Žalovanje kod djece
DESCRIPTION
- Zbog čega djeca tuguju;- Privremena i trajna separacija;- Razumijevanje značenja smrti;- Faktori koji utiču na tugovanje;- Terapija djece u situacijama tugovanja; - Alarmantna ponašanja koja nijesu karakteristična za normalan proces žalovanja;- Vrste terapije.TRANSCRIPT
Žalovanje kod djece
Emina Simunić
►Zbog čega djeca osjećaju tugu?
-različiti oblici privremenih separacija(razvod roditelja, razdvajanje od obitelji);
-zlostavljanje i zanemarivanje od strane okoline;
-bolest njih samih ili nekoga njima bliskog;
-neispunjenje različitih želja;
-trajni gubitci (smrt bliskih osoba);
►Privremena separacija
- u ranom djetinjstvu vrlo je bitno tko je osoba od koje se dijete odvaja, odnosno djetetova “zavisnost” od te osobe
Primjer privremene separacije: Hospitalizacija bliske im osobe
Umanjivanje stresa kod privremene separacije
- ostajanje sa drugim bliskim osobama;
- korištenje različitih predmeta koji simboliziraju djetetov prostor sigurnosti i/ili mu dragu osobu;
- djetetovo cirkularno poimanje vremena;
►Trajna separacija – gubitakbliskih osoba
- smrt bliske osobe u starijoj dobi normativan je stresni događaj, dok u djetinjstvu nije;
Razlikuje li se žalovanje djece od žalovanja
odraslih osoba?
Uzroci različitog izražavanja tuge kod djece u odnosu na odrasle: - prema Boyd-Webb
1) Nedovoljni kognitivni razvoj;
2) Ograničena sposobnost toleriranja emocionalne boli;
3) Ograničena sposobnost verbaliziranja onoga što proživljavaju;
4) Osjetljivost spram “različitosti” od vršnjaka;
5) Izbjegavanje primanja suosjećanja od svojih vršnjaka ili prijatelja;
►Razumijevanje značenja smrti i reagiranje ovisno o razvojnomstupnju djeteta
Prije pete godine-ne razumiju dugoročno poimanje događaja i
zaokupljena su sadašnjim terminima;
- plač i povlačenje od osoba koje ga podsjećaju na voljenu osobu;
- zabrinutost za tjelesne potrebe preminule osobe;
- vjerovanje da će umrla osoba ponovno oživjeti;- vjerovanje da su oni uzrokom nečije smrti;- potpuno odsustvo bilo kakvog oblika
tugovanja;- prisutnost regresivnih ponašanja;
Od pete do desete godine
-postupno shvaćaju kako je smrt nepovratna i kako njome prestaju sveživotne funkcije.”Kad si mrtav, mrtavsi.”- ne prihvaćaju mogućnost vlastite smrtnosti;
- plač i poricanje onoga što se dogodilo;- pojava tjeskobe i straha;- krivnja i poistovjećivanje sa bliskom
osobom;- regresivna ponašanja;- izljevi agresije i depresivni simptomi;- izolacija od vršnjaka i sanjarenje;
Od desete do adolescencije
- pojam smrti postaje sve apstraktniji i djeca u toj dobi mogu razumjeti dugoročne posljedice gubitka;
- shvaćaju smrt kao univerzalnu i neizbježnu pojavu;
- smrt može postati i osobna stvar;
- mogu se pojaviti sukobi sa roditeljima i drugima;
- smetnje u razredu i školi;- magično se mišljenje manifestira u obliku
krivnje i samooptuživanja;
►Podjela reakcija tugovanja
Neposredne reakcije tugovanja- šok i nevjerica;- Očaj i protest;- Apatija i nastavljanje sa uobičajenim aktivnostima;
Uobičajene reakcije tugovanja
- tjeskoba, koja se može javiti u različitim oblicima:
a) djeca postaju više zahtjevnija i zavisnija od drugih;
b) prevelika briga za roditelje; c) strah za vlastiti život; d) razvijanje snažnih reakcija trzanja; e) pojava razližitih fobičnih ponašanja;
- Živa sjećanja i noćne more;
- Tuga, najčešći oblici su: a) izolacija od drugih; b) skrivanje vlastite tuge;
- Čežnja, koja se također može javitiu nekoliko oblika: a) traženje preminule osobe; b) zaokupljenost sjećanjima; c) usvajanje ponašanja ili načina života pokojnika;
- Bijes i ispadi gnjeva;
- Krivnja i stid;
Druge moguće reakcije tugovanja
- tjelesne tegobe;- regresivna ponašanja;- socijalna izolacija, najčešći razlozi zbog kojih
se javlja su: a) nerazumijevanje i izbjegavanje od strane
vršnjaka; b) stid zbog mogućih pokazivanja osjećaja;- fantazije; - promjene u ličnosti;- zaokupljenost mislima o uzroku i značenju;- sazrijevanje;
►Faktori koji utiječu na tugovanje
Dead-related factors
1) Vrsta smrti: - smrt roditelja; - smrt brata ili sestre; - smrt bake ili djeda; - smrt prijatelja i drugih
osoba;
2) Kontekst doživljavanja gubitka;
Obiteljski faktori
1) Podrška;
2) Zamjenske osobe;
Osobni faktori
1) Ličnost i prošla iskustva;
2) Fantazije i djetetova vlastita slika uzroka i posljedica;
►Skrb djece u situacijama tugovanja
•Način priopćavanja vijesti o smrti nekoga – najbolje da vijest o smrti prenesu roditelji ili druga njemu vrlo bliska osoba, poruka treba
biti točna i provjerena te rečena riječima koje odgovaraju dobi djeteta;
•Mjesto priopćavanja vijesti – treba djetetu omogućiti slobodno izražavanje različitih reakcija;
•Vrijeme – vijest treba priopćiti bez odgode;
•Omogućiti djetetu emocionalno sučeljavanje i misaono ovladavanje
•Konkretni izrazi tuge – pod njih
smatramo odlaske na sprovode i prisustvovanje različitim obredima, paljenje svijeća i nošenje cvijeća nagrob preminulom;
•Kontinuitet normalnog života – nastojati održati što je više moguće normalan, uobičajen način života;
• Slobodno pokazivati svoju tugu i žalost djeci ;
►Terapija djece u situacijamatugovanja
“Da li je terapija uopće potrebna?”
Razlozi zbog kojih je terapija potrebna u situacijama tugovanja
1) Mnogim odraslima nije ugodno razgovarati sa djecom o smrti;
2) Često su odrasli zaokupljeni vlastitom patnjom tako da nisu u mogućnosti pružiti djeci odgovarajuću utjehu;
3) Dijete može jako dobro skrivati svoje osjećaje;
4) Djeca ne uživaju utjehu od strane svojihprijatelja i druge djece u njihovoj okolini;
5) Pružanje utjehe i razgovor sa djecom u takvim situacijama nije jednostavan;
6) Terapija je potrebna u situacijama kada je dijete izgubilo nekoga samoubojstvom/ubojstvom te možda bilo svjedokom jednog takvog događaja;
Alarmantna ponašanja koja nisu karakteristična za normalan proces žalovanja “red flags”
- pokušaj samoubojstva;
- dijete i dalje pokazuje stanja šoka i kada se većina ožalošćenih vratila svojim svakodnevnim aktivnostima;
- vrlo izraženi psihosomatski problemi;
- promjene u dječjim hranidbenim navikama;
- prisutnost različitih oblika poremećaja spavanja;
Vrste terapija
1) Obiteljska terapija –najprikladnija za ranu fazu žaljenja
Prednosti: promatranje dječje uloge u obitelji te promatranje na koji se način članovi obitelji odnose prema gubitku, edukacija članova obitelji.
Nedostaci: djeca se mogu izgubiti među svojim članovima obitelji i njihovom žaljenju
2) Grupna terapija – najprikladnija u srednjoj fazi žaljenja
Prednosti: okruženje u kojemu se slobodno mogu izraziti osjećaji, “normaliziranje
iskustva gubitka, mogućnost primanja suosjećanja.
Nedostaci: djeca mogu čuti niz “strašnih priča” o iskustvima drugih.
3) Individualna terapija-najprikladnija kada je dječje iskustvo gubitka bilo traumatično
Prednosti: prilagođena je potrebama jednoga djeteta, dublja analiza osjećaja i djetetova problema.
Nedostaci: djeca se mogu osjećati “izdvojenima”.
Zaključno o terapiji sa djecom
Bez obzira o kojoj se vrsti terapije radisrž svake terapije je igra.
Djeca kroz igru mogu puno saznati o svojim osjećajima, suočiti se s njima i izraziti ih na
pravi načina.