionalnih polu-•gadovođenja oružja u visinu oči-•juciljanja•okidanja•otklanjanja zastoja•pražnjenja oružja.•

Osim tih motoričkih radnji u praktičnu upotrebu pištolja spa-daju i nošenje pištolja i spre-mnika, položaj ruku te ostali ele-menti neverbalne komunikacije. To su bitni elementi u prevenci-ji, što je bolje rješenje od upotre-be pištolja.

51

zaštitari praktična upotreba vatrenog oružja

postiže stereotip gibanja, tj. sposobnost ponavljanja pravilno izvedenih kretnji u promjenjivim ili istim uvjetima. Da bi se to postiglo potrebno je duže vri-jeme vježbanja "na suho", a kao rezul-tat dobivamo refleksno, automatizira-no djelovanje.

Velik broj ponavljanja povlačenja pišto-lja iz futrole i donošenja u razinu očiju, taktičke i borbene izmjene promjene spre-mnika, otklanjanje zastoja…, unaprije-dit će vještinu upotrebe pištolja. Za takve treninge nisu nužni ni streljana niti boje-vo streljivo! Ove se vježbe provode "na suho" i treba ih dobro uvježbati prije no što se započne s instinktivnim i situacij-skim gađanjima (ISG). Iako je ISG najza-nimljiviji dio praktične upotrebe pištolja, prije toga je s pištoljem potrebno mnogo rada "na suho". Poznavanje i poštivanje pet spomenutih pravila uvjet je kako za rad "na suho", tako i za ISG.

Za razliku od uobičajenog pucanja u metu, obuka u praktičnoj upotrebi pištolja daje nam iskustvo instinktiv-nog i situacijskog gađanja. Instinktivna gađanja provode se na malim udaljeno-stima do 10 metara. Situacijska su gađa-nja viši oblik obuke u praktičnoj upotre-bi pištolja, pri čemu koristimo tehnike instinktivnog gađanja. Mogu se provoditi na otvorenom i zatvorenom. Konačni je proizvod tih treninga psihička i fizička priprema za upotrebu osobnog naoruža-nja. Uporaba pištolja u stvarnoj situaci-ji izrazito je stresno iskustvo. Uvježba-vanjem u situacijama koje su blizu real-nosti taj se stres smanjuje, a povećava se vjerojatnost pravilnog postupanja u stvarnoj situaciji. Osim tih specifičnih treninga, za dobru je pripremu nužno provoditi i kondicijske treninge koji su temelj na koji se nado-

Poznavanjem taktičko-tehničkih karakteristika i pucanjem u kontroliranim uvjetima samo jednom godišnje ne dostiže se vještina nužna za praktičnu upotrebu pištolja, baš kao što ni sportsko pucanje nije krajnji domet praktične upotrebe pištolja za ovlaštene osobe

građuju sva ostala znanja i vještine bit-ne za posebne kategorije ljudi kao što su zaštitari, policajci, vojnici i vatrogasci, o čemu će biti govora u nekom od idućih brojeva Zaštite. Cilj je ovoga članka uka-zati na važnost obuke u praktičnoj upo-trebi pištolja, a ne umanjiti vrijednost drugih oblika treninga u streljaštvu.

Propisane norme traže premaloOsim Kako je rečeno u uvodu, nije dovolj-no poznavati taktičko-tehničke karakte-ristike osobnog naoružanja i obveznog minimuma ispaljenih metaka u kontroli-ranim uvjetima na streljani, ali se isto tako u treningu ne smije izostaviti ni precizno pucanje na različitim daljinama.

Govorimo li o zaštitarima, nužno je da se oni neprestano educiraju i polaze specijalističke tečajeve koji će im dati dodatna znanja kako bi uspješno izvr-šavali svoje svakodnevne zadaće. Zako-ni i pravilnici propisuju minimalne stan-darde, no obveza je i poslodavca i zapo-slenika da se stalno educiraju. Norme propisane za osposobljavanje u rukova-nju i gađanju vatrenim oružjem kao i u primjeni tjelesne snage - samoobrane, kao i principi obuke koji se provode za ta područja, daleko su od zahtjeva prak-tične upotrebe za zaštitare.

Praktična uporaba pištolja široko je područje koje uključuje mnoštvo eleme-nata i njih nije moguće obraditi u jednom članku. Ako nemate iskustva u takvim treninzima pronađite osobu ili ustano-vu koja vam može pružiti to znanje, jer ćete na taj način unaprijediti svoje vje-štine u upotrebi pištolja, podići kulturu sigurnog rukovanja naoružanjem, pre-ventivno djelovati u suzbijanju krimi-nala te u zaštiti i otklanjanju napada na štićene osobe i objekte.

Raspored opreme na pojasu ukazuje na obučenost i spremnost, a iskusnom oku ti detalji ne promiču. Sve su to elementi zbog kojih kriminalci za iduću pljačku mogu odabrati upravo vaš štićeni prostor, "blindu" ili bankomat

52

vojska / zaštitari / halo 92 / HGSS važnost kondicijske pripremljenosti za taktičke operativce

Kondicijska je priprema sveobu-hvatan i složen proces unaprjeđe-nja funkcionalnih i motoričkih spo-sobnosti, morfoloških karakteristi-ka, zdravstvenog statusa te za tu svrhu potrebnih motoričkih znanja. Taktički su operativci svi oni pripadni-ci policije, zaštitara, vatrogasaca, gorske službe spašavanja i vojnika, koji sudjeluju u visokorizičnim zadaćama i poslovima. Sa stajališta taktičkih operativaca dobra je kondicijska pripremljenost osnova na koju se nadograđuju temeljne i specija-lističke vještine i znanja.

Za uspješno izvršenje zadaća svih tak-tičkih operativaca obuka ima središnje značenje. Ako se takva obuka provodi pravilno, u približno realnim okolnosti-ma, onda ona zahtijeva iznimna fizička opterećenja. Praktična iskustva te znan-stvena istraživanja ukazuju da kondicij-ska spremnost utječe na djelotvornost taktičkih operativaca u visokorizičnim poslovima. Stupanj motoričke i funkcio-nalne sposobnosti izravno utječe na razi-nu obučenosti bez obzira na specijalnost. Unatoč tehnološkim dostignućima i nji-hovim primjenama, ljudski faktor, tak-tički djelatnik, sa svojim je sposobnosti-ma ostao temelj uspješnosti.

Kondicijski trening Kondicijski trening taktičkih operati-vaca temelji se na istim zakonitostima kao i trening sportaša. Konačni je cilj

Um caruje, ali caruje i snaga!Za sve taktičke operativce - policajce, zaštitare, vatrogasce, gorske spašavatelje i vojnike - koji sudjeluju u visokorizičnim zadaćama i poslovima, dobra je kondicijska pripremljenost osnova na koju se nadograđuju temeljne i specijalističke vještine i znanja

[ Kristian Družeta ] tih zakonitosti u sportu postizanje opti-malne sportske treniranosti koja podra-zumijeva optimalno zdravstveno stanje, odgovarajuću psihičku stabilnost, najvišu razinu motoričkih i funkcionalnih spo-sobnosti te najvišu taktičku i tehničku efikasnost. Iste te ciljeve želimo postići i kod taktičkih operativaca.

U strukturi kondicijske pripreme nala-ze se motoričke sposobnosti, funkcional-ne sposobnosti, morfološke karakteristi-ke i zdravstveni status (Slika 1.). Kondi-cijska priprema provodi se kroz višestra-nu, bazičnu, specifičnu i situacijsku pri-premu. Radi boljeg razumijevanja opisat ćemo svaku vrstu kondicijske pripreme.

Višestrana kondicijska priprema usmje-rena je na poboljšanje sposobnosti svih topoloških regija tijela, na podizanje efi-kasnosti svih organa i organskih sustava, na podizanje funkcionalnih sposobnosti kao i primarne jakosti, brzine, izdržljivo-sti i gipkosti (Milanović, 1987).

Bazična kondicijska priprema usmje-rena je na razvoj najvažnijih sposobno-sti za uspjeh u konkretnoj kineziološkoj aktivnosti primjenom za tu svrhu najučin-kovitijih metodskih postupaka. Trening je usmjeren na ona svojstva koja imaju visoku važnost za uspjeh u toj aktivnosti.

Specifična kondicijska priprema vezana je uz izvedbu različitih struktura tehnič-kih elemenata u kondicijskim uvjetima. Ova vrsta kondicijske pripreme integri-ra kondicijski i tehnički trening.

Situacijska kondicijska priprema inte-grira taktički i kondicijski trening. Uvjeti situacijske kondicijske pripreme nasto-

36

Povećanje opterećenja dodavanjem opreme

je se izjednačiti s realnim uvjetima ili su nešto zahtjevniji.

Za razliku od sportaša, taktički ope-rativci nisu u mogućnosti provoditi pro-grame treninga planirano, kroz duže vre-mensko razdoblje, zbog često nepredvi-divih zadaća i opsega posla. Nepostojanje kontinuiteta treninga jedan je od temelj-nih problema provedbe kondicijskih tre-ninga, jer je riječ o jednom od bitnih pre-duvjeta za uspješan razvoj kondicijskih

sposobnosti. Zato se pri odabiru kadro-va za taktičke poslove mora voditi raču-na o sposobnostima i osobinama, morfo-loškim karakteristikama i zdravstvenom statusu. Pravilna selekcija i odabir kadro-va omogućava provođenje onih programa treninga usmjerenih na održavanje razi-ne sposobnosti, karakteristika i statusa.

Funkcionalni kondicijski treningKondicijski trening taktičkih operativa-ca mora prije svega biti koncipiran tako da integrira kondicijski, taktički i tehnič-ki trening u što realnijim uvjetima. Iako je takav oblik treninga odavno poznat, danas se često koristi naziv "funkcio-nalni trening".

Funkcionalan znači da je usmjeren na razvoj onih sposobnosti koje su važne za naše aktivnosti. Takav trening utječe na razvoj snage, izdržljivosti, koordina-cije, stabilnost zglobova i mišićni balans te nas priprema za svakodnevne aktiv-nosti i obaveze. U funkcionalnom tre-ningu koristimo sljedeće rekvizite: gir-je, "core bags", saq ljestve, saq prepone, saq resistor brzine, boksačku opremu, medicinke, "core board", bučice, šipke, TRX, bugarske vreće, indijske palice itd.

Funkcionalnim treningom postiže-mo metabolički efekt kojim reduciramo masne naslage, ostvarujemo intenzivan kardiovaskularni trening kojim pove-ćavamo aerobni i anaerobni kapacitet, razvijamo specifičnu kondiciju, utječe-mo na prevenciju ozljeda i rehabilitaci-ju, držanje tijela te poboljšavamo sposob-nost svladavanja svakodnevnih zadataka.

Osnovne sastavnice kondicijskih tre-ninga koji se provode s taktičkim opera-

FOTO

: Shu

tters

tock

Pripremljenost taktičkih operativaca može se ocijeniti kroz tri pokazatelja: voljno-moralne osobine i pripremljenost, kondicijska pripremljenost te stručna obučenost; dijalektički rečeno HTJETI – MOĆI – ZNATI

37

vojska / zaštitari / halo 92 / HGSS važnost kondicijske pripremljenosti za taktičke operativce

ra) moguće je obuhvatiti sve komponente i unaprijediti sve kondicijske sposobno-sti važne za uspjeh taktičkih operativaca.

Trening brzine, agilnost, eksplozivnostiIako je trening SAQ (speed, agility and quickness; odnosno brzina, agilnost i eksplozivnost) u zadnje doba prvenstve-no popularan način treniranja za spor-taše, nužno je naglasiti njegovu važnost za razvijanje sposobnosti presudnih za uspješno izvršenje zadaća taktičkih ope-rativaca.

Te sposobnosti posebice dolaze do izra-žaja u urbanim operacijama. Zadaće koje se postavljaju pred taktičke operativce naj-češće se izvode u naseljenim područjima, zgradama i prostorijama, gdje do izra-

žaja dolaze aktivnosti svladavanja pre-preka, sprintovi, bočna kretanja, okret-nost, brzina reakcije... Trening brzine, agilnosti i eksplozivnosti samo je jedan segment cjelokupnog kondicijskog tre-ninga. Kod svakog oblika treninga nami-jenjenog taktičkim operativcima, važno je postići sinergiju kondicijskih svojsta-va s potrebnim posebnim znanjima i vještinama.

ZaključakOptimalna kondicijska pripremljenost temelj je na koji se nadograđuju specifič-na znanja i vještine taktičkih operativa-ca. Ako kondicijska pripremljenost nije

Kondicijski trening primjenom poligona preprekaIako ovaj oblik kondicijskog treninga opisujemo na kraju, slobodno možemo tvrditi da je

on temelj za sve taktičke operativce. Poligon prepreka podrazumijeva sukcesivno izvođe-nje određenog broja tjelesnih vježbi koje pri izvođenju treba svladati kao prirodne ili umjetne prepreke koje se nalaze na otvorenom prostoru ili u zatvorenoj prostoriji, i to u što kraćem vremenu s jasno definiranim pravilima prelaska svake prepreke. Taktički operativac stalno se kreće od prepreke do prepreke svladavajući svaku pojedinu prepreku u poligonu.

Poligon prepreka primjenjuje se radi usavršavanja motoričkih znanja te usavršavanja koor-dinacije u specifičnim uvjetima. Također se koristi radi utjecaja na razvoj motoričkih i funk-cionalnih sposobnosti. U radu s taktičkim operativcima ovaj oblik rada podiže i izgrađuje moral i moralne osobine, odlučnost, hrabrost, izdržljivost, borbenost, samopouzdanje, savje-snost, smisao za timski rad i samodisciplinu

tivcima jesu izdržljivost, jakost i mobil-nost. Prema Knapiku (2009.) jakost i mobilnost podijeljene su na podsastav-nice. Jakost se dijeli na mišićnu jakost, mišićnu izdržljivost i snagu, a mobilnost na fleksibilnost, balans, brzinu, agilnost i koordinaciju (tablica 1.).

Sustav treninga tih sastavnica, odno-sno podsastavnica često je u suprotno-sti. Ipak, pravilnim planiranjem i pro-gramiranjem treninga od strane struč-njaka (kineziologa, kondicijskih trene-

Osnovne sastavnice kondicijskih treninga koji se provode s taktičkim operativcima jesu izdržljivost, jakost i mobilnost

U funkcionalnom treningu koji utječe na razvoj snage, izdržljivosti, koordinacije, stabilnost zglobova i mišićni balans te nas priprema za svakodnevne aktivnosti i obaveze, koriste se sljedeći rekviziti: girje, "core bags", saq ljestve, saq prepone, saq resistor brzine, boksačka oprema, medicinke, "core board", bučice, šipke, TRX, bugarske vreće, indijske palice...

38

Tablica 1. Sastavnice kondicijske pripremljenosti (Knapik i suradnici, 2009.)

SASTAVNICE PODSASTAVNICE DEFINICIJA

IZDRŽLJIVOST KARDIORESPIRATORNA IZDRŽLJIVOST Sposobnost grupe mišića da izdrži vanjsko opterećenje tijekom dugog vremenskog perioda.

JAKOST MIŠIĆNA JAKOST Maksimalna sila očitovana od grupe mišića u jednoj voljnoj kontrakciji.

MIŠIĆNA IZDRŽLJIVOST Sposobnost grupe mišića da proizvodi silu tijekom određenog vremenskog perioda.

SNAGA Sposobnost očitovanja sile u kratkom vremenskom periodu.

MOBILNOST FLEKSIBILNOST Opseg pokreta koji se ostvaruje u zglobu.

BALANS Održavanje ravnoteže u kretanju i mirovanju.

BRZINA Sposobnost provođenja kretnji u kratkom vremenskom periodu.

AGILNOST Sposobnost brze i precizne promjene položaja cijelog tijela u prostoru

KOORDINACIJA Sposobnost korištenja osjeta, poput sluha i vida, zajedno s dijelovima tijela tijekom provođenja motoričkih zadaća bez poteškoća i precizno.

na potrebnoj razini, ne možemo očeki-vati ostvarenje potrebne razine obučeno-sti u temeljnim i specijalističkim znanji-ma i vještinama.

U pravilno planiranje i programiranje treninga i cjelokupne obuke, potrebno je uključiti kondicijske trenere, kineziolo-

ge. Zakon o športu (NN 7/06) u članku 60. jasno propisuje tko su osobe koje se mogu baviti stručnim poslovima veza-nim uz sport, a kondicijska priprema spada u sportske poslove.

Sport je pravo i potreba svakog čovje-ka, idealno sredstvo za učenje nužnih

životnih vještina, a to su - prihvaćanje pobjede i poraza, biti dio tima, poštiva-nje pravila i protivnika, upoznavanje sebe i granica svojih mogućnosti i shvaćanje da se rezultati postižu napornim radom i vježbanjem (Maggligenska deklaracija o sportu).

39

aktualno konkurentnost radne snage u području aktivnosti taktičkih djelatnika

Nemilosrdna bitka na tržištu rada

[ Kristian Družeta ]

Često smo svjedoci rasprava na različitim razinama o visini plaća, osposobljenosti radnika, priprema-ma za tržište EU-a, aktivnostima u sklopu međunarodnih organizaci-ja poput UN-a i NATO-a. Možemo čuti različita mišljenja o razini osposobljeno-sti, preplaćenosti ili potplaćenosti rad-nika, prevelikim troškovima poslovanja te raznim preprekama za uspješan rad i poslovanje. U cijeloj se priči i diskusiji često zaboravlja objektivno sagledavanje naše konkurentnosti na domaćem, ali i stranom tržištu. Pod konkurentnost se misli na sposobnost postizanja uspjeha na tržištima koja dovode do visokopro-duktivnog gospodarstva i poboljšanih životnih standarda stanovništva.

Poslovi i aktivnosti taktičkih djelatni-ka također podliježu tržišnim zakoni-ma i moraju biti konkurentni. To znači da je konkurentnost radne snage, ljud-skih resursa, iznimno važna za konku-rentnost cijele gospodarske djelatnosti.

Konkurentnost radne snage određuju razni čimbenici kao što su stručnost, sposobnost, razina obrazovanja, cijena rada te njihova kompatibilnost s potra-žnjom i ponudom na tržištu. U područ-ju aktivnosti taktičkih djelatnika (poli-cajci, vojnici, zaštitari, gorski spašavate-lji, vatrogasci) te čimbenike često odre-đuje zakonska regulativa o minimalno potrebnim stupnjevima formalne izo-brazbe, osposobljavanju i usavršavanju za pojedine poslove.

U samim planovima i programima institucija koje provode školovanje i daljnje osposobljavanje ovisi kolika će biti konkurentnost ljudskih resursa na tržištu rada. Koliko su kurikulumi tih institucija usklađeni s potrebama trži-šta, zahtjevima i standardima međuna-rodnih organizacija tek treba istražiti.

Neosporna je činjenica da se naši dje-latnici pokazuju kao kvalitetan kadar na međunarodnim razinama, no to je uglav-nom produkt osobnog rada na vlastitom razvoju tih ljudi, a ne smišljenog i pla-niranog procesa kroz obrazovne insti-tucije ili usmjerenog razvoja koji potiču

Zaštitari, policajci, vojnici, vatrogasci i gorski spašavatelji, sve su to taktički djelatnici koji se nalaze na tržištu rada baš kao i svi ostali radnici, tražeći radno mjesto i svoje mjesto pod suncem konkurentnosti. Pritom se ističe i sljedeće pitanje: odakle toliki nesrazmjer u vrednovanju poslova iste složenosti u privatnom sektoru i državnoj službi?

26

Konkurentnost radne snage određuje niz čimbenika - stručnost, sposobnost, razina obrazovanja, cijena rada te njihova kompatibilnost s potražnjom i ponudom na tržištu, dok u području aktivnosti taktičkih djelatnika te čimbenike često određuje zakonska regulativa o minimalno potrebnim stupnjevima formalne izobrazbe, osposobljavanju i usavršavanju za pojedine poslove

poslodavci. Često ta osposobljenost nije ni formalno potkrijepljena nužnim cer-tifikatima koji su međunarodno priznati. Nažalost, i neki zakoni donose rješenja koja vode u suprotnom smjeru i propi-suju niže formalno obrazovanje od prije propisanih i stvarno potrebnih1.

Uvažavajući te činjenice i ponudu pro-fila radne snage na tržištu, treba se zapi-tati kolika je doista vrijednost takvih ljudskih resursa te zašto je cijena njiho-va rada takva kakva je. Također, zapi-tajmo se zašto postoji toliki nesrazmjer u vrednovanju poslova iste složenosti u privatnom sektoru i državnoj službi. Sve te činjenice treba dobro razmotriti pri-je ikakve diskusije i donošenja zaključa-ka. Ono što je bitno jest da se na sve to može utjecati pravilnim vrednovanjem poslova koje izvršavaju taktički djelatni-ci, sustavnim formalnim obrazovanjem, usmjerenim usavršavanjima i osposoblja-vanjima, usvajanjem potrebnih posebnih znanja i vještina, cjeloživotnim školo-vanjem te, u konačnici, pripremom za drugu karijeru.

Činjenica je da se poslovi taktičkih dje-latnika ne mogu izvršavati na zadovolja-vajućoj razini kroz čitav radni vijek. Sto-ga treba pravodobno utjecati na smjer karijere radnika te voditi takvo uprav-ljanje karijerom koje će im omogući-ti konkurentnost na tržištu, domaćem i međunarodnom. Danas je tržište za tak-tičke djelatnike otvoreno, no oni mora-ju imati potrebne kvalifikacije i znanja

potkrijepljena formalnim obrazovanjem i iskustvom. Sami radnici moraju voditi računa o svome školovanju, ali i poslo-davci također, kako bi u skoroj buduć-nosti mogli konkurirati na međunarod-nom tržištu.

Odabir i selekcija Odabir i selekcija za poslove taktičkih dje-latnika prvi su korak u postizanju kon-kurentnosti na tako složenim i zahtjev-nim poslovima koji često zahtijevaju fizič-ka opterećenja i izlaganje vlastitog živo-ta opasnostima kako bi se zaštitili tuđi životi ili materijalna dobra.

Za uspješno obavljanje poslova tak-tičkih djelatnika važna je dobra tjelesna pripremljenost koju možemo sagledati kroz sastavnice kondicijske spremnosti (zdravstveni status, morfološke karakte-ristike, motoričke i funkcionalne sposob-nosti). Sva potrebna specifična znanja i vještine možemo nadograđivati i očeki-vati uspješno izvršenje zadaća samo kod kondicijski spremne osobe.

Pripremljenost taktičkih djelatnika

ocjenjujemo kroz voljno-moralne osobi-ne, kondicijsku pripremljenost i stručnu obučenost; dijalektički rečeno: HTJETI – MOĆI – ZNATI.

Odabir i usmjeravanje mogu se prove-sti kroz sportske klubove i druge udru-ge koje u programima razvijaju sposob-nosti bitne za izvršenje zadaća taktičkih djelatnika. Kroz sport se razvijaju mno-ge važne osobine i sposobnosti te životno važne vještine. Udruge poput izviđača, planinara, ronilačkih ili padobranskih klubova uče svoje članove specifičnim znanjima i vještinama. Osobe uključe-ne u rad takvih udruga već imaju razvi-jene potrebne radne navike, sposobno-sti i osobine važne za konkurentnost. Bitno je odrediti koja je to dobna grani-ca, dokad se i otkad takvi poslovi mogu izvršavati te omogućiti fluktuaciju rad-ne snage kroz različite segmente poslo-va taktičkih djelatnika.

Kroz državni i privatni sektor razvija-ju se različiti oblici znanja i sposobnosti koji podižu razinu konkurentnosti dje-latnika na svim razinama. Određivanjem sposobnosti, osobina, znanja i vještina bitnih za uspjeh te njihovim egzaktnim postotkom važnosti za uspjeh, postavlja-mo temelje za uspješan odabir i selekciju.

U skladu s tim odrednicama kasnije provodimo daljnju obuku i usavršavanje kroz redovne kondicijske treninge, spe-cijalističke tečajeve, stručna usavršava-nja i sl. Sve se to nadograđuje na mini-malno potrebnu formalnu izobrazbu.

Naši djelatnici u svijetu neosporno pokazuju da su kvalitetan kadar, no to je uglavnom proizvod njihova osobnog rada na vlastitom razvoju, a ne smišljenog procesa kroz obrazovne institucije ili usmjerenog razvoja kojeg su potaknuli poslodavci, pri čemu ta osposobljenost često nije ni formalno potkrijepljena međunarodno priznatim certifikatima

1 ZakonoizmjenamaidopunamaZakonaoprivatnojzaštiti(NN31/10)smanjujepotrebnustručnuspremuzačuvare,azazaštitareodređujesrednjeobrazovanjeutrajanjuodnajmanjetrigodine.

Policijska škola – i za vojnike, vatrogasce i zaštitare?

Da bismo mogli ocijeniti sustav našeg školovanja, trebali bismo ga usporediti sa sustavima drugih zemalja, te ocijeniti osi-gurava li ovakav sustav potrebna znanja i vještine. Možda je novo otvaranje policij-ske škole u Zagrebu (vidi prošli broj Zašti-te, 6/2011) korak ka usmjerenom for-malnom školovanju budućih taktičkih dje-latnika? Možda bi se takav sustav tre-bao primijeniti za sve taktičke djelatni-ke pa takva škola ne bi obrazovala samo policajce, nego i vojnike, vatrogasce i dru-ge potrebne kadrove za ovako specifič-ne poslove.

Upitno je koliko osoba s tek završenom srednjom ili visokom školom može odgo-voriti zahtjevima ovako složenih zadaća. Zato je potrebno dobro vođenje i mentor-stvo, a možda i određivanje dobnih grani-ca kada radnici mogu prelaziti na druge poslove i složenije zadaće. Time se otva-raju i mogućnost protočnosti radnika iz različitih službi te bolja pripremljenost za tržište rada.

27

aktualno konkurentnost radne snage u području aktivnosti taktičkih djelatnika

Zaključak: Suradnja ministarstava, svijest radnika i poslodavaca, specijalistički tečajevi...

Za poboljšanje konkurentnosti taktičkih djelatnika nužna je suradnja više ministar-stava i nadležnih agencija. Valja utvrditi koja su potrebna znanja i vještine koje tak-tički djelatnici trebaju usvojiti u svom for-malnom obrazovanju. Planirati osposoblja-vanja, usavršavanja i specijalističke teča-jeve kako bi se poboljšala i održala konku-rentnost poslodavca i djelatnika. Voditi bri-gu o razvoju kroz karijeru i završetku kari-jere te o konkurentnosti na međunarod-nom tržištu.

Radnici se, kao i poslodavci, moraju osvijestiti koliko su njihove radne kvalite-te doista konkurentne. Koja je razina njiho-ve osposobljenosti i sposobnosti da izvrša-vaju povjerene im poslove. Zahtjevi koji se postavljaju ispred taktičkih djelatnika razli-čiti su, stoga usavršavanje i specijalistički tečajevi trebaju biti usmjereni i obavezni za uspješno izvršenje poslova. Samo završena formalna izobrazba i opće osposobljavanje ne mogu i nisu dovoljni za uspješno obav-ljanje poslova. Primjerice, za poslove prat-nje novca, neposredno osiguranje, inter-

ventne timove ili stacionarno osiguranje potrebne su različite vještine i znanja. One traže provedbu specijalističkih tečajeva nakon osnovnog osposobljavanja i moraju biti uvjet za njihovo izvršavanje. Znamo li da se ta znanja mogu nadograđivati samo na fizički spremnu osobu, onda je kondicij-ska pripremljenost sa svim svojim sastavni-cama neupitno važna za uspjeh i konkuren-tnost taktičkih djelatnika.

Stoga je jasno da ta konkurentnost zapo-činje već pri odabiru kandidata za te poslo-ve, razvojem i održavanjem kondicijskih sposobnosti, daljnjim školovanjem, ospo-sobljavanjem, usavršavanjem i pohađa-njem specijalističkih tečajeva u skladu s međunarodnim normama i standardima. Poznavanje stranih jezika, informatičkih i komunikacijskih vještina, obrazovanje, osposobljavanje, fleksibilnost i protočnost radne snage izazov su za poslodavce, dje-latnike, ali i društvo u cjelini, kako bi se lakše odgovorilo suvremenim potrebama i postigla konkurentnost i na domaćem i na stranom tržištu.

Formalno obrazovanje Zakonska regulativa najčešće propisuje da poslove taktičkih djelatnika može obavlja-ti osoba koja ima završeno srednjoškolsko obrazovanje. Ima i nižih kriterija, kao, npr. za čuvare kod kojih je dovoljna niža stručna sprema. Znamo li da samo jedna godina obrazovanja više povećava pro-izvodnju po stanovniku za 4 do 7 posto (Bassani, Scrapetta, 2001.; prema Lowter Joseph)2, onda je jasno koliko je razina završenog obrazovanja bitna za konku-rentnost radnika.

Svakako da je tu kvaliteta važnija od same kvantitete školovanja. Složenosti poslova koje obavljaju taktički djelatni-ci razlikuju se pa se razlikuje i potreb-na razina stručne izobrazbe. Također, neosporno je da viši stupanj obrazova-nja omogućava izvršenje složenijih zada-ća te u konačnici radnika - po završetku karijere kao taktičkog djelatnika - pripre-ma i za druge poslove. Razina potrebnog formalnog obrazovanja u konačnici nam govori o vrednovanju poslova koje takvi radnici izvršavaju.

Ako se osvrnemo na poslove za koje je propisana prva ili druga razina viso-koškolskog obrazovanja, onda možemo vidjeti da oni uglavnom nisu u skladu sa stvarnim potrebama za izvršenje zadaća, već se samo traži stupanj završene škole3.

Osposobljavanje, usavršavanje i specijalistički tečajevi Ako je za poslove taktičkih djelatnika dovoljno imati završenu bilo koju sred-

nju ili visoku školu, tada treba provodi-ti takvo osposobljavanje koje će radnika pripremiti za poslove koji se u budućno-sti postavljaju pred njega. U tom sluča-ju posebice treba voditi računa o potreb-nom vođenju, mentorstvu i dobnim gra-nicama. Važno je znati da time ne zavr-šava školovanje te da poslovi taktičkih djelatnika zahtijevaju stalno usavršava-nje, obnavljanje znanja i dizanje stečenih vještina i znanja na višu razinu.

Osim toga, formalno obrazovanje

i osposobljavanje daju široku razinu potrebnog znanja te je nužno usmjeriti radnika u specijalnosti za koje ima naj-više afiniteta i u kojima će postizati naj-bolje rezultate.

Nije dovoljno pohađati osnovni tečaj osposobljavanja, nego je nužno pohađati specijalističke tečajeve koji radnika ospo-sobljavaju za posebnosti zadaća koje će obavljati. Takve tečajeve treba provoditi kroz cijelu karijeru te djelatnika osposo-bljavati i voditi do trenutka kad više ne može izvršavati tako zahtjevne poslove, ali je spreman za nastavak karijere na otvorenom tržištu ili na fizički manje zahtjevnim poslovima.

Bitno je da se osposobljavanje, usavr-šavanje i specijalistički tečajevi provode po međunarodno priznatim standardima koji daju mogućnost djelatniku da kon-kurira na tržištu. Osim te brige za tak-tičkog djelatnika, ovakvim je pristupom konkurentna i tvrtka koja ulaže u svoje ljudske resurse i može spremno odgo-voriti zahtjevima otvorenog tržišta.

Nije dovoljno pohađati osnovni tečaj osposobljavanja, već i specijalističke tečajeve koji nas osposobljavaju za posebnosti budućih zadaća, i to kroz cijelu karijeru, sve dok više ne možemo izvršavati tako zahtjevne poslove, ali smo spremni nastaviti karijeru na otvorenom tržištu ili na fizički manje zahtjevnim poslovima

2 Lowter,J.(2004).Kvalitetahrvatskogformalnogobrazovnogsustava.UBejakovićiJoseph-Lowter(ur).Konkurentnosthrvatskeradnesnage,str.13-25.Zagreb:Institutzajavnefinancije,2004.g.

3 Uredbaoklasifikacijiradnihmjestaudržavnojslužbi(NN77/2007)

28

korporativna sigurnost neposredna zaštita i štićenje ključnih zaposlenika

Prije no što krenemo s razmatra-njem osobina, sposobnosti i zna-nja koje neku osobu čine kompe-tentnom za rad na poslovima nepo-sredne zaštite – tjelohranitelja, tre-ba se zapitati postoji li danas potre-ba za takvim oblikom zaštite i osi-guranja te tko su uopće osobe koje ga tre-baju. Danas u Republici Hrvatskoj poslo-ve tjelohranitelja možete raditi kao djelat-nik neke od državnih sigurnosnih insti-tucija ili kao djelatnik u privatnoj zaštiti. Da bi se ti poslovi radili dovoljno je ima-ti položen stručni ispit, ovlasti propisane zakonom ili zahtijevanu generalnu licencu. Neka rješenja čak nude primjenu Zako-

Tajna veza između tjelohranitelja i korporacija

Tajna veza između tjelohranitelja i korporacija


[ Kristian Družeta1 ] na o privatnoj zaštiti iako formalno nije riječ o privatnoj zaštiti niti je provode pri-vatne zaštitarske tvrtke. Normativni akti ne prepoznaju specifičnosti poslova tje-lohranitelja u odnosu na ostale djelatni-ke koji rade na poslovima zaštite i sigur-nosti. To je svakako loše za ovo zanima-nje jer omogućava da poslove rade oso-be bez potrebnih specifičnih znanja, vje-ština i sposobnosti, a i olakšava manipu-liranje u izboru kandidata.

Ulaskom u međunarodne asocijaci-je potreba za ovim oblikom sigurnosti postat će sve izraženija - unatoč krizi i nedostatku novca. Iako se sada najviše štedi na sigurnosti, što je krivo, posto-ji dio osoba kojima je upravo u tim vre-menima takav oblik zaštite još potrebni-ji. U svijetu kojem težimo zaštita ključ-

nih djelatnika dio je poslovne politike. Velike korporacije vode računa o zaštiti svojih direktora i ključnih osoba. U ino-zemstvu je uobičajeno da tvrtke članovi-ma uprave plaćaju neposrednu zaštitu, baš kao što im daju naknadu za prijevoz i ostale troškove. Kod svake je zaštite naj-važnija preventiva, jer je kasno reagirati

Teško se oteti dojmu da se inozemne korporacije u Hrvatskoj ne drže standarda koje imaju u matičnim zemljama kao i činjenici da policija u Hrvatskoj i dalje osigurava pojedince koji ne spadaju u štićene osobe u užem smislu

22

sobnosti i osobine koje potencijalni kan-didati trebaju imati. Sve to treba biti uči-njeno transparentno, treba se odnositi na privatnu zaštitu i državne službe, ukrat-ko, na sve sudionike jer interakcija držav-nog i privatnog u radu moguća je svakod-nevno te tu nema prostora za slučajnosti. Iako je nemoguće izbjeći sve negativno-sti, na taj se način može mnogo učiniti za unaprjeđenje položaja tjelohranitelja te za postizanje potrebnih kompetencija za rad na poslovima neposredne zaštite.

Kriza utječe na opću sigurnostOvdje ne možemo detaljno analizirati sve bitne čimbenike, no bliska nas i dalja povi-jest podsjećaju na činjenice koje su bile od presudne važnosti za povijesne događaje na svjetskoj razini. Osim toga, aktualno gospodarsko stanje izravno utječe na sigur-nost općenito, pa tako i onih pojedinaca koji trebaju takav oblik zaštite. Ono što je sigurno jest da svakako postoji potreba za posebnim normativnim uređenjem ovoga područja i za standardiziranjem izobraz-be u skladu s normama asocijacija u koje uskoro ulazimo ili smo već ušli.

Kad razmišljamo o potrebi za ovim obli-kom osiguranja u Hrvatskoj, potrebno je analizirati sve čimbenike koji određuju naše društvo. To se odnosi na geografski položaj, gospodarsku i sigurnosnu situa-ciju, broj osoba koje bi mogle biti štićene te povijest i tradiciju. To je posebice bitno za sve one koji bi ove poslove željeli radi-ti ili ih već rade.

Oni bi, uz to, trebali analizirati profil oso-ba koje trenutno rade te poslove te kom-petencije koje su u Hrvatskoj potrebne da bi netko radio kao tjelohranitelj. Pritom treba ukazati i na normativne akte koji uređuju ovo područje, kako u privatnoj zaštiti, tako i u državnim institucijama, no o toj problematici u idućim nastavci-ma i brojevima Zaštite.

Ulaskom Hrvatske u međunarodne asocijacije potreba za neposrednom zaštitom postat će sve izraženija - unatoč krizi i nedostatku novca. Iako se sada najviše štedi na sigurnosti, što je apsolutno krivo, postoji dio osoba kojima je upravo u tim vremenima takav oblik zaštite još potrebniji. Primjerice, u svijetu kojem težimo zaštita ključnih djelatnika dio je poslovne politike svake ozbiljne korporacije, piše u ovom broju najbolji hrvatski tjelohranitelj Kod nas tvrtke uglavnom štite

materijalna dobra, dok se neposrednom zaštitom koristi vrlo malen broj onih kojima je zaštita potrebna, jer se zaboravlja da poslovni ljudi mogu biti meta napada nezadovoljnog zaposlenika ili poslovnog konkurenta

kad se nešto dogodi. Tada slučaj preuzi-ma policija, trošeći novac poreznih obve-znika. Teško se oteti dojmu da se te iste korporacije ne drže standarda koje ima-ju u matičnim zemljama kao i činjenici da policija u Hrvatskoj i dalje osigurava pojedince koji ne spadaju u štićene oso-be u užem smislu. Pitanje je gdje je gra-nica - kada takvu zaštitu moramo dobiti od države, a kada je trebamo plaćati sami.

Otmice direktora, bankara i članova obiteljiNiz je primjera iz bliske prošlosti o napadi-ma na direktore, stečajne upravitelje, ured-nike i vlasnike medija, bankare pa i sluča-jeva otmice članova obitelji ključnih oso-ba tvrtki ili bogatih obitelji. Kod nas tvrt-ke uglavnom štite materijalna dobra, dok se neposrednom zaštitom koristi malen broj onih kojima je zaštita potrebna, jer se zaboravlja da poslovni ljudi mogu biti meta napada nezadovoljnog zaposlenika

ili poslovnog konkurenta. Povijesne činjenice ukazuju da je potre-

ba za neposrednim osiguranjem od dav-nina bila standard vladara, ali i utjecajnih pojedinaca u društvu. Osim zbog sigur-nosti tih osoba, postojanje tjelohranitelja i osobne straže iskazivalo je i samu moć čuvanih osoba. Takav je odnos između čuvanih i čuvara dovodio do specifičnih odnosa koji su nerijetko izazivali neželjene radnje i posljedice. Zbog stalne nazočno-sti tjelohranitelja uz štićenu osobu, čuvaru su bile poznate sve pojedinosti života šti-ćene osobe. Zainteresirane strane trebale su takve informacije kako bi bili upozna-ti sa slabostima svoga protivnika. Isto su tako i tjelohranitelji mogli biti iskorište-ni kao atentatori na svoje štićene osobe. Osim što u takvim odnosima tjelohrani-telj može "izgubiti kompas" pa se zavara da je on sam taj kojeg štiti, često takvom stavu pripomaže i okolina. To se očituje u tome što "male osobe" na određenim polo-žajima tjelohraniteljima iskazuju takvu pozornost i ulogu kako bi stigli do štiće-nih osoba i ostvarili osobne ciljeve. To je osobito problem ako se događa u radu sa štićenim osobama koje rade na poslovima od društvenog interesa. Sve to pokazuje koliko je bitno za takve poslove odabira-ti osobe određenih psiholoških osobina koje se mogu oduprijeti takvim pritiscima.

U novije se vrijeme ta kvaliteta tjelo-hranitelja može tumačiti kao nedostatak. Tjelohranitelj može biti u sukobu intere-sa kad nezakonite radnje koje vidi dola-ze u konflikt s potrebnom diskrecijom i odanošću prema štićenoj osobi. Razina moralnih vrijednosti, etičke norme i dile-me često su iskušenja s kojima se tjelohra-nitelji susreću u svome radu. Takvi izazo-vi postoje pri radu sa svim štićenim oso-bama, bez obzira dolaze li iz redova vlasti i oporbe, poduzetnika ili umjetnika, jesu li žrtve nasilja i kriminalaca...

Zbog takvih interesa nerijetko na takvim poslovima možemo zateći osobe kojima je jedina kompetencija to što imaju pre-poruku ili su instalirani kako bi opsluži-vali one koji žele imati utjecaj na štićenu osobu ili biti informirani o zbivanjima i radnjama u kojima štićena osoba sudje-luje. Logično se postavlja pitanje može li se i kako onda utjecati na odabir kadrova za poslove tjelohranitelja? Da, može se, i to vrlo jednostavno. Treba donijeti nor-mativne akte koji će posebno urediti te poslove, odrediti nužne kvalifikacije, spo-

23

[ Kristian Družeta ]Čitajući statistiku Pregleda sigur-nosnih pokazatelja i rezultata rada u 2011. godini (MUP, klasa: 233-80/12-10/01 Urbroj: 511-01-142-12-1) vidljiv je porast kaznenih dje-la od 5 posto u odnosu na 2010. – ukupno 113.369. U ukupnom krimi-nalitetu udio općeg kriminaliteta izno-si 78,5%, a postotak imovinskih kazne-nih djela 72,2% općeg kriminaliteta, što je rast od 8,9% u odnosu na raniju godinu. Bilježi se i porast provalnih krađa u dječje vrtiće i škole, kioske, obiteljske kuće i sta-nove te motorna vozila. Primjetan je zna-tan porast džepnih krađa (35,1%), drskih krađa (32,3%) i krađa (14,4%), zabilježena su i 1292 razbojništva, pri čemu prednjače ona u bankama, mjenjačnicama, trgovina-ma i poštama, a bilo je i 43% više kazne-nih djela terorizma i ekstremnog nasilja.

No nije sve tako crno. U 2011. bilježi se pad broja kaznenih djela organiziranog kriminaliteta, zlouporabe opojnih droga te kaznenih djela na štetu maloljetnika. Iz ovoga je razvidan porast pomanjkanja sigur-nosti i izloženosti nezakonitu ponašanju.

Menadžer sigurnostiMenadžer sigurnosti osoba je koja će svojim znanjem i iskustvom učiniti sve potrebno da savjetuje što učiniti kako bi se zadovo-ljila osnovna ljudska potreba za osjećajem sigurnosti. Menadžer sigurnosti savjetuje što poduzeti kako biste se u svakodnev-nom životu i poslu osjećali sigurni. Danas je potreba za osjećajem sigurnosti važni-ja no ikad u povijesti. Izloženi smo nizu vanjskih utjecaja koji izravno ugrožavaju našu sigurnost. Ta opasnost postoji na globalnoj i lokal-noj razini, pri čemu znamo da je i grani-ca između lokalnog i globalnog sve neja-snija. Pogledajmo samo financijsku krizu današnje civilizacije. Jesmo li se pripremi-li za takvo što? Koliko je ta kriza utjecala na vaš osjećaj sigurnosti? Koliko je siguran grad u kojem živite? Jesmo li dobro osigu-rali svoju imovinu? Poznajemo li dovoljno svoju okolinu?

Danas u Hrvatskoj imamo registrira-no 268 licenciranih tvrtki, 122 obrta, oko 200 unutarnjih čuvarskih službi i "voj-sku" od oko 24.000 licenciranih zaštitara. Kako se odlučiti koje je rješenje najbolje? Koju tvrtku odabrati, koji će ljudi brinu-

Demokracija nam je donijela i svoje negativnosti, financijska kriza uzima danak, ili je samo više onih koji rješenja traže na krivi način? Situacije koje smo donedavno gledali samo na filmovima postale su dio stvarnosti. Kako odgovoriti na sve sigurnosne izazove? Mogu li državne službe same osigurati sigurnost ili je nužna veća suradnja s elementima privatne zaštite? Tko su osobe koje mogu savjetovati u području sigurnosti i gdje ih sve trebamo? Je li menadžment sigurnosti s menadžerima sigurnosti jedno od rješenja? U kojim je područjima neizostavno savjetovanje i mišljenje menadžera sigurnosti? U ovom tekstu autor pokušava odgovoriti na ta i slična pitanja te ponuditi rješenja

Menadžeri sigurnosti – ključan dio mozaika

Menadžeri sigurnosti – ključan dio mozaika

korporativna sigurnost o ulozi i statusu menadžera sigurnosti

64

ti o našoj sigurnosti? Nije dovoljno samo zatražiti ponudu i dobiti preporuku pri-jatelja. Ovdje se zato pojavljuje menadžer sigurnosti koji savjetuje najbolje rješenje, optimalno za sigurnost najmilijih osoba, naše imovine i poslovanja.

Privatna zaštitaPrivatna je zaštita u RH uređena Zakonom o privatnoj zaštiti (NN br. 68/03, 31/10, 139/10). Njime se uređuje način obavljanja djelatnosti zaštite osoba i imovine koju ne osigurava država i iznad opsega koji osigu-rava država, propisuju se uvjeti za njezino obavljanje, uvjeti i način rada osoba koje obavljaju poslove privatne zaštite te nad-zor njihova rada. Danas za sigurnost nije dovoljna samo policija. Da bismo se osje-ćali sigurnima danas o sigurnosti moraju brinuti policija, lokalna zajednica, pogla-varstva, socijalne službe, pravosuđe, insti-

tucije odgoja i obrazovanja, sektor privat-ne zaštite, stručne udruge i mi sami. Samo nam sinergija svih tih elementa može pru-žiti sigurnost, no presudan ste faktor vi i vaša obveza da se sami pobrinete za svo-ju sigurnost.

Ako znamo da u Hrvatskoj imamo 268 licencirane tvrtke, 122 obrta i više od 24.000 licenciranih zaštitara, onda je očito da smo pred problemom odabira najbolje privat-ne zaštite. Nije svejedno koju ćete tvrtku odabrati za poslove tjelesne zaštite, ili od koje tvrtke zatražiti tehničku zaštitu pri-vatnih ili poslovnih prostorija, a poslove s gotovim novcem i vrijednostima ne treba ni spominjati. Znate li koliko je pouzdana, diskretna i sposobna osoba koja se brine o vašoj neposrednoj zaštiti (tjelohranitelj)?

Detektivske djelatnosti Detektivsku djelatnost u Hrvatskoj propi-

suje Zakon o privatnim detektivima (NN 24/09). Njime se propisuju uvjeti i način obavljanja privatne istražne djelatnosti, pra-va i obveze privatnih detektiva te nadzor nad primjenom Zakona. Privatni detektiv može prikupljati obavijesti i informacije o:• nestalim osobama ili osobama koje se

skrivaju od stranke, osobama koje su napisale ili poslale anonimna pisma ili osobama koje iznose klevete, uvrede ili iznose nešto iz osobnog, obiteljskog ili poslovnog života što može štetiti neči-joj časti ili ugledu,

• osobama koje su stranci prouzročile štetu,• predmetima koji su izgubljeni ili ukra-

deni,• dokazima koji su stranci potrebni za osi-

guranje ili ostvarivanje prava ili povlasti-ca koje ostvaruje pred sudbenim ili dru-gim tijelima državne vlasti te društvima ili udrugama,

Cilj je korporativne zaštite zaštita zaposlenika, klijenata, imovine, informacija i ostalih doba-ra tvrtke, uz razvijanje partnerstva sa zapo-slenicima, klijentima i dobavljačima, održava-nje reputacije i zaštitu vrijednosti tvrtke, podr-žavanjem najviših standarda etičkog ponaša-nja i pritom vodeći računa o provođenju stra-tegije Uprave tvrtke. To se postiže kroz sljede-će aktivnosti:• utvrđivanje elemenata koji ugrožavaju sigur-

nost ljudi i imovine, podataka i informacijskog sustava tvrtke,

• definiranje mjera prevencije u svrhu zaštite i sigurnosti poslovanja tvrtke u suradnji s osta-lim organizacijskim dijelovima tvrtke,

• u suradnji sa svim organizacijskim dijelovima tvrtke osiguranje kontinuiteta ključnih poslov-nih procesa u slučaju kriznih stanja kao što su prirodne katastrofe, ispad telekomunika-cijskih i računalnih sustava, kriminalne rad-nje, sabotaža, terorizam, štrajkovi i slično,

• praćenje tržišta proizvoda i usluga te uprav-ljanje sigurnosnim segmentom tržišta tvrtke,

• koordinacija i nadzor svih organizacijskih dije-lova tvrtke u provedbi sigurnosnih mjera, poli-tika, procedura i pravilnika u svim segmenti-ma poslovanja,

• briga o provedbi strategije informacijskog sustava tvrtke,

• nadzor i koordinacija aktivnosti vezanih uz sigurnost informacijskog sustava,

• upravljanje sigurnosnim procesima i surad-

nja s mjerodavnim tijelima vlasti,• provođenje permanentne sigurnosne eduka-

cije svih zaposlenika tvrtke,• provođenje svih aktivnosti u poslovima zašti-

te od požara,• provođenje svih aktivnosti u poslovima zašti-

te na radu,• BI (Business Intelligence – poslovna inteli-

gencija), na sustavan i etičan način pribav-ljanje, prikupljanje, sortiranje i analiziranje javno dostupnih informacija o aktivnostima konkurencije kao i ostalim aktivnostima zani-mljivim za tvrtku,

• usklađivanje sustava sigurnosti tvrtke s pozi-tivnim propisima i standardima.

Menadžer sigurnosti obavlja sljedeće poslove:• rukovodi i organizira radom Odjela u skladu

sa zakonskim propisima, općim aktima, odlu-kama i uputama Uprave,

• predstavlja Odjel pred Upravom i drugim mje-rodavnim tijelima,

• predstavlja tvrtku u odnosima s MUP-om i Inspektoratom sukladno općem aktu tvrtke i uputama Uprave, organizira, planira i upravlja politikom sustava sigurnosti i zaštite tvrtke,

• upravlja informacijskim sustavom tvrtke,• predlaže strategiju informacijskog susta-

va tvrtke,• u suradnji sa svim Sektorima organizira izradu

prijedloga strategije sigurnosti i zaštite, politi-ke razvoja zaštite tvrtke, sigurnosti informacij-skog sustava i korporativne sigurnosti tvrtke,

• daje smjernice i upute organizacijskim jedi-nicama tvrtke za unaprjeđenje korporativ-ne sigurnosti,

• surađuje sa Sektorom informatike i Unutarnje revizije na održavanju informacijskog sustava,

• izrađuje i daje provedbene upute za rad,• predlaže projekte razvoja unutarnje sigurno-

sti i zaštite zaposlenika tvrtke,• daje smjernice i upute organizacijskim jedi-

nicama tvrtke za unaprjeđenje korporativ-ne sigurnosti,

• surađuje s vanjskim institucijama, agencijama i tvrtkama u području zaštite i sigurnosti te BI,

• izrađuje prijedloge strategije i politike sigur-nosti i zaštite tvrtke,

• priprema izvješća i analize iz područja korpo-rativne sigurnosti,

• izrađuje i daje provedbene upute za rad zapo-slenicima Odjela,

• provodi poslovnu i kadrovsku politiku tvrt-ke u Odjelu,

• organizira i koordinira stručnu podršku holdin-gu u poslovima iz nadležnosti Ureda,

• u skladu s općim aktima tvrtke procjenju-je radnu uspješnost zaposlenika u Odjelu,

• brine o pravima i obvezama, stručnom ospo-sobljavanju, radnoj i tehnološkoj disciplini zaposlenika Odjela,

• na temelju posebne odluke Uprave samostal-no odlučuje o određenim poslovima Odjela,

• obavlja i druge poslove po uputama i nalozi-ma Uprave tvrtke.

Korporativna zaštita: aktivnosti i zadaće

65

• uspješnosti osoba u obavljanju poslova,• uspješnosti i/ili poslovnosti trgovačkih

društava, obrtnika i drugih pravnih osoba,• činjenicama i okolnostima koje se odnose

na osobni položaj građana i njihov imo-vinski status,

• kandidatima za zapošljavanje i radnici-ma samo uz njihov pisani pristanak, što je prema posebnom propisu ovlašten pri-kupljati poslodavac,

• kaznenim djelima koja se progone po pri-vatnoj tužbi te o njihovim počiniteljima,

• povredama radnih obveza ili radne dis-cipline. Privatni detektiv može:

• planirati i provoditi mjere zaštite poslov-nih tajni, informatičkih sustava, eko-nomskih i osobnih podataka i infor-macija sukladno ugovoru sklopljenim sa strankom,

• obavljati dostavu pismena u sudbenom, upravnom i drugim postupcima.

Uloga je menadžera sigurnosti takva da on mora voditi računa o događajima koji su se zbili u prošlosti, o onome što se sada događa i onome što će se događati. Da bi dobili cjelovitu sliku trebamo obavijesti i informacije, a u njihovu prikupljanju isti-ču se uloga privatnog detektiva i njegova suradnja s menadžerom sigurnosti. Nje-govim angažiranjem možemo riješiti niz nedoumica i nepoznanica u rješavanju sigurnosnog problema.

Zaštitarske tvrtkeInformacija je danas vrlo vrijedna roba, i zato treba voditi računa o tome tko će bri-nuti o našoj informiranosti, tko će otkloni-ti nedoumice u privatnom ili poslovnom životu, tko će doprinijeti našem osjeća-ju sigurnosti.

Menadžer sigurnosti od ključne je važ-nosti za poslovanje u području privatne zaštite, tj. privatnog sektora sigurnosti.

Zaštitarske tvrtke kao subjekti koji pro-vode poslove privatne zaštite jedan su od važnijih elemenata kolektivne sigurno-sti. One u suradnji s državnim institucija-ma omogućuju siguran život građanima. Uloga je menadžera sigurnosti u zaštitar-skoj tvrtki i zaštita zaposlenika, klijenata, imovine, informacija i ostalih dobara tvrt-ke, uz razvijanje partnerstva sa zaposleni-cima, klijentima i dobavljačima, održava-nje reputacije i zaštita vrijednosti tvrtke, podržavanjem najviših standarda etičkog ponašanja i uz vođenje računa o provođe-nju strategije Uprave tvrtke.

Menadžer sigurnosti to postiže kroz cilje-ve, aktivnosti i poslove opisane u korpora-tivnoj zaštiti, no treba naglasiti da korpora-tivna zaštita u zaštitarskoj tvrtki ima poseb-nu važnost i težinu jer je riječ o tvrtki koja nudi usluge iz područja privatne zaštite. Za zaštitarske je tvrtke iznimno važno da imaju dobro ustrojenu korporativnu zašti-tu. Naime, njihovi klijenti mogu biti sigur-ni samo ako su i oni sami sigurni.

Državne institucije Uloga menadžera sigurnosti u javnom sek-toru neizbježna je kao i u privatnom sekto-ru sigurnosti. Čitava zajednica mora radi-ti na povećanju sigurnosti svojih građana. Da bi oni bili sigurni nužno je da su sigur-ne i državne institucije. Njihova je sigur-nost dana na upravljanje privatnom sek-toru ili je to, sukladno zakonu, dužnost državnih snaga sigurnosti. U svakom od tih primjera nužno je provoditi sve aktiv-nosti s ciljem zaštite zaposlenika, klijena-ta, imovine, informacija i ostalih dobara. Za državne je institucije također od goleme važnosti da imaju dobro ustrojene odjele za zaštitu. Naime, građani mogu biti sigurni samo ako su i one same sigurne.

Zaključak: Menadžment potreban u svim segmentima društvaMenadžment možemo definirati kao proces oblikovanja i održavanja okruženja u kojem se ostvaruju odabrani ciljevi. Tim procesom kroz efikasno korištenje ljudskih i materijalnih resursa postižemo željene rezultate. Sigurnost se najčešće definira kao stanje bez opasno-sti i ugroze, kao osjećaj sigurnosti i kao aktivnosti kojima se ostvaruje sigurnost. Menad-žment sigurnosti potreban je u svim segmentima društva i kao takav zahtijeva formal-no obrazovanje i iskustvo. Projekti poput "Zaštitimo svoju imovinu" koji provodi PU istarska jedan je od segmenata koji nas vodi ka većoj sigurnosti, ali je nužno postići sinergiju svih segmenata kako bismo postigli napredak. Zato je djelatnost menadžera sigurnosti od gole-me važnosti. Nevolje započinju u trenutku kad prestanemo voditi računa o sigurnosti.

Kako se odlučiti koja je zaštitarska tvrtka najbolja od njih 268, kako odabrati najkvalitetniju? Nije dovoljno samo zatražiti ponudu i dobiti eventualnu preporuku prijatelja, već zato postoje profesionalci – menadžeri sigurnosti - koji savjetuju najbolje rješenje, optimalno za sigurnost naše imovine i poslovanja

korporativna sigurnost o ulozi i statusu menadžera sigurnosti

Menadžer sigurnosti od ključne je važnosti za poslovanje u području privatne zaštite, tj. privatnog sektora sigurnosti.

66

zaštitari / tjelohranitelji povijesni pregled i aktualna ... · atentat na franju ferdinanda u...

Documents