Ivica Bašić

ZAPISI IZ MAGLOVITOG SISKA

Zagreb, 2011.

Nakladnik: Zaklada „August Cesarec“, Zagreb

Urednik izdanja: Boţidar Dugonjić

Recenzent: prof. dr. sc. Svetozar Livada

Fotografija na omotnici: Miroslav Arbutina – Arbe

Sva prava pridrţana!

Tisak: Ţeljezniĉka tiskara d.o.o., Zagreb

Prvo izdanje

CIP zapis dostupan u raĉunalnom katalogu Nacionalne i

Sveuĉilišne knjiţnice u Zagrebu pod brojem 755209

ISBN 978-953-95475-2-1

P O S V E T A

Ovu knjigu posvećujem svojoj rodbini i ostalim seljanima moga

rodnog sela Kostrići, zloĉinaĉki umorenim u jesen 1991. godine, od

zloĉinaca iz redova srpskog naroda, te isto tako dragim drugovima i

prijateljima, kao i nepoznatim graĊanima srpske nacionalnosti iz Siska

i okolice zloĉinaĉki umorenim i nestalim 1991. i 1992. godine, od

strane zloĉinaca iz redova hrvatskog naroda.

Autor

Z A H V A L A

Zahvaljujem Zakladi "August Cesarec" iz Zagreba, koja je prihvatila

izdavanje knjige, te drugovima i prijateljima mr. sc. Vladi Pekeĉu,

prof. dr. sc. Slobodanu Markoviću, Predragu Vidoviću, Iliji Raniću, te

Mladenu Glavašu na vrlo korisnim savjetima i dopunama teksta, tako

da je konaĉni tekst knjige puno bogatiji, nego što je bila prva verzija.

Posebno zahvaljujem svom dragom profesoru i drugu prof. dr. sc. Jovi

Brekiću, ĉije su mi ideje posluţile kod pisanja nekih tekstova u knjizi.

Pošto je ova knjiga štampana i izdana iskljuĉivo prilozima mojih

drugova i prijatelja, kojih je veliki broj, njima takoĊer najsrdaĉnije

zahvaljujem, kao i onima koji su vrijedno radili na prikupljanju

donacija.

Autor

ZAKLADA „AUGUST CESAREC“ u suradnji sa

Socijalistiĉkom radniĉkom partijom Hrvatske

POZIVA VAS NA PROMOCIJU KNJIGE

autora Ivice Bašića:

ZAPISI IZ MAGLOVITOG SISKA

O knjizi će govoriti:

Mr.sc. Boţidar Dugonjić, urednik izdanja

Prof.dr. Svetozar Livada, ĉlan Savjeta SRP-a

Ivan Plješa dipl.ec., predsjednik SRP-a

Promocija će se odrţati u utorak, 29.03.2011. godine u 12,00 sati

u dvorani SAB RH, Pavla Hatza 16, Zagreb

U tijeku promocije knjiga će se moći nabaviti po promotivnoj cijeni,

a Zaklada „August Cesarec“ će primati donacije.

R E C E N Z I J A

R E C E N Z I J A K N J I G E

Ivica Bašić: Zapisi iz maglovitog Siska, ZAC dokumenti, 2011.

Proĉitao sam nekoliko desetaka knjiga o raspadu Jugoslavije. Neke sam

konzultirao prilikom pisanja vlastitih knjiga i studijskih ĉlanaka o prirodi

graĊanske strane rata. Kod mnogih sam pomno studirao korištene izvore,

metodologiju, glosare, profesiju analitiĉara i njihove pristupe. Kasnije sam

tragao za mnogim arhivskim izvorima. Ni kod rijetkih nisam naišao kauzalno

obrazloţeno zašto se Jugoslavija raspala. Dakle, pojam raspada nije ni

problematiziran ni definiran. Iako su autori bili povjesniĉari, drţavnici,

diplomati, generali, strani arbitri, novinari, filozofi, knjiţevnici, kovaĉi rata,

mitomani, mrzitelji, nacionalisti, klasiĉni revizionisti ali i nostalgiĉari.

Nekima sam pisao predgovore, nekima pogovore a nekima recenzije.

Kad mi je Susan Woodward poslala rukopis resko sam odgovorio „Ne

ţelim dojmove, hoću fakta“. Prihvatila je kao moja hospitantica i uĉinila

znaĉajne promjene. Od svih najdalje je otišao Dr. Dejan Jović pojmovno i

metodološki. On je raspad Jugoslavije oznaĉio disolucijom tj. rastakanjem.

Većina stranih analitiĉara prirodu rata oznaĉava kao graĊanski rat, što se

od Cezarovog vremena smatra jednim od najgorih ratova u povijesti. Kod nekih

više upućenih, npr. prof. dr. Jovan Mirić, rat se naziva nacionalnom

kontrarevolucijom. Kovaĉi rata, nacionalisti, tepaju mu „Domovinski odn.

Otadţbinski odn. oslobodilaĉki“. UgraĊuju u njega antikomunizam pretvoren u

najbrutalniji antihumanizam s negacijom drugog i drugaĉijeg, s negacijom ţrtve

drugog, kulture i svih drugih ĉinioca identiteta drugog i drugaĉijeg. MeĊutim

nema smrti koju tom drugom nisu priuštili ukljuĉujući i sve oblike azijatske

torture.

Knjiga Ivana Bašića „Zapisi iz maglovitog Siska“ je jedinstvena: prvo –

kratka, svega 152 stranice, drugo – manjeg formata, treće – nepretenciozna ali

cjelovita kao neki repetitorij kako se raspadala Jugoslavija i ĉetvrto – razloţno

nostalgiĉna – „Jugo, moja tugo!“. Ili na drugom mjestu „imali smo mir,

toleranciju, progresiju, otvorenost prema svijetu i svijeta prema nama. Bili smo

na putu formiranja posebnog društva“. „Zapisi“ su pisani nadahnuto s

nostalgijom i ĉuĊenjem što nam se dogodilo, kako se zbivalo i koje je stoljetne

posljedice donijelo. Preko noći smo uništili treći staleţ, industrijske pogone,

razvlastili radnike njihovog djela, pretvorbom uĉinili zloĉin stoljeća. Svi se dive

u to doba zanosu destrukcije, trijumfiraju kabadahije, osvetnici uz asistenciju

Crkve, nove heraldike s naglaskom ustaško-ĉetniĉkog sindroma. Strani arbitri

nas tretiraju kao afriĉka plemena. To me je prisililo jednom prilikom da lordu

Caringtonu vehementno prigovorim „Pa nismo mi afriĉka plemena“. Tuširao

me: „Da, da niste crni niti melezi, ne hodate bosi ali obavljate afriĉke radnje

iako ne maĉetama nego moderno i kamama. Imate ĉak i koncentracione logore,

primjenjujete azijatsku torturu“. To Bašić ilustrira preko viĊenja naselja Banije,

sudbine mnogih samoupravljaĉa u ORI i Jodnom. Ljudi nestaju. Kao da sanja

sudbinu Vere Solar za ubijenom kćeri. Sve teĉe nekaţnjeno uz slave novog

poretka.

Bašić piše jednostavno, ĉitko i pripovjedno. Referira se izdašnim

citiranjem ameriĉkog ambasadora Warrena Zimmermanna koji je inaĉe

povjesniĉar i ima stav. I drugi kao kontrapunkt na dr. Stipu Šuvara, angaţiranog

socijalistu s kojim zajedno izgraĊuje novu partiju Socijalistiĉku radniĉku partiju

(SRP) i njeno glasilo „Hrvatsku Ljevicu“.

Njegovo pisanje suprotno je „olakom historiĉarenju“ koje bez

obrazloţenja drugima pripisuje antibiološko barbarogenstvo. Naglašava naš

antifašizam kao najveći civilizacijski iskorak, prati oslobodilaĉki rat u

pretvaranju u socijalnu revoluciju: „zemlju seljacima, tvornice radnicima“.

Prelazak iz seljaĉkog u industrijsko društvo mijenja izgled njegovog zaviĉaja

uţeg i šireg. Rafinerija postaje nosilac urbanizacije Siska. Pretvorbom sve se

uništava. Kako teĉe privatizacija kombinata Rafinerije preko budućeg

predsjednika vlade, kako dolazi do smjene s poloţaja autora ovih Zapisa

paradigmatiĉan je primjer nasilja, bespravlja kao osnova za pljaĉku stoljeća.

Naravno, tu se još vidi galerija likova paravojnih jedinica, nestajanje ljudi,

dobara. Autor završava s dosjetkama, parolama, prigodnim aforizmima da bi

ilustrirao sveukupnu „banalnost zla“.

Podrţavam objavljivanje ovog rukopisa jer ilustrira sudbinu prostora, ljudi

i institucija u olovnim vremenima na angaţiran i hrabar naĉin u sredini gdje je

nekaţnjeno nasilje stil ţivljenja. Nekaţnjeni ratni zloĉin vonja po „kulturi smrti“

u Sisku i govori o besĉašću sudstva.

Nazdravlje ti Ivane, nastavi svjedoĉiti jer samo istinski svjedoci stvarnost

mijenjaju a beznaĊe nije sudbina ovih prostora dok ima neprikosnovenih

svjedoka. S toga će objavljivanje ovog rukopisa biti ĉast izdavaĉu i autoru.

Zagreb, 14. 1. 2011. Svetozar Livada

ZAPISI IZ MAGLOVITOG SISKA

Uvod

Zapisi nemaju namjeru da daju podrobne analize pojedinih

zbivanja i dogaĊaja već će biti nabrojeni neki elementi tih dogaĊaja

kako bi se shvatila suština odreĊene problematike. U Zapisima će biti

obuhvaćena pitanja i problematika vezana uz uvjete kraja

Socijalistiĉke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ). Sve će to biti

promatrano iz ugla dogaĊanja u Hrvatskoj, uz nuţno doticanje i

ostalih bivših republika u okviru SFRJ. Naroĉito se to odnosi na

Hrvatsku, Sloveniju i Srbiju, na ĉelne ljude tih republika, a kakvu

moralnu i politiĉku kvalifikaciju te njihove uloge imaju – ukazivat će

se dalje u ovom radu.

Tokom vremena – od raspada SFRJ (1990.) do danas (2009.) –

objavljeni su mnogi radovi koji pretendiraju na nauĉni karakter, ali,

osobito i oni koji su u raznim oblicima prezentirani putem sredstava

javnog priopćavanja (tisak, radio, TV...) u velikoj mjeri zaobilaze

ĉinjenice, vrše zamjenu teza i najĉešće, vrlo tendenciozno zamjenjuju

mjesta uzrocima i posljedicama. Razlozi za to su brojni i po mom

mišljenju razumljivi, ali sa etiĉkog stanovišta, meni, kao vjerujem i

ogromnom broju tzv. "obiĉnih ljudi" – neprihvatljivi.

Koji su to razlozi zbog kojih se, osobito u medijima, nekad vrlo

grubo, nekad perfidnije i prikrivenije, izokrenuto tumaĉe dogaĊaji i

uloga pojedinaca i grupa u proteklim dogaĊajima i, slijedom toga,

onda i u sadašnjim odnosima i kretanjima u društvu?

Danas je u Hrvatskoj na djelu kiĉ, primitivizam, mistifikacija i

falsificiranje povijesti. Umjesto znanstvenog, kritiĉnog pristupa

povijesti i kulturi, imademo "znanstvene" skupove trećerazrednih

amatera i "državotvornih intelektualaca". Umjesto knjiga imamo

svakodnevne rituale predstavljanja bezvrijednih knjiga i autora koji ni

o ĉemu bitnom ne raspravljaju. Umjesto suvremene književnosti

imamo "hrvatsko ratno pismo". Umjesto religije kao privatne stvari

svakoga pojedinca i crkve kao zajednice vjernika, imamo

sekulariziranu i etniciziranu crkvu, u kojoj je vjerni ostatak izložen

šikaniranjima pseudokatoliĉke države.

(Usporedi: Osvrt Ive Banca na referat Ivana Lovrenovića za Okru-

glim stolom Hrvatskog narodnog vijeća u Sarajevu, 30. 5. 1998.,

Feral Tribune, 22. 6. 1998. Prema: Jovan Mirić, Demokracija i

ekskomunikacija, SKD Prosvjeta, Zagreb, 1999., str.16)

Kod ovakvog stanja stvari, kao jedan od prvih razloga zbog kojih

se kontinuirano odvija iskrivljavanje ĉinjenica je, svakako, interes

onih koji imaju vlast i moć da koriste medije za uĉvršćivanje te vlasti i

za svoju osobnu promociju kroz prikazivanje svojih "historijskih"

zasluga i uloge svojih mentora u rušenju Jugoslavije, obezvreĊivanju

(odbacivanju) socijalistiĉke ideologije i nesmetanom prodoru

ideologije neoliberalizma.

Sljedeći razlog je opći pritisak tzv. "nepobitnih osnovnih istina"

koje su, kao neupitne, nametnute od kreatora raspada SFRJ, pa je

svako dovoĊenje u sumnju ili kritiĉko preispitivanje tih "svetih istina"

atak na samostojnost hrvatske drţave, remetilaĉki sindrom, rijeĉju

"neprijateljsko nasrtanje" tzv. "konzervativnih pojedinaca" i "margi–

nalnih grupica davno poraţenih snaga". Ovakvo etiketiranje nije samo

puko propagandistiĉko pritiskanje i onemogućavanje svake kritike,

nego je ono pretoĉeno i u institucionalne forme.

Strah pojedinaca i grupa od kaznenog progona za izazivanje,

podstrekivanje ili izravno sudjelovanje u izvršavanju teških zloĉina

koji su se zbivali ili se produţeno zbivaju na prostorima bivše SFRJ,

svakako je jedan od znaĉajnih razloga prikrivanja istine o njenom

raspadu.

Iskrivljavanje i "tumaĉenje" ove teške nedavne historijske prošlosti

je zasnovano na realnom interesu pojedinaca i grupa, da naprosto

naplate svoje tzv. "historijske zasluge".

Svjestan sam da nemam mogućnosti da svestranije iz svih aspekata

istraţujem protekla zbivanja i utvrĊujem sve razloge zbog kojih se, sa

razliĉitih strana, na razliĉitim mjestima i u razliĉitim formama

zaobilaze i krivotvore ĉinjenice vezane za raspad SFRJ.

Ipak, ĉvrsto vjerujem, da će tokom vremena, slabiti pritisak i

dominacija tzv. "svetih i neupitnih istina" i da će trezveniji, kritiĉki,

znanstveni pristup ovoj temi sve više uzimati maha, jer, uostalom, i iz

tzv. "meĊunarodne zajednice" na svijetlo dana sve više izlaze neke

druge istine, neki drugaĉiji materijalni dokazi od onih koji su prije

koju godinu bili plasirani u javnost – kako našu tako i svjetsku. Ĉak i

neki sudionici u dogaĊajima progovorili su, raspisali se ili iznosili

svjedoĉenja (pa ĉak i pred pravosudnim institucijama) neke drugaĉije,

pa i znakovito drugaĉije ĉinjenice od zvaniĉno "utvrĊenih istina".

U ovom radu neki dogaĊaji će biti i emotivno obraĊeni jer sam i

sam u njima uĉestvovao. Moje uĉešće u ovim zbivanjima je uvijek

bilo usmjereno ţarkoj nadi i ţelji oĉuvanja Jugoslavije i samo-

upravnog socijalizma, bilo u jedinstvenoj SFRJ, ili u novostvorenim

drţavama nakon raspada.

Pored toga u Zapisima će se naći i nasumice voĊene bilješke kako

se pojedini dogaĊaj zbivao i tadašnji vlastiti utisci u odnosu na te

dogaĊaje.

Isto tako, naći će se i odreĊeni ĉlanci, od kojih su mnogi i objavljeni

u tjednim i nekim dnevnim tiskovinama, te crtice iz svakodnevnog

ţivota u Hrvatskoj i Sisku.

Kad sam prvu verziju teksta poslao mom dobrom prijatelju i drugu

magistru pedagogije Vladi Pekeĉu koji je prije rata ţivio i radio u

Karlovcu, ali je naţalost (imao je sreću – preţivio rat) morao u koloni

srpskih izbjeglica u okviru TuĊmanovog "humanog preselenja" otići u

Srbiju i sada ţivi u Vršcu, on mi je izmeĊu ostalog odgovorio:

Tema koju si potakao je zajedniĉka. Naša, s teškim posljedicama,

teška tema. Tko misli, morao je o njoj misliti. Koliko smo se domislili,

ostaje nepoznato. O njoj su napisane mnoge knjige i još se pišu. Ja

sam se trudio da sve što o toj temi znam sažmem što više. Na kraju je

stalo u jednu reĉenicu: Jugoslavija se raspala vanjskim poticanjem

unutarnjih suprotnosti.

Sada, onaj tko ţeli ĉitati Zapise, moţe se uvjeriti u pravu istinu ove

konstatacije mog prijatelja izreĉene samo u jednoj reĉenici.

Bašić Ivica, prof. ind. ped.

.

POĈETAK KRAJA

Socijalistiĉka Federativna Republika Jugoslavija (SFRJ) je bila

drţava priznata u svijetu kao zemlja istinske demokracije koja se

temeljila na:

društvenom vlasništvu nad sredstvima za proizvod–

nju

samoupravljanju (u radnim organizacijama i ustano-

vama, te mjesnoj i lokalnoj samoupravi)

bratstvu i jedinstvu te ravnopravnosti svih naroda i

narodnosti, kao i graĊana pojedinaca

poštenoj raspodjeli osobnih dohodaka i drugih novo–

stvorenih dobara prema rezultatima rada i spo-

sobnostima pojedinca

slobodnim izborima od organa samoupravljanja u

radnim organizacijama i lokalnoj samoupravi do re-

publiĉkih, pokrajinskih skupština i Skupštine SFRJ

slobodi javne rijeĉi i duhovnog i kulturnog stva–

ralaštva

slobodnom udruţivanju graĊana (osim politiĉkih stra-

naka i partija, jer su svi graĊani imali mogućnost

izraţavanja svojih politiĉkih stavova i interesa kroz

Socijalistiĉki savez radnog naroda i Savez sindikata,

te kroz organe samoupravljanja u radnoj organizaciji

i lokalnoj samoupravi)

socijalnoj i pravnoj sigurnosti graĊana

punoj zaposlenosti i ustavnom pravu na rad svakome

pod jednakim uvjetima

besplatnom školovanju od osnovne škole do fakul-

teta, te besplatnoj zdravstvenoj zaštiti svih graĊana,

pravu na stambeno zbrinjavanje kroz stanarsko pravo

koje je bilo nasljedno za prve srodnike

otvorenosti prema svijetu, kao nositelj ideje i pokreta

nesvrstanosti,

federativnom drţavnom ureĊenju sa šest republika i

dvije autonomne pokrajine (Slovenija, Hrvatska,

Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Makedonija i Srbija

s pokrajinama Kosovo i Vojvodina).

Svjestan sam da nabrojeni elementi, u suštini nisu idealno i bes-

prijekorno funkcionirali (iako Ustavom garantirani) i da su, u većoj ili

manjoj mjeri, u svakodnevnoj praksi, zbog ograniĉenih materijalnih

resursa, zbog stanja svijesti pojedinaca i grupa, naslijeĊenih klasnih i

svih drugih nejednakosti, nekad u većoj a nekad u manjoj mjeri, u

svakodnevnom ţivotu i praksi bili iskrivljavani.

Bez obzira koliko su ove odrednice bile, u odreĊenoj mjeri,

deformirane one nisu dovoĊene u pitanje. Iako neka od njih nije

besprijekorno funkcionirala u društvu nije ispoljavano raspoloţenje da

se one ukinu ili zamjene nekim suprotnim sadrţajima, kao npr. da se

ukine samoupravljanje i društveno vlasništvo nad sredstvima za

proizvodnju i preda u ruke pojedincima ili grupicama, ili da se ukinu

steĉena socijalna prava kao npr. besplatno školovanje za sve,

besplatna zdravstvena zaštita, stambeno pravo, socijalna i pravna

sigurnost graĊana itd.

Ovime se dodatno povećava znaĉaj pitanja, potrebe i mogućnosti

razjašnjenja što se to desilo da je narod na izborima "sam sebi ukinuo,

u većoj ili manjoj mjeri, navedene odrednice svoje drţave i svoje

vlasti" pa "stvorio drugaĉiju drţavu, sa drugaĉijim karakterom"

Svjestan sam i toga da u ovom radu nije moguće sve razjasniti. Zato

ću u daljnjem izlaganju iznositi one ĉinjenice koje su mi poznate, a

koje smatram relevantnim za razmatranje razloga i uzroka raspada,

bolje reći razbijanja SFRJ.

Jugoslavija je stvorena zajedniĉkim ţeljama i odlukom svih naroda i

narodnosti koji su u njoj ţivjeli u toku Narodnooslobodilaĉke borbe

(1941.–1945.) i nije bila nikakva "umjetna tvorevina", kako je

nacionalisti nazivaju. Tu ĉinjenicu potvrĊuje ĉak i Warren

Zimmermann, posljednji ameriĉki ambasador u Jugoslaviji u svojoj

knjizi IZVORI JEDNE KATASTROFE (Globus International d.o.o,

1997., Zagreb) gdje kaţe:

Hrvatska, koja je bila na strani poražene Austro-Ugarske

Monarhije, pridružila se novoj državi u namjeri da bude meĊu

pobjednicima u ratu (Prvi svjetski rat) te da se suprotstavi talijanskim

ambicijama duž dalmatinske obale. Hrvati 19. stoljeća bili su takoĊer

izvorište poticaja za državu južnih Slavena. Za Sloveniju, najmanju i

najzapadniju od ovih triju (rijeĉ je o Srbiji, Hrvatskoj i Sloveniji),

Jugoslavija je mogla dati sigurnost protiv teritorijalnih pretenzija

Austrije i Italije. Nije bilo ničeg "umjetnog" u nastanku Jugoslavije.

Bio je to dobrovoljni savez triju glavnih nacija – istih onih koje će je

70 godina kasnije raskomadati. (podcrtao autor )

Jugoslavija je bila punopravni ĉlan Organizacije za evropsku

sigurnost i suradnju ( OESS ) i bila je vrlo znaĉajan faktor mira u

svijetu. Kao pokretaĉ i osnivaĉ Pokreta nesvrstanih, bila je zajedno sa

Josipom Brozom Titom na ĉelu tog pokreta. Pokret nesvrstanih, u

kojem je bilo preko trećine ĉovjeĉanstva, bio je siguran ĉuvar mira i

borac za ravnopravnost, slobodu i nezavisnost svih naroda svijeta.

Naš samoupravni socijalizam bio je uzor i škola mnogim radniĉkim,

sindikalnim, kao i narodnooslobodilaĉkim pokretima svijeta. Mnogi

sindikalni voĊe kapitalistiĉke Evrope bili su nadahnuti postignućima

samoupravljanja u Jugoslaviji tako da su i u vlastitim zemljama uspjeli

izboriti mnoga radniĉka, samoupravljaĉka i socijalna prava. Naţalost

sada im bezdušni kapitalizam ta prava drastiĉno oduzima.

Nakon osloboĊenja, 1945. godine, i uspostave socijalizma Jugo-

slavija je u svom ukupnom razvoju postizala rezultate kakve nije

imala ni jedna zemlja u svijetu. Ţivotni standard svih graĊana je naglo

rastao i od potpuno nerazvijene poljoprivredne zemlje (prije rata) do

1990. godine dosegla je nivo industrijski srednje razvijene zemlje

Evrope. Mnoge privredne organizacije mogle su se i po kvaliteti

proizvoda i konkurentnosti nositi s razvijenijim industrijama Evrope,

što se potvrĊivalo i izvozom njihovih proizvoda.

Komunistiĉka partija Jugoslavije (kasnije Savez komunista

Jugoslavije) bila je jedina politiĉka partija koja je 1941. godine

pozvala i povela narode Jugoslavije u narodnooslobodilaĉku borbu i

na ĉelu te borbe bila ĉitavog ĉetverogodišnjeg rata. Zajedno sa svim

naprednim i slobodoljubivim ljudima Evrope i svijeta ostvarila je

veliĉanstvenu pobjedu nad fašizmom, nacizmom i njihovim slugama,

te Jugoslaviju, a time i Hrvatsku svrstala meĊu zemlje pobjednice u

II. svjetskom ratu. Druge, graĊanske stranke i partije, stavile su se

direktno u sluţbu okupatora, a u Hrvatskoj i u sluţbu ustaške vlasti

(Hrvatska seljaĉka stranka sa svojom "narodnom zaštitom – batina-

šima" ) ili su ĉekale da rat završi pa da onda doĊu na vlast.

Stoga je s pravom Komunistiĉka partija Jugoslavije putem slo-

bodnih izbora 11. studenog 1945. godine i izjašnjavanjem svih gra-

Ċana zemlje uspostavila demokratsku – narodnu vlast i socijalistiĉki

društveni poredak i ostala vodeća (avangardna) snaga radniĉke klase

sve do raspada Saveza komunista Jugoslavije 1990. i 1991. godine

Tokom ĉitavog socijalistiĉkog razvoja ta vodeća uloga Saveza

komunista je pomalo popuštala kako su jaĉali samoupravni organi i

odnosi i graĊani sve više postajali svjesni svoje odluĉujuće uloge u

kreiranju politike i ukupnih odnosa u društvu.

MeĊutim, postepeno se u Savezu komunista stvarao birokratski

aparat i sloj koji je ţelio zadrţati moć i vlast u društvu i taj proces

potpunog preuzimanja vlasti od strane radniĉke klase i graĊana se

presporo odvijao.

Zapravo u samom Savezu komunista je jaĉao tzv. demokratski

centralizam, koji je u stvari, predstavljao stvarni centralizam i diktat

otuĊene, zatvorene partijske "centrale" nad masom obiĉnog ĉlanstva.

Brojne rafinirane metode discipliniranja ĉlanstva funkcionirale su

besprijekorno. Usmjeravanje privrednog i politiĉkog ţivota osmi-

šljavano je u zatvorenim krugovima visokih partijskih foruma i kao

diktat prenošeno je dobro razraĊenim metodama, preko niţih

partijskih foruma, na tzv. partijsku bazu. Cjelokupna takva praksa bila

je u proturjeĉnosti s praksom samoupravljanja. U takvim odnosima

Savez komunista je postao koĉniĉar razvoja samoupravljanja i

demokracije. U Savezu komunista su se izdvojili i snaţno uĉvrstili

birokratizirani "vrhovi" – partijska elita, koja je proizvodila i sve više

razgranjivala poslušniĉki mentalitet ĉlanova.

Tzv. kadrovskom kombinatorikom na odreĊen naĉin su "pod-

mićivani" bespogovorni karijeristi, a oni neposlušni, kritiĉki na-

strojeni, efikasno su etiketirani i onemogućavani. GraĊanima je bilo

potpuno jasno da su "zacementirani" odnosi i kadrovi u partijskim

forumima, koji rotiraju s poloţaja na poloţaj, po horizontali, odavno

prestali biti borci za dobrobit radniĉke klase i naroda, te da su raznim

zloupotrebama i korištenjem privilegija sebi osigurali udoban ţivot, te

da su njihovi javni nastupi, zalaganje za samoupravljanje i

demokraciju – samo licemjerna frazeologija. Ugled visokih foruma i

funkcionara Saveza komunista (pa time i organizacije u cjelini) u na-

rodu i radniĉkoj klasi je sve više slabio.

I umjesto da se Savez komunista reformira i funkcionira kao

cjelokupno društvo, da se demokratizira, da unutar sebe otvori prostor

i mogućnost za demokratsko, kritiĉko i stvaralaĉko ispoljavanje

razliĉitih interesnih grupa itd., Savez komunista se sve više zatvarao i,

umjesto da bude u funkciji vlasti (volje) radniĉke klase i naroda –

postao je sila i otuĊena vlast nad tom klasom i narodom.

To je imalo presudnu ulogu na stvaranje odreĊenih kriza u ukupnom

privrednom i društvenom razvoju i usporenoj demokratizaciji društva.

Nakon Titove smrti 1980. godine ti problemi su sve više pritiskali

društvo. Nije više bilo takvog autoriteta i karizmatiĉne liĉnosti koja bi

kao Tito mogla u svakom trenutku mobilizirati graĊane u svim

republikama da uspješno prevladaju sve probleme i teškoće. Pred-

sjedništvo SFRJ, kao kolektivni "šef drţave", sastavljeno od po jednog

predstavnika iz šest republika i dva iz autonomnih pokrajina, bivalo je

sve nejedinstvenije već prema tome kakve je instrukcije i upute dobilo

u svojim republikama i pokrajinama, a odluke o glavnim pitanjima za

zemlju i pojedinu republiku donošene su konsenzusom.

U procesu birokratizacije Saveza komunista, još negdje poslije

obraĉuna s tzv. etatistiĉko-centralistiĉkim snagama (Ranković i dr.,

1966.) sve su više jaĉale republiĉke elite Saveza komunista, pa je

Savez komunista Jugoslavije sve više djelovao kao konfederalna

organizacija sve moćnijih, osamostaljenijih republiĉkih (nacionalnih)

partijskih vrhuški (elita), a konsenzus na nivou SFRJ postizan je sve

teţe, tj. uz sve više meĊusobnih neprincipijelnih, trulih kompromisa.

Usvajani stavovi na saveznom nivou bili su sve apstraktniji, sve dalje

od stvarnih ţivotnih tokova, sve manje obavezujući, pa su ostavljali

prostora za široka i proizvoljna tumaĉenja u primjeni kod Saveza

komunista u republikama.

Takvo stanje u Savezu komunista sve se više "preslikavalo" na

organizaciju i ostvarivanje klasiĉnih funkcija drţave i privrednog i

društvenog ţivota uopće.

Moglo bi se reći, da je Savez komunista svojom birokratizacijom i

udaljavanjem od baze, od interesa radniĉke klase, vršio stalni pritisak

na samoupravno društvo i da je uspio da "preslika" svoju retrogradnu

suštinu na ukupnu organizaciju i funkcioniranje jugoslavenskog

društva.

Od 1980. godine pa do raspada Jugoslavije odvijali su se mnogi

znaĉajni dogaĊaji koji su doprinijeli toj tragiĉnoj sudbini tako divne i

u cijelom svijetu vrlo ugledne zajednice koja se zvala Socijalistiĉka

Federativna Republika Jugoslavija. Ovu tvrdnju vrlo zorno ilustrira

Warren Zimmermann u svojoj knjizi IZVORI JEDNE KATASTROFE,

već naprijed spomenuti posljednji ameriĉki ambasador u Jugoslaviji,

kada kaţe:

Ĉak i kao komunistiĉka država bila je toliko ljupka da su britanski

laburisti ljetovali u njoj u potrazi za politiĉkom ispravnošću. Njezin

politiĉki sustav bio je dostatno nestaljinistiĉki da nadahne oponašanje

meĊu ljeviĉarskim demokratskim misliocima Zapadne Europe. Bila je

voĊa i utemeljitelj velikog bloka od gotovo stotinjak tzv. nesvrstanih

zemalja, uživajući globalni utjecaj daleko iznad njezine skromne

veliĉine i broja stanovnika. Njezino je gospodarstvo bilo dosljedno

ispred njihovih komunistiĉkih susjeda, ĉak ispred Ĉehoslovaĉke i

MaĊarske koje su imale tradiciju zapadnjaĉkog gospodarstva. Ali

najveća je njezina vrednota bila uljudnost i tolerancija meĊu naro-

dima razliĉite etniĉke pozadine i razliĉitih povijesnih iskustava.

DogaĊaji koji su inicirali tako tragiĉna zbivanja u Jugoslaviji, uz

naše propuste i promašaje koji su oslabili kohezionu snagu izmeĊu

Saveza komunista, radniĉke klase i naroda, proizvedeni su izvan

Jugoslavije, prije svega od zapadnog imperijalizma i Vatikana.

Vatikan i Crkva uopće, stalni su zakleti neprijatelji komunista i

komunizma. Ne znam zašto? Osim, ako nije zbog toga što su

komunisti u svoj Manifest uzeli dio njihovog EvanĊelja, samo bez

Boga? Crkvi bolje odgovara kapitalizam jer u njemu imaju privilegije

koje u socijalizmu i komunizmu ne bi imali. Zato nije ni ĉudo što

Vatikan i Crkva neprestano stvaraju meĊu vjernicima „klimu“

odbojnosti prema komunizmu i komunistima. Jedva su doĉekali u

svijetu od kapitalizma i imperijalizma stvorene okolnosti "rušenja

komunizma" u svim zemljama socijalizma. Oni u stvari govore

"srušili smo komunizam", meĊutim komunizam se ne moţe srušiti, jer

još nigdje nije ni postojao (on je još neostvarena ideja), već ono što je

"srušeno" u Evropi i Sovjetskom Savezu je socijalizam, neki s više,

neki s manje demokracije. I jednima i drugima nije odgovarao naš

samoupravni socijalizam koji je nadahnjivao radniĉke i oslobodilaĉke

pokrete širom svijeta, naroĉito Afrike i Azije te Juţne Amerike, a

donekle i Evrope.

Samoupravni socijalizam u Jugoslaviji je postigao goleme uspjehe,

kako u razvoju gospodarstva i standarda graĊana, tako i u podruĉju

sloboda i ljudskih prava. To je bio dokaz da postoji ljudskiji i

humaniji sustav od graĊanske tzv. "demokracije kapitalistiĉkog tipa".

Taj primjer je bio zarazan za radniĉku klasu kapitalistiĉkog svijeta

koja je i u svojim zemljama traţila ljudskije, humanije i socijalnije

uvjete od robovanja profitu. Socijalizam i komunizam kao pokret

uzdrmali su temelje kapitalistiĉkog svijeta. Dovoljno ozbiljan razlog

da treba uĉiniti sve da se taj pokret zaustavi. MeĊunarodna situacija i

previranja koja su pomalo uzdrmala i Sovjetski Savez, te energetska

kriza koja je bila na pomolu, pogodovali su da se kroz ekonomske

poteškoće u kojima se našla i Jugoslavija utjeĉe na slabljenje drţave.

Istovremeno su se i u Jugoslaviji odvijali u neku ruku retrogradni

procesi, jer je svaka drţava po svojoj suštini klasna tvorevina, kao

instrument za vladanje od strane klase na vlasti, u ovom sluĉaju

radniĉke klase. SFRJ se zbog birokratizacije sve više pretvarala,

umjesto vlasti radniĉke klase u vlast elite Saveza komunista nad

klasom, a samo deklarativno... "u ime te klase".

Oĉito je bilo da se nekim direktnim vojnim akcijama ili direktnom

invazijom ili ubacivanjem terorista to ne moţe postići, aktivnost se

usmjerila na potkopavanje zemlje iznutra, slabljenjem temelja na

kojima je poĉivala Jugoslavija a to je bratstvo i jedinstvo. Znalo se da

su narodi koji ţive u Jugoslaviji jako osjetljivi na nacionalne odnose i

da je nacionalizam najbolje oruţje koje moţe biti efikasno. U tu svrhu

su angaţirani i najekstremniji ustaše i ĉetnici raspršeni nakon II.

svjetskog rata po zemljama Latinske Amerike, Kanade, SAD i nekih

evropskih zemalja. To se bjelodano potvrdilo u svim zbivanjima u

devedesetim godinama prošlog stoljeća.

Ne ţelim ovdje tvrditi da je taj pothvat predviĊao i htio da se pitanje

rušenja Jugoslavije odvija u ratnoj drami i tragediji svih njenih naroda,

već je bio cilj samo srušiti socijalizam i dokazati da je kapitalizam

jedina alternativa za sva vremena.

Koji su to dogaĊaji koji su pogodovali slabljenju i rušenju

Jugoslavije i socijalizma u njoj?

Kosovo: 11. oţujka 1981. godine izbile su demonstracije u Prištini

sa zahtjevom za većom samostalnošću pokrajine u odnosu na

Socijalistiĉku Republiku Srbiju. Demonstracije su voĊene uglavnom

od strane studenata prištinskih fakulteta, ali je u njima velikog uĉešća

imala iredenta Kosova koja je isticala zahtjev "Kosovo republika". Taj

dogaĊaj je imao dosta veliki utjecaj na sva daljnja zbivanja i sudbinu

Jugoslavije. Nakon raspada Jugoslavije i krvavih ratova u kojima se to

zbivalo Kosovo je 2008. godine proglasilo nezavisnost i postalo nova

drţava na podruĉju bivše Jugoslavije.

Sredinom 80-ih godina prošlog stoljeća postaje sve naglašenija

svjetska energetska kriza koja se dosta drastiĉno osjećala i u Jugo-

slaviji. Vlada i partijsko rukovodstvo dosta su se teško nosili s krizom

pa su povlaĉeni potezi koji su utjecali na sporiji rast standarda graĊana

i došlo je do naglog rasta inflacije, koja se u 1990. godini penjala i do

3000 posto godišnje. To je dovelo do odreĊenog nezadovoljstva i

zabrinutosti graĊana za daljnju budućnost SFRJ.

Stalna previranja i odreĊeni nemiri na Kosovu nisu prestajali bez

obzira na sve pokušaje i Saveza komunista i vlasti da se kriza riješi

mirnim putem i u dogovoru izmeĊu vlasti Republike Srbije i pokra-

jinskih organa. To je poticalo snaţniju pojavu nacionalizma kako

albanskog tako i srpskog.

Prijeloman dogaĊaj u odnosima izmeĊu pokrajine Kosovo i

republike Srbije bio je posjeta Slobodana Miloševića, predsjednika

Predsjedništva Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije Kosovu

Polju 24. travnja 1987. godine. Okupljeni graĊani srpske nacionalnosti

uzvikivali su da ih vlasti Kosova proganjaju i da Albanci sve više

preuzimaju rukovodeće pozicije u vlasti i organima samoupravljanja,

kao i u Savezu komunista.

Na tom skupu je Milošević prijeteći izrekao okupljenim Srbima onu

poznatu reĉenicu "Niko ne sme da vas bije!".

Ovdje je vaţno napomenuti da je poslije tih dogaĊaja došlo do

razilaţenja u traţenju rješenja kosovske krize izmeĊu Miloševića i

Ivana Stambolića koji je tada bio predsjednik Predsjedništva Soci-

jalistiĉke Republike Srbije. Milošević je sa svojim istomišljenicima i

pristašama stvorio takvu klimu da je u prosincu iste godine smijenjen

Ivan Stambolić s funkcije tako je Milošević preuzeo potpunu vlast u

Srbiji bez konkurencije i opozicije. Ivan Stambolić je kasnije potpuno

onemogućen u djelovanju a po narudţbi Miloševića i ubijen.

Velika većina graĊana Jugoslavije bila je emotivno vezana uz

liĉnost Josipa Broza Tita koji je narode Jugoslavije vodio kroz teške

godine Narodnooslobodilaĉke borbe i u poslijeratnoj izgradnji i

uvijek, uz pomoć suradnika, iznalazio rješenja za sve probleme i

poteškoće kroz koje se prolazilo. A one nisu bile ni male ni lake. U

znak zahvalnosti Titu za sve njegove zasluge svake godine za njegov

roĊendan, koji je ozvaniĉen kao "Dan mladosti", 25. svibnja, za

njegova ţivota je predavana štafeta u kojoj je izraţavana ljubav i ţelje

Titu za dug ţivot i da nas još dugo vodi u sretniju budućnost. Nakon

Titove smrti štafeta se i dalje nosila kroz ĉitavu Jugoslaviju kao i do

tada, ali je na Dan mladosti predavana predsjedniku Saveza

socijalistiĉke omladine Jugoslavije. Godine 1988. je u Sloveniji došlo

do odreĊenih problema oko nošenja i uopće postojanja Štafete

mladosti, ali je još te godine ipak štafeta nošena i predana

predsjedniku omladine za Dan mladosti u Beogradu. To je bila

posljednja Štafeta mladosti, što je unijelo dosta zabrinutosti i nevjerice

kod naroda Jugoslavije uz pitanje "Što to Slovenci hoće"?

Ne nalazeći rješenje kosovske krize u Srbiji sve više jaĉa srpski

nacionalizam, a Milošević ĉak i uz pomoć nacionalista, iako mnogi

tvrde da on sam nije bio nacionalist, uĉvršćuje svoju vlast. Po Srbiji se

organiziraju mitinzi nazvani «mitinzi istine» odnosno "dešavanje

naroda" ili posprdno "jogurt revolucija", na kojima se traţi

smjenjivanje svih onih rukovodilaca i u Partiji i u vlasti koji nisu po

volji Miloševiću. Prvi najveći takav miting odrţan je 9. srpnja 1988. u

Novom Sadu, na kojem je zahtijevana smjena pokrajinskog

rukovodstva Vojvodine. Iza toga je, naravno uslijedila smjena tog

rukovodstva. Slijedila je smjena republiĉkog rukovodstva Crne Gore,

te pokrajinskog rukovodstva Kosova. Umjesto dotadašnjih

rukovodilaca u huškaĉkoj atmosferi izabrana su nova rukovodstva

koja je diktirao Milošević po svom ukusu. Takva atmosfera u Srbiji i

Crnoj Gori uznemirila je i zabrinula sve poštene graĊane, kako tih

republika, tako još više ostalih republika Jugoslavije. To je

pogodovalo, do tada uglavnom prikrivenim nacionalistima drugih

republika, da stupe na otvorenu scenu i da pozivaju "svoj narod" u

otpor srpskom nacionalizmu koji ugroţava "našu opstojnost".

Pokazalo se da su te pojave naroĉito bile naglašene u Sloveniji u vidu

nacionalizma i separatizma i u Hrvatskoj u poĉetku više nacionalizma

a kasnije i separatizma.

Kako bi pokazao svoju snagu Milošević je organizirao veliki miting

u Beogradu 19. studenog 1988. na kojem je bilo preko milijun

"mitingaša", na kojem je bilo izvikivanja "ubićemo Vlasija!",

"ubićemo Šuvara!", "zahtevamo hapšenja!" i druge zastrašujuće

parole. Milošević je u svom "vatrenom govoru" obećao i hapšenja i

druge represivne mjere.

Radi tako stvorene klime došlo je i do znaĉajnog razilaţenja u

rukovodstvu Savez komunista Jugoslavije – Predsjedništvu i Cen-

tralnom komitetu. Odrţano je mnoštvo sjednica Centralnog komiteta i

njegova Predsjedništva na kojima se htjelo i pokušavalo u drugarskoj i

tolerantnoj atmosferi usuglasiti stavove i naći zajedniĉke izlaze iz

krize. To nije išlo zato što su izlaze iz krize trebali traţiti oni koji su je

i izazvali, a oni su na sjednicama lijepo diskutirali a u dţepu su "drţali

figu". Na kraju 16. sjednice Centralnog komiteta Saveza komunista

Jugoslavije (CKSKJ) odrţane 30. lipnja 1988., predsjednik

Predsjedništva CKSKJ Stipe Šuvar je u dosta dramatiĉnom tonu

opisao situaciju u Jugoslaviji i što nam se moţe dogoditi. Tom

prilikom je istakao:

Ta politiĉka linija na Kosovu uzrokovala je zapravo grĉ, u kojem je

šest godina nakon 1981. sve išlo a nije išlo, krenulo pa stalo. S druge

strane, pritisci su se nastavljali, nezadovoljstvo ljudi raslo, iseljavanje

dalje teklo. Kada mi nismo bili u stanju rješavati stvari, ponudio se

srpski nacionalizam, sa svojim nepostojećim Memorandumom, sa

svojim Milutinom i antititovskim programom. Stalno ponavljamo da

nacionalisti koriste naše slabosti. Pa nisu ludi da ih ne koriste! Oni

zapravo žele da Srbe i Crnogorce s Kosova dignu s ognjišta masovno,

kao dokaz propasti Titove Jugoslavije. Trude se da negiraju bilo

kakav uspjeh, i traže glave svih rukovodilaca albanske nacionalnosti,

postavljaju ultimatume. No, smatram da ovaj CK ne može ni u

jednom ĉasu i ni prema kom imati bilo kakve popuste i propuste. Ne–

smije zato što se radi o opstanku Jugoslavije.

Radi traţenja izlaza iz krize odrţane su 17. i 20. sjednica CK SKJ,

17. listopada 1988. odnosno 30. sijeĉnja 1989. godine. Ove sjednice

su trebale biti "prelomne" za daljnji razvoj dogaĊaja.

MeĊutim, i poslije nekoliko dana zasjedanja, naroĉito 20. sjednice

nije postignuto jedinstvo u Savezu komunista Jugoslavije. U šestom

mjesecu 1990. god. se trebao odrţati redovni 14. kongres SKJ od

kojeg se oĉekivalo da on bude ta prijelomnica u traţenju izlaza. Pošto

je situacija postajala sve dramatiĉnija odluĉeno je, Kongres će se

odrţati ranije kao izvanredni.

U uvodnom izlaganju na 20. sjednici CKSKJ predsjednik Stipe

Šuvar istiĉe:

I u najudaljenijim krajevima kugle zemaljske ĉuli su za Tita i

Jugoslaviju ne samo po hrabroj partizanskoj borbi, otporu Staljinu

1948. godine, socijalistiĉkom samoupravljanju i politici nesvrstanosti,

već i po bratstvu i jedinstvu naroda i narodnosti. Nažalost, danas nas

u svijetu pretežno spominju kao zemlju kojoj prijeti raspad baš zbog

nacionalnih sukoba, svaĊa, kosovske drame, separatistiĉkih i unita-

ristiĉkih tendencija, slabosti federacije, a jakosti samodovoljnosti

republika kao nacionalnih država, itd. Moramo se upitati, što se to

dogodilo s nama i da li je doista tako, da li nam doista prijete, na

pragu 21. stoljeća, i mogući bratoubilaĉki obraĉuni?

Pored svih tih sjednica rasprava i stavova o rješenju krize sve ide

svojim tokom, jer opet svatko radi po svome. Srbija 28. oţujka 1989.

izglasava amandmane na Ustav Republike s kojima ukida praktiĉki

autonomnost pokrajinama Kosovu i Vojvodini. To je stvarno prelilo

ĉašu i još više raste nezadovoljstvo u tim pokrajinama. Naroĉito na

Kosovu i to je bio ozbiljan signal i izgovor albanskim nacionalistima i

separatistima da još ţešće krenu u akciju meĊu graĊanima i da se

pripremaju i naoruţavaju za predstojeće, pa i oruţane akcije do

konaĉnog osloboĊenja i samostalnosti Kosova kao meĊunarodno

priznate drţave.

Jaĉanjem srpskog nacionalizma istovremeno, pod izgovorom opa-

snosti od Srbije i njene dominacije u Jugoslaviji, jaĉa hrvatski i slo-

venski nacionalizam i separatizam. U Sloveniji se već otvoreno govori

o odcjepljenju od Jugoslavije i vlastitoj drţavnosti. U Hrvatskoj se

pojavljuju parole o stoljetnom snu Hrvata da imaju vlastitu samostalnu

drţavu.

U Srbiji se dalje nastavlja s mitinzima. Milošević organizira veliki

miting na Kosovu Polju povodom 600-godišnjice Kosovske bitke u

kojoj su Srbi poraţeni od Turaka 1389. godine.

Na tom mitingu je Milošević otvoreno zaprijetio: "Srbija i Srbi ako

zatreba upotrebit će i oruţje za ostvarivanje svojih ciljeva". Kojih

ciljeva, to tada nije reĉeno, ali su to svi shvatili kao prijetnju za

dominacijom Srbije i Srba, kao najbrojnije nacije, nad ostalim

republikama.

Već 28. rujna 1989. Slovenija usvaja amandmane na svoj republiĉki

Ustav kojim proglašava prednost republiĉkih zakona pred saveznim

zakonima. To je bio već prvi praktiĉni korak ka separatizmu, bez

obzira što su Slovenci u svojim javnim izjavama zagovarali

zajedništvo, ali u "labavijoj federaciji" nego što je postojeća.

U Hrvatskoj i Sloveniji se poĉinju osnivati nacionalne, bolje reći

nacionalistiĉke, stranke i ozbiljno zagovarati višestranaĉke izbore.

Na meĊunarodnoj politiĉkoj sceni se dogaĊaju znaĉajne promjene

koje će utjecati na odnose snaga u svijetu, naţalost u korist

kapitalizma i imperijalizma.

U Sovjetskom Savezu Gorbaĉov provodi reforme pod nazivom

"Perestrojka" koje ozbiljno ugroţavaju stabilnost i jedinstvo

Sovjetskog Saveza kao jedinstvene drţave.

Sovjetski Savez je nastao 1922. godine na prostoru carske Rusije

nakon Oktobarske revolucije (listopad, 1917.), koju je u Rusiji provela

Komunistiĉka partija Rusije (boljševika) na ĉelu sa Vladimirom

Iljiĉem Lenjinom. Savez je imao pun naziv Savez Sovjetskih

Socijalistiĉkih Republika (SSSR) i u njegovom sastavu je bilo 15

republika koje su nakon raspada Saveza postale suverene drţave. To

su: Rusija, Bjelorusija, Ukrajina, Moldavija, Gruzija, Armenija,

Azerbejdţan, Kazahstan, Uzbekistan, Turkmenistan, Kirgistan,

Tadţikistan, Estonija, Litva i Latvija. Zadnji predsjednik Sovjetskog

Saveza bio je Mihail Gorbaĉov koji je dao ostavku 25. prosinca 1991.

i predao duţnost Borisu Jeljcinu i tim ĉinom je Sovjetski Savez

zbrisan s politiĉke scene svijeta.

Boris Jeljcin je najprije bio u nemilosti Gorbaĉova, da bi ga na kraju

uzeo u svoj uţi rukovodni kadar za provoĊenje Perestrojke. MeĊutim,

Jeljcin je s odreĊenim brojem konzervativaca u vladi Gorbaĉova

skovao zavjeru protiv njega. Zahtijevali su povlaĉenje Gorbaĉova s

mjesta predsjednika, što je on i uĉinio.

Kad je Jeljcin postao predsjednik Ruske Federacije u kolovozu 1991.

dekretom je zabranio rad Komunistiĉke partije Sovjetskog Saveza.

Time je došao u sukob s velikim brojem deputata u ruskom

parlamentu koji su 1993. pokušali srušiti Jeljcina zatvorivši se u

zgradi parlamentu. Jeljcin je taj problem riješio vrlo "demokratski".

Kad nakon nekoliko dana nije mogao pregovorima riješiti taj problem

10. svibnja 1993. godine gaĊao je parlament vlastite drţave topovima i

uz nekoliko desetina mrtvih okonĉao pobunu. Zaista "demokratski",

na kaubojski naĉin. Naravno dobio je u tome podršku zapadnog

svijeta, na ĉelu sa Sjedinjenim Ameriĉkim Drţavama. Odatle je valjda

i dobio upute i instrukcije kako se to "demokratski" rješava. Tako eto

Sovjetski Savez nakon gotovo 70 godina iz "komunizma" uĊe (jadan)

u "demokraciju".

Brzo smo ga i mi slijedili. I tako postadosmo još jadniji.

Rušenjem Berlinskog zida 9. studenog 1989. godine i ujedinjenjem

Zapadne, kapitalistiĉke Njemaĉke, i Istoĉne, socijalistiĉke, u

jedinstvenu drţavu Saveznu Republiku Njemaĉku, s kapitalistiĉkim

ureĊenjem, prestaje postojati jedna socijalistiĉka drţava. Time se ruši i

imaginarna "ţeljezna zavjesa" koja je dijelila kapitalistiĉki – zapadni

od socijalistiĉkog – istoĉnog svijeta. To otvara put pohodu

kapitalizma, naroĉito ameriĉkog, na obraĉun sa socijalizmom kao

"stalnim baukom" koji ugroţava kapital i velike profite bogatih na

štetu siromašnih, te put globalizaciji, na ameriĉki naĉin, koji nije ništa

drugo nego ĉisti ekonomski i politiĉki imperijalizam.

U prosincu 1989. godine dolazi do odreĊenog puĉa u Rumunjskoj i

ubojstva predsjednika Nicolae Ceaucescua i njegove supruge. Ode još

jedna socijalistiĉka zemlja i kapitalizam uĊe duboko u interesnu sferu

Sovjetskog Saveza i Istoĉnog bloka. Nestankom Istoĉne Njemaĉke

kao drţave, te prevratom u Rumunjskoj, dolazi do ozbiljne krize i u

Varšavskom paktu, stvorenom 1955. godine kao vojnom savezu

istoĉnoevropskih socijalistiĉkih zemalja, nasuprot NATO paktu,

osnovanom 1949. godine od zapadnoevropskih kapitalistiĉkih

zemalja.

Varšavski pakt se raspada, a zemlje koje su pripadale tom paktu i

bile pod dominacijom Sovjetskog Saveza kao što su: Ĉehoslovaĉka,

Poljska, Bugarska, Rumunjska, MaĊarska iz socijalizma tzv. tranzi-

cijom prelaze na kapitalistiĉki sistem (takozvani – demokratski), a

Ĉehoslovaĉka se raspada u dvije samostalne drţave – Ĉešku i

Slovaĉku.

Raspadom Sovjetskog Saveza, te Varšavskog pakta i tranzicijom

zemalja tog pakta, bolje reći kontrarevolucijom u tim drţavama

nestaje najveći broj socijalistiĉkih zemalja svijeta i u Istoĉnoj Evropi

ostaje još jedino Jugoslavija kao socijalistiĉka drţava. Sada je ona na

redu, ali naţalost sa najkrvavijim scenarijem u Evropi nakon drugog

svjetskog rata.

Nasuprot snagama nacionalizma, koje su ozbiljno ugroţavale jedin-

stvo i opstanak Jugoslavije, bila je većina onih koji su znali da bez

jedinstvenosti SFRJ i socijalistiĉkog samoupravnog sistema nema

mirnog i normalnog ţivota i razvoja svih graĊana, nacija i naroda koji

u njoj ţive. Najveći garant jedinstvenosti i cjelovitosti Jugoslavije su

bili: Josip Broz Tito, Savez komunista Jugoslavije, Jugoslavenska

narodna armija (JNA), organi vlasti Federacije, te bratstvo i jedinstvo

naroda i narodnosti.

Josipa Broza Tita nije bilo, Savez komunista je nagriţen birokra-

tizacijom, nesuglasicama, pa i nacionalizmom od kojeg ni on nije bio

imun. JNA je ostala jedinstvena, ali ne još za dugo, do prvih

višestranaĉkih izbora u Sloveniji i Hrvatskoj. U Saveznoj narodnoj

skupštini delegati iz republika i pokrajina su se ponašali kako im je

diktirano iz njihovih izbornih sredina.

Bratstvo i jedinstvo je naĉeto nacionalistiĉkim istupima pojedinih

rukovodilaca u republikama i pokrajinama i direktnim djelovanjem

neprijatelja socijalistiĉke Jugoslavije poraţenih u Drugom svjetskom

ratu iz dijaspore i njihovih istomišljenika u zemlji. Najviši organi i

ĉelnici SFRJ, svjesni ozbiljnosti, politiĉke i gospodarske krize, te

narušenih odnosa meĊu republikama i nacijama, poduzimali su odre-

Ċene mjere i korake za izlazak iz poteškoća, ali nisu mogli provesti

niti jednu ozbiljniju mjeru ili reformu jer su imali jaku opstrukciju iz

republika, naroĉito Slovenije, Hrvatske i Srbije.

Jedinstvo Saveza komunista i SFRJ pokušao je spasiti Stipe Šuvar

koji je bio na ĉelu Saveza komunista Jugoslavije, s jednogodišnjim

mandatom od 30. lipnja 1988. do 17. svibnja 1989. godine, a ĉlan

Predsjedništva SFRJ od kraja svibnja l989. do sredine kolovoza l990.,

kad ga je silom odluke novoizabranog Sabora Republike Hrvatske

zamijenio TuĊmanov kadar Stipe Mesić. Šuvar je otvoreno branio

jedinstvo Jugoslavije i jednako ţestoko istupao protiv slovenskog

separatizma, hrvatskog nacionalizma i separatizma, kao i protiv

srpskog nacionalizma i pokušaja Miloševićeve unitarizacije

Jugoslavije. Iako se solidarizirao sa rudarima Trepĉe na Kosovu 1989.

i jedini od saveznog nivoa išao s njima na razgovore, koje je vodio ĉak

u rudarskoj jami, oštro je kritizirao i albanski nacionalizam i

iredentizam. Radi takvog principijelnog stava bio je kritiziran sa svih

strana od onih koji su se osjećali pogoĊeni njegovom kritikom.

Drugi vrlo vaţan rukovodilac saveznog ranga koji je svim silama

branio jedinstvo i daljnju demokratizaciju društva u Jugoslaviji bio je

Ante Marković, tadašnji predsjednik Saveznog izvršnog vijeća

(vlade). On je svojom privrednom reformom i mjerama vlade nudio

izlaze iz krize misleći tako "zabaviti" republiĉka rukovodstva

angaţmanom na provoĊenju tih mjera pa neće imati vremena baviti se

meĊusobnim prepucavanjima izmeĊu republika, te će tako splasnuti i

meĊunacionalne tenzije koje su stvarane dirigiranim javnim

informiranjem koje je odigralo vrlo sramnu ulogu u rušenju

Jugoslavije.

Tako je 1. sijeĉnja 1990. obznanio denominaciju dinara, te je time

10.000 dinara vrijedilo 1 dinar, koji je ujedno postao konvertibilan, a 1

DM (njemaĉka marka) vrijedila je 7 dinara. To je trebalo potaknuti

izvoz i pokrenuti intenzivnije privredne tokove i obuzdati dotadašnju

veliku inflaciju.

Evo što o Markovićevim namjerama u to vrijeme kaţe Warren

Zimmermann u knjizi IZVORI JEDNE KATASTROFE:

Novi je premijer vrlo odreĊen glede svojih namjera: Zapoĉeo sam s

idejom modernizacije socijalizma. Ali sad namjeravam ići mnogo

dalje. Uloga države mora se reducirati. Moraju se dogoditi

strukturalne promjene... Ja pokušavam progurati zakone koji će

ukloniti zapreke privatnom vlasništvu, liberalizirati trgovinu tako što

ćemo osloboditi uvoz, reducirat ćemo napuhanu vladinu potrošnju,

promovirat ćemo male i srednje velike industrije i uspostaviti istinske

bankarske funkcije u bankarskom sustavu. Namjeravam u 1990. imati

jaki i potpuno konvertibilni jugoslavenski dinar.

MeĊutim, naumi Slovenije i Hrvatske su bili, Jugoslaviju preurediti

kao "labavu konfederaciju" ili izdvajanje Slovenije i Hrvatske u

samostalne suverene drţave. Naroĉito je to postalo bjelodano kad su

provedeni višestranaĉki izbori u te dvije republike.

Ovdje je potrebno samo malo zadrţati se na tome koliko je pošteno

to opredjeljenje u ovim dvjema republikama.

Slovenija je najviše prosperirala u sastavu Jugoslavije. Njen bruto-

proizvod po glavi stanovnika i standard graĊana bili su najviši u

drţavi. Slovensko Primorje bilo je pod okupacijom i u sastavu Italije

do 1945. godine. Stvaranjem Jugoslavije ušlo je u sastav Republike

Slovenije. Sigurnost Slovenije i njenih granica uvijek je bila ugroţena

od strane Italije i Austrije a u Jugoslaviji te opasnosti nije bilo.

Slovensko trţište je bilo uglavnom okrenuto prema ostalim republi-

kama u Jugoslaviji, jer je zbog veće konkurencije teško moglo nositi

se sa trgovinom zapadnih susjeda.

Hrvatska je bila odmah iza Slovenije po bruto-proizvodu i standardu

graĊana u bivšoj drţavi. Ĉitava Istra, te manji dio Dalmacije i neki

otoci bili su u sastavu Italije do 1945. godine, dio MeĊimurja i Baranje

bio je u sastavu MaĊarske. Sve je to stvaranjem nove Jugoslavije

postalo sastavni dio Republike Hrvatske. U Socijalistiĉkoj Republici

Hrvatskoj su bila velika industrijska poduzeća kao što su INA,

Prvomajska, "Rade Konĉar", Jugovinil, Borovo, Ţeljezara Sisak,

Gavrilović Petrinja, "Đuro Đaković", Tvornica lakih metala Šibenik,

Varteks Varaţdin, Jugoturbina Karlovac, Torpedo Rijeka,

Jugoslavenski naftovod, brodogradilišta Split, "3. maj" u Rijeci,

Uljanik u Puli i dr., Pliva Zagreb, Saponia Osijek, te velike luke na

Jadranu što je bilo dika i ponos cijele Jugoslavije, te poznato i priznato

u ĉitavom svijetu. Posebno su bili razvijeni mnogi poljoprivredni

kombinati i poljoprivredna gospodarstva širom Slavonije, Baranje i

Srijema, kao i u dolini Neretve, te Ravnim kotarima u Dalmaciji,

stoĉarstvo na Baniji u kooperaciji s Gavrilovićem i dr.

Sve je to stvoreno razvojem socijalizma i samoupravljanja u Socija-

listiĉkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji.

I sada kad su se te dvije republike tako razvile, a naravno razvijale

su se i druge republike i pokrajine u Jugoslaviji, ali sporijim tempom,

sad im više ne treba Jugoslavija, mogu i same!

Alal im vjera, rekli bi Bosanci! Sve one igre i blefiranja TuĊmana i

Kuĉana o Jugoslaviji kao konfederaciji bile su samo za umirenje jav-

nosti, jer su znali unaprijed da to Milošević neće prihvatiti.

Spomenut ću još dvojicu saveznih rukovodilaca Jugoslavije koji su

se jedan manje a drugi više zalagali za oĉuvanje jedinstva zemlje. To

su Raif Dizdarević i Janez Drnovšek koji su bili jedno-godišnji

predsjednici Predsjedništva SFRJ.

Raif Dizdarević je bio predsjednik Predsjedništva SFRJ od 15.

svibnja 1988. do 15. svibnja 1989. godine. U Predsjedništvo je biran u

Bosni i Hercegovini i kao njihov kadar bio je ţivotno zainteresiran za

oĉuvanje Jugoslavije jer je Bosna i Hercegovina sastavljena od tri

konstitutivna naroda – Srba, Hrvata i Muslimana (Bošnjaka) i

pripadnika mnogih narodnosti. Ĉesto je nazivana i "Jugoslavija u

malom" i naravno da je njen opstanak presudno zavisio o opstanku

Jugoslavije kao cjeline. Dizdarević je svim svojim aktivnostima i

potezima pokušavao smirivati uzavrele nacionalistiĉke i separatistiĉke

strasti. Ali mu to nije uspijevalo već se "gruda snijega" nacionalizma

sve više povećavala i stvarala lavinu umjesto da se topi.

Na mjesto Dizdarevića za predsjednika Predsjedništva SFRJ došao

je Janez Drnovšek, kadar iz Slovenije, isposniĉkog izgleda ali jako

strpljiv i promišljen u postupcima. Njegov mandat je trajao od 15.

svibnja 1989. do 15. svibnja 1990. Zajedno sa Antom Markovićem,

predsjednikom Vlade, pokušao je provoditi Vladine reforme u nadi da

će promijeniti stanje u Jugoslaviji na bolje za njen opstanak. Iako je

bio kadar iz Slovenije nije pokazivao sklonosti za odcjepljenje Slove-

nije od Jugoslavije kao što su to pokazivali neki slovenski

rukovodioci.

Bilo je još dosta saveznih i republiĉkih rukovodilaca koji su se

zalagali za opstanak SFRJ i teško bi ih bilo sve nabrojiti, ali je oĉito

da su oni koji su rušili Jugoslaviju bili brojniji, ili bar jaĉi u djelovanju

i doĊosmo ovdje gdje smo sada, u jadnu "demokraciju" graĊanskog

tipa koja konaĉno ipak sve više pokazuje svoju nemoć opstanka ali se

još grĉevito drţi i bori velikim interesom kapitalista i njihovog profita.

Jugoslavenska narodna armija je isto tako bila garant jedinstva i sta-

bilnosti zemlje i zalagala se za njen opstanak i daljni razvoj soci-

jalizma sve do momenta dok nisu novoizabrane vlasti Slovenije i

Hrvatske pozvale oficirski kadar, vojne sluţbenike, te vojnike na

odsluţenju vojnog roka iz Slovenije i Hrvatske da se povuku iz Jugo-

slavenske narodne armije. Tim ĉinom JNA je prestala biti jugosla-

venska i narodna.

Najiskrenije republike, projugoslavenski opredijeljene, bile su one

koje su bile i najnerazvijenije – Makedonija i Bosna i Hercegovina.

Makedonija je poslije Drugog svjetskog rata dobila u Jugoslaviji

status republike na ĉiji teritorij su u prošlosti pretendirali susjedi –

Grĉka, Bugarska, Albanija i Srbija. Sada se Jugoslavija našla kao

zaštitnica Makedoniji da se moţe razvijati kao samostalna republika,

bez straha od pretenzija susjeda. U Jugoslaviji je postigla ogromne

rezultate u ukupnom razvoju i strahovala je što će se desiti ako nestane

samoupravne socijalistiĉke Jugoslavije.

Bosna i Hercegovina je kao što smo napomenuli bila "Jugoslavija u

malom" i kroz ĉitavo vrijeme postojanja Socijalistiĉke Jugoslavije

uţivala je status nerazvijene republike u koju su solidarno ulagale

ostale republike za njen razvoj. To je znatno podiglo materijalni i

kulturni nivo ove, još od turskog vremena, zaostale zemlje. To je

većina graĊana ove republike cijenila i time je njihov strah i interes za

opstanak Jugoslavije kao samoupravne i socijalistiĉke zemlje bio velik

i ţivotno presudan.

Većina graĊana Jugoslavije je bila ĉvrsto vezana uz samoupravni

socijalizam jer im je on pruţao siguran posao, stambeno zbrinjavanje,

besplatnu zdravstvenu zaštitu i školovanje, socijalnu i graĊansku

sigurnost, potpunu nacionalnu ravnopravnost i slobodu govora, pisa-

nja, izraţavanja vjerskih osjećaja, te kretanja na podruĉju ĉitave

Jugoslavije kao i širom Evrope i svijeta.

Bilo je za oĉekivati da je nemoguće pored tako opredijeljenih i

osviještenih graĊana dovesti u pitanje samoupravni socijalizam, a

pogotovo Jugoslaviju. MeĊutim, sva sredstva informiranja, osim

rijetkih izuzetaka, bila su od strane moćnika koji su vladali situacijom,

upregnuta u prljavu rabotu instrumentaliziranja graĊana i javnog

raspoloţenja. GraĊani su bili totalno zbunjeni jer su nauĉili vjerovati

sredstvima informiranja i smatrali su da je istina sve što je bilo na

televiziji ili u novinama. A što je najvaţnije u Sloveniji se pisalo da je

ta republika najgore prolazila u Jugoslaviji i da je bila iskorištavana. U

Hrvatskoj se pisalo kako su sva sredstva iz Hrvatske išla u Beograd,

naroĉito ona od turizma – devize, da su Srbi na svim rukovodećim

poloţajima, naroĉito u vojsci, policiji u sudstvu itd. Pa sve do apsurda

da su Srbi najveći neprijatelji Hrvata i hrvatstva (ne znam samo što je

to hrvatstvo?) i sl. Dosta ilustrativno tu situaciju u Hrvatskoj opisuje

Warren Zimmermann u IZVORIMA JEDNE KATA-STROFE:

Naĉin na koji se TuĊman poslužio hrvatskim tiskom bio je znatno

grublji od naĉina njegovih komunistiĉkih prethodnika. On je na ĉelo

HRT-a postavio Antuna Vrdoljaka, koji je ĉak i po TuĊmanovim krite-

rijima bio nacionalistiĉki fanatik. Vrdoljak mi je jednom prilikom

rekao da su Srbi genetski sposobni samo za rat, a ne i za intelektualne

djelatnosti...

Novine i televizija u Srbiji su pak trubili, Srbija je najgore prošla u

Jugoslaviji, Srbi su u drugim republikama, naroĉito u Hrvatskoj,

Sloveniji, BiH, te na Kosovu ugroţeni, Hrvati su genocidan narod, svi

Srbi moraju ţivjeti u jednoj drţavi, Srbi će, ako bude potrebno i

oruţjem, ostvariti svoja prava i sl.

Kasnije ćemo se osvrnuti još na groznije stvari kako su sredstva

javne rijeĉi odigrala tu svoju sramnu ulogu "tjeranja ljudi u svoje

nacionalistiĉke torove". Moţe se slobodno reći da od Drugoga

svjetskog rata pa do danas nigdje nije bilo tako besramnih laţi i

huškanja jednog naroda protiv drugog kako je to bilo prilikom raspada

Jugoslavije. I Goebels bi im pozavidio na umijeću smišljanja i

lansiranja laţi te foto i drugih montaţa. Pa kako to ne bi radili bolje od

njega kad su opremljeni puno boljom tehnikom, a mentalni sklop im je

isti kao i njegov. I od tih "gebelsa" nitko do danas nije odgovarao ni

kriviĉno ni moralno, a njihovom "pomoći" upropašteni su i uništeni

mnogi ţivoti i materijalna dobra.

U takvim uvjetima od 20. do 23. sijeĉnja 1990. godine odrţavao se

14. izvanredni Kongres Saveza komunista Jugoslavije. I sam sam bio

uĉesnik tog Kongresa kao delegat izabran u svojoj "bazi",

MeĊuopćinskoj konferenciji Saveza komunista Sisaĉko-banijske

regije. S velikim veseljem sam išao s ostalim delegatima iz Siska pod

utiskom ranijeg uĉešća kao delegat 12. kongresa SKJ, odrţanog 1978.

godine. To je bio nezaboravni Kongres, posljednji na kojem je drug

Tito imao referat o daljnjem razvoju samoupravne demokracije u

Savezu komunista i društvu. Na tom Kongresu pokazalo se puno

jedinstvo svih delegata iz ĉitave Jugoslavije da će nepokolebivo

slijediti liniju Saveza komunista i druga Tita. Je li moţda to jedinstvo

bilo laţno? DogaĊaji na 14. izvanrednom Kongresu me upućuju i na

takvo razmišljanje. Nemam odgovora, teško prihvaćam i shvaćam

kasnije dogaĊaje.

Moram reći da u nijednom momentu tokom odrţavanja Kongresa

nisam ni u snu pomišljao da bi to mogao biti kraj SKJ, a naroĉito

Jugoslavije, bez obzira na sva neslaganja meĊu delegatima i dele-

gacijama, naroĉito Slovenije s jedne strane i Srbije s druge strane. Kad

su delegati Slovenije, a kasnije i delegati Hrvatske napuštali Kongres

još uvijek sam mislio, nije ništa tragiĉno, pa komunisti mogu imati

razliĉite poglede i stajališta o pojedinim pitanjima, ali nema tog

problema koji se ne moţe razumnim i argumentiranim pristupom

razriješiti. To sve vrijedi ako su u pitanju komunisti (mislim pravi

komunisti). E sad se postavlja pitanje jesu li u pitanju bili pravi

komunisti ili samo ĉlanovi SKJ, bez obzira na kakvim su se partijskim

funkcijama nalazili.

Sada, na kraju osjećam gorĉinu i pomalo me je stid što sam i sam

uĉestvovao u tom dogaĊaju i meĊu delegatima koji su napustili

Kongres, iako sam bio protiv napuštanja i prekida Kongresa.

Pokušat ću ukratko, bez šire analize, naznaĉiti koja su to osnovna

neslaganja na Kongresu bila i tko je u njima uĉestvovao.

Najveća polemika se vodila izmeĊu delegata Slovenije i Srbije.

Slovenci, na ĉelu sa Milanom Kuĉanom, predsjednikom SK Slovenije,

su traţili veću demokratizaciju u Savezu komunista, zahtijevajući

konfederalne odnose u Partiji i konfederalno ureĊenje drţave.

Slobodan Milošević, predsjednik SK Srbije, je zastupao stajalište da

treba jaĉati centralizam u Savezu komunista i bio za princip "jedan

ĉovjek, jedan glas". Ta rasprava je prerasla u ukopavanje svakog u

svoje pozicije, bez izgleda ikakvog dogovora i normalnog nastavka

rada Kongresa. Diskusija je trajala do duboko u noć 22. sijeĉnja 1990.

i na kraju je delegacija Slovenije odluĉila napustiti sjednicu i Kongres.

Sutradan, 23. sijeĉnja ostale delegacije su se okupile kako bi

odluĉile, hoće li se Kongres nastaviti bez delegata iz Slovenije ili će se

prekinuti i nastaviti u nekom drugom terminu do kada bi trebalo

usuglasiti stavove i s delegacijom Slovenije. Delegati iz Srbije su

zahtijevali nastavak Kongresa i bez delegata Slovenije, meĊutim tome

se suprotstavila delegacija Hrvatske na ĉelu s Ivicom Raĉanom,

predsjednikom SK Hrvatske. Tome su se pridruţile i delegacije

Makedonije i Bosne i Hercegovine, uz prijetnju napuštanja Kongresa

ako nastavi s radom u krnjem sastavu.

Milan Panĉevski, delegat iz Makedonije, ujedno tada na duţnosti

predsjednika Saveza komunista Jugoslavije, zakljuĉio je rad Kongresa

uz rijeĉi, "Kongres ćemo nastaviti a za termin će se dogovoriti uz

usaglašavanje predstavnika SK svih republika i pokrajina".

Ali, naţalost to se nije desilo i to je oznaĉilo definitivan raspad

Saveza komunista Jugoslavije, koji je uspješno prolazio sve krize

preko 70 godina i savladavao i mnogo teţe problema od ovih tada

stvorenih. Tuţno, ali naţalost istinito.

KRAJ SOCIJALISTIĈKE FEDERATIVNE REPUBLIKE

JUGOSLAVIJE

Za uvod u ovaj dio Zapisa posluţit ću se stavovima Warrena

Zimmermanna posljednjeg ameriĉkog ambasadora u Jugoslaviji. On u

uvodu knjige IZVORI JEDNE KATASTROFE kaţe:

OVO JE PRIĈA O NITKOVIMA – nitkovima koji su krivi za rušenje

multietniĉke Jugoslavije, za izazivanje tri rata i nesreću kojih dvadeset

milijuna ljudi nepoznatu od Drugog svjetskog rata. Kako se mogla

dogoditi ova tragedija zemlji koja je prema većini kriterija bila

naprednija i otvorenija od ma koje druge zemlje Istoĉne Europe?

Moja je teza da jugoslavenska katastrofa nije u većini rezultat starih

etniĉkih i religioznih neprijateljstava, niti je ona rezultat propasti

komunizma na kraju hladnog rata, pa ĉak niti promašaja zemalja

Zapada. Ovi su ĉimbenici bez pogovora pridonijeli pogoršanju ali

smrt Jugoslavije i nasilje koje je uslijedilo proizašlo je iz svjesnih

akcija nacionalistiĉkih voĊa koji su zatoĉili, zastrašili, prevarili ili

eliminirali svaku oporbu njihovim demagoškim planovima. Jugosla–

vija je bila uništena od vrha prema dolje.

Devedesete godine prošlog stoljeća su poĉele nedovršenim

izvanrednim 14. kongresom Saveza komunista Jugoslavije i raspadom

SKJ, a nastavile višestranaĉkim izborima u Sloveniji i Hrvatskoj, te

drugim republikama Jugoslavije.

Višestranaĉki izbori u Hrvatskoj su odrţani 22. i 23. travnja 1990.

godine. Pobjedu je odnijela Hrvatska demokratska zajednica (HDZ), a

Savez komunista Hrvatske – Stranka demokratskih promjena bila je

druga po broju glasova. Radi kasnijeg toka dogaĊaja vaţno je napo-

menuti da je SKH-SDP dobio najveći broj glasova u podruĉjima gdje

je ţivjelo stanovništvo srpske nacionalnosti. Glasovima Srba SKH–

SDP postao je druga stranka po broju mandata u Saboru. MeĊutim,

niti jednim potezom ili postupkom nije se pokazala kao zaštitnik

srpske manjine kada su uslijedili progoni Srba o ĉemu ćemo kasnije

više reći.

Izbori u Hrvatskoj odvijali su se u dva izborna kruga, prvi je bio 22.

i 23. travnja, a drugi 6. i 7. svibnja 1990. Samostalno su nastupale

stranke: Hrvatska demokratska zajednica (HDZ), Hrvatska seljaĉka

stranka (HSS), Savez komunista – stranka demokratskih promjena

(SKH-SDP), Socijalistiĉka stranka Hrvatske (SSH), Srpska

demokratska stranka (SDS), a zajedniĉki su nastupili u "Koaliciji

narodnog sporazuma" – Hrvatska socijalnoliberalna stranka (HSLS),

Socijal-demokratska stranka Hrvatske (SDSH), Hrvatska kršćansko-

demokratska stranka (HKDS), Hrvatska demokratska stranka (HDS),

koju su podrţali Savka Dapĉević-Kuĉar i Miko Tripalo. Dobro je

pogledati i kakvi su bili rezultati glasanja. Za 351 zastupniĉko mjesto

u tri vijeća (Vijeće udruţenog rada, Vijeće općina i Društveno-

politiĉko vijeće) natjecalo se 1705 kandidata. Dobiveni glasovi: HDZ

– 42 posto (205 zastupniĉkih mjesta); SKH-SDP – 26 posto (107

zastupniĉkih mjesta); Koalicija narodnog sporazuma – 15 posto (21

zastupniĉko mjesto); SDS – 1,6 posto (5 zastupniĉkih mjesta).

Već u predizbornim aktivnostima HDZ-a i drugih desnih stranaka

bilo je raznih nacionalistiĉkih napada i pogrda na raĉun Srba koji ţive

u Hrvatskoj. Isto tako obezvreĊivano je sve što je stvoreno u

socijalizmu i Jugoslaviji. Naroĉito je isticano, Hrvatska je gubitnik u

Jugoslaviji, Srbi su na svim rukovodećim poloţajima u republici i na

saveznom nivou. Ništa od toga nije potvrĊivano ĉinjenicama, jer su

one drugaĉije, već je to sve isticano kao parole koje dosta "pale" kod

masa – puka, kako se to sada kaţe.

I sam sam uĉestvovao u predizbornim aktivnostima na Baniji

(Sisak, Kostajnica, Dvor, Glina) za SKH-SDP. Na svim tim

skupovima i kontaktima sa ljudima davana je plebiscitarna podrška

SKH ali je istovremeno, naroĉito od strane srpskog stanovništva

isticana ozbiljna zabrinutost što će biti sa Hrvatskom i Jugoslavijom.

Posebno, što će biti sa njihovim opstankom u Hrvatskoj jer su mnogi

istupi na skupovima desnih stranaka bili najgrublji napadi na srpsko

stanovništvo. Nisam imao baš nekakve jako utješne rijeĉi jer sam i

sam bio zabrinut, strahovao sam za opstanak Jugoslavije i

socijalizma. Ali uvijek sam se nadao, razum će pobijediti i nitko se

neće usuditi ići tako daleko da ruši Jugoslaviju i samoupravni

socijalizam. Ja sam nepopravljivi optimist i smatrao sam da meĊu

nama ne moţe biti baš takvih "nitkova" koji bi doveli u pitanje tako

veliko djelo kao što je samoupravni socijalizam i materijalna dobra

stvarana i razvijana 45 godina. Oĉito, bio sam u zabludi!

Isto tako bio sam u zabludi i što se tiĉe mog nekadašnjeg druga, pa

mogu reći, i prijatelja Ivice Raĉana, tadašnjeg predsjednika SKH i

kasnije transformiranog Saveza komunista u Socijaldemokratsku

partiju – SDP. Upoznali smo se u Centralnom komitetu SKH i dosta

suraĊivali na mnogim projektima jer smo obojica bili zaduţeni od

Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske (CKSKH) za rad

komunista meĊu mladima. To su bile davne i slavne 1970. i poĉetak

osamdesetih godina prošlog stoljeća. Raĉan mi je tada bio uzor pravog

komuniste "Titova kova" koji je sto posto uvjeren u ideje komunizma i

socijalizma. Mnoge stvari u partijskom radu sam upravo nauĉio od

njega. Mnogo puta smo znali sjediti i raspravljati o pojedinim

pitanjima daljnjeg pravca i razvoja samoupravnog socijalizma i

samoupravljanja u Jugoslaviji. Nikada nije pokazivao ni trunka sumnji

u ono u što smo obojica vjerovali – da nema humanijeg i

demokratskijeg društvenog ureĊenja od socijalizma i komunizma. Bio

je i jedan od osnivaĉa Partijske škole u Kumrovcu i jedan od njenih

direktora. U toj školi su mladi ĉlanovi Saveza komunista stjecali

znanja iz marksizma i samoupravnog socijalizma. To je bila škola u

koju su birani samo "vrsni komunisti" i u njoj nije mogao raditi netko

tko nije "pravi, uvjereni" komunista kojemu je marksizam stil ţivota, a

ne samo "puka teorija". Takav je, mislio sam tada, bio i moj veliki

drug i prijatelj Ivica Raĉan. Takvog Raĉana se rado sjećam i zahvalan

sam mu za sve što sam i od njega nauĉio.

MeĊutim, što se s tim ĉovjekom kasnije desilo to si ne mogu

objasniti, to mu nikada neću oprostiti. Još 1990. godine bio sam ĉlan

CK SKH i u svojim diskusijama na sjednicama i u razgovorima s njim

ukazivao sam na pojave nacionalizma i pokazivao zabrinutost – što se

to s nama u Hrvatskoj i Jugoslaviji dešava. On, u najmanju ruku, nije

ĉak bio niti puno zabrinut niti zainteresiran za ta moja ukazivanja. To

me jako zabrinulo i ĉak sam pomislio da sam ja u zabludi, da ja vidim

"bijele miševe" tamo gdje ih nema. Tu su se već pojavile moje

ozbiljne sumnje u iskrenost i tvrdu vjeru moga bivšeg druga i

prijatelja u socijalizam, komunizam i Jugoslaviju. I kada je konaĉno

"njegova partija" donijela program kojim se potpuno odriĉe

samoupravljanja, socijalizma i komunistiĉke prošlosti, osim

materijalnih dobara naslijeĊenih od Saveza komunista koja nisu baš

mala, to je bio moj konaĉan razlaz s njime i "njegovom partijom".

Prema tome, ja nisam, kako mi neki predbacuju, napustio Savez

komunista Hrvatske, već je ovim dogaĊajima i transformacijama

"Savez komunista Hrvatske" napustio mene.

Oprostite mi na ovom mom "malom izletu" i digresiji od teme ali

ovo gore napisano sam morao negdje reći jer me to muĉi i progoni već

godinama i morao sam to "izbaciti iz sebe".

Na višestranaĉkim izborima 1990. godine gotovo u svim repu-

blikama kao i u Hrvatskoj pobjedu su odnijeli nacionalisti. U Sloveniji

je pobjedio DEMOS, antikomunistiĉka koalicija predvoĊena ĉvrstim

pobornicima osamostaljenja, a u utrci za predsjednika pobijedio je

komunistiĉki voĊa Milan Kuĉan, zamijenivši na tom mjestu Janeza

Stanovnika.

U Bosni i Hercegovini u kojoj je uĉestvovalo najviše proju–

goslavenskih i demokratskih partija i stranaka, tri etniĉke stranke

Muslimana (Bošnjaka), Srba i Hrvata su osvojile 84 posto mjesta u

skupštini.

U Srbiji i Crnoj Gori pobjedu su odnijele stranke Saveza komunista,

transformirane u Socijalistiĉke partije, ali i u njihovoj promociji

(promidţbi, kako se to sada kaţe hrvatski) bilo je dosta naciona-

listiĉkih nastupa.

U Makedoniji je pobjedu odnijela takoĊer nacionalistiĉka stranka

VMRO – DPNE, ali je za predsjednika izabran Titov suborac i

privredni reformator Kiro Gligorov.

Evo što o višestranaĉkim izborima u Jugoslaviji kaţe Warren

Zimmermann u knjizi IZVORI JEDNE KATASTROFE:

Izbori su s jedne strane bili demokratski, a s druge anti-

demokratski. Oni su zaista predstavljali izbornu odluku republiĉkih

biraĉkih tijela, uz važnu ogradu da ljudi nisu imali mogućnost

glasovanja kao Jugoslaveni. Ali izbori nisu ni na koji naĉin obuzdali

potencijalno nedemokratsko ponašanje izabranih. Nacionalizam je po

prirodi neciviliziran i antidemokratski, jer izdiže jednu etniĉku grupu

iznad ostalih i daje joj sve ovlasti. Ĉak i kad nacionalizam doĊe na

vlast demokratskim putem, on ne prihvaća obvezu da se i ponaša

demokratiĉno. Izbori su oslabili ne samo nužno potreban element

demokracije u Jugoslaviji, već su istodobno oslabili i nužno potreban

element ujedinjenja. Što je u republici jaĉi nacionalizam, to je veća

želja za odcjepljenjem...

Izbori 1990. godine oznaĉili su poĉetak doba ogoljelog nacio-

nalizma. Kroz moje razgovore s novim republiĉkim vodstvima, ubrzo

mi je postalo jasno da su oblici nacionalizma toliko razliĉiti koliko su

razliĉite i same etniĉke skupine.

Pobjeda HDZ-a na izborima 1990. godine i nacionalista u drugim

republikama znaĉio je za Jugoslaviju i Hrvatsku korjenite promjene,

ali naţalost u negativnom smislu.

U Hrvatskoj je najprije poĉeo progon Srba i komunista. Srbi su

smjenjivani sa rukovodećih mjesta, iz sudstva, policije, otpuštani s

radnih mjesta kao višak radnika. Sve je to ĉinjeno jednom suludom

parolom da su na svim rukovodećim mjestima, te u sudstvu i policiji

većinom Srbi što nitko nije mogao potkrijepiti ĉinjenicama jer to

jednostavno nije bila istina. Istina je jedino da je u policiji i vojsci bio

veći postotak Srba nego što je to odraţavala struktura stanovništva.

MeĊutim razlog tome nije smišljena radnja nekoga za srpsku

vladavinu Hrvatskom, jer oni nisu mogli i da su htjeli provoditi neku

"srpsku politiku" u Hrvatskoj van utvrĊene zajedniĉke politike u

Jugoslaviji i Hrvatskoj. A veći postotak Srba u strukturama policije i

vojske je bio zbog toga što su Srbi, naroĉito oni iz podruĉja bivše

Vojne krajine (Banija, Kordun, Lika) bili skloniji oruţju i "uniformi"

pa su tako i odlazili u policiju, vojsku, te razne ĉuvarske sluţbe, koje

baš i nisu bile nekako visoko pozicionirane ni plaćene u odnosu na

druga zanimanja. Sjećam se dok sam još bio omladinski aktivist da

nam je uvijek bio problem naći kandidate meĊu omladinom hrvatske

nacionalnosti za vojsku i policiju, kako bi se tamo nacionalna

struktura malo popravila. To je teţe išlo, sve dok nije postalo

problematiĉno naći bolja radna mjesta od policije i vojske u drugim

privrednim subjektima, pa su se mladi opredjeljivali i za ta zanimanja.

Morao sam ovo malo šire obrazloţiti jer se time od strane nacionalista

stalno baratalo, a i sada se to ĉesto moţe ĉuti kada treba "pljuvati" po

socijalizmu i Jugoslaviji.

Franjo TuĊman, predsjednik HDZ-a, postao je predsjednik

republike a u svojim predizbornim nastupima je ĉak isticao da je

sretan što mu ţena "nije ni Srpkinja ni Ţidovka". Što se od takvog

predsjednika moglo oĉekivati? Evo što o njemu kaţe Warren

Zimmermann IZVORIMA JEDNE KATASTROFE:

Za razliku od Miloševića kojeg je gonila želja za vlašću, TuĊman je

bio opsjednut hrvatskim nacionalizmom. Njegova odanost Hrvatskoj

bila je najuskogrudnijeg tipa, i nikad nije pokazao mnogo

razumijevanja, niti zanimanja za demokratske vrijednosti. Pod

njegovim vodstvom su prava Srba teško kršena. Srbi su izbacivani s

posla, tražilo se od njih da potpisuju izjave o odanosti, i doživljavali

su napade na domove i imovinu. Nekoliko sam puta sjedio na ruĉku za

TuĊmanovim stolom i slušao kako njegovi ministri kleveću Srbe

najrasistiĉkijim izrazima. On im se nije pridružio, ali ih nije ni

zaustavljao. TakoĊer, gušio je neovisnost novinstva možda ĉak i više

od samog Miloševića…

Novi Sabor Hrvatske konstituiran je 30. svibnja 1990. i u njemu je

bilo i nekoliko predstavnika srpske nacionalnosti. Kad su se javljali za

rijeĉ bilo je zviţduka, ĉesto im je oduzimana rijeĉ, ĉak je jedan delegat

hrvatske nacionalnosti (nije vrijedan da mu se spominje ime) bacio

putni kofer na govornicu za kojom se nalazio predstavnik srpske

nacionalnosti, koji je ukazivao na progone Srba i nehumane odnose

prema njima. Nitko u Saboru nije na to reagirao, osim Nikole

Viskovića, zastupnika iz Splita, koji je zahtijevao javnu osudu tog

postupka, ali nije dobio podršku Sabora. Jedan saborski zastupnik iz

Dalmacije, fakultetski obrazovan «Hrvatina od glave do pete» je na

jednom skupu razvio rasnu teoriju da se Srbi razlikuju od Hrvata po

manjoj inteligenciji i šiljastim glavama. Ima li tu pameti?

Dio policije koju je ustrojila nova vlast dobila je crne uniforme, koje

su jako podsjećale na odore ustaša iz Pavelićeve NDH. Naravno da su

se mnogim Srbima i ostalim graĊanima Hrvatske koji su preţivjeli

strahote Pavelićeva reţima "ledila krv u ţilama" kad bi ugledali te

uniforme.

Kad je u prosincu 1990. na Saboru usvojen novi Ustav Republike

Hrvatske to je bio najteţi udarac za srpski ţivalj jer su Srbi od

konstitutivnog naroda u Socijalistiĉkoj Republici Hrvatskoj, u "Novoj

Hrvatskoj" proglašeni nacionalnom manjinom, a ostale odredbe

Ustava su suspendirale socijalizam i promovirale kapitalistiĉki

društveni poredak.

Time je definitivno poĉela kontrarevolucija i jasan signal da

Hrvatska više ne pripada zajednici Jugoslaviji. Suspendirano je

samoupravljanje, kao do tada najveći domet demokracije i radniĉkih

prava, te su društvena sredstva, "društveno vlasništvo", pretvorena u

drţavna, a kasnije mnoga privatizirana. To je otvorilo prostor za

"pljaĉku stoljeća" koja je kasnije uslijedila jer su sredstva koja su bila

društveno vlasništvo i pripadala ĉitavom društvu došla u ruke

pojedinih HDZ-ovih sljedbenika i TuĊmanovih miljenika. Nije niti on

ostao "kratkih rukava". U Saboru su izglasani takvi zakoni koji su

omogućili "legalni lopovluk". Naravno, to su mogli koristiti samo

"veliki Hrvati" i HDZ-ovci, koji su saĉinjavali "200 bogatih obitelji",

kako je to TuĊman najavljivao u svojim predizbornim nastupima.

MeĊu tih 200 bogatih su se "ugurali" i neki povratnici iz ustaške i

ekonomske emigracije.

U takvim okolnostima velike neizvjesnosti za srpsku manjinu i

utjecajem odreĊenih nacionalistiĉkih snaga sa velikosrpskom poli-

tikom, srpski ţivalj se poĉeo okupljati u sredinama gdje su

predstavljali većinu i dogovarati kako se postaviti u odnosu na stanje u

kojem su se našli. Najgore je to što od nikog i niti jednim aktom

drţave nisu imali sigurnost i nisu bili pošteĊeni od pogrda pa i napada

na osobe i imovinu. To je postala skoro zvaniĉna drţavna politika.

Pošto su imali krvavo iskustvo iz 1941. godine sa masovnim poko-

ljima Pavelićevog reţima, da ne bi isto tako prošli posegli su za

najdrastiĉnijim rješenjem – naoruţavanjem i noćnim seoskim straţa-

ma. Kada je u srpnju mjesecu 1990. policija Hrvatske (MUP) krenula

u preuzimanje policijske stanice u Benkovcu i Obrovcu, da bi ih

sprijeĉili u tome, Srbi su na cestu kojom je policija trebala doći

postavili srušeno drveće (balvane – po tome je taj ĉin nazvan "Balvan

revolucija"). Time se ozbiljno zaoštrio odnos hrvatske drţave i srpske

manjine što je trebalo riješiti pregovorima i mirnim putem, ali naţalost

nije bilo dovoljno dobre volje niti s jedne strane da se to riješi mirno.

Jugoslavija je još zvaniĉno postojala.

U Predsjedništvu SFRJ (kolektivnom predsjedniku drţave) iz

Hrvatske je u to vrijeme bio Stipe Šuvar. Pošto je on bio za oĉuvanje

Jugoslavije i socijalizma, a 1991. godine je po redu za predsjednika

Predsjedništva trebao biti izabran predstavnik Hrvatske, Sabor

Hrvatske je 25. kolovoza 1990., umjesto Šuvara u Predsjedništvo

izabrao Stjepana Mesića, potpredsjednika TuĊmanovog HDZ-a. To je

bio jasan potez za svakog razumnog ĉovjeka da nova vlast Hrvatske

ţeli razbiti Jugoslaviju i socijalizam. To se kasnije i pokazalo, a što je

najvidljivije iz knjige koju je napisao Stjepan Mesić, Kako smo rušili

Jugoslaviju.

Tako su poĉele "igre bez granica". Zaredali su sastanci predstavnika

novih vlasti svih republika i Predsjedništva SFRJ svaki put u drugoj

republici kako bi oni koji su ţeljeli oĉuvati Jugoslaviju dokazali da su

sve republike jednako vrijedne. Te sastanke su neki novinari nazvali

posprdno "Balkan ekspres".

Poseban problem je nastao kada je Stjepan Mesić trebao preuzeti

poĉetkom 1991. godine, mjesto predsjednika Predsjedništva SFRJ.

Srbija je bila otvoreno protiv toga i nije davala pristanak. Tako je u

predsjedanju Predsjedništvom SFRJ nastala praznina sve do lipnja

mjeseca 1991. kad se direktno uplela meĊunarodna zajednica i izvršila

pritisak na Srbiju i Miloševića i tek je tada Mesić postao predsjednik

Predsjedništva SFRJ.

Jugoslavija je pomalo klizila prema svome kraju – raspadu.

Ante Marković, predsjednik Saveznog izvršnog vijeća pokušao je

još jednom spasiti Jugoslaviju. Otputovao je s delegacijom 12. lipnja

1991. u Sloveniju da nagovori Sloveniju da odustane od jednostranog

proglašenja samostalnosti ili neka pokrenu redovni postupak

razdruţivanja od SFRJ. To je isto uĉinio 24. lipnja 1991. u Hrvatskoj.

Slovencima je rekao da on ţeli stvoriti "potpuno novu jugoslavensku

zajednicu" a to podrţava i meĊunarodna zajednica kao i SAD koja je

obećala i kredit od ĉetiri milijarde dolara. Rekao je:

O vašoj Skupštini ovisi hoće li Jugoslavija dobiti zapadnu pomoć,

bez koje već za dva mjeseca ulazimo u katastrofu iz koje neće biti

demokratskog izlaza (stenogram razgovora).

U Hrvatskoj je takoĊer iznio osnovne postavke svog plana preo-

brazbe Jugoslavije, te garancije Saveznog izvršnog vijeća o postoje-

ćim nepromjenjivim granicama, ali uz uvjet eventualnog odcjepljenja

mirnim putem.

I Slovenija i Hrvatska su odbile Markovićeve prijedloge i 25. lipnja

1991. godine u svojim parlamentima donijele odluke o "samostalnosti

i neovisnosti". Dva dana nakon toga Jugoslavenska narodna armija je

ušla u Sloveniju da zaposjedne postojeće granice SFRJ, prema

Austriji, Italiji i MaĊarskoj, meĊutim Slovenija je to proglasila

agresijom i ljudstvom i oruţjem Teritorijalne obrane Slovenije oduprla

se "agresiji". Sve je na kraju za nekoliko dana okonĉano povlaĉenjem

JNA iz Slovenije 9. listopada 1991. godine, uz neznatne ţrtve s obje

strane. Tim ĉinom SFRJ je praktiĉki prestala postojati.

Evo što o tim dogaĊajima ukratko kaţe Warren Zimmermann u

knjizi IZVORI JEDNE KATASTROFE:

Tako se katastrofa koja je ĉekala da se dogodi zaista i dogodila. 25.

lipnja 1991., ĉetiri dana nakon Bakerovog odlaska iz Beograda,

Hrvatska i Slovenija proglasile su neovisnost. 27. lipnja zapoĉeo je rat

u Sloveniji, prvi od tri rata koji su uništili Jugoslaviju, ubili na desetke

tisuća njezinih graĊana, a milijune ljudi otjerali iz njihovih domova.

U Hrvatskoj je, prije ovih dogaĊaja, bilo nekoliko vrlo teških inci-

denata ĉak i sa smrtnim posljedicama. Prije 1990. godine u Hrvatskoj

je bilo preko 600 tisuća Srba, što je predstavljalo oko 12 posto

stanovništva. Pošto im je novim Ustavom usvojenim 22. prosinca

1990. (tzv Boţićni Ustav) oduzeto pravo konstitutivnog naroda u

Hrvatskoj, organizirali su "referendum" i proglasili "SAO Krajinu" na

podruĉjima jedne ĉetvrtine Hrvatske gdje je preteţno ţivjelo srpsko

stanovništvo (Banija, dio Like, dio Sjeverne Dalmacije, Kordun, dio

Zapadne Slavonije, te Istoĉna Slavonija i Srijem), SAO Krajina –

Srpska autonomna oblast Krajina, što je pravosuĊe Hrvatske

proglasilo nevaţećim. Sljedeće godine tj. 1991. SAO Krajina je

preimenovana u Rupublika Srpska Krajina (RSK) i poĉela djelovati

kao «drţava», ali bez meĊunarodno-pravnog statusa jer nije priznata

od ni jedne drţave svijeta.

Jugoslavenska narodna armija je 19. sijeĉnja 1991., tajno snimila

film u kojem se Martin Špegelj, bivši general JNA i komandant

Zagrebaĉke vojne oblasti, dogovara sa još dvojicom Hrvata o taktici

borbe protiv Jugoslavenske narodne armije i postupanju u graĊanskom

ratu. Špegelj je kasnije postao TuĊmanov general. Taj film i još

snimljenog materijala, objavljenog i u armijskom listu "Narodna

armija", o tajnom naoruţavanju HDZ tokom 1990., prikazan je 25.

sijeĉnja l991. na Beogradskoj televiziji i gledan na podruĉju cijele

Jugoslavije. Hrvatske vlasti su pokušale osporiti autentiĉnost

snimljenog materijala, ali nikad nisu dali valjane argumente u prilog

tome. Kasniji dogaĊaji i ĉitav rat koji se vodio u Hrvatskoj pokazali su

da se većina toga što je u tom filmu prikazano i zbivalo na djelu.

Hrvatska policija je 1. travnja 1991. pod ratnom spremom krenula

na Plitvice da probije blokadu ceste koja vodi do mora, a koju su

paravojne jedinice Srba zauzele. Pošto nije bilo moguće pregovorima

doći do rješenja došlo je do puškaranja u kojem je bilo ranjenih i jedan

poginuli hrvatski policajac, te jedan pripadnik srpske paravojne

jedinice. To je praktiĉki znaĉilo poĉetak pravog rata koji je trajao uz

prekide ĉetiri godine.

Bilo je pokušaja s hrvatske strane, ali se oni mogu smatrati

pojedinaĉni, problem pobune Srba riješiti mirnim putem. Tu su se

posebno istakli Josip Boljkovac koji je tada bio ministar policije u

Vladi Republike Hrvatske i Josip Reihl-Kir, koji je bio naĉelnik

policijske stanice (preimenovane u policijsku postaju) Osijek.

MeĊutim Boljkovac je smjenjen, a Reihl Kir ubijen od pripadnika

paravojske Hrvatske kao i jedan ĉlan delegacije koji su išli na

pregovore sa srpskom stranom. Naravno, do pregovora nije ni došlo.

Hrvatskoj strani oni oĉito nisu trebali. Ĉak su bili nepoţeljni. Direktni

poĉinitelj tog masakra je, za javnost, bio izveden pred sud, priznao

zloĉin i kaţnjen sa 20 godina zatvora, meĊutim istovremeno je

pomilovan "po Zakonu o oprostu" i omogućeno mu da pobjegne u

Australiju, odakle je tek 2006. izruĉen Hrvatskoj na ponovno suĊenje.

Iste godine 1991., 2. svibnja, pripadnici hrvatske policije su poslani

u Borovo Naselje, iako su oni koji su ih slali znali da ih u selu ĉekaju

naoruţani Srbi. Ta akcija je vrlo tragiĉno završila – poginulo je 12

hrvatskih policajaca. Ostalo je sve do danas neodgovoreno zašto je

policija slana tako "naivno" da upadne u zamku i izgine toliko mladih

ljudi. Je li moţda nekome trebala "kritiĉna masa" poginulih za

opravdanje oruţanog, umjesto pokušaja mirnog rješenja svih

sporova???

Još je jedan dogaĊaj od velike vaţnosti za sva kasnija zbivanja

onako kako su se zbivala. A to je sjednica Predsjedništva SFRJ

odrţana 12. oţujka 1991. na kojoj je JNA zahtijevala uvoĊenje

"izvanrednog stanja", kako bi se zaustavilo daljnje naoruţavanje i

hrvatske i srpske strane, razoruţalo paravojne jedinice i jedne i druge

strane i sprijeĉilo daljnje cijepanje i komadanje Jugoslavije. U

Predsjedništvu je došlo do podjele 4:4, te se tako nije mogla donijeti

odluka o uvoĊenju izvanrednog stanja. Teško je prognozirati što bi

bilo da je bilo??? Desilo se ono što se desilo!

Sve kasnije dogaĊaje, po procjenama mnogih, pa i nekih koji su bili

u najbliţoj vezi s TuĊmanom i Miloševićem, odredio je prvi, i svi

ostali sastanci TuĊmana i Miloševića u KaraĊorĊevu 25. oţujka 1991.

godine. Prema tim ocjenama dogovor je bio podijeliti Bosnu i

Hercegovinu izmeĊu Srba i Hrvata a Muslimanima dodjeliti odreĊen

teritorij u središnjoj Bosni, uz obećanje Miloševića da neće pomagati

Srbe u odcjepljenoj "Krajini" u Hrvatskoj.

Najoĉitija potvrda tim ocjenama i tvrdnjama je izraţena u knjizi

Warrena Zimermmanna (jer on je imao sigurno dobre informacije)

IZVORI JEDNE KATASTROFE:

...Slabo prikrivena urota Miloševića i TuĊmana glede podjele

Bosne dovela je na vlast i ohrabrila najgoru vrstu lokalnih

nacionalista...

Tih kontakata TuĊmana i Miloševića je bilo oko 20-tak, direktno ili

preko izaslanika, što potvrĊuje da su oni bili glavni "dirigenti" svih

zbivanja u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Iza toga se dogaĊalo sve kao po odreĊenom scenariju. Već smo

naprijed vidjeli sluĉajeve Plitvica, Borova Sela, Pakraca i sl. Ĉak je

postojala skoro jedna ravnoteţa u nanošenju zla s jedne i s druge

strane – mislim na srpsku i hrvatsku stranu.

Primjeri iz sisaĉkog kraja: u srpnju mjesecu 1991. (na Svetu Anu)

Srbi u selima Struga i Zamlaĉa kod Dvora na Uni ĉine pokolj nad

hrvatskim ţivljem. U Hrvatskoj "sve vrije".

Na sva zvona se pljuje po Srbima, "svi su oni jednaki", " Srbi su

ĉetnici i najveći neprijatelji Hrvata", poĉinju uĉestale likvidacije Srba

prema vlastitim procjenama onih koji o tome mogu odluĉivati.

U kolovozu 1991. hrvatske jedinice u zoru upadaju, na prevaru u

srpska sela Kinjaĉka, Bestrma, Ĉakale, Trnjani i Blinjska Greda

nedaleko Siska, te pobiju 16 osoba, većinom neduţnih civila. U

nastavku akcije stradalo je i 6 pripadnika hrvatske vojske.

Beogradska televizija snima prizore, sahrane i opet s njihove strane

isto "Hrvati su ustaše i najveći neprijatelji Srba", osveta će usli-jediti...

I, naravno, uslijedile su osvete na obje strane jer se "spirala rata"

poĉela okretati i sve se više uspinjati. Sada se više ne moţe zaustaviti.

Ovo su samo "sitni primjeri" s Banije a to se dešavalo na ĉitavom

teritoriju Hrvatske.

Nacionalistiĉka histerija je poĉela. Ruše se i miniraju kuće i drugi

objekti Srba, nestaju ljudi noću, ali i usred dana. U Sisku je nestalo

preko 100 Srba, a ni danas se za većinu ne zna kako su i gdje nestali, a

kamoli da je utvrĊeno tko je to i zašto uĉinio. Obitelji ih traţe, makar

da ih pristojno sahrane. Još nije niti pokrenuta ozbiljnija istraga.

Stalno se, kao traga za nepoznatim poĉiniteljima. Osobno znam preko

dvadeset osoba srpske nacionalnosti s kojima sam radio i druţio se, a

nestali su kao da su u zemlju propali. Ne moţe normalnom ĉovjeku

zvuĉati uvjerljivo tvr-dnja da organi vlasti, koji su tada bili u Sisku, i

oni koji su sada, ne znaju poĉinitelje tih zloĉina. Ĉak je jednom

prilikom Đuro Brodarac, koji je u to vrijeme bio naĉelnik policije u

Sisaĉko-moslavaĉkoj ţupaniji, kad su ga pitali novinari što misli o

priĉama da je u Sisku nestalo više od 100 njegovih graĊana srpske

nacionalnosti i ne zna poĉinitelj, rekao: "Kome fale neka ih traţi, meni

ne fale"?! Samo napominjem da je Brodarac u vrijeme tog razgovora

bio ţupan Sisaĉko-moslavaĉke ţupanije. Nek' se vidi kako "ţupan"

vodi brigu o graĊanima svoje Ţupanije???

Ruše se spomenici podignuti u znak sjećanja i zahvalnosti uĉesni-

cima Narodnooslobodilaĉke borbe, pa ĉak i oni poznatih hrvatskih

kipara kao što su Dušan Dţamonja, Vojin Bakić, Fran Kršinić, Vanja

Radauš i dr. U ĉitavoj Hrvatskoj je srušeno ili oštećeno preko 3.500

spomenika iz NOB-a. Mijenjaju se nazivi ulica i ustanova – sve što je

podsjećalo na NOB, radniĉki i komunistiĉki, te antifašistiĉki pokret se

briše i zamijenjuje s "hrvatskim" nazivima. Ĉak se nekim ulicama,

školama i ustanovama te vojnim jedinicama daju imena poznatih

ustaških zloĉinaca (Jure Francetić, Rafael Boban, Mile Budak i dr.).

Jedna vojna jedinica koja je "operirala" na podruĉju Siska i Petrinje,

poznata pod nazivom Handţar divizija i o njoj su pisane slavopojke u

dnevnim i tjednim listovima. A poznato je da je "Handţar divizija" iz

Drugog svjetskog rata, sastavljena preteţno od Muslimana (tada,

"cvijet Hrvatstva"), bila ĉista koljaĉka jedinica.

Samo u gradu Sisku skinute su sve biste narodnih heroja, sve biste

voĊa radniĉkog pokreta u Sisku (uglavnom hrvatske nacionalnosti),

skinut spomenik Lenjinu i promijenjen naziv Trga (samo napominjem

da taj Trg sada zaista bijedno i tuţno izgleda sa oštećenim postoljem

Lenjinove statue). Najtuţnije je bilo kada je miniran i oštećen, te

uklonjen spomenik na Trgu slobode, poznato djelo Frana Kršinića.

Nije samo to tuţno što je oštećen taj spomenik i promijenjeno ime

Trga slobode u Trg bana Jelaĉića, već posebno to što je u lokalnom

tjedniku "Jedinstvo" (kasnije preimenovan u Sisaĉki tjednik) izvrgnut

ruglu spomenik, pa i njegov autor i na sva zvona hvaljena ta akcija

"pravih Hrvata – domoljuba". Kakva bijeda novinarstva, ako se to

moţe uopće zvati novinarstvo.

Tabla na kući – muzeju u kojoj je Tito uĉio zanat je skinuta, a

postav muzeja kompletno izmijenjen, tako da malo govori o tome

kako je tu Tito uĉio zanat, što je nekad bilo ponos Siska. Spomenik

Prvom partizanskom odredu u Brezovici je oštećen i sve do danas se

na njemu vide ta oštećenja. Dokle se išlo sa rušenjem i zatiranjem

svega što je podsjećalo na Jugoslaviju, socijalizam, samoupravljanje i

radniĉki pokret pokazuje sramotno skidanje mramorne ploĉe koja je

stajala na ulazu u Rafineriju nafte u Sisku na kojoj je pisalo kada je

Rafinerija predana radnicima na upravljanje. To je tim "nitkovima"

rušiteljima bilo opasno za novi poredak, jer bi se mladi radnici mogli

nekad zapitati kako to izgleda kada oni upravljaju, kad to nedovoljno

odluĉno ne zahtijevaju oni koji su to uţivali? Naţalost njih je strah da

pred mirovinu ne ostanu bez posla. Ĉisti ustašluk i barbarstvo, jao

poštenima!!!

Jugoslavenska narodna armija je još u Hrvatskoj vršeći svoju

ustavnu ulogu "oĉuvanja suvereniteta i teritorijalnog integriteta

SFRJ", jer je Hrvatska još zvaniĉno u sastavu Jugoslavije. Armija

pokušava zaustaviti krvoproliće i postavlja se kao "tampon zona"

izmeĊu Hrvata i Srba. Sa hrvatske strane se vrše razni pritisci i

zahtjevi da se JNA povuĉe iz Hrvatske kao "agresorska vojska".

Opkoljavaju se kasarne (po staro-novom hrvatskom – vojarne) i

obustavlja struja i voda te se tako stvaraju nepovoljni uvjeti ţivota u

kasarnama. Time praktiĉki poĉinje rat izmeĊu Hrvatske i JNA, koja to

više i nije, jer su se iz nje povukli svi kadrovi, kao i roĉnici hrvatske i

slovenske nacionalnosti.

O dogaĊajima u to vrijeme Warren Zimmermann u knjizi IZVORI

JEDNE KATASTROFE kaţe:

Do kraja jeseni (1991. godine) JNA je osigurala sva podruĉja u

Hrvatskoj s dominantnim srpskim stanovništvom. Jedina briga armije

su bili vojni taoci u garnizonima; prema Kadijeviću, u garnizonima se

nalazilo nekih 30.000 ĉasnika, vojnika i ĉlanova obitelji. Kadijević mi

je neprestance ponavljao da bi JNA bila spremna odustati od svoje

"uloge ĉuvara unutarnje sigurnosti" u Hrvatskoj samo kad bi Hrvati

oslobodili taoce i dali srpskom stanovništvu mogućnost samoopre–

djeljenja. Drugim rijeĉima, nedvojbeno na Miloševićev mig, armija se

više nije ni pretvarala da drži Hrvatsku u Jugoslaviji. Sada im je u

interesu bilo izolirati Srbe u Hrvatskoj od TuĊmanove vlasti.

Miloševićeva politika je sada postala, i na terenu i u naĉelu, politika

"Velike Srbije".

Hrvatski Sabor 8. listopada 1991. donosi "historijsku" odluku o

prekidu svih odnosa Republike Hrvatske sa Socijalistiĉkom

Federativnom Republikom Jugoslavijom. Taj akt je praktiĉki i pravno

stavio JNA u poloţaj agresora u Hrvatskoj. Sada poĉinju pregovori o

povlaĉenju JNA iz Hrvatske i još ţešći pritisci i napadi na jedinice

armije. U Vukovaru se već naveliko ratuje. Malobrojne jedinice

hrvatskih snaga odupiru se mnogo nadmoćnijim jedinicama JNA i

brojnim paravojnim formacijama, dobrovoljaca iz Srbije. Obrana

Vukovara 18. studenog popušta pod nadmoćnijim neprijateljem, pada

Vukovar, dogaĊa se veliki ratni zloĉin na Ovĉari nad nemoćnim

ranjenicima Vukovarske bolnice. Neki tvrde "Vukovar je ţrtvovan

zbog meĊunarodne podrške Hrvatskoj!?".

Poĉetkom prosinca 1991. godine JNA granatira Dubrovnik, u

svijetu poznato turistiĉko mjesto. Evropa i svijet se diţu i sa svih

strana stiţu osude ovog zloĉinaĉkog ĉina.

Premijer Jugoslavije Ante Marković, vidjevši da više nema spasa za

Jugoslaviju, 20. prosinca 1991. zvaniĉno podnosi ostavku. Time je

prestalo djelovati i posljednje uporište nastojanja da se Jugoslavija

preuredi i saĉuva.

Na podruĉju "Krajine" dešavaju se strašni zloĉini nad stano-

vništvom nesrpske nacionalnosti koje je ostalo ţivjeti u svojim

domovima. Pored već spomenutih zloĉina na samom poĉetku rata i

protjerivanja nesrpskog stanovništva, bilo ih je još mnogo sa

desetinama ubijenih, trpanih u masovne i pojedinaĉne grobnice.

Spomenut ćemo samo neke najpoznatije: Škabrnja kod Zadra,

Plavićevac i Kostrići kod Hrvatske Kostajnice (usput da spomenem da

su Kostrići, moje rodno selo, potpuno razoreno, ono 15-ak kuća koliko

je još brojalo, i ubijeno 17 ţitelja od 3 do 90 godina starosti. MeĊu

njima je stradala i moja sestriĉna od roĊene tetke sa sinom, njegovom

ţenom i dvoje djece od 3 i 5 godina.), Baćin kod Hrvatske Dubice,

Glinsko Novo Selo i Joševica kod Gline, Lovas u Srijemu, Široka

Kula u Lici i mnoga druga ...

Istovremeno su "braća" istog mentalnog sklopa sa hrvatske strane

ĉinili iste stvari: paljenje i miniranje kuća, prijetnje i protjerivanje

Srba, nestanak graĊana srpske nacionalnosti. Sisak, Karlovac,

Koranski most u Karlovcu, Pakraĉka poljana, obitelj Zec u Zagrebu,

Osijek, Ratna luka Lora u Splitu, Gospić, Kerestinec i dr. Sve su to

stratišta gdje su likvidirani i muĉeni Srbi. Pored toga na obje strane

postojali su ratni (koncentracijski) logori u kojima su ljudi muĉeni,

silovani, iznurivani glaĊu, poniţavani, sve najgore što moţe neĉovjek

ĉiniti ĉovjeku, i na kraju likvidirani.

Hrvatska vlada i JNA 2. sijeĉnja 1992. postiţu sporazum (Vancev

plan) o povlaĉenju JNA iz Hrvatske, a umjesto "tampon zone" izmeĊu

samoproglašene Srpske Krajine i Hrvatske vojske, u veljaĉi i oţujku

1992. dolaze meĊunarodne mirovne snage pod nazivom UNPROFOR

(United Nations Protection Force). IzmeĊu zaraćenih strana,

pobunjenih Srba i Hrvatske vojske potpisan je sporazum o prekidu

vatre do mirnog rješenja "srpskog pitanja u Hrvatskoj". Taj "prekid

vatre" je trajao sve do 1995. godine. MeĊutim "prekid vatre" su kršile

obje strane kako bi ojaĉale svoje pozicije za sluĉaj eventualnog

mirnog rješenja spora. Tako je Hrvatska imala nekoliko većih akcija,

koje se slave kao velike pobjede: 1992. – lipanj, zauzimanje podruĉja

u Šibenskom zaleĊu (Miljevaĉki plato), srpanj – deblokada

Dubrovnika, oslobaĊanje Konavala; 1993. – sijeĉanj, zauzimanje

Maslenice i hidroelektrane Peruĉa, rujan – akcija "Medaĉki dţep";

1994. – znaĉajna aktivnost hrvatske vojske u Bosni i Hercegovini;

1995. – svibanj, akcija "Bljesak", zauzimanje Zapadne Slavonije i

autoceste Zagreb-Lipovac, kolovoz – "Oluja", zauzimanje ĉitavog

podruĉja "Krajine" osim istoĉnog dijela (Podaci objavljeni u

Jutarnjem listu od 4. i 5. kolovoza 2006.).

Iz naprijed izloţenog je oĉito da, kako to Haaški sud zove,

"zloĉinaĉki pothvati" od strane Srba i Hrvata nisu poĉeli napadom na

Vukovar i Dubrovnik i "Olujom", već, od "jogurt revolucije" u Srbiji,

te dolaska HDZ-a na vlast 1990. godine u Hrvatskoj i nastavljeni sve

do kraja rata 1995. godine, pa i poslije, sve do danas. Na sve moguće

naĉine se onemogućava povratak Srba na svoja ognjišta, kao i Hrvata

u "Republiku Srpsku" bez obzira na sva javna obećanja i pozivanja

ĉelnika i vladajućih u tim sredinama da se slobodno vrate. Sve je to

magla i "prašina u oĉi" meĊunarodnoj zajednici.

Poĉetkom 1992. većina evropskih zemalja priznaje Hrvatsku, kao

samostalnu i suverenu drţavu, a 22. svibnja 1992. god. Hrvatska je

primljena u Ujedinjene narode, kao ravnopravan ĉlan.

JNA se povukla iz Hrvatske u sijeĉnju i veljaĉi 1992. godine i

rasporedila se u Bosni i Hercegovini s namjerom da se saĉuva mir u

toj republici kako bi se bar "skrpala nekakva krnja Jugoslavija".

To nije bila nikakva garancija mira u Bosni i Hercegovina, dapaĉe,

u proljeće 1992. poĉinje u Bosni i Hercegovini još ţešći i krvaviji rat

nego u Sloveniji i Hrvatskoj. Ovaj rat je trebao realizirati zloĉinaĉke

namjere Miloševića i TuĊmana o podjeli Bosne i Hercegovine i

povećanju teritorija Srbije i Hrvatske. Velikosrpske i velikohrvatske

pretenzije???

1.oţujka 1992. odrţan je referendum u Bosni i Hercegovini na

kojem se je većina graĊana izjasnila za samostalnu i jedinstvenu

Bosnu i Hercegovinu. Sedmog travnja iste godine su zemlje Evropske

zajednice priznale samostalnost BiH, a 22. svibnja 1992. je BiH

primljena u ĉlanstvo Organizacije ujedinjenih naroda.

Rat u Bosni i Hercegovini je bio krvaviji i ţešći nego u Sloveniji i

Hrvatskoj zbog toga što se tu koncentrirala velika vojna tehnika i

ljudstvo bivše JNA povuĉene iz Hrvatske i Slovenije, a s druge strane

voĊen je rat svih protiv svih. Naime ratovali su Hrvati protiv Srba i

obratno, Hrvati protiv Muslimana, Muslimani protiv Srba, a ponekad

Hrvati i Muslimani zajedno protiv Srba, te Hrvati i Srbi zajedno protiv

Muslimana. I Hrvati i Srbi su htjeli ugrabiti što više teritorija, a

Muslimanima što ostane. Tako bi se realizirao dogovor TuĊmana i

Miloševića o podjeli Bosne i pripajanje istoĉnog dijela Srbiji, a

zapadnog Hrvatskoj.

I u Bosni i Hercegovini je morala intervenirati meĊunarodna zaje-

dnica kako bi se oĉuvao zajedniĉki stav o nepromjenjivosti AVNOJ-

evskih granica republika bivše Jugoslavije, a Bosna i Hercegovina je

izglasala neovisnost i priznata od meĊunarodne zajednice kao

suverena jedinstvena drţava. U njoj su takoĊer, kao i u Hrvatskoj

rasporeĊene meĊunarodne mirovne snage koje su trebale zaustaviti

meĊuetniĉko ratovanje i pomoći traţenju mirnog rješenja.

Pored toga svega ratni sukobi su i dalje voĊeni. Sarajevo je bilo u

stalnoj srpskoj blokadi i granatirano iz dana u dan uz ogromne ţrtve

civila, po cijeloj Bosni i Hercegovini su rušeni vjerski objekti, paljena

sela, protjerivano i ubijano stanovništvo, vršena opća pljaĉka i

otimaĉina od strane pripadnika sve tri strane, Hrvata, Srba i

Muslimana (kasnije preimenovanih u Bošnjake).

Sve se to odvijalo do ljeta 1995., kad se od strane Srba desio

"najveći zloĉin na podruĉju Evrope od Drugog svjetskog rata",

likvidacija oko 8 tisuća Muslimana u Srebrenici. Nekoliko dana prije

toga su od strane Bošnjaka izvršeni zloĉini nad srpskim stanovništvom

u mjestima u okolici Srebrenice. To je bio povod za srpsku sloĉinaĉku

odmazdu, koja je bila dio plana etniĉkog ĉišćenja toga podruĉja. Tada

je meĊunarodna zajednica intervenirala sa snagama NATO-a i

avionskim napadima u velikoj mjeri onesposobila snage bosanskih

Srba, tako da su stvoreni uvjeti za sporazum i mirno rješenje rata u

Bosni i Hercegovini.

U Hrvatskoj je od 5. do 8. kolovoza 1995. provedena vojna akcija

pod nazivom "Oluja" koja je uspješno okonĉana za hrvatsku vlast jer

je zauzela sva podruĉja tzv. Republike Srpske Krajine osim Baranje,

Istoĉne Slavonije i Zapadnog Srijema, koji su mirnom reintegracijom,

zapoĉetom 1997., prešli pod nadleţnost hrvatske drţave.

Za vrijeme vojne akcije "Oluja" preko 200 tisuća Srba, zbog straha

od odmazde, je pobjeglo sa svojih ognjišta, najviše u Srbiju i jedan

dobar dio u Republiku Srpsku u BiH. Milošević je nasilno te jadnike –

izbjeglice usmjeravao prema Kosovu, kako bi popravio nacionalnu

strukturu stanovništva Kosova u korist Srbije. Većina se ipak

smještala kod rodbine i poznanika širom Srbije, tako da ih je na kraju

malo završilo na Kosovu, odakle su i oni prvom prilikom pobjegli.

Istina, da je predsjednik TuĊman i vlada Hrvatske svojim proglasom

pozivala Srbe da ne napuštaju svoja ognjišta i ostanu u Hrvatskoj, uz

granciju normalnog i mirnog ţivota sa svim ostalim graĊanima u

Hrvatskoj. Većina Srba u to nije povjerovala i uslijedio je egzodus

ogromnog broja srpskog ţivlja iz Hrvatske.

Nakon "Oluje" ostala je pustoš u tim krajevima. Banija, Lika,

Kordun, dio Dalmacije oko Knina tuţno su izgledali. Porušeno i

zapaljeno većina kuća i gospodarskih objekata, pobijeno preko stotinu

starĉadi koja je ostala ne napuštajući svoje ognjište. Jedan dio koji je

preţivio taj pogrom smješten je u sabirne centre i kasnije pušten

kućama ako ih je još tko imao, a oni koji nisu imali gdje jer su im

kuće bile porušene razišli su se u Srbiju i Bosnu.

Imao sam priliku vidjeti osobno tu bijedu i pustoš. Neposredno,

nekoliko dana nakon "Oluje" prolazio sam dijelom Banije od Siska do

Majura. Srce je u meni krvarilo gledajući ta sela, Blinjski Kut,

Kinjaĉku, BrĊane, Petrinjce, Hrastovac, gdje je ţivjelo preteţno

srpsko stanovništvo. U mnoga dvorišta i kuće sam prije rata navraćao

kod prijatelja i svagdje bio doĉekivan kao kod roĊenog brata, a sada to

tako pusto zjapi bez ţive duše. Samo stoka i svinje bauljaju traţeći

vodu… Mnoga ţivina leţi uginula pored ceste, na nekoliko mjesta

svinje jedu one uginule, širi se smrad od zgarišta i uginulih ţivotinja.

Naţalost, nije bolje bilo prolaziti ni kroz sela sa preteţno hrvatskim

stanovništvom na podruĉju "Krajine". Isto, porušene i zapaljene kuće i

gospodarski objekti, protjerano stanovništvo, ali se to stanovništvo

ubrzo nakon "Oluje" vraćalo i uz pomoć drţave gradilo ili popravljalo

porušeno i nastavilo ţivjeti "normalnim" ţivotom.

Zar se to baš tako moralo dogoditi u "civiliziranom društvu Istoĉne

Evrope", da ne bih sluĉajno rekao Balkana, jer Hrvatska kao nije

Balkan? Zar smo se mi baš morali pokazati kao najveći divljaci i

vandali na kraju dvadesetog stoljeća? Pa, za ţivota u Jugoslaviji

pokazali smo se kao normalni, uljuĊeni i kulturni, nesebiĉni i humani.

Što je to, odjednom u nas udarilo da smo postali toliko nerazumni,

gori od ţivotinja? Zašto tako suludo i svirepo udari ĉovjek na ĉovjeka

samo zato što je fiktivni Hrvat, Srbin ili Musliman, a biološki smo mi

svi samo ljudi???

TuĊman i HDZ su ostvarili najavu svoĊenja Srba u Hrvatskoj na 2

do 3 posto. To ĉak nije ni Pavelić uspio sa svojim genocidom za

vrijeme NDH!

Svi ovi posljednji dogaĊaji vezani uz Hrvatsku i Bosnu i

Hercegovinu, ukljuĉujući i "Oluju" stvorili su uvjete da svijet natjera

sve tri strane, Hrvate, Srbe i Muslimane (Bošnjake) kako bi sjeli za

pregovaraĉki stol i pronašli "razumno" mirno rješenje za Bosnu i

Hercegovinu. Tako su se od 1. do 21. studenog 1995. našli zajedno:

TuĊman (u ime Hrvatske i Hrvata u BiH), Milošević (u ime Savezne

Republike Jugoslavije, u kojoj su ostali još samo Srbija i Crna Gora, i

Srba u BiH), te Alija Izetbegović (u ime BiH i Muslimana-Bošnjaka u

BiH) za pregovaraĉkim stolom u Ameriĉkom gradu Daytonu. Svjetski

medijatori su im bili Richard Holbrooke, ameriĉki diplomat i general

Wesley Clark, tajnik NATO-a. Pregovori su bili muĉni i dugotrajni uz

silna pogaĊanja, prisilne ustupke, trgovanje i sl. Dok nisu završili

dogovorom nazvanim "Daytonski sporazum", koji je na kraju potpisan

u Elizejskoj palaĉi u Parizu 14. prosinca 1995. godine. Sporazum,

kakav god, pravedan ili ne, donio je konaĉno mir u Hrvatsku i Bosnu i

Hercegovinu. Naravno, nikad ne mogu biti zadovoljne sve strane, jer

nitko nije ostvario ono što je ratom htio (mislim na one koji su htjeli i

vodili rat), a narodi su svakako sve izgubili. Pa, neka nam je tako, kad

smo takve birali da nas vode?!

Glavna stavka sporazuma je da Bosna i Hercegovina opstaje kao

zajedniĉka cjelovita drţava u kojoj su dva entiteta, Republika Srpska i

Federacija Muslimana (Bošnjaka) i Hrvata u granicama malo

izmijenjenim od onih kakve su utvrĊene ratnim operacijama.

Za kontrolu provoĊenja i ĉuvanje mira u BiH su mirovne snage

preimenovane u zaštitne snage IFOR, pa od 1996. godine SFOR

(Stabilisation Force-stabilizacijske snage), te od 2.prosinca 2004.

EUFOR Europske stabilizacijske snage) s Visokim predstavnikom

meĊunarodne zajednice koji ima velika ovlaštenja, tako da je to

praktiĉki meĊunarodni protektorat koji traje sve do danas.

Kada se rat u Jugoslaviji rasplamsao, OUN je osnovao 1992. godine

MeĊunarodni sud za ratne zloĉine za Jugoslaviju sa sjedištem u Haagu

u Nizozemskoj. Do sada su već mnogi poĉinitelji i osumnjiĉeni za

ratne zloĉine procesuirani ili je suĊenje u toku pripadnicima sva tri

naroda, Hrvata, Srba i Bošnjaka. To suĊenje treba da donese kakvu-

takvu pravdu i upozori za budućnost da nikome ne padne na pamet

ratovati i ĉiniti ratne zloĉine. Nismo li takvu pouku već imali nakon

Drugog svjetskog rata, pa što nam je vrijedilo, "uvijek je bilo budala i

rata", kaţe jedna poznata pjesma???

Interesantno je ovdje napomenuti kako je od samog poĉetka rada

ovog Suda vidljivo da sadašnje vladajuće nacionalistiĉke garniture u

svim drţavama bivše Jugoslavije nisu izvukle nikakve pouke. Još oni

"bruse noţeve" i kad im ustreba za niske politikantske obraĉune za

izbore jednako kao i za vrijeme rata "pljuju po drugoj strani".

Kad god je Tuţiteljstvo prikupilo odreĊen broj dokaza i pokrenulo

postupak protiv nekoga, naroĉito ako se radilo o drţavniku ili visokom

oficiru (hrvatski: ĉasniku) bez pritiska meĊunarodne zajednice i

prijetnji o neulasku u NATO i Evropsku Uniju, Sud nije mogao dobiti

materijale koje je traţio, a kamoli dotiĉnog osumnjiĉenika. I tako to

natezanje traje sve do danas, iako je OUN kao osnivaĉ suda utvrdio

tzv. izlaznu strategiju da Sud mora završiti sve postupke do 2012.

godine.

Bez obzira na sve, Sud je ipak opravdao svoju svrhu jer je na njemu

već odgovaralo ili odgovara velik broj i visokih oficira i neki

politiĉari. Neke je, naţalost smrt spasila od odgovornosti, a bilo bi, u

najmanju ruku interesantno da smo mogli i to vidjeti???

"Posao" meĊunarodne zajednice (Amerike i NATO-a) za podruĉje

bivše Jugoslavije ovime do sada još nije bio završen. Trebalo je

stvoriti ĉvrste uvjete za instaliranje baza NATO-a (SAD-a) na ovim

prostorima jer je to od strateškog znaĉaja za zapadni imperijalizam u

odnosu na Istoĉnu Evropu i Rusiju. To je taj "demokratski svijet"?

Stalni spor izmeĊu Srbije i Kosova oko autonomije pomalo se

pretvorio u otvoreni rat. Isprovocirano je novo ratište na podruĉju

bivše Jugoslavije. Krenule su opet kolone izbjeglica s Kosova, Srba,

za Srbiju, Albanaca za Albaniju i Makedoniju. Opet masovni i

pojedinaĉni zloĉini i grobnice s obje strane. Prema srpskim podacima

sa Kosova je izbjeglo preko 200 tisuća Srba, a vjerojatno toliko i

Albanaca. MeĊutim, Albanci su se kasnije vratili, a Srbi nisu, nego je

još dodatno mnoštvo izbjeglo nakon završetka rata.

Rat izmeĊu Srba i Albanaca nije riješen za pregovaraĉkim stolom,

već je to riješio, tko drugi nego NATO (naš anĊeo ĉuvar ???).

NATO je 24. oţujka 1999. poĉeo zraĉne napade na SR Jugoslaviju

(Srbiju i Crnu Goru). Samo ću napomenuti sramnu ĉinjenicu, ĉime se

vladajući u Hrvatskoj hvale za podilaţenje NATO-u, kako su odobreni

preleti NATO-vih bombardera za razaranje Srbije i Crne Gore, preko

hrvatskog teritorija. Razoreni su mnogi vojni, ali i civilni objekti,

stradalo je mnoštvo civila, uništeni brojni mostovi, zgrade u Beogradu

i Novom Sadu, bombardiran je ĉak i jedan vlak na relaciji Beograd-

Bar. Nakon 78 dana bombardiranja Milošević je bio primoran

potpisati prekid neprijateljstava i vojne jedinice Srbije povući sa

Kosova, a na Kosovo su došle meĊunarodne zaštitne snage (uglavnom

NATO) pod nazivom KFOR. Sve je to na kraju išlo na ruku

Albancima na Kosovu na njihovom putu za odcjepljenje od Srbije u

samostalnu drţavu, što je konaĉno poĉetkom 2008. i uĉinjeno. Što je s

principima Badinterove komisije o nepovredivosti AVNOJ-evskih

granica bivše Jugoslavije? Ovo samo postavljam radi ocjene poštenja i

principijelnosti "meĊunarodne zajednice"???

Proglašenjem i "meĊunarodnim priznavanjem" samostalne i neo-

visne drţave Kosovo i stvaranjem NATO baza na tom teritoriju, kona-

ĉno je ovom vojnom savezu uspjelo "ući" na podruĉje bivše Jugo-

slavije, što im je nekad bio samo neostvariv san.

Tuţno je to kako nacionalistiĉki ĉelnici u svima drţavama (bivšim

republikama) istiĉu svoj najveći domet u budućnosti ulazak u NATO

savez (što je Hrvatska, naţalost konaĉno i ostvarila) i podlu prodaju

drţavnog suvereniteta za vlastiti probitak, a za unutarnje politikantske

ciljeve istiĉu kako "nećemo dati ni pedlja svoje domovine ni za bilo

kakvu cijenu". Kakvo licemjerstvo, gdje je nekadašnji ponos i

principijelnost, Hrvatima, Srbima, Bošnjacima, Slovencima, Crno-

gorcima, Makedoncima, pa i Albancima na Kosovu. Gdje je ponos sa

nesvrstanom politikom i Titovom ĉvrstom odluĉnošću neulaska niti u

Zapadni, niti Istoĉni vojni savez? Sramota, pad "ĉovjeka" na dno,

ispod dna!!!

Još nigdje, a naroĉito na jednom mjestu nisam proĉitao koliko su

ukupno ţivota stajali ovi tragiĉni sukobi naroda u bivšoj Jugoslaviji?

Svaka strana zbraja samo "svoje ţrtve", jer su po njima samo one

vaţne, a one druge su "to i zasluţile, jer su bile agresori". Interesantno

da svi onu drugu stranu nazivaju agresorskom, a u stvari ĉitav taj

tragiĉni sukob naroda je bio agresija na Socijalistiĉku Federativnu

Republiku Jugoslaviju. To je agresija nacionalizma i "kapitala" na

uspješnu socijalistiĉku zemlju u kojoj su sretno, slobodno i sigurno

ţivjeli svi njeni narodi i narodnosti.

Pošto niti jedna strana ne priznaje ţrtve drugih (koji su rezultat i

njihovih akcija i zloĉina) pokušat ćemo ovdje iznijeti neke procijene

koje bi se mogle "izvući" iz odreĊenih, ponegdje objavljenih podataka.

Evo podataka prema nekim izvorima: Mirsad Tokaĉa, direktor

Istraţivaĉko-dokumentacionog centra (IDC) u Sarajevu navodi brojku

od 99.000 ubijenih u ratu u BiH, od ĉega je 97.000 poginulo uslijed

direktnih uzroka rata, dok su 2.000 indirektne ţrtve rata. Nevladina

organizacija DOCUMENTA iznosi procjenu da je u ratu u Hrvatskoj

ubijeno i nestalo od 20-25.000 ljudi. Kosovski Albanci prijavili su

sudu u Haagu 11.334 ubijenih; Prema Vladi Srbije u srpsko-

albanskom ratu, te bombardiranju NATO-a broj poginulih Srba je

izmeĊu 10-20.000; Fond za humanitarno pravo iz Beograda

procjenjuje da su ukupne ţrtve na Kosovu oko 15.000 ljudi. Ali,

naţalost, to nije sve, koliko je desetina tisuća invalida, koliko je tisuća

djece stradalo, preko milijun je ljudi bilo izbjeglice, koliko stotina

tisuća je raseljeno (rekli bi TuĊman i Milošević "humano preselenje" –

kakva bijeda morala i ljudskosti!) po ĉitavom svijetu. Je li ono što se

ovim ratovima postiglo vrijedno tolikih ţivota??? Da li je moguće

zamisliti kako je jednom Banijcu, a tako vjerojatno i drugima, bilo

ostaviti njegov dobro situiran dom i zemlju, koju je jedino on znao

obraĊivati i imati od nje koristi??? Taj Banijac je za zemlju vjekovima

vezan kao majka za roĊeno dijete, pa ako je humano odvojiti majku od

djeteta mimo njene volje, onda svaka ĉast toj dvojici "humanista".

Materijalna dobra koja su uništena, devastirana i opljaĉkana ne

mogu se ni procijeniti. Mi smo ih u socijalizmu tako puno stvorili

svojim radom i odricanjem da je bilo dovoljno i za razarati i za

pljaĉku koja još i danas traje. Ova nacionalistiĉka bijeda danas sve

samo prodaje, a malo stvara novog. To je katastrofa za narode

Jugoslavije "biblijskih razmjera".

Vrlo znaĉajnu, ako ne i presudnu ulogu u ovoj katastrofi imala su

sredstva informiranja, štampa i elektroniĉki mediji. Nezamislivo je, ali

naţalost istinito na kakvu se nisku granu moţe srozati to plemenito

zanimanje koje se zove novinarstvo? Svaka ĉast poštenim iznimkama,

ali njih je stvarno bilo malo na ovim našim prostorima.

Najzanimljivije je to da su mnogi novinari bili veliki zagovornici

samoupravnog socijalizma, pa i ĉlanovi Saveza komunista, te na sva

usta pisali i govorili o bratstvu i jedinstvu naših naroda, a preko noći

postali vatreni nacionalisti i "veliki Hrvatine", "Srbende", "Balije".

Pisali strašne stvari, pljuvali po "drugoj strani", huškali narode jedne

protiv drugih, zbog ĉega su mnogi izgubili glave i kad je sve završilo,

nastavili dalje raditi taj isti posao kao da se ništa nije ni dogodilo, bez

imalo srama i griţnje savjesti, a nitko ih za to sve nije niti pozivao na

bilo kakvu odgovornost. U nekim novinama je bilo dovoljno da te

neki "novinar" prozove imenom i prezimenom, i sutra više ne ugledaš

dana. U tome je u Hrvatskoj prednjaĉio «Slobodni tjednik",

(sumanutog "novinara" Marinka Boţića). Taj tjednik je sebi uzeo za

pravo da "prokazuje" KOS-ovce (KOS – Kontraobavještajna sluţba

JNA) i koji se našao na tome spisku, bez ikakve provjere, ako se nije

negdje sklonio bio je likvidiran "po kratkom postupku" – pojela ga

noć. To je samo jedan od najekstremnijih primjera hrvatskog

novinarstva. Ali nisu ni druge novine pa ni drţavna televizija, puno

odskakali u pozitivnom smislu. Na televiziji se znalo ĉuti i vidjeti u

udarnim terminima; "Srbe na vrbe", "Bjeţ'te psine preko Drine", "Srbi

su Hrvatima najveći neprijatelji", "Svi su Srbi ĉetnici", "Za dom

spremni" i sl.

Svjetla toĉka u novinarstvu u Hrvatskoj u vrijeme rata i poslije bio

je Splitski tjednik "Feral Tribune" koji je jedini, uz još neke iznimke,

kao rijeĉki "Novi list", tjednik "Hrvatska ljevica" (Stipe Šuvara), pisao

slobodno i objektivno. Ali je zato stalno na njih vršen pritisak i

nazivani su urednici i novinari "hrvatski izdajice", "srbo-ĉetniĉki i

jugo-komunistiĉki elementi", do prijetnji likvidacijama i sl. Poseban

pritisak na Feral je vršen i poslije rata da bi na kraju 2007. prestao

izlaziti.

Ništa bolja situacija, ako ne i gora sa sredstvima informiranja nije

bila ni na strani Srba i u Srbiji i kod Bošnjaka i Srba u Bosni i

Hercegovini.

Moţe nam pouĉno posluţiti misao koju je poznati neovisni novinar

iz Srbije Miloš Vasić rekao Warrenu Zimmermannu:

I vi bi Amerikanci takoĊer postali nacionalisti i rasisti kad bi se vaši

mediji našli u rukama Ku Klux Klana.

Nedavno sam proĉitao zgodnu misao dr. Saše Blagusa, znanstvenika

u Institutu "RuĊer Bošković" u Zagrebu i poznatog ljeviĉara i borca za

civilno društvo i demokraciju, pa ću je ovdje citirati:

Sistematski su prekrajani povijesni udžbenici i organiziran medijski

linĉ antifašizma i komunizma. No, cilj te i takve homogenizacije

Hrvata je bio ponešto prizemniji nego li raskid s Jugoslavijom. Cilj je

bio izvesti, u povijesti nezapamćenu pljaĉku narodne imovine (na

razini veleizdaje) i pretoĉiti je u džepove "hrvatina-domoljuba"

predodreĊenih da postanu oligarsi, ali tako da to narod ne primijeti.

Nažalost to je uspjelo, pa narod i dan danas misli da je spašavao

Domovinu i borio se za slobodu"... (Objavljeno u prosincu 2008. u

Internet-novinama ZaMirZine – novine za civilno društvo i urbanu

kulturu).

Sve u svemu, mediji u rukama nacionalista i "nitkova koji su krivi

za rušenje multietniĉke Jugoslavije", obavili su "uspješno" svoj zada-

tak, a on se ukratko sastojao u tome da se meĊu graĊane vlastite nacije

posije strah od opasnosti s druge strane i mrţnja druge strane do

potpunog istrebljenja. Nevjerojatno je kako ljudi mogu biti naivni i

nerazumni da prihvate ono što im se preko medija servira bez ikakvog

vlastitog promišljanja i procjene što je dobro a što nije. Što je najgore,

još i sada se narodi uvjeravaju, naravno svatko svoje, kako "smo mi

pobijedili" i mnogi ljudi su uvjereni kako su se borili za pravu stvar,

za osloboĊenje svoje domovine ili otadţbine, kako je tko već zove. Od

koga, od ĉega??? A borili su se u stvari da na vlast doĊu prevaranti

koji su pokrali društvenu imovinu, stvorili sirotinju od većine

relativno bogatih graĊana Jugoslavije i sada mirno vladaju i dalje se

bogate na raĉun onih koji stvaraju dobra.

To je ta naša jebena zbilja?!!!

Još ću se samo jednom posluţiti mišlju Warrena Zimmermanna u

knjizi IZVORI JEDNE KATASTROFE (Izvinjavam se što sam se

toliko koristio tom knjigom, ali mislim da je jako ilustrativno što o

nama misli ĉovjek – diplomat svjetskog kalibra iz zemlje najtvrĊeg

kapitalizma SAD, kad mi sami ne znamo cijeniti ono što smo imali.

Iako bi bilo interesantno pitati tog gospodina kakva je u tome bila

uloga njegove drţave i njega?).

Bojim se da kriza nastala na krhotinama Jugoslavije može potrajati

ĉitavu generaciju – nekih 20 godina. Nacionalizam balkanskih ubojica

morat će proći svoj prirodni put. Treba nadati se da će ljudi za

vrijeme tog procesa shvatiti da im nacionalne strasti nisu donijele ni

boljitak, ni mir, ni sreću. Možda će se sjetiti da su jednom živjeli

zajedno, i to priliĉno dobro, i da su im meĊusobni odnosi bili

obilježeni uljudnošću i tolerancijom. Možda će se sjetiti da je

Jugoslavija u kojoj su živjeli, premda neslobodna, svakako bila

slobodnija od krvave džungle koju su naslijedili, i da je imala civili-

ziraniji i širokogrudniji pogled na svijet oko sebe. Jednog dana će

možda poĉeti govoriti o obnavljanju ekonomskih veza, a zatim

postupno o stvaranju politiĉkog okvira. Sve će to biti sasvim

razumljivo pošto, na kraju krajeva, većina njihovih mini-državica nije

u stanju opstati sama, njihove etniĉke grupe su i dalje nerazmrsivo

meĊusobno izmiješane, i zemljopisno su osuĊene na susjedstvo. Netko

– možda neki veliki demokratski voĊa, vjerojatno iz Bosne – će možda

predložiti stvaranje države. Ona se neće zvati Jugoslavija, ali će imati

povijesne korijene. Na inauguralnoj ceremoniji, želio bih da netko

stavi ružu, samo jednu, na grob Jugoslavije koja je upravo nestala.

Još bih na kraju htio naglasiti da veliku odgovornost za rušenje

Jugoslavije snose upravo tadašnji partijski ĉelnici u svim republikama.

Mnogi od njih su skoro ĉitav radni staţ stekli jedino na funkcijama u

Savezu komunista i kleli se u komunistiĉku ideju i socijalizam, a svi

su odjednom, radi oĉuvanja pozicija (jer su nauĉili uvijek biti na

vlasti) odrekli se i komunistiĉke prošlosti, socijalizma, bratstva i

jedinstva i Jugoslavije i krenuli "reformirani" na osvajanje vlasti, ali

sad pazi: ...za kapitalizam. Prihvatili su kapitulaciju pred "klasnim

neprijateljem", izdali vlastitu radniĉku klasu u koju su se vjeĉno

zaklinjali, umjesto da su se stavili na ĉelo te radniĉke klase i zaštitili je

od svjetskog imperijalizma.

Oĉito je potvrĊena ona teza na poĉetku ovog rada kako se Savez

komunista birokratizirao i odvojio od radniĉke klase, i da ta

birokracija, iako je bila na ĉelnim pozicijama u Savezu komunista

nikad nisu ni bili pravi komunisti, kad su preko noći postali apologeti

kapitalizma.

Potvrdilo se Lenjinovo upozorenje kako je za svaku komunistiĉku

partiju najopasnija njena vlastita birokracija, ona uništi kad tad i nju i

njene ideje! To je, praktiĉki, najveća veleizdaja radniĉke klase u

povijesti radniĉkog pokreta!

NEKROLOG – "JUGO" – MOJA TUGO!

Imao sam jednu divnu Domovinu, protezala se od ĐevĊelije do

Triglava i od Jadrana do Đerdapa, a zvala se Socijalistiĉka

Federativna Republika Jugoslavija. Imao sam je i u njoj uţivao sve

slobode i blagodati koje su uţivali i svi ostali graĊani. Nikada, ama

baš nikada, nisam se osjetio prikraćen u svojim pravima i

mogućnostima. Ĉitav moj ţivot je ovisio o mojim sposobnostima i

umnim i fiziĉkim mogućnostima. Ţivot mi se otvarao na dlanu samo

je trebalo da svoju budućnost sam stvaram uz neograniĉene mogu-

ćnosti. Zato prokleti bili oni "nitkovi" koji mi oduzeše tu moju

Domovinu. Kaţu mi da su me oslobodili. A ja kaţem, ne gospodo, vi

ste mene zarobili a ne oslobodili. Zarobili ste me u ovu malu

Hrvatsku, za koju nitko u svijetu nije ništa znao, i iz koje malo gdje

mogu bez vize, a ja sam imao veliku Domovinu za koju su, s

poštovanjem i priznanjem znali svi narodi svijeta i iz koje sam mogao

putovati po cijelom svijetu bez vize. Jugoslavija nije meni bila velika

samo po geografskom prostoru i prirodnim ljepotama već mi je bila

velika po ljudskim, humanim, socijalistiĉkim odnosima u kojima je

ĉovjek na prvom mjestu. Od svoga najranijeg djetinjstva, a posebno

kroz školovanje shvatio sam da gradimo, takvo društvo gdje se sve

radi za dobrobit ĉovjeka, kako bi ĉovjek bio slobodan, bez ma i kakve

eksploatacije, da stvara i upravlja time što je stvorio. To nisu bile

fraze, to je bio ţivot. Prošao sam cijelu Jugoslaviju, bio u svim njenim

republikama, sretao hiljade ljudi i svugdje bio toplo priman uz puno

poštovanje i uvaţavanje. Nisam nikada nikoga pitao koje je

nacionalnosti, niti kakav je njegov materijalni status, jer to mi nije niti

najmanje vaţno u ocjeni ĉovjeka. Sve sam ljude cijenio po njihovim

djelima i odnosu prema drugima.

U toj mojoj Domovini sam bio sretan zahvaljujući jedino Komu-

nistiĉkoj partiji, odnosno Savezu komunista i Josipu Brozu Titu, jer su

oni bili pokretaĉi i nositelji ĉitavog napretka i razvoja, uz plebiscitarnu

podršku svih naroda Jugoslavije. U 50-godišnjem voĊenju i

usmjeravanju tokova razvoja bilo je i propusta, grešaka, pa i zabluda,

ali sve je to normalno jer se radilo o krĉenju novih, još neosvojenih,

putova i stvaranju "društva blagostanja", jednakih mogućnosti za

svakog ĉovjeka. Nedavno sam na Internetu proĉitao jednu zgodnu

misao za Tita: "Jedina mana Josipa Broza Tita je ta što je bio ispred

svog vremena."

Neka ovi "nitkovi" pljuju i laju koliko hoće, ali svijet je priznavao, a

i povijest će potvrditi da narodi na ovim prostorima nikad nisu tako

lijepo i slobodno ţivjeli kao što su to u Socijalistiĉkoj Federativnoj

Republici Jugoslaviji.

Radnici nikad u povijesti u praksi nisu dignuti na takav pijedestal na

kojem su bili u samoupravnoj Jugoslaviji. Prošao sam sve faze razvoja

u svom radnom vijeku od kvalificiranog radnika, neposrednog

proizvoĊaĉa i samoupravljaĉa do direktora radne organizacije sa 3.200

zaposlenih. I u svim fazama svog razvoja kroz rad i školovanje

obavljao sam i mnoge odgovorne poslove u organima samoupra-

vljanja. Bio sam ponosan kad sam izabran u Radniĉki Savjet

Rafinerije nafte Sisak, pa u Radniĉki savjet i Upravni odbor INE

Zagreb, te u razna tijela organa samoupravljanja. Nikad, niti u jednom

momentu nisam osjećao da sam ja u tim organima samo formalno i

kako ja, kao i svi ostali ĉlanovi tih organa nemamo utjecaja na odnose

i rad, te razvoj kolektiva. Mnoge odluke koje smo mi donosili na

organima samoupravljanja mijenjale su ţivot kolektiva, a to znaĉi i

radnika u njemu, u sve veću kvalitetu. Tako je Rafinerija od 800

radnika, koliko je imala kad sam ja 1959. došao u nju i od oko milion

tona prerade nafte, narasla do 1990. na 3.200 zaposlenih sa 4 miliona

tona prerade uz kapacitet do 8 miliona tona prerade. Sve je to djelo

iskljuĉivo radnika – samoupravljaĉa. I kada sam postao direktor

Rafinerije, ne samo da mi nisu smetali organi samoupravljanja (kako

su neki direktori znali naglašavati), nego sam ja osjećao sigurnost kao

direktor iza kojega stoji Radniĉki savjet od 35 delegata, koji me je i

birao, i drugi organi samoupravljanja u kolektivu, a onda, naravno, i

radnici. Ne bih nikada bio direktor u kolektivu u kojem nema

samoupravljanja radnika.

Ovaj "mali izlet" u moj razvojni put je imao iskljuĉivu namjeru da

"zaĉepi usta" svima onima koji omalovaţavaju samoupravljanje u

Jugoslaviji i koji tvrde kako je to bio samo formalni pokušaj "koji je

propao". To nije bio "pokušaj" već stvarni ţivot, koji su ţivjeli

milioni radnika i graĊana Socijalistiĉke federativne republike

Jugoslavije.

Narodi Socijalistiĉke Federativne Republike Jugoslavije prošli su

teška povijesna razdoblja tuĊinske vlasti, vlastitih drţava, spajanja pa

razdvajanja da bi konaĉno 1943. godine u malom bosanskom gradiću

Jajcu donijeli odluku o stvaranju jedinstvene drţave Juţnih Slavena

zasnovanu na ravnopravnosti svih naroda i narodnosti i federalnom

principu – Demokratsku Federativnu Jugoslaviju.

U toj federativnoj, ravnopravnoj i slobodnoj drţavi su ti narodi

sretno i ponosno ţivjeli, gradili i stvarali, upravljali, imali padova i

uspona, ali neovisni i nepokoreni, sve dok nisu "postali opasni" jer je

taj sretan ţivot postao izvorište i inspiracija mogućih i postojećih

"socijalnih i socijalistiĉkih nemira" i sve većih zahtijeva radnika za

upravljanjem – "participacijom" i u kapitalistiĉkim zemljama Evrope i

svijeta.

Mnogo ranije, a naroĉito nakon Titove smrti stvarana je strategija

kako neutralizirati i srušiti samoupravnu i nesvrstanu Jugoslaviju.

Najefikasniji naĉin rušenja nekog društvenog sistema u povijesti se

pokazao po principu "divide et impera – zavadi pa vladaj". Neprijatelji

socijalizma su znali kako su naši narodi u povijesti već imali mnogo

sukoba i bratoubilaĉkih epizoda i da je nacionalno pitanje

najosjetljivije, naroĉito odnosi izmeĊu Srba i Hrvata koji su najbrojniji

narodi u Jugoslaviji. I na tu se kartu zaigralo. Ako se posije sjeme

razdora izmeĊu Srba i Hrvata i to rasplamsa nema problema u rušenju

sistema pa makar on bio i socijalistiĉki, jer je cilj i bio srušiti

samoupravni socijalizam, a da Jugoslavija ostane sa tzv.

"demokratskim sistemom" zapadnog, kapitalistiĉkog tipa. MeĊutim,

nacionalistiĉki "nitkovi" su nadmašili i "svoje vanjske instruktore" i

razdrobili Jugoslaviju u "banana republike".

To se i potvrdilo, što je naprijed opisano. Prema tome, iako je

Jugoslavija je srušena od strane nitkova u vlastitim nacijama, ali ipak

je glavna inspiracija i poticaj došao od krupnog kapitala i NATO-

pakta, jer je on i stvoren "radi opasnosti od širenja komunizma".

Neka je vjeĉna slava i hvala za sve divne trenutke moga ţivota,

Socijalistiĉkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji, nema je više na

geografskoj karti, ali je ona još u mom i u milionima srca svih naroda

koji su u njoj ţivjeli.

Na kraju ovog dijela „Zapisa“, zamjeram svakom onom «nitkovu»

koji je ugradio i najmanji dio sebe u rušenju moje Domovine i koji

bezoĉno pljuje po socijalizmu, Titu i Jugoslaviji. To potkrepljujem

divnom pjesmom, meni nepoznatog, ali velikog ĉovjeka i pjesnika

Nedeljka Velimira:

VI NE MOŢETE SUDITI O TITU

Vi, koji niste lomili oluje,

u čijim očima nema takvih zvijezda,

htjeli biste suditi čovjeku,

a niste mu dorasli do gleţnja.

Vi ne moţete suditi o Titu

jer je on pjesma, za vas mnogo teška,

ispjevana na brdovitom Balkanu

i to joj je, moţda, najveća greška.

Vi, iz porodice nitkova, kretena,

što umivate razum u zamućenoj vodi,

shvatite, da Tito je sloboda

i da ne moţete suditi slobodi.

Ne, ne smijete suditi o Titu

vi, drske, jadne hulje male.

Tito je legenda, a historija ne da

o legendama da sude obične budale.

Za pametne i poštene potpuno razumljivo, a budalama neka Bog

oprosti "jer ne znaju što rade"!?

TUŢNA BILANCA

Što smo izgubili, a što dobili rušenjem Jugoslavije i socijalizma i

tzv. "demokratskim promjenama" 1990. godine?

Izgubili smo mir i sretan ţivot – dobili nemir i rat.

Izgubili smo sreću i zadovoljstvo i starih i mladih – dobili, u

Hrvatskoj preko dvadeset hiljada mladih u grobovima i još

više invalida.

Izgubili smo "jednoumlje" – dobili bezumlje.

Izgubili smo samoupravno socijalistiĉko društvo – dobili kapi-

talizam, drţavu kriminala i lopovluka.

Izgubili smo veliku Domovinu – dobili "banana republike".

Izgubili smo dostojanstvo – postali podanici i podrepani koji

podilaze i traţe "mrvice" od Amerike, NATO-a i Evropske

Unije.

Izgubili smo bratstvo i jedinstvo i ljubav meĊu ljudima –

dobili nacionalizam i mrţnju.

Izgubili smo radniĉko samoupravljanje i društveno vlasništvo

– dobili smo tajkune koji su nam oteli vlasništvo i pretvorili

radnike u obiĉnu robu, koji mogu lako ostati bez posla.

Izgubili smo sigurno zaposlenje i redovitu plaću – dobili

nezaposlenost i nesigurnu i neredovitu plaću i onima koji su

zaposleni.

Izgubili smo neotuĊivo pravo na stan – stanarsko pravo, kao

nasljedno pravo, a dobili stanodavca drţavu ili privatnika koji

"gule" stanare velikim najamninama i mogućnost da svakog

ĉasa "izletiš na ulicu".

Izgubili smo slobodu kretanja po cijelom svijetu bez viza –

dobili ograniĉeno kretanje za većinu zemalja svijeta.

Izgubili smo nesvrstanost – dobili ovisnost o Zapadu,

ograniĉen suverenitet i avione NATO-a nad glavom i baze na

zemlji.

Izgubili smo pravo da sami odluĉujemo o bitnim pitanjima

vaţnim za ţivot – dobili smo da o nama odluĉuju drugi.

Izgubili smo radniĉka odmarališta i odmor na moru – dobili

strance u našim odmaralištima i hotelima, a odmor koristimo

za dopunsku zaradu kako bi preţivjeli.

Izgubili smo besplatnu zdravstvenu zaštitu – dobili partici-

paciju i plaćanje zdravstvenih usluga.

Izgubili smo besplatno školovanje za sve – dobili škole i

fakultete za "elitu" koja moţe platiti.

Izgubili smo poštenje, moral i ljudskost – dobili licemjerje,

prevaru i neljudskost.

Izgubili smo delegate u Saboru iz naših sredina koji su radili

volonterski i bili "u bazi" stalno bez ikakve naknade – dobili

"plaćenike" (sa 15 do 20 hiljada kuna plaće) koji nam se

obraćaju samo kad trebaju glasove za mandat.

Izgubili smo besplatnu pravnu pomoć kod ostvarivanja nekih

svojih prava – dobili javne biljeţnike kojima se plaća i samo

ovjeravanje potpisa i peĉata.

Izgubili smo pravo na besplatno ostvarenje svojih prava na

sudu – dobili plaćanje (oko hiljadu kuna) za najobiĉniji

zahtjev za "istjerivanje svojih prava".

Izgubili smo jedan jezik (hrvatsko-srpski) – dobili tri; hrvatski,

srpski i bosanski.

Izgubili smo drugarstvo za sve – dobili gospodstvo samo za

neke.

Najtragiĉnije za sve graĊane Socijalistiĉke federativne republike

Jugoslavije je to što je "razbijena" ukupna privredna struktura koja je

bila kompatibilna, povezana i isprepletena u svim socijalistiĉkim

republikama. Stvaranjem novih banana drţavica i njihovim zatva–

ranjem u vlastite granice pokidane su i mnoge privredne veze meĊu

njima. Tako su neke od privrednih organizacija izgubile sirovinsku

bazu, neke trţište, transport, trgovaĉku mreţu, servise, istraţivaĉke

centre, obrazovne ustanove i sl. Posebno je ovdje vrijedno spomenuti

neke velike sisteme kao što su bili: INA Zagreb, Jugoturbina

Karlovac, Prvomajska Zagreb, Borovo, Ţeljezara Sisak, Jugovinil

Split, Ţeljeznice, Litostroj Ljubljana, Ţeljezara Jesenice, Elektronska

industrija Niš, Tvornica automobila "Zastava" Kragujevac, Elek–

tronska industrija "Rudi Ĉajavec" Banja Luka, Ţeljezara Zenica, te

rudnici ţeljeza i ugljena u Bosni i Hercegovini, Ţeljezara u Nikšiću,

Ţeljezara u Skoplju, Elektrosistemi... Okretanje tih banana drţavica

"zapadnom trţištu" je vrlo teško zbog nedovoljne konkurentnosti i

tako svi pomalo siromaše i propadaju, a radnici ostaju bez posla.

Neka nam bude, kad smo tako "demokratski" odabrali?!

(Objavljeno u ĉasopisu "Hrvatska ljevica", oţujak. 2001., te citirano

u beogradskom dnevnom listu "Politika" u svibnju 2003. i tjedniku

"NIN" 22. svibnja 2003. godine).

STAVOVI SOCIJALISTIĈKE RADNIĈKE

PARTIJE HRVATSKE o rušenju Socijalistiĉke Federativne Republike Jugoslavije i

ratovima na njenim prostorima (1991. – 1995. godine)

(Ovo je moj prilog izradi i usvajanju stavova ili rezolucije na

Skupštini Socijalistiĉke radniĉke partije Hrvatske koji su trebali biti

usvojeni 2006. godine)

Socijalistiĉka Federativna Republika Jugoslavija je bila drţava pri-

znata u svijetu kao zemlja istinske, neposredne demokracije koja se

temelji na:

– društvenom vlasništvu nad sredstvima za proizvodnju,

– samoupravljanju (u radnim organizacijama i ustanovama, te

mjesnoj i lokalnoj samoupravi),

– bratstvu i jedinstvu, te ravnopravnosti svih naroda i narodnosti

kao i graĊana pojedinaca,

– poštenoj raspodjeli osobnih dohodaka i drugih novostvorenih

dobara prema rezultatima rada i sposobnosti pojedinca,

– slobodnim izborima, sa tajnim pravom glasa, od organa samo-

upravljanja u radnim organizacijama i ustanovama, te lokalnoj samo-

upravi do republiĉkih, pokrajinskih skupština i Skupštine SFRJ,

– slobodi javne rijeĉi i duhovnog i kulturnog stvaralaštva,

– slobodnom udruţivanju graĊana (osim politiĉkih stranaka i

partija, jer su svi graĊani imali mogućnosti izraţavanja svojih

politiĉkih stavova i interesa kroz Socijalistiĉki savez radnog naroda i

Savez sindikata, strukovna i interesna udruţenja, te kroz organe

samoupravljanja ),

– socijalnoj i pravnoj sigurnosti graĊana,

– punoj zaposlenosti i ustavnom pravu na rad svakome pod jed-

nakim uvjetima,

– besplatnom školovanju od osnovne škole do fakulteta i znan-

stvenog zvanja, te besplatnoj zdravstvenoj zaštiti svih graĊana,

– otvorenosti prema svijetu, kao nositelj ideje i pokreta nesvr-

stanosti.

Jugoslavija je stvorena zajedniĉkim ţeljama i odlukom svih naroda i

narodnosti koji su u njoj ţivjeli u toku Narodnooslobodilaĉke borbe

(1941. – 1945.) i nije bila nikakva "umjetna tvorevina" kako je

nacionalisti nazivaju.

Socijalistiĉka Federativna Republika Jugoslavija je bila punopravni

ĉlan Organizacije za evropsku sigurnost i suradnju (OESS) i bila je

znaĉajan faktor u svijetu:

– kao pokretaĉ i osnivaĉ Pokreta nesvrstanih, bila je, zajedno sa

Josipom Brozom Titom na ĉelu tog pokreta. Pokret nesvrstanih, u

kojem je bilo preko trećine ĉovjeĉanstva, bio je siguran ĉuvar mira i

borac za ravnopravnost, slobodu, nezavisnost svih naroda svijeta, te

promotor aktivne miroljubive koegzistencije meĊu svim drţavama

svijeta bez obzira na društveno i drţavno ureĊenje u njima;

– naš samoupravni socijalizam bio je uzor i "škola" mnogim

radniĉkim, sindikalnim, kao i narodnooslobodilaĉkim pokretima

svijeta. I u mnogim kapitalistiĉkim zemljama Evrope radnici su uspjeli

izboriti mnoga samoupravljaĉka i socijalna prava po uzoru na prava

radnika u Jugoslaviji. MeĊutim, bezdušni kapitalizam, sada nestankom

Jugoslavije, ta prava radnicima uskraćuje i oduzima.

Nabrojeni elementi u suštini nisu idealno ili besprijekorno funk-

cionirali (iako Ustavom garantirani), zbog ograniĉenih materijalnih

resursa, zbog stanja svijesti pojedinaca i grupa, naslijeĊenih klasnih i

svih drugih nejednakosti, nekad u većoj a nekad u manjoj mjeri, u

svakodnevnoj praksi bili su iskrivljavani.

Bez obzira koliko su ove odrednice bile deformirane one nisu

dovoĊene u pitanje, jer iako neke od njih nisu besprijekorno funk-

cionirale, u društvu nije ispoljavano raspoloţenje da se one ukinu ili

zamjene nekim suprotnim sadrţajima kao na pr., da se ukine samo-

upravljanje i društveno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju i

preda u ruke pojedincima ili grupicama, ili da se ukinu steĉena soci-

jalna prava kao npr.: besplatno školovanje, besplatna zdravstvena

zaštita, stanarsko pravo, pravo na rad i puno zaposlenje svima pod

jednakim uvjetima itd.

Time se još više postavlja pitanje kako to da je narod na izborima

1990. godine "sam sebi ukinuo, u većoj ili manjoj mjeri, navedene

odrednice svoje drţave i svoje vlasti, pa stvorio drugaĉiju drţavu sa

drugaĉijim karakterom"?

Nakon osloboĊenja 1945. godine i uspostave socijalizma Jugosla-

vija je postizala u svom ukupnom razvoju rezultate kakve nije imala ni

jedna zemlja na svijetu. Ţivotni standard svih graĊana je naglo rastao i

od potpuno nerazvijene poljoprivredne zemlje (prije II. sv. rata) do

1990. dosegla je nivo industrijski srednje razvijenih zemalja Evrope.

Komunistiĉka partija (kasnije Savez komunista) Jugoslavije bila je

jedina politiĉka partija koja je 1941. godine pozvala narod Jugoslavije

u narodnooslobodilaĉku borbu, i na ĉelu te borbe bila ĉitavog rata

(1941. – 1945.) i zajedno sa svim naprednim i slobodoljubivim

ljudima ostvarila veliĉanstvenu pobjedu nad fašizmom i nacizmom, te

njihovim slugama u zemlji, i tako Jugoslaviju svrstala meĊu zemlje

pobjednice u drugom svjetskom ratu. Neki danas pokušavaju u Hrvat-

skoj odvojiti antifašizam od "komunizma" – komunista. Povijest je

zabiljeţila istinu da je jedina Komunistiĉka partija povela narode

Jugoslavije u borbu i ne moţe se antifašizam u Hrvatskoj i na

prostorima bivše Jugoslavije odvojiti od komunista!

Druge, graĊanske, stranke i partije su se stavile direktno u sluţbu

okupatora i ustaške vlasti (Hrvatska seljaĉka stranka sa svojom "naro-

dnom zaštitom" koja je postala ustaška policija) ili su ĉekali završetak

rata, pa da tada ponovo doĊu na vlast.

Stoga je s pravom Komunistiĉka partija Jugoslavije putem slobo-

dnih izbora 11. studenog 1945. godine tajnim izjašnjavanjem svih

graĊana zemlje uspostavila demokratsku – narodnu vlast i socija-

listiĉki društveni poredak i ostala vodeća (avangardna) snaga radniĉke

klase i naroda sve do raspada Saveza komunista Jugoslavije 1990. i

1991. godine.

Savez komunista imao je vodeću ulogu u društvu i tu je ulogu

postepeno prepuštao direktnim samoupravljaĉima, ali presporo jer se u

njemu stvarao birokratski aparat i sloj koji je imao snaţan utjecaj u

društvu i na rukovodeće kadrove u Savezu komunista.

To je dovodilo do pojedinih kriza u privrednom i politiĉkom ţivotu,

koje su se osjećale u stagnaciji razvoja i standardu graĊana. Za to je

najviše odgovoran Savez komunista jer nije nalazio adekvatne

odgovore na probleme koji su se nagomilavali, a s druge strane

"vanjski faktori" su isto tako imali utjecaja.

U procesu birokratizacije Saveza komunista, još negdje poslije

obraĉuna vrha SKJ sa tzv., etatistiĉko-centralistiĉkim snagama (Ran-

ković i dr., 1966. g.), sve su više jaĉale republiĉke elite Saveza ko-

munista, pa je on sve više djelovao kao konfederalna organizacija sve

moćnijih, osamostaljenijih republiĉkih (nacionalnih) partijskih vrhuški

(elita), a konsenzus na nivou federacija postizan je sve teţe, tj., uz sve

više meĊusobnih neprincipijelnih, trulih kompromisa. Usvojeni

stavovi na saveznom nivou bili su sve apstraktniji, sve dalji od

stvarnih ţivotnih tokova, sve manje obavezujući, pa su ostavljali

prostora za široka i proizvoljna tumaĉenja u primjeni Saveza komu-

nista u republikama. Takvo stanje sve se više "preslikavalo" na orga-

nizaciju i ostvarivanje klasiĉnih funkcija drţave i privrednog i dru-

štvenog ţivota uopće.

Moglo bi se reći da je Savez komunista svojim udaljavanjem od

baze, od interesa radniĉke klase, vršio stalni pritisak na samoupravno

društvo i da je uspio da "preslika" svoju retrogradnu suštinu na ukup-

nu organizaciju i funkcioniranje jugoslavenskog društva.

Nakon Titove smrti 1980. godine ti problemi i sve jaĉe prodiranje

nacionalizma u svim republikama dovodilo je do tog da se Savez

komunista bavio "sam sa sobom", jer je i u njegovim redovima bilo

nacionalista i nacionalizma. Umjesto da Savez komunista nudi nove

programe daljnjeg privrednog i društvenog razvoja i snaţnije potiĉe i

prenosi vlast na samoupravne organe sve se više birokratizirao i biro-

kratskim potezima upravljao zemljom.

Time je Savez komunista Jugoslavije iznevjerio vlastitu radniĉku

klasu na ĉijem je ĉelu bio preko pedeset godina. I zato se ne treba

ĉuditi zašto radnici nisu ţešće branili samoupravljanje već se prepu-

stili manipulaciji nacionalista i glasali za njihove stranke.

Ĉetrnaesti – izvanredni kongres Saveza komunista Jugoslavije

odrţan od 20. do 23. sijeĉnja 1990. u Beogradu, umjesto da ujedini

sve napredne snage zemlje u borbi za daljnji napredak i veću demo-

kratiĉnost i slobode graĊana, djelovanjem razbijaĉa jedinstva na ĉelu

sa Slobodanom Miloševićem u Srbiji, Ivicom Raĉanom u Hrvatskoj i

Milanom Kuĉanom u Sloveniji, došlo je do prekida Kongresa i prak-

tiĉki raspada Saveza komunista Jugoslavije. To je dalje pogodovalo

razbijanju jugoslavenske privrede, Jugoslavenske narodne armije i

drţave kao cjeline.

Takozvana "jogurt revolucija" i "dogaĊanje naroda" u Srbiji, gdje se

ispoljavao najcrnji srpski nacionalizam i ĉetništvo, zdušno je doĉekan

u Hrvatskoj za rasplamsavanje hrvatskog nacionalizma i ustaštva. Sve

što je raĊeno i postignuto na razvoju demokracije (samoupravljanje i

ureĊenje federacije i privrednog sistema, zdravstva, školstva, kulture,

nauke i ukupnog nivoa standarda graĊana) od nacionalista i rušitelja

socijalizma proglašeno je promašajem, zabludom, nasiljem i zloĉinom

nad hrvatskim narodom, i posljedicom "jugokomunistiĉke zloĉinaĉke

vlasti". Bio je to, po njima, "mrak" iz kojeg je hrvatski narod izašao

"prvim demokratskim, višestranaĉkim izborima" 1990. godine.

U proljeće (travanj) 1990. g. odrţani su u Hrvatskoj višestranaĉki

izbori na kojima je pobijedila Hrvatska demokratska zajednica (HDZ)

na ĉelu s Franjom TuĊmanom. Vrijedno je napomenuti da je u

općinama gdje je ţivjelo preteţno srpsko stanovništvo narod glasove

dao uglavnom Savezu komunista Hrvatske – Stranki demokratskih

promjena na ĉelu sa Ivicom Raĉanom.

Odmah nakon konstituiranja Sabora i Vlade došlo je do progona

Srba i komunista, smjenjivanjem sa rukovodećih mjesta, otpuštanjem

s posla kao "višak radne snage", došlo je do miniranja i devastiranja

srpskih kuća i lokala, a sredinom ljeta 1991. poĉela je i likvidacija

pojedinih Srba.

Odlukom Sabora Srbima u Hrvatskoj je oduzeto pravo konsti-

tutivnog naroda, što su po ranijem socijalistiĉkom Ustavu imali, i

proglašeni su nacionalnom manjinom, zahtijevano je od Srba

potpisivanje izjava o "lojalnosti" novoj vlasti, tko nije potpisao

smatran je neprijateljem hrvatske vlasti. Od pojedinih saborskih

zastupnika i drugih, posebno u sredstvima informiranja Srbi su

vrijeĊani i pozivalo ih se da napuste Hrvatsku kako bi ona bila samo

"drţava hrvatskog naroda" i nitko u Saboru pa ni van njega nije

istupio u njihovu obranu i zaštitu. Naroĉito je sve Srbe i ostale

poštene, nacionalizmom neopterećene graĊane, zaprepastilo i

uvrijedilo što ni Raĉan ni njegova partija nisu zaštitili srpsko

stanovništvo iako su imali znaĉajnog utjecaja u Saboru, jer je upravo

zahvaljujući Srbima i njihovim glasovima Raĉan i njegova partija

dobio glasove za ulazak u Sabor. Već se tada vidjelo da stranka koju

vodi Raĉan "skreće u desno" i potpuno se odvaja od radniĉke klase,

naroda i socijalne politike koju bi stranka i partija koja se smatra

lijevom morala zastupati.

Kako je nova vlast omogućila i pozvala u Hrvatsku i neke ustaške

emigrante, naravno da je njihovim dolaskom došlo do još većeg

pritiska na Srbe i drugo nehrvatsko stanovništvo. Ujedno je HDZ još

1990. i ranije prikupljao sredstva od hrvatskih iseljenika i kupovao

oruţje koje je dopremano u Hrvatsku.

Normalno da je to dovelo do straha srpskog stanovništva i oni su se,

usto još voĊeni srpskim nacionalistima, poĉeli naoruţavati od JNA i

teritorijalne obrane i postavljati barikade na prometnice kako bi se

obranili od hrvatske vlasti i pojedinih grupacija i paravojske koji su se

okupljali i organizirano napadali na mjesta sa srpskim stanovništvom.

JNA, koju su na poziv vlasti iz svojih republika masovno napuštali

Hrvati i Slovenci, na zahtjev vlada Hrvatske i Slovenije napušta

Hrvatsku i Sloveniju. Time je praktiĉki Jugoslavija razbijena. Uz to

još Hrvatska i Slovenija su 25. lipnja 1991. donijele odluke o samo-

stalnosti i nezavisnosti i potpunom odcjepljenju od Jugoslavije.

To je bio znak Srbima u Hrvatskoj da nešto moraju poduzeti radi

vlastitog opstanka na svojim ognjištima i oni su digli pobunu i

osnovali "Republiku Srpsku Krajinu", te se time odcijepili od

Republike Hrvatske. Tu pobunu je zdušno pomagao Milošević i Vlada

Srbije, financijski, materijalno i slanjem srpskih dobrovoljaca u

«Krajinu».

Ovim potezom je dat legitimitet i legalitet vlasti Hrvatske da taj ĉin

nazove agresijom na Hrvatsku, te pre-govara o prekidu pobune, a ako

to ne uspije, silom uspostavi vlast na svom suverenom teritoriju. Iako

je bilo formalnih pokušaja da se pregovorima doĊe do mirnog

rješenja, nikad nije bilo prave i istinske volje kod hrvatske ni kod

srpske strane za to, već je došlo do oruţanih akcija i tako je poĉeo rat

u Hrvatskoj. Kasniji slijed dogaĊaja je pokazao da TuĊmanova

nacionalistiĉka politika nije ni imala za cilj mirno rješenje tzv. srpskog

pitanja u Hrvatskoj već je cilj bio smanjivanje srpskog stanovništva sa

oko 12 posto na 2 – 3 posto, a to nije išlo bez rata.

Osnovni naĉin smanjivanja broja srpskog stanovništva ("rješavanje

srpskog pitanja") bilo je: zastrašivanja i protjerivanja iz Hrvatske,

prekrštavanje, uništavanje imovine, rušenje spomenika NOB-e (poru-

šeno ili devastirano je preko 3.500 spomenika), "humano preseljenje",

te fiziĉka likvidacija. Istovremeno je priznato pravo Hrvatima iz BiH

da mogu uzeti hrvatsko drţavljanstvo ("jer su oni hrvatska dija-

spora"?) i njihovim naseljavanjem "popravljana je nacionalna struk-

tura stanovništva Hrvatske u korist Hrvata".

Gotovo na isti naĉin je i nacionalistiĉka "vlast" "Republike Srpska

Krajina" ĉinila isto zateĉenom nesrpskom stanovništvu u granicama

"Krajine".

Taj rat je zvaniĉno zaustavljen poĉetkom 1992. godine kad je Orga-

nizacija ujedinjenih naroda poslala meĊunarodne mirovne snage pod

nazivom UNPROFOR. Ove snage su imale zadatak da posreduju

izmeĊu zaraćenih strana, te izgradnja mira, i budu "tampon zona"

izmeĊu hrvatskih jedinica i vojske "Krajine" kako bi se saĉuvao mir

do rješenja "srpskog pitanja" u Hrvatskoj mirnim putem. Sporazum o

prekidu vatre koji su potpisale obje strane i srpska i hrvatska su kršile

na svim "linijama razgraniĉenja" kad god je to kojoj odgovaralo da

popravi pozicije za pregovore.

Istovremeno je u proljeće 1992. poĉeo rat u Bosni i Hercegovini.

Hrvatska je pod izgovorom zaštite Hrvata u BiH, slala svoje jedinice i

sredstva kako bi dio Bosne i Hercegovine oĉistila od nehrvatskog

stanovništva i pripojila Hrvatskoj. (Tako je stvorena "Republika

Herceg-Bosna").

Bivša JNA, koja se rasporedila u BiH nakon povlaĉenja iz Slovenije

i Hrvatske, preimenovala se u Jugoslavensku armiju, uz dobrovoljce iz

Srbije i Crne Gore zajedno sa vojskom bosanskih Srba stvorila je

teritoriju "Republike Srpske" uz protjerivanje sveg nesrpskog

stanovništva.

Muslimansko stanovništvo, (kasnije nazvano Bošnjaci) formiralo je

vlastite jedinice "Armiju Bosne i Hercegovine" i uz pomoć velikog

broja dobrovoljaca iz muslimanskih zemalja Bliskog Istoka (nazvani

"mudţahedini") zauzeli su srednji dio Bosne i Hercegovine i formirali

drţavu i vladu pod Bošnjaĉkom komtrolom.

U Bosni i Hercegovini voĊen je rat izmeĊu Hrvata i Srba, izmeĊu

Srba i Muslimana i izmeĊu Muslimana i Hrvata (svi protiv svih). Sve

se to odvijalo s ciljem osvajanja teritorija i stvaranja jednonacionalnih

drţava. Srbi su osvojili dio istoĉne Bosne i Posavine s ciljem pripa-

janja Srbiji i "Republici Srpskoj Krajini" u Hrvatskoj, Hrvati su

osvojili dio zapadne Bosne i Hercegovine sa ciljem pripajanja tog

teritorija Hrvatskoj, a Bošnjaci su se borili za ostatak Bosne i Herce-

govine i stvaranje vlastite drţave.

Ovi ratovi u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini su bili osvajaĉki i

pljaĉkaški ratovi sa stotinama tisuća ubijenih vojnika i civila i ranje-

nih, kao i invalida, još više izbjeglica i prognanika, te stotinama tisuća

srušenih kuća i gospodarskih objekata uz teške ratne zloĉine i kršenje

meĊunarodnog ratnog prava na sve tri strane. Puno je više stradalo

civila nego vojnika i ratne tehnike.

Rat u Hrvatskoj okonĉan je u kolovozu 1995. vojnom akcijom voj-

ske Hrvatske pod nazivom "Oluja". Tom prilikom je 90 posto stanov-

ništva srpske nacionalnosti s podruĉja «Republike srpske krajine»

napustilo Hrvatsku i izbjeglo u Srbiju i Bosnu i Hercegovinu.

U akciji "Oluja" uĉinjena su najmanje tri akta ratnih zloĉina: prvi je

protjerivanje stanovništva srpske nacionalnosti s njihovih ognjišta,

drugi je rušenje i paljenje kuća i gospodarskih objekata izbjeglog

stanovništva i treći je ubijanje stanovnika Srba, uglavnom staraca i

starica koji su ostali na svojim ognjištima.

U rušenju Jugoslavije znaĉajnu ulogu imao je svjetski kapital i

Vatikan kojima je smetao socijalistiĉki i samoupravni sistem, jer je u

mnogim kapitalistiĉkim zemljama bilo radniĉkih zahtijeva za

samoupravljanjem i većim pravima radnika, što prerasta u novi kva-

litet istinske demokracije i pravilnije raspodjele novostvorenih dobara.

To daleko nadmašuje samu parlamentarnu "demokraciju" – što je do

sada najviši domet "demokracije" kapitalistiĉkog svijeta.

Te strane sile i vanjski utjecaji imali su namjeru samo srušiti samo-

upravni socijalizam – komunizam, kako oni to kaţu, bez većih

potresa, a da Jugoslavija ostane sa kapitalistiĉkim društvenim

sistemom. MeĊutim, stvar se "otela kontroli", jer su nacionalistiĉke

snage u Sloveniji, Hrvatskoj i Srbiji iskoristile priliku da republike

postanu samostalne jednonacionalne drţave, s time što su još Hrvatska

i Srbija htjele podijeliti Bosnu i Hercegovinu i proširiti svoje granice,

što se, naravno, nije moglo riješiti bez rata.

Polazeći od naprijed navedenih konstatacija i ĉinjenica Skupština

socijalistiĉke radniĉke partije Hrvatske-SRP zakljuĉuje sljedeće:

1. Socijalistiĉka Federativna Republika Jugoslavija je bila

slobodna demokratska zemlja sa socijalistiĉkim samoupravnim

sistemom u kojem su svi graĊani bili ravnopravni s jednakim

mogućnostima razvoja svakog pojedinca ovisno o njegovim

sposobnostima i zalaganju. Takva je trebala ostati uz daljnji

razvoj demokracije i samoupravljanja, te postati ĉlanica

Evropske zajednice za što je imala sve pretpostavke.

2. Rukovodstva Saveza komunista Jugoslavije i republika

krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća nisu bila na visini

svog zadatka i umjesto da se organizirano i jedinstveno odupru

nacionalizmu i na njega odgovore većom demokracijom odnosa

u svojim sredinama, rukovodstva Saveza komunista Hrvatske,

Slovenije i Srbije su se aktivno ukljuĉila u rušenju Jugoslavije i

ona su najodgovornija za raspad bivše drţave i ratove, te stra-

danja koja su tom prilikom svi narodi preţivjeli.

3. Ratovi na prostorima bivše Jugoslavije su bili, prije svega,

graĊanski ratovi i kontrarevolucija, jer su pored razbijanja

cjelovitosti SFRJ izvršeni i prevrati, te samoupravni socijalisti–

ĉki sustav zamijenjen najcrnjim kapitalizmom.

4. Hrvatska je stvorena u Narodnooslobodilaĉkoj borbi,

zajedniĉkom borbom Hrvata, Srba i drugih naroda i

nacionalnosti, a ne "Domovinskim ratom" i TuĊmanovim HDZ-

om. TuĊmanov HDZ je u Hrvatskoj uništio ono što je bilo

najvrijednije, a to je socijalizam, vlast radniĉke klase i

samoupravljanje, pokrali su ono što su radnici stvarali svojim

radom i odricanjem 45 godina i podijelili svojim "zasluţnim

poslušnicima" i prodali strancima, a radnike "bacili na ulicu"

neka se snalaze u divljem bezdušnom kapitalizmu. Stvorena je

drţava korupcije i kriminala.

5. Sve ratne zloĉine poĉinjene na prostorima bivše Jugoslavije

treba procesuirati i kazniti sve one koji su poĉinili zloĉine, kao i

one koji su ih na to poticali i nareĊivali da ĉine zloĉine.

6. Sve akte Vlade i Sabora Republike Hrvatske o pretvaranju

društvenog vlasništva u privatno osuĊujemo i smatramo najbez-

oĉnijom kraĊom društvene imovine koju su radnici svojim ra-

dom stvarali. Traţimo vraćanje radnicima na upravljanje sva

imovina oteta tim sramnim aktima.

7. Vojno-redarstvene akcije "Bljesak" i "Oluja" su bile for-

malnopravno legitimne akcije radi uspostave jedinstvenog

pravnog poretka na ĉitavom podruĉju Republike Hrvatske, ali su

one prouzroĉile masovno bjeţanje stanovništva srpske

nacionalnosti s njihovih ognjišta, te ratne zloĉine, kraĊe, paleţe i

ubija-nja neduţnih graĊana.

8. Svi dosadašnji pozivi i "vapaji" vlasti Hrvatske za povra-

tak iz Hrvatske protjeranih Srba su ĉisto licemjerje, jer im se u

mnogim mjestima i ustanovama na razne naĉine (ne javno) one-

mogućava povratak. Pozivi na povratak su samo "bacanje praši-

ne u oĉi" meĊunarodnoj zajednici i Evropskoj Uniji.

9. Potrebno je u Hrvatskoj razvijati stvarnu samoupravnu

demokraciju i ponovo pokrenuti mnoge ugašene pogone i indu-

strije, te ulagati u nove kapacitete koji će proizvoditi materijalna

dobra i otvoriti radna mjesta za tisuće nezaposlenih, naroĉito

mladih. Treba bez ikakve "rezerve" osigurati ravnopravnost svih

graĊana i omogućiti im slobodno ispoljavanje vlastitih potreba i

posebnosti. Time će se u Hrvatskoj stvoriti ozraĉje poţeljnosti

ţivljenja u takvoj slobodnoj i demokratskoj zemlji, pa neće biti

potrebe pozivati ljude da se vrate i doĊu u Hrvatsku, već će oni

to sami poţeljeti i doći.

Zagreb, 2006. godine Skupština socijalistiĉke

Radniĉke partije Hrvatske

CRTICE IZ BURNIH DOGAĐANJA 1991. I 1992.

GODINE

RAT JE POĈEO

Sisak, 20. listopada 1991.:

Sisak, ljeto 1991. godine. U gradu komešanje. Ljudi se kreću svaki

svojim smjerom, ali se u zraku osjeća nervoza, nevjerica meĊu ljudi-

ma. Ĉim se netko s nekim sastane poĉinje šaputanje, što se to zbiva,

što će biti, je li nas netko prisluškuje? Hoće li biti rata? Svi sumnji-

ĉavo klimaju glavom, teško je sigurno prognozirati. Ali po svim doga-

Ċanjima te godine, naroĉito proljeća i poĉetkom ljeta svi su izgledi da

"dobro biti neće".

Zvaniĉna vojska JNA povukla se u kasarne. U gradu je sve više

ljudi u maskirnim uniformama. Kaţu, to se osniva Hrvatska vojska.

Oho! Protiv koga će Hrvatska vojska ratovati, pa mi smo u

jedinstvenoj drţavi Socijalistiĉkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji,

a ona ima svoju vojsku?

Lipanj, 25. 1991., Sabor donosi odluku o samostalnoj neovisnoj

Republici Hrvatskoj. Znaĉi, ne priznaje više SFRJ već postaje samo-

stalna drţava.

Sada je već krajnje ozbiljna situacija. Što će biti sa nehrvatskim

stanovništvom, naroĉito Srbima, jer se vodi gadna kampanja protiv

njih putem sredstava javnog informiranja, koja se sada zovu "sredstva

javnog priopćavanja". Već je novim Ustavom iz prosinca 1990. odu-

zeto Srbima pravo konstitutivnog naroda i pretvoreni su u nacionalnu

manjinu.

Po zidovima "grafiti" koji veliĉaju Pavelića i NDH, napadaju i

vrijeĊaju Srbe. Pojavljuju se ĉak i grafiti "Srbe na vrbe", "Hrvatska

samo hrvatskom narodu" "Bjeţte psine preko Drine", mnoštvo

kukastih kriţeva i velikih slova "U" sa kriţom u sredini...

Pojavile su se u gradu neke ĉudne spodobe, u šarenim uniformama

sa "ĉarapom" na glavi i otvorom za oĉi i nos. Idem gradom, koji mi

sve više postaje nepoznat, kao da sam pao odnekud u strani grad? Gle

ovo ĉudo. Idu, ĉini mi se ljudi, ali u crnim uniformama sa ustaškim

znakom na kapama i uniformi. Pomislim, sigurno se snima neki film

iz NOB-a pa su to maskirani glumci. Jeste, vraga! Kakvi glumci, to su

HOS-ovci, kaţu. Kakvi HOS-ovci?

Pa to su ti dobrovoljci – Hrvatske oruţane snage! Gledam televiziju,

slušam radio, ĉitam novine, stvarno, nije to nikakav film, nego naša

tuţna zbilja.

Srećem prijatelje u gradu, kojih je sve manje, kaţu "znaš da je

nestao Dragan"? Ma, nije valjda, to je on nekud otišao pa će se vra-titi.

Bogami, nije, ne zna niti obitelj gdje je? Traţe ga, nema odgovora.

Nakon dan dva, nema Branka, pa nema Petra, pa Jove, pa Stojana,

Damjana, ubijena je i Ljubica mlada djevojka od 19 godina... I, tako

preko dvadeset ljudi srpske nacionalnosti, koje ja osobno poznam,

nestade i nitko ne daje odgovore gdje su nestali??? Što je s drugima

koje ja ne poznajem, a isto tako su nestali? Kaţu preko stotinu!

Zvaniĉni organi odgovaraju drsko, to su ĉetnici i pobjegli su

"svojima".

Sretnem jednog prijatelja srpske nacionalnosti, tuţan skoro zapla-

kuje. Moram ti nešto reći, jer znam, ti ćeš me jedini razumjeti. Sra-

mota me, morao sam krstiti djecu u Katoliĉkoj crkvi kako bi mogli ići

na vjeronauk, kako ne bi imali problema u školi. Ja, koji sam uvjereni

komunist moram krstiti djecu i to još u Katoliĉkoj crkvi. Ništa za to

dragi moj druţe, kaţem ja, znam da ti je to teret, ali treba se preţivjeti

u ova luda vremena. Ima još nekoliko njih koji su to isto morali

napraviti kako bi i oni i njihova djeca imali bar nekakvog mira,

ukoliko se to moţe nazvati mirom?

Jedan mi prijatelj priĉa više šaptom nego glasno, kako ga je spasio

njegov poznanik, a bio je odveden u "Naselje ORA Sisak" (Naselje

Omladinske radne akcije Sisak) radi "informativnog razgovora".

Nakon što su ga dobro izmlatili, stavili su ga vezanog uz ţiĉanu

ogradu nacrtali mu na ĉelu ĉetiri ćiriliĉna slova "S" i pustili psa

vuĉjaka na takvoj udaljenosti da ga skoro dotiĉe, ali ne moţe ga

ugristi. Traţe da prizna da šalje novac i podatke "onima na drugoj

strani – ĉetnicima". Ĉovjek mirno ţivi i nema nikakve veze s

politikom, naroĉito u vrijeme, kada mu je svaki dan i noć "glava u

torbi". Ne moţe priznati ono što nije! Na njegovu sreću naišao je

poznanik – Hrvat koji je rekao da za njega garantira i tako su ga

pustili. Koliko je takvih "prošlo" kroz "Naselje", a da nije naišao

njihov poznanik koji će ih spasiti???

Zar nije to tragiĉna i tuţna ironija sudbine? Naselje ORA Sisak 70-

im i 80-im godinama prošlog stoljeća bilo je stjecište i okupljalište

omladine iz cijele Jugoslavije na omladinskim radnim akcijama za

izgradnju nasipa u Posavini kako bi se Sisak i okolica zaštitili od

poplava. Omladinci Srbi, Slovenci, Makedonci, Crnogorci,

Muslimani, Albanci i drugi širom ĉitave Jugoslavije, pa i van nje

dolazili su u Sisak, te zajedno sa omladinom Hrvatske i Siska radili i

gradili. Milioni kubika zemlje i šljunka prošlo je preko ruku tih

vrijednih mladih ljudi koji su sa ţuljevima odlazili svojim kućama, ali

zadovoljni što su dio sebe ugradili u dobrobit braće iz Hrvatske. Tu se

širilo pravo, istinsko bratstvo i jedinstvo omladine Jugoslavije u

izgradnji svoje lijepe i slobodne Domovine. Tu su se raĊale mnoge

ljubavi, koje su ĉesto završavale i brakom dvoje sretnika koji su ljubav

zapoĉeli i zapeĉatili uz ţuljave ruke i tople brigadirske pozdrave

"Cmok, cmok, cmok!!!".

A što je sada "Naselje ORA Sisak"? U što gadovi pretvoriše to

"sveto mjesto ljubavi", bratstva i tolerancije??? Danas je to stratište

gdje neĉovjek odluĉuje o sudbini ĉovjeka, gdje je ĉovjek nula, a ne-

ĉovjek vlada njegovim ţivotom. Što su ti neljudi, u doba omladinskih

akcija mladi ljudi, danas? Mnogi od njih su vjerojatno silom zakona u

svojim "banana drţavama" okrenuti protiv svoje braće na ovoj strani?

Nekad braća koja bi dala krv jedan za drugoga, danas jedan drugom

prolijevaju krv. Zlikovci koji su ih u to uvukli vladaju danas, a vladat

će i poslije rata, a ti nekad bratimljeni omladinci osakaćeni i mate-

rijalno i duhovno vratit će se svojim kućama svako u svoju "bananu" i

bez posla lutati ulicama i ţuljati stolice po kafićima i birtijama, ĉesto

ţeleći i samo kore kruha?! Mnogi će i svojim ţivotom platiti kako bi

«nitkovi» ţivjeli lijepo uz skupe automobile, jahte i avione uţivali u

rezultatima svoje krvave rabote.

Hoće li se već jednom ponovo naći generacija koja će reći

„Dosta!“? Ne damo se više manipulirati jer su ljudi na ovima balkan-

skim prostorima u povijesti već imali mnogo i mnogo krvavih

epizoda. Oooo, hoće li???

Poĉetkom srpnja 1991. uzeo sam godišnji odmor i otišao malo u

Majur, imao sam poslova u vinogradu i košenje trave. Brzo sam po-

bjegao s Brda jer se najprije u daljini ĉulo neko puškaranje, a kasnije i

malo bliţe – rafal iz mitraljeza. Bjeţim u Sisak, dok ta ludost ne

proĊe. Nisam ni slutio da je to posljednji put što vidim vikendicu u

stanju kakvom je bila. Tek je izgraĊena, nova, taman ureĊena za

boravak u njoj. Vraćajući se u Sisak navratim kod prijatelja u

BrĊanima. On mi se ţali, ljudi su uplašeni, preko dana, kada prolazi

hrvatska policija (u crnim odorama) bjeţe od kuća u šumu, a naveĉer

se vraćaju i straţare na ulazima u selo. U Komarevu doĉekuje me neka

vojska u šarenim uniformama, pregleda auto i pušta me za Sisak.

Nisam bio sumnjiv jer je meĊu njima bilo i mladića koji su radili u

Rafineriji pa su me prepoznali.

Iza toga, više se nije moglo prema Sunji dalje od Komareva. Poma-

lo su poĉela granatiranja Komareva, a povremeno se ĉula tutnjava

minobacaĉa i iz pravca Petrinje. Kaţu borbe se vode oko Bresta na

izlazu iz Petrinje prema Zagrebu. U Sisak stiţu prognanici, Hrvati iz

"Krajine". Kod mene se smještaju moji roĊaci raĉunajući da će to sve

kratko trajati, te će se uspostaviti mir i njihov brzi povratak kućama.

Ništa od toga. Poĉinje granatiranje i uzbune i u Sisku. Vreće s pi

jeskom su postavljene oko zgrada u kojima su skloništa.

Ţivot se pomalo "normalizira". Privikavamo se da smo malo na

poslu ili u gradu ili kod kuće, malo u skloništima. Prepriĉava se gdje

su "rokale" granate i kakve su štete, je li netko ranjen i tko je smrtno

stradao. Svi psuju, grde "Srbe-ĉetnike" i JNA. Nitko se ne pita, jesmo

li moţda i "mi" za nešto krivi. Saĉuvaj boţe nekome to spomenuti,

naroĉito ne u skloništu.U skloništima se uglavnom sluša Radio Sisak.

Pljušte pogrde na Srbe, pljušte hvale za "naše bojovnike" koji ruše i

avione.

Muĉno mi je bilo u skloništu u Rafineriji za vrijeme radnog

vremena. Svi iz Uprave se "zbijemo" u Arhivu, tu smo na sigurnom,

pod zemljom. Sluša se Radio Sisak. "Padaju avioni kao kruške". Kad

god radio objavi "srušen je avion", pljesak i ovacije, opća euforija i

ekstaza. Nitko se od tih jadnih lakovjernika ne pita, zar je stvarno da

se tako lako ruše avioni? Zar neka vojska moţe dopustiti da se nad

Siskom kroz nekoliko dana sruši preko 30 aviona a od njih

istovremeno ništa nije bombardirano??? Pa što su onda radili ti avioni

nad Siskom? Ljudi vjeruju. Nikad nitko nije pokazao niti jedan dio

srušenog bar jednog aviona nad Siskom? Ali nije bitno, "naši" su njih

srušili!!! Tako je nad Siskom (prema "Jedinstvu-Sisaĉkom tjedniku" i

Radio Sisku) srušeno 33 aviona – neka se "zna"???

Ljudi srpske nacionalnosti nestaju. Neki, uplašeni stalnim prijetnja-

ma (otvoreno ili preko telefona), bjeţe u Srbiju, Bosnu i Hercegovinu

ili drugdje gdje imaju roĊake ili poznanike. Mnogi su odvoĊeni u

"Jodno" (jodno ljeĉilište u Sisku) nazvano "Jadno" ili na ORA-u gdje

su podvrgavani ispitivanjima i muĉenjima. Neki su se vratili kućama,

a drugi nisu, niti se zna gdje su. Ĉesto i sam strahujem da ne završim

na ORA-i ili Jodnom, nisam podoban jer ne podrţavam HDZ-ovu i

TuĊmanovu proustašku vlast, a još k tome sastajem se i kontaktiram

sa Srbima. U "Jutarnjem listu" i "Jedinstvu" je citirana moja izjava da

sam bio i ostao nepopravljivi komunist. Zbilja, sasvim solidan razlog

za moje ušutkivanje. Ne znam što ili tko me je spasio??? To je vrijeme

kad "ĉovjek nestane kao muha", a njegovi bliţnji ne smiju niti pitati

što je s njime i gdje se nalazi.

Tuţno, da ĉovjeku "srce prepukne", a ne moţe si pomoći. Što doţi-

vismo od onakve ljepote u kakvoj smo ţivjeli u Socijalistiĉkoj Federa-

tivnoj Republici Jugoslaviji?.

Pitao sam se tisuću puta, kako je moguće da ĉovjek "preko noći"

moţe postati tako zao i takav nitkov te moţe ubijati i proganjati svoje

susjede i dojuĉerašnje prijatelje samo zato što su Hrvati, Srbi ili

Muslimani??? Je li taj ĉovjek ikada i bio ĉovjek???

D I S T A N C A

Sisak, 23. oţujka 1992.

Najveća greška u ocjeni prijeĊenog puta (namjerna ili sluĉajna) je

ona koja ne uvaţava "vremensku distancu". Ne ocjenjuje se, uz

pretpostavku, okolnosti u kojima se, i zašto nešto dešavalo i to baš

tako kako je bilo, već se daje ocjena prijeĊenog puta ili dogaĊaja pro-

matrajući sa sadašnjeg stupnja svijesti, razvoja, saznanja i sl. Sadašnji

kritiĉari prošlog vremena uopće ne uvaţavaju te okolnosti vremena u

kojem se nešto dogaĊalo, već sve "svode" na današnje vrijeme. To im

pogoduje jer tako mogu stvarati što crnju sliku o vremenu socijalizma

i samoupravljanja kod nas u Jugoslaviji. Ako tako ne bi ĉinili, nazivali

SFRJ "vremenom mraka", a ne nude ništa bolje od onoga, pitao bi ih

narod i mladići koji ratuju zašto oni to ostavljaju svoje ţivote, ako im

neće biti ništa bolje nego prije?

Potrebno je ocrniti i osuditi sve od završetka Drugog svjetskog rata

do danas kao da smo mi ovih 45 godina radili sve naopako. Traţe se

greške i propusti a zanemaruje sve ono što je uspješno raĊeno, jer da

nije bilo uspjeha, i to puno više nego propusta, ne bi Jugoslavija

dospjela na nivo srednje razvijenih zemalja Evrope. Ne bi oni imali

što krasti i otimati od radnika, ili prodavati strancima. To nitko ne

moţe negirati jer su podaci neumoljivi, a to je i narod sam osjećao po

visokom nivou standarda.

Ĉak se, na do kraja nekorektan, nenauĉan, bezobrazan naĉin, deval-

vira, reducira i prepravlja ĉinjenice iz Narodnooslobodilaĉke borbe.

Postavlja se pitanje, jesu li partizani oslobodili ili okupirali Hrvat-

sku??? Time se najsvjetlije stranice svih naroda na prostoru bivše

Jugoslavije, pa tako i hrvatskog obezvrjeĊuju i dovode u pitanje. Sve

to sluţi za trenutne politiĉke prilike, ali zapanjuje indolentnost i izo-

stanak reakcije nauĉnih radnika i "intelektualaca". Ti mnogi "intelek-

tualci" su mene i mnoge generacije uĉili o krvavo steĉenoj slobodi i

demokraciji, te uspješnosti samoupravnog socijalizma kod nas. Gdje

su oni sada? Jesu li oni nas lagali, krivo uĉili? Gdje je njihovo

dostojanstvo i ponos, pa da iskreno kaţu: „mi smo lagali ili ovi sada

laţu!?“. Jedno i drugo ne moţe biti istina. Ĉasne iznimke u Hrvatskoj

su: Stipe Šuvar, Branko Horvat, Milan Kangrga, Predrag Vranicki, Ivo

Perišin, Veselin Golubović, Svetozar Livada (izvinjavam se onima

koji slijede gore navedene a nisam ih ovdje spomenuo) koji se na

razne naĉine, pisanom rijeĉju, knjigom, istupom i drugaĉije

suprotstavljaju tim falsifikatorima i ĉinjenicama pobijaju njihove

tvrdnje. Naţalost isto se dešava i u drugim drţavama stvorenim nakon

raspada Jugoslavije.

Ono što je bilo najsvetije u našoj povijesti i jedini garant svih

pobjeda u ratu i miru, zajedništvo, te bratstvo i jedinstvo svih naroda

Jugoslavije, sada se proglašava parolom, laţnom fasadom i propalom

stvari, izmišljotinom komunizma i sl.

Da bi se relativizirala antifašistiĉka borba koju su vodili komunisti i

uz sve slobodoljubive narode Jugoslavije uspješno i pobjedonosno

okonĉali, napadaju se partizani za ratne zloĉine. Naroĉito se potencira

da su ti zloĉini vršeni samo prema hrvatskom narodu.

Izjednaĉuju se ţrtve u Jasenovcu i Bleiburgu. Kako se mogu te

"ţrtve" izjednaĉavati?

U Jasenovac, Gradišku, Jadovno i druge logore smrti su odvoĊeni

neduţni ljudi, Srbi, Ţidovi, Romi i svi koji nisu prihvaćali ustašku

vlast, tu su muĉeni, prisilno radili i ubijani na najbrutalnije naĉine. A

na Blajburškom polju su stradali uglavnom najokorjeliji zloĉinci koje

je sa sobom poveo, pa ih ostavio "na cjedilu" Ante Pavelić, i dio

ĉetnika, bjelogardijaca, Nijemaca, Ĉerkeza, koje su partizanski savez-

nici Englezi vratili da im se sudi i s njima obraĉuna u vlastitoj zemlji

gdje su ĉinili zloĉine. Uz njih je stradao i jedan broj neduţnih ljudi, za

koje se moţe sa ţaljenjem reći "našli su se u krivo vrijeme na krivom

mjestu".

Ozbiljno se sada postavlja pitanje, je li zloĉin ubiti zloĉinca, pa

makar i bez suda???

Partizani nakon 4 godine borbi, svaki od njih izgubio je ponekog od

najbliţih i najmilijih, a većina i kuću i sve što je imao, dobiva "pod

svoju vlast" te zloĉinaĉke vojnike. Uz to još, oni su pruţali ţestoki

otpor i nisu prihvatili kapitulaciju i predaju kad je rat završen, što ih

formalno pravno stavlja u poloţaj odmetnika a ne regularnih jedinica i

prema njima se ne mora primijeniti meĊunarodno ratno pravo.

Ratujući još tih 15 dana "produţenog rata" izginuli su mnogi

partizanski borci koji su preţivjeli ĉitav rat. U takvim okolnostima je

teško oĉekivati "zdrav razum" i baš ne znam kako human odnos! Ja

sam duboko u biti, humanist i ne mogu nikome zlo ĉiniti a kamoli

ubiti ĉovjeka bez suda, ma kakav on zloĉinac bio. Neka mu sudi sud

pravne drţave. Ne vjerujem u "Sud Boţji". Ali pokušavam razumjeti

(ne odobriti) postupke partizana u datim okolnostima, koji baš uvijek

nisu bili humani i razumni. Ne mogu ti postupci zasjeniti sve ono što

su partizani i komunisti uĉinili za osloboĊenje zemlje i stvaranju pret-

postavki za ukupan demokratski razvoj i ugled Jugoslavije u ĉitavom

svijetu.

Sve se to ĉini kako bi se obezvrijedila i NOB-a i poslijeratna izgrad-

nja i da se partizane i komuniste izjednaĉi sa fašistima, ustašama,

ĉetnicima i drugim zloĉincima. A svi oni uspjesi koji su postignuti, po

ĉemu nas je prepoznavao i cijenio svijet se ne spominju. Pa, i ako je

bilo zloĉina na strani partizana nakon rata, tada su osvetniĉki prema

Nijemcima, Talijanima, Japancima i drugim koji su uz njih ratovali,

postupali svi iz "Antifašistiĉke koalicije", pa nikome iz pobjedniĉkih

vojski nije suĊeno za ratni zloĉin. To je tada bilo kao neko nepisano

pravilo. Da li je ono sa humanog i današnjeg meĊunarodno-pravnog

stanovišta u redu ili nije, to je druga stvar. Nikome u Britaniji ne pada

na pamet traţiti suĊenje za ratni zloĉin Churchillu, u Americi

Rooseveltu, Trumanu, u Francuskoj de Gauleu!? A kod nas se

postavlja pitanje suĊenja partizanima, pa ĉak i Titu kojeg ĉitav svijet

stavlja uz bok i ravan sa svim ovim naprijed spomenutim svjetskim

velikanima.

Ne moţe se sluĉaj "Golog otoka" promatrati samo kao "nehuman

postupak totalitarne komunistiĉke vlasti" i nedostatak demokracije u

Jugoslaviji. To se naroĉito odnosi na okolnosti u kojima je stvoren

"Goli otok". Napad "Informbiroa" i Staljina na Jugoslaviju i Tita, koja

je tek izašla iz rata i krenula hrabro na obnovu i veliku izgradnju

stavila je pred Tita i jugoslavenske komuniste pitanje: da li se pokoriti

Staljinu – SSSR-u, i dobiti novog okupatora ili krenuti vlastitim pu-

tom. Poznato Titovo "NE" bilo je naše opredjeljenje. Zemlja se

praktiĉno našla pred ponovnim ratom, samo sada ne protiv fašizma,

već protiv dojuĉerašnjeg svog najjaĉeg i "najvoljenijeg" saveznika.

Ĉetiri godine ratovati, a mnogi su u tom ratu ginuli sa uzvikom na

umirućim usnama "Ţivio Staljin i Sovjetski Savez", teško ti ratnici

mogu prihvatiti i razumjeti sada da raskidamo sve odnose i odreći se

Staljina i Sovjetskog Saveza. Ti koji to nisu prihvatili i razumjeli ili

nisu htjeli prihvatiti postali su "koĉnica" pa i opasnost za daljnji razvoj

zemlje i demokracije u njoj. Istovremeno je Staljin spremao planove i

jedinice radi okupacije Jugoslaviju. Nije bilo vremena za dugo "nate-

zanje" sa velikim brojem onih koji su bili protiv "vlastitog puta".

Trebalo ih je izolirati. Za to je bio najpogodniji Goli otok u

Jadranskom moru, i tako je tamo otvoren zatvor za "informbirovce".

Većina komunista i graĊana je podrţala odluku Partije i Tita da se ide

"vlastitim putem" i prekid kopiranja "sovjetskog puta u socijalizam".

Mnogi su tako uhapšeni i zatvoreni na Golom otoku. Najteţe je bilo

onim prvima koji su došli na stvarno goli kamenjar i u tom kamenjaru

gradili prostor za zatvorenike, vodovod i druge potrebne objekte za

"normalan ţivot" zatvorenika. Ĉinjenica je da je u to vrijeme bilo i

nehumanih odnosa prema zatvorenicima i to treba osuditi s moralnog i

humanog stanovišta. Kasnije je taj zatvor postao normalna zatvorska

ustanova za mlade prijestupnike. Pošto kritiĉari "Golog otoka" u

Hrvatskoj, bez argumenata istiĉu kako je na njemu bilo najviše

inforbirovaca Hrvata neka pogledaju u Arhivi pa će vidjeti da je na

Golom otoku bilo najviše Srba i Crnogoraca jer su se oni najteţe

"odricali Staljina i Sovjetskog Saveza".

Posebno se istiĉe problem "politiĉkih zatvorenika" u bivšoj drţavi.

Traţe se rehabilitacije i plaćanje za svaki dan proveden u zatvoru.

Interesantno je da skoro svi koji traţe status "politiĉkog zatvorenika"

istiĉu kako su bili nevini u zatvoru i osuĊeni su na "montiranom

politiĉkom procesu". MeĊutim, istovremeno, da bi bili "veliki domo-

ljubi" hvale se kako su hrabro radili protiv Jugoslavije i na njenom

rušenju, za stvaranje "samostalne Hrvatske".

Sada se trebamo upitati ima li i jedna drţava u svijetu, ma koliko se

ona smatrala demokratska, koja neće "sankcionirati" onoga koji radi

na njenom rušenju? Pa tako je radila i socijalistiĉka Jugoslavija i ne

moţe se svaki proces protiv "rušitelja i neprijatelja drţave" podvoditi

pod pojam "politiĉki montirani proces"

Dakle, ispravno sagledavanje zbivanja u povijesti moţe biti

objektivno samo ako se promatra kroz okolnosti i zbivanja u tom

vremenu, što je bio uzrok da su se dogaĊaji odvijali baš tako kako jesu

u odreĊenom povijesnom vremenu.

P R O M A Š A J ?!

Sisak, 6. travnja 1992.

Neki kritiĉari Tita i "njegove Jugoslavije" istiĉu, izmeĊu ostalog, da

je to bio promašaj za narode Jugoslavije. To su najveće gluposti koje

nemaju nikakvog osnova, osim iracionalnog napada i nacionalistiĉke

"brige" za vlastitu naciju. Ja kaţem, "neka je to bio i promašaj", ali

ako su narodi jugoslavenskih prostora tako mirno, sigurno i ponosno

ţivjeli kao za ovih 45 godina ţivota u Jugoslaviji, onda je dobro biti i

u "promašaju".

Floskule o ugroţenosti i zapostavljenosti pojedinih nacija u SFRJ su

ĉiste izmišljotine pojedinih nacionalista i šovinista, koja nemaju

nikakvu argumentiranu utemeljenost. Ako smo ţivjeli i "promašeno",

ali smo lijepo ţivjeli. Što nam nude ovi satrapi – nacionalistiĉke voĊe,

osim rata, krvi i mrţnje?

Ţivot i sreća ljudi ne zasniva se na mrţnji prema bilo kome, osim

prema zlu. Ţivot i sreća se stvara i ţivi u ljubavi i meĊusobnom

razumijevanju. Uz ovo pitanje je vezano i poimanje bratstva i jedinstva. To je za

mene uvijek bila zbilja – ţivotnost a ne parola. Sada se u Hrvatskoj

ĉak istiĉe da je bratstvo i jedinstva bilo laţno, iracionalno, kako su ga

izmislili Srbi kako bi imali druge narode pod dominacijom. Pa, zar to

nije nebuloza i takvo nešto moţe pasti na pamet (ako je taj uopće

ima), zlobnicima i mrţnjom zadojenim nitkovima. Bratstvo i jedinstvo

je u svim zakonima i drugim aktima Jugoslavije bilo stvarnost, naĉin

odluĉivanja i ţivljenja. Vodilo se raĉuna da se u sve organe koji

odluĉuju na nivou Federacije ili niţe, uz kvalitetu i struĉnost koja se

traţi, bude i ravnomjerno zastupljena svaka nacija na tom podruĉju.

Da li se baš uvijek "pogodilo u gram" da zastupljenost pojedine nacije

bude potpuno proporcionalna uĉešću stanovnika te nacije u

odreĊenom podruĉju, to je druga stvar. Pa, zar nije suludo i apsurdno

traţiti "baš u gram" takvu zastupljenost kada su svi organi odluĉivali

na osnovu argumenata i u skladu sa zakonima i utvrĊenim

programima i planovima razvoja.

Ako se gleda ukupna Jugoslavija tada se ne moţe prigovoriti od

strane niti jedne nacije kako je namjerno neĉijim postupkom ili aktom

organa, zakonom i sl. bila zakinuta. Interesantno je da se u traţenju

"zakinutosti" najviše istiĉu Slovenci, Hrvati i Srbi??? A kada se

pogledaju podaci o razvijenosti pojedinih republika vidi se kako su te

tri republike u Jugoslaviji najrazvijenije baš tim gore navedenim

redom. Ali ni ta razvijenost nije rezultat neĉije "prednosti" u

nadglasavanju (više kadrova pojedine nacije u organima), već je to

rezultat naslijeĊenog stanja, prirodnih bogatstava, geografske (ili

geostrateške smještenosti), te, naravno i umješnosti i sposobnosti

kadrovske strukture u pojedinoj sredini i Republici.

Svi su uglavnom lijepo ţivjeli, slobodno se kretali i imali ravno-

pravno sva ljudska i graĊanska prava, kakva nitko u svijetu nije imao.

PosvaĊeni narodi (bolje moţda reći zakrvljeni) kakvi su bili 1941.,

naroĉito Srbi i Hrvati, nisu ni mogli drugaĉije izaći iz te obostrane

klaonice nego jedino zajedno zbratimljeni i ravnopravni, jer se jedino

tako moţe mirno zajedno ţivjeti. A zašto i ne bi???

Nigdje u svijetu nema tako sliĉna dva naroda kao što su Srbi i

Hrvati (po prošlosti, kulturi, jeziku, vjeri i sl.) a da se toliko mogu

mrziti i meĊusobno uništavati. Oĉito je to besmisleno, ali je naţalost

tako. Dakle, ţivot Srba i Hrvata, a i ostalih naroda na jugoslavenskom

prostoru je jedino moguć kao zajedniĉki uz ravnopravnost svih. Sve

drugo je vjeĉita borba, mrţnja i teţnja za istrebljenjem. Zato parola

(koja ţivot znaĉi) bratstvo i jedinstvo i ţivot na toj osnovi je jedini

moguć u ovim krajevima. To je Komunistiĉka partija Jugoslavije

prozrela i shvatila i zato je Tito stalno isticao "ĉuvajte bratstvo i jedin-

stvo kao zjenicu oka svog"! Ta je parola prihvatljiva za svakog

poštenog, normalnog, kulturnog ĉovjeka. Nije samo za onoga tko je

opsjednut (opterećen) nacionalizmom, šovinizmom, iz ĉega onda

proistiĉe i mrţnja prema drugome. Zašto bi ja trebao voljeti više

nekog Hrvata, iz Hercegovine recimo, od Srbina s Banije, koji mi je

mnogo bliţi po svim svojim karakteristikama i osobinama i s kojim

svakodnevno dijelim istu sudbinu? Zašto bi ja više volio Hrvata nego

bilo kojeg drugog, recimo Makedonca, Muslimana, Slovenca,

Crnogorca, Srbina, Nijemca, Bugara i sl.? Zar samo zato što su mi

roditelji Hrvati kao i njegovi njemu? Oni su tako mogli biti i bilo koje

druge nacije, a mene bi rodili samo kao ĉovjeka. Jer ljudi se ne raĊaju

kao Hrvat, Srbin, Musliman i sl. već kao ljudi, a kasnije ih roditelji i

društvo odgajaju i dijele po nacijama. Ne misli li valjda netko da

ĉovjek genetski (kao genetski kod) naslijeĊuje naciju? On genetski

naslijeĊuje neke ljudske osobine, dobre ili loše, odreĊene sklonosti, ali

ne i naciju. Pripadnost odreĊenoj naciji je politiĉko, a ne genetsko

pitanje.

Prema tome bratstvo i jedinstvo je gledanje na ljude, da li je netko

dobar ili loš, bez obzira kojoj naciji, rasi ili vjeri pripada. Za mene je

to normalno ljudsko gledanje i nije nikakva "laţna ili šuplja parola".

Ja imam mnoštvo prijatelja po imenu Miloš, Ljuban, Predrag, Milan,

Bogdan, Dušan, kao i Huso, Mirsad, Suljo, Azem, Trajĉe, Janez,

Matija, Domagoj, Franjo, i nikad mi nije palo na pamet dovesti u

pitanje to prijateljstvo, ako neki od njih nije napravio nešto loše i

zloĉesto prema meni ili prema drugome. Posebno istiĉem da to nije

nikakva moja ideološka ("boljševiĉka") zabluda već moj naĉin i

smisao ţivota. Ja nisam kriv što ne osjećam (unaprijed) ljubav prema

nekoj posebnoj naciji, pa bila ona i hrvatska, i ne osjećam se zbog

toga uopće u bilo ĉemu prikraćen i oštećen, ni duhovno ni materijalno.

Sadašnje stanje u hrvatskom i srpskom narodu je "masovno ludilo",

ono ne moţe dugo trajati. Ljudi će se jednom umoriti od ratovanja i

neprijateljstava i shvatit će da se ne ţivi od toga jesi li Hrvat ili Srbin

već od toga da li se radi i stvara nova dobra za ţivot.

Na kraju da zakljuĉim, pošto smo prostorno i fiziĉki rasporeĊeni

tako da ţivimo jedni s drugima, isprepleteni, nema nam druge nego

zajedniĉki ţivjeti (ne biti u "suţivotu", već zajedniĉki ţivjeti), a to

znaĉi bratski i zajedno, a onda smo i jedinstveni.

KOMUNIZAM – KOMUNIST

Sisak, 10. travnja 1992.

Komunizam – ideologija, utopija, stvarnost?

Odgovor na ova pitanja traţi veliku nauĉnu raspravu. Nju ĉak nije ni

teško realizirati, jer ima toliko literature poslije Marxa, Engelsa i

Lenjina, te praktiĉnih ostvarenja koja daju odgovore na ta pitanja.

MeĊutim, ovdje ćemo pokušati dati krajnje praktiĉan prilaz ovom

pitanju. Kako gledam na pitanje komunizma?

Da je ideologija – jeste kada ga koristimo u ostvarivanju ciljeva

politiĉke stranke ili partije, te utoliko koliko je potrebno da ĉovjek

savlada marksizam kao nauku, ali da mu postane ţivotna praksa.

Utopija je utoliko, ukoliko ţelimo ga ţelimo odbaciti ili se bojimo

uhvatiti u borbu za njegovo ostvarenje. Zašto ne bi ljudi vjerovali i u

utopiju? Pa utopija je vodila ĉovjeka kroz tisućljeća njegova ţivljenja.

Neki pra pra pra...ĉovjek je maštao kako bi bilo dobro imati neku

spravu okruglu koju bi mogao kotrljati... i tako je izmislio kotaĉ?

Danas je nezamislivo ţivjeti bez te tako jednostavne sprave. A bila je

to utopija tog praĉovjeka. Utopija je bila ţelja ĉovjeka da leti. Isto

tako utopija je bila zamisao ĉovjeka dohvatiti "nebo", danas leti na

mjesec, a sutra, tko zna gdje? Danas je utopija kako ĉovjeka

premjestiti na drugo mjesto u nematerijalnom stanju, sutra će to

sigurno biti stvarnost, itd. Zašto se onda i komunizam, kao utopija, ne

bi sutra ostvario??? Tim više što je bilo i ima i danas dobrih

društvenih ureĊenja koja idu prema ostvarenju te utopije –

komunizma.

Stvarnost, da! Komunizam pretpostavlja "ţivot u izobilju" uz

maksimalno humane odnose i punu slobodu pojedinca i društva. Pa,

zar mnogi tako već i ne ţive – u izobilju? Znaĉi, ima ţivota uz

bogatstvo dobara s kojima raspolaţe i pojedinac i društvo. Humani

odnos meĊu ljudima – pa to je već u velikoj mjeri postignuto i

ostvareno u svijetu, bez obzira na sve brutalnosti i divljaštva u

odnosima meĊu ljudima i drţavama u nekim sredinama i pojedinim

periodima ukupnog svjetskog razvoja. Ta ostvarena humanost je

jedino i odrţala ĉovjeka i svijet i vukla ga stalno naprijed.

Sloboda ĉovjeka – to je rastezljivo pitanje. Nje nikada ĉovjeku nije

dosta. To je i normalno, ĉovjek teţi apsolutnoj slobodi. Ona je

neostvariva, jer jednostavno ništa u svijetu, osim Svemira, moţda, nije

apsolutno. Sloboda pojedinca treba i moţe biti ostvarljiva samo u

tolikoj mjeri ukoliko niĉim ne ugroţava slobodu drugog pojedinca i

društva u cjelini.

Što je to praktiĉna, dnevna, ljudski potrebna sloboda? Pravo na

siguran ţivot, slobodan odabir gdje ĉovjek ţeli ţivjeti na kugli

zemaljskoj, sloboda kretanja i komuniciranja, jednaka prava svim

ljudima pod istim uvjetima korištenja i stvaranja novih zemaljskih

dobara, slobodno izraţavanje svojih struĉnih i intelektualnih sposo-

bnosti, zagarantirano ostvarivo pravo na rad i dohodak prema rezul-

tatima rada te odgovarajuću mirovinu nakon odreĊenog broja godina

rada, profesionalni razvoj prema svojim sposobnostima, zagarantirana

nepovredivost privatnog ţivota, pravo posjedovanja materijalnih

dobara potrebnih za ţivot, sloboda duhovnog stvaranja, sloboda

religije, pravo organiziranja u politiĉke stranke, graĊanske interesne

udruge, uĉešće u upravljanju društvom, pravo na besplatnu

zdravstvenu zaštitu, besplatno školovanje, slobodno nacionalno

izraţavanje, sloboda ljubavi, sloboda izricanja svojih prirodnih

sklonosti, slobodan i zaštićen brak i obitelj, pravo na raĊanje i odgoj

djece, pravo na socijalnu skrb onih kojima je ona potrebna, pravo na

skrb u starosti i dr. Teško je sve nabrojiti, a da se nešto ne izostavi.

Sve je to ostvarivo i ostvarivano u svijetu – dakle, nije utopija već

stvarnost.

Ostaje neriješeno temeljno pitanje – pravo na vlasništvo? Ni to nije

sporno? Da li stvarno nije sporno? Priznato je i u komunizmu – da!

Samo je pitanje u kojem je odnosu ĉovjek prema tom vlasništvu? Tko

njime upravlja? Da li to vlasništvo sluţi ĉovjeku (ljudima) kao

sredstvo za ţivot dostojan ĉovjeka ili sluţi kao sredstvo da vlasnik tog

dobra preko tuĊeg rada (radnika) ostvaruje sebi dobit u izobilju, a

onome koji stvara ta dobra, radniku, udjeljuje samo nuţno za

preţivljavanje? Tu se ustvari i krije "kljuĉ" ĉitavog problema: sloboda

– demokracija – vlast.

Zašto sloboda – demokracija – vlast ne mogu biti svojina svakog

ĉovjeka? Pa da on sam ocijeni – prema svojim intelektualnim i

fiziĉkim sposobnostima, koliko će u tome sudjelovati?

Da li je tu demokraciju i takav odnos moguće ostvariti u kapi-

talizmu? Do sada ga nitko nije ostvario kroz ovih, preko skoro 200

godina, pa sigurno u kapitalizmu i neće. Zašto?

Vrlo jednostavan odgovor.

Prije još jedno pitanje. Tko upravlja golemim svjetskim bogat-

stvima koja su stvorili radnici (a pod radnicima podrazumijevamo sve

ljude koji ţive iskljuĉivo od svoga vlastitog rada) stoljećima? Prije

feudalac i aristokracija, sada kapitalist (vlasnik sredstava za

proizvodnju i svih dobara koja se proizvodnjom i trgovinom ostva-

ruju) i drţava. Gdje je tu radnik koji na svojoj grbaĉi nosi sav taj teret?

Kome je on vaţan kao ĉovjek? On je vaţan kapitalistu i drţavi samo

kao roba koja kroz svoju radnu snagu na trţištu ima cijenu kao i svaka

druga roba. Pa on dobije plaću (osobni dohodak) za svoj rad? – reći će

kapitalist. Toĉno, dobije osobni dohodak, ali nekoliko puta manji od

stvarno ostvarenog svojim radom. Ali veći dio prisvaja vlasnik, koji

iz toga kroz poreze i druga davanja financira drţavu, dio ulaţe u novu

tehnologiju, a velik dio ostaje njemu kao profit. Tako u tom,

kapitalistiĉkom sistemu, lijepo prolazi i kapitalist i drţava, a

radnik ostaje "kraćih rukava". Zato kapitalizam tako ĉvrsto i

opstaje kao sistem jer ga podrţava njegova drţava s kojom je u

"idealnom braku". Oni to ĉak zovu najvećim dometom demokracije i

Ameriku, pazite sada, "najrazvijenijom zemljom demokracije"! Pa da

ĉovjeku mozak stane!?

Ovo je vrlo pojednostavljen model funkcioniranja kapitalistiĉkog

svijeta. E, sada, što je iza njega? On sve više dolazi u krizu, pun je

ratova i sve većeg bogaćenja pojedinaca a sve više ljudi ostaje

siromašno i gladno. Zemlja, kao planet je ugroţena! Ovdje ću citirati

samo kratku crticu napisanu od jednog teologa i svećenika (naroĉito to

naglašavam-teolog i svećenik):

Komunizam je religiju nijekao – kapitalizam je ružno zlorabi. Tko

će se i kada usuditi o tome jasno govoriti – što god nam gospodari

novca i vlasti, u ovom ili onom režimu, rekli i kako god nam uzvratili?

Pa, dragi gospodine "veleĉasni", o tome socijalisti i komunisti

govore već preko stotinu godina tako jasno da ne moţe biti jasnije, ali

im se, izmeĊu ostalog (pa moţda i najgorljivije) i vi suprotstavljate,

bojeći se toboţe da će socijalizam i komunizam ukinuti religiju. Nema

potrebe da se vas ukida i bilo bi to besmisleno, religija treba biti u

svim sistemima privatna stvar svakog pojedinca – "pa, tko voli, nek

izvoli". Interesantno je da ĉak i sam Papa kritizira neljudski

kapitalizam i profit, ali nikako da izusti što je od njega bolje. Zna on i

sam da je to komunizam, ali ne daj Boţe da on to i kaţe.

Nitko do sada, osim vizionara i realizatora socijalizma i komunizma

nije ponudio ništa bolje i pravednije za svakog pojedinog ĉovjeka na

Zemlji osim socijalizma i komunizma.

Što je to, ili tko je to komunist? Opet vrlo jednostavan i "prizeman

odgovor". To je ĉovjek koji razmišlja i radi na tome da se ostvari puna

sloboda ĉovjeka, poštenje i humanost, a komunizam nije ništa drugo

nego humanizam u praksi. Pa, je li to za osudu i pogrde, pitam ja sve

one koji kude komunizam i komuniste? Neka svatko prosudi sam.

Odmah ćete reći: "Pa komunisti su uĉinili mnoge zloĉine u ime

komunizma"!

To je istina. E, a sada treba pitati, je li bilo i ima li u povijesti

ĉovjeĉanstva još nekih ljudi, skupina i društava koji su ĉinili zloĉine

"u ime neĉega"? Pa ćemo naći: zloĉine u ime vjere, zloĉine u ime

nacije, zloĉine u ime rase, zloĉine u ime drţave, pa onda, najstrašnije

zloĉine u ime privatnog vlasništva (profita) – zloĉine kapitalizma. Ovi

zadnji nabrojeni su najstrašniji i veći od svih gore nabrojenih, a

gledamo ih svakodnevno i danas! Pa onda vidimo da nije dobro

prosuĊivati ideju i sistem kroz odreĊene mraĉne periode u razvoju

društva. Ti "zloĉini komunizma" nisu zloĉini ideje i cilja, već

postupaka ljudi koji se ĉesto laţno zaklinju u odreĊenu ideju i cilj.

Kako sam to ja shvatio sebe kao komunistu (ako ĉak odstranimo za

moment i ideologizaciju i "revolucionarnu borbu")? Kao ĉovjeka

kojega krasi poštenje, društvenost, humanost, otvorenost, iskrenost,

principijelnost, spremnost na odricanje, vrednoća, potreba za pomoć

drugima, jednak odnos prema svim ljudima bez obzira na rasu, boju

koţe, nacionalnu i vjersku pripadnost, sklonosti i uvjerenja

(kozmopolit u naĉinu i smislu ţivota), skromnost, vjera u ĉovjeka,

miroljubivost, slobodoljubivost, praviĉnost, vjera u pobjedu socija-

lizma i komunizma (ako se do tada ĉovjek sam ne uništi u

gramzivosti?).

Pa zar ovo sve što sam gore spomenuo kao vrline ne piše i u

Isusovom nauku (ako je Isus postojao kao povijesna liĉnost, a ako i

nije, dobro je da su ga izmislili, samo ga Crkva zloupotrebljava i iskri-

vljuje?). Ja prihvaćam i tako ţivim i Isusov nauk, samo bez Boga.

Jednom prilikom je Krleţa rekao:

Rad u Partiji (Komunistiĉkoj partiji-Savezu komunista Jugoslavije)

nisam shvaćao kao egzistenciju već kao revolucionarnu borbu.

Za mene je to jedino ispravno što sam i prihvatio kao svoj moto

ulaska i rada u Savezu komunista.

Naţalost, sada kada je razbijen Savez komunista Jugoslavije, kada

više nema Saveza komunista Hrvatske, kada su "komunisti" postali

"socijaldemokrati", a jedan dobar dio prešao u Hrvatsku demokratsku

zajednicu, mogu se nabrojiti na prste oni koje poznajem da su pošli od

gore navedene Krleţine misli kada su ulazili u Savez komunista.

Mnogi su, naţalost, u Partiji bili samo zbog većih mogućnosti za

postizanje osobnih interesa bez rada i zalaganja a ne zbog

"revolucionarne borbe". To se sada vidi vrlo jasno, jer se jako brzo

odriĉu svoje "revolucionarne prošlosti" uz ispriku da je to bila

"mladalaĉka zabluda". Ja nisam nikada bio u zabludi. Ja sam samo

imao dilemu kako najbolje neki problem riješiti za dobro društva i

zajednice, jer samo uz dobro zajednice u kojoj ţivim moţe i meni biti

dobro.

Moja "revolucionarna" prošlost kao uostalom i moj ukupan ţivot

uvijek su išli "pravom linijom", voĊeni idejom komunizma. Takva je

moja sadašnjost, a bit će i budućnost! Uostalom, neka to drugi ocijene.

Ne stidim se, već se ponosim svojim poštenim radom u Savezu

komunista i ni pod kakvu cijenu se ne odriĉem tog svog rada i ţivota

uopće. Pa, kada bi se odrekao i stidio svog revolucionarnog rada i

ţivota ja bih najjaĉe pljunuo u vlastiti obraz i izgubio potpuno svoje

dostojanstvo i ljudskost!

Ulaskom u Savez komunista Jugoslavije u oţujku 1958. godine

(nakon netom navršenih 18 godina), ostvarila se moja iskrena ţelja za

revolucionarnom borbom za bolje, demokratskije, humanije društvo i

odnose u njemu. To mi je bila jedina i osnovna vodilja u radu i

ponašanju. Nikad nisam ni pomislio da treba nekako materijalizirati

(unovĉiti) svoj revolucionarni rad. Sebe sam gledao kao jedan sitni

kamenĉić u izgradnji ukupnog socijalistiĉkog samoupravnog društva u

kojem trebaju svi ljudi lijepo ţivjeti, pa će onda i meni biti dobro.

Jedan me prijatelj ponukao da probam izraĉunati koliko sam novĉano

"dao" kroz ĉlanarinu Savezu komunista. Kada sam napravio nekakvu

aproksimativnu raĉunicu izašlo je to preko 120 tisuća DM (njemaĉkih

maraka). Ako dodam tomu provedene sate, dane, mjesece i godine

ukupnog revolucionarnog rada, ipak to nije tako malo. Za to nisam ni

dinara naplatio za sebe. Ni najmanje mi nije zbog toga ţao, već

obratno, sretan sam što sam tako radio. Da se ponovno rodim,

vjerojatno bi isto ĉinio. Moţda u tome svemu sada ima neskromnosti i

patetike, ali ja o tome uvijek govorim s ponosom uz ugodnu

nostalgiju.

Ideje za koje sam se cijeloga ţivota zalagao i borio – društvo bez

klasa, humano, demokratiĉno – komunistiĉko društvo, ostaju za mene

komunistu uvijek odrednice i smisao ţivota. Kad – tad društvo u

svijetu će morati biti ureĊeno na tim osnovama: ĉovjek potpuno oslo-

boĊen i materijalno i duhovno ili će ţivot nestati sa kugle zemaljske.

Rosa Luxemburg je rekla: Nema socijalizma bez demokracije i

nema demokracije bez socijalizma", te: "Socijalizam, ili barbarstvo"!

GDJE SMO BILI, KUDA IDEMO?

Sisak,12. travnja 1992.

Gdje smo bili, kuda idemo? To su pitanja koja se sve ĉešće posta-

vljaju svakom obiĉnom ĉovjeku (a takvih "obiĉnih ljudi" je velika

većina). Kakvo je to društvo koje smo gradili u Socijalistiĉkoj Federa-

tivnoj Republici Jugoslaviji? Gledat ću da donekle, ukratko, dam

odgovor, gledano upravo oĉima tog "obiĉnog ĉovjeka".

Društvo koje smo mi gradili je, školski reĉeno "prelazno društveno

ureĊenje od kapitalizma ka komunizmu". Što to praktiĉki znaĉi u

ţivotu ljudi?

U ukupnoj povijesti se stalno potvrĊuje Marxova tvrdnja da se uku-

pan razvoj društva kretao i odvijao u neprestanoj klasnoj borbi –

pojednostavljeno reĉeno, borbi klase bogatih i klase siromašnih. To je

uvijek borba za vlast, jer tko ima vlast taj ima sve (bogatstvo, ugled,

mogućnost razvoja, zdravlje, privilegije itd.). Sve do Oktobarske revo-

lucije u Rusiji 1917., svijet je poznavao samo drţavno ureĊenje gdje je

vladao onaj koji ima kapital i sredstva za rad. Ostali, kao posjednici

svoje "radne snage" za njega su radili bez ikakvih prava i mogućnosti

uĉestvovanja u upravljanju društvom i drţavom. Ono se odvijalo kroz

razne oblike stalne klasne borbe i postupne demokratizacije društve-

nih odnosa. Tako se došlo do parlamentarnog višestranaĉkog sistema

kao "vrhunca demokracije". To je posebna tema i ovdje o tome neće

biti rijeĉi.

To ustanovljeno, naoko stabilno društvo se tako odrţavalo, ali uvi-

jek je ostao onaj temeljni odnos: vlasnik kapitala, sredstava rada i

profita na jednoj strani i radnik sa svojom "radnom snagom" na drugoj

strani. Kapitalist (vladajuća klasa) upravlja preko drţave ukupnim

društvenim bogatstvom i odnosima, a radnik radi i stvara bogatstva

tom kapitalisti i drţavi. Radnik nema nikakvog utjecaja na golema

sredstva koja svojim radom i znanjem ostvaruje, dobiva samo sredstva

za goli ţivot i nešto za osobni standard.

Taj (jednostavno reĉeno) temeljni odnos se Oktobarskom revolu–

cijom u Rusiji i kasnijom pojavom drugih socijalistiĉkih zemalja

mijenja. Radniĉka klasa postaje osnovni faktor, naroĉito kod nas, u

samoupravnoj Jugoslaviji i u stvaranju materijalnih i duhovnih dobara

i uĉestvuje u odluĉivanju o raspolaganju njima. To nije samo, kako na

prvi pogled izgleda, obrtanje toka nekih stvari, samo promjena vlasti,

već u osnovi novi odnos u praktiĉnom ţivotu svakog pojedinca. Time

svaki pojedinac kao individua ili u nekoj organizaciji, postaje – koliko

on to hoće, moţe i ţeli, nosilac vlasti. To je odnos koji vodi ljude u

potpunu slobodu rada, misli, izraţavanja i uĉešće u upravljanju dru-

štvom. To, moţda, ovako reĉeno izgleda kao parola. Ali, to nije bila

parola, to je bila stvarnost ţivota. Ostvarivanje toga nije nimalo lak,

kratak i jednostavan put.

To je put pun lutanja, zabluda, zamki, pogrešaka, skretanja. Pone-

kad se on ĉak pretvori u svoju suprotnost. Sve je to do sada potvrdila

praksa svih socijalistiĉkih zemalja.

Nije neskromno ako kaţem (tako sam to doţivio i ţivio) da je

samoupravni socijalizam i "sistem udruţenog rada" pokazao najţivo-

tnije sokove takvog odnosa. On se itekako potvrdio u praksi. Naravno

da je bilo dosta nakaradnih postupaka i krive primjene. Negdje iz

neznanja, negdje namjerno. Tako je ĉesto izgledalo da je taj sistem

utopija i neprimjenjiv. Naroĉito je bilo primjedaba kako je to sistem

koji umrtvljuje kapital, nema motivacije, "društveno vlasništvo je

svaĉije i niĉije" i sl. MeĊutim, treba malo bolje izuĉiti Zakon o

udruţenom radu i ostalu regulativu i literaturu raĊenu u tom vremenu

(naroĉito Kardelja), pa će se vidjeti puna ţivotnost tog koncepta. Ima

itekako velikih mogućnosti stimulacije za motivaciju liĉnu i

kolektivnu. Samo je to trebalo znati i htjeti pretoĉiti u praksu. Cilj

ovog prikaza nije sve to šire obrazloţiti i elaborirati, već potaći na

razmišljanje: gdje smo bili i što smo izgubili?

Što, ustvari znaĉe floskule "što da izmišljamo toplu vodu i pravimo

neke eksperimente kad Zapadni svijet (kapitalizam) ţivi i razvija se

već preko sto godina? Kopirajmo to i sve je u redu." Zaista, vrlo

jednostavno reĉeno, pa na prvi pogled izgleda i razumno. Što se

muĉiti u izmišljanju i traţenju novog puta, kad imamo "već asfaltiranu

cestu". U traţenju novog puta i treba biti izazov ĉovjeku. Pa zar

ĉovjek nije u svom razvoju bio stalno suoĉen s novim izazovima i

traţenjima neĉeg boljeg, neĉeg ljudskijeg, neĉeg demokratskijeg? Te

izazove je ĉovjek stalno prihvaćao i tako se razvijao "od majmuna do

današnjih dana".

Ali, izlaz iz kapitalistiĉkog sistema nije izazov samo radi izazova.

To je izazov koji ĉovjeka – radnika nuţno tjera da se konaĉno riješi

stoljetne stege i "robovanja" za druge. On ga vodi stvarnoj punoj

slobodi i sreći.

On u potpunosti humanizira ljudske odnose, mijenja odnos "ĉovjek

ĉovjeku vuk" u odnos "ĉovjek ĉovjeku ĉovjek". Pa zar ĉovjek tome ne

teţi? To mu ĉak i Sveto pismo kazuje? Lako je vratiti se u koloteĉinu

već uhodanog, a odustati od novog, jer to ubija svaku volju za

obuzdavanjem ovog "trulog", nehumanog i nemilosrdnog, divljeg

kapitalizma. Novi vlastodršci nas uvjeravaju kako ćemo mi, kao

samostalna drţava Hrvatska i "zemlja zapadne demokracije" biti

"mala Švicarska". Ţivi bili, pa vidjeli i osjetili! A oni istovremeno

kradu društvenu imovinu i postaju tajkuni i novi bogataši-kapitalisti

koji sjedaju na grbaĉu tih radnika koje su besramno pokrali. Eto, to je

put kojim sada idemo u "sretnu budućnost"!?

ŠTO JE TO "STOLJETNI HRVATSKI SAN

O VLASTITOJ DRŢAVI"?

Sisak, 17. travnja 1992.

Novi vlastodršci nas uvjeravaju kako je sada, konaĉno, hrvatski

narod ostvario svoj "stoljetni san o vlastitoj samostalnoj drţavi". Ĉak

je TuĊman jednom prilikom rekao kako je Pavelićeva NDH izmeĊu

ostalog bila ostvarenje i tog "stoljetnog sna". Kakva sablazan i

sramota, ljudi moji!

Normalno je da svaka nacija ţeli imati svoju drţavu. Ali takvu

drţavu gdje će svi graĊani imati ista prava bez obzira na nacionalnu,

rasnu i drugu pripadnost. Nije normalno da nacija koja je većinska na

nekom podruĉju stvori svoju drţavu u kojoj će samo ona imati sva

prava, a ostale manjinske nacije onolika prava kolika joj odredi

većinska nacija. Ustavna prava u nekoj drţavi bi trebala biti

univerzalna i vrijediti jednako za sve graĊane. Drţava i ureĊenje u njoj

bi trebala biti takva da nije niĉije "ekskluzivno" pravo, već "drţava

graĊana" koji u njoj ţive. Je li Hrvatska to bila za vrijeme Pavelića i

NDH? Nije. Je li Hrvatska stvorena raspadom Jugoslavije graĊanska

drţava sa potpunom ravnopravnosti svih graĊana? Nije! Hrvati su

"ravnopravniji" od ostalih graĊana-manjina, naroĉito srpske. Njih se

proganja, uništava im se imovina pa ĉak i fiziĉki likvidira a za to nitko

ne odgovara. Vjerojatno je to "normalno" za TuĊmanovo poimanje

hrvatske drţave "svoj na svome"?

Ne spori nitko pravo i Hrvatima da imaju "svoju" drţavu. Ali,

Hrvati su imali "svoju drţavu" i u sastavu bivše Jugoslavije koja je

stvorena ţeljom i odlukom naroda koji ţive na podruĉju Hrvatske,

odlukama AVNOJ-a i ZAVNOH-a u toku Narodnooslobodilaĉke

borbe (1941. – 1945.). Kad je u Hrvatskoj osloboĊen veliki dio

teritorija stvoreni su uvjeti za osnivanje vrhovnog tijela koje će voditi

aktivnosti koje treba raditi odreĊeni drţavni organi. Tako je od 13. do

16. lipnja 1943. u Otoĉcu odrţano Prvo zasjedanje ZAVNOH-a

(Zemaljsko antifašistiĉko vijeće narodnog osloboĊenja Hrvatske) na

kojem je za predsjednika Izvršnog odbora izabran Vladimir Nazor –

poznati hrvatski knjiţevnik. To je bila preteĉa prvog hrvatskog

Sabora. Zatim je u Plaškom i Plitvicama l2. do l5. listopada 1943.

odrţano Drugo zasjedanje ZAVNOH-a.

Nakon II. zasjedanja AVNOJ.a (Antifašistiĉko vjeće narodnog

osloboĊenja Jugoslavije) odrţanog 29. studenog 1943. u Jajcu,

odrţano je 8. i 9. svibnja 1944. god. III. zasjedanje ZAVNOH u

Topuskom. U skladu sa odlukama II. zasjedanja AVNOJ-a na III.

zasjedanju ZAVNOH-a u Topuskom uz predstavnike hrvatskog i

srpskog naroda i drugih naroda i narodnosti koji ţive na podruĉju

Hrvatske zakljuĉeno je da se ZAVNOH konstituira u drţavni Sabor

Hrvatske, koji je postao najviša zakonodavna i izvršna vlast, najviši

organ vlasti federalne Hrvatske. Prvi slobodni Sabor Hrvatske, stvoren

zajedniĉkom borbom svih naroda koji ţive na podruĉju Hrvatske-

dakle od naroda, postao je nosilac suvereniteta naroda Hrvatske kao

ravnopravne savezne zemlje Demokratske Federativne Jugoslavije

(DFJ). Odlukama III. zasjedanja ZAVNOH-a Izvršni odbor

ZAVNOH-a preuzeo je ulogu privremene vlade federalne Hrvatske.

Tom prilikom donesena je Deklaracija o pravima naroda i graĊana u

Hrvatskoj. To je preteĉa prvog Ustava slobodne Hrvatske. Ujedno je u

Izvršnom odboru, kao privremenoj vladi, ustanovljeno šest resora

(odjela) i to za: upravu i sudstvo, narodno zdravlje, gospodarstvo,

prosvjetu, socijalnu politiku i informiranje. To su praktiĉki bila prva

ministarstva novostvorene drţave.

To je bila drţava sa vlasti izabranom od naroda na slobodnim

izborima i ne moţe nitko reći da to nije bila hrvatska drţava. U

njoj su svi graĊani bili ravnopravni i nije bilo nikakve

diskriminacije.

Prema tome, taj "hrvatski stoljetni san" je bio ostvaren Trećim

zasjedanjem ZAVNOH-a u Topuskom 8. i 9. svibnja l944.

On jedino nije bio ostvaren za nacionaliste po kojima je Hrvatska

drţava samo onda "Hrvatska" kada su u njoj "svi ravnopravni, ali

Hrvati moraju biti ravnopravniji".

Nacionalisti se pozivaju na "hrvatske velikane" Frankopane, Šubiće,

Zrinske, bana Jelaĉića, Starĉevića, Radića, i dr. koji su poznati kao

borci za hrvatsku samostalnost i drţavu. To je istina, oni su bili borci

za hrvatsku samostalnost i drţavu, ali u uvjetima pokorenog naroda

pod Mlecima, Turcima, Austrijom, MaĊarskom, Srpskom

monarhijom. Te drţave su Hrvatima i drugim graĊanima u Hrvatskoj

nametnule svoju vlast, iskorištavale njihova dobra i prirodna bogat-

stva, naturale svoj jezik, obiĉaje u ĉemu su se svi graĊani osjećali

ugroţenim i podĉinjenim. Borba za samostalnošću i vlastitom

drţavom u takvim uvjetima je opravdana, plemenita i potrebna.

Ali u Hrvatskoj kakva je bila za vrijeme Socijalistiĉke Federativne

Republike Jugoslavije bila je potpuna ravnopravnost svih graĊana,

drţava je bila potpuno samostalna sa svojim parlamentom (Saborom),

privrednim sistemom, planiranjem, sistemom školstva, zdravstva i

svim drugim funkcijama koje obavlja jedna drţava. Na nivou

Federacije je bila jedino obrana, vanjski poslovi, bankarski sistem (s

time što su sve republike imale i svoje bankarske sisteme), savezno

planiranje, ali koje je bilo više skup republiĉkih planova nego što je

federacija mogla nametnuti "svoje" planove republikama.

Zahtjev za "ostvarenjem stoljetnog sna Hrvata za samostalnom

drţavom" uz romantiĉarski nacionalizam 1990. godine je vraćanje

hrvatskog naroda stotinu godina unazad, a ne naprijed. To ne mogu

biti nikako poštene namjere.

To se i potvrdilo. Taj "stoljetni san" su ostvarili samo oni koji su

proizveli rat, pokrali društvenu i privatnu imovinu, a većina Hrvata i

drugih nacija koje ţive na ovim prostorima je prevareno, osiromašeno

i ostalo bez perspektive. Slava "hrvatskom stoljetnom snu"!

ŠTO JE TO "KROATIZACIJA" SISKA???

Sisak 11. lipnja 1992.

U zadnje vrijeme sve se više, naroĉito u "Sisaĉkom tjedniku"

spominje rijeĉ "kroatizacija" Siska? Što to znaĉi? Znaĉi li to da Sisak

nije, ili nije dovoljno hrvatski?

Je li Sisak oštećen, koji su to konkretni argumenti, zato što nije

dovoljno hrvatski?

Što se u Sisku sada treba uraditi da on postane dovoljno hrvatski?

Što će on dobiti, konkretno, bez fraza, ako se "kroatizira"? Kako ti

zagovornici kroatizacije zamišljaju to provesti?

Nisam baš siguran da su to poštene i normalne ljudske zamisli.

Sisak se nalazi u sredini Hrvatske pa je po tome najhrvatskiji grad. Ne

znam koji grad moţe biti više hrvatski od Siska kad je u sredini. Ali,

tu se ne radi o tome? Kako je poĉelo izgleda, tu se radi o

"prebrojavanju" krvnih zrnaca. Nekome smetaju Srbi i drugi nehrvati

jer ih je izgleda, po njima, previše, pa Sisak zato nije dovoljno

hrvatski?

"Ĉišćenje" je poĉelo još 1991. nestajanjem Srba iz Siska, mini-

ranjem njihovih kuća i drugih objekata, pa i likvidacijom "po kratkom

postupku" koje traje i dalje. Do sada po nekim statistikama iz Siska je

nestalo oko 600 Srba, s time što se već "zna" da je likvidirano

nekoliko desetaka. Nitko za to ne odgovara. Pa i zašto bi, pa to je,

valjda ta kroatizacija Siska kako je provode "velike Hrvatine"? Ima li

Boga? Te "velike Hrvatine" se u Njega zaklinju i nose veliki kriţ i

krunicu oko vrata. Kako mu se misle opravdati za svoja "velika

djela"? Te njihove postupke odobrava, vjerojatno i Crkva, jer se ne

pojavljuje nitko u njeno ime osuĊujući takve postupke. Pa crkva će i

tako krvnicima dati oprost na ispovjedi, ako na nju i doĊu, jer oni i ne

traţe niti trebaju oprost jer ĉine "veliko djelo" – kroatiziraju Sisak.

Što "normalni ljudi" na to treba da kaţu? Treba dignuti svoj glas "do

nebesa". Ali tog "glasa" nema. Jesmo li mi stvarno toliko zloĉesti i

nitkovi da nam sve to izgleda normalno, ili se u ljude uvukao strah za

vlastitu sudbinu. Svaki "normalan ĉovijek" razmišlja ovako:

Ako je netko spreman ubiti ĉovjeka samo zato što nije Hrvat taj će

sutra kad ponestane nehrvata poĉeti ubijati i Hrvate. I, prema tome

najbolje je poklopiti oĉi i uši i ništa ne vidjeti niti ĉuti. To se tamo

negdje dogaĊa, to nije moja stvar!

Što se to dogaĊa. Ja više ne poznajem ljude. Jesam li ja šenuo? Gdje

je tu ĉovjek? Gdje je nestao? Ja više ne prepoznajem svoj "voljeni

grad". Izgubio je dušu, a kada mjesto, grad ili selo, izgubi dušu onda

bolje da ni njega nema. Malo je ljudi s kojima mogu "normalno

razgovarati". S njima jedino i kontaktiram.

Jeli to ta "kroatizacija" Siska? Hoće li sada graĊani Siska, bili oni

Hrvati ili nehrvati, bolje ţivjeti ili je njihov ţivot rad i ţivljenje uz taj

rad. Ako nestane Ţeljezare, Rafinerije, Radonje, Graditelja, Dunav-

skog Lloyda, Termoelektrane i drugih radnih organizacija, onda nema

u Sisku ţivota ni za Hrvate, ni nehrvate.

A ovo što je sada konjunkturno, hrvatstvo, srpstvo, "kroatizacija" su

ĉiste fikcije i od njih se ne ţivi, a za njih se sada, naţalost gubi glava.

MALO KRLEŢINIH MISLI I VIZIJA

Sisak, 14. lipnja 1992.

Krleţa je za mene jedan od najvećih knjiţevnika i dosljednih

ljeviĉara. Ĉitajući njegova djela i pisanja o njemu, naišao sam na

nekoliko njegovih misli izgovorenih krajem 70-ih i poĉetkom 80-ih

godina ovog stoljeća, koje vizionarski naslućuju sve ovo što se s nama

sada dogaĊa. On je dobro poznavao naš balkanski, kako on kaţe

"Jebem ti mater mentalitet". Citirat ću i malo komentirati te njegove

izgovorene misli u razgovoru sa Enesom Ĉengićem, ĉovjekom kome

je on ostavio na upravljanje svu svoju knjiţevnu i spisateljsku graĊu,

objavljenu i neobjavljenu.

U razgovoru o problemima ukupne situacije u Jugoslaviji i

pojavama nacionalizma, te od nekih, preispitivanja ispravnosti Titove

politike i djela, 7.prosinca 1979. godine, izmeĊu ostalog je rekao:

I konaĉno pristupiti tom problemu nije ni malo lako. To bi trebalo

lijeĉiti i prije svega prikazivati u ništavnosti vlastitih elemenata

svijesti do dima i reći da danas politika koja nije na Titovom kursu

ne odgovara ni potrebama dana niti situacije u kojoj se nalazimo...

Dalje, u razgovoru s Enesom Ĉengićem 6. oţujka 1981. kaţe:

Trajno vas ovim problemom davim, ali je sve to dokaz kako smo mi

na ovim vjetrometinama zaostala marva. Tu smo samo seljaci,

nepismeni seljaci, na ovim balkanskim gudurama s "jebem ti mater"

mentalitetom.

I onda, nasjedamo bilo ĉemu, ne razumijemo jedan drugoga, ne

podnosimo se, a situacija je posljednjih godina takva da smo krajnje

razdražljivi i jedni drugima psujemo mater kao da će nam biti bolje

ako se pokoljemo ponovo...

I još jedan interesantan citat iz razgovora voĊenog 1. lipnja 1981.:

Uzmimo hrvatsku politiĉku svijest koja se ĉesto nije podudarala sa

stvarnošću. Uzmimo na primjer ovakvu politiĉku svijest kao što su

Gotovac (misli na Vladu Gotovca) ili TuĊman (Franjo TuĊman).

Svijest koja sigurno predstavlja odreĊen dio hrvatskog mentaliteta, jer

dio ljudi misli na njihov naĉin. Negativno se odnose spram stvarnosti,

ne snalaze se u stvarnosti, u zbiljskim koordinatama. Uvijek su za

ĉetiri ili pet centimetara iznad stvarnosti, priželjkujući nešto, sanjajući

nešto i osjećajući se neugodno.

I u Srbiji sad dolazi pojaĉana srpska komponenta s tim Kosovom,

koja je tu i ne može se prijeći preko nje, jer raspoloženje masa je tu.

Oko Kosova se spotiĉemo stotinu i toliko godina: kosovske freske i

ikonostasi i pećka patrijaršija i Visoki Deĉani i Mali Deĉani. I

moravska škola i Brankovići koji su predstavljali Srbiju oko stotinu i

pedeset godina u borbi s Turcima"...

I Što sada, danas reći nakon ovoga svega što se kod nas dešava i

ovih vizionarskih rijeĉi Krleţe.

Sve što je tada rekao i akteri koje je spominjao su u glavnoj igri. Ali

ti fakti i dogaĊaji su itekako duboko u osnovnom uzroku ove naše

krize. Posebno ovog našeg ludog ratovanja i svirepog ubijanja. Nije

TuĊman u Hrvatskoj pobijedio na izborima zato što je ponudio tako

dobar program, osim fraza i floskula koje nikad ne moţe ostvariti

(romantiĉarsko-nacionalistiĉko hrvatstvo od kojega se ne ţivi, a

bogami dosta se za njega gine), već zato što je druga strana (srpska)

nastupila agresivno i stvarala strah i pogodnu klimu hrvatskim

nacionalistima od opasnosti srpske dominacije. To je ustvari bit

ukupnog problema koji treba svestrano obraditi i sagledati u ovisnosti

o onim okolnostima o kojima je govorio Krleţa.

Tko je to sve vodio i usmjeravao to će se moţda nekada i saznati.

Ali najbitnije je to da se ovim formulama koje se sada nude i sa

hrvatske i srpske strane ne moţe ništa trajno riješiti. Privremeno da,

ali uz stalno pritajeno "ratno stanje". To će shvatiti i Hrvati i Srbi tek

za godinu ili dvije, a moţda i više, dok poĉnu zbrajati i oduzimati što

je tko dobio a što izgubio u ovom ratu i raspadom Jugoslavije. Tada će

se vidjeti, a to se već sada nazire, jer su i jedni i drugi izgubili sve, a

što je najgore ljudske ţivote, materijalna dobra, svoj mir i blagostanje,

budućnost, a nisu dobili ništa osim patnje i mutne budućnosti.

SVE SE OKRENULO NAGLAVAĈKE?

Sisak, 24. lipnja 1992.

Što se to dogodilo s narodom, s narodima? Jeli hrvatski i srpski

narod zamrzio jedan drugog? Što je u stvari? Sada tako izgleda jer se

rat vodi izmeĊu ta dva naroda. NeviĊeno do sada u historiji? Bilo je

meĊusobnog istrebljivanja, naroĉito u Drugom svjetskom ratu (ustaše

i ĉetnici), ali to su bili ekstremi koji su jedno vrijeme imali uporišta i u

narodu (u poĉetku). To uporište je kasnije sve više otpadalo kako je

rastao partizanski pokret i kako je KPJ ukazivala na štetnost i

pogubnost "meĊusobnog obraĉuna" meĊu ta dva naroda. Ali tada je

bio i zajedniĉki neprijatelj nacistiĉka Njemaĉka i fašistiĉka Italija. Što

je sada – nema zajedniĉkog neprijatelja? Probajmo samo malo to

analizirati, što se to zapravo zbiva meĊu ta dva naroda.

Ima li stvarnog, racionalnog razloga za takav nemilosrdan obraĉun i

rat? Što je to što ga tako nesmiljeno gura? Što to nosi ĉovjeka na

ĉovjeka? Što su razlozi da se meĊusobno ratuje?

Pogledajmo kroz historiju pa i objektivno što je potreba da netko

silom (oruţjem) udari na drugog? Ovdje je u pitanju narod na narod.

Što su glavni razlozi u dosadašnjim ratovima meĊu drţavama ili

narodima? Potreba osvajanja teritorija, osvajanje prirodnih i mate-

rijalnih bogatstava, rasna mrţnja, vjerska mrţnja i netrpeljivost, ideo-

loška razliĉitost, pljaĉkaški pohodi, neriješenost granica, interesi blo-

kova ili grupa drţava, prestiţ u tehnologiji, kolonijalni interesi i sl. ...

Sada objektivno pogledajmo, da li je postojao, ili postoji ijedan od

ovih razloga koji je doveo do rata izmeĊu Srba i Hrvata i još k tome

još Muslimana u Bosni i na kraju svi protiv svih? Zajedniĉki ţivot u

Socijalistiĉkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji uz samoupravni

socijalizam i ravnopravnost svih naroda teško moţe dati i jedan

element za takvo što. Ti narodi su se stvarno ujedinili u zajedniĉkom

oslobodilaĉkom ratu 1941. – 1945. u krvi uz milion i sedamsto hiljada

ţrtava i stvorili drţavu koja je kroz svojih 40-tak godina stekla

stabilnost i ugled kakav ni jedna zemlja u tako kratkom roku nije

uspjela. Standard ljudi je bio na nivou srednje razvijenih zemalja

Evrope. Demokracija kroz samoupravljanje i uĉešće graĊana u svim

strukturama vlasti je zaista bila na zavidnoj visini. Sloboda i sigurnost

ljudi, jednakost u odnosu na zakone i zaštita ĉovjeka pojedinca i

njegovog integriteta, da svaki pojedinac u odnosu na svoje sposo-

bnosti moţe zauzeti bilo koje mjesto u upravljanju privredom i

drţavom. Ukupno društveno bogatstvo je bilo zajedniĉko. Nije istina

da je "društveno – svaĉije i niĉije". Toĉno je bilo definirano što je

društveno vlasništvo i kako se njime upravlja.

Zagarantirano je bilo i osobno vlasništvo koje praktiĉki nije bilo

ograniĉeno, osim zemljišta. Ljudi su bili zadovoljni, naravno uz

nezadovoljstvo postignutim nivoom standarda uz teţnju za njegovim

povećanjem, što je ujedno i motiv za veće zalaganje i radne rezultate

te stvaralaštvo.

Što se odjednom desilo da pored toga i još mnoštvo drugih dobrih

strana ţivota u SFRJ doĊe do ovako krvavog rata i zvjerstava koja su

ponekad groznija i od onih u Drugom svjetskom ratu? Je li to potreba

za osvajanjem? – ne; jeli to vjerska ili rasna mrţnja? – ne; ideološka

razliĉitost? – ne; pljaĉkaške potrebe? – ne (iako se ovaj rat dosta na to

sveo); neriješenost granica? – ne; interesi blokova i imperijalizma? –

da, ali više u ideološkom smislu – straha kapitalizma od socijalizma i

potrebe vojnih baza. Ako je ovo zadnje onda je to razlog za još ĉvršću

povezanost unutar Jugoslavije u borbi protiv zajedniĉkog neprijatelja

– svjetskog kapitala i imperijalizma, a ne meĊusobni obraĉun unutar

zemlje.

Ipak je u pitanju interes svjetskog kapitala – kapitalizma kao

sistema u odnosu na socijalizam. Samo je sada pitanje što je izabrano

kao sredstvo. Frontalni napad (izvana) ne dolazi u obzir iz mnoštva

razloga: snaga zemlje, vojna sposobnost, privredna razvijenost, meĊu–

narodni odnosi, snaga Pokreta nesvrstanosti i sl.

Odabrano je ono što se u historiji uvijek pokazalo uĉinkovito, a to je

"zavadi pa vladaj". Išlo se sa onim što najbrţe i najlakše moţe da

prodre u glave naših još nacionalno neiţivljenih naroda – to je naci-

onalizam.

Nacionalizam je u svojoj suštini retrogradna pojava i proces koji

vraća naše narode barem 100-injak godina unazad. To je ustvari

fikcija koja praktiĉki nema svoje materijalno, a posebno ne biološko,

etiĉko i moralno uporište u bilo ĉemu. Sva ideologija i politika se

zasniva na mitovima "svojih velikana i slavnih bitaka".

Tako je, dakle, fikcija o oštećenosti svoje nacije (Srbi svoje, Hrvati

svoje, Slovenci svoje i dr.) u SFRJ dovela do potrebe "zbijanja

redova" vlastite nacije i stvaranja vlastite drţave ("vjekovna teţnja

naroda"). Kao da je ĉovjeku bitno u kojoj drţavi ţivi, bitno je u

kakvoj drţavi ţivi. Ali drţava nije nikoga usrećila. Ona dok god

postoji, kakva god bila, ima svoje zakone i zakonitosti koje

ograniĉavaju ljudske slobode i prava.

Politiĉari su fikcijom i fetišiziranjem nacije (nacionalizmom –

šovinizmom) suprotstavili narode meĊusobno. Zatvorili ih u "torove",

naoruţali i okrenuli oruţje jedni prema drugima. Narodi su, ne

shvaćajući ni sami zašto, postali neprijatelji jedni drugima. Volio bih

znati barem tri valjana razloga zašto bi u Sisku, Petrinji, Kostajnici,

Majuru, Kninu, Belom Manastiru, Osijeku, Grubišnom Polju,

Dubrovniku i sl. morao Hrvat mrziti Srbina i obratno. Zašto? Zar ne

mogu, i zar nisu do sada mogli ţivjeti, ne jedan pored drugoga, već

jedan s drugim? Zar nisu obojica imali i dobre kuće, stanove,

automobile, vikendice, prava na rad i sigurna radna mjesta, te prava na

upravljanje u društvu. Sada, da li je u nekom organu upravljanja,

radnoj organizaciji, vojsci, policiji, sudstvu i sl. dva ili više ove ili one

nacije nego što je nacionalna struktura stanovništva, ne treba biti

nikakav problem. Pa nije onaj Srbin ili Hrvat "više" u tom organu

vodio svoju srpsku ili hrvatsku politiku, već su radili prema utvrĊenim

planovima i programima tog organa.

Prebrojavanje po nacionalnoj osnovi su gluposti zbog kojih je

naţalost porušeno dosta gradova, sela i tvornica u Hrvatskoj, izginulo

preko 20.000 ljudi (pitanje je koliko će još) i ostalo na hiljade

invalida, stotine hiljada izbjeglica i prognanih. Pa zar to nije straviĉno.

Tko to u svijetu moţe da shvati??? Svijet se zgraţa, ĉudi, ne moţe to

prihvatiti kao normalnu stvar, jer ona zaista i nije za "normalan svijet".

To je ludost i sve naopaĉke!!!

TKO JE PRVI POĈEO?

Sisak, 15. lipnja 1992.

Kome je trebao rat? Kako je i zašto do njega došlo? Tko ga je prvi

poĉeo? Tko ga je kome "nametnuo"?

Treba poći još od poĉetka raspada SFRJ, od 14. izvanrednog

kongresa SKJ pa dalje i vidjeti da je Slobodan Milošević najavljivao

"okupljanje svih Srba", pa i pod cijenu rata.

Istovremeno je i Franjo TuĊman najavljivao "ostvarenje stoljetnog

sna" Hrvata za svojom drţavom, pa ako treba i ratom. Dakle, ratne

opcije su najavljivane u samom startu i zaletu nacionalizma sa obje

strane. U tom pravcu su i vršene pripreme, naoruţavalo se u Hrvatskoj

HDZ-ĉlanove i "povjerljive" ljude koji nisu ĉlanovi HDZ. U Srbiji se

pojavio Srpski pokret obnove i druge skupine koje su takoĊer

naoruţavale dobrovoljce ĉetniĉki nastrojene.

U Hrvatskoj je došlo prvo do verbalnog napada na JNA koja je još

jedina bila nekakav garant jedinstva i cjelovitosti SFRJ. Nazivana je

JNA agresorom na Hrvatsku i poĉeli su zahtjevi da se JNA povuĉe iz

Hrvatske. Ona je u Hrvatskoj bila regularna vojska koja je po ustav-

nom pravu i obavezi trebala ĉuvati cjelovitost, društveni poredak i

granice Jugoslavije, nije se ponašala agresorski, i prema tome nije

mogla biti "agresorska vojska" u Hrvatskoj.

Nakon izbora u Hrvatskoj i Sloveniji došlo je do još ţešćeg pritiska

na JNA. Slovenski i hrvatski drţavni i politiĉki ĉelnici su pozvali sve

roĉnike i oficirski kadar iz Slovenije i Hrvatske da se povuku iz JNA,

što je i uĉinjeno uz neke iznimke. Tako je u vojsci ostao preteţno

srpski i crnogorski sastav uz Makedonce i Bosance, ali su i oni

pomalo napuštali JNA, tako je ona ostala samo sa srpskim i

crnogorskim sastavom.

Naţalost, vrh zemlje, Predsjedništvo SFRJ, nije bilo na visini svog

zadatka i zajedno sa vrhom Armije dopustilo je sva ta dogaĊanja bez

odreĊene reakcije. Ono je, uostalom tako i usmjeravano od svog

predsjednika Stjepana Mesića?

To je stvorilo "povoljne" uvjete za realizaciju sna o velikoj Srbiji i

velikoj Hrvatskoj. I Franjo TuĊman i Slobodan Milošević su svu svoju

politiĉku i vojnu moć upotrijebili da se ostvare ti "snovi". Te planove

su do sada najviše platili Srbi van Srbije, ali još ne znamo što će se tek

desiti na kraju???

U takvoj situaciji, razbijanja SFRJ i JNA, Hrvatska je još svojim

Ustavom oduzela Srbima mnoga njihova do tada steĉena prava, te su

uslijedili stalni napadi na njih, njihovu imovinu i ţivote. To ih je

primoralo da se nekako zaštite kako ne bi doţivjeli strahote koje su

Srbi doţivjeli u Pavelićevoj NDH. Poĉeli su se i oni naoruţavati i

stvarati "obrambeni front" spram sluţbene hrvatske vlasti. To je

praktiĉki bila samoobrana, jer se nije moglo pregovorima riješiti

pitanje sloboda i prava Srba u Hrvatskoj. U to se direktno umješala

Miloševićeva politika, koja je uz pomoć dijelova Armije i svojih

tajnih sluţbi poticala pobunu i naoruţavala srpski narod, okrećući ga

protiv svojih susjeda.

Hrvatska vlast je osnovala vlastitu policiju i vojsku, te provocirala i

napala na kasarne JNA dok je još SFRJ postojala kao cjelina. TuĊman

je stalno isticao potrebu "rješenja srpskog pitanja" u Hrvatskoj,

nazvavši Srbe u Hrvatskoj "remetilaĉki faktor".

I sada, već u ovom momentu moţemo ozbiljno postaviti si pitanje

(ne javno, jer to bi bilo opasno po ţivot) kome je to do sada donijelo

sreću? Svuda se gine i ĉine ratni zloĉini. Ginu i Hrvati i Srbi i drugi.

Za koga, za što? Da ostane na vlasti retrogradni poredak, kako bi se

"podobni" pojedinci nakrali društvenih i privatnih dobara, a "obiĉni

svijet" svih nacija stradava i osiromašuje. Već je sada oĉito da je

narod (puk) puno više izgubio nego dobio, a sve se to radi "za boljitak

hrvatskog ĉovjeka" kako bi ga se "izbavilo iz komunistiĉkog mraka".

Hrvatska i Hrvati u njoj kao i ostali narodi u svim socijalistiĉkim

republikama i autonomnim pokrajinama su sasvim solidno ţivjeli u

socijalizmu i nije im trebao nikakav "izbavitelj" da ih spasi iz

"komunistiĉkog mraka". Ţivjeli su bez rata, bez razaranja, bez

ljudskih ţrtava i stradanja ukupnog ţivlja, uz jasnu i sigurnu

budućnost i perspektivu.

Što Hrvati sada imaju? Nekakvu samostalnu drţavu, porušenu jednu

trećinu zgrada, naselja i privrede, velike ljudske ţrtve, jednu ĉetvrtinu

svog teritorija izdvojenu iz cjelovite drţave i nejasnu i nesigurnu

budućnost.

Što Srbi sada imaju? Rat i bijedu i neizvjesnu budućnost!

Teza o nametnutom ratu Hrvatskoj je "nategnuta teza" za puk i

svijet, kako bi se opravdalo toliko stradanje i ţrtve. Treba vlastitom

narodu opravdati zašto sva ta stradanja i ţrtve, zašto je ratovao? Za

svoju samostalnu drţavu i sretnu budućnost? Malo sutra!

Doći će vrijeme kada ćemo se sami pitati zašto je sve to trebalo?

Samo će za sve biti kasno, a svi akteri koji su krojili, planirali i

provodili te zloĉinaĉke pothvate neće više biti na sceni, pa nitko za to

neće niti odgovarati.

Ali kad bi, bar ovaj put, to bila dobra pouka da se nitko više ne maši

oruţja i na taj naĉin rješava pitanja sudbine naroda. Naţalost u našoj

historiji imali smo već dosta takvih iskustava, pa smo slabo izvukli

pouke i opet ponavljali iste gluposti i zloĉinstva.

Toplo se nadajmo da ovoga puta neće biti tako. Samo, što je sa

izgubljenim koje se više ne moţe vratiti?

DOGAĐAJI, RAZMIŠLJANJA, ĈLANCI

PRETVORBA I PRIVATIZACIJA – OTIMAĈINA

I KRAĐA DRUŠTVENE IMOVINE

Dolaskom na vlast u Hrvatskoj HDZ-a i Franje TuĊmana u proljeće

1990. godine i konstituiranja Sabora 30. svibnja 1990. poĉinju prvi

potezi ĉina kontrarevolucije i uvoĊenja zemlje u kapitalizam.

Prvi potezi nove vlasti su bili zakonskim aktom oduzimanje

društvene imovine od radnika i pretvaranjem iste u drţavnu. Time su

automatski suspendirani i organi samoupravljanja ĉime je prestao

njihov daljnji rad. Naroĉito se to odnosilo na privredne subjekte u

energetici, nafti, šumarstvu, prometu, brodogradnji, metalnoj indu-

striji, ţeljezniĉkom prometu, te mnogim većim radnim organizacijama

u drugim oblastima.

Ovdje ćemo se pozabaviti ĉinom pretvorbe naftne privrede, kroz

akcije provedene u Rafineriji nafte Sisak. Pošto sam u to vrijeme bio

Predsjednik Poslovodnog odbora Rafinerije nafte Sisak bio sam

neposredno "na udaru" novih mjera i poteza novog Poslovodstva INE.

Kada je donijeta odluka o pretvaranju INE u Javno poduzeće –

podrţavljenje, došlo je odmah do smjenjivanja njenog glavnog

direktora Petra Flekovića i imenovanja Nikice Valentića za novog

glavnog direktora. Pošto su zakonski suspendirani akti organa samo-

upravljanja dato je pravo Glavnom direktoru INE da moţe postavljati i

smjenjivati direktore i druge rukovodioce u radnim organizacijama

INE.

Dogovorio sam sa predsjednikom Radniĉkog savjeta Rafinerije

nafte Sisak da se odrţi još jedna – posljednja sjednica Radniĉkog

savjeta kolektiva, koja je odrţana 3. listopada 1990. godine s jednom

toĉkom dnevnog reda: Transformacija INE u Javno poduzeće. To je

bila samo informacija o odluci Vlade Republike Hrvatske, o kojoj,

naravno nema što diskutirati – vrlo demokratski?

Delegati Radniĉkog savjeta bili su zbunjeni i tuţni iako mnogi od

njih nisu ni bili svjesni što njih i kolektiv još ĉeka nakon oduzimanja

njihovih prava odluĉivanja o sudbini svog kolektiva.

Na toj sjednici sam se obratio delegatima i radnicima kolektiva (rad

sjednice je prenošen preko razglasa) i, izmeĊu ostalog rekao:

Ovo je najteži trenutak za Rafineriju nafte Sisak. Ovom sjednicom

Radniĉkog savjeta prestaje kucati sat samoupravljanja u Rafineriji

nafte Sisak. Toĉno 40 godina radnici su upravljali ovim kolektivom.

Kroz tih 40 godina odvajali su od svog dohotka i osobnih dohodaka

da bi od radne organizacije sa 500 zaposlenih 1950. godine stvorili

kolektiv kakav danas imamo sa 3.200 radnika. Od 1956. do 1986.

godine svakih 5-6 godina izgraĊeno je novo kapitalno postrojenje i

prateći objekti, tako da je kapacitet prerade od 360.000 tona 1956.

narastao 1986. godine na 7-8 miliona tona prerade godišnje. Sada

preraĊujemo 4 miliona tona godišnje. Nitko drugi osim radnika samih

nije ulagao u izgradnju i modernizaciju novih postrojenja i opreme.

Svjesno i dobrovoljno su to ĉinili raĉunajući na budućnost svoju, svoje

djece i ostalih mladih naraštaja u Sisku i Hrvatskoj u okviru

Jugoslavije. Nikad država ili netko drugi nije uložio ni dinara u nove

pogone i opremu, kao i standard radnika. Država je jedino pomagala

zakonskom regulativom i omogućavala dobivanje kredita koje mi

uredno i redovno vraćamo.

Pored ulaganja u modernizaciju i nove pogone za povećanje

proizvodnje, ulagali smo i u bolje uvijete rada i života radnika.

Izgradili smo preko 1.500 stanova, dodijelili preko hiljadu kredita

radnicima za izgradnju vlastitih kuća, izgradili Samaĉki hotel sa 150

ležajeva, odmaralište u Biogradu na moru sa 350 ležajeva,

Rekreacioni centar Zibel sa ledenom plohom za klizaĉke sportove i 4-

staznom kuglanom, Društveni dom i dr. Radnici imaju tople obroke

koji se konzumiraju na preko 20 mjesta u radnoj organizaciji u sve tri

smjene, tvorniĉku ambulantu, regres za godišnji odmor, besplatan

prijevoz na posao i s posla, besplatni aktivni odmor u trajanju od 10

dana u odmaralištu u Biogradu, plaćeno školovanje, redovno

informiranje (Tvorniĉke novine, razglas, putem delegata organa

upravljanja i neposredne sastanke zborova radnika na kojima

rukovodioci informiraju radnike o ukupnoj problematici i planovima

razvoja i odgovaraju na pitanja radnika) i dr. Prosjek osobnih

dohodaka u kolektivu je preko 3.000 Maraka (DM). Pomagali smo i

izgraĊivali objekte u gradu, te kupovali opremu i adaptirali u Bolnici,

Tehnološkom fakultetu, sportskim objektima (stadion, bazen), tržnici,

kazalištu, gimnaziji i drugim centrima srednjeg obrazovanja, knjižnici,

mnogim radnim organizacijama u Sisku i regiji kojima je trebala

pomoć.

Bili smo i srce i duša ovom gradu i regiji. Sada nam to jednom

odlukom Sabora Hrvatske (najdrskijom kraĊom i otimaĉinom), i to u

ime demokracije, država sve oduzima.

Nitko nije pitao radnike što o tome misle iako je to bila društvena

imovina koja je data radnicima na upravljanje. Radnici su gospodarili

tom imovinom kao da je njihova vlastita u duhu dobrog gospodara i

stvorili sve ovo što imamo.

Ako me netko pita što sada ovom "demokratizacijom" dobivamo, ja

odgovaram da gubimo sve, a što ćemo dobiti, to ćete zajedno samnom,

nažalost vidjeti i osjetiti.

Nikada u povijesti radniĉka klasa nije ovako bila prevarena i

besramno opljaĉkana.

Mnogi radnici kolektiva su mi kasnije govorili kako su na radnim

mjestima slušali prenos sa sjednice Radniĉkog savjeta i nisu mogli

suzdrţati suze, jer su znali kako u socijalizmu imaju sigurnu

perspektivu, a ovo sad što se dogaĊa ne govori da "nam se dobro

piše".

Zamišljao sam kako moţemo biti sigurni da radnici neće tako lako

dati "svoje tvornice", te će se organizirati i sprijeĉiti ovu pljaĉku. Ĉak

sam pokušao razgovarati sa sindikalnim rukovodiocima da se

organiziramo i ja im se stavljam na raspolaganje kako bi zajedno

pokušali "nešto uĉiniti". MeĊutim, nisam naišao na odobravanje

"sindikalaca" jer su oni već bili "preparirani" od HDZ-ovih aktivista.

Kasnije sam shvatio da bi to "bila ludost" jer se time ne bi moglo

zaustaviti ono što je bilo zacrtano u planu rušenja socijalizma,

"programu kontrarevolucije", već bi samo mogao stradati gore nego

što jesam.

Ipak mi je ţao što nije došlo do organiziranog otpora, "duša" bi mi

bila punija jer bi time pokazali da ipak radnicima nije svejedno što

gube ono što im je bilo najvrijednije u njihovom ţivotu i radu. Oni su

uglavnom ostali zbunjeni i nisu ni shvatili što im se dogaĊa, kasnije je

uslijedio rat i doĊosmo tu gdje jesmo.

Nedugo nakon toga, toĉno 23. listopada u Rafineriju Sisak – dolazi

novi glavni direktor INE Nikica Valentić. To je bio, kao formalni

obilazak i zvaniĉno upoznavanje njega i Poslovodnog odbora

Rafinerije.

Iz mog dubokog poštovanja i zahvalnosti ĉlanovima Poslovodnog

odbora Rafinerije Sisak navest ću njihova imena. To su bili: dipl. inţ.

ĐorĊe Letić, proizvodnja, energetika i odrţavanje, dipl. inţ. Milan

Vanić, razvoj i izgradnja, prof. ind. ped. Ante Gregec, pravni, opći i

kadrovski poslovi i dipl. oecc. Ivan Turjak, ekonomika, financije,

komercijala. Mi smo zaista bili jedna kompaktna cjelina sa punim

povjerenjem i suverenim "pokrivanjem" svaki svojeg podruĉja u

kojem je imao potpunu samostalnost i mogućnost inicijative. Zaista u

tri godine našeg zajedniĉkog rada nije bilo niti jednog nesporazuma u

dogovaranju i rukovoĊenju kolektivom. Velika im hvala za sve, bili su

mi velika pomoć i kada bi opet imao priliku da si biram suradnike

upravo bih njih izabrao.

Upoznali smo Valentića sa stanjem u kolektivu, te obišli postrojenja

za preradu nafte. Bio je zadovoljan onim što je ĉuo i vidio. Zahvalio

se na gostoprimstvu i istakao kako je stekao dojam da je stanje u

kolektivu zadovoljavajuće, što je rezultat našeg dobrog rukovoĊenja,

te kako ćemo moći suraĊivati na daljnjem provoĊenju politike INE i

Rafinerije Sisak.

Nakon nekoliko dana pozvan sam u INU Zagreb, gdje mi je preko

pravnika saopćeno kako je generalni direktor Valentić odluĉio da

imenuje druge osobe na rukovodeća mjesta u Rafineriji nafte Sisak, a

ĉlanovi Poslovodnog odbora i ja se rasporeĊujemo na mjesta

savjetnika direktora Rafinerije Sisak. Po novom zakonu to je bilo

njegovo pravo i tu nije moglo biti bilo kakvog razgovora i pregovora.

Kakvo licemjerje! A prije nekoliko dana nas je pohvalio. Ali to nije

ništa, to je sastavni dio ukupne vladavine HDZ u Hrvatskoj.

Na sjednici Sabora Hrvatske je postavljeno zastupniĉko pitanje

zašto je smijenjeno rukovodstvo Sisaĉke Rafinerije. U "Vjesniku" od

19. prosinca 1990. godine je objavljeno:

Nekoliko zastupniĉkih pitanja vezano je za imovinu ili status

pojedinih radnih organizacija INE. Milivoj Vojnović (delegat iz Gline)

je, primjerice, pitao zašto je smijenjeno rukovodstvo radne

organizacije INA-Rafinerija nafte Sisak? Ministar Božo Udoviĉić

kratko mu je i vrlo precizno odgovorio. Osnivanjem javnog poduzeća

INA-Industrija nafte ukinuto je 15 bivših poduzeća udruženih u bivšu

zajednicu poduzeća INA-Industrija nafte pa i Rafinerija nafte Sisak.

Budući da su prestala postojati poduzeća, prestala je i funkcija

organa poduzeća, dakle i Poslovodnog odbora. U bivšim poduzećima,

a sada dijelovima javnog poduzeća, imenovane su osobe s odreĊenim

ovlaštenjima koja im je dao generalni direktor INE. U Rafineriji Sisak

nije bilo smjenjivanja, već je prestala funkcija Poslovodnog odbora, a

njegov predsjednik i ĉlanovi rasporeĊeni su na odgovarajuće poslove

u Rafineriji nafte Sisak.

Ministar Boţo Udoviĉić nije rekao pravu istinu, a prava istina je da

smo smijenjeni zbog politiĉke nepodobnosti. Nas nije smetalo što smo

smijenjeni, jer i tako mi u novim uvjetima "prljave politike" ne bi ni

mogli ostati na funkcijama na kojima smo bili, jer smo nauĉili u

socijalizmu pošteno raditi. Ali, oĉito je kako je to bilo politiĉko smje-

njivanje, a ne zbog struĉnosti i rezultata rada, jer je Rafinerija Sisak

bila meĊu vodećim kolektivima u INI. Ministar napominje, INA se

prestrojila i osnovana kao javno poduzeće, a dosadašnja poduzeća su

postala dijelovi tog poduzeća. To je toĉno, ali to je formalna strana

stvari. Rafinerija Sisak je postala dio javnog poduzeća INE, ali obim

poslova u njoj je ostao isti i ne moţe taj "dio poduzeća" biti bez

rukovodstva. Pitanje je samo hoće li to biti direktor kao pojedinac ili

će to biti tim kao poslovodni odbor, što je u svakom sluĉaju

demokratiĉnije. Ali, je li HDZ-u do demokracije? Taman posla!

Sad je već postalo interesantno novinarima i poĉeli su istraţivati što

se to desilo pa su novinari "Jedinstva" obavili razgovor sa mnom i

objavili u Jedinstvu od 15. studenoga 1990. godine:

KAKO JE SMIJENJEN IVICA BAŠIĆ

Zastupniĉko pitanje o smjeni u INA-Rafineriji bilo je povod da se

obratimo bivšem direktoru Ivici Bašiću i upitamo ga kako je

smijenjen?

Ja sam telefonski pozvan u Zagreb, istiĉe Bašić, ali nisam imao

prilike da razgovaram s generalnim direktorom, već mi je preko

pravnika saopćeno da će povjerenje dati jednom drugom inženjeru,

struĉnjaku iz Rafinerije, a da će nas sve iz Poslovodnog odbora

imenovati za savjetnike. No, kakav će poslije biti naš raspored i

sudbina to ne znam. Svjestan sam toga, nastavlja Bašić, da generalni

direktor ima pravo postavljanja suradnika po zakonu i odlukama

Sabora o imenovanju INE u javno poduzeće. Njegove odluke su

praktiĉki neograniĉene u odnosu na kadrovski raspored. Nisam se ni

potrudio, kad on nije našao za shodno da mi kaže, da znam razloge

povlaĉenja ovog poteza. Znam da su do sada bile pohvale u odnosu na

Rafineriju Sisak, na kadrovsku strukturu, na izvršavanje planova, na

snabdjevanje tržišta, na standard radnika – dakle sve je bilo pozitivno

unazad dvije tri godine u ovim veoma teškim uvjetima privreĊivanja.

Rafinarija Sisak bila je meĊu vodećim kolektivima, posebno meĊu

ostalim rafinerijama. Mislim da nekakvi razlozi nesposobnosti, ili

lošeg poslovanja ne stoje, a koji su drugi, ne znam, meni nisu

saopćeni. O njima mogu samo nagaĊati. Ja sam komunista od svoje

osamnaeste godine, nastavlja Bašić i to svoje odreĊenje, opredjeljenje

– lijevo – koje sam stekao još kao djeĉak, nikada iz sebe neću istisnuti,

niti ću preći u nekakvu drugu organizaciju ili formaciju. Oĉito je da

sam u neku ruku nepopravljiv komunist. Možda je i to razlog zbog

ĉega je ovo uĉinjeno? Ja ne mogu u to ulaziti, jer mi zaista nitko

razloge nije rekao. Po odluci Sabora generalni direktor ima potpuno

pravo da imenuje i razrješava bez obrazloženja – i ja mu to pravo ne

osporavam.

Moram reći, nastavlja Bašić, da smo gotovo dvije godine pripremali

kolektiv na tržišno poslovanje, pripremali smo jednu racionalnu

organizaciju, ali koja je bazirana iskljuĉivo na samostalnosti

poduzeća i na njenom opstanku po hirovima tržišta – svjetskog i

evropskog. Raĉunali smo da bi kroz tu racionalizaciju, koja je poznata

u rafinerijama takvih kapaciteta u svijetu, onaj višak radnika koji bi se

pojavio racionalizacijom rješavali postepeno kroz materijalno

zbrinjavanje, odlaskom u mirovinu i dokupom staža. Istovremeno smo

se znaĉajno orijentirali na prelazak u nove sitnije programe, koji bi

bili naslonjeni na našu tercijarnu djelatnost i proizvodnu mogućnost.

No, ovim ĉinom prelaska sisaĉke rafinerije u javno poduzeće INA, kao

dio tog poduzeća bez pravne i druge samostalnosti, oĉito je da sve ovo

dolazi pod pitanje – završio je Bašić.

Julije Katanĉević

Sada se već upleo, tko drugi, nego HDZ Siska i oni su napisali svoju

"istinu" o smjeni. Objavljeno u Jedinstvu od 22. studenoga 1990.

godine:

Priopćenje Općinskog odbora HDZ Sisak

KAKO JE SMIJENJEN IVICA BAŠIĆ (2)

Poštovani gospodine uredniĉe!

Glede ĉlanka s naslovom: Kako je smijenjen Ivica Bašić – obja-

vljenog u Vašem cijenjenom listu Jedinstvo broj 2158 od 15.11.1990.

Općinski odbor HDZ Sisak smatra potrebitim izdati slijedeće

priopćenje.

Općinska organizacija HDZ Sisak više ne može i ne želi trpjeti

grube i bezoĉne nasrtaje na gospodarsku politiku hrvatske vlade i

pravni sistem ove Republike. A upravo to je uĉinio gospodin Ivica

Bašić dajući u javnost izjave pune insinuacija želeći tako maksimalno

ispolitizirati uobiĉajen postupak zamjene manje struĉne osobe

struĉnijom. Bivši direktor Rafinerije nafte Sisak ima cijeli niz pitanja

glede smjenjivanja s položaja direktora – no naravno odmah daje

odavno spremljene odgovore. A sve se svodi na to da gospodin Bašić

više nije direktor rafinerije u Sisku ne zbog toga što na njegovo

mjesto dolazi mlaĊi, struĉniji pa samim tim i perspektivniji kadar već s

toga što je on, a kako sam kaže – nepopravljivi komunist. Vlada

Republike Hrvatske, pošto je INA, a u sklopu nje i Rafinerija nafte

Sisak, pravnim aktima Republike odreĊena javnim poduzećem u

vlasništvu Republike, proglašena je tako mehanizmom za sjeĉu glava

svima koji drugaĉije misle a bez obzira na to koliko vrijede kao

struĉnjaci.

S toga treba glasno i jasno reći da ovakva podmetanja i špekulacije

ne samo da ne pridonose gospodarstvenom probitku sisaĉke Rafi-

nerije, već što je još opasnije, koĉe kompletan gospodarski program

Hrvatske vlade posebno ako se ima na umu da je sisaĉki gigant jedna

od najvećih uzdanica hrvatskog gospodarstva. Iako smo se svi

ponadali da će takvih ljudi kao što je bivši direktor Rafinerije biti sve

manje i da jaĉanjem SDP kao stranke europskih, samim tim i

demokratskih opredjeljenja a lijeve opcije, isti polako ali sigurno

nestajati iz politiĉkog života, gospodin Ivica Bašić se potrudio da nam

svima dokaže da nije – nepopravljivi komunist – već primjer komu-

nistiĉke nepopravljivosti. Priopćujemo da sve ovakve istupe smatramo

ne samo podcjenjivanjem, provociranjem i vrijeĊanjem Vlade

Republike Hrvatske i njenog gospodarskog programa te pravnog

ustrojstva Republike, već i direktnim napadom na sve one koji se

takvim programom i ustrojstvom slažu i istovremeno se trude da ga

oživotvore – a takovih je na sreću svih graĊana Hrvatske najviše.

Molimo da u skladu sa Zakonom o javnom informiranju objavite

gornji tekst a radi potpunog i toĉnog informiranja javnosti.

Za Općinski odbor HDZ Sisak

Dinko Pintarić

Iz ove izjave je potpuno jasno vidljivo da se radi o politiĉkoj smjeni

jer nitko do tada nije spominjao struĉnost ili nestruĉnost, a oni to u

svom "priopćenju" spominju iako su oni najmanje za to pozvani, te je

glavni akcent na mojoj smjeni, a ĉlanovi Poslovodnog odbora su,

naţalost, "kolateralna ţrtva". Ţao mi je što su i oni "prošli" kao ja, ali

oni su mi rekli kako ni oni ne bi ostali bez mene i da su im nudili

ostanak. Svaka ĉast drugovima!!!

Sada se otvorila polemika oko pristaša i protivnika smjene. U

"Jedinstvu" od 29. studenoga 1990. godine izašli su stavovi

Inicijativnog odbora Radniĉke stranke Siska ĉiji je predsjednik bio

Stjepan Komarac, aktivist ljeviĉar iz Siska:

KAKO JE SMIJENJEN IVICA BAŠIĆ (3)

U prošlom broju Jedinstva osvanuo je protest tajnika HDZ za

Sisak u povodu smjenjivanja Ivice Bašića. Nitko nikome ne može

propisivati politiĉka stajališta, ali i naša stranka ima pravo prosvje-

dovati protiv naĉina kako je to izvršeno.

1. Zar je to za Hrvatski narod svetogrĊe, ako je bivši direktor

Rafinerije nafte Sisak Ivica Bašić ostao nepopravljivi komunista!

Zar za radnike Rafinerije nije opasnije smanjivati plaće i sve što

dolazi poslije smjenjivanja tog – nepopravljivog.

Nije mi poznat ni Bašić ni Pintarić. Bašić je makar rekao ono

što on misli dok je Pintarić rekao ono što misle drugi. Kada bi

bio analitiĉar, on bi našao veće boljševike od Bašića u ljudima iz

svojih redova, koji su samo promijenili odoru.

Ocjena o Bašiću je politiĉki neukus.

2. Ne može se tajnik HDZ pozivati na hrvatski narod koji je

navodno uvrijeĊen Bašićevim stavom. HDZ nije hrvatski narod,

pa ĉak ni onaj njegov najbolji dio. Danas ne postoji ni jedna

politiĉka snaga u bilo kojoj našoj republici, koja bi se mogla

pozivati na bilo koji narod.

3. Samo kratkovidni politiĉari ne vide, da odumire rekvizit

nacionalizma kojega još uvijek koriste za odreĊene ciljeve.

Dolazi novo vrijeme, vrijeme općeljudskih rekvizita. Kruh će

uskoro zamijeniti sve simbole.

Moramo se kloniti improvizacija, jer dolaze teška vremena kad

se neće pitati tko je boljševik, Hrvat ili Srbin. Trebat ćemo

jedinstva, razboritosti i tolerancije, da bi se saĉuvali općeg

ponora bijede. Ne pišimo i ne govorimo ono što ne doprinosi

osnovnom cilju.

Stvaraju se nove progresivne snage. I onda, kada HDZ nestane s

politiĉke pozornice nitko neće imati pravo spoĉitavati Dinku Pintariću

ili Ivici Bašiću za ono što je loše uradio u odreĊenom periodu histo-

rije. Budući lideri politiĉkih stranaka morat će uvažiti ĉinjenicu, da

ljudi nisu bili slobodni u svojim istupanjima već je njima upravljala

politika.

Svi mi imamo sada važnijeg posla nego ideologizirati i

meĊusobno se iskazivati vrlinama.

Ako sam i ja nekoga ili nešto iritirao ili uvrijedio neke cjeline

spreman sam o tome raspravljati, ali nikako ne i o sluĉaju Bašić.

Za Inicijativni odbor Radniĉke stranke

Predsjednik Stjepan Komarac

Odmah iza toga pojavio se opet Općinski odbor HDZ Sisak, što je

objavljeno u "Jedinstvu" od 6. prosinca 1990. godine:

Priopćenje Općinskog odbora HDZ Sisak

Glede objavljenog teksta

Kako je smjenjen Ivica Bašić (3)

UBODI GOSPODINA KOMARCA

Predsjednik Inicijativnog odbora Radniĉke stranke Stjepan

Komarac zaboravio je da su dva osnovna preduvjeta svake polemike

pismenost i prethodno ĉitanje sadržaja na koji bi se kasnije trebalo

osvrnuti. O pismenosti ne bismo, no da imenovani nije priopćenje

Općinskog odbora HDZ-Sisak niti pogledao, a kamoli proĉitao – to sa

sigurnošću tvrdimo.

Jer da je to uĉinio vidio bi da priopćenje na koje se okomio niti

jedan jedini put ne spominje "Hrvatski narod" ili bilo koji drugi, a

kamoli da povezuje stavove Općinske organizacije HDZ-Sisak

odnosno Općinskog odbora HDZ-Sisak sa cijelim hrvatskim narodom.

Jednako tako u priopćenju eksplicite stoji da Općinska organizacija

HDZ u Sisku smatra Bašićev istup nasrtajem na gospodarsku politiku

i pravni sistem, dakle o nikakvom narodu niti slovca. Gospodin

Komarac priĉa o rekvizitima nacionalizma jer oĉito smatra da su

ĉlanovi HDZ nacionalisti ili u najbolju ruku, kako on sam kaže

"boljševici koji su samo promijenili odoru". Bilo bi duhovito da nije

žalosno, no pokazuje tko je taj kome se može prigovoriti politiĉki

neukus. Naravno, nije ni zaboravio da HDZ mora jednog dana nestati

sa politiĉke pozornice da bi ustupio mjesto progresivnim snagama, a

to je svakako njegov Inicijativni odbor Radniĉke stranke. Možda će se

obistiniti želje gospodina Komarca koji jedva ĉeka da HDZ-a nestane,

no o tome onda kada Inicijativni odbor Radniĉke stranke preraste u

stranku sa nekoliko tisuća ĉlanova koliko sada u općini Sisak broji

HDZ. Upozoravajući da se treba kloniti improvizacija, imenovani to

ĉini u istoj reĉenici jer bez imalo studioznosti miješa nacionalnost sa

boljševizmom, bijedu sa pravom pisanja i govora, pa tako na trenutke

nije jasno što uopće želi iskazati. Isto je tako notorna laž da priop-

ćenje Općinske organizacije HDZ sadrži shvaćanje o smjenjivanju

svih direktora koji su nepopravljivi komunisti što bi gospodin

Komarac i sam uvidio da je prethodno proĉitao kako se spoĉitava

"komunistiĉka nepopravljivost" a glede novog opredjeljenja SDP kao

moderne stranke koja je svojim programom javno odbacila upravo tu

boljševiĉku fosilnost.

Radnici Rafinerije ne dobivaju manje plaće zbog odlaska jednog, a

dolaska drugog direktora već upravo s toga što je navedena firma

sastavni dio javnog poduzeća potpala pod režim odreĊivanja plaća

koje utvrĊuje Vlada Republike Hrvatske, odnosno Upravni odbor INA-

e. Ako je gospodinu Komarcu toliko stalo do radnika a samim tim i do

njihova mišljenja, zašto nije prošetao kroz rafinerijske pogone i

priupitao radnike, na koje se toliko poziva, što oni misle o

smjenjivanju direktora – profesora industrijske pedagogije – direkto-

rom magistrom kemije.

Možda mu je nedostajala analitiĉnost koju zahtjeva od HDZ-a a

možda je ocijenio nepotrebnim saznati odgovor koji svi znaju.

Što se tiĉe opasnosti koja slijedi poslije smjenjivanja sada već

bivšeg direktora Rafinerije, a prema iskazanim stavovima Inici-

jativnog odbora Radniĉke stranke doista nezamjenjivog, može se reći

da je ona jednaka "opasnosti" priopćenja gospodina Komarca. Ili

kako bi narod rekao (nadamo se da nam se neće zamjeriti što se sada

po prvi put pozivamo na narod) "Šuć-muć-pa proli!". Glede neslobode

istupanja Dinko Pintarić je jednako kao i svaki drugi ĉlan bilo koje

stranke slobodan da zastupa ili stavove svoje stranke (kao njen tajnik)

ili ako se ne slaže s njenim programom da, takoĊer potpuno slobodno,

istupi iz njezinih redova – pa tada može zastupati i svoje osobne

stavove. Možda taj princip ne vrijedi u redovima Inicijativnog odbora

Radniĉke stranke, pa bismo svi od tih "progresivnih snaga" mogli

nauĉiti neke novine glede politiĉkog ustrojavanja i djelovanja.

Gospodin Komarac nije nikoga uvrijedio jer HDZ u Sisku smatra

normalnim i poželjnim razliĉitost politiĉkog razmišljanja, ali uz

najbolju volju ne razumijem insinuacije i podmetanja glede nekad

napisanih rijeĉi. Posebno nerazumljivost izaziva stav da Inicijativni

odbor Radniĉke stranke može raspravljati i o uvredama i o iritiranju

ali ionako ne i o sluĉaju Bašić. Ili je možda upravo tu sve reĉeno: nije

toliko bitan tamo neki direktor, važno je da smo izvrijeĊali i iziritirali

Općinsku organizaciju HDZ Sisak. Nažalost, gospodine Komarac,

Vaši ubodi nisu dostatni niti da se poslije njih poĉešemo, a kamoli da

se osjetimo uvrijeĊeni ili iritirani. Stoga svaku daljnju polemiku

doživljavamo kao izlišnu i nesvrsishodnu. Kako Dinko Pintarić, kao

tajnik Općinske organizacije, tako i cijela organizacija.

Za Općinski odbor HDZ-Sisak

Tajnik Dinko Pintarić

Trebalo je u zaĉetku nasrnuti i zatrti komuniste i bilo kakvu pojavu i

inicijativu lijeve opcije u Hrvatskoj, pa se tako oštro reagiralo i na

priopćenje predsjednika Inicijativnog odbora Radniĉke partije Sisa-

ĉko-banijske regije.

Nakon toga je još uslijedilo mnogo napisa u "Jedinstvu2, pa

2Veĉernjem listu", "Vjesniku" i još nekim listovima, direktnih napada

i vrijeĊanja moje liĉnosti. Jedan je pisao kako su ga cijelog ţivota

proganjali Ivice, drugi kako se ja laţno predstavljam kao profesor, a

nemam diplomu, treći je objavio izvod iz zapisnika Suda ĉasti Saveza

rezervnih vojnih starješina općine Sisak iz 1972. godine gdje sam ja

svjedoĉio na raspravi o jednom nacionalistu iz Rafinerije kada se

raspravljalo o prijedlogu skidanja ĉina rezervnog oficira i sl. Jedan je

ĉak napisao kako je moj otac bio ustaša, a kakav sam ja to sada –

nepopravljivi komunist, umjesto da se ponosim što mi je otac bio

ustaša. Što je notorna laţ jer je moj otac umro još u lipnju 1941.

godine, a bolovao je i leţao u bolnici oko godinu dana i nije nikako

mogao biti ustaša. Nisam na to reagirao, jer sam znao da niti jedan

argument koji ću ja iznijeti u svoju obranu za njih neće predstavljati

ništa, jer se oni u osudi i napadu sluţe jedino općim floskulama,

kojima se inaĉe HDZ-ovci sluţe u svojoj ukupnoj politici.

Pljaĉka i nasilno smjenjivanje je tako postala "dnevna" praksa i u

drugim radnim organizacijama i traje sve do danas. Još imaju

"krĉmiti" ono što smo mi stvarali u "mraku" socijalizma u kojem smo

ostvarivali veliĉanstvene rezultate.

RAZGOVOR ZA «HRVATSKU LJEVICU

SA IVICOM BAŠIĆEM PREDSJEDNIKOM

GRADSKE ORGANIZACIJE

SOCIJALISTIĈKE RADNIĈKE PARTIJE

SRP-SISAK

1. Vi ste bili organizator osnivanja Gradske organizacije

SRP-a Sisak i na osnivaĉkoj skupštini održanoj 19. svibnja 1998.

godine izabrani za njezinog predsjednika. Koje su osnovne

postavke programa vaše stranke?

Osnovno opredjeljenje SRP-a je socijalizam 21. stoljeća. To

znaĉi socijalizam osloboĊen ideologije i tutorstva jedne "vodeće

partije". Mi smo moderna stranka rada – stranka radnika u indu-

striji, poljoprivredi, školstvu, zdravstvu, kulturi, znanosti, upravi,

dakle stranka svih onih koji ţive od svog rada. Istovremeno smo

otvoreni i za poduzetnike, obrtnike, vlasnike sredstava rada koji su

ih stekli pošteno.

Ne odriĉemo se prošlosti (kao neki) već preuzimamo i slijedimo

pozitivna iskustva i dostignuća socijalistiĉkih, kršćansko – socija-

listiĉkih i ekoloških partija Evrope i svijeta. Mi smo, praktiĉki,

politiĉki slijednici Saveza komunista Jugoslavije i Hrvatske. Mi

povijest ne slijedimo i ne promatramo kroz mitologiju i zaklinjanje

u "velike voĊe" i povijesne liĉnosti. Mitovi spadaju u povijest i

knjiţevnost i neka se tamo nalaze. Mi iz povijesti uzimamo ono što

je pozitivno i nastavljamo na dostignućima materijalnim i duhov-

nim generacija ispred nas.

Svoju politiku zasnivamo prvenstveno na dostignućima i isku-

stvma socijalistiĉkog i komunistiĉkog pokreta u Hrvatskoj i Jugo-

slaviji, a to je:

– socijalizam,

– antifašizam,

– samoupravljanje radnika, lišeno politiĉkog monopola bilo koje

partije i stranke,

– društveno i mješovito vlasništvo,

– ravnopravnost svih naroda i narodnosti, etniĉkih i vjerskih

zajednica,

– otvorenost prema svijetu,

– samoupravljanje u lokalnim jedinicama (mjesnim zajedni-

cama), općinama i regijama,

– pravna i socijalna sigurnost zaposlenih i umirovljenika,

– potpuna besplatna zdravstvena zaštita svega stanovništva,

– besplatno školovanje,

– razvitak domaće industrije i poljoprivrede vodeći raĉuna o eko-

logiji,

– odabir i poticanje talenata u svim oblastima rada i stvaralaštva,

– masovna fiziĉka kultura i sport uz njegovanje i razvijanje i

profesionalizma u toj oblasti,

– pravo nastavnika i zaposlenih u ustanovama da uĉestvuju u

izboru ravnatelja,

– borba za mir i razoruţanje,

– cjelovitost i integritet Republike Hrvatske u priznatim granica-

ma ZAVNOH-a i AVNOJ-a,

– istiĉemo geografsku kao i kulturnu meĊuzavisnost juţnosla-

venskih naroda, protivimo se politici mrţnje i razdora koju nameću

današnji nacionalistiĉki reţimi na prostorima bivše Jugoslavije,

– zalaţemo se za "meke" i otvorene granice prema svim susje-

dima.

Istovremeno odbacujemo naslijeĊe bivšeg sistema kao što je:

– idolatrija – klanjanje "velikom voĊi", jer za to više nema potre-

be,

– kult liĉnosti,

– suĊenja za politiĉka istupanja – "verbalni delikt",

– sve što se smatra zloĉinom (ubojstva bez presude – u ratu,

maltretiranja zatvorenika i sl.),

– mitologija, ostavljamo je povijesti i knjiţevnosti – ţivimo

sadašnjost i budućnost,

– politiĉki monopol jedne partije u vlasti, privrednom ţivotu, in-

formiranju i ukupnom ţivotu;

Posebno cijenimo i poštujemo Josipa Broza Tita zbog njegovih

zasluga:

– u zajedniĉkoj borbi svih juţnoslavenskih naroda i narodnosti

protiv fašizma, nacizma, nacionalizma i domaćih izdajnika,

– u suprotstavljanju staljinistiĉkoj diktaturi,

– u razvoju nesvrstanosti i borbi za mir, zbog ĉega je priznat kao

svjetski lider,

– na uvoĊenju i razvoju samoupravnog socijalizma,

– što je bio istinski borac za osloboĊenje ĉovjeka od svih oblika

podĉinjenosti,

– što je proširio prostore slobode i mira kod nas i u svijetu i na-

govijestio humanije i slobodnije društvo u 21. stoljeću.

2. Kakva je razlika izmeĊu Socijalistiĉke radniĉke partije-

SRP i Socijaldemokratske partije-SDP Hrvatske?

Ima nekoliko znaĉajnih pitanja u kojima se razlikujemo i

razilazimo, a ima i onih gdje se naši programi dodiruju.

Najvaţnije razlike su:

– SDP se odrekao socijalizma i samoupravljanja, a mi nismo.

Oni, istina u svom programu spominju participaciju radnika u

upravljanju, ali u uvjetima kapitalistiĉkih društvenih odnosa. Mi

se zalaţemo za socijalizam i samoupravljanje,

– oni su se odrekli socijalistiĉke prošlosti i stalno se od nje

brane u dodvoravanju HDZ-u. Jedino se nisu odrekli materi-

jalnog naslijeĊa Saveza komunista Hrvatske i SKJ koje ih drţi

materijalno bogatom strankom. Mi smo rekli da prihvaćamo sve

pozitivno iz socijalistiĉke izgradnje i ţelimo to razvijati dalje, a

odriĉemo se onoga što je bilo negativno i odreĊenih zabluda,

– SDP nije jasan do kraja (bar u praksi) po nacionalnom

pitanju. Ponekad djeluje kao nacionalistiĉka stranka bliska HDZ-

u i drugim nacionalistiĉkim strankama. Mi se zalaţemo za to da

u Hrvatskoj svi ljudi imaju ista prava i obaveze i za dobre

odnose sa svim susjedima. Protivimo se stalnom raspirivanju

mrţnje i netrpeljivosti prema drugim narodima i nacijama, te

nacionalnim manjinama.

3. Što mislite o suživotu izmeĊu Hrvata i Srba?

Mislim da je suţivot nacionalistiĉka izmišljotina HDZ koju su naţa-

lost prihvatili i neki lideri opozicije. Što znaĉi suţivot? Po meni je to

ţivot meĊu nekim grupacijama koje ţive jedna pored druge na

odvojenim prostorima. To znaĉi ţivot i odnosi izmeĊu naroda dvije

drţave koji su podijeljeni (odvojeni) drţavnom granicom. Dakle,

suţivot se odvija na primjer izmeĊu Hrvata i Slovenaca u Sloveniji,

Hrvata i MaĊara u MaĊarskoj, Hrvata i Talijana u Italiji i sl. MeĊutim,

ţivot Hrvata i Srba kao i drugih nacija koje ţive u Hrvatskoj je

zajedniĉki ţivot u istoj drţavi. Oni ne "suţive", već ţive zajedno,

imaju ista prava i obaveze, zajedniĉki rade, druţe se, pomaţu meĊu-

sobno, poštuju se i uvaţavaju. Jednom rijeĉju dijele zlo i dobro. To je

neminovnost zajedniĉkog ţivota u istoj drţavi. Nekad se to zvalo

bratstvo i jedinstvo, ĉesto puta prenaglašavano kao politiĉka parola.

Neki se pjene kad se spomene bratstvo i jedinstvo, meĊutim ĉinjenica

je (koliko god to neki negiraju) da su narodi Jugoslavije pod tom

parolom digli ustanak 1941. godine, uĉestvovali u ratu protiv nacista i

fašista, ustaša i ĉetnika, te izborili slobodu za sve narode Jugoslavije.

Time su se svrstali meĊu pobjedniĉke narode svijeta u borbi protiv

fašizma. Isti ti narodi su 50 godina ţivjeli sretno jedni s drugima u

bratstvu i jedinstvu. Isti ti narodi dostigli su standard srednje-evropske

razvijane zemlje i bili blizu prijema u Vijeće Evrope i Evropsku

zajednicu.

DoĊoše nacionalisti svih boja, odbaciše parolu bratstva i jedinstva,

gurnuše nas u rat u kojem su svi narodi Jugoslavije gubitnici.

Hrvatska je osiromašena, privreda uništena, desetine tisuća je

mrtvih i invalida, stotine tisuća je prognano sa svojih ognjišta,

desetine tisuća kuća i drugih objekata uništeno, u nekim odnosima se

vraćamo u feudalno društvo, Evropa je daleko. Neki "imaju

Hrvatsku", većini je standard pao bar za dvadeset godina unazad,

mnogi preţivljavaju od onoga što naĊu u kontejnerima za otpatke.

Nemamo bratstvo i jedinstvo, ali imamo suţivot.

Dakle, zovimo mi to kako hoćemo: bratstvo i jedinstvo ili suţivot ili

zajedniĉki ţivot, ali bez normalnog zajedniĉkog ţivota i tolerancije

svih graĊana u Hrvatskoj bez obzira je li većinska nacija ili manjina sa

jednakim pravima i duţnostima, nema sreće ni za Hrvate ni za

Hrvatsku.

Posebno je uvijek kroz povijest bilo na ovim prostorima bivše

Jugoslavije interesantno pitanje odnosa Hrvata i Srba. To su dva

najbrojnija naroda, najsliĉnija po vjeri, jeziku, obiĉajima, kulturi. I

dok su ta dva naroda ţivjela u slozi na traţenju i isticanju zajedništva i

sliĉnosti ţivjeli su sretno i u ovim krajevima vladao je mir. Ti narodi

su po zemljopisnim i povijesnim okolnostima, jer su izmješani,

"osuĊeni" da ţive zajedno, koliko god to nacionalisti i jedne i druge

strane osporavali. To se isto odnosi i na Muslimane-Bošnjake. Navest

ću ovdje samo neke od stavova Stjepana Radića, na kojeg se neki

nacionalisti pozivaju kao svog uzora, a u stvari u stavovima i drţanju

rade sasvim suprotno od njegovih misli i djela. Na jednom zboru u

Sarajevu 1926. godine, prije svoje tragiĉne smrti, je rekao:

"Ako Srbi i Hrvati kažu: Mi smo braća, to je u prvom redu zato jer

nas vjera ne dijeli, vjera je jedna, crkve su dvije, a i u muslimana. Bog

je jedan, Alah je jedan a nisu tri. I kad nam je Bog jedan i jezik jedan i

jedna domovina, zašto ne bismo imali jedno veselje, a veselo se kolo

igra, kad se bratski ruka drži i kad znaš da u tom kolu možeš biti

kolovoĊa, kad na tebe doĊe red."

Izgleda da je i Stjepan Radić bio jugonostalgiĉar?! Istina, on je

stradao 1928. godine u atentatu od Srbina ali ne od srpskog naroda,

već od srpskog nacionaliste – od srpskog nacionalizma.

I da završim ovo pitanje konstatacijom da Hrvatima nije najveći

neprijatelj srpski narod, kako se to uporno nameće još u Drugom

svjetskom ratu, a i sada od 1990. godine, već nacionalizam, srpski,

hrvatski, muslimanski i svaki drugi.

4. Vaše mišljenje u vezi povratka izbjeglica i prognanih?

Socijalistiĉka radniĉka partija – SRP se opredijelila Programskom

deklaracijom za povratak svih izbjeglih, prognanih i raseljenih na

svoja ognjišta.

U Općoj deklaraciji o pravima ĉovjeka usvojenoj u Ujedinjenim

narodima 10. prosinca 1948. godine toĉka 13. piše:

Svatko ima pravo na slobodu kretanja i izbora stanovanja u

granicama pojedine države. Svatko ima pravo da napusti svaku

zemlju, ukljuĉujući i svoju vlastitu, i da se vrati u svoju zemlju.

Pošto je Republika Hrvatska ĉlanica Organizacije ujedinjenih naro-

da i nju obavezuje ova Deklaracija. Nema nitko pravo spreĉavati ne-

koga da ţivi tamo gdje se rodio i gdje su ţivjeli njegovi preci. Posebno

ovdje napominjem dvoliĉnost nacionalistiĉke vlasti Hrvatske u odnosu

na povratak izbjeglih Srba. Zvaniĉni stavovi vlasti su da se izbjegli i

raseljeni imaju pravo vratiti svojim domovima. U praksi, posebno na

lokalnoj razini na sve naĉine se onemogućava i oteţe povratak Srba.

Neprestalno se i preko drţavnih medija raspiruje mrţnja i netole-

rantnost prema Srbima. U pojedinim mjestima se zastrašuje, pa i fizi-

ĉki napada one koji su se povratili i one koji dolaze radi sreĊivanja

dokumenata za svoj povratak. Nebrojeno je takvih sluĉajeva obja-

vljeno i u sredstvima informiranja, a da nitko za to nikad nije odgo-

varao.

Ja postavljam pitanje tim nacionalistiĉki "zapjenjenim" Hrvatima,

po kojem pravu (boţjem, drţavnom, ljudskom, meĊunarodnom?),

osporavaju bilo kome, pa tako i Srbima, povratak na svoja ognjišta. Tu

su roĊeni, tu su ţivjeli oni i njihovi preci, zajedno sa Hrvatima i

ostalima koji tu ţive, borili su se protiv zajedniĉkog neprijatelja kroz

vjekove (Turaka, Habsburgovaca, MaĊara, Nijemaca, Talijana). Imaju

pravo tu da ţive ravnopravno sa svim ostalim, kako Hrvatima kao

većinskom nacijom tako i ostalim narodima i etniĉkim skupinama.

Imaju pravo da ispoljavaju svoj nacionalni identitet. Neki mediji,

duţnosnici Hrvatske, pa i sam predsjednik Republike ne mogu ĉak ni

da ih normalno zovu Srbi, već ih ĉesto zovu "hrvatski Srbi" ili

"Pravoslavci". To valjda od milja?! Pitam te iste velike Hrvate kako bi

reagirali da Srbi u Srbiji zvaniĉno zovu Hrvate koji tamo ţive "srpski

Hrvati" ili "Katolici"?

Zašto bi ja kao Hrvat (oba su mi roditelja Hrvati, djedovi i pradje-

dovi i bake i prabake i sa oĉeve i sa majĉine strane bili su Hrvati)

trebao u Hrvatskoj, kao demokratskoj zemlji imati veća prava od bilo

kojeg drugog graĊanina (bez obzira na nacionalnu, vjersku, rasnu i

drugu pripadnost) koji ovdje ţivi. Po boţjim zakonima, po drţavnim

zakonima, po meĊunarodnom pravu, sigurno ne. To mogu jedino ako

uzmem "pravo jaĉega", jer je to "drţava hrvatskog-većinskog naro-

da". A "pravo jaĉega" je odnos "divljeg zapada" a ne odnos kakav bi

trebao vladati meĊu ljudima u jednoj uljuĊenoj zajednici kakva se

smatra Hrvatska.

Ja ĉak mislim da bi trebalo stimulirati sve izbjegle i raseljene

(Hrvate, Srbe i ostale) da se vrate svojim kućama. Ako to ne uĉinimo

ostat će nam pustare po mnogim krajevima Hrvatske. Sela na Baniji, u

Lici, Kordunu koja su malo dalje od glavnih cestovnih pravaca zjape

prazna, dvorišta i njive obrasle su u korov i šikare. Tu su htjeli i znali

ţivjeti samo oni koji su tu bili prije rata.

Prema tome, za dobrobit Hrvatske (naroda koji u njoj ţive)

stvarajmo uvjete tim ljudima da se vraćaju. U protivnom to će ostati

pusti krajevi, a naredne generacije nam to nikad neće oprostiti. Onaj

tko spreĉava povratak bilo koga na svoje ognjište, radi direktno protiv

interesa vlastitog naroda i Hrvatske.

5. Vidim da ste dosta kritiĉni prema nacionalizmu. Što o tome

mislite?

Nacionalizam je u odreĊenom povijesnom razdoblju imao i svoju

pozitivnu ulogu. Homogenizirale su se nacije, ekonomski ojaĉale,

stvorile drţave. Kasnije, kada je nacionalizam postao sredstvo samo

da se doĊe na vlast i da se pokore svi manjinski narodi postao je svoja

suprotnost. Mnogi nacionalizmi su uzrokovali ratove u kojima

uglavnom na kraju strada vlastiti narod. Najbolji primjer je bivša

Jugoslavija. Povampireni nacionalizmi su doveli do krvoprolića i

razaranja kakvih nema u novijoj povijesti Evrope. Nema dobrog i

lošeg nacionalizma. Jedan novinar je nedavno napisao zgodnu misao o

nacionalizmu:

"Nije sporno voljeti svoje, ali nacionalizam pomalo mrzucka ostale,

u tome je problem".

Svaki nacionalizam se kad tad izrodi u netolerantnost, mrţnju za sve

ono što nije u vlastitoj naciji. A vlastitu naciju veliĉa do neba. Tu se

obiĉno onda poseţe za mitovima i "junacima" iz prošlosti i ĉupajući ih

iz konteksta vremena u kojem su ţivjeli i djelovali i kroji se povijest

današnjice po tim uzorima. To obiĉno vodi u retrogradne procese i

vraća zajednicu i društvo nazad na preţivjele odnose i ţivljenje. Zar

toga kod nas nema na svakom koraku? U nekim odnosima vratili smo

se na nivo feudalizma, a mi smo Srednjoevropska zemlja na pragu 21.

stoljeća? Nama, obiĉnim Hrvatima je već na vrh glave te pjesme o

Hrvatima kao najstarijem narodu u Evropi, kulturnom krugu kojem

pripadamo, velikana iz prošlosti. Ĉesto se neki pozivaju i na one

"velikane" koji su osramotili hrvatski narod. Neka ih u povijesti, neki

na slavu i diku, neki na sramotu svog naroda. Mi trebamo ţivjeti za

danas i za sutra, a ne za juĉer.

Kako zaposliti ljude, osigurati pristojan ţivot većini stanovništva,

omogućiti im da imaju udjela u upravljanju i u sferi rada i društva

uopće, sanirati posljedice rata. To treba da bude osnovno pitanje i

preokupacija i vlasti i svih graĊana "Lijepe naše". To jedino moţe da

vrati dostojanstvo svakog graĊanina Hrvatske da se moţe ravnati sa

drugima u Evropi i svijetu. Uskogrudni nacionalizam nikud ne vodi

već jedino u samoizolaciju i uništenje vlastitog naroda.

6. Kakav je stav vaše stranke i vas u odnosu na ratne zloĉine?

Sve ratne zloĉine treba pravno sankcionirati i zasluţeno kazniti sve

one koji su ih poĉinili kao i one koji su ih inspirirali i zapovijedali.

Ovaj rat je bio prljavi krvavi rat protiv civilnog stanovništva. Pored

ratnih zloĉina nad pripadnicima vojske (zarobljenicima) i civilnim

stanovništvom vršen je i genocid nad narodima. Protjerivani su

graĊani iz svojih domova, pljaĉkana, paljena i uništavana imovina i

kulturna i nacionalna dobra. Nema rata, naroĉito u novijoj povijesti a

da u njemu ne bude ratnih zloĉina. Zloĉince treba proganjati i

kaţnjavati dok svi ne budu odgovarali za svoja nedjela. Kao što

vidimo to ne ide baš tako lako i kako bi trebalo. Svatko se dobro

ogradio i štiti "svoje" ratne zloĉine – kao njih nije bilo, a traţi samo

progon onih drugih. Za mene nema "naših" i "njihovih" ratnih zloĉina

i zloĉinaca. Ratni zloĉinac je ratni zloĉinac i treba da odgovara i da

bude kaţnjen, bio Srbin, Hrvat, Musliman ili netko drugi. Dok god

svaki narod ne prizna da i kod njega ima onih koji su vršili ratne

zloĉine i ne bude i sam s njima obraĉunavao, ostat će mnogi zloĉini

nekaţnjeni.

7. Recite nam sada nešto o organizaciji i akcijama SRP-a u

Sisku?

Mi smo 19. 5. 1998. godine odrţali osnivaĉku skupštinu Gradske

organizacije SRP-a Sisak. Organizaciji je tada pristupilo 20 ĉlanova, a

sada nas ima preko trideset. MeĊutim, imamo preko 400 registriranih

(onih za koje znamo) simpatizera naše partije. Većina od njih ţeli

pristupiti u ĉlanstvo SRP-a ali ih je još uvijek strah. Naroĉito je to

izraţeno kod onih koji rade ili su na nekim odgovornim mjestima.

Odmah da kaţem da nismo staraĉka, umirovljeniĉka organizacija. Ima

u našim redovima mladih, starijih i ţena. TakoĊer valja napomenuti da

je organizacija višenacionalna. Mi smo organizacija širom otvorenih

vrata za sve ljude (naravno i ţene) dobre volje i namjera bez obzira na

njihovu nacionalnu, vjersku, rasnu, etniĉku pripadnost. Mi ne teţimo

da budemo masovna organizacija (narodni pokret) već je dovoljno da

imamo solidno jezgro u svakoj sredini i što veći broj pristalica i

simpatizera.

Do sada nismo imali neke znaĉajnije aktivnosti, osim uĉlanjenja

novih ĉlanova. Velika prepreka u radu je, za sada, nedostatak finan-

cijskih sredstava i prostorija za sjedište i rad organizacije. Obratili

smo se Gradskom poglavarstvu za prostorije odmah poslije konsti-

tuiranja. MeĊutim, pored uljudnog obećanja još uvijek nismo dobili

svoje "mjesto pod suncem". No, to nas neće sprijeĉiti da provodimo

naše aktivnosti, naroĉito na organizacionom uĉvršćivanju i proširenju

organizacije. Sada slijedi konstituiranje, gradske, općinske i ţupa-

nijske konferencije i organizacija SRP-a na podruĉju cijele Sisaĉko-

moslavaĉke ţupanije. Već imamo odreĊen broj ĉlanova u Petrinji,

Glini, Dvoru, Kutini, Kostajnici. Do izbora ćemo imati organizaciju

na ĉitavom podruĉju ţupanije. Raĉunamo da ćemo na izbore izaći

pripremljeni bez obzira na sredstva i nedostatak prostorija za rad.

Najvaţniji pravci aktivnosti naše organizacije su: daljnje uĉlanji-

vanje ĉlanova i pridobivanje pristalica i simpatizera, razne promotivne

aktivnosti, javno istupanje povodom odreĊenih odluka i poteza vlasti i

dogaĊaja u politiĉkom ţivotu grada, općine, regije i republike, razne

humanitarne aktivnosti, organizacija prosvjeda i uĉešća u njima kada

za to bude potrebe, suradnja sa sindikatima u pomoći radnicima u

ostvarivanju njihovih prava, osnovat ćemo, i pomagati im u radu,

forume i klubove prema Statutu stranke, izborne aktivnosti, obilje-

ţavanje: Dana antifašizma, MeĊunarodnog praznika ţena, Praznika

rada, Dana mladosti, organiziranje raznih tribina i konferencija za

novinare i dr.

Sisak, 15. 11. 1998. godine

(Objavljeno u "Hrvatskoj ljevici" u prosincu 1998.)

PISMO ODBJEGLOM SRBINU S BANIJE

Dragi moj druţe!

Napisao sam "druţe" namjerno, ne kao stilsku figuru radi ljepšeg

izraţavanja već zato što si mi ti zaista pravi drug u najplemenitijem

smislu te rijeĉi. Njima će se jeţiti koţa kad proĉitaju ovo "dragi

druţe". Neka. Oni i tako ne razumiju što ta rijeĉ znaĉi. Oni je sada

izgovaraju samo u posprdnom znaĉenju. Zato što nikad nisu ni znali

što ta rijeĉ znaĉi. Oni su je samo izgovarali zato što je bila u modi.

Kao što sada izgovaraju "bok" i "bog", umjesto "zdravo" i "dobar

dan". Jer to pogoduje onima na vlasti. Oni nikad nisu ni bili drugovi

niti znaju smisao te rijeĉi. Pošto nisu bili drugovi, nisu ih ni imali.

Takvima drugovi ni ne trebaju. Njima su samo potrebni i dovoljni

klimoglavci i licemjeri, kao što su i sami. A umišljaju da su gospoda.

Oni nisu ni gospoda. Gospodin je uljudan, kulturan, uvaţava svakoga,

tolerantan. Ne pravi razliku meĊu ljudima po spolu, naciji, vjeri, etni-

ĉkoj pripadnosti, rasi... Oni su u stanju, a to su i pokazali uništiti i

ubiti svakoga tko nije "iste krvi".

Vidiš, dragi moj druţe zašto te baš tako oslovljavam. Da osjetiš i

sada toplinu, drugarsko poštovanje i ljubav koju prema tebi osjećam.

Mene, a nadam se i tebe nije pokolebalo ovo pljuvanje i omalova-

ţavanje svega onoga što smo do sada radili. Pa ĉak zajedno i s njima.

Oni nas sada uvjeravaju kako su bili u zabludi ĉitav svoj ţivot. Pa

kakav je to ĉovjek koji ţivi pedeset i više godina u zabludi a da to ne

otkrije? Hoće da i mi prihvatimo da smo bili u zabludi. Oni vjerojatno

i jesu bili u zabludi, jer su govorili jedno, radili drugo, a mislili treće.

Oni su sigurno i sada u zabludi, samo to ne shvaćaju ili neće da

priznaju. Moţda hoće, opet nakon pedeset godina.

UbjeĊuju nas da je socijalizam zabluda? Ako je ravnopravnost svih,

bratstvo meĊu ljudima, potpuna socijalna sigurnost, istinska demo-

kracija, raspolaganje i upravljanje sredstvima od strane onih koji ih i

stvaraju, pravilna raspodjela dobara, poštenje, mir meĊu ljudima,

nenasilje, dobri odnosi sa svima u svijetu... zabluda, onda je i ĉitavo

kršćanstvo i EvanĊelje zabluda, jer poĉiva na Isusovom uĉenju koje

isto tako uĉi i propovijeda to isto. Ili mi, dragi moj druţe dobro ne

znamo EvanĊelje jer smo ateisti? Ali ja mislim da smo mi po našim

pogledima i ţivljenju bliţi svim tim naĉelima nego većina onih koji se

sada (odjednom) deklariraju kao veliki kršćani i vjernici, a svakim

svojim postupkom i ponašanjem gaze sve norme poštenja i ljudskosti.

Znaju li Deset zapovjedi boţjih u koje se zaklinju?

Priĉaju nam da je bratstvo i jedinstvo bila zabluda. Za njih, kojima

je to bila samo zgodna politiĉka parola, jeste. Ali za nas, koji smo to

ţivjeli, koji smo istinski meĊu svim ljudima širili bratstvo i humanost

to nije bila parola i zabluda. To je ţivot.

Ti si roĊen u selu na Baniji gdje je preteţno srpski ţivalj. Ja sam

roĊen isto na Baniji u selu gdje je preteţno hrvatski ţivalj. Ništa nas

nije prijeĉilo, a ni ostale mještane naših sela da zajedno radimo,

slavimo i tugujemo. Zajedno se ţenimo, krstimo, slavimo i drţavne

praznike i katoliĉke i pravoslavne svece. Zajedno idemo u školu,

sluţimo vojsku, idemo na zabave i prela. Nikada nije prošao niti jedan

pravoslavni blagdan ni krsna slava, da tvoji nisu na to slavlje zvali

mene i moju rodbinu. Isto tako nije prošao niti jedan katoliĉki svetac,

a da moji nisu pozvali tebe i tvoju obitelj. Kad smo nešto gradili

(kuću, vikendicu, garaţu i sl.), radili na polju, kosili travu, ţeli pšenicu

i dr. uvijek smo si pomagali.

Sjećaš se našeg zajedništva i drugarstva na izgradnji autoputa

"Bratstvo-jedinstvo", nasipa na Savi kod Zagreba i Siska, radova na

Fruškoj gori i drugih širom cijele Jugoslavije.

Zajedno smo prošli cijelu Jugoslaviju "od Vardara pa do Triglava".

Svugdje smo bili lijepo primljeni, ugošćeni i obogaćeni za još jedno

divno i plemenito iskustvo. Zajedno smo i vojsku sluţili na jugu

Srbije. Na vojnim vjeţbama smo prošli cijelo Kosovo i pola

Makedonije. Nigdje nismo niti u jednom momentu osjetili mrţnju,

odbojnost ili neljubazan pogled. Zašto? Zato što smo i mi svim

ljudima prilazili u dobroj namjeri, prijateljski, drugarski, bratski.

Nismo pravili razliku. Tko doĊe nekome s dobrim i miroljubivim

namjerama bit će tako dobro i primljen. Nema lošeg naroda ili nacije.

Loših ima samo pojedinaca na svim stranama svijeta. Jednom

prilikom je rekao Stipe Šuvar da je sreća što su budale ravnomjerno

rasporeĊene.

Sjećaš se bilo je i mnoštvo ţivotnih problema, ali smo ih mnogo

lakše zajedniĉki rješavali. Pa zar su to zablude? Ne! To je bio stvarni

ţivot. To nisu bile fantazije i zablude.

Oni hoće suditi Titu. Tko su oni da sude Titu? Nisu mu dorasli ni do

koljena, a mnogi ni do gleţnja. Tito je ĉovjek, "graĊanin Svijeta", koji

je obišao cijeli svijet. Svi drţavnici svijeta dolazili su k njemu. Vodio

je preko stotinu zemalja svijeta u Pokretu nesvrstanosti i simbolizira

mir i slobodu.

Tito je predvodio zajedniĉku borbu svih naroda bivše Jugoslavije

protiv fašizma, suprotstavio se staljinistiĉkom diktatu u meĊuna-

rodnom radniĉkom pokretu, bio jedan od tvoraca i predvodnika

pokreta nesvrstanosti i stajao na ĉelu federativne zajednice malih

juţnoslavenskih naroda u vrijeme inauguriranja samoupravnog

socijalizma. Kao slavni voĊa antifašistiĉke borbe i borac za

osloboĊenje ĉovjeka koji ţivi od svog rada od svih oblika podĉi-

njenosti, Tito je proširio prostore slobode i mira i nagovijestio

humanije društvo u 21, stoljeću.

Koliko je Tito bio cijenjen kod nas i u svijetu najbolje ilustrira

njegov ispraćaj nakon smrti. Cijela zemlja je istinski tugovala, a preko

150 drţavnika svijeta je došlo na njegovu sahranu.

O njemu moţe najbolje da daju ocjenu narodi bivše Jugoslavije koji

su ţivjeli sretno u miru i slobodi za njegova ţivota. Na pamet mi

padaju stihovi jedne pjesme koju sam nedavno ĉitao koji najbolje

odgovaraju onima koji ţele suditi olako svakome, pa i Titu:

"Vi iz porodice nitkova, kretena,

što umivate razum u zamućenoj vodi,

shvatite da Tito je Sloboda

i da ne moţete suditi Slobodi.

Ne, ne smijete suditi o Titu

vi, drske, jadne hulje male

Tito je legenda, a historija ne da

o legendama da sude obiĉne budale."

Predbacuju nam Bleiburg i Kriţni put. Što mi s time imamo? Mi

smo tada bili djeca. Mi o tome znamo samo što su nam priĉali i što

smo proĉitali. A i to se mnogo razlikuje od onoga što oni sada govore.

Sve se politizira i koristi u dnevnopolitiĉke svrhe. Istina je moţda

negdje u sredini?

Zagovaraju pomirbu svih Hrvata? Partizana i ustaša i njihove djece?

Partizani i ustaše se nikako ne mogu pomiriti. Ustaše su klale i ubijale

nevine ljude samo zbog vjere, nacije ili politiĉkog uvjerenja. Partizani

su vodili oslobodilaĉki rat i protiv okupatora (Nijemaca, Talijana,

MaĊara, Bugara) i protiv tih istih ustaša i ĉetnika, kao domaćih

izdajnika. Pa, kako se to moţe pomiriti? Uostalom, njih je većina "pod

zemljom" pa im ne treba pomirba.

A djeca partizana i ustaša? Pa oni nisu bili ni zavaĊeni. Tko je koga

u zadnjih 20-tak godina u bivšoj Jugoslaviji pitao ĉiji je i tko mu je

otac. Vaţno je da je pošten ĉovjek i struĉan za odreĊen posao. Svi su

se zajedno i ravnopravno školovali, studirali i radili. Prema tome, ako

netko nije meĊusobno svaĊen, na treba ga ni miriti.

Tvrde nam da se socijalizam kao totalitarni reţim srušio sam od

sebe? Prije svega samoupravni socijalizam kakav smo mi gradili, nije

bio totalitarni sistem. Istina, nije bilo više politiĉkih stranaka, ali je

svatko mogao, tko je htio, kroz razne forme djelovanja u samo-

upravnim organima i Socijalistiĉkom savezu ispoljiti i naći svoje

interese i potrebe. Bilo je više istinske i prave demokracije nego što

imamo sada.

Što su nam oni ponudili kao budućnost? Okrenutost prošlosti, mito-

maniju, nazadnjaštvo, uskogrudni nacionalizam, samoljublje, zatvore-

nost, mrţnju, meĊunarodnu izolaciju, opustošenu i uništenu privredu,

duhovnu zatucanost, divlji kapitalizam, nezaposlenost, nehumanu,

asocijalnu drţavu i siromaštvo.

A kako je srušen taj sistem i razbijena Jugoslavija najbolje ilustrira

Warren Zimmermann (posljednji ambasador SAD u bivšoj

Jugoslaviji) u svojoj knjizi "Izvori jedne katastrofe":

Ovo je priĉa o nitkovima – nitkovima koji su krivi za rušenje multi-

etniĉke Jugoslavije, za izazivanje tri rata i nesreću kojih dvadeset

milijuna ljudi nepoznatu od Drugog svjetskog rata. Kako se mogla

dogoditi ova tragedija zemlji koja je prema većini kriterija bila

naprednija i otvorenija od ma koje druge zemlje Istoĉne Europe?...

...smrt Jugoslavije i nasilje koje je uslijedilo proizašlo je iz svjesnih

akcija nacionalistiĉkih voĊa koji su zatoĉili, zastrašili, prevarili ili

eliminirali svaku oporbu njihovim demagoškim planovima. Jugo-

slavija je uništena od vrha prema dolje.

Mislim da ovome ne treba komentar. Ovo je mišljenje stranog

promatraĉa i uĉesnika tih dogaĊaja, koji je dugo godina proveo u

bivšoj Jugoslaviji.

Govore nam da smo bili u "mraku" pedeset godina? Pa mi smo u

tom "mraku" na svim poljima ţivota postigli više nego što je Hrvatska

imala i postigla stoljećima. Već deset godina to se uništava, krade i

devastira, a još uvijek ima da svi skupa nekako preţivljavamo. Ĉak je

kriminalno reći da nam je prije bilo bolje nego što je sada. Odmah te

proglase jugonostalgiĉarom i izdajnikom hrvatstva. Pa zar oni misle

da su ljudi u Hrvatskoj svi debili pa imamo tako slabo pamćenje da ne

znamo kako nam je bilo prije desetak godina?

Opet bi se posluţio mislima Warrena Zimmermanna koji kaţe:

Ĉak i kao komunistiĉka država bila je toliko ljupka da su britanski

laburisti ljetovali u njoj u potrazi za politiĉkom ispravnošću. Njezin

politiĉki sustav bio je dostatno nestaljinistiĉki da nadahne oponašanje

meĊu ljeviĉarskim demokratskim misliocima Zapadne Europe. Bila je

utemeljitelj i voĊa golemog bloka od gotovo stotinjak tzv. nesvrstanih

zemalja, uživajući globalni utjecaj daleko iznad njezine skromne

veliĉine i broja stanovnika. Njezino je gospodarstvo bilo dosljedno

ispred njihovih komunistiĉkih susjeda, ĉak ispred Ĉehoslovaĉke i

MaĊarske koje su imale tradiciju zapadnjaĉkog gospodarstva. Ali

najveća je njezina vrednota bila uljudnost i tolerancija meĊu

narodima razliĉite etniĉke pozadine i razliĉitih povijesnih iskustava.

Ovo je napisao ĉovjek iz najkapitalistiĉkije zemlje. I kad on tako

kaţe za bivšu Jugoslaviju, onda ne moţe nitko da ga nazove

jugonostalgiĉarom. On je jednostavno napisao nepristrano i bez "ţala

za prošlošću", svoju ocjenu i mišljenje.

Što su nam napravili od zdravstva i socijalne zaštite? Sve što je bilo

pogodnost i odgovaralo "malom ĉovjeku" su ukinuli ili smanjili.

Smanjen je obim zdravstvene zaštite, smanjen obim socijalne zaštite

tako da ĉovjek ne smije biti bolestan i star.

Sjećaš se toplih obroka u radnim organizacijama, besplatnog prije-

voza na posao i s posla, radniĉkih odmarališta, sindikalnih izleta,

druţenja, posjeta kazalištu, kulturne animacije u radnim organi-

zacijama, informativnih glasila u radnim organizacijama i dr. Toga

više nema. Radnik je izgubio sva prava, pa ĉak i pravo na rad jer ga

nema. Onaj tko ima tu sreću pa je zaposlen ĉesto ne prima plaću po

nekoliko mjeseci.

Pljuju po obrazovnom sustavu koji smo imali. Kakav sad imamo?

Onaj tko nema novca i nije bogat ne moţe se školovati na fakultetu

bez obzira na njegove intelektualne mogućnosti. Fakulteti su sada

samo za "elitu", a sirotinja moţe biti i "tupava". Ako nije valjao

prijašnji obrazovni sustav, kako to da su mnogi struĉnjaci koji su

završili te škole i fakultete veoma cijenjeni i priznati u inozemstvu. Pa

i mnogi od tih koji pljuju po svemu što je bilo u bivšoj Jugoslaviji su

završili škole i fakultete, pa mnogi od njih i doktorate u tom sustavu.

Kako to da oni vrijede, a sustav u kojem su se obrazovali nije bio

dobar? Tko koga laţe i farba?

Dragi moj druţe! Uvijek si mi govorio kako silno voliš svoj

Banijski kraj – svoj zaviĉaj. Ipak si ga napustio. Ostao je pust. Korov

raste po njivama i dvorištima. Tuţno je gledati pusta sela gdje je

nekad bio tako ţiv i sadrţajan ţivot. Ovaj kraj nije baš bogzna kako

bogat. Zemlja je škrta, teško se obraĊuje, ne raĊa baš najbolje. Ne

moţe se nikako usporeĊivati sa Slavonijom. Ali, ovdje su ţivjeli tvoji

preci stoljećima. Ti si isto ovdje lijepo ţivio. Taj narod je jedini ovdje

mogao i znao ţivjeti. Bio je zadovoljan. Moglo se dobro, pa i bogato

ţivjeti uz kooperaciju sa Gavrilovićem, primjenom mehanizacije i

drugih pogodnosti u poljoprivredi. Mnoge male radne organizacije

širom Banije su zapošljavale velik broj radnika.

Ne dozvoli da ovaj naš zajedniĉki kraj i zaviĉaj ostane pust. Vrati

se! Vrati se njima za inat. Oni su i htjeli da ti odeš i da se više ne

vratiš. Ti imaš ista prava kao i ja da ovdje ţiviš. To ti nitko nema

pravo oduzeti.

Tvoj drug Ivica Bašić, prof. ind. pedag.

U Sisku, 3. 9. 1999. godine

(Objavljeno u "Hrvatskoj ljevici", listopada 1999.)

LJUDI, JE LI TO MOGUĆE!?

Gledam HTV-Dnevnik 22. 9.1999. i ĉujem, pa ne vjerujem

svojim oĉima i ušima. Ĉekam "Motrišta" (informativna emisija oko 23

sata), opet isto. Jeste dobro sam ĉuo i vidio.

Premijer vlade Hrvatske, Zlatko Mateša odgovara na pitanje

"uvaţenog zastupnika": je li Naletelić – Tuta (gospodin, kako ga oni

nazivaju) zadnji Hrvat koji će ići u Haag ili će ih još biti?

Dobro sad proĉitajte, ovo što premijer odgovara: Ne znam elemente

po kojima se rukovodi sud u Haagu"... Pazite ovo "ne znam

elemente... Pa ljudi moji, je li to moguće?! Još k tome opet nam soli

pamet kako su to "novi pritisci" na Hrvatsku od strane onih koji nas ne

vole (svjetska zajednica). Nikako da jasno kaţe, i on i ostali "duţno-

snici" ovom narodu (po njihovom, puku), svjetska zajednica samo

traţi da hrvatska vlast (ne hrvatski narod), izvršava ono što je

potpisala. Pa nismo mi valjda "petljanci s Balkana"???

Je li on lud ili nas pravi budalama i debilima. Ja mislim da je ovo

drugo. I neka!!! Dok god mu mi dozvoljavamo neka nas "handri u

glavu".

Interesantno, nitko u Saboru nije reagirao. Nisam vidio da je poslije

toga itko išta o tome rekao.

Trebalo je u Saboru odmah pokrenuti postupak za njegov opoziv.

Ako predsjednik vlade stvarno ne zna "elemente po kojima se

rukovodi sud u Haagu" onda je stvarno za ţaljenje. A mi bi se trebali

sramiti što ţivimo u takvoj drţavi kojoj je na ĉelu vlade takav

neznalica. On ne zna ono što je i zadnjoj babi u mom selu jasno. Ako

je pita ona će mu odgovoriti, sud u Haagu sudi onima koji su

osumnjiĉeni i optuţeni za ratne zloĉine u tzv. "Domovinskom ratu".

Prema tome, elementi prema kojima se rukovodi sud u Haagu su ratni

zloĉini i zloĉinci. Da druţe (oprostite, nostalgija) gospodine predsjed-

niĉe vlade (mi se znamo od ranije iz INE pa sam ga nekad, kao i on

mene zvao drug?). Gospodine Mateša, predsjedniĉe vlade, ako niste

znali prema kojim elementima se rukovodi sud u Haagu, sada znate.

Ili moţda vi ne znate kako se takvih, ne daj Boţe, moţe naći i u

"Lijepoj vašoj". Moţda od neĉega strahujete??? Hoće to. Kad netko

ima straha onda zaboravi i ono što je znao. Kako onda moţe znati ono

što je za njega "viša matematika".

Pa, ima li u ovoj zemlji normalnog nezaluĊenog svijeta??? Valjda

ima, inaĉe, propadosmo! U stvari, stalno i propadamo. Valjda nismo

još udarili u drugo dno? U prvo već jesmo. Kad će taj "normalni

svijet" dići svoj glas i smijeniti te nacionalistiĉki zajapurene i

mrţnjom zadojene "zna se" ĉije i ine spodobe??? Kad će ovom

zemljom opet vladati normalan ljudski odnos??? Bez mrţnje i bez

nasilja (opet nostalgija).

Ne moramo se mi baš uvijek u svemu slagati. Ali ne moramo ni zato

jedni druge mrziti i istrebljivati "kao ţuti mravi". Sada se bar stalno

piše i priĉa kako smo mi katoliĉka zemlja. Treba "duhovna obnova".

U kom smislu? U daljnjem podvajanju i meĊusobnoj mrţnji? Pa baš

najveći zagovornici "pomirenja svih Hrvata" (valjda svih graĊana naše

zemlje?) i duhovne obnove, stalno siju mrţnju i otrov.

Poštovani gospodine predsjedniĉe Vlade, krajnje je vrijeme da se

ostavite posla za koji je potrebno puno više znanja i širine nego što vi

pokazujete.

O, hoće li već jedanput ti izbori?

P.S. Nadam se da mi neće zamjeriti naš slavni sportski reporter

Mladen Delić što sam ovdje (zlo)upotrebio njegovu uzreĉicu "ljudi,

jeli to moguće".

Sisak, 23. 9. 1999. godine (Napisano za "Hrvatsku ljevicu", ali nije

objavljeno. Šuvar mi je rekao da je previše "uzbuĊujuće", kao na

prijenosu utakmice).

DRUŠTVENO VLASNIŠTVO

NIJE "SVAĈIJE I NIĈIJE"

Kapital je zajedniĉki proizvod i može se staviti u pokret samo

zajedniĉkom akcijom mnogih ĉlanova, pa u krajnjoj instanci

samo zajedniĉkom akcijom svih ĉlanova društva.

Kapital, dakle nije neka osobna, već je on društvena sila.

(Komunistiĉki manifest)

Zašto se kod nas smatra da je privatno vlasništvo krajnji doseg

društvenog odnosa i razvoja društva, demokracije, te prava i sloboda

graĊana? Zašto se sada forsira iskljuĉivo privatno a potpuno ukida

društveno vlasništvo?

To je regresivan proces koji vraća društvo nazad, a ne vuĉe naprijed

ka stvarnoj demokraciji i razvoju, kako se to ovom narodu govori. Još

je Marx u 19. stoljeću egzaktno i matematiĉki utvrdio kroz nadnicu,

cijenu i profit da je kapital zajedniĉki proizvod društva. Dakle,

zajedniĉki proizvod onih koji su ga svojim radom stvorili, a ne

privatnika – vlasnika sredstava rada.

Ako je kapital društveni, onda on pripada ĉitavom društvu a ne

pojedincu ili drţavi, koji ga u kapitalistiĉkim društvenim odnosima

prisvajaju.

Već po samoj prirodi društvenog vlasništva proizlazi da je to jedini

društveni odnos (jer društveno vlasništvo nisu samo kapital i

materijalna i novĉana sredstva, već je to prije svega i iskljuĉivo

društveni odnos) u kojem se ostvaruje potpuna demokracija –

politiĉka, ekonomska i socijalna, te prava i slobode graĊana.

U odnosima privatnog i drţavnog vlasništva kakvo je u mnogim

takozvanim zapadnim demokracijama, i ono što se sada kod nas

provodi, graĊanin je samo "apstraktni politiĉki graĊanin", jer se

njegovi "sitni" interesi i potrebe podreĊuju općoj politizaciji. On ima

pravo glasa svake ĉetiri godine i kad izabere predstavnike u organe

vlasti on više nikako ne moţe utjecati na to kako će ga taj "njegov"

predstavnik zastupati. Pogotovo ne na odluĉivanje u predstavniĉkom

tijelu o pitanjima koja su od njegovog interesa. Istina, on moţe još

putem štrajka (ali samo o pitanjima koje odredi drţava) ili "uliĉnim

pritiskom" postavljati odreĊene zahtjeve, ali to vlast moţe i ne mora

uvaţavati.

A u odnosima društvenog vlasništva radnik neposredno odluĉuje o

svom radu, uvjetima rada, sredstvima i plodovima svog rada, osobnim

dohocima, standardu, razvoju, obrazovanju, raspodjeli društvenog

bogatstva... Istovremeno, kao graĊanin odluĉuje o uvjetima ţivota u

gradu i selu, o socijalnoj i zdravstvenoj zaštiti, kulturi, fiziĉkoj kulturi

i mnoštvu drugih svojih ţivotnih potreba. Putem raznih nevladinih i

graĊanskih udruga, društava, klubova, savjeta i drugih oblika

interesnog organiziranja i udruţivanja utjeĉe na odluke upravnih i

samoupravnih organa o pitanjima za koje je ţivotno zainteresiran.

Mi smo imali društveno vlasništvo kao viši stupanj razvoja društva

koje je prevladalo (preraslo) kapitalistiĉke društvene odnose. I sada se

ovaj proces (pretvorba i privatizacija) vraćanja unazad društvenog

vlasništva u privatno još naziva daljnjom demokratizacijom i razvo-

jem društva. Kakva ironija?!

Postavlja se pitanje tko je dao pravo nekome da kapital koji je

stvorilo stotine tisuća radnika i društvo u cjelini, sada privatizira i

pretvara u privatno?

Naţalost, mi svi skupa smo to omogućili. Prevareni lijepim obeća-

njima o "švicarskoj" Hrvatskoj i opasnosti od Srba i drugih nehrvata

mi smo 1990. godine na izborima doveli na vlast one koji su prevarili i

opljaĉkali radnike i ĉitav narod u Hrvatskoj. Ljudi su ostali zbunjeni.

Dok su se snašli, osjetili što se zbilo, već su bili opljaĉkani, zahvaćeni

ratom i sad smo tu gdje jesmo.

Postoji još uvijek šansa sa ovom novom demokratskijom vlašću da

ispravimo nepravde, te radniku i graĊaninu vratimo njegovo

dostojanstvo i pravo da odluĉuje svojoj sudbini. MeĊutim, naţalost i

ova nova vlast govori samo o privatizaciji i kapital-odnosima, a ne

predviĊa društveno vlasništvo kao oblik društvenog odnosa. Time će

se praktiĉki ozakoniti ova "pljaĉka stoljeća" gdje su radnicima oduzeta

prava upravljanja sredstvima koja su stvorili i koja stvaraju i predana

na upravljanje drţavi i privatnicima – kapitalistima (bolje reći

tajkunima). Nikada u povijesti ĉovjeĉanstva radniĉka klasa nije ovako

prevarena i opljaĉkana kao kod nas!

Naše samoupravljanje i ukupan društveni odnos bili su uzor u

svijetu koji su mnogi izuĉavali i prenosili u svoje sredine. Sada mnoge

zemlje na Zapadu primjenjuju to što su od nas preuzeli. Oni su od nas

preuzeli sve što je bilo pozitivno i dobro u razvoju samoupravljanja.

Mi, naţalost sada od njih uzimamo kapital-odnos. Ono što i oni sami

već pomalo napuštaju i unose upravo više elemenata društvenog

vlasništva. Postoji poslovica, pametan se uĉi na tuĊim pogreškama, a

budala na vlastitim. Gdje smo onda mi kad se ne uĉimo ni na vlastitim

pozitivnim iskustvima?

Postoji kod nas opća tvrdnja, društveno vlasništvo je "svaĉije i

niĉije" i nije dovoljno efikasno i produktivno. To mogu tvrditi samo

oni koji nisu u suštini sagledali i doţivjeli odnose društvenog

vlasništva i samoupravljanja. To samo knjiški i ideološki sagledavaju.

Što je onda bio pokretaĉ, ako ne društveno vlasništvo, da mi od

seljaĉke i nerazvijene zemlje 1945. godine za 40 godina postanemo

srednje razvijena zemlja Evrope?

U ovom osvrtu ćemo na konkretnom primjeru upravljanja

(samoupravljanja) društvenim vlasništvom u jednoj od radnih

organizacija na jednostavan naĉin (bez dublje analize, jer to nije cilj

ovog osvrta) vidjeti kako je moguće i u sistemu društvenog vlasništva

i samoupravljanja biti efikasan.

Rafinerija nafte Sisak je prešla u društveno vlasništvo i u njoj je

uvedeno samoupravljanje 21. 9. 1950. godine. Tada je prerada nafte

bila 150 tisuća tona godišnje, a rafinerija je zapošljavala 500 radnika

od toga samo 24 radnika sa visokom struĉnom spremom – VSS. Već

1956. godine pušteno je u rad novo postrojenje sa 350 tisuća tona

godišnje prerade, a 1960. i prvi naftovod kod nas od Strušca do Siska.

I tako su redom svakih nekoliko godina (otprilike svakih 5 godina)

izgraĊivana i puštana u rad nova modernija postrojenja (ukupno 5

postrojenja) i uz njih ukupna infrastruktura i objekti za zaštitu okoline.

Tako je Rafinerija nafte Sisak 1990. godine imala postrojenja za

kapacitet od 8 miliona tona godišnje prerade. MeĊutim, tada se

godišnja prerada kretala od 4 do 4,2 miliona tona sirove nafte.

Usavršavanjem postrojenja dobivani su i novi proizvodi koji su

zadovoljavali svjetske i evropske standarde kvalitete. Trţište je bilo

osigurano na podruĉju cijele bivše Jugoslavije i u mnogim zemljama

Evrope. Rafinerija je tada zapošljavala 3.200 radnika, od toga preko

350 radnika VSS spreme, a meĊu njima je bilo i magistara i doktora

znanosti.

Postrojenja su graĊena i usavršavana vlastitim sredstvima Rafinerije

uz unutarnje i vanjske kredite koji su redovito vraćani.

Sve odluke o razvoju i izgradnji donosili su organi samoupravljanja

na prijedlog struĉnih sluţbi i poslovodnih organa. Prethodno su

raspravljani i na zborovima radnika. Dakle, radnici su svjesno i

dobrovoljno izdvajali sredstva za svoju budućnost i onih koji iza njih

dolaze. Nisu sve dijelili za osobne dohotke i bolji standard, a mogli

su! Osobni dohoci u Rafineriji su uvijek bili relativno visoki u

usporedbi s drugim organizacijama u Sisku i regiji. Prosjek osobnih

dohodaka krajem osamdesetih godina bio je 2,5 do 3 tisuće maraka

(da, maraka – DM, ne dinara!).

Pošto je Rafinerija nafte moderno tehniĉki i tehnološki opremljena

imala je veoma visok struĉni potencijal kadrova. Za obrazovanje su

izdvajana velika sredstva. I to za školovanje novih mladih kadrova i

stalno usavršavanje već zaposlenih kroz doškolovanje, seminare i

predavanja, struĉna studijska i sluţbena putovanja u zemlji i

inozemstvu.

Pored ulaganja u nova postrojenja i obrazovanje ulagano je i u

stambenu izgradnju, tako je Rafinerija 1990. godine imala preko 1.500

stanova, te oko 1.000 podijeljenih stambenih kredita za izgradnju

obiteljskih kuća radnika. IzgraĊen je i Samaĉki hotel sa oko 150

leţajeva i u njemu moderno opremljena Gradska knjiţnica. U

Biogradu na moru izgraĊen je hotel (tada B-kategorije) sa 350

leţajeva za odmor i rekreaciju radnika, te u Sisku Rekreacioni centar

"Zibel" sa ĉetverostaznom kuglanom, dvoranom te stadion za male

sportove, estradne priredbe, koji zimi sluţi za sportove na ledu. Svake

godine je preko 2 tisuće radnika i njihovih obitelji preko ljeta

provodilo godišnji odmor uz veoma povoljne cijene. Isto tako je u

Biogradu van sezone, godišnje preko tisuću radnika koji rade u

smjenama i na poslovima s oteţanim uvjetima rada provodilo 10-

dnevni aktivni odmor pod struĉnim voĊenjem animatora rekreacije.

Rafinerija je znatna sredstva izdvojila za Gradski stadion u Sisku i

financirala mnoga sportska društva i kulturno-umjetniĉko društvo

"Ivan Goran Kovaĉić".

Radnici su imali dnevno i u smjenama, topli i hladni obrok koji je

spreman u tvorniĉkoj kuhinji, te razvoţen na preko 20 razdjelnih

mjesta u kolektivu. Svi radnici su imali besplatan prijevoz na posao i s

posla, regres za godišnji odmor, poklone za djecu radnika za novu

godinu, a skoro svake godine je dijeljena tzv. trinaesta plaća.

Zdravstvena i socijalna zaštita je bila na zavidnom nivou. U tvornici je

izgraĊena tvorniĉka ambulanta s dva specijalista medicine rada i

zubnom ambulantom. Vršeni su redovni pregledi radnika na

poslovima sa posebnim uvjetima rada. Jedan puta godišnje su svi

radnici pregledani za otkrivanje šećerne bolesti, te pregled pluća i

srca. Ţenama preko 40 godina starosti svake godine su vršeni

ginekološki pregledi radi ranog otkrivanja raka. Svi radnici koji su

imali velik broj djece, teţe bolesne ĉlanove obitelji ili oni koji su bili

ili postali invalidi i drugi radnici koji su spadali u tzv. socijalne

kategorije, imali su posebnu brigu i materijalnu pomoć, o ĉemu je

brinula ekipa od ĉetiri socijalna radnika i jedan psiholog.

Za kolektiv je mjeseĉno izlazio "Rafinerijski list", te je postojala

radio-stanica, putem koje su radnici redovno informirani o svim

pitanjima znaĉajnim za rad kolektiva i samoupravno odluĉivanje.

Vršena je kulturna animacija radnika, organizirane priredbe i

izloţbe u Društvenom domu, te su radnici organizirano ĉesto odlazili

na kvalitetne kazališne, operne i estradne priredbe u Zagreb.

Znatna sredstva je kolektiv ulagao u objekte u gradu Sisku.

Rafinerija je uz Ţeljezaru Sisak bila "srce i duša" grada Siska.

Ulagano je u izgradnju i adaptaciju, te modernizaciju i kupnju opreme

za bolnicu, Tehnološki fakultet, školske objekte, muzej, Sportsko-

rekreacioni centar s olimpijskim bazenom u Sisku, kazalište, djeĉje

vrtiće, Trţnicu i dr.

Pored toga, na uslugama za Rafineriju bilo je zaposleno velik dio

kapaciteta i radnika mnogih poduzeća iz Siska i okolice: Dunavski

Lloyd (rijeĉno brodarstvo), "Graditelj", "Oxicolor", Terminal nafto-

voda, Ţeljezara, "Komunalac" Sisak, "Industogradnja", "Gortan",

"Vladimir Ćetković" i dr.

Ovo je samo ukratko jedan primjer kolektiva od stotine tisuća takvih

i sliĉnih u bivšoj Jugoslaviji koji su uspješno radili u uvjetima

društvenog vlasništva. To ujedno konkretno potvrĊuje da društveno

vlasništvo nije "svaĉije i niĉije", već su radnici kao samoupravljaĉi

veoma dobro i uspješno radili i gospodarili društvenim – svojim

vlasništvom.

Otkako je Rafinerija nafte Sisak u jesen 1990. godine pretvorena u

drţavno vlasništvo, naţalost puno toga se promijenilo na gore.

Radnici su potpuno obespravljeni i materijalno, jer su im oduzeta

(oteta) sredstva rada, pa time i samoupravljanje, te znatno smanjena, a

neka i ukinuta, izdvajanja za osobne dohotke, zdravstvenu i socijalnu

zaštitu, obrazovanje i odmor i rekreaciju, kulturu, informiranje...

Prosjek plaća je oko tisuću maraka, ali u nju su uraĉunati i prehrana, te

prijevoz na posao i s posla, što je prije bilo u sredstvima zajedniĉke

potrošnje, van osobnog dohotka, a broj radnika je smanjen na 1.800

zaposlenih. Prerada se kreće oko 2,5 miliona tona godišnje. Nema

stambene izgradnje niti ulaganja u društveni standard radnika, oteto

im je odmaralište – hotel u Biogradu na moru, nema toplih obroka,

nema rekreacije niti kulturne animacije ni organiziranih kulturnih

priredbi i odlazaka u kazalište....

Nitko nije siguran za posao, radnicima se stalno prijeti otkazom i

"davanjem radne knjiţice", ako previše pitaju ili sluĉajno za nešto

negoduju. Radnici su neinformirani. Ne znaju ništa o poslovanju

kolektiva u kome rade, a pogotovo ne znaju što ih "sutra" ĉeka. Daljnji

opstanak na poslu ili "ulica"???

Sva financijska sredstva su u Zagrebu, i vrh INE odluĉuje o

njihovom trošenju. Sisak sada jedino ima koristi od Rafinerije samo

toliko što u njoj radi odreĊen broj radnika (pa ih je toliko manje na

Birou za zapošljavanje) i što dobiva komunalnu naknadu i dio poreza.

Najgore je u svemu što Rafinerija nema jasne perspektive. Nitko ne

zna što je oĉekuje "sutra" i kako će se situacija odvijati u daljnjoj

pretvorbi i privatizaciji.

Sisak, 14. 2. 2000. godine

(Objavljeno u "Hrvatskoj ljevici" u travnju 2000.)

SAMOUPRAVLJANJE NIJE PROŠLOST, VEĆ

BUDUĆNOST!!!

Ovo je jedna istinita priĉa (moţda malo tuţna i sjetna), kakvu ili

sliĉnu bi moglo ispriĉati milioni samoupravljaĉa koji su svojim

uĉešćem pisali dio sjajne prošlosti radniĉke klase u Jugoslaviji. Uz sve

nedostatke i zastranjivanja (koja su, u dobroj mjeri, i dovela do

rušenja samoupravnog sistema), to je ipak bila jedna epoha u kojoj je

u praksi prvi put (nakon Pariške komune 1871. godine, koja je trajala

72 dana) kroz 40 godina potvrĊivana ţivotnost društvenog vlasništva.

Neki tvrde da je samoupravljanje bilo samo propali pokušaj

provoĊenja "više faze diktature proletarijata". Za njih su radnici i

samoupravljaĉi bili samo formalno birani u organe samoupravljanja, a

nisu o niĉemu odluĉivali. To je ĉinio, kao netko izvan njih? Pa zar je

moguće, da bi nekoliko miliona ljudi u bivšoj Jugoslaviji, koji su bili u

organima samoupravljanja, 40 godina bilo u zabludi i igralo samo

nekakvu formalnu ulogu? To mogu biti samo licemjeri i neznalice.

Nismo, valjda mi svi takvi???

Ne mogu to nikako prihvatiti, jer sam i sam najneposrednije u

razvoj samoupravljanja u Rafineriji nafte Sisak uloţio 32 godine svog

radnog staţa. Ne govorim ovo kako bih bio neskroman pa sebe isticao

kao nešto jako vaţno u tome. Ali moj primjer je primjer miliona

radnika koji su uĉestvovali u organima samoupravljanja u Hrvatskoj i

Jugoslaviji.

Izabran sam prvi put u radniĉki savjet kao mlad radnik (od 24

godine), i aktivan omladinac. To je za mene bila velika ĉast i

ushićenje iz dva osnovna razloga. Jedan je, što sam baš ja od stotine

drugih bio izabran. Znaĉi da sam nešto vrijedio i radnici su to cijenili.

A drugi je, što sam predstavljao oko stotinu radnika svoje radne

jedinice u organu koji je donosio odluke znaĉajne za razvoj Rafinerije,

rad i ţivot tih i drugih ljudi koji rade u kolektivu i njihovih obitelji.

Još sam tada bio kvalificirani radnik, ipak sa skromnim znanjem za

obavljanje tako vaţnog i odgovornog zadatka. MeĊutim, za mene je to

bila upravo prekretnica u ţivotu. To me je potaklo za daljnje

usavršavanje u struci i iz općeg, a naroĉito ekonomskog i pravnog

znanja kako bih mogao ući u svu sloţenu problematiku koja se

raspravljala i rješavala na radniĉkom savjetu. Trebalo je sve te stvari

"pohvatati" naroĉito kad su bile rasprave i odluke o poslovanju i

završnom raĉunu, raspodjeli dohotka i osobnih dohodaka, investicija,

stambenoj izgradnji, obrazovanju, zajedniĉkoj potrošnji i dr. Znali

smo ĉesto na preradbenom postrojenju (uz rad) danima raspravljati o

odreĊenim problemima i "brusiti" stavove koje sam trebao prenijeti u

radniĉki savjet u ime radnika koji su me birali. Na taj naĉin smo

zajedniĉki najneposrednije uĉestvovali u pripremi i donošenju

znaĉajnih odluka.

To je bio sastavni dio našeg rada i obavljanja poslova na radnom

mjestu, ali i stvarnog odluĉivanja o vlastitoj sudbini.

To nije bila formalnost i farsa kako neki ţele prikazati, već stvarni

konkretan ţivot i zadovoljstvo što nam je to sve omogućeno u sistemu

društvenog vlasništva. Prema sredstvima koja su nam povjerena na

upravljanje (i koja smo mi stvarali i uvećavali) ponašali smo se kao da

su naša vlastita.

U tom stalnom procesu rada i samoupravljanja smo se neprestano

osposobljavali i usavršavali. Završio sam i fakultet i stjecajem

okolnosti (a vjerojatno i zbog odreĊenih kvaliteta) radniĉki savjet me

izabrao za direktora (predsjednika Poslovodnog odbora) radne

organizacije.

Sada se moja uloga u potpunosti izmijenila. Od samoupravljaĉa

postao sam "upravljaĉ". MeĊutim, i u toj ulozi sam ostao

samoupravljaĉ. Ni najmanje nisam osjetio niti smatrao manje vaţnom

ulogu samoupravljanja u voĊenju kolektiva nego kad sam bio "obiĉni"

radnik i samoupravljaĉ. Ĉitav poslovodni odbor (od 5 ĉlanova) imao

je, ne samo zakonsku obavezu, već i potrebu sve znaĉajnije probleme

rješavati s radniĉkim savjetom i zborovima radnika. Nikada nismo

"jedni drugima smetali". Već naprotiv, mi smo se nadopunjavali i na

taj naĉin uspješno vodili kolektiv sve do 1990. godine.

U ljeto te godine je Sabor Republike Hrvatske donio odluku o

prelasku INE, pa tako i Rafinerije nafte Sisak, iz društvenog u drţavno

vlasništvo. Nitko o tome nije pitao radnike – samoupravljaĉe koji su

40 godina uspješno upravljali i razvijali kolektiv.

Tako smo u jesen 1990. godine (3. listopada) odrţali posljednju

sjednicu radniĉkog savjeta, na kojoj je bilo dosta tuge i zbunjenosti, te

neshvaćanja što se to sve zbiva u INI i Hrvatskoj? Bilo je ĉak i suza,

ali mnogi su vjerovali da je to samo neka privremena mjera i brzo će

ponovno biti normalizirano stanje i nastaviti se radniĉko samo-

upravljanje. Jer, tko tu plemenitu tekovinu moţe oduzeti radniĉkoj

klasi?

MeĊutim, sat samoupravljanja je zaista stao! Ali on je obiljeţio

vrijeme budućnosti a ne prošlosti. Njegov mehanizam ne smije

zahrĊati. Budućnost ĉovjeĉanstva moţe poĉivati samo na daljnjem

"oĉovjeĉenju ĉovjeka", humanosti meĊu ljudima, izobilju materijalnih

i duhovnih dobara, punoj slobodi ĉovjeka i pravom upravljanja onim

što svojim radom stvara. To je moguće jedino u uvjetima ekonomske,

politiĉke i socijalne ravnopravnosti meĊu svim ljudima. A ti uvjeti se

mogu postići i ostvariti jedino u odnosima društvenog vlasništva i

samoupravljanju.

Sada kad analiziramo sva ova zbivanja kod nas kroz ovih deset

godina otkako je ukinuto samoupravljanje, sve više sam uvjeren kako

je jedino moguća prava i istinska demokracija i human odnos meĊu

ljudima, tada kada stvaraoci dobara (kapitala) odluĉuju o raspodjeli tih

dobara. Time odluĉuju i o vlastitoj sudbini. Ĉini mi se da to sve više

shvaćaju i radnici. Sve više je organiziranja radnika u razne "stoţere"

za obranu radnih organizacija. To ustvari predstavlja zahtjev radnika

za vlasniĉkim odnosima gdje će oni uĉestvovati u upravljanju sred-

stvima koja su stvarali.

Prema tome, samoupravljanje nije prošlost, već budućnost!!!

Sisak, 29. veljaĉe 2000.

(Objavljeno u "Hrvatskoj ljevici" u svibnju 2000.)

AFORIZMI, ANEGDOTE, SLOGANI (PAROLE)

Slijedi nekoliko aforizama, anegdota i slogana na aktualnu politiĉku

situaciju u Hrvatskoj. Neke sam ĉuo, većinu "smislio", pa kako koga

pogodi. Slogani mogu posluţiti u propagandi (promociji iliti

promidţbi) za izbore. Neki od ovih materijala su objavljivani

povremeno u "Hrvatskoj ljevici",a neki nisu ugledali svjetlo dana do

sada. Pa krenimo!!!

A f o r i z m i

Nekad je vrijedila parola "snaĊi se druţe"! Sada su drugovi ostali

zbunjeni, a snaĊoše se "uvaţena gospoda"!?!

Nekad je vrijedila poslovica: "Tko pod drugim jamu kopa sam u nju

padne." Sada: "Tko pod drugim jamu kopa – ZNA SE, svega se

dokopa"!?

Nekad smo pjevali pjesmu: "Kraj Sutjeske hladne vode barjak ĉasti i

slobode!" Sada moţemo pjevati: "Pokraj Save hladne vode, nema ĉasti

ni slobode!"

Gospoda ZNA SE, samo za se!

Sada je vaţnije da si Hrvat nego profesor na fakultetu!

Od kada su neki drugovi postali gospoda, zaboravili su hodati, jer se

stalno voze!

Dok smo bili drugovi, ţivjeli smo kao gospoda, a sada kad smo

gospoda, ţivimo kao pas na lancu od onoga što nam udijele "uvaţena

gospoda"!

Pitam opoziciju i Puĉkog pravobranitelja Hrvatske: kada će

pokrenuti postupak za opoziv Predsjednika Republike Hrvatske i

vlade Hrvatske zbog "neprimjerenog odnosa" sa 900 tisuća

umirovljenika? (Umirovljenici su prevareni, jer im nije vraćen dug,

nakon odluke Ustavnog suda Hrvatske, da je to obaveza drţave).

Nekad je vrijedila poslovica: "Tko radi ne boji se gladi"! Sada: "Tko

se paradi bolje zaradi, a tko radi umire od gladi"!

Ţivjeli smo lijepo 50 godina "u mraku". NaĊe se neka budala i upali

svijetlo!?

U davna vremena u mraku se kralo. U novije vrijeme u "mraku" se

gradilo i stvaralo, a na "svijetlu" se krade!?

Nekad smo imali Hrvatsku u Jugoslaviji, a sada "imamo Hrvatsku"

u bijedi!?

Nekada smo pjevali... sada smo otpjevali!

Hrvati su "sanjali tisuću-godišnji san". On, ga je ostvario, postao je

preko noći bogat???

Nije ni "domoljublje" što je nekad bilo? Jedni "domoljubi" vole

svoju domovinu i za nju ginu, a drugi vole svoj dom i kradu

domovinu?!

Uvijek je bio veliki radnik i ostao siromah? Tko mu je kriv, što nije

bio veliki Hrvat?

Je si li vidio kako ove godine proĊe "najljepša Hrvatica", Lejla?...

Jesam, a što misliš kako bi tek prošla da se zove Dušanka???

Nekima su dokupili radni staţ, a neki su KUPILI ratni?!

Nekad smo pjevali: "Što je više kleveta i laţi, Tito nam je miliji i

draţi!"

Sada pjevamo: "Što HDZ sve nam više laţe, TuĊman marke u

banku ulaţe!"

Ovako pjevaju prognanici iz bosanske Posavine:

"Posavino ostala si pusta

Prodao te onaj krivih usta!"

Nekad je vrijedila ona biblijska: "Tko tebe kamenom, ti njega

kruhom!"

A sada: "Tko tebe velikim kruhom, ti njega malom mirovinom!"

Isus je rekao za svoje muĉitelje: "Oprosti im Oĉe, jer ne znaju što

rade"!

A mi sada, kad slušamo TuĊmanov govor: "Ne opraštaj mu Oĉe, jer

zna što govori!"

U "mraku" smo se uspavali, pa nam na "svjetlu" sve pokradoše.

Došlo je vrijeme da se probudimo!?

Radnici! Na izborima 1990. godine zabili smo si autogol,

omogućivši da HDZ pobjedi. Nećemo valjda i ovaj put napraviti istu

glupost?

Ne trebamo biti "sila na Balkanu", već demokratska zemlja u

Evropi!

"Hrvatsko gospodarsko ĉudo" nas je upropastilo. Ostat ćemo još

dugo zaĉuĊeni???

Ĉuda su do sada stvarali samo sveci. A naše "gospodarsko ĉudo" su

stvorili vragovi!?

Hrvatska je 1990. godine "krenula u raj". A stigla u pakao!?

Danteov pakao ima devet krugova? Mi smo ga nadmašili – došli

smo do desetog?!

"Hrvatska, raj na zemlji"!... Za tajkune i lopove!

Hoćemo da nas policija "prisluškuje"? Tako jedino znamo da drţava

vodi raĉuna o nama?

Sada smo potpuno nezavisni i osloboĊeni?... Od normalnog

ljudskog ţivota!

Ne treba nam "Zagreb u zlatu", a svi ostali u blatu?!

Od 1990. godine pa nadalje imali samo najveći porast proi-

zvodnje?!... Nezaposlenih!!!

U nogometu smo treći na svijetu!... A po glupostima prvi!!!

U socijalizmu su komunisti i radni ljudi radili i stvarali, a komunjare

krale. I sada komunjare kradu, a radni ljudi ostaju bez posla!?

A n e g d o t e

Stoji starica ispred sisaĉke banke i prosi. Nailazi kumica iz

Trebarjeva, gura bicikl i veli starici: "Gospa kaj tu prosite, ote na cug

za Zagreb pa se denite (stanite) pred Banske dvore. Tamo su oni koji

su vama podarili tu sreću da moţete slobodno prositi"!?

Pitali novinari Đuru Brodarca, ţupana Sisaĉko moslavaĉke ţupanije

da im kaţe je li istina kako u Sisku fali preko 100 Srba za koje se ne

zna gdje su? On odgovara: "Meni ne fali niti jedan, kome fale neka ih

traţi!?"

Bravo ţupane, svaka ti ĉast???

U ljeto 1991. godine pitali naĉelnika policije novinari koliko su Srbi

sigurni u Sisku? On je odgovorio: "Ja garantiram, niti jednom neće

pasti ni dlaka s glave!" – A tko garantira za glavu? – opet će novinari

– "E to ne znam".

– Znadeš da će Tomislava Merĉepa proglasiti blaţenim? – Ne znam,

a zbog ĉega? – Pa spasio je mnoge Srbe od sigurne smrti?! – A koje i

koliko? – Sve one do kojih nije mogao doći!!!

– Vidiš da je Škegro u pravu kad kaţe kako su cijene stabilne? Juĉer

sam vidio na boci ulja stabilnu cijenu od 10 kuna. Danas gledam to

isto ulje i eno i danas stoji stabilno na boci cijena od 14 kuna!

Pozvao TuĊman Stipu Šuvara na razgovor.

"Što je to Stipe ĉujem da si osnovao novu stranku – novu

Komunistiĉku partiju? Ja se kajem što sam sve ovo napravio protiv

Partije pa te molim primi me u tu svoju novu stranku", skrušeno

TuĊman zamoli Stipu. Šuvar mu odgovori: "To nije nikakva nova

Komunistiĉka partija, već Socijalistiĉka radniĉka partija – SRP. Ako

već ţeliš da te primimo moţe, ali pod jednim uvjetom".

TuĊman: "Kojim"?

Šuvar: "Da izgovoriš rijeĉ Srbin a ne nakriviš usta i ne iskesiš

zube"!

Što mislite, je li TuĊman primljen u SRP?...Nikad...pa ni poslije!??

Parole i slogani SRP-a za izbore

Ovdje će biti "nabacano" mnoštvo parola i slogana koji mogu

posluţiti prilikom promocije SRP-a za izbore. Neki od ovih slogana su

već upotrebljavani na izborima 1998. godine.

– Radniĉe, uzmi ĉekić! – Hoću i SRP!

– Neki se boje SRP-a? Ne ţele da ih poţanje!

– Slavonijo rodna ţitom. Treba ti SRP!

S – socijalna pravda, S – socijalizam,

R – radniĉka prava, R – radniĉko upravljanje,

P – poštenje! P – poštenje!

S – sreća, S – socijalizam, S – snaga,

R – radost, R – radniĉka pobjeda R – razvlaštenih,

P – polet! P – pobjeda! P – proletera!

– HDZ drpa! Al` se boji SRP-a!

– HDZ je drp! Srušit će ga SRP!

– Tko drpa, nek se boji SRP-a!

– SRP ţanje, kosa kosi,

SRP sreću tvoju nosi!

– Više SRP-a – manje drpa!

– Hrvatskom narodu je potrebna budućnost, a ne mitovi!

– Ulagati u proizvodnju, a ne u drţavnu potrošnju!

– Kultura naprijed! Kiĉ stoj!

– Mladi! Prepoznajte svoju budućnost, koju vam nudi SRP!

– HDZ – Hrvatska devastirana zajednica!

– SRP – svima jednake šanse za školovanje!

– SRP – ravnopravnost svih graĊana Hrvatske!

– GraĊani, glasajte za bolje danas i još bolje sutra!

– GraĊani, vratimo Hrvatsku svima!

– GraĊani, vratimo Hrvatsku sebi! Glasajmo za demokraciju!

– Radnici, imate snagu – sada je iskoristite!

– Seljaci, dosta ste radili za drţavnu potrošnju. Sada je šansa da to

mijenjate. Plodovi vašeg rada trebaju pripasti vama!

– Inteligencijo, ne dozvolite da i dalje vaše znanje i sposobnosti

podcjenjuju i iskorištavaju drugi. Ono je potrebno Hrvatskoj!

– Uĉenici i studenti, dosta ste bili samo broj za statistiku. Glasajte

za demokraciju. Postanite nosioci politiĉkog ţivota u Hrvatskoj!

– Umirovljenici, ne dozvolite da vas više varaju mrvicama. Vrijeme

je da dobijete ono što ste pošteno zaradili!

– Ţene, dokle ćete trpjeti nepravdu muške vladavine? Glasajte za

one koji vam osiguravaju iste šanse kao i muškarcima!

-------------------------------------------------------------------------------------

Izvori i podloge za navedeno i konstatirano u Zapisima su:

1. "Dva pamfleta protiv Franje TuĊmana", Denis Kuljiš,

novinar, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2005.

2. "Nezavršeni mandat", Stipe Šuvar, Globus, Zagreb, 1989.

3. "Izvori jedne katastrofe", Warren Zimmermann, Globus,

Zagreb, 1997.

4. "Demokracija i ekskomunikacija", Jovan Mirić, SKD

"Prosvjeta", Zagreb, 1999.

5. Svjedoĉenja Hrvoja Šarinića, predstojnika ureda

predsjednika F. TuĊmana

6. Dnevna i tjedna štampa i televizija

Sisak, 3.7. 2009.godine Bašić Ivica, prof. ind. pedag.

BIOGRAFIJA AUTORA

RoĊen je 20. veljaĉe 1940. godine u selu Kostrići, nedaleko

Hrvatske Kostajnice. Osnovnu školu završio je u Majuru i Kostajnici,

te Industrijsku kemijsku školu u Sisku. Radio je u Rafineriji nafte

Sisak te se školovao uz rad. Završio je I. stupanj Tehnološkog

fakulteta u Sisku, te Fakultet industrijske pedagogije u Rijeci. Uz rad

na radnom mjestu aktivno se bavio objavljivanjem struĉnih radova,

posebno u ĉasopisu "Kadrovi i rad", te nekim glasilima naroĉito u

"Rafinerijskom listu". U Rafineriji nafte u Sisku je od kvalificiranog

radnika kemijske struke struĉnim usavršavanjem napredovao do šefa

Kadrovske sluţbe, ĉlana Poslovodnog odbora, te predsjednika

Poslovodnog odbora od 1987. do 1990. god. kad je dolaskom na vlast

HDZ-a smijenjen i od 1993. god. je u invalidskoj mirovini.

Obavljao je mnoge politiĉke duţnosti, od kojih su znaĉajnije:

sekretar Općinskog komiteta Saveza komunista u Sisku, ĉlan

Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske, sudionik više

kongresa Saveza komunista Hrvatske i Saveza komunista Jugoslavije,

delegat u Saboru Socijalistiĉke Republike Hrvatske, predsjednik

Društva kadrovskih radnika Hrvatske i dr.

Više puta je pohvaljivan i odlikovan. Posebno odlikovanje koje

mu je "priraslo srcu" je Orden bratstva i jedinstva sa srebrnim

vijencem.

SADRŢAJ

Zapisi iz maglovitog Siska

Uvod

Poĉetak kraja 10

Kraj Socijalistiĉke federativne republike Jugoslavije 30

Nekrolog – "JUGO" MOJA TUGO 55

Tuţna bilanca 59

Stavovi Socijalistiĉke radniĉke partije o rušenju

SFRJ i ratovima na njenim prostorima (1991. – 1995.) 62

Crtice iz burnih dogaĊanja 1991. i 1992. godine

– rat je poĉeo 72

Distanca 77

Promašaj 81

Komunizam – komunist 84

Gdje smo bili, kuda idemo? 90

Što je to "hrvatski stoljetni san o vlastitoj drţavi?" 93

Što je to "kroatizacija Siska"? 96

Malo Krleţinih misli i vizija 98

Sve se okrenulo naglavaĉke 100

Tko je prvi poĉeo? 103

DogaĊaji, ĉlanci, razmišljanja 106

Pretvorba i privatizacija – kraĊa i otimaĉina

društvene imovine 106

Razgovor za "Hrvatsku ljevicu" s Ivicom Bašićem,

predsjednikom Socijalistiĉke radniĉke partije Sisak 118

Pismo odbjeglom Srbinu s Banije 127

Ljudi, jeli to moguće? 133

Društveno vlasništvo – nije "svaĉije i niĉije" 135

Samoupravljanje nije prošlost, već budućnost 141

Aforizmi, anegdote,slogani (parole) 144

Aforizmi 144

Anegdote 147

Parole i slogani SRP za izbore 148

Biografija autora 151