zadarska smotra 01_2015

ČASOPIS ZA KULTURU, ZNANOST I UMJETNOST

Z A D A R S K A S M O T R A GODIŠTE LXIV , BROJ 1 , 2015.

ZADAR , 2015.

Nakladnik: Ogranak Matice hrvatske u Zadru – Za nakladnika: Božidar Šimunić – Glavni i

odgovorni urednik: Josip Lisac – Uredništvo: Josip Lisac (Zadar), Ante Uglešić (Zadar), Adnan

Čirgić (Podgorica), Zvjezdan Strika (Augsburg) – Tajnik uredništva: Anica Serdarević – Lek-

tor: Josip Galić – Grafičko oblikovanje: Ljubica Marčetić Marinović – Slog: Meri Lozić – Tisak:

Denona Zagreb – Tiskano u 600 primjeraka.

Zadarska smotra izlazi tromjesečno – Nakladnik: Ogranak Matice hrvatske u Zadru – Glavni i odgo vor ni urednik:

Josip Lisac – Uredništvo i uprava: Don Ive Prodana 1, 23000 Zadar, telefon: 023 211 891, e-mail: [email protected].

hr – Mrežna stranica: www.ogranakmaticehrvatskeuzadru.hr – Cijena pojedinom primjerku: 50 kn, dvobroju: 70

kn, godi š nja pret pla ta: 150 kn, godišnja pretplata za inozemstvo: 50 eura – Pretplatu i narudžbe upućivati u korist

ži rora ču na Ogranka Matice hrvatske u Zadru, IBAN HR8224070001100044634 (s naznakom: za Zadarsku smotru).

Z A D A R S K A

7

11

17

22

23

24

25

31

36

43

48

52

63

POEZIJA

Tonko MaroevićOd stilskih do sonetnih (vježbe)

Ernest FišerPjesme

Roberto Vodanović ČoporPjesme

Rafaela BožićRoberto Vodanović Čopor

Sibe Miličić – Nenad JuranićMoje selo

Tonko MaroevićBilješka

Anka ŽagarPjesme

FAUST VRANČIĆ

Josip LisacHrvatski filolog i pisac Faust Vrančić

Marijana BorićFaust Vrančić kao autor djela Machinae novae

STUDIJE, RASPRAVE, ESEJI

Mladen VukovićUglazbljeni Matoš između gudala i pera

Martina LončarNeraskidiva veza s modernom europskom mišlju. U povodu sto desete obljetnice rođenja Bogdana Radice

Marina-Irina BarešićŽenski likovi u kontekstu hrvatske ruralne proze 20. stoljeća. Slike stilskih, socijalnih i rodnih stereotipa u prikazu tragičnih junakinja hrvatske književnosti

Dragan GligoraBilosnićeva Afrika – raspuknuće između dviju paradigmi

SADRŽAJ

70

77

79

84

89

95

105

107

111

115

117

121

124

132

138

141

145

149

151

155

159

Nikica UglešićČakåvske uvećanice

PROZA

Boris ŠkifićOsmijeh Sunca ili kratka priča o plivanju

Mirko Jamnicki DojmiVrijeme ispunjeno življenjem

Danijela GrubišićGore infišat nego poludit

PRIJEVODI

Dante AlighieriIz Božanstvene komedije (Raj, XVIII.). Preveo Mirko Tomasović

Joan VinyoliMladom pjesniku za kojega pretpostavljasmo da je umro u ratu, izvan domovine. S katalonskoga preveo Tonko Maroević

IN MEMORIAM

Mladen VukovićU spomen. Dr. sc. Zdravko Mužinić (24. 11. 1924. – 1. 9. 2014.)

Josip BratulićU spomen na Mariju Crnobori

Željka LovrenčićZvonimir Balog – in memoriam (30. 5. 1932. – 2. 11. 2014.)

Ante UglešićZdenko Brusić (16. IX. 1938. – 10. XI. 2014.) – u sjećanje

Radomir JurićZdenko Brusić – In memoriam (16. IX. 1938. – 10. XI. 2014.)

OSVRTI I PRIKAZI

Damir ZorićTragovima svetih pjesama.Radoslav Katičić, Vilinska vrata

Josip GalićVrijedan doprinos očuvanju domaće riči.Domaća rič 11

Josip GalićRevitalizacijski pothvat.Zbornik o Emeriku Paviću

Sanja BaričevićPrinos valorizaciji djela Šime Starčevića.Šime Starčević i hrvatska kultura u 19. stoljeću

Gordana ČupkovićReprezentacijske osobitosti glagoljskih brevijara.Marijana Tomić, Hrvatskoglagoljski brevijari na razmeđu rukopisne i tiskane tradicije

Aleksandar RadomanKapitalna dijalektološka monografija Adnana Čirgića.Adnan Čirgić, Dijalektolozi i crnogorski jezik (do polovine XX vijeka)

Ivan BoškovićZbornik po mjeri velikoga imena.Zbornik o Ivi Frangešu

Vanda BabićNezaobilazan udžbenik.Stipe Botica, Povijest hrvatske usmene književnosti

Teodora VigatoBratulićev iskorak u Slavoniku.Josip Bratulić, Slavonske književnopovijesne teme

Mirna Sindičić SabljoŠto pamte neprofesionalni čitatelji.Lovro Škopljanac, Književnost kao prisjećanje. Što pamte čitatelji

162

166

169

171

173

175

177

179

182

184

185

188

191

195

198

200

203

206

209

217

221

Goran GalićAntun Gustav Matoš – pjesnik, novinar, polemik.Antun Gustav Matoš, Pjesme i ogledi / Polemički i drugi spisi

Željka LovrenčićDuhovna zbirka.Anica Gjerek, Lirska svjetla

Kornelija Kuvač-LevačićHrvatsko-slovensko izdanje. Mile Pešorda, Bašćanska ploča, poema; Baščanska plošča, poema

Danijela GrubišićVelebit.Velebit u hrvatskom pjesništvu. Izbor

Tin LemacKrucijalni te(k)st.Goran Gatalica, Krucijalni test

Tin LemacIpak, Amerika je samo jedna.Maša Kolanović, Jamerika

Ana MaroevićKako jedan čakavski govor može “pokriti” svu težinu božanske teme.Dante Alighieri, Bogodična komedija: Raj

Hrvojka Mihanović-SalopekOdškrinute pukotine ulaska u ljudske duše.Katja Matković Mikulčić – Miroslav Drljača, Prozori duše

Tin LemacPospremanje jednoga svijeta.Božica Jelušić, Čišćenje globusa

Tin LemacTekst je vrijeme koje teče.Irena Lukšić, Idoli i barabe

Ana VulelijaKnjiževna sudbina zaboravljenoga filmskog scenarija.Mate Maras, Grgur Ninski

Rafaela BožićTeatar u nastajanju. (“Probna” izvedba predstave “Jedan neosmišljeni životopis” u okviru projekta "Desnica – igra proljeća i smrti, 02” teatra VeRRdi)

Ivona ŠimunovNovi broj Geoadrije.Geoadria (vol. 18, br. 2, 2013.)

Zvjezdan PenezićUčenici kao aktivni sudionici u vlastitome procesu učenja.Izabela Sorić, Samoregulacija učenja: Možemo li naučiti učiti

Željka LovrenčićZanimljiva monografija.Marina Baričević, Rudolf Matutinović

Romana GalovićNajveći likovni događaj u Zadru 2014.Retrospektivna izložba Igora Rončevića

Josip FaričićDobrodošao prilog.Vrsi kroz povijest. Zbornik radova 1

Matej GabriloInterdisciplinarna analiza (dugo)trajnoga sukoba.Boris Havel, Arapsko-izraelski sukob: Religija, politika i povijest Svete zemlje

Vjekoslav ĆosićVišeslojno štivo.Baldo Zlovečera, Na gumnu zla

Josip GalićDirljiva (is)povijest. Dušan Bezić, A Boy From Šolta: My Croatian and Canadian Memoirs

KRONIKA

Anica SerdarevićKronika kulturnih događaja u Ogranku Matice hrvatske u Zadru od 2. listopada do 31. prosinca 2014. g.

7

zadarska smotra 1, 2015.

poezija

Tonko Maroević

Od stilskih do sonetnih (vježbe)

Peri Kvrgiću

Kako započet i u kojem smjeru krenuti, što odabrat od plejade uloga, cijele glumačke parade, predstaviti želeć Kvrgića Peru?

Kontinuitet možda navest, jer u trajanju dugom mnoge role dade s učinkom takvim da ga svatko znade, a potvrđuje se u pljeskomjeru.

Ne iz daleka, dapače iz bliske i pristrane još perspektive, krunu rada mu vidim u predstavi Stilske

vježbe, gdje uvježbanost mu ne priječi improvizirat, omogućit punu radost i živost s onu stranu riječi.

Leli Margitić

U knjigu svjetskih ušla je rekorda skromno, sa strane, kao da i neće, al suvereno predstavom se kreće, na Stilske vježbe opravdano gorda,

8

ZADARSKA SMOTRA 1 2015.

Margetić Lela. Presjekla je čvor da predstava dalje ide s puno sreće kad prethodnica tražila je veće komade teksta. Poput Amarcorda

sad nam se čine dani premijere, daleki preko čet’ri desetljeća, a i Leline predstave se mjere

gotovo istim rasponom vremena. Zaslužila je cijeli vrt od cvijeća, da vijencem ruža bude okrunjena.

Tomislavu Radiću – Žiri

Na filmu, televiziji i sceni ostavi Žiro mnoga remek-djela, al prvi uspjeh bje kad sretno sjela baš predstava je što se i sad cijeni,

to Stilske vježbe su. Njima u sjeni Kafeterija, Kotlovina, cijela serija ostvarenja osta. Htjela sudbina valjda da se okameni

i pozlati upravo Stilskih snaga i domet, zanos, radost, igre sreća. Glumački ulog dubokoga traga

ostavlja, ali ničeg bilo ne bi da redatelja uloga još veća nije u svemu. Žiro, hvala tebi!

Marinu Cariću – Rinkotu

Sudbina je rodit se kraj teatra, staroga kao hvarsko pogotovo, pa započeti pod njegovim krovom privilegijom baš pravom se smatra.

Scenska u tebi razgori se vatra, gdje planulo je i staro i novo,

9

POEZIJA

ko dječak već si repertoar snov’o: prije Judita nego Kleopatra!

Od Hvara, preko Splita, Dubrovnika, do Osijeka, Zagreba, Pule, Zadra, prošao svim si scenama Hrvata.

Predstava mnogih još je živa slika, uspomena je obnovit ih kadra, pamtim te, Rinko, ko najmlađeg brata!

Božidaru Bobanu

Bio sam blizu tvoga Ciprijana, Oloferna sam pratio sa strane, Življenja skupa brojili smo dane, Ista nam bila domovina dana.

Družili baš se nismo mnogo dana, Al intenzivno, bez ikakve mane. Riječi si znao izreć odabrane U kojima duševna stoji hrana.

Bez tebe prazan Ivanov bi bio, O don Jeri dvojio nisi, nego Bez rezerve ga sasvim usvojio,

A Marula si ko svoga prolego. Na taj sam način i ja zadobio u tebi transcendentni alter ego.

Zdravki Krstulović

Prošli smo skupa iste školske klupe osnovne škole, zatim gimnazije. Nikakva stega prijala ti nije, brzo si se izdvojila iz grupe

razredne, radi kazališne trupe, želeć da jači život te ogrije: komedije, serije, tragedije, il zgodnog trena kad se glumci skupe.

10


Izdvojila si i iz tog se tora, prvo ko zvijezda što sama zablista, potom samoćom izgubljenog stvora.

Al za mene ćeš ostat uvijek ista curica mala iz susjednog dvora, ne veličina iz Maloga mista.

Tonko Maroević

Ernest Fišer

11


poezija

Ernest Fišer

Pjesme

BHS – čudnovati jezični kljunaš

Ako se narodu želi izbrisati lice, ugasiti duša, obično mu se otima jezik, njegovo krsno ime, i zatire podrijetlo: do samoga dna i bezizlazja, sve do tihe smrti; to zlosilje zove se jedinstvo, kada vukovci ustreme se na nezaštićenu žrtvu

U muzeju nepostojećeg jezika sačuvan je opis čudnog jezičnog kljunaša, s trojakim imenom: BHS bastard želio je potisnuti jezik zavičajni, s kojim se i živjelo i umiralo, po mjeri ljubavi, diljem hrvatskih krajeva, za sva godišnja dobā

No, govor se učio od materā, u toplini domova, i prenosio s koljena na koljeno, kao popudbina, i putovnica za brze odlaske, do obećanih obalā, trbuhom za kruhom, ali s istim riječima ufanja na usnama: takav je bio običaj, od pamtivijeka1

1 Zapis uz 5. obljetnicu međunarodnoga priznanja hrvatskoga jezika.

12


Jezik, pun tajni

Sav ti je život u jeziku, bez njega ne postojiš, kao ni ono vidljivo i nevidljivo o čemu snivaš, jezik je tvoja jedina stvarnost, i kada se bojiš i dok ljubiš: čak i šutnjom u riječima prebivaš

Jezik razaraju nemoć i grizodušje – zbog laži, i prijetvornosti, jer im se ne može oduprijeti, dok hulje, lopovi, kurve bdiju na mrtvoj straži: njih i ne spominju zakoni, niti im istina prijeti

Kad vrijeme ostari, i stušti se zemlja, od kiše, u samome srcu stvari zaiskri govor zavičajni, dubok i iskren, poput ispovijedi: tada se piše povijest, i čini se da jezik opet diše, pun tajni

Kad šuma zapjeva

Kad šuma zapjeva, lišće drhti, u blaženu transu, a zemlja se oznoji po naborima cvijeća: tragači za glavama, ucijenjenim zbog ljepote, zaostaju, tražeći zaklon od nebeske jeke, zborova anđelā

Kad šuma zapjeva, sudare se zvijezde, i zvjerad, nimalo nalik sebi, potraži tihi zbjeg u mnoštvu: to smrt i ljubav k nama prilaze, kazao bi Matoš, jer želimo živjeti poput stabala, u svojoj samoći

Kad šuma zapjeva, piano, po šumama i gorama, iskoče bubuljice duhovima prošlosti, javljaju se aveti totalitarizma, u ime naroda: kao da i žrtve fašizma nisu bile dovoljne; agresor se amnestira

Kad šuma zapjeva, noću, astronauti već slušaju sve ono što je nevidljivo, ali nadohvat znanosti, i biblijskih zapisā: samo posvećeni ne sumnjaju da Stvoritelj nadgleda plodove, koji rastu u srcu

Kad šuma zapjeva, tamno i konačno, ledi se krv u nedužnu bilju, i usred proljeća, a radišni mravi tad spremaju dugu zimnicu: nudi se epoha nova, zloguka poput laži, niotkud, i nitko ne zna zašto

13

POEZIJA

Let iznad topovskih gnijezda

Slavku Mihaliću, post mortem

Prostori slobode ugroženi su oduvijek, poput ptica kad su u neopreznu letu, iznad topovskih gnijezda, ili u obzorju gdje vrebaju ih teroristi: zloguka lica i plotuni mržnje od riječi čine jato mrtvih zvijezda

Tebi je ipak ostala mala kriška svjetla, i sabranost da otkriješ put u nepostojanje, da bi spasio pjesmu od neslobode, i prebrodio vlastitu smrt; ta odanost ćuti se i u šapatu anđela, kad siđu u čarobnu šumu

Nepredvidivom jednostavnošću još puniš praznine, prijatelju, pukotine u stvarima ljubavi, i više te ima među nama nego ikad: sjećamo se blagodati tišine, tvojih darova iz progonstva, dosuđenog pjesnicima

Šireći prostore jezika, hrvatskog, branio si plodove baštine, na kraju stoljeća nesklonog čistim dušama, i vizionarima: u pamćenje naše upisivao si godove, kao najave plodnih dana za sanjare, unatoč sušama

Tvoj let u vječnost sada više ništa ne može usporiti, jer sâm ti svemir obnavlja disanje, a vrli razbojnici ionako traže nove žrtve: tek u šutnji ćeš se odmoriti kad za čudesnim pjevom neće tragat stari bojovnici

Pohvala posljednjoj nadi

Kad zatekneš se u šumi od uspomenā, zarobljen i sam, a povrh krošanja zašumi jezik, još nigdje zapisan, nov, osjetit ćeš dah s visine, tiho svjetlo u duši, životni pjev, nalik na krik novorođenčeta: govor koji se ne ponavlja

Jezik što oplemenjuje, jer stvari oblikuje po značenju, možda je i posljednja nada, izlaz u koji valja vjerovati, nasuprot općem rasapu vrijednosti: razumljiv čovjeku, i pticama nebeskim, kao i zemlji što veže te s predcima

A imaš se pravo nadati, svake večeri iznova, pred san, da će se i kavez od slova raspasti, nakon pola milenija,

14


u kojem bijaše okovana sva prošlost: vjetrovi slobode, kao i repovi zvijezda, zažareni, bit će znaci spasonosni

Pohvala posljednjoj nadi, napokon, važna je i zbog laži, i svih obmanā kojima su te hranili, stoljećima, bezočno; trpio si oskudice, zebnje, u ime ideala jednakih potrebā: točno ono što nisi htio, ali se nudilo, kao trpki životopis

Razgovori s mrtvima

Katkada dobro je razgovarati s prerano mrtvima, s pjesnicima, ili čudacima, koji znaju odgovore, jer posve su slobodni: nimalo živi, a ipak budni, i pomireni s Bogom, još prije negoli sa sobom; naši lijepi mrtvaci, mudri, lišeni zemnih strasti, čuvari su pamćenja, vjeronosci u kristalnoj noći; ali njih već nitko i ništa ne pita, u općoj gluhoći

Ima još doduše zlih grobara koji nas uče pameti kako preživjet bez ljubavi, iako je ona sol života čak i u starosti, a usuprot mučnoj ravnodušnosti koja razjeda temelje svijeta: i patnja je ljudskija, i jabuka slađa ako ima svog crva, u kasnu jesen, kad bubri život u svakoj pori, jednakom snagom prema zemlji i nebu; tad pjevaju duše pokojnika

Da, treba se družiti s mrtvima, jer nikad ne lažu, i ne boje se privida života, koji ništi sve stvarno, ono sačuvano ljudsko u čovjeku, što se obnavlja kako bi se suvislo nastavilo: u zraku, probijajući zid vremena, i vjerujući da se taj žar neće ugasiti niti poslije smrti, ostat će sjećanja, i trajni zapisi, da živjeli smo sudbonosno, a da to i nismo znali

U ime napretka

Početak stoljeća još budio je nadu, tepao patuljcima, nudio život virtualni, raznovrstan, i s maskama sreće po vlastitom izboru; u potaji Steve Jobs i Bill Gates programirali su posvemašnji nestanak privatnosti, uz

15

POEZIJA

nepoznatu cijenu: sve u ime napretka, i svetih iluzija, zbog straha u mračnim kutijama samoće; proricali su da je vrijeme krivotvoreno, okrenuto naglavce, lažno

Ali, strašna melankolija zahvatila je nebesa, iznutra (kao na slikama zvjezdarnice Palomar), a ljubavnici, u nespokoju, više i ne traže ležaj, nego izlaz za duše: ni astronauti nemaju karte za raj, bez oprosta grijeha, toliko se već skupilo tuge; ipak trošni svijet još traje, i travnjaci se, kao nekim čudom, u proljeće zazelene, a o nasljeđu zvukova, ili prošlosti, nitko ne želi znati

je li to i stvarnosti došao početak ili kraj, svejedno je

Večernja poslanica, unucima

Spavajte, mali anđeli, i ne budite se prerano, jer ovo nije svijet koji će vas spasit mučnine, i nemojte mu se radovati: srce mu je izorano pohlepom i lažima, i bez milosti, od davnine

Spavajte, mili moji, snom pravednika, žurno, kao da vam o tome ovisi sreća, ili život cijeli; nijedna vas sumnja neće mimoići: da odurno i čudesno bilo bi slično, čim jutro se zabijeli

Spavajte, vi nedužne duše, bez suza, i u miru, s blagoslovom na usnama, za svaki novi dan koji vam je darovan: male zvijezde ne umiru, one sjaje, kao anđeli, jer sâm Bog im je odan

Vrući led

U sarkofagu od leda šćućurilo mi se tijelo, u starosti, da smiri se srce, i lakše diše, a oči da upamte likove zamalo nalik ljudskim, dok ispuštaju riječi bez glasa, i nemušto: njihove se grimase ne mogu odgonetnuti, kamoli planovi i programi, za cijelu naciju, i manjine

Sustavno jedino raste zaglupljivanje, kao i vodostaj, a elementarne nepogode događaju se u obrazovanju, sitnom obrtu, te izradi kučine za sreću i blagostanje:

16


ništa se ne prepušta slučaju; u međuvremenu, rasulo postaje zaštitni znak prosperiteta, ukupne vrtoglavice

Tek kad se ugasi dan uhićuju me egzekutori, i tijelo preznojava se u vrućem ledu snohvaticā: tada ljubav, kao i svaka neizreciva stvar, traži sklonište prijateljā: oni pišu se kao tragično nestali, ili već zaboravljeni; ipak, stiskom ruku, u nevolji, kažu mi da sam još živ

Zlatna formula: ča-kaj-što

Dragi Štambuku, autoru formule

Trojstvenost hrvatskoga jezika Božji je dar, sâma njegova duša, a lijek protiv zaborava: ča triba delat, suprotiva, i kaj nam je fčiniti, ili što možemo odgovoriti zatornicima uma, kad nastoje nam izbrisati vlastito pamćenje?

Krivotvoritelji povijesti ne slušaju pjesnike, jer oni svjedoče vlastitost jezika hrvatskoga, njegovu raznolikost i punoću, u zajedništvu narječjā sve tri boje: tako učile su i matere svoju djecu, oduvijek, iz naraštaja u naraštaj

Kao što livada cvjetna nijedan cvijet ne diže iznad drugih, zbog ljepote, ni ptice nebeske ne izlijeću izvan jata na putu u topli zavičaj: blagoslovljeni su im glasovi što ih dodiruju, jer svaki tuđi govor može im priskrbiti smrt

A versi Marulovi, u jazik hrvacki posloženi, kao i Gazophylacium Belostenčev, svjetlost i svetost riječi zavičajnih čuvaju: ča-kaj-što zlatna je formula njihova opstanka, znamen koji štiti ih od posvajača, čvrsto, kao kamen

17


poezija

Roberto Vodanović Čopor

Pjesme

neshvaćeni stihovi mliječni zubi što se klate na zidu špilje naslikana riba kriška kruha leži u travi

odaje me pogled želim te imam novu knjigu isprepleteni jezici liječe

kuca na moja vrata to je trgovac hladnoćom kaže nudim spokoj kažem to je sve što ne trebam

u rukama držim dijete umotano u Torinsko platno

* * *

meki trbuh mora prima nas u sebe poput utvara mi smo neželjeni zalogaj otpadak 21. stoljeća žudnja za seksom oslobađa um i tijelo

18


i omogući nam da se uzdignemo nebesima poput svetaca

kako da te nagovorim na osmijeh otputujmo u Pariz i zataknimo očaj za obod šešira pit ćemo vino na prozoru hotelske sobe a na radiju svira jazz Harlem Nocturno orkestar Duke Ellingtona

* * *

dolazi tiho razmiče zastore sna robinja bola

* * *

sve osim danas daleka je budućnost dišem duboko

* * *

debeli talog tame petka oko ponoći curi iz saksofona razmazuje se po našim životima kao topla ljetna kiša na rastopljenom asfaltu i taj osjećaj se budi s mirisom njene tek oprane kose

dišem duboko zatvorenih očiju

bilo bi dobro podijeliti karte i zaigrati na sve ili ništa

hazarderski osmijeh na rubu usne cigareta i kocka leda u čaši

19

POEZIJA

a previše je toga tu što bi trebalo zaboraviti ali nemoguće je naprosto je tu dogodilo se i uvijek će s vremena na vrijeme izlaziti van učim živjeti s tim

ima li ikoga u ovoj sobi da podijeli te proklete karte

* * *

mehanički snovi hodaju ispod kišobrana noge skakavaca traže raznobojne čizme iz rupe na zidu raste trava iz rupe u mojoj glavi toboganom se spušta noć

mizantropi grizu nokte seciraju hramove duha stotine kapi kiše raste u mojoj utrobi obožavana scena rastanka crveno i crno raskrižje besmisleno naklapanje dim u očima jutra

u kolijevci oceana nema stopa u pijesku

* * *

moja duša je spaljena na lomači koju je zapalila ona sama nehotice

20


krvava ceremonija može početi još jedna marioneta može dobiti konce

mučnina od propitkivanja izlazak iz okvira ulazak u sveopćenitost

lutkoteatar

bezličan bez lica

* * *

strukture urušenih emocija strše naokolo i optužuju

razbuktali eros ima okus madeleine kolačića

zavjesa pleše pored otvorenog prozora

* * *

ulice su daleke a magle kiše vjetrovi samo opskurna kulisa nečijih tuđih života

zaboravljene adrese tranzitni gradovi iščekivanje trenutka u kojem će se sve posložiti

21

POEZIJA

ples sjena na zidu kao apokaliptično proročanstvo korak u prostor imaginarnog

zaborav uklesan u zidine prošlih dana

* * *

dosegnu li sjene ikada daljine kojima se hranimo ili su tu da razdvoje umjetnika od stvoritelja

izdišemo uzalud upotrijebljenu snagu mentalno sjebani i nespremni da se suočimo s olujom u čaši

prodali smo maštu za blagostanje srednje klase i sad to isto činimo sa svojom djecom tjerajući ih da odrastu brže nego što treba

umjetnost je posljednje utočište nadgrobni spomenik za snove koje smo predali bez borbe

22


Roberto Vodanović Čopor

Roberto Vodanović Čopor danas je jedan od najjačih poetskih glasova u Zadru. S tim će se zasigurno složiti svi oni koji su ga čuli kako govori/pjeva svoje stihove. Iako Čopor svoje stihove uglavnom pjeva (deklamira, viče, stenje, uranja glazbom), ne nazivam ga kantau-torom jer on je ipak ponajprije pjesnik (biti pjesnik istovremeno je i vrijednosna odrednica – nije svatko tko piše stihove i pjesnik). Ovdje ne možemo priložiti glazbu, pa stihovi ostaju ogoljeni do srži, što je možda i dobro. Tako oni postaju ono što jesu, sami po sebi, bez svoga autora, bez svoga č/Čopora, ali svejedno puni one iste energije, koja očito postoji istinski i nepatvoreno u trenutku njihova nastanka. U ovim slobodnim stihovima bez rime – čestoj formi hrvatske poezije – pronalazimo u hrvatskoj poeziji rijetku energiju. To su stihovi na koje kao da se može priključiti žarulja, čak čitava gradska rasvjeta. Ukoliko žarna nit ne pu-kne, što je uvijek opasnost kod ovoliko energije, oni imaju snage da nadaleko otjeraju noć današnje upitne kulture. Ovo su stihovi u kojima čitamo ne plagiranje prethodnika – nego dijalog s njima. Sihovi u kojima jednako čitamo Matoša ili Ujevića kao i Cohena ili Kurta Cobaina. Stihovi koji se ne boje svoje uloge rušitelja uobičajenog, zakorjelog, koji se ne boje juriša na oštre bajunete mediokriteta...

Roberto Vodanović Čopor zadarski je pjesnik rođen 1970. g. u Splitu. Neovisnu disko-graf sku kuću “Brlog Records”, u kojoj je do sada objavljeno devedeset naslova raznih iz-vo đača, osnovao je 2006. Među tim izdanjima i dvadeset je njegovih albuma (http://www.facebook.com/l.php?u=http%3A%2F%2Ffreemusicfrombrlogrecords.blogspot.com%2F&h=WAQGucb-K). Posebno je važno istaknuti činjenicu da je dva albuma objavio za ruskoga izdavača “Southern City’s Lab”, jedan album za ukrajinskoga izdavača “Depressive Illusions Records”, dva albuma za francuski “Los Emes Del Oso” te dva albuma za francuski “Sirona Records”. Usto, pjesme je objavljivao na mnogim kompilacijama engleskih, francu-skih i američkih izdavača. Član je neformalne grupe umjetnika “Novi Odmetnici”, koju čine umjetnici iz Hrvatske, Slovenije, Crne Gore i Srbije. Poeziju je objavljivao u časopisu Tema, u zbirci poezije Poeziranje (u izdanju Banatskoga kulturnog centra), u kulturnome prilogu Zadarskoga lista (“Donat”) te u nekoliko američkih i engleskih underground fanzina. Kratke priče objavio je u dvije zbirke, Najkraće priče u izdanju beogradske izdavačke kuće “Alma” te u zbirci Sve priče u izdanju “Informatora" i Centra za istraživanje i promicanje urbane kulture. Samoizdao je i nekoliko fanzina s kratkim pričama i kolažima.

Svi ovi različiti oblici njegova djelovanja u suštini su samo različite manifestacije istoga pjesničkog kreda. Čopor je tu da zgrabi svoga čitatelja i slušatelja, da ga prisili da primijeti i da reagira – da osjeti. Ako su pjesnici “čuđenje svijeta”, ovaj pjesnik odbija čuditi se svije-tu sam. On ne poziva svoje čitatelje na čuđenje, on ih na to prisiljava. “Začudi se! Tvoja je dužnost prema životu da ga primjećuješ i da na njega reagiraš.” – osnovni je dijaloški okvir njegove poezije. Upravo ta energija, taj nepatvoreni rokerski bunt, taj glasni i jasni poziv na suočenje, na skidanje lažnih društvenih velova i jest najbolja strana ove poezije i dobar ra-zlog za pridruživanje ovomu čoporu u potrazi za istinom.

Rafaela Božić

23


poezija

Sibe Miličić – Nenad Juranić

Moje selo

Moje selo

Visoko iznad forskih forticih storih Diže se moje selo kameno. Pri Fora budi ga sunce bistrih zorih, Pri Fora zaspi slotko i stameno.

Od sto pedeset kućih danas ih pol pustih, Ponistre mročno zjape kako izvadjene oči. Vartli i lozja nimaju soda gustih, Jedino svitlost noćna sa istih zvizdih toči

Bilo nas je pri rata dvo mijora dobota, Proridili su nas grebi i zemlje priko mora. I doklin još gori oli plovi drivo našega bora, Zatvorena su zauvik mnoga kućevna vrota.

Isprid svake kuće šumi zeleni loz. Čudan je starinski, od Marulića još, govor. Sve ječi blejonjem ovoc i meketom koz, Kadikad se oglosi i zariče i koji tovor.

Sredinom sela put vodi spram Fora. Jadransko more spojo nas sa cilim svitom: Ogromna, modra zastava naša stora. A naše se nebo poredi sa plavim cvitom.

Počemu i niko ode nimo stalnega mista, Išće granice svemu ča vidi žudno oko. Zato i jesu naša partivonja ista, Priko beskrajnega mora, oli u nebo visoko.

24


Bilješka

Dvostruki potpis iznad pjesme “Moje selo” govori da je riječ o prepjevu. Pjesmu je izvor-no napisao Sibe (Josip) Miličić i objavio je 1936. godine u zbirci Moje selo Brusje, a prepjev je načinio njegov nećak Nenad Juranić, prenoseći na zavičajnu hvarsku čakavštinu stihove ispisane i tiskane na ekavici. Nije prigoda da ovdje evociramo specifičan slučaj i tragičnu sudbinu književnika, pjesnika Miličića (rođenoga u Brusju na Hvaru, 3. III. 1886. – nestaloga na putu iz Barija prema domovini u proljeće 1944.), ali moramo spomenuti da je prošao više nego zanimljiv put od bečkoga studenta slavistike i romanistike, dobrovoljca u redovima srpske vojske za Prvoga svjetskog rata, rojalista i diplomata u starojugoslavenskoj državi, pa do sudjelovanja u partizanskim redovima za Drugoga svjetskog rata i pogibije u sumnjivim okolnostima. Baveći se pisanjem poezije i proze, prevođenjem i kritikom, slikarstvom i ured-ničkim poslovima iskušao je različite izražajne registre, od futurizma i kozmizma, ekspresi-onizma i ekstatične himničnosti, pa do verističkih, realističkih i gotovo socijalnih tonova. Započeo je u okružju hrvatske moderne (stihovima erotske inspiracije i secesijske stilizacije), središnji dio opusa ostvario je i prezentirao u matici srpske književnosti, da bi zbirkom Apo-kalipsa (objelodanjenoj u Zagrebu 1941. godine) manifestativno objelodanio svoj povratak domovinskoj tradiciji i hrvatskoj književnosti.

Miličićevo je djelo, inače, izrazito nadahnuto zavičajnom motivikom, pretežno otočnim ambijentom i ljudima vezanim uz starinsko ponašanje i običaje. Posebno je zbirka Moje selo Brusje impregnirana autentičnim doživljajima djetinjstva i dubokom ukorijenjenošću u kra-

jolik i kulturnu sredinu. Nećakova odluka (i njegova nedvojbena jezična kompetencija) da neke od stihova nesretnoga pjesnika pre-nese u govor najbliži emotivnim ishodišti-ma, nudi mogućnost i stvarnoga – a ne tek simboličnoga – uklapanja Miličićeva opusa (i) u kontekst hrvatske književnosti.

Tonko Maroević

Brusje

25


poezija

Anka Žagar

Pjesme

Cvjetni trg

ni sve riječi zajedno ne mogu da bi bile jedno cijelo bijelo

pozagrepčene oči, koga odmaraju u tami? tamnozeleni gorazd, najtamniji od svih bogova o čemu sad šuti, njegovo lice zri razgrće suze, taraca ih, raspeglava da prestanu, da prestanu, grimizni je asfalt iznutra vikne: slijep sam, zar me ne vidiš? pogled planine, pridrži se za me koliko ljubavi da se pomakne ovaj tenk bože, tiho govori da te ne čujem lovac na preostale riječi

jorgovan, kad ga nema nema tog lišća kamo bi se sakrio

vani su ulice, pjesme koje čekaju da budu

i dok me stežeš u ništini svog srca

prelistavam nijemu glavicu kelja

nema te stranice kamo bi se sakrio

dok lovim tvoju okopnjelu ruku

ne izlazi van, ne cvjetaj

26


ti bijelo stablo, ogrni se samo

ne uzimaj, ne privijaj k srcu

tamom se napučio trg, proljeće je uskrsla djeca beru prve pahulje konobare, što imate danas živoga prišapne mu se, sagne se dan i svemir šmugne u nenačete cipele i gorazd, iznova je raseljava se i evo ga, već more je vraća se u njegove stihove popuniti mu praznine

a tko je tebi stavio tišinu u usta mati snijega, mati svih ljudskih jezika

Valovi dna, upišite jabuke

svugdinske ih čitajte jabuke

njihova molitva ne moli ispire noć iz svih stvari da budu jabuke ali ove jabuke

pa ako sada i zađu zaspale nisu nikada

ritam pamti tijelo pjesme valovi dna, upišite jabuke razbistrite ih, presahnite ih

i dobro, rekao napisat ću tu pjesmu ako je ti svojim licem objaviš

Napušteni osjećaji. Psi

narona. tamo je. sve poveže arhaično uzaludno hladno tamo gdje prestaje gib

27

POEZIJA

gdje tamo prestaješ ti narona. zvjezdana prašina iznutra obasjava sebe zvijer u rečenici dno određuje što će se zbiti na površini najbolje noću vidim što pišem pjevat ću bogu svome dok me bude samo da se opet vrati snijeg čist nepročišćen tekst nama bijelim ciganima sirotinjski gnoj na zaor samo da opet nikne narona. da bude tamo razveže se kao pas. jutarnji zrak napušteni osjećaji tijelo tog laveža pamtim cakli se, rahli se, odranja se

i dok muška poezija utvrđuje zidove grada probudih se i osvanuh u prelijepoj naroni

Crta

ozrni se ispočetka pijesak čuješ li me kako tečem

biljka od tuge i citrona melisa cijeli svijet joj se svija, prigiba se

i čudno da njezina tuga može načiniti takvu udubinu u zemlji

odakle lastavice lete slova crta je lomljiva

28


kao marija, ruši se pjesma s radija zacrni se pred očima i nijedan stih više se ne drži za mene

pijesak, čuješ li me kako tečem

tamo je tamno, tamo je najtamnije a gdje je zajedno istanji se stapka upitnik

na zvuk kiše šuškalice melisa biljka od tuge i citrona

Uteg za jug

samo ruže, ruže, ruže, iza stvari nema poezije sama koža je a spava li spava li mrak u ružama

pjesmo, ne vjerujem ti ti nisi dupla tkanina ti jedna si jedina zavjesa sva od svijeta svjetlosti i lakoće ili samo takovo lišće koje nikamo ne pada

a kako bi uvis izotišle sve riječi da tebe ne prestanu težiti

da ti vidim usta, gdje tvoja pjesma jede kojim se bogom pričešćuje tvoje sada lahor i zelenoća

ali njegova obala već razgovara sa strancima obrana dubrovnika od mora i od tebe je i od zalaska sunca ne znam kako se uopće može izliječiti od zalaska sunca životinja golim očima zalazi u sunce

29

POEZIJA

Uzgor teći će

člankovita je i vlat trave a ne vidi se njezina nježnost

ako nije trska visoko planula i uzdignuto iznad pjesme

kao iznad mnoštva na autobusnom kolodvoru a kamo ćeš sad ti, majstore prespavati svoj nestanak

dok pažljivo obavija obadvije ruke oko struka, da neće zadrhtati da trska neće zašuštati obavije rep oko njezine stabljike kako bi bio siguran da neće

samo uzgor teći će tigar stih kao mantra

– gdje nosio sam vjetar – poderala sam ga i bacila – a kamo se vraćaju šume kad netko umre – i sve je šuma, odmah iza tvojih tigrastih leđa

Tko poleti za tim pogledom

samo ptice, negdje iznad očiju u dubinama se visine oplođuju

on ih albatros svojim čitanjem

kamo se vine njegova stvarnost njegov zemni dah rečenica s najvećim rasponom krila

30


o koliko nebesa raširuju naša rebra i mi pucamo kao kukci kad na njih stane noga

i tebe duši duša dah zasvođen u nosnicama kod kuće ušutnjen životić

ma tko poleti za tim pogledom tko će iz njega izroniti tko sletjeti k zemlji, tko će biti on

Unutrašnje sunce

napisati pjesmu bez riječi napisati jorgovan

ne izmišljaj lako je izmišljati ali napiši ti meni jorgovan da bude zamiriše čista duša prostora stvarna pjesma

napiši sada jorgovan

i da se više ne mogu odmaknuti nikad od unutrašnjega njega ali zar sunca?

gle, zacrnio se, zacijelio cio gradski trg od zagrljaja riječi i nijedna nije jorgovan

Anka Žagar

31


faust vrančić

Josip Lisac

Hrvatski filolog i pisac Faust Vrančić1

1 Ovaj tekst neznatno je dorađeno izlaganje održano 26. studenoga 2014. g. u Zagrebu. O Faustu Vrančiću pisao sam u knjizi Faust Vrančić i drugi (Šibenik, 2004.) te u radovima “Hrvatski jezik Vrančićeva rječnika i njegove proze” (Filologija 59, 2012., 37–47) i “Vrančićev predgovor u Lodereckerovu rječniku” (Vita Litterarum Studiis Sacra. Zbornik u čast Radoslavu Katičiću, Zagreb, 2014., 213–223). Tamo je navedena i odgovarajuća literatura.

Kada govorimo o Faustu Vrančiću kao leksikografu i kao piscu, o njegovu hrvatskom jeziku kao i o drugim jezicima u njegovu djelu, moramo se barem kratko zagledati u hrvatsko jezič-no stanje njegova vremena. Mi vidimo kako je ta mala gradska jezgra Šibenika u njegovo vri-jeme, prije njega i nakon njega, dala jako puno mnogima, pa i cijelomu našem narodu. Nije samo u Šibeniku tako, tako je i u Dubrovniku, tako je i u Splitu, tako je i na Hvaru, tako je u Zadru, da druge manje sredine ne spominjemo. A sama hrvatska povijesna situacija u Vran-čićevo je doba upravo katastrofalna. Nakon srednjega vijeka i nakon uglavnom jedinstveno-ga razvoja jezične situacije tijekom srednjega vijeka stanje bi se u 16. stoljeću konsolidiralo u svakom pa i u jezičnom smislu vrlo vjerojatno. Nije bilo tako, pa zbog osmanlijskih ratova svi koji pišu počinju pisati ne kao u srednjem vijeku, gdje je bila temelj čakavština uz starocrk-venoslavenski jezik i uz latinski, nego jezikom svojih gradova. Tako je onda bilo u svim tim renesansnim znatnim središtima, tako je onda bilo u nekoj mjeri i u Šibeniku. Nije, prema tomu, bilo standardizacijskih procesa u 16. stoljeću. Društvene prilike nisu bile takve da bi se standardizacijski procesi javljali. Hrvatska književnost tada je bila važnija i bolja nego ikada poslije u svoj povijesti. Nijedna druga slavenska književnost nije joj pravi konkurent. Ona je najbolja književnost, osim onih najvećih svjetskih književnosti onoga vremena, talijanske, francuske, španjolske i engleske. Dakle, u tako očajnim prilikama dali su naši ljudi vrlo mno-go u tim gradskim jezgrama, s velikim oslonom na Italiju, razumije se, koja je bila kulturno središte svijeta onoga vremena. Kada se kaže da nečega od standardizacije hrvatskoga jezika nije bilo u 16. stoljeću, onda se misli upravo na društvenu situaciju koja bi jezičnu stabiliza-ciju bila pokrenula. Dubrovnik je dao izvanredno mnogo, i tako velikoga pisca kao što je bio Marin Držić i mnoštvo drugih autora, i Split, naravno s Marulićem, mnogo, i Hvar sa svojim velikim autorima također, i Zadar s prozom Zoranićevom i s djelima drugih pisaca; dakle, sve su to vrlo znatna djela onoga vremena, ali nečega od bitne ujednake nije bilo. Nije bilo

32


niti raširenosti književnoga jezika u puku, čitali su autori jedni druge, ali nije išlo poznavanje njihovih djela i jezika u široke slojeve, što je izvršeno tek u novijim vremenima, poglavito u Andrije Kačića Miošića u 18. stoljeću.

Ipak, nešto što znači navještaj standardizacije imamo potkraj toga stoljeća. Tu je presud-no važna pojava Fausta Vrančića (1551. – 1617.), i ne samo njega. Fausta Vrančića zato što je u tom bio, uvjetno rečeno, prvi. Već prije njega Aleksandar Komulović, moram naglasiti čakavac, pisao je, po ugledu na Dubrovčane, štokavski (i)jekavski. Kod Šime Budinića, Zadra-nina, osamdesetih godina 16. stoljeća također imamo okretanje prema Dubrovniku. To je ono što će se događati i u novijim stoljećima, kod Jerolima Kavanjina, Petra Kanavelića, Ivana Dražića, preporoditelja u 19. stoljeću. Uz Vrančića bio je važan također Bartol Kašić, koji je slijedio ono što su zamišljali crkveni oci u Rimu, jako zabrinuti zbog protestantizma i neza-dovoljni podjelom kršćana na katolike i protestante. U hrvatskim razmjerima sve najbitnije događa se prvenstveno oko razdjelnice na sjeverozapad i jugoistok, sjeverozapad sjeverno-čakavsko-kajkavski i jugoistok južnočakavsko-štokavski. Granica ide negdje od Zadra prema sjeveroistoku, a vidite da su svi ti istaknuti ljudi (Vrančić, Budinić, Kašić) s toga područja, jedan Šibenčanin, drugi Zadranin, treći Pažanin. Oni, dakle, najbolje uočavaju silnice koje su postojale. Oko godine 1600. već se je ozbiljan posao organizirao u Rimu, ubrzo se je hrvatski jezik studirao na mnogim sveučilištima u Europi, dakle, već je njegov položaj bitno drugačiji i drugačije organiziran u sklopu katoličke obnove.

Nešto od toga vidimo i kod Fausta Vrančića. On je vrlo mlad sastavio rječnik triju jezika, latinskoga, talijanskoga i njemačkoga, čemu je poslije dodao dalmatinski i mađarski. Kad kažem dalmatinski, to kažem zbog toga što Vrančić tako kaže. A to kako on kaže nije nešto što ne bi imalo dubok smisao. Moglo se je lako dogoditi da se cio narod, da se čitava nacija zove dalmatinskom, pri čemu bi jedan njezin dio bili Hrvati. To se nije dogodilo, ali se je dogodilo obrnuto, nacija se zove hrvatskom, a njezin su dio Dalmatinci. Dodao je hrvatski i mađarski naknadno i dosta godina nakon što je napravio glavninu posla izišao je taj rječnik 1595. godine. Ne može se reći da to ne bi bilo nešto što se zove početcima, inicijacijama stan-dardizacije hrvatskoga jezika. To se može vidjeti na vrlo mnogo načina. U rječniku, recimo, imamo “Očenaš”, koji se vrlo neznatno razlikuje u odnosu na današnju verziju te molitve.

Taj je Vrančićev dalmatinski jezik izvanredno zanimljiv. Kaže se da je uvršten vrlo jedno-stavan leksik, tj. da Vrančić uglavnom donosi svakodnevne riječi. Za latinsku riječ donosi se jedna hrvatska i jedna riječ svih ostalih uvrštenih jezika, kako on kaže, najuglednijih europ-skih jezika (Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum, latinae, italicae, ger-manicae, dalmaticae et ungaricae, Mletci). Često se kaže da je Vrančićev hrvatski čakavština šibenskoga kraja. Nad tim se, međutim, treba zamisliti. Vidjet ćete sada nekoliko izabranih detalja koji će nekako najkraće pokazati kako je složen taj njegov dalmatinski jezik.

Nalazimo ča u njegovoj prozi Život nikoliko izabranih divic (Rim, 1606.) 48 puta, a što na-lazimo 110 puta. Dakle, to je nešto što čak ne sasvim slabi i površni poznavatelj hrvatskoga jezika ne bi očekivao.

Evo sam izdvojio jednu rečenicu iz njegove proze: Ča ti je, hćerce, zašto se tako plačeš i gorko uzdišeš? Zašto je to zanimljivo? Jer pita sa ča, pita sa zašto. Ča je, naravno, čakavski ele-ment, zašto, razumije se, nije. Kaže zašto se tako plačeš, a to plakati se jest kajkavska značajka.

33

FAUST vRANČIć

Drugi (čakavci, štokavci) ne bi tako rekli. Dakle, u Vrančićevu hrvatskom jeziku nije nikako sve čakavština, nije ni čakavština + štokavština, element kajkavski svakako je tu nezanemariv, ne može se reći da je vrlo znatan. On nije potpuno neznatan da ga ima na jednome ili dva-tri mjesta, ima ga više od toga, ali je zanimljivo to da se ne pojavljuje samo jedna hrvatska komponenta, nego se pojavljuju sve tri.

Vrančićev jat je, naravno, ikavski, to je šibenska situacija. Dolazi npr. kripost na više mje-sta, ali ima na jednome mjestu kripos. To je vrlo zanimljivo jer i to govori o njegovim dodi-rima s Dubrovnikom. Dubrovčani bi rekli lis, osobito stari pjesnici, bez t na kraju riječi, daž i tomu slično; dakle, imamo tu već i jednu raguzejsku značajku, i ne samo jednu. Ima u Vran-čića i ekavizama, npr. venac, ali ne će biti da je to po zakonu Meyera i Jakubinskoga, trebat će odgonetnuti drugačije taj ekavski refleks jata u nešto primjera, ne sasvim malo. Ima Vrančić i nijesam, to bi, dakle, bilo dubrovački, ne samo kripos, nego i to nijesam također.

Još je nešto vrlo zanimljivo povezano s dionicom Dubrovnik – Šibenik. U prozi Život nikoliko izabranih divic dolazi ostavivši moji roditelji, to je, dakle, akuzativ množine na -i, koji se i danas sreće blizu Šibenika i pred Zadrom, a u Dubrovniku nikad nije postojao. To je ele-ment koji se poklapa u Vrančića i u Dubrovačkom legendariju, a piše u literaturi da se ne zna što je od toga prvo i tko je od koga što preuzimao. Tekst je potpuno isti, jedino se u jatu i u raznim drugim elementima (npr. leksičkim) razlikuje, dakle, šibenska fizionomija od dubro-vačke. Možemo držati dokazanim da je Vrančićev tekst stariji, jer to (akuzativ množine na -i) Dubrovčanin ne bi nikad rekao, dakle, to je šibenska (u širem smislu riječi) značajka koja je preuzeta u taj dubrovački tekst. Dakle, netko je raguzeizirao Vrančićev tekst, ali je na tome mjestu popustila pozornost, pa je ostalo nešto šibensko.

Vrančić ima kadi (sjeverozapadna čakavska značajka do zadarskoga i šibenskoga područ-ja), a uopće nema jugoistočno čakavsko gdi. Danas je na čakavskome jugoistoku redovito di.

Vrančić ima u redovito, rjeđe va. U toj značajci ima jugoistočno čakavsko stanje, rjeđe je sjeverozapadno čakavsko va.

Obična je u našega autora riječ crikva. To je čakavski oblik, vidi se to i po toponimu Cri-kvenica. Kajkavci imaju cirkva, štokavci crkva, a Vrančić ima i cirkva, jednom i carkva. Ima imena mjesta i po kajkavskome i po štokavskome liku.

Dolazi u njega Isus Karst, također Isus Krist, ali je i na kajkavsku Kristuš također u nje-ga. Dakle, kao što je ono plačeš se, tako i kod ovoga Kristuš vidimo kajkavski element kod Vrančića.

Uvijek je godišće, to je, dakle, kao kod pravih čakavaca i kod mnogih zapadnih štokavaca. Zanimljivo je da su doseljenici u Šibenik, ikavci štokavci štakavskoga tipa, imaju, dakle, tip godište, ali u Vrančića je redovito šć u takvim primjerima, klišća ili slično.

Svagdje na zapadu hrvatskom obično se kaže more, nekad je bilo i u Dubrovniku tako, samo u novije doba nije. U Vrančića je redovito more, ali se javlja i može, što je na hrvatsko-me zapadu nekad bilo iznimno ili vrlo rijetko.

Ima Vrančić staru deklinaciju, u genitivu množine dan, žen, to je rjeđe, novoštokavski dana, žena je češće.

Dolazi u Vrančića mnogo sinonimije (užigaju i nite, prosim i molim), toga bismo mogli nabrajati cijelo mnoštvo. To je stara značajka hrvatskoga književnog jezika.

34


Nalazimo kod njega i oblok i prozor, međutim, u Životu nikoliko izabranih divic redovito je oblok, dakle, nešto što se doživljava kao kajkavizam, ali oblok dolazi i u autora kao što je Matija Divković, bosanski autor kojega smo nedavno dosta spominjali uz 400. obljetnicu njegove knjige.

Kod Vrančića je siečan 1. mjesec u godini, s refleksom jata na dubrovačku, ali u njega imamo i sičen za 2. mjesec u godini. Tako nerijetko kajkavci zovu ili su zvali 2. mjesec. Vidite da je šwa dalo (zatvoreno) e kao kad se kaže lep (od jata) den (od poluglasova). Tu vidimo zatvoreno e na kajkavski način. Travan mu je uglavnom 4. mjesec, ali dolazi i traven, to je kajkavska riječ za 5. mjesec. Tu je fonologija kajkavska, kao kad čitamo sičen.

Kad se već nalazimo u kajkavskome kraju, možemo navesti još koji kajkavizam, farba, prikeliti, škoda, škoditi, vezda ‘sada’.

Ne da se osporiti da je tu inicijacija standardizacije hrvatskoga jezika jer Vrančić govori o samostalnome hrvatskom jeziku koji, doduše, zove dalmatinskim imenom potkraj 16. stolje-ća. Riječ je o nesumnjivoj afirmaciji toga jezika. Vrlo brzo bit će kod Čeha Petra Lodereckera (Dictionarium septem diversarum linguarum. Videlicet Latine, Italice, Dalmatice, Bohemice, Polanice, Germanice et Ungarice) također zastupljen Vrančićev leksik; dakle, izlazi u Pragu 1605. g. prošireno izdanje Vrančićeva rječnika, dodani su poljski i češki jezik. Budući leksiko-grafi (Jakov Mikalja, Ivan Tanclingler Zanotti i drugi) uzimat će redovito u svoja djela Vranči-ćeve riječi. Prema Vrančićevu rječniku sastavljao je dikcionar Bartol Kašić, a on je bio neobič-no marljiv i poslušan, ali ipak i samostalan čovjek. Dakle, prvi stupac bio je Kašiću hrvatski, ne latinski kao u Vrančića. Kašićev rječnik donedavno nije objavljen, pa vidimo kako je Kašić, unatoč borbenosti i zalaganju, bio slabe sreće. Bio je slabe sreće ne samo on, nego i hrvatski narod u cjelini. Da je objavljen u 17. stoljeću Kašićev prijevod Biblije, bila bi hrvatska jezična povijest mnogo lakša nego što je bila, a bila bi lakša i hrvatska povijest u cjelini. Kad se danas pojavi Biblija, to je važna činjenica. Vidimo koliko se govori o hrvatskoj Bibliji iz 1968. g., a ka-kvo je tek bilo značenje Biblije u staro doba. Tko je imao vlastitu Bibliju, imao je i standardni jezik. Ostali, oni koji nisu imali svoga prijevoda Biblije, imali su velike jezične muke. Norveža-ni su se služili danskim prijevodom Biblije i do danas imaju kojekakve lingvističke gnjavaže jer nisu imali svoga prijevoda Biblije. Ovdje smo suočeni sa susretom velikih muževa, Fausta Vrančića i Bartola Kašića, gdje doista ne smijemo gledati s pozicije redova. Ima ih koji bi rekli Bartol Kašić – otac hrvatskoga jezikoslovlja, ali prije Kašića znatno lingvističko djelo ostvario je Faust Vrančić, pa se onda pitamo zašto bi otac hrvatske gramatike bio i ocem hrvatskoga jezikoslovlja. Ispravno je reći da je prvi reprezentativni hrvatski rječnik napisao Faust Vran-čić. Njegov rječnik nije velik, ima 128 stranica, ali to ne znači da nije važan. Ostavio je traga i u budućnosti, objavljen je bio u 19. stoljeću (1834.) u Požunu, Bratislavi te onda još niz puta nakon toga. Hrvatska književnost, rekli smo, izvanredno je bogata u starim vremenima, re-nesansnima i baroknima. Pretežno je riječ o stihovima. Ima i proze, ali je ona često dramska. Proze svakako nema vrlo mnogo. Ali vidimo kod Života nikoliko izabranih divic da je riječ o cijeloj jednoj proznoj knjizi. Ima u toj knjizi i Vrančićevih (i Budislavićevih) stihova. Vrančiće-va je pjesma “Ave Marija”. I drugi su se okušavali u takvim pjesmama, mladi Stjepan Ivšić, u nedavno vrijeme Anka Žagar i u standardnojezičnoj i u kajkavskoj goranskoj verziji. Ima u Ži-votu i historiografski spis na latinskome, također spis na latinskome o grafijskim pitanjima. U

35

FAUST vRANČIć

knjizi je riječ o dvanaest svetica koje su bile vrlo popularne po cijeloj obali od Kotora do Istre. To je djelo koje se je moglo vrlo lijepo čitati i sigurno je bilo vrlo čitano. To i danas može biti zanimljiva proza. Naslonjena je na srednjovjekovne hagiografije, ali i s mnogim novijim no-tama. Vrančić u predgovoru piše kako je teško pisao budući da je rano otišao iz Šibenika pa je nešto i zaboravio, ali to je ondanji način izražavanja, to je iskazivanje vlastite skromnosti. Njegovo djelo pokazuje da se nije izražavao s naporom i teško, nego da se je izražavao vješto i dobro. To je djelo vrlo bogato, jer pokazuje kako teče i kako diše hrvatska rečenica. Slično je to kao kod Zoranića. Nisu Planine samo proza, ima i stihova, nisu dramski tekst, mnogo toga nisu, ali to ne znači da nisu izvanredno važno djelo, osobito u jezičnome smislu. Zoranićeva i Vrančićeva proza pokazuju da ni s prozom nismo tako siromašni kao što se često govori. I onaj drugi velikan, Bartol Kašić, ima Perivoj od djevstva (Venecija, 1628.), djelo slično Vran-čićevu. Drugim riječima, Vrančić je čovjek koji se je mnogo bavio izumima, koji se mnogo bavio poviješću, koji se puno bavio filozofijom, ali nije zanemario niti filološka niti književna pitanja. Riječ je o čovjeku koji je izrastao u šibenskoj sredini. Ni jedna druga hrvatska huma-nistička tradicija nije tako jasno hrvatska kao šibenska. Antun Vrančić, Faustov stric i učitelj, izjašnjava se tako, tako i drugi autori. To što Faust Vrančić svoj jezik zove dalmatinskim, to nije nešto što treba skrivati, to samo govori o dubokoj tradiciji hrvatske nacije. Spomenimo npr. da je Dubrovčanin Ludovik Crijević Tuberon u 15. stoljeću napisao kako u dubljem smi-slu i nema Hrvatske koja ne bi bila Dalmacija. Zaključimo da je Faust Vrančić i u jezičnome smislu ostavio izvanredno zanimljiv trag. Drugo je pitanje što pravoga kontinuiteta nije bilo, nečega što bi značilo organizirano nasljedovanje. Toga u teškim vremenima nije moglo biti. Druga je još jedna bitna dimenzija Vrančićeva posla na jezičnom i književnom polju. On je prvi južnohrvatski autor koji rabi neka sjeverna rješenja kao kajkavci i kao Mađari. Fonem ž pisao je s x kao jadranski Hrvati, ali je imao i cs za fonem č, što su od Vrančića preuzeli Ma-đari. To je Vrančićevo rješenje, to je njegovo iznašašće. To se je sve sigurno moglo plodno nastavljati. Nevoljne prilike u kojima smo živjeli uzrokovale su da se nisu stvarali u dovoljnoj mjeri plodovi koji su mogli nastajati na temelju njegova djela. Možemo i sada kada ulazimo u godinu kad se obilježavaju Nove naprave i 400. obljetnica njihova objavljivanja s punim ponosom govoriti i o Vrančićevim jezičnim i književnim prinosima. Važni su i ti prinosi, uz njegovo najveće djelo, Machinae novae.

36


faust vrančić

Marijana Borić

Faust Vrančić kao autor djela Machinae novae1

1 Rad je oblikovan prema izlaganju autorice na tribini Faust Vrančić – Život i djelo jednog polihistora (sudionici tribine: prof. dr. sc. Josip Lisac, dr. sc. Marijana Borić, dr. sc. Iva Kurelac), održanoj 26. studenog 2014. g. u Zagrebu, u sklopu ciklusa znanstvenih tribina Eppur si muove (Knjižnice grada Zagreba), organizirane povodom 400. obljetnice tiskanja Vrančićeva djela Machinae novae (Novi strojevi).

U nizu istaknutih hrvatskih umnika koji su dali zapažen doprinos razvoju zapadnoeuropske znanosti posebno mjesto zauzima Faust Vrančić (Šibenik, 1551. – Venecija, 1617.). Tijekom života djelovao je kao izumitelj, konstruktor, tehnički pisac, jezikoslovac, filozof, teolog te pisac književnih i povijesnih djela. Dao je značajan doprinos u različitim područjima te je napisao više djela, među kojima se posebno ističu njegov petojezični leksikon Dictionarium (Venecija, 1595.), prvi hrvatski rječnik, u kojem je uvrstio “dalmatinski” (hrvatski) jezik u društvo “pet najizvrsnijih europskih jezika” i njegovo tehničko djelo Machinae novae (Ve-necija 1615./1616.), koje je zbog svoga značenja i u novije doba doživjelo nekoliko izdanja: njemačko (Heinz Moos Verlag München, 1965.), mađarsko (Magveto Könyvkiadó, 1985.) i hrvatsko (Novi Liber – Zagreb, Gradska knjižnica “Juraj Šižgorić” – Šibenik, 1993.). Obljet-nica djela Machinae novae prilika je da se podsjetimo Vrančićevih osobitosti i sagledamo njegove raznolike i sveobuhvatne doprinose. Premda je dao doprinose u različitim područ-jima i različitim aspektima življenja, sve ih međusobno povezuje njegova namjera da pouči i ljudski život učini lakšim, plemenitijim i dostojnijim, s konačnim ciljem da se čovjek i njegov svijet prilagođen čovjeku razvijaju sukladno idealima kršćanskoga humanizma.

Školovanje Fausta Vrančića

Vrančić je početno humanističko obrazovanje stekao u Ugarskoj, kamo je iz rodnoga Šibe-nika stigao u dobi od oko deset godina na poziv svoga strica Antuna Vrančića, crkvenoga dostojanstvenika, cijenjenoga diplomata, državnika, nadbiskupa ostrogonskoga i primasa Kraljevine Ugarske. Antun Vrančić u Vatikanu je uživao takav ugled da ga je pred sam kraj

37

FAUST vRANČIć

života papa Grgur XIII. imenovao kardinalom, priznajući mu znatne zasluge za kršćanski svijet u vremenima kada su se vodile žestoke borbe za obranu od Turaka. Antun Vrančić prema obiteljskoj se tradiciji skrbio za Faustovo školovanje. Nakon Ugarske Faust u dobi od osamnaest godina odlazi na studij prava i filozofije u Padovu. Pokazivao je zanimanje i za područja prirodnih znanosti. Stoga je po završetku studija dopunjavao znanja iz različitih izvora. Zanimao se za tehnička znanja i konstrukcije, a poznavao je i prirodne znanosti svoga doba. Nakon studija vraća se u Ugarsku. Zabilježeno je da je tamo proučavao djela čuvenoga engleskog filozofa Rogera Bacona (1214. – 1294.), promicatelja induktivne metode u znano-sti te velikoga vizionara tehničkoga razvitka. U literaturi o Vrančiću navodi se da su Fausta zanimala djela i pokusi znamenitoga Galilea Galileja (1564. – 1642.), koji je jedno vrijeme bio profesorom matematike na Sveučilištu u Padovi. U svojim djelima promicao je razvoj mate-matičkih metoda i njihovu primjenu u prirodnim znanostima te sustavno korištenje pokusa kao osmišljenoga i metodički osviještenoga postupka, kojim postavljamo pitanje i dolazimo do istinskoga znanja o prirodi i pojavama u svijetu oko nas. Galilei je promicao zamisao da je knjiga prirode napisana jezikom brojeva, a Faust Vrančić bio je na tragu te misli.

Vrančićevi uzori i poticaji za izradu tehničkih projekata

Pretpostavlja se da je prve poticaje za oblikovanje tehničkih projekata i rješenja Vrančić dobio već vrlo mlad. 1579. godine, u dobi od dvadeset osam godina, obavljao je dužnosti upravitelja biskupskih imanja u Veszpremu. Dvije godine kasnije postaje tajnikom Rudolfa II. te seli na carski dvor u Prag, gdje će niz godina obavljati razne diplomatske i državničke poslove u službi cara. Nova sredina dala je priliku Vrančiću da produbi svoja tehnička znanja. Na dvoru Rudolfa II. okupljao se znanstveni krug tada vrlo istaknutih europskih znanstveni-ka i inženjera. Nije dosad potvrđeno kakve je znanstvene kontakte Vrančić održavao, ali je neposredne uzore mogao imati u brojnim humanistima i znanstvenicima koji su u to vrije-me također bili u službi na dvoru. Kod Rudolfa II., obrazovanoga vladara i pokrovitelja zna-nosti i umjetnosti, bili su angažirani brojni ugledni predstavnici zapadnoeuropske kulture i znanosti, kao čuveni danski astronom Tyho Brache, zatim njegov nasljednik na dvoru, autor zakona nebeske mehanike Johan Kepler, ugledni inženjer i graditelj Adrian de Vries, veliki konstruktor raznih mehanizama i strojeva Jacopo de Strada, filozof i alkemičar John Dee i mnogi drugi. Vjerojatno je praški znanstveni krug djelovao na Faustov razvoj i oblikovanje u tehničkoga pisca. Napustivši 1605. godine konačno Prag i carske službe, presudne utjecaje za svoj rad Vrančić dobiva stupajući u Rimu u Red sv. Pavla, tzv. barnabita, gdje upoznaje Gio-vannija Ambrogia Mazentu, priređivača zbirke tehničkih crteža Leonarda da Vincija (1452. – 1519.). Osim toga, i Vrančić se je, kao i mnogi drugi inženjeri, konstruktori i znanstveni-ci, u doba renesanse nadahnjivao djelima antičkih autora. Posebno se u to vrijeme isticao lik Arhimeda iz Sirakuze, antičkoga matematičara, fizičara i konstruktora, a njegovo učenje imalo je dominantan utjecaj na razvoj matematike, prirodnih znanosti i tehnike kroz čitavu renesansu. Uzorima su bili i istaknuti srednjovjekovni konstruktori kao Villard de Honecour, čija su djela stoljećima prenosili mlađi autori, a neke njegove ideje vidljive su u početnim

38


koncepcijama Fausta Vrančića, koje on potom obogaćuje vlastitim idejama, zatim ih trans-formira i na koncu daje nove, tehnički savršenije projekte.

Sadržaj, struktura i glavna obilježja djela Machinae novae

Djelo Machinae novae sadrži 49 raznih slika velikoga formata. Nakon njih Vrančić je priložio komentare na latinskom, talijanskom, španjolskom, francuskom i njemačkom jeziku, u koji-ma je opisao 56 različitih uređaja i tehničkih konstrukcija. Svi ti projekti nisu bili novi, ali su mnogi bili izvorno Vrančićevi i predstavljali su veliko obogaćenje dotad poznatih tehničkih oblika i konstrukcija. U djelu Vrančić razmatra različite tehničke probleme: izučava prak-tične hidrološke probleme, traži uzroke poplava i daje prijedloge kako ih izbjeći, konstruira različite vrste satova, primjenjuje svojstva elastičnosti materijala za akumuliranje mehaničke energije, konstruira mlinove, mostove, razvija ideju i ulogu zamašnjaka kod pogonskih stro-jeva, bavi se problemima uzvodne plovidbe rijekom i prevlačenjem velikih tereta pri čemu koristi paralelogram sila, koji je u to vrijeme bio novost u znanosti (pravilo izvodi Simon Stevin 1586.). Zanimaju ga tehnološki procesi, organizacija i podjela rada te projekti rezanja, mlaćenja i vršenja žita.

Vrančić se u komentarima i tumačenjima projekata ne služi matematičkim aparatom, kao ni njegovi suvremenici. Važno je napomenuti s aspekta razvoja prirodnih i matematičkih znanosti da u doba renesanse matematičke metode nisu bile na takav način razvijene niti su bili poznati pojedini fizikalni zakoni koji bi se mogli primijeniti u razradi projekata na način kako se to konstruira od konca 18. stoljeća pa sve do današnjih dana. Upravo je razvoj matematike i fizike koji je uslijedio nakon renesanse omogućio ubrzan razvoj tehnike novoga doba. Stoga Vrančić, kao ni drugi tadašnji autori sličnih djela i projeka-ta, nije mogao riješiti sve probleme kojima se bavio. Za rješenje tih problema bila su potrebna matematička, fizikalna i tehnič-ka znanja koja su upoznata mnogo kasnije. Tako, na primjer, u slučaju velikoga broja Vrančićevih projekata (mlinovi, mostovi) bilo je potrebno poznavati teoriju strujanja zraka i vode, za druge skupine projekata bila su potrebna statička načela i pojedini zakoni do kojih se spoznaja došlo postu-pnim razvojem znanosti tek u 18. stoljeću. Stoga je Vrančić, kao i svi drugi autori slič-nih djela toga doba, s obzirom na stanje ra- Faust vrančić

39

FAUST vRANČIć

zvoja ondašnje znanosti, mogao svoje tehničke konstrukcije tumačiti i opisivati samo feno-menološki. U tom smislu njegov je rad na tehničkim projektima u potpunosti bio uklopljen u opću metodologiju i pristup tehničkih autora toga doba.

Zanimljivo je da na kraju svoga djela Vrančić donosi popis vlastitih pronalazaka, vjerojat-no potaknut željom da načini jasnu distinkciju između vlastitih ideja i onih koje je preuzeo kao građu za potrebe svoga tehničkog priručnika. Analizom izloženoga sadržaja i komentara vidljivo je da Vrančić u djelu, osim svojih pronalazaka, ponekad prikazuje i takve o kojima je čitao ili ih je vidio u gradovima u kojima je boravio ili je o njima doznao preko prijatelja s kojima je dijelio interese.

Skupina projekata mostova

Vrančić u djelu Machinae novae svojim projektima obuhvaća raznolika područja tehnike. Međutim, neke su tematske cjeline više zastupljene od drugih. Skupina projekata u koji-ma obrađuje mostove jedna je od takvih tema. Unutar grupe projekata mostova koji imaju učvršćujuće grede i lukove imamo dobar primjer na kojem se može pratiti i misaoni razvitak Vrančićevih ideja te utvrditi razloge navođenja tuđih starijih projekata. Tako je, na primjer, Vrančić skupinu projekata mostova započeo s preuzetom konstrukcijom drvenoga mosta s dvije grede (projekt br. 30). Ta konstrukcija potaknula je Vrančića da na drvenome mostu dvije grede zamijeni lukom, što donosi u projektu br. 31. Zatim Vrančić unosi neke druge preinake. Poznavajući svojstva materijala, mijenja materijal od kojega je most građen i pri-kazuje sličnu konstrukciju mosta, ali sada načinjenu od kamena i to je most predstavljen u projektu br. 32. Razvijajući i usavršavajući dalje ideju primjenjuje različite materijale. Vrančić konačno u projektu br. 33. predlaže izvanrednu i smionu zamisao da se takav most izgradi od bronce, što se često navodi kao jedan od njegovih najvažnijih i najvrjednijih prijedloga. Premda izvanredno važan, projekt br. 33, kao i neki drugi Vrančićevi projekti u to doba, nije bio izvediv. Prvi metalni most s takvim lukom sagrađen je 1773. g. u Engleskoj, ali je prema novovjekovnim graditeljskim principima načinjen na temelju prethodno provedenog statič-kog proračuna. U skupini konstrukcija mostova vrijedno je još istaknuti da Vrančić prvi daje ideju mosta ovješenog o lance u projektu željeznoga mosta br. 34, dok se njegova konstruk-cija mosta s jednim užetom (projekt br. 36.) smatra pretečom današnje uspinjače.

Skupina projekata koja obrađuje mlinove

Skupina projekata u kojima Vrančić konstruira različite vrste mlinova tematski je najveća u djelu Machinae novae. Vrančić opisuje ukupno 18 vrsta mlinova, ali važno je napomenuti da nisu svi izloženi projekti mlinova u djelu izvorno Vrančićevi pronalasci. Cjelinu Vrančić strukturira na način da prvo opisuje mlinove drugih konstruktora od kojih započinje svoje tehničke kombinacije (projekti 7 i 8, ideje kojih pronalazimo kod uglednih konstruktora i

40


inženjera renesanse: Agostina Ramellija, 1588.; Waltera Ryffa, 1547.; J. Bessona, 1578.). Od konstrukcija koje Vrančić preuzima zanimljiv je projekt mlina u četverokutnome tornju s vertikalnom osi, koji najvjerojatnije potječe s Orijenta. Zatim Vrančić nastavlja izlagati pro-jekte u kojima daje vlastite ideje. Tako je opisao mlin s trokutastim krilima (projekt br. 9) i s vertikalnom osovinom, koji je bio potpuno nov u literaturi, a u praksi se pojavljuje tek u 18. stoljeću. Sklon poboljšavanju i usavršavanju postojećih ideja, Vrančić je uvidio prednost mli-nova s okomitom osovinom budući da se time otklanja potreba usmjeravanja lopatičnoga kola s horizontalnom osovinom u promjenjivi smjer vjetra. Ono što se općenito može kazati za skupinu projekata mlinova jest to da je Vrančić, bez obzira na to je li se koristio projek-tima prethodnika ili ih je konstruirao sam, uvijek nastojao ukazati na najefikasnije i najjed-nostavnije izvore pogonske energije. To se ogleda u svim izloženim projektima mlinova, bez obzira jesu li konstruirani na pogon vjetra, vodene mase, morske struje te ručni ili životinjski pogon. Postoji još jedna vrijedna komponenta Vrančićevih projekata koju je važno istaknuti. Naime, premda Vrančić ne pozna zakone strujanja zraka i vode te kao ni njegovi suvremenici ne može na temelju proračuna doći do najpovoljnijega oblika dijelova strojeva, kao što su lopatice mlinova ili krila vjetrenjača, on ipak daje vrlo funkcionalna rješenja i oblike.

Osim navedenoga, među brojnim projektima mlinova zastupljenih u djelu Machinae no-vae vrijedno je istaknuti konstrukciju mlina koji koristi plimu i oseku mora (projekt br. 17). Sam Vrančić navodi da je ideju dijelom preuzeo. Prema tehničkoj literaturi ideja datira iz 1438. g. te se kao autor navodi Mariano di Jacopo, uvaženi renesansni inženjer kojega su po uzoru na antičkoga legendarnog znanstvenika Arhimeda iz Sirakuze nazivali još i Arhimed iz Siene. Vrančić polaznu ideju oblikuje i prvi put objavljuje u tisku, što je značajno doprinijelo afirmaciji toga projekta u tehnici. Ideja je zaživjela u literaturi i praksi te se primjenjuje uz modifikacije sve do današnjih dana. Vrančić je u projektu mlina koji koristi plimu i oseku mora izložio zamisao da se mlin postavi u kanal kojim je spojeno jedno zatvoreno umjetno jezero s morem. Kad se za plime podigne more, to se jezero napuni, a za oseke se prazni i tako se pokreću lopatice mlina. Vrijednost ovoga projekta potvrđena je njegovom dugo-vječnom primjenom jer upravo je ova ideja u svome temelju posve jednaka koncepciji na kojoj počivaju suvremene električne centrale na atlantskoj obali, gdje se na istim principima koriste velike razlike u visini mora nastale uslijed djelovanja plime i oseke.

Homo volans

Projekt padobrana, izložen pod rednim brojem 38, jedan je od najvažnijih i najpoznatijih Vrančićevih projekata. Poznato je da Vrančić nije bio prvi konstruktor koji se bavio idejom padobrana. Već je Leonardo da Vinci bio skicirao padobran u svojoj zbirci crteža Codice atlantico. Nemamo sigurne potvrde o tome je li Vrančić bio upoznat s Leonardovom idejom padobrana jer on to u djelu Machinae novae nigdje ne navodi. Premda preuzimanje ideja Vrančić u komentarima uvijek jasno naznačava, takvih zabilješki vezanih uz padobran nema. Znakovito je i to da Vrančić u popisu izvornih projekata naslovljenom “Naše naprave ili stro-jevi”, koji donosi na kraju djela Machinae novae, navodi projekt padobrana kao vlastiti, ali ga

41

FAUST vRANČIć

ne naziva imenom padobrana, već ga navodi opisno: “Spustiti se (skočiti) s velike visine i ne ozlijediti se.” Iako nemamo sigurnih potvrda, moguće je da je skicu Vrančić poznavao preko barnabita Giovannija Ambrogia Mazente, koji je 1587. g. priredio popis tehničkih crteža Leo-narda da Vincija. Možda je Vrančić bio potaknut Leonardovom idejom, premda je neobično i suprotno njegovoj praksi da preuzimanje ideje ne navodi. Osim toga, važno je istaknuti da je Leonardova konstrukcija imala potpuno drugačiji oblik te je oblikom podsjećala na čunja-sti padobran. Vrančić je dao sasvim drugačiji oblik padobrana te uz njega priložio podrobni tehnički opis. Vrančićeva konstrukcija prvi je tiskani projekt padobrana u povijesti tehničke literature. On u opisu padobrana ističe važnost odnosa veličine platna i težine čovjeka. Obli-kom je Vrančićev padobran četverouglasto platno na drvenoj konstrukciji, na stranama jako napeto tako da stvara protivni pritisak koji pri skoku usporava pad. O tom projektu pisali su ugledni znanstvenici tog doba, a o njemu se pisalo i kasnije. Od posebnoga je značaja zapis koji je načinio engleski biskup, jedan od prvih tajnika uglednoga Royal Societyja, dr. John Wilkins (1614. – 1672.). U tom tekstu Wilkins opisuje Vrančićeve pokuse skoka s venecijan-skih kula 1617. godine. Je li Vrančić ili netko drugi radio pokuse s Vrančićevim padobranom, to zasada ne možemo sa sigurnošću niti potvrditi niti osporiti. Međutim, zasigurno to nije mogao biti on sam budući da je preminuo početkom te 1617. godine. Zahvaljujući tekstu Johna Wilkinsa, u literaturi se 1617. navodi godinom rođenja uporabljivoga padobrana, a Vrančića se naziva ocem padobranstva.

42

Otkrivanje spomenika "Matoš na klupi" u parku Roseraie u Issy les Moulineauxu pored Pariza

43


studije, rasprave, eseji

Mladen Vuković

Uglazbljeni Matoš između gudala i pera

Najuglazbljeniji hrvatski književnik (mislimo na one rođene u 19. stoljeću) zasigurno je Au-gustin Tin Ujević, čijih je tridesetak pjesama višekratno uglazbljivano u nas i u svijetu, a njegova velebna minijatura “Notturno” (“Noćas se moje čelo žari”) čak 22 puta u različitim glazbenim izričajima. Na toj glazbenoj top ljestvici Tina slijedi Antun Gustav Matoš (Tovar-nik, 13. lipnja 1873. – Zagreb, 17. ožujka 1914.), književnik, novinar, polemičar, glazbenik, kozer i dezerter, putnik, humanist, modernist i tradicionalist, politik i apolitik, nacionalist i Europejac… sve to u samo 41 proživljenu godinu života.

I dok su neki naši suvremenici za života promijenili i po pet-šest država ne maknuvši se s rodnoga ognjišta, Matoš je svoj kratki život proživio u samo jednoj državi – Austro-Ugarskoj (A-U) Monarhiji, koja je trajala 51 godinu, nadživjevši ga tako za 10 godina. Bila je to nadna-cionalna zajednica, u kojoj su banke i druga nacionalna bogatstva bili u rukama stranaca, a evo stotinu godina nakon njegove smrti ušli smo u još veću nadnacionalnu zajednicu (EU), čiji nam glavari diktiraju što će naši poslušni političari misliti i činiti, pa je i u tome razlog čudesne aktualnosti Matoševih redaka ispisanih prije stotinu i više godina.

Matoša smo slabo čitali i pročitali sve do danas. Za života je objavio 11 knjiga. Između dvaju svjetskih ratova zagrebačka kuća Binoza od 1935. do 1940. g. objavljuje Djela Antuna Gustava Matoša u 17 svezaka, koje je priredio Antun Barac. Zanimljivo je izdanje Misli i pogledi A. G. Matoša, prvo takve vrste u povijesti hrvatske književnosti, koje je s ulomcima iz njegovih knjiga tematski i leksikonski priredio dr. Mate Ujević 1955. godine (drugo, dopu-njeno izdanje priređuje 1988. g. Dubravko Jelčić, a treće se izdanje pojavilo 2004. godine). Sa-brana djela A. G. Matoša u 20 svezaka, s oko 8000 stranica, objavljuju JAZU, Liber i Mladost 1972./73.; dotiskana su 1976. g., a novo izdanje, koje je priredio Dragutin Tadijanović (dva i pol puta nadživio Matoševe godine i objavio zbornik stihova hrvatskih pjesnika posvećenih Matošu), pojavilo se 2003. g. u izdanju samoborskoga nakladnika AGM-a.

U prigodi stote obljetnice Gustlove smrti evo najcjelovitije inventure pjesama, za čije javno izvođenje ZAMP-u ne treba platiti ni lipu jer su prohujali svi rokovi za zaštitu autorskih prava za stihopisca. Prema dostupnim podatcima (premala je pomoć na mrežnim strani-

44


cama jer mnoštvo starijih tekstova nije digitalizirano, a neke su skladbe još u rukopisima ili neprijavljene autorskim agencijama), oko 35 skladatelja uglazbljivalo je Matoševe tekstove u klasičnom i pop-rock-glazbenom ruhu. Najmanje devet puta uglazbljena je Matoševa pje-sma “Utjeha kose”, slijede “Gnijezdo bez sokola”, “Pri Sv. Kralju” i “Hrastovački nokturno”, koje imaju po šest različitih verzija, “Gospa Marija” i “Stara pjesma” po pet, “1909.” četiri…

U zagrebačkim se školskim kronikama spominje da je Antun Gustav Matoš jedan od glazbeno obrazovanijih hrvatskih književnika. Učitelj mu je bio još jedan hrvatski književnik – Vjenceslav Novak; u arhivima je zabilježeno da je Matoš bio odličan učenik, ali je zbog ne-pohađanja predavanja izbačen iz četvrtoga razreda glazbene škole. Kasnije je svirao zarađu-jući koru kruha, osobito u dezerterskim danima kao član orkestra Beogradskoga pozorišta. I otac mu August (1847. – 1914., umro je, dakle, iste godine kada i sin; i počivaju u obiteljskoj grobnici na zagrebačkome Mirogoju) bio je dugogodišnji orguljaš u zagrebačkoj crkvi sv. Marka, a i sestra Danica (1876. – 1962.) imala je glazbenoga dara. Gustlov glazbeni talent osluškuje se u melodioznosti brojnih njegovih stihova. Kao svirač čela (violončela) Antun Gustav Matoš nastavio se i nakon svoje smrti družiti s glazbenicima, nadahnjujući skladate-lje da uglazbljuju tek manji dio od stotinjak napisanih pjesama koje imaju melodični ritam.

Prvi su za Matoševim stihovima posegnuli kompozitori klasične glazbe, ali većina tih skladbi još nije izvedena, snimljena, niti objavljena na nosačima zvuka pa njihova tonska nedostupnost priječi puninu pogleda na Matošev glazbeni Olimp. Kronološkim slijedom rođenja Gustlove je stihove prvi zanjihao glazbenim tračnicama skladatelj Andrija Zagorac (1886. – 1914.), uglazbivši mu pjesmu “Gjurgic”, Oskar Jozefović (1890. – 1941.) poseže za sonetom “Hrastovački nokturno”, Andrija Torkvat Brlić (1893. – 1931.) također uglazbljuje “Hrastovački nokturno” za muški zbor, glasovir, violončelo i dva roga, Rudolf Taclik (1894. – 1942.) “Pri Svetom Kralju”, a Josip Andrić (1894. – 1967.) odlučio se za “Jesenje veče”. Slijede skladatelji koji vjerojatno nikada nisu stisnuli ruku živopisnom Matošu za njegova kratkog života pa tako Rudolf Matz (1901. – 1988.) piše zborske skladbe “Epitaf bez trofeja” i “Pri Svetom Kralju”, Ivan Brkanović (1906. – 1987.) posegnuo je za četirima pjesmama – “Gospa Marija”, “Pri Svetom Kralju”, “Epitaf bez trofeja” i “Stara pjesma”, Boris Papandopulo (1906. – 1991.) autorom je kantate za tenor solo, zbor i orkestar “Pri Svetom Kralju”. Ima naznaka da je i Viktor Šafranek (1908. – 1979.) ponešto od Matoševih lirskih bravura uglazbio, Krešimir Fribec (1908. – 1996.) komponira “Canticum canticorum”, a “Gospu Mariju” uglazbio je skla-datelj, pedagog i zborovođa Josip Kaplan (1910. – 1996.).

Muzička naklada Zagreb tiskala je 1957. godine note solopopijevke za bariton (mezzoso-pran) i klavir “Utjeha kose”, koju je Ivana Lang Beck (1912. – 1982.) uglazbila 1940. godine, a ta je skladateljica 1976. godine ponovno uglazbila istu pjesmu kao koncertnu ariju za mezzo uz klavir. Tu je pjesmu u studijima Hrvatskoga radija (negda zvanoga Radio Zagreb) snimio tenor Mladen Katanić uz glasovirsku pratnju Mire Šimatović. Drugu Ivaninu pjesmu, “Grički dijalog”, pjevaju mezosopranistica Kristina Beck Kukavičić i bariton Mladen Häusler uz prat-nju Emina Armana za glasovirom. Ivana je 1942. g. uglazbila i pjesmu za koloraturni sopran i klavir “Đurđic (Srodnost)”, a 1974. g. i “Grički dijalog”. Mladen Stahuljak (1914. – 1996.) piše note za nekoliko Matoševih soneta (nije poznato kojih), a Dubravko Stahuljak (1920. – 1988.) cijeni “Gnijezdo bez sokola”. Akademik Lovro Županović (1925. – 2004.) uglazbio je

45

STUDIJE, RASPRAvE, ESEJI

lirski ciklus od osam Matoševih soneta, među kojima su “1909.”, “Maćuhica”, “Gnijezdo bez sokola”, “Pri Svetom Kralju”, “U travi”, “Utjeha kose”, “Notturno” i “Jesenje veče”. Tri potonje skladbe pjeva Miljenko Grozdanić (bas) uz glasovirsku pratnju Darka Mondekara. Miroslav Miletić (1925.) napisao je “Utjehu kose” za bas i gudače, a prema drami AGM Gene Seneči-ća skladao je i istoimeni mjuzikl. “Hrastovački nokturno” za muški zbor uglazbili su Zvoni-mir Marković (1925. – 1983.) te Mario Nardelli stariji (1927. – 1993.), dok je Peru Gotovca (1927.) nadahnula “Utjeha kose”.

Ruben Radica (1931.) u ciklusu XIII. ura posegnuo je za dvama Gustlovim sonetima “Pri Svetom Kralju” i “Notturno”, koje je u prigodi 80. obljetnice Matoševe smrti 1994. g. snimio s tri zbora i Simfonijskim orkestrom HRT-a te ih objavio na autorskom CD-u. Vinko Glasnović (1933.) objavio je 1977. godine note za Pjesme minulih dana s osam Matoševih pjesama, šest za solo glas uz pratnju glasovira, a jednu od tih skladbi – “Gospu Mariju” – pjeva soprani-stica Blaženka Milić uz Mostarski simfonijski orkestar pod ravnanjem Ilmara Lapinjija. Istu Glasnovićevu pjesmu otpjevao je Krunoslav Cigoj na albumu Lijepa naša Hrvatska u nakladi Orfeja 1992. godine. Glasnović je još šezdesetih godina prošloga stoljeća uglazbio i Mato-ševe pjesme “1909.”, “Tuga vidika”, “Mefistov znak” te “Stara pjesma”, a za zbor “Hrastovački nokturno” i “Epitaf (bez trofeja)”. Miro Belamarić (1935.) za zbor je uglazbio sonet “U vrtu”, Silvestar Glojnarić (1936.) skladao je pjesmu za muški zbor “Jesenje veče”, a Krešimir Magdić (1937.) uglazbio je obljetničarske 2014. godine Matošev motet “Božji blagoslov u kući” s kratkim tekstom naknadno pronađenim na jednome medaljonu (te ga nema u Sabranim djelima). I mlađi naraštaji hrvatskih glazbenika odlučuju se družiti s Matošem pa je Frano Đurović (1971.) uglazbio 2005. “Tugu vidika”, Milan Štajner (1974.) 2009. g. uglazbio je “Utje-hu kose”, a Andreja Gribl (1984.) “Jesenje veče”.

Zanimljivo je da ni hrvatski skladatelji u dijaspori nisu zaboravili Matoša. Tako je Ivo Degrel (1909. – 1976.) posegnuo za pjesmom “Gnijezdo bez sokola”; note je tiskao Hrvatsko-argentinski kulturni klub 1964. godine, a Ante Kopitović (1913. – 1983.) također je u Argen-tini uglazbio pjesmu “U vrtu”. Srpski skladatelj Konstantin Babić (1927. – 2009.) uglazbio je pjesmu “Acta apostolarum”.

Matoš u zabavnoj glazbi

Hrvoje Hegedušić na Festivalu zabavne glazbe “Zagreb ‘68.” otpjevao je “Utjehu kose”, koja je u nakladi Croatia recordsa na albumu Kad se noćas vratim... (Pjevam pjesnike) iz 1994. godine objavljena s još jednom Matoševom pjesmom – “Srodnost”. 1971. godine šansonijer Zvonko Zidarić uglazbio je dvije Matoševe pjesme – “1909.” i “Gnijezdo bez sokola”; potonja je objav-ljena na njegovu albumu objavljenom tek 2004. godine. Na albumu Donesi mi grudu zemlje u izdanju Jugotona iz 1990. godine objavljena je “Gospa Marija” u izvedbi autora Duška Lokina.

Od uspostave neovisne Republike Hrvatske velikoga Gustla češće slušamo u lakoglazbe-nim notama. Splitski šansonijer Saša Kabiljo uglazbio je “Utjehu kose”, a na zagrebačkome festivalu “Chansonfest 2000” otpjevao je Matoševu pjesmu “Suza”, koju je uglazbio i Josip Ivanković u izvedbi Zlatnih dukata. Na istome festivalu 2002. godine Ivica Stamać uglazbio

46


je pjesmu “Matoš na Griču (Gnijezdo bez sokola)”, koju je otpjevao Marko Jašek. Mladi za-grebački roker Neven Družević uglazbio je “Notturno”. Splitski dječji zbor “Marjanski tići” objavio je 2005. godine CD Lipa spli’ska maškarada, na kojem je Nikša Krpetić uglazbio dvije Matoševe pjesme – “Lakrdijaš” i “Menažerija”. Zagrebački katolički publicist i šansonijer don Anton Šuljić na svome drugom CD-u, Ljudi, 2013. godine uglazbio je “Staru pjesmu”.

Krajem devedesetih godina 20. stoljeća Matoš je nazočniji i na našim kazališnim scena-ma. U uspješnoj kabaret-predstavi “Gustlsalon” zagrebački glumac Damir Šaban i prvi pjevač Prljavoga kazališta, Davorin Bogović, u više od 400 izvedbi od premijere 1994. g. otpjevali su na melodijama naših pučkih napjeva više satiričnih pjesama Antuna Gustava Matoša, primjerice političko-izbornu pjesmu “Revija I”. U monodrami “Matoš i Ujević – Mnogo ni o čemu” glumca Stojana Matavulja, praizvedenoj 14. siječnja 2000. godine u HNK-u Varaž-din, uvršteno je više pjesama Antuna Gustava Matoša: punk-skupina Hladno pivo izvela je pjesmu “Utjeha kose”, koju su uglazbili Mile Kekin i Zoran Subošić, a pjesma je 2001. godi-ne snimljena i na njihovu albumu uživo Istočno od Gajnica. U Matavuljevoj videoglazbenoj monodrami glumac Ljubomir Kerekeš izvodi Matoševu satiričnu pjesmu “Stara pjesma”, a Stojan Matavulj epigram “Truti od kazališta”. Stipe Periša iz rock-skupine Olovni ples s osta-lim članovima benda, Bojanom Rađenovićem, Vjeranom Pavlovićem i Tomislavom Zorićem, u proteklih je desetak godina uglazbio i na nekoliko albuma objavio čak petnaest Gustlovih pjesama: “Hrastovački nokturno”, “Matošev blues (Mora IV.)”, “Jesenje veče”, “Samotna lju-bav”, “1909.”, “Gnijezdo bez sokola”, “Iseljenik”, “Povratnik”, “Mladoj Hrvatskoj”, “Djevojčici umjesto igračke”, “Gospa Marija”, “Poznata neznanka”, “Tuga vidika”, “Stara pjesma” i “Utjeha kose”. Matoševe stihove na autorskim nosačima zvuka krasnoslove Rade Šerbedžija, Zlatko Vitez, Dubravko Sidor, Marija Sekelez, Joško Ševo i drugi.

Zabilježeno je i nekoliko pjesama posvećenih tomu velikanu hrvatske moderne. Jakov Gotovac uglazbio je sonet “Petar Zoranić”, koji je Tin Ujević posvetio Gustlu. Ibrica Jusić uglazbio je pjesmu “Trubač sa Seine”, koju je Dobriša Cesarić posvetio Matošu. Na zagre-bačkome “Chansonfestu 2002” izvedene su pjesme “Moj Matoš” na glazbu I. Gorše i stihove R. Stilinovića u izvedbi Dua Gogana i Ansambla Grič, te “Prolazeći pored bana” kantautora Jadranka Črnka. Na albumu Vučljiva vremena u nakladi Kršćanske sadašnjosti Zagreb i HKM-a iz Berna, objavljenom 1988. godine, fra Šito (Šimun) Ćorić uglazbio je i otpjevao pjesmu “Matoš iz Pariza”.

Matoševi spomenici i biste

Popularni aluminijski kip Matoš na klupi, pred kojim su se mnogi šetači zagrebačkim Gor-njim gradom fotografirali, rad je kipara Ivana Kožarića (1921.), a postavljen je 1972. godine na istočnoj strani Strossmayerova šetališta. Kip Matoš na klupi smatra se jednim od najzani-mljivijih kipova jer nema pravi postament, nego Matoš sjedi na klupi i gleda Zagreb, a pisac je i živio u obližnjoj Jurjevskoj ulici. Odljevak iste skulpture postavljen je i na obali Kupe u Sisku, a treći je odljevak 8. veljače 2014. g. otkriven u parku Roseraie u gradiću Issy les Mou-lineaux kod Pariza.

47


Matoševo poprsje nalazi se pred književnikovom rodnom kućom u Tovarniku, a izradio ga je 1971. g. Mihael Kajfeš. Pri kraju je uređenje spomen-kuće, koja je bila uništena u Do-movinskome ratu i koja ne bi trebala biti mrtvi muzej, već živo multimedijalno okupljalište štovatelja Matoševa pronicljivoga i britkoga pera. Matoševo poprsje nalazi se i u parku s deset skulptura hrvatskih književnika pred Osnovnom školom u Kijevu kod Knina, rad ki-para Stipe Sikirice (1933.), a postavljeno je 2005. godine u tome mjestu iz kojega potječu njegovi predci. Poprsje Matoša otkriveno je 2007. g. pred gimnazijom koja nosi piščevo ime u Zaboku; autorica je kiparica Mirjana Drempetić Hanžić Smolić, a poprsje pred Osnovnom školom “Antun Gustav Matoš” u Novalji na Pagu otkriveno je 2011. g.; autor je mladi kipar Vid Vučak.

Novalja

48



Martina Lončar

Neraskidiva veza s modernom europskom mišljuU povodu sto desete obljetnice rođenja Bogdana Radice

Intelektualno, kulturno i političko djelovanje vrsnoga publicista, diplomata, povjesničara, a nadasve kozmopolita i liberala Bogdana Radice i danas odlikuje sklonost prema detaljima, univerzalnoj erudiciji te kritičnosti i otvorenosti novim pogledima, kako u tiskanim djelima, tako i u istaknutim govorima. Njegovo djelo i danas je aktualno i poziva na dijalog, ali još više na kritičko razumijevanje ključnih događaja svjetske, a posebice hrvatske povijesti burnoga, agonijskoga 20. st., kojemu je bio neprekidnim svjedokom.

Putovanje životom Bogdana Radice svojevrsno je memorijsko putovanje najznačajnijim postajama njegova života pa ga je neizbježno započeti Radičinim rođenjem u naselju Veli varoš u Splitu 26. kolovoza 1904. g. Radica je zarana pokazao interes za književnost i knjige, a jedan od ključnih trenutaka za njegov daljnji razvoj u tom smjeru bit će reakcija, još u Radi-činim gimnazijskim danima, poznatoga talijanskog pisca Giovannija Papinija na Radičinu re-cenziju njegova znamenitoga djela Povijest Kristova (1921.). Od tada Radica počinje nadalje razvijati želju za upoznavanjem velikih svjetskih pisaca, što će nastaviti cijeloga života (usp. Đurašković prema Radica 2006: 380). Iako je nakon gimnazijskih dana otišao u Ljubljanu i tamo se susreo s mnogim značajnim intelektualcima, ključni gradovi za razvoj njegove inte-lektualne karijere jesu Firenca, u koju odlazi na studij povijesti i povijesti umjetnosti, i Rim. Čitav talijanski kulturni milje od spomenutoga Giovannija Papinija, Gaetana Salveminija, Benedetta Crocea, Luigija Pirandella, Filippa Tommasa Marinettija i dr. ostavit će na Radicu izniman dojam, ali nijedan neće toliko utjecati na njega kao što je utjecala vodeća ličnost europskoga duha, filozof i antifašistički povjesničar Guglielmo Ferrero, kojega će u nezaobi-laznoj knjizi Agonija Europe (1940.) opisati gotovo kristovski:

Ja sam oduvijek zamišljao Guglielma Ferrera smještenog na vrhu europske sadašnjosti, izlo-ženog najbješnjem udaru, šibanog idejnim, moralnim i političkim nevremenom, raspetog na križu planetarnog kaosa, u trenutku kad izgovara najtežu i najstrašniju riječ ovog stolje-ća. (...) Tako se uvijek u ličnosti, kad misao kroči paralelno sa životom, a sklad ideje smiruje nered strasti, zapravo oblikuje jedinstvena cjelina koja obilježava modernog sveca (Radica 2006: 31).

49


U Agoniji Europe Radica detaljno iznosi Ferrerovo viđenje povijesti kao čina vlastite svi-jesti i osobnoga doživljaja povijesnoga problema koji živi u neprestanu dodiru prošlosti sa sadašnjicom. Ferrero promatranjem propasti Rima zbližuje 3. i 20. st. kao dva trenutka eu-ropske povijesti u kojima nestaju načela autoriteta i u kojima ni Rimsko Carstvo ni suvreme-na civilizacija nisu u stanju izgraditi nova načela i nove osnove na kojima bi se mogao izgra-diti nov poredak i nova moralna i politička disciplina. Za Ferrera je civilizacija sačinjena od kvalitativnoga i kvantitativnoga; ona može opstati samo ako je svjesna oslonaca i granica u kojima se kreće sve njezino djelovanje i napori, zato je civilizacija umrla jer je kvantitativnim zapostavila kvalitativno i što je nad duhovnost kvalitativnoga izdignula mistički aktivizam kvantitativnoga (usp. str. 32–33).

Godine 1928. Radica provodi vrijeme u Parizu kao mladi dopisnik Obzora, i to zahvalju-jući Milivoju Dežmanu. Ondje upoznaje nove intelektualce, poput sina Guglielma Ferrera – Lea Ferrera, zatim Paula Valéryja, Georgesa Duhamela, ruske emigrante Nikolaja Berdjajeva i Dmitrija Merežkovskoga, a poseban odnos razvija sa španjolskim piscem Miguelom de Una-munom, kojega u spomenutoj Agoniji Europe opisuje kroz prizmu vječne čovjekove borbe, svojevrsne španjolske agonije pa je on za Radicu (usp. str. 328) pjesnik i mučenik španjolske tragedije koji je umro u katarzi svoje vlastite agonije – agonije zapadnoga kršćanina i Špa-njolca. Sljedeće godine, 1929., odlazi u Grčku, gdje postaje ataše za tisak pri jugoslavenskom veleposlanstvu i ponovno susreće mnoge znamenite ljude, a Grci ga srdačno prihvaćaju. U diplomatskom životu Radica nikada nije posao obavljao usputno, već je svugdje nastojao upoznati sredinu, njezinu povijest i kulturu pa je tako bilo i u Društvu naroda u Ženevi, gdje je bio ataše za tisak jugoslavenskoga poslanstva.

Promatrajući iz prvih redova agoniju Društva naroda, sa završnim udarcem zadanim Min-henskim sporazumom, na Radicu osobito jak utjecaj polučuje kršćansko-socijalni nauk Jacquesa Maritaina koji zajedno s Maurrasom diže glas protiv crkvene potpore Francu te jedino rješenje obrane europske demokracije pred nadiranjem fašizma i komunizma vidi u oživljavanju duhovnih, humanističkih načela kršćanstva u materijalizmom obezglavljenim društvima Europe (Đurašković prema Radica 2006: 381).

Radičino diplomatsko putovanje nastavlja se 1939. nakon sporazuma Cvetković–Maček, kada je trebao u Beogradu raditi u središnjem vladinu tiskovnom uredu, što nije ostvario budući da se talijanski ministar vanjskih poslova Galeazzo Ciano tomu protivio znajući da je Radica zet Guglielma Ferrera. Radica odlazi u Washington u veleposlanstvo iste godine kada izlazi njegova knjiga Agonija Europe (1940. u Beogradu u izdanju Gece Kona budući da je tadašnji predsjednik Matice hrvatske, Filip Lukas, odbio tiskati knjigu). Vrijeme provedeno u Washingtonu i izrazita antihrvatska propaganda na čelu s Konstantinom Fotićem navode Radicu na otkaz u veleposlanstvu pa se u travnju 1945. g. vraća u domovinu. O iskustvima Hrvata u jednoj od ključnih godina dnevnički piše Radica u knjizi Hrvatska 1945 (1974.), a u predgovoru istoimene knjige objašnjava, među ostalim, i pristajanje uz Tita:

Osnovni razlog koji je motivirao moje opredjeljenje za Tita nije bio ni u kojem slučaju mar-ksi zam. Osvjedočen, poslije predratnog iskustva i posebno kroz iskustvo u toku rata, da se

50


Jugoslavija nije mogla obnoviti kao zajednica ravnopravnih naroda na temelju arhaične monarhičke velikosrpske strukture, vjerovao sam da bi se na novim, mahom federativnim strukturama, mogla obnoviti (Radica 1992: 13).

Prošavši Beograd, Split i Zagreb, razočaran stanjem u domovini, odlazi krajem 1945. g. u SAD. Ključno vrijeme kada Radica prelazi iz jugoslavenstva u zalaganje za hrvatsku neo-visnost jest 1946. g., kada objavljuje i značajan članak u The Reader’s Digestu pod naslovom “Yugoslavia’s Tragic Lesson to the World”, koji mu tada “priskrbljuje reputaciju najpoznatije-ga istočno-europskoga političkog emigranta te mu otvara vrata mnogih američkih časopisa (...), televizijskih i radijskih postaja, a naposljetku ga dovodi pred razne senatske odbore” (Đurašković prema Radica 2006: 382). Radičina karijera dalje cvjeta pa 1950. g. predaje po-vijest na Sveučilištu Farleigh Dickinson u New Jerseyju; šezdesetih godina ponajviše surađuje u Hrvatskoj reviji Vinka Nikolića, u kojoj ostvaruje ekstenzivne kontakte sa starom i novom hrvatskom emigracijom, a sedamdesetih objavljuje Sredozemni povratak (1971.), putopis o njegovu ljubljenom Mediteranu i vječnom Splitu, a 1974. g. izlazi mu spomenuta Hrvatska 1945.

Jedno od važnijih Radičinih djela svakako su dvije knjige memoara Živjeti nedoživjeti (1982. i 1984.), u kojima opisuje kroniku svojih dana, ali i ljudske i političke sudbine hrvat-ske emigracije za vrijeme i poslije Drugoga svjetskog rata. U tim uspomenama hrvatskoga intelektualca kroz moralnu i ideološku krizu Zapada i apokalipsu Jugoslavije, kako i stoji u podnaslovima knjigā, Radica neprekidno ističe ljubav za domovinom pa je biti Hrvat bez Hrvatske kao torzo bez ruku i nogu (usp. Radica 1984: 658). U ljeto 1990. g. nakon prvih višestranačkih demokratskih izbora Radica ponovno posjećuje domovinu, i to nakon 45 go-dina, pa u intervjuu iste godine za HTV na pitanje novinara o tome prijeti li uspostavljenim uvjetima neka opasnost izvana pronicljivo izjavljuje:

Ja ne znam... Naime, jedino bi mogla postojati Srbija. Ja ovoga puta ne idem u Srbiju, ne idem u Beograd i kad bih išao ne bih ništa saznao, ali vele da je to bilo moguće lanjske go-dine, a da je Milošević sada izgubio dosta snage i da Srbi neće to učiniti. Ali tko zna da oni neće jednoga dana nešto pokušati učiniti. Ja mislim da će pogriješiti. Oni su izgubili bitku. U ovih 70 godina Jugoslavije oni su pokazali da nisu sposobni organizirati multinacionalnu državu. To se mora priznati. Oni mogu voditi svoju vlastitu državu, ali ne državu u kojoj ima mnogo nacionalnosti (Intervju s Bogdanom Radicom, HTV).

Bogdan Radica umro je u New Yorku 5. prosinca 1993. g. ostavivši za sobom mnoštvo djela i rukopisa koji još uvijek čekaju na stručnu analizu i vrednovanje. Pišući svoja djela koz-mopolitskom širinom europskoga intelektualca zadužio je hrvatsku političku misao i kultu-ru, a najbolje ga opisuju njegove već dobro poznate riječi:

Jer bez nezavisne Hrvatske, i čovječanstvo će se osjećati krnjim i neupotpunjenim. U tom uvjerenju doživljavam i konac svojeg života, ali u spokoju i mirne savjesti, da sam najbolje godine, i kao čovjek i kao intelektualac, posvetio Hrvatskoj, i da ma gdje umro, da ću umri-jeti kao Hrvat, tužan i u posljednjem trenutku, što je nisam ponovno ugledao obasjanu u Slobodi, da i meni dade zadnje počivalište u sjeni najlipše gore Marjan (Radica 1984: 658).

51


Literatura

Đurašković, S. 2006. “Bogdan Radica – nacionalist, liberal i kozmopolit istodobno”. Agonija Europe. Zagreb: Disput.

Radica, B. 1982–1984. Živjeti nedoživjeti. I–II knjiga. München – Barcelona: Knjižnica Hrvatske revije.

Radica, B. 1992. Hrvatska 1945. Zagreb: Grafički zavod Hrvatske.

Radica, B. 2006. Agonija Europe. Zagreb: Disput.

Internetski izvor:Intervju s Bogdanom Radicom. 1990. HTV:

https://www.youtube.com/watch?v=vprUB3Y3ho8, (pristupljeno 12. prosinca 2014.)

52



Marina-Irina Barešić

Ženski likovi u kontekstu hrvatske ruralne proze 20. stoljeća

Slike stilskih, socijalnih i rodnih stereotipa u prikazu tragičnih junakinja hrvatske književnosti

Rad se temelji na analizi ženskih likova u kontekstu hrvatske ruralne proze 20. stoljeća. Nastoji se prikazati kako muški autori analiziraju položaj žena u društvu i rodnu problematiku. U radu se ana-liziraju ženski likovi u romanima i novelama Mirka Božića (Kurlani), Ivana Raosa (Prosjaci i sinovi), Slavka Kolara (“Breza”, “Svoga tijela gospodar”), Dinka Šimunovića (“Muljika”, “Duga”), Milana Bego-vića (“Dva bijela hljeba”). Iako nismo u mogućnosti u potpunosti čitati djela u feminističkome ključu, činjenica je da su se autori dotaknuli i teme prava žena. U radu se dotičemo tema materinstva, tjele-snosti, odnosa muškaraca prema cjelokupnomu ženskom biću. Prilikom analize ne zanemaruje se niti onaj društveni aspekt koji je bio aktualan za te godine te se povezuje sa stanjem likova u romanima i novelama. U radu se spominju i autori poput Begovića, koji su svojim karakteristikama pisma srušili mit o muškarcu kao ratiu koji nije podložan utjecaju emocija i koji svojim djelovanjem kritizira odnos društva prema ženama. U prvome dijelu rada navedena se djela smješta u povijesni i književno-kon-vencijski kontekst. Nakon toga slijedi složenija analiza važnijih likova kako bi se prikazali rodni stereo-tipi koji su bili aktualni i u 20. stoljeću, ali ih možemo pronaći i u današnjem vremenu.

Ključne riječi: hrvatska ruralna proza, ženski likovi, stereotipi, tragične ženske sudbine

Dvadeseto stoljeće sinonim je za burno razdoblje i na društvenome i na književno-stilsko-me planu. To je razdoblje kada u književnosti prevladava stilski pluralizam, tematiziraju se brojne društvene pojave, unutrašnjost pojedinca stavlja se pod povećalo više nego ikada. Propituju se zabranjene teme, a zbog njih se ponekad gubi i glava, doslovno i u preneseno-me značenju. Međutim, jedan je motiv svakako zanimljiv u tome razdoblju, a usto nije ni rijedak; često ga susrećemo u književnosti, ali u različitim kontekstima, ovisno o društvenoj i kulturnoj situaciji. Žene su oduvijek u književnosti imale posebno mjesto. Njihov status kao književnih likova varirao je od božanskih pojava “nadnaravnih” sposobnosti, koje su imale znatan utjecaj na muškarce, koji, prema patrijarhalnoj definiciji, vode svijet, do radilice, ro-dilje i potrošne robe.

Hrvatska književnost 20. stoljeća sagledava se kroz više umjetničkih i stilskih razdoblja. Stilski pluralizam jedno je od istaknutijih obilježja koja opisuju to razdoblje. U razdoblju

53


neomoderne na početku se pojavljuju dva glavna pravca: egzistencijalistički i socijalistički. U odnosu na ostale nacionalne književnosti, hrvatska književnost ima drukčiju periodizaciju, ali ujedno i stvara svoj autonomni identitet, unatoč tomu što preuzima pojedine elemente književne mode iz drugih nacionalnih književnosti. Oblikovanje književnih likova ovisilo je o temi o kojoj autori progovaraju, ali i o tome jesu li više fokusirani na obradu teme društva ili odnosa samoga pojedinca prema tom društvu. Tako autori Dinko Šimunović i Slavko Kolar pripadaju razdoblju prve moderne, mada Kolara možemo svrstati na granicu sintetičkoga realizma, koji označava prijelaz u drugu modernu. Sukladno stilskomu pluralizmu, nalazimo i obilje tema koje književnici razrađuju. Ovdje govorimo o velikim društvenim promjenama, ipak se radi o zbivanjima između dvaju svjetskih ratova koja su se dogodila u malome raz-maku kao i o promjenama raznih političkih sustava koji sa sobom povlače žrtve i mijenjaju cjelokupnu sliku društva, ali i svijest čovjeka. Na ovim prostorima izredale su se razne ideolo-gije, stanovništvo balkanskoga prostora proživjelo je mnogobrojne društvene i kulturološke šokove. Osobito se to osjećalo u ruralnim područjima, u kojima je život po načelima tradici-je ostao nepromijenjen stoljećima. Posljedice tih šokova vide se, možemo reći, gotovo i osje-ćaju, u djelima autora toga doba. U rečenicama se osjeća strah, upitnost vlastite egzistencije i neizvjesne budućnosti. Dovodi se u pitanje postojanje ljudskosti, čija je vrijednost u tome dobu bila narušena. Književnost je toga doba bila, kao i u ostalim razdobljima, falocentrična, odnosno pisana je riječ pripadala muškarcima, a samim time i ono o čemu su govorili više je spadalo u sferu javnoga negoli privatnoga, za koje se smatralo da je karakteristično za ženski spol. Teško je bilo zamisliti da bi pored tolikih događaja netko mogao progovoriti o ženama, temama vezanima za njihov položaj u društvu, posvetiti se njihovoj svijesti i poku-šati sagledati stvari iz njihova kuta, a o feminizmu kao društvenomu pokretu tada nije bilo niti govora, barem ne u javnim sferama. Feminizam se ovdje prepoznaje tek kasnih 60-ih godina prošloga stoljeća, kada i biva prihvaćen kao oznaka za izražavanje ženskih problema i postavljanje pitanja.1 Jedan od faktora takvoga stanja bila je i nemogućnost obrazovanja, pogotovo nemogućnost obrazovanja ljudi na marginama društva, kojima pripadaju i žene, osobito ako su životnom sudbinom bile vezane uza selo.

U modernoj kulturi žene pripadaju društvenoj margini – isključene su iz javnog života. Gra-đanske žene ne sudjeluju u industrijskoj proizvodnji, proleterske žene rade u tvornicama, ali i obavljaju lošije plaćene poslove (Oraić Tolić 2005: 95).

Prema podatcima iz Državnoga zavoda za statistiku, u Hrvatskoj je 1953. g. bilo nepi-smeno 16,3% stanovništva, a do 1991. godine ta je brojka pala na 3%. Bitno je spomenuti da je od ukupnoga broja nepismenih 82% činila ženska populacija.2 U razdoblju moderne i neomoderne bilo je nekoliko autorica koje su pokušale pronaći svoje mjesto na uglavnom muškoj književnoj sceni i progovoriti o problemima rodnih stereotipa iz ženske vizure, no ovdje je fokus na muškim autorima koji su se implicitno dotaknuli rodne problematike. Ko-

1 Usp. Zlatar, Andrea, “Predfeminizam, feminizam i postfeminizam u hrvatskoj književnosti”. URL: http://www.hrvatskiplus.org/article.php?id=54&naslov=predfeminizam-feminizam-i-postfeminizam-u-hrvatskoj-knjizevnosti (prema Knežević 2004: 247).

2 Državni zavod za statistiku (http://www.dzs.hr/Hrv/important/Interesting/pismenost.htm).

54


lar, Šimunović, Božić, Begović i Raos promatraju živote ljudi u razdoblju tih velikih promjena. Navedene autore ne možemo u potpunosti čitati u feminističkome ključu budući da su oni većinom svojom književnom biografijom autori koji se bave socijalnim temama ruralnoga područja. Za razliku od prethodnoga, devetnaestoga stoljeća, koje je bilo ispunjeno budni-cama, formiranjem nacionalnoga identiteta kao i jačanjem istoga, 20. stoljeće pod utjeca-jem modernih struja znanosti, filozofije i psihologije okreće se samomu čovjeku, njegovoj unutrašnjosti, njegovim potrebama. Na početku 20. stoljeća još se osjećaju utjecaji realizma, no on s odmicanjem vremena i pojavom novih autora gubi svoj značaj i pronalazimo ga u malim elementima ili potpuno izostaje. U jeku društvenih promjena mijenjaju se i položaj likova i pogledi autora na svijet i pojedine likove koji su u prethodnim vremenima predstav-ljali tabu. Profesorica Dubravka Oraić Tolić u svojoj knjizi Muška moderna i ženska postmo-derna daje vrijednu sliku odnosa hrvatskoga društva i književnosti kao i nekih radikalnih promjena u razdoblju između dvaju svjetskih ratova, sve do postmodernoga razdoblja. U svome pregledu tipova likova u moderni i postmoderni daje nam uvid u jednu zanimljivu spoznaju. Iako je književnost sve do novijega doba pripadala muškarcima, koji su većinom progovarali o univerzalnim ili “muškim” temama, sada će se pojaviti autori u čijem pisanju možemo pronaći elemente pisanja koje društvo pripisuje ženama. U svojim djelima navede-ni autori iskazuju empatiju prema ženskim likovima, prema njihovim tragičnim sudbinama. Književna kritika, kada govori o djelima navedenih autora, većinom se fokusira na socijalni aspekt i djelo promatra kao prikaz društva ruralnih područja, svijesti stanovnika, ali i kao kritiku istoga. Kritika rodne problematike samo je naznačena, i to u neznatnoj količini.

Što autore koji na prvi pogled imaju sličnosti s većinom svojih suvremenika ipak u jednoj mjeri izdvaja iz toga realističkog korpusa? U njihovim djelima osjećamo toplinu i suosjećanje prema njihovim ženskim likovima; svojim likovima daju novu nijansu životnosti, provlačeći ih kroz trnje života, dovodeći pod povećalo njihovu vrijednost kao ljudskih bića. Šimuno-vić, koji je svoju spisateljsku tradiciju njegovao na patrijarhalnosti, koja je bila najbolji ustuk protiv nezadrživoga naleta tuđinstva i primitivne grabežljivosti kapitalizma (Frangeš 1987: 251), prema svojim ženskim likovima pokazuje dozu empatije, pokušavajući zadržati njiho-vo dostojanstvo unatoč nesretnim završetcima, ali ujedno podvlači crtu ispod problema koji stvara patrijarhat. Mirko Božić u svome djelu Kurlani dao je jedan kompleksniji pregled muško-ženskih odnosa, neki od njegovih likova ostvaruju priliku da se iskupe, da ostvare svoje dostojanstvo. Kada portretira svoje ženske likove, osjeća se toplina prema ženskim likovima, likovima opterećenim težinom koju nosi ruralni život i surovosti odnosa muških figura prema njima samima. Slično se prema svojim likovima odnosi i Kolar. Božić će također svoje muške likove lišiti njihove ljušture snažnoga i emocionalno stabilnoga muškarca i čita-telju ponuditi drugu stranu, onu duboko skrivenu, emotivnu i time razbiti tabu pokazivanja emocija, a samim time srušiti i vezu između binarnih opreka rodova. Prilikom jednoga pre-davanja na studiju imala sam priliku čuti od profesorice Sanje Knežević na kolegiju Hrvatska književnost u 20. stoljeću kako je Milan Begović jedan od rijetkih autora koji je uspio pro-drijeti u skrivene dijelove ženske prirode i psihologije i gotovo savršeno portretirati odnose između muškaraca i žena. Slažem se, jer novela “Dva bijela hljeba” toliko vjerno prikazuje po-imanje vrijednosti materinstva, očaj zbog nasilne prodaje vlastitoga tijela te ono najstrašnije,

55


gubitak djeteta, da bi čitatelj, kada ne bi znao ime autora, odnosno kada ne bi bio svjestan da je autor muškarac, mogao zaključiti da je to djelo napisala žena. Posljednja scena, u kojoj Jeca pokušava iskupiti i okajati svoj grijeh, toliko je emotivno nabijena da bi bilo teško vjero-vati da je to mogao napisati jedan muškarac koji je, po vjerovanjima društva, emocionalno stabilan; ne pokazuje istinske emocije, već ih drži pod kontrolom. Muška i ženska priroda podijeljene su u našem društvu prema binarnim oprekama. Emotivnost se veže za žene, dok je ratio nužno vezan za muškarca. U Raosovu romanu Prosjaci i sinovi to će biti najviše vid-ljivo. Ondje će odnosi između žena i muškaraca biti ispunjeni rodnim stereotipima do mjere groteske, pa bi se moglo zaključiti da to vodi gotovo do svojevrsne parodije patrijarhata na području Imotske krajine.

Gledamo li konkretno, u našoj književnoj prozi žena nema veliki društveni ugled, a ako ga i ima, na njega, odnosno na njegovo stjecanje, gledalo se sa sumnjom. Na nekoliko naj-poznatijih primjera hrvatske književne prozaistike 20. stoljeća pokušat će se definirati status lika žene u društvu, točnije kako ih vide muški autori 20. stoljeća. Važno je u obzir uzeti ge-ografsko-politički, kao i kulturni kontekst toga doba. Treba također uzeti u obzir i razdoblje u kojem se odvija radnja tih romana ili pripovijetki jer utjecaj pojedinih događaja uvjetuje ponašanja pojedinaca. Autori u čijim se romanima, novelama i pripovijetkama provlače li-kovi žena najčešće su bili oni koji su se bavili društvenim tendencijama, a žene su im bile, na prvi pogled, samo jedna od okosnica. One su dočaravale stanje uma ljudi u predratno i poslijeratno doba, kao i neke kulturološke obrasce. To je vidljivo iz odnosa muških likova prema ženama, iz odnosa prema njihovu tijelu, njihovim psihološkim i emocionalnim potre-bama, zapravo prema njihovom cjelokupnom dostojanstvu ljudskoga bića. Radnja obrađi-vanih pripovijetki i romana odvija se većinom u ruralnome području, i to najčešće u opreci selo – grad. To je područje na kojem vlada ne samo patrijarhalan ustroj, nego i praznovjerje, borba za goli život, plitki esteticizam, ljudska glupost, nepoštenje itd. Samim time stvara se izvrsno plodno tlo za mizoginiju. Kada nekoga treba okriviti, tada je uvijek lakše napadati one koji su slabiji od nas jer smo svjesni toga da nam oni neće uzvratiti ili ih se lako može svladati i njima manipulirati.

Ono što je karakteristično za većinu ženskih likova jest činjenica da književne junakinje pate tijekom trajanja cijele fabule i u većini slučajeva tragično završavaju. One su silovane, ubijane, mlaćene, prodavane i na kraju ponižene i na fizičkome i na duhovnome planu. Liko-vi kojima ćemo se baviti tragične su junakinje pripovijetki Slavka Kolara (“Breza”, “Svoga tije-la gospodar”), Dinka Šimunovića (“Duga”, “Muljika”), Milana Begovića (“Dva bijela hljeba”), Mirka Božića (Kurlani), Ivana Raosa (Prosjaci i sinovi).

Jer, zna se da su ‘i dvi cure posisale stanje’ kao što se zna i to da ‘momak ne odnosi dotu’ (Božić 2004: 22).

Žene su u tradicionalnoj patrijarhalnoj kulturi predstavljale materijalan gubitak. To je posebno vidljivo u pripovijetki “Muljika”, u kojoj otac strahuje za svoj imutak, koji će Boja odnijeti u novu obitelj, pa ju zbog toga i fizički kažnjava. U noveli Slavka Kolara “Svoga tijela gospodar” Roža je i plaća i cijena koju moraju snositi dvije obitelji kako bi nadoknadile svoje imovinske i nasljedničke nedostatke. Moramo imati na umu da je u to vrijeme najvažnije

56


bilo preživjeti i stvoriti nasljednike koji bi održavali obiteljsku lozu. Ljubav, povjerenje, emo-cije, prisnost bile su psihološke stavke o kojima se nije vodilo računa, a kamoli da se o tomu nešto više znalo. Starost djevojke također je imala veliku ulogu budući da su se djevojke u dvadesetima već smatrale starima, ali ako su mogle biti iskorištavane za rad, još su nekako i mogle zadovoljiti kriterije za ulogu nevjeste.

No nevjeste od 30 godina obično su puke starice, ali kome to smeta mogu li samo raditi (Šimunović 1989: 11).

Podlivoguz, uvijek skroman i umjeren, otpi samo dva gutljaja iz bukare, pa nazdravi Potrki-noj sestri Mariji Poprdi, usidjelici koja bijaše zašla u dvadeset i šestu godinu (Raos 2004: 21).

Rožinoj obitelji bilo je najvažnije da Rožu uda za bilo koga budući da je imala mlađu se-stru koja je imala bolje estetske odlike. Nju, međutim, nisu mogli udati dok ne udaju stariju jer su tako nalagali tradicijski zakoni. Ivina obitelj, kako bi nadoknadila svoj gubitak stoke zbog sinove nepažnje, mora također na neki način prodati svoga sina obitelji u zamjenu za novu kravu. U cjelokupnoj priči najviše gubi ženski lik koji trpi porugu i poniženje ne samo od strane svoga supruga, koji joj ne pridaje pažnju, ne vodi računa o njezinim potrebama, uskraćuje joj pravo da bude majka, već i od strane trećih osoba kao što su svekrva, svekar, svećenik, seoska vračara. Svi oni u njoj pronalaze krivnju i opravdavaju odnos njezina muža prema njoj. Smatralo se da je suprug jako dobar prema ženi ako je fizički ne zlostavlja.

Istina, ni on njoj nije zao, nijednom je još nije udario, ali što joj to vrijedi kada je nije ni po-milovao (Kolar 1970: 64).

Milan Begović na sličan način u svojoj pripovijetki “Dva bijela hljeba” tematizira prodaju žene. Glavna junakinja, naime, kako bi prehranila obitelj, preuzima gotovo ulogu krave i od-lazi raditi kao dojilja djetetu jedne imućne obitelji, a time ujedno prodaje i svoje majčinstvo, čega je itekako svjesna. U tome okružju proživljava razna poniženja i zlostavljanja jer je netko živio s mišlju da je plativši ženu kupio njezino cjelokupno biće i da može njime gospodariti kako god želi. Na taj se način ocrtava stanje uma imućnih gradskih ljudi toga razdoblja i nji-hov odnos prema ljudima sa sela. Tragedija ove junakinje okrunjena je gubitkom vlastitoga djeteta, koje je umrlo zbog nebrige i neadekvatne ishrane. Zanimljivo je primijetiti u nave-denim pripovijetkama da žene imaju neke zajedničke crte. Janici, Jeci i Perki umiru djeca, svi-ma su naglašene fizičke osobine kao primarni opis karaktera. Kod Raosa tema prodaje žene prikazana je na diskretan način. Situacija koja to prikazuje gotovo bi se mogla interpretirati kao osuda seoske zatucanosti, a ne prodaje osobe. Kada se nakon nekoga vremena u selo po-novno vrati davno odbjegli amerikanizirani Jozo, zvani Džo, sve potencijalne snahe okupe se kako bi ih on mogao dobro razmotriti i odabrati jednu od njih za svoju suprugu. Ta je scena pomalo groteskna, ali i satirična jer podsjeća na sajam, gdje netko bira najbolje komade robe. I same su majke uređivale svoje kćeri kao da ih spremaju za neku izložbu.

Ali Džo je strpljivo čekao da svi iziđu, da i sam pop izađe, pa tek onda iziđe i on, okružen braćom i stričevićima – baš po mjeri skićenom kitom čankoliza. No čim iziđe na crkvena

57


vrata, popostane, pogleda gomilu ponuđena mesa, kao što nekoć sitni ovčar gleda svoje sad već pregolemo stado (Raos 2004: 213).

Vrtirepka, Kikaševa unuka, koja je prošla toliko zlo, na kraju je pronašla svoj spas upravo u Džou, koji je pristao oženiti se njome. Iako ga nije voljela, on je bio jedina karta za put u bolji život, dalje od bijede, obitelji i društva koje ju je iskorištavalo, vrijeđalo i ponižavalo. Razmotrimo li odnose ne samo između muških i ženskih likova, nego i između dviju ili više žena, doći ćemo do zanimljive spoznaje. Gledamo li posebno odnose snahe i svekrve, tada možemo primijetiti veliko neprijateljstvo. Iako taj obrazac često vidimo i u stvarnome svije-tu, ne samo književnom, valjalo bi se zapitati zašto se žene nisu mogle međusobno podrža-vati u takvim situacijama. Odgovor možda leži u društvenoj hijerarhiji, u kojoj najstarija žena u obitelji ima ulogu matrone koja drži tri, ako ne i sva četiri kuta kuće, pa samim time zado-biva i određenu količinu moći, a ispod nje mjesta zauzimaju snahe ovisno o svome dolasku u obitelj. Svaka mogućnost individualizma sjekla se u korijenu. Možda se radi samo o borbi za egzistenciju, gdje žena svoju snagu mora direktno pokazati, makar to značilo i iskaljivanje na pripadnicama istoga spola. Suprotstaviti se muškarcu bilo je gotovo nemoguće, što zbog njegove fizičke nadmoći, što zbog straha od osvete. Ili je trebalo prikazati kako je ljubomora ženama posebno urođena, pa se samim time i učvršćuje rodni stereotip o ženama kao ek-stremno ljubomornim bićima.

Spava i Jaga, žena drugog Mikinog sina koji je u vojsci. Nju stara Kata ne goni jer ona tobože kućne poslove obavlja, a u stvari se njih dvije složno drže protiv Janice. Drugi Mikin sin se oženio puno prije od starijeg brata Marka, pa tako njegova žena ima prvenstvo. I nju je svekrva prije gnjavila, ali otkako je došla Janica, složile se njih dvije protiv Janice i postale prisne prijateljice. Da se oženi treći sin, onda bi se protiv pridošlice složile sve tri. Stari Mika gleda to i klima glavom: Kao u soldačiji, regrut uvijek strada (Kolar 1970: 3).

Takvo dokazivanje “snage” obično bi se manifestiralo u obliku ismijavanja, nerazumije-vanja za tuđu bol, naglašavanja nesposobnosti za stvaranje potomaka i slično. Tako kod Kolara u dvjema pripovijetkama svekrve svojim snahama prigovaraju zbog bolesti i nemoći, u Janičinu slučaju, odnosno zbog tuge i žaljenja uzrokovanih muževim odnosom, u Rožinu slučaju. U romanu Prosjaci i sinovi sličnu situaciju nalazimo i kod Potrkine žene Nuše, koja od svojih susjeda i prijateljica, kojima je pomagala kad im je bilo najteže, doživljava razna po-niženja. Susjede su se naslađivale njezinoj nesreći kada joj je propao obiteljski posao. Razlog tomu bila je ljubomora, ali i frustracija zbog dugogodišnjega siromaštva i bijede. Božić se u svome kurlanskom ciklusu također dotiče tih tema, ali i daje tračak nade kada su u pitanju ženski međusobni odnosi. Konkretno u romanu Kurlani imamo situaciju gdje žena člana porodice Kurlana Gornjih ima problema sa začećem. Njezina svekrva i starije žene na to ne gledaju blagonaklono, nego joj zagorčavaju život svojim pogledima i komentarima.

Anđelija je čitala u očima omalovažavanje, kao da su joj govorile: Kakva si ti to žena? Nesretni Filip, na koga se namjerio. Bog ti dao zdravlje, ćerce, ali slabo te je mater sazdala. Mi smo, zatekavši se u muci, rađale djecu u pregači, pod stablom u planini, a ti, jadna si... (Božić 2004: 83).

58


S druge strane, u istome romanu imamo i prijateljstvo dviju žena koje unatoč delikatnoj situaciji, točnije ljubavnomu trokutu, pomažu jedna drugoj do krajnjih granica i vraćaju vje-ru u odnose između ženskih likova. Radi se o Perki i Anđeliji, koje dijele oca svoje djece, a obje podnose težak teret egzistencije.

Dipthion Perka – Anđelija, dvije toliko različite a na kraju toliko iste žene vezane istom, toliko različitom ljubavlju prema Filipu; taj tragični dvopreg kurlanskih mučenica, taj ja-ram bezglasne, radne i rasplodne stoke virtuozna je skulptorska kompozicija u ovoj oporoj poemi o ženi rodilici i ženi radilici, biću što je predmet kratka užitka i duge patnje (Frangeš 1987: 373).

Autori u svojim djelima dodiruju i temu majčinstva kao životne norme. Biti majka u to je doba bila norma. Ako su žene rađale muške potomke, to im je samo bio bonus budući da je rađanje muškoga nasljednika tada značilo produžetak obiteljske loze, a sin je više vrijedio od kćeri.

Htjela je, žudjela je da pogleda slobodno u oči svekru, mužu i rodbini, a to je mogla samo kao mati, i to kao mati – sina (Božić 2004: 83).

Dva mjeseca prije toga rodila je Janica dijete. Nije nažalost bio dečko, već curica (Kolar 1970: 5).

Kolika je bila brutalnost selekcije, svjedoči i to da su žensku djecu ostavljali u nehumanim uvjetima kako bi ih se riješili.

Da se ona prva rodila, e, tko zna, vjetar bi je možda liznuo, kako je u onim mladomuževnim godinama Silvestar mislio. Žensku su novorođenčad, kao slučajno, prepuštali vjetru; ostave dijete golo na propuhu... pa ako ostane, dobro, ako ne – ‘bog je uzeo’. To se nije javno pričalo, ali se znalo. Osobito ne bi griješio onaj koji je u trci za sinom izrodio prilično ženskadije. Jer, zna se da su ‘i dvi cure posisale stanje’ kao što se zna i to da ‘momak ne odnosi dotu’ (Božić 2004: 22).

Došli užasni grčevi i mala se curica preselila na drugi svijet prije nego li je pravo ovaj i sagledala. Uostalom, pravo je i učinila! Svi su joj to odobrili jer šta će tu bez matere!? (Kolar 1970: 1).

Ženi nije bilo dopušteno pogriješiti ni na koji način. Zatrudnjeti s muškarcem, a ne biti u braku bila je sramota pa je tako Božićeva junakinja Gara na svojoj koži osjetila zatucanost i glupost sredine koja se bavila tuđim životima. Ona je od članova svoje obitelji kao trudnica doživjela fizičko zlostavljanje samo zato što obitelj nije mogla podnijeti nanesenu sramotu. U romanu Prosjaci i sinovi Vrtirepki, članici prosjačke družine, djed Kikaš kao glava kuće sugerira da počini samoubojstvo, da se baci u rijeku i tako sačuva obraz svojoj obitelji. Vrti-repkin je “grijeh” bio taj što je bila silovana, međutim, sva se krivnja svalila na nju. Ona je u romanu prikazana kao nimfomanka, nečista sila koja svojim tijelom zavodi muškarce, pa je i dobila to što je tražila.

59


– Silu ti, veliš učini? A ti si samo pod njim vrckala tim vrckavim guzičicama, đavle uspaljeni! I što ćeš sada, silo nečista?! Mule i kopile u časnu kuću Kikaševu?! (...) – Ali u časnoj kući Kikaševoj nit je bilo niti će biti stoca za mule i kopile! Vrištica je izvor-voda i na dva ti je koraka! (Raos 2004: 64–65).

A sad moli Boga, da joj trbuh ne nabubri, jer ako joj nabubri skočit će... mule ne smije oka-ljati časnu i čestitu kuću Kikaševu... zakon je zakon, i ma kako nerazuman i okrutan bio, od njega ništa bolje nema... Stoga će skočiti, makar mi triput srce puklo! (Raos 2004: 69).

Ipak, po pitanju teme majčinstva najtragičniji lik cijele kurlanske trilogije zasigurno je Perka, koja je na početku bila okarakterizirana kao nerotkinja – samim time dan joj je i ne-gativni predznak u društvu – a potom kao žena koja tragično gubi dijete. Njezina sudbina završava gutanjem mase od koje je toliko bježala do kajanja i potpunoga odbacivanja iz društva koje ju je čak i optuživalo za smrt vlastitoga djeteta.

Smrću je svaki grijeh potpuno iskupljen, kopile je sad anđelak, a mamena udovica prežalo-sna majka. Smrt je poravanje dugova, osveta i kazna mukotrpnika svome živom uzročniku (Božić 2004: 259).

Motiv gubitka djeteta čest je motiv u romanima, novelama i pripovijetkama naše knji-ževnosti. Taj motiv pronalazimo i kod Slavka Kolara – Roža koja ne može imati dijete zbog muževa ponašanja, Janica kojoj dijete umre još na početku novele – ili u Begovićevoj noveli kada glavnoj junakinji dijete umire zbog njezine žrtve. U Prosjacima i sinovima Matanova je žena prikazana kao rodilja i radilica. Matan ne poštuje njezine želje i potrebe te je gleda kao svoje vlasništvo. Njegov egoizam ide do tih granica da na nju gleda kao na rasplodni stroj kojemu je bitno da svoje nasljednike stvori na bivšem prijestolju djeda Kikaša.

Samo ti legi, legi – legi kvočko raskvocana, kučko, vučice, dušo uspaljena ! Hoću da u prije-stolju prijestolonasljednika ugradim (Raos 2004: 380).

U istome romanu gradske su žene prikazane kao bezosjećajne nakaze koje ili izbjegavaju imati djecu ili su sklone čestim pobačajima, a ni brak im ne predstavlja nešto sveto.

– Gospodin, a ne smrdljivi seljak! A kad izrode jedno ili najviše dvoje djece, lijepo pokopaju muža, izvade sve iz sebe i kucaj se, kučko! Dok djecu rađa i pelene pere, nijedna se vražja uspaljenica ne uspali! A ako koja i priplodi, ona ti to brzo iščeprka ko što opaka kokoš vla-stito jaje probije, pa iznova i nasuho! (Raos 2004: 436).

Žene kao da su kažnjene nemogućnošću imanja djece ili njihovim gubitkom; to je njiho-va najveća tragička krivnja. Pisci te smrti opisuju poprilično naturalistički pobuđujući tako jezu kod svih, bez obzira na spol. Ipak, smatram da žene koje su barem jednom osjetile maj-činski nagon te opise smrti doživljavaju na mnogo dubljoj emocionalnoj razini.

Govorimo li o esteticizmu, izgled žena ovisio je o njihovoj sudbini. Što je sudbina žene brutalnije završila, to je i njezin izgled zalazio u najtamnije dijelove naturalizma, činio ih gotovo čudovišnima. Iako tendencija prikazivanja žene kao čudovišta nije novoga kova, već seže još u vremena prastarih civilizacija, taj obrazac ocrtavanja žena kao grotesknih bića

60


očuvao se sve do danas. S druge strane, imamo i opise žena kojima su pridodani epiteti potencijalne rodilje, radilice, žene koja je mogla podnijeti teret ruralnoga života. Jaka fizička građa, obli bokovi, rumeni obrazi bili su znak da je žena dovoljno jaka da može voditi kuću i stvarati veći broj potomaka. U Prosjacima i sinovima opis Anđelije govori o tome stereotipu.

Prpa je promatraše sa životinjskom radošću. Gledajući čvrsta bedra i bokove, što bi pone-kad zaigrali ispod haljine od gruba sukna, i omašne grudi, što bi ponekad tresnule i izvirile iz raskopčane prsnice i naočigled nabubrile, jedna jedina misao u obliku ružičastog kolobara pojavila bi se pred Prpinim očima: ‘Dobre li bedevije! Izgna li vraga iz nje, plahovitu će mi ždrebad ždrijebiti!’ (Raos 2004: 94).

Treća su skupina bile žene krhke građe, izgledom anđeli, plahe i nesposobne za bilo ka-kav posao koji je trebao držati kuću na okupu. Taj opis susrećemo u slučaju Janice, koja je okarakterizirana kao anđeo, ili Ade (Kurlani), koja je prikazana samo kao ukras koji je trebao stajati uz muža, biti lijep i ništa ne govoriti, biti objekt ili samo dio muževa životnog projek-ta, a ne subjekt koji u njemu ravnopravno sudjeluje. U pripovijetki Dinka Šimunovića krhka građa smatrala se znakom bolesti:

Vitka je i bijela, tamnih krupnih očiju no Namastirčani vele da je suha i žuta. U drugih se oči ne vide od mesa, crvene ko kukurijek, potuku se s lugarom za uže ili sjekiru, a ona nije taka. Mora, dakle, da je bolesna. (Šimunović 1989: 22).

U Kolarovim novelama Roža i Janica opisane su u dvjema krajnostima, ali obje pod zajed-ničkim znakom nesposobnosti za život i rad. Krajnosti nisu izražene samo između dviju na-vedenih junakinja. Roža i njezina sestra također stoje u estetičkoj opreci ljepotice i čudovišta koje izbjegava većina ljudi. U Rožinu opisu ne vidimo ništa što bi bilo pozitivno, a govorilo bi o njezinoj tjelesnoj građi. Dapače, nalazimo sasvim suprotno. Taj bi opis mogao biti u službi pojačavanja tragedije lica ili se pak samo radi o obrascu naturalizma koji se uvukao u stilistički pluralizam. S druge strane, imamo jedan gotovo pa petrarkistički opis Janice, koja je unatoč svojoj ljepoti opisana kao krhko biće, lijepo, ali beskorisno.

Iako su autori u to vrijeme mnogo više pozornosti posvećivali psihološkoj karakterizaciji ženskih likova, ne možemo reći da nisu posvetili stanovitu pažnju i psihologizaciji muških likova, i to upravo onda kada se radi o njihovu odnosu prema ženskim likovima. Zanimljivo je primijetiti da su gotovo svi likovi svjesni svojih djela, ali zbog društvene okoline primorani su ponašati se na način na koji se ponašaju. Njima je svima zajednička jedna emocionalna crta – kajanje. Bilo da osjećaju kajanje zbog fizičkoga zlostavljanja svojih supruga i ljubavni-ca ili rođenja (pogotovo) ženskoga djeteta bilo da to kajanje dolazi poslije smrti, oni će ga duboko proživjeti. Njihova je kazna nečista savjest. U Kurlanima Filip duboko proživljava ženinu patnju, kao i Garin brat patnju svoje sestre.

Tako i sestru koja je današnjima danom postala majka, nije htio sve dosad da razumije i mislio je da zaslužuje grdnju i kinjenje, nikad nije pomišljao da će se on zbog toga jednom sramiti i žalostiti. Ali dijete Garino, evo, tako ga je u mladićku dušu, koja kao zemlja upija vlagu poslije sušnih mjeseci i koja iz najcrnjih misli začas osvane u sreći (Božić 2004: 11).

61


Čak i u Prosjacima i sinovima stari se Potrka žali sinu kako osjeća bol što je svoju ženu ci-jeli život nazivao pogrdnim imenima, što joj nije priznavao sudjelovanje u stvaranju imovine i što ju je varao s tolikim gradskim ženama. Iako je Matan Potrka u svome djedu Kikašu vidio uzor, ne može se reći kako je odobravao njegovu odluku da Vrtirepka počini samoubojstvo. Štoviše, i sam ju je pokušao zaštititi od te kobi. Za razliku od prethodnika, navedeni su autori psihologizaciju muških likova jako dobro oslikali u svojim djelima. Izgleda da je to bio jedan od načina razbijanja tabua da i muškarci mogu imati neke dublje emocije, koje se u našem društvu tada smatralo ženskima. Naše je društvo oduvijek imalo potrebu stvari dijeliti na muške i ženske, čak i onda kada se radi o emocijama. Međutim, autori su nam svojim djelima poručili da su takve emocije univerzalne i da svatko od nas proživljava tragediju na svoj na-čin. Da se rodne uloge uče od malih nogu, svjedoči pripovijetka Dinka Šimunovića “Duga”, u kojoj pratimo djevojčicu Srnu, koja zbog pojedinih zabrana poželi biti dječak. Julienne Eden Bušić u svome članku “Što je pisac bez pimpeka” osvrće se na tu problematiku pa kaže:

Djeca uče razne uloge u društvu i načine grupne identifikacije koji pridonose identitetu i konceptu samoga sebe. Opcije za muškarca, naime, različitije su nego za žene, čije dvije glavne uloge ostaju supruga i majka (Eden Bušić 2001: 37).

Srna ne dobiva razuman argument tih zabrana, pogotovo ne od svoje majke, koja joj je trebala biti životni vodič, a samo ju je sputavala.

Serdar i Serdarovica mislili su da se ne pristoji njihovoj kćeri kad mu drago pjevati i koju god pjesmu, zato što je bila žensko i zato što još nijesu kupili glasovira.

A radi toga što je bila žensko, kratili su joj mnoštvo stvari, pa i stoga što su bili bogatiji od drugih. (...) Ali i jesti nijesu joj nikada do sita davali: ‘Dječaci mogu žderati koliko hoće. Oni treba da budu veliki i jaki, a ti moraš biti tanka i vitka.’ – ‘I ne smiješ trčati jer se to djevojčici ne pristoji.’ – ‘A mogla bi pasti i nagrditi lice’, govorili su naizmjence Serdar i Serdarovica (Šimunović 1989: 19).

Glavna junakinja, iako dijete, pokazuje stanoviti otpor i u pokušaju da se oslobodi tak-vih društvenih okova doživljava nesretan kraj, cijenu slobode plaća vlastitim životom. Mali Potrka, promatrajući okolinu oko sebe i ponašanje svoga djeda Kikaša, koji mu je bio uzor, kasnije takve obrasce ponašanja upotrebljava i u vlastitome životu i prenosi svoje učenje na Matana Drugog.

Navedena djela po pitanju problema rodnih uloga i rodne jednakosti plodno su tlo za istraživanje. Ovo je samo malen doprinos koji opisuje navedenu problematiku u razdoblju 20. stoljeća, iako možemo reći da je ona i danas itekako aktualna. Autori toga doba, prikazu-jući neke druge društvene probleme, dotaknuli su se i toga pitanja, što je za ono vrijeme bilo poprilično neuobičajeno. Kod nekih od njih, poput Božića i Šimunovića, osjećamo empatiju prema ženskim likovima. Tužna sudbina Raosovih ženskih likova provlači se poput lajtmo-tiva kroz cijeli roman, ne samo kako bi se dotaknula pitanja rodne problematike, već kako bi ukazala na cjelokupnu bijedu jednoga društvenog sloja u tom vremenu. Kod Raosa se ne osjeća pretjerana sućut prema ženskim likovima, ali upravo stvaranjem takvih brutalnih

62


situacija, Raos podcrtava problem. Ono što čitamo u ovim djelima, naša je tužna stvarnost, koja na prvi pogled i nije vidljiva. I danas postoje diljem svijeta, pa i u Hrvatskoj, mnoge Rože, Anđelije, Perke, Srne koje teško preživljavaju. Hrvatska književnost 20. stoljeća dala je nove tipove ženskih likova, bolje je analizirala žensku prirodu kao i njezin položaj u društvu te sa-mim time stvorila temelje za daljnju razradu problematike, međutim, ona ujedno stoji i kao podsjetnik na lošu prošlost kojoj nije mjesto u boljem društvu kakvo bismo željeli.

Literatura

Begović, Milan. 1996. Pjesme; Proza. Zagreb: Matica hrvatska.

Božić, Mirko. 2004. Kurlani, gornji i donji. Zagreb: Večernji list.

Bušić, Julienne Eden. 2001. “Što je pisac bez pimpeka?”. Kolo 2.

Frangeš, Ivo. 1987. Povijest hrvatske književnosti. Zagreb – Ljubljana: Nakladni zavod Matice hrvatske.

Knežević, Đurđa. 2004. “Kraj ili novi početak? – Feminizam od šezdesetih do danas u Jugoslaviji/Hrvatskoj”. Žene u Hrvatskoj: Ženska i kulturna povijest. Zagreb: Institut Vlado Gotovac – Ženska infoteka: 247–260.

Kolar, Slavko. 1970. Sabrane pripovijetke Slavka Kolara: Ženidba Imbre Futača i druge pripovijetke iz seljačkog života, knj. 2. Zagreb: Matica hrvatska.

Oraić Tolić, Dubravka. 2005. Muška moderna i ženska postmoderna. Rođenje virtualne kulture. Zagreb: Naklada Ljevak.

Raos, Ivan. 2004. Prosjaci i sinovi. Zagreb: Matica hrvatska.

Šimunović, Dinko. 1989. Alkar i druge pripovijesti. Zagreb: Školska knjiga.

Internetski izvoriDržavni zavod za statistiku. “Svjetski dan pismenosti – 8. rujna”. URL: http://www.dzs.hr/Hrv/important/Interesting/pismenost.htm (posljednji pregled : 29.10. 2014.)

Zlatar, Andrea. “Predfeminizam, feminizam i postfeminizam u hrvatskoj književnosti”. URL: http://www.hrvatskiplus.org/article.php?id=54&naslov=predfeminizam-feminizam-i-postfeminizam-u-hrvatskoj-knjizevnosti (posljednji pregled : 29.10.2014.)

Marina-Irina Barešić

63



Dragan Gligora

Bilosnićeva Afrika – raspuknuće između dviju paradigmi

Autor gradi Afriku na pjesničkim slikama koje se odlikuju bogatom metaforikom, kumulativnim sti-hovima i “ponesenim” ritmom, kojima se želi ući u način afričkoga poimanja svijeta i života, oprečno-ga suvremenomu svijetu zapadne civilizacije. Naglašavanje crne boje kao jednoga od glavnih obilježja afričkoga čovjeka i, s druge strane, bijele boje kao obilježja zapadne civilizacije, dovodi do klasičnoga crno-bijelog binarizma, koji se neprestano obrće i ništi. Na taj se način prikazuje afrički svijet kao prostor neprestanoga preobražavanja i izmicanja, koje dovodi do privida i nevidljivosti. Pjesnička igra između vidljivoga i nevidljivoga svijeta oslikava Afriku kao prostor sljepila, raspuknuća između mito-loškoga i znanstveno-racionalnoga poimanja svijeta, odnosno između dviju paradigmi, koje se onda prenosi na univerzalnu razinu ili svodi na samu unutarnju problematiku egzistencijalnosti lirskoga subjekta, odnosno samoga čovjeka.

Ključne riječi: Afrika, paradigma, metaforičnost, boje, mit, znanost, izmicanje, sljepilo.

Uvod

Bilosnićeva zbirka pjesama Afrika sastoji se od osam cjelina: “Crnac plavih očiju”, “Zašto u Africi nema tigra”, “Kalebas”, “U Africi smo rođeni”, “Crno pokriva trbuh svijeta”, “Crna žena”, “Rika jelena” i “Put za Timbuktu”. Kako su gotovo sve pjesme povezane zajedničkim afričkim temama i motivima, njezinim toposima, arhetipovima i mitovima, onda bi se ova zbirka mogla promatrati i kao svojevrsna poema,1 u kojoj prevladavaju slikovitost, bogata meta-foričnost, nadrealistička asocijativnost i strukture pretežito kraćih stihova kojima se postiže izuzetna dinamika i gotovo “hipnotički” ritam. Bilosnićeva mitsko-simbolička poezija služi se toposima i mitskim slikama “primitivne” Afrike, odnosno njezinim praživotom u nepo-srednome dodiru s prirodom, a lirski subjekt “uživljava” se u svijest crnoga afričkog čovjeka i njegovo poimanje stvarnosti koja živi u vječnoj sadašnjosti. Pritom se Bilosnić često koristi

1 Afrika nije poema u klasičnome smislu, ali s obzirom na povezanost svih pjesama tematikom, motivima i toposima, i na “poemičan” stil koji je krasi, možemo je promatrati kao jednu cjelinu, kao poemu.

64


ponavljanjima, kumulacijom, anaforama i opkoračenjima, postižući tako dinamičan, “pone-seni” ritam, ali se služi i oksimoronima, paradoksima i iznevjeravanjem očekivanja i smisla, što pojačavaju začudnost u većini pjesničkih struktura ove jedinstvene zbirke. Afrika, odno-sno njezina crnina, nije samo metaforičko Conradovo srce tame,2 njezino mitološko, izvorno stanje više ne možemo dozvati, pa je ova zbirka ponajprije izvorno jezično iskustvo, iz kojega se iščitava jedan gotovo zaboravljeni svijet i njegov odnos prema drugom, oprečnom svijetu, koji ga je u svom “prosvjetiteljskom” pohodu pretvorio u nevidljivu raspuklinu “koja zjapi od bezumlja”.

I. Boje

U bogatim, originalnim pjesničkim slikama prevladavaju boje, osobito crna, koja je česta i u nazivima samih pjesama: “Crno”, “Crnac plavih očiju”, “Crnac u kapi rose”, “Crna ruža, crna zvijezda”, “Crna žena”, “Crna boja crnca”, “Moja crna draga” i druge. Crna boja kao i česte imenice i pridjevi koji nose crno ili tamno određenje kao noć, tama i ugljen često su suprot-stavljeni svjetlosti, suncu i zlatu, kao što je i inače često kontrastiranje u cijeloj zbirci, koje ponekad dovodi do oksimorona i paradoksa. Uz crnu, česta je i njezina oprečna – bijela boja. Tako se, kao što je već primijetio i Davor Šalat, izvrću osnovne vrijednosti u opreci između “metaforički shvaćenog crnog i bijelog, čiji su vrijednosni predznaci preokrenuti u odnosu na zapadnjačka značenja koja se pridaju bojama” (Šalat 2011: 133). Crna je boja toliko do-minantna i (pre)naglašena da ona dobiva svoju simboličku, univerzalnu vrijednost jer crno ovdje nije više samo boja, već preteže njezina simbolika. Njezina svevidljivost i sveprisutnost obojala je crninom cijeli jedan pjesnički univerzum, kao metaforu koja stalno izmiče pogle-du: “crno je ona granica / među ljudima / koja izmiče / oku” kao u pjesmi “Crna boja crnca”: “Crno nije boja / ona je obris / zemlje / sjena / sjećanje / na prve plovidbe / neba / U smislu osobnosti / u savršenosti / u mijeni / crno je evolucija / crno je ona granica / među ljudima / koja izmiče / oku” (str. 133). Crno je naglašena boja zato što Afriku najčešće i poimamo kao “crnu Afriku”, ali ta crnina u kojoj se “utopio” cijeli jedan mitološki i prirodni svijet Afrike izmiče i preobražava se u njezinu suprotnost – u bjelinu. To je pokušaj transformacije iz negativne crnine u pozitivnu bjelinu, kojom su obilježeni bijeli čovjek i zapadna civilizacija. Glavni je paradoks u tome da što više ulazimo u Afriku, to nam ona sve više izmiče, crno se pretvara u bijelo, a bijelo u crno, samo što se ovaj crno-bijeli svijet ne da svesti na jednosta-van, klasičan i već pomalo otrcani binarizam, već je on polazište na kojem se grade poetske strukture u kojima se događa stalna preobrazba i iznevjeravanje očekivanja. Takav dinami-čan i asocijativan jezik, čije je polazište mitska svijest afričkoga čovjeka, nije isprazan san europskih romantičara, ali nije ni egzotično afričko carstvo u kojem se pleše, pjeva i trguje zlatom. Afrika se ne da jednoznačno odrediti, njezino je lice Janusovo lice, koje na sebi nosi ritualnu masku vračeva, svijet koji se ne da do kraja pokoriti, ali ga njegova djeca ne mogu

2 Bilosnić u nizu pjesama navodi nekoliko pisaca i umjetnika koji su inspirirani Afrikom, kao što su Joseph Conrad, Caren Blixen, John Gunther, William Blake i Pablo Picasso.

65


promijeniti jer ga i ne vide “svojim prapovijesnim očima”. Afrika i njezin tekst, koji Bilosnić istovremeno čita, spoznaje, razotkriva i ispisuje kao knjigu, tako sve više otvaraju ovaj “crni kontinent” kao raspuklinu, zemlju koja se rastvorila ne samo u svom prostornom, fizičkom i geografskom smislu, već i u samoj svijesti onoga koji je živi i onoga koji je čita. Ona se raspuk-nula “po sredini moždane kore”, koja se na kraju pokazuje bijelom i slijepom od bezumlja. U “svijesti povijesti”, konačno, to mitološko afričko kraljevstvo “jednostavno ne postoji”. Na taj se način odvaja od sebe i kao negativan odraz jednoga drugog, posve različitoga, povije-snoga svijeta izmiče samomu lirskom subjektu, koji je čas unutar nje, a čas izvan nje, čas kao promatrač i sudac, a čas kao subjekt koji je i sam akter i nositelj crnoga afričkog poimanja stvari i prostora. Tako se nameće još jedna opreka između prepoznavanja i neprepoznavanja objekta o kojem se govori.

II. Izmicanje

Afrika je nevidljiva racionalnomu, odnosno suvremenomu znanstvenom umu jer još uvijek živi u mitskome vremenu vječne sadašnjosti (“Samo sad, samo danas”), a njome vladaju ele-menti i arhetipovi u snovima ili kolektivno nesvjesnom. Ti “jaki” afrički toposi, poput prašu-me, maske, rijeke ili, s druge strane, sunca, zlata, pustinje, svjetlosti, takvi su da jednostavno “zasljepljuju”, ne dopuštaju da vidimo stvari onakvima kakve jesu. Usto je i naglašena nepre-stana mijena, preobrazba, koja se događa u Africi: “Nitko u Africi nije vidio / dvaput istu po-javu”, kaže pjesnik, jer “Sve se preobražava / svakog trena.” Čini se da je to onaj moment koji je Bilosnić prepoznao i pokušao dohvatiti, kojemu se neprestano približava, ali mu i stalno izmiče, kao i crna boja. Bilosnićeva je Afrika začudni svijet koji se ne može otrgnuti prirodi, ali ne može ni u potpunosti prihvatiti civilizaciju koja nije njegova. Tako se lirski subjekt, ovdje već s gorkom ironijom, moli Bogu da ga oslobodi svjetlosti, dakle onoga što bi trebalo dopustiti da vidimo ili što donosi prosvjetljenje, odnosno lažno “prosvjetiteljstvo” bijeloga čovjeka, koji pokušava (afričko) crno pretvoriti u (zapadnjačko) bijelo. Umjesto toga, lirski subjekt, s gorkom ironijom, moli Boga da ga oslobodi takve svjetlosti koja ga zasljepljuje:

Bože, oslobodi me svjetlosti oslobodi besmrtnosti križa koji se ne susreće pod tvojim nogama Mene ubija zlato sunce u očima ubija me sve nadrealno snijeg koji nikada do mene neće stići

(“Bože, oslobodi me svjetlosti”, str. 117)

66


To potvrđuju i ovi stihovi: “Život u Africi je okrutan”; “U Africi uvijek nešto krene po zlu”; “Za crnca tragedija je svakodnevnica” (str. 130). Civilizacija, zapad na taj se način ne-prestano negativno ogledava u Africi pa ona ostaje kao “tamni kontinent”, neprepoznatljiv i samim Afrikancima, odnosno djeci Afrike, koja svoj svijet ne vide pa ga ne mogu ni shvatiti ni mijenjati:

Dok se u čamcima od izdubljenih stabala strmoglavljuju niz Paklena vrata oni ne mogu promijeniti Afriku Oni je i ne vide svojim pretpovijesnim očima

(“Djeca Afrike”, str. 31)

Tako ostaje Afrika kao pukotina, ponor, između dvaju konkretnih geografskih prostora, ali ne samo prostora, nego i dvaju svjetova ili dviju paradigmi, one afričke “primitivne” ili mitološke, koja se još opire znanstvenomu poimanju zbilje, i one zapadnjačke, racionalne, znanstvene misli, koja prevladava u suvremenome svijetu. To potvrđuju i ovi stihovi iz pje-sme “Kongo je uvijek u srcu tame”: “Kongo je uvijek / u srcu tame / a sunce nigdje nema noževe / kao u Africi / u raspuklini / što zjapi / bijela / od bezumlja” (str. 135). Crna se Afrika tako, paradoksalno, transformira ili “urušava” u raspuklinu koja se nasilno pokušava ispuniti bjelinom, ali na taj način i crno i bijelo izmiču oku i pretvaraju se u sliku nevidljivoga, od-nosno, sada već u sliku bezumlja. Afrika se tako našla, a čini se da se i dalje dobrim dijelom nalazi između mita i znanosti, odnosno civilizacije, ona je za nas pukotina u prostoru, neo-bjašnjiva i nesvodiva, nazvana u jednoj pjesmi “zemljom izvan zemljopisa” (“Pustinja poslije kiše”). Kao takva, ona je metafora koja se uzdiže na univerzalnu, globalnu razinu, ali isto-vremeno svodi i na pojedinačnu egzistencijalnost. Ona je ujedno i prostor sljepila, crnine, koja nije samo boja, već sjena, obris, crta, granica, pramaterija pa se tako crno ne da vidjeti, odnosno ono ostaje nevidljivo ili se pretvara u bijelo koje zasljepljuje.

III. Bjelina kao pukotina

Crna Afrika, paradoksalno, vizualnom, misaonom ili jezičnom varkom, odnosno transfor-macijom, tako postaje bjelina iz koje proviruje pukotina ne samo između dvaju svjetova, nego ona biva i pukotinom same egzistencije, ona osnovna levistrosovska pukotina između prirode i kulture, koja je upravo ta “bezumna raspuklina” današnjega svijeta. Bezumlje je ovdje označeno kaosa i ništenja koje ne možemo do kraja pojmiti iako ono postaje i našom

67


svakodnevicom, glavno obilježje našega modernog srljanja u dehumanizirajuće “nepoznato nešto”. Zapadnjačka intervencija u afričku kulturu, u njezino poimanje stvarnosti i života uništila je takav način življenja, ali ga nije uspjela do kraja poništiti, stvarajući kaotičnu sliku svijeta u kojem se mitološko miješa sa stvarnim. To potvrđuje još jedna snažna slika, od-nosno retoričko pitanje o slijepim prostorima bjeline koji izmiču shvaćanju i oku: “Afrika je bila / i ostala / prostorna bjelina / Hoće li se dakle ikada / slijepi prostori / pustinje / ispu-niti” (“Tko još išta zna o afričkom kraljevstvu”, str. 166). Zato Afrika i izaziva začudnost, a sam autor kao da želi svojim poetskim instrumentarijem, bogatom metaforikom, začudnim slikama, iznevjeravanjem očekivanja i smisla, hipnotičkim ritmom, koji ponegdje oponaša “govor afričkih bubnjeva”, prenijeti tu začudnost u jezik. Taj proces stalnoga izmicanja, pre-obražavanja, ostaje na granici izrecivoga i neizrecivoga, a time i na granici jezika od kojega je Afrika kao pjesnička zbirka i sazdana. Kao što je i tigar, iz istoimene zbirke, sama bit lirskoga subjekta3 tako se i Afrika u konačnosti nameće kao naš vlastiti rascjep, raspuklina bitka, koji se i začeo negdje u Africi, od nje se s vremenom potpuno odmaknuo i izobličio u nešto što je sada teško prepoznati i imenovati pa nam nevidljiva Afrika ukazuje i na vlastito sljepilo i nemogućnost prepoznavanja. Kao što i sam pjesnik kaže, poistovjećujući čovjeka s Afrikom: “Čovjek je Afrika / osuđen da bude začaran”. Afrika nas doziva i opominje, ona je prikrivena moralna osuda onoga do čega je zapadna civilizacija stigla i načina na koji je do toga stigla, pretvarajući nasilno crno u bijelo, prirodu u kulturu, trošeći i uništavajući mitska afrička mjesta. Tako se u još jednom trenutku postavlja presudno pitanje vezano uz samu istinu i nositelja te istine, dakle samoga Boga, koji crnomu čovjeku neprestano izmiče, onoga koji je “doživotno vezan uz istinu”, a koji i sam na kraju ostaje samo privid:

Hoće li Bog doživotno vezan uz istinu ostati privid koji neprestano izmiče duši nastaloj iz noći.

(“Hoće li nam Bog oprostiti”, str. 13)

IV. Zaključak

Afrika se kao zbirka odlikuje strukturiranjem pjesama koje svojim stihom, ritmom, metafo-rama, oksimoronima, začudnim pjesničkim slikama nastoje dosegnuti afrički pojam života, u kojem prevladavaju mitološki ustroj svijeta, vječna sadašnjost i povezanost svih stvari s čovjekom u jednome cjelovitom univerzumu. Bilosnić gradi poetski diskurs sastavljen od slika, kolorita i metafora snažnih naboja koje se kreću u hipnotičkome ritmu nalik snu ili

3 Misli se na tigra iz istoimene, po mnogima najbolje Bilosnićeve zbirke pjesama Tigar, u kojoj je tigar sama bit lirskoga subjekta.

68


mitu, gdje se miješaju nesvjesno i svjesno, stvarno i fantastično. U tom pokušaju stvara se jedan poseban svijet koji izmiče tom nastojanju da se Afrika pokaže kao jedinstvena cjelovi-ta slika izvorno prirodnoga života, što govori o nemogućnosti da se Afrika prikaže u svojoj cjelini pa se onda sama ta težnja transformira u osjećaj univerzalnoga poimanja nedostiž-nosti zbilje i svijeta, a time i egzistencije i samoga jezika. To je onda i svojevrstan pokušaj da se jezikom, točnije pjesničkim jezikom, koji se opire racionalnosti, vrati afričkoj, odnosno životnoj izvornosti, da ju se shvati i prihvati u njezinim bezbrojnim manifestacijama. No je-zična stvarnost Afrike poprima mitsku i simboličku vrijednost – predmeti, životinje, pojave, vode i ljudi povezani su u jednu sliku, u metaforu života i smrti, rađanja i umiranja. Ovdje se tako izmjenjuje pokušaj uživljavanja autora u “primitivnu” sliku mitološke Afrike, koja često proizlazi iz kolektivno nesvjesnoga i njezinih arhetipova i našega, bjelačkoga poimanja Afrike. Ova je knjiga pjesama zato i svojevrsni jezični pothvat, u kojem se nastoji dosegnuti te prostore neprestanoga izmicanja, da jezikom ispuni njezinu oksimoronsku crnu bjelinu. Uz osudu civilizacijskoga ništenja Afrike, kroz jezik progovaraju i preobrazba, privid i ne-vidljivost, neprestano približavanje i odmicanje Afrike. Zato se Bilosnić nikada do kraja ne može odvojiti od označenoga, od svijeta i uma kojemu pripada, pa i to svjedoči, konačno, o pokušaju da se dosegne jezik njim samim, ali i da se taj jezik približi svijetu na njegov način, metaforički i smisleno. A kao rezultat dobili smo, između ostaloga, i ispitivanje beskrajne izražajnosti samoga jezika kao nečega začudnog, što Bilosnić neprestano ispituje, razotkriva, stvara i rastvara.

Bilosnić’s Afrika as cracking between two paradigmsSummary

The author builds Africa on poetic images that are characterized by rich metaphors, cumulative verses and exalted rhythm, which want to enter the African way of understanding the world and life, as opposed to the modern world of Western civilization. Highlighting black, as one of the main characteristics of an African man, and on the other side white, as the characteristic of Western civi-lization, results in the classic black-white binarism, which continually reverses and destroys. In this manner he depicts the African world as a space of constant transformation and dodges that lead to illusion and invisibility. Poetic game between the visible and invisible worlds portrays Africa as an area of blindness, splitting between the mythological and scientific and rational comprehension of the world, and between the two paradigms, which are then transferred to a universal level, or down to the very internal existentiality issues of a lyrical subject, or the man himself.

Key words: Africa, paradigm, metaphorical, colors, myth, science, drawing back, blindness.

69


Izvori

Bilosnić, Tomislav Marijan. 2011. Afrika. Zadar: Udruga 3000 godina Za dar.

Bilosnić, Tomislav Marijan. 2004. Tigar. Zadar: Udruga 3000 godina Za dar.

Literatura

Bagić, Krešimir. 2012. Stilske figure. Zagreb: Školska knjiga.

Diamond, Stanley. 1974. “Odlike primitivnog” (ulomak iz knjige: In search Of The Primitive). URL: http://www.elektronickeknjige.com/zbornik/primitivisticka_kritika_civilizacije/index_page_000.htm, (konzultirano 9. kolovoza 2014. g.).

Knežević, Sanja. 2013. Mediteranski tekst hrvatskoga pjesništva. Zagreb: Naklada Ljevak.

Milanja, Cvjetko. 2013. Hrvatsko pjesništvo od 1950. do 2000. Zagreb: Altagama.

Šalat, Davor. 2011. “Oda elementarnoj ljudskosti (Tomislav Marijan Bilosnić: Afrika, Zadar, 2011.)”. Kolo 5.

Šipić, Igor. 2012. Život na sudbini vulkana. Zadar: Udruga 3000 godina Za dar.

70



Nikica Uglešić

Čakåvske uvećanice1

Uvećanica (po lat. augmentatiiv) je imenica s pomoću kojee se označuje čå veće od sriidnje oli očekiivane veličiinjee za niku stvår, pojåv oli biiće od tee varstee. To se izriiče tako da se osnovnooj imenici domeću niki naståvci. Oobćemu znåčeenju mnozih uvećaniic čosto se pridodåje i osobni doojam oli suud (oli poštovonje i priznonje – pofalnica, oli odbojnoost, porugu, zåziir i sl. – pogardnica, oli čå iino), a to se izriiče s pomoću maalo drugačijih naståvkov oli pomicanjun težiinskoga sloga. Naposliidku, postoji nikolikor ime nic ke dopuušćaju i treće – “kråjnje” – uvećonje, ali takove više i nii’su uvećanice nego nova mira za “svoju velu varstu”. O njimi ćemo zåseebno reći pår riiči. Valjå naglåsiti da nii’su reedke imenice ke dopuušćaju uvećanice (“paarvi stuupånj”), ali niimaju i “drugi stuupånj” (osin formålno), a nike druge, jopet, dopuušćaju uvećanice “drugoga stuupnja” (posebno znåčeenje2), ali ne i obćenite uvećanice (“paarvi stuupånj”). K toomu, nike imenice žin skoo ga roda za “paarvi stuupånj” dopuušćaju råzličiti naståvci, pri čemu se te uvećanice maalo råzlikuju i po smiislu, på se smii govoriti o “paarvomu stuupnju” i “maalo uvećonomu paarvomu stuupnju”. Isto tako, nike druge imenice dopuušćaju za “drugi stuupånj” – odvisno o osobiini oli svojstvu kojo se iztiče – dvå nåstååvka, koji polučuju po smiislu maalo råzličite uvećanice, på se smii govoriti o “drugomu stuupnju” i “maalo uvećonomu drugomu stuupnju”. Ote mååle råzlike odvisu, dakakor, o nåraavi dotične stvåri, pojava, osobee oli dr.

Nåjprija recimo nikolikor riiči kakor naapomenu o pravopiisanju (tvorbu se čuuva kolikor se nåjviše more!)

Na apomena. Glåsi zapiisani slovimi “å” (dvå – 2; Måte) i “o” (jedon – 1; pon) jesu reedun tzv. zatvoreno (muuklo) “a” i zatvoreno (muuklo) “o”. Nii’su dvoglåsnici, nego samoglåsnici! Slovo “ć” je knjižkii harvåtski “ć” – da se (baaren) znåkuun dobro razluuči od “č” (ča ćeš reći

2 Takova je imenica bonaaca. Za njuu bi bonačetina biila såmo formålna paarva uvećanica, a bonačurina – druga – kiih nii va govoru! Ali postoji bonaačina ča ne znåči ‘vela bonaaca’ (bo, bonaaca oli jee o li nii), nego ‘bonaaca na veloj moor skooj povaršiini’ – dookle oko dosiže.

1 Va čakaavici ståroj – arkåvskoj (Veli Råt i okolica; većiina školjov sazmoorca Dugoga o toka; nika sela na Bråču i Hvoru).

71


riič i – ća). Dvostruko napiisani samoglåsnik je duug (ćooro ćoravi; žene/ženee (I3. množ. / R. jedn.)). Ako se va riiči jåvlja isti samoglåsnik uzåstopce, klåje se zårez zgoor – meju njigova slova (za’arduraati, po’oraati). Podvučeno slovo označuje težiinski (glåvni) slog (någlasak) va višeslogovnoj riiči (hiititi ↔ hititi, kuupiti ↔ kupiti). Suglåsnik s toškon zpod sebe se jedva čuje o li se ne zgovåra (harvåt ski, zduubsti). Napokon, buduući da su “å” i “o” såmi po sebi dugi (po traajanju maalo bližji “aa” i “oo”, nego “a” i “o” reedun), nåčeelno ih zapisujemo jedo n puut, osin:

– ako se va riiči pojavljuju više puuti, a nii’su jednako dugi (bråčåånka, nårååv, nåstååvka (R. jed. i mååle množ.), ocåål, o prååra, ovizoon) – da se znå koji je maalo dužji;

– kad se muraaju razluučiti znåčeenja – raznovarstne riiči (mååli, stååri – priidivi ↔ måli, ståri – priidivne imenice) oli råzličiti paadeži (jedon dån ↔ deset dåån).

Za pojašnjeenje, “å” (“o”) je paarvotno nastaalo od dvoglåsnikov “ua” i “oa” (“uo” i “ao” – nåjčašće). Uz to, kad se “a” produžuje redovito se miinja u “å”, a kad se “å” još maalo produuži postaaje “aa”. Obratno, pri kråćenju se dogodja “aa” ↦ “å” ↦ “a”.

1. Uvećanice – domeetci i stupnjevonje

Paarvo, triba znaati i zapåntiti da su, brezizniimno (za råzliku od ostålih riiči), va sviih (izim “kråjnjih”) uvećanicah svi samoglåsnici kråtki.

Ali, kad se nikin imenican paarvon “uvećanicon” oće ukåzaati (i) na biitno promiinjenu kakvoću, pomiče se težiinski slog nåprid i, čosto, produžuje drugi samoglåsnik – i baš to pokazuje da više ni våžna (nåjvažnija) veličiinja.

Naståvci za tvorbu paarvih (“paarvoga stuupnja”) uvećaniic su ovi:-etina (žinskii rood i nika vlastita mužkå imenå);-ina (mužki rood i nike žinskooga rooda na “-st”; – one na “-st” i nikolikor njiih na “-eta” i još nikolikor iinih imaaju dvå “paarva stuupnja” i, čosto, različiti težiinski slozi!);

-ino (sreednji rood; od nejednakosložne promine – na dužju osnovu).Evo mnozih za svi naståvci reedun:-etina: Anketina, bačvetina, baletina (i balina/baalina), bolešćetina (i bolešćina4; “st ↦

šć”), bradetina, bugvetina, cimetina, gajetetina (i gajetina), gašetina, glavetina, glupošćetina (i glupošćina), jaketetina (i jaketina/jaketina), Juretina, jušetina (i jušina – reedka juuha, a ne vela/obilna juuha; “h ↦ š”), karvetina5, knjižetina (“g ↦ ž”), kokošetina6 (i kokošina), kućetina, lučetina (i lučina), ludošćetina (i ludošćina7; “st ↦ šć”), luletina, ljusketina, Marijetina, Mar ke tina, ovčetina8 (i ovčina), pakošćetina (i pakošćina/påkoošćina; “st ↦ šć”), paštetina, puščetina (“sk

3 Paadeži su: imenovniik (I.), rodovniik (R.), darovniik (D.), tužovniik (T.), zovniik (Z.), mestovniik (M.) i pomoćniik (P. – pomogååč/pomogaalo).

4 Postoji i boleešćina – nepoznåta oli prilipčiva oli opaka bolest.5 Postoji i karvičina – na široko razlivena karv.6 Kokošjee meeso je kokoševina.7 Postoji i ludoošćina – kråjnja neozbiiljnoost, gubljeenje vrimena na bezkoriistnimi poslimi o li toomu sl.8 Ovčjee meeso je ovčetina.

72


↦ šč”), ribetina, slabošćetina (i slabošćina9; “st ↦ šć”), smokvetina (i smokvina10), svitlošćetina (svitlošćina11; “st ↦ šć”), Stipetina, šumetina, tičetina (i tičina; “c ↦ č”), travetina (i travina), udičetina (i udičina/udičina; “c ↦ č”), vlasetina, vodetina (i vodina – razvoodnjeno piiće, a ne vela voda!), zvezdetina, ženetina...;

-ina (muž. r.): balunina, balvanina, bocunina, brižina (“g ↦ ž”), brodina, bubanjina, capu-nina, c(č)arvina, čovičina (“k ↦ č”), dakmarina, glasina, golubina, gružina/gružina (“g ↦ ž”), gubavčina (“c ↦ č”), hrastina, Ivanina, jazičina12 (“k ↦ č”), junačina (“k ↦ č”), kapusina/ka-pusina, košćina (“st ↦ šć”), krovina, linčina (“c ↦ č”), magarčina (“c ↦ č”), mlatina, M(m)i se-čina (“c ↦ č”), nohtina, nosina, nožina, njočina (“k ↦ č”), obručina (“k ↦ č”), panjina, pasina, petešina (“h ↦ š”), pištoljina, rumbačina (“c ↦ č”), stupina, sučina (“k ↦ č”), šegačina (“c ↦ č”; niima “drugi stuupånj”13, ali dopuušća kråjnju uvećanicu; p. Uuzorak 1. i 2. 8. 2.), špijuni-na, štropina, tarbušina (“h ↦ š”), tovarina, ularina, volina, vrićušina (“h ↦ š”; niima “drugi stuupånj”!), vučina (“k ↦ č”), zidina, zubačina (“c ↦ č”), zvunina, žarunina...;

(žin. r.): balina (i baletina), bolešćina (i bolešćetina), glupošćina (i glupošćetina), jaketi na (i jaketetina), kokošina (i kokošetina), lučina (i lučetina), ludošćina (i ludošćetina), ovčina (i ovčetina), pakošćina (i pakošćetina), smokvina (i smokvetina), slabošćina (i slabošćetina), svitlošćina (i svitlošćetina), travina (i travetina)...;

-ino: bardino, brimenino, imenino, jajino, japnino, (j)idrino, kolenino (niima “drugi stuu-pånj”), kolino (i kolesino), kopljino, mesino (i mesina – ‘puno meesa’, a ne ‘velo meeso’!), mličino (“k ↦ č”), orzino, poljino, ramenino, runino, sidrino, šilino, telesino (niima “drugi stuupånj”!), uljino (i uljino), veslino, vimenino, zarnino, žalino, udičina/udičina (i udičetina)...

Kakor smo već reekli, uvećanice “paarvoga stuupnja” (izim “duuplih”) nosu såmo osnovno znåčeenje i, nåčeelno, liišene su osobnooga doojma. Za tvorbu drugih (“drugoga stuupnja”) uvećaniic, koje donosu dodåtno uvećonje i (osobno) znåčeenje sluužuu ovi domeetci:

-čina (mužki rood na “-l”, “-lj”, “-m”, “-n”, “-nj”, “-r” i “-s”),-urina (žinskii rood i mužki rood – koje ne spaadaju pod “-čina”);-etino (sreednji rood; od nejednakosložne promine na kraću osnovu).Uz njiih se još, ali reedko, jåvljaju -ešina i -ušina (neodvisno o rodu).Tako dobiivamo (po domeetcimi reedun):-čina: balunčina, balvančina, bocunčina, brumčina, bubanjčina, glasčina, humčina, kacol-

čina, kantunčina, kolobarčina, kumčina, matunčina, motorčina, panjčina, pasčina, pištoljčina, sinčina (niima “paarvi stuupånj”!), stolčina, špijunčina, tociljčina, tovarčina, udarčina (od udar – ne “udaarac”!), zvunčina, žarunčina...;

(Pod ove ne spaadaju vinčina / pivčina i sl. (sreednji / žinskii rood) jer une ne označu velo/-u nego dobro/-u oli jåko/-u viino/piivu (biru). Viino ni ne dopuušća ovakovo stupnjevonje!)

9 Postoji i slaboošćina – neimåšćina, biida, maaršavost.10 Smookvino driivo je smokoviina (neobråđeno) oli smokovina (obråđeno).11 Postoji i svitloošćina – iznenådna i/oli neobjašnjiva svitloost.12 Postoji i jazičina (i imaati jazičinu) – pogardnica ‘lajalo/lajavac’.13 Ako se zgovori šegaačina, dobiiva se imenica žinskooga roda s uvećanicami šegačetina → šegačurina.

73


-urina: Ankurina, bačvurina, bradurina, brodurina, glavurina, Ivurina, karvurina, knjižu-rina, krovurina, maglurina, mlaturina, mosturina, nohturina, nosurina, pašturina, Stipurina, tičurina, travurina, vlasurina, vodurina, zvezdurina, žaburina...;

-etino: bardetino, brimetino, imetino, jajetino, japnetino, (j)idretino, koletino (i kolesetino), kopljetino, mesetino, orzetino, poljetino, rametino, runetino, sidretino, šiletino, uljetino, vimeti-no, zarnetino, žaletino...;

-ešina: glavešina, mutešina, velešina...;-ušina: karpušina, maglušina, orlušina, vetrušina...

Uuzorak 1. Nikolikor imenic ćemo stupnjevaati od “nåjmaanje” umanjenice do “nåjveće” uvećanice.

baala: baaličica ← baalica ← baala → “baalina” → baletina → balurina (⇒ baluun; p. 2.);boca: bočičica ← bočica ← boca → bocetina → bocurina (⇒ bocuun; p. 2.)bardo: bardičićo ← bardićo (bardce) ← bardo → bardino → bardetino;brood: brodičić ← brodić ← brood → brodina → brodurina;jaketa: jaketičica ← jaketica ← jaketa → jaketina → jaketetina → jaketurina (⇒ jaketuun;

p. 2.);kaasa: kaasičica ← kaasica ← kaasa → kasetina → kasurina (⇒ kasuun, i kašuun – drugo

znåčeenje);kašeta (usvojena umanjenica od kaasa): kašetičica ← kašetica ← kašeta → kašetina →

kašetetina → kašeturina (⇒ kašetuun);Kåte : Kåtičica ← Kåtica ← Kåte → Katetina → Katurina;ormåår: ormaričić ← ormarić ← ormåår → ormarina (⇒ ormaruun; p. 2.);saaka: saakičica ← saakica ← saaka → saketina → sakurina;sardela: sardeličica ← sardelica ← sardela → (sardelina) → sardeletina → sardelurina (⇒

sar deluun; p. 2.);sestra: sestričica ← sestrica ← sestra → sestretina → sestrurina (⇒ sestruun(j)14; p. 2.);ška afa: škaafičica ← škaafica ← škaafa → “škaafina” → škafetina → škafurina (⇒ škafuun;

p. 2., višeznåčna);Vlåde: Vladičić ← Vladić ← Vlåde → Vladetina → Vladurina;vri₡a: vrićičica ← vrićica ← vrića → (“vrićina” →) vrićetina → vrićurina (⇒ vrićuun; p. 2.);žiloždeera: žiloždeerčica ← žiloždeerica ← žiloždeera → žiložderetina → žiložderurina (⇒

ži lo žderuun, p. 2.).

2. Kråjnje uvećanice

Postoju ime nice ke dopuušćaju i treće – kråjnje – uvećonje. Domeetåk je -uun. Pri toomu, sve une prilaazu va mužkii rood. Takove postaaju nova sriidnja mira za “svoju velu varstu”

14 Ako je u (paadežu) P. (sa) sestroo(n) (Veli Rååt, Verunić, Soline, Božaava), unda je sestruun, a ako je u P. (sa) sestruun (Drågove, Barbiinj, Sestruunj; Riivanj), unda je sestruunj. Tako je (veli) škoolj Sestruunj (uz trii okolne miiće Sestrice) i dobi imeno!

74


på se na njiih više i ne gljeda kakor na uvećanice nego kakor na “osnovne” imenice. Čaviše, une dopuušćaju svoje umanjenice i uvećanice kako li oståle imenice.

Uuzorak 2. Nikolikor kråjnjiih uvećaniic (ke su postaale nova veličiinska mira!) s pripadajuućimi umanjenicami i uvećanicami (uzp. Uuzorak 1.).

(baala ⇒) baluun: balunčić/baluunčić ← balunić ← baluun → balunina → balunčina;(boca ⇒) bocuun: bocunčić /bocuunčić ← bocunić ← bocuun → bocunina → bocunčina;(demonštraacija ⇒) demonštracijuun: demonštracijuunčić ← demonštracijunić ← demon-

štra cijuun → demonštracijunina → demonštracijunčina;(jaketa ⇒) jaketuun: jaketunčić/jaketuunčić ← jaketunić ← jaketuun → jaketunina →

jaketunčina;(ormåår ⇒) ormaruun: ormarunić ← ormaruun → ormarunina → ormarunčina;(sardela ⇒) sardeluun: sardeluunčić ← sardelunić ← sardeluun → sardelunina →

sardelunčina;(sestra ⇒) sestruun(j): sestruun(j)čić ← sestrun(j)ić ← sestruun(j) → sestrun(j)ina →

sestrun(j)čina;(šegaac ⇒): šeguun: šegunčić/šeguunčić ← šegunić ← šeguun → šegunina → šegunčina;(škaafa ⇒) škafuun: škafunčić/škafuunčić ← škafunić ← škafuun → škafunina → škafunčina;(tåp ⇒) tapuun: tapuunčić ← tapunić ← tapuun → tapunina → tapunčina;(vrića ⇒) vrićuun: vrićunčić/vrićuunčić ← vrićunić ← vrićuun → vrićunina → vrićunčina;(žiloždeera ⇒) žiložderuun: žiložderuunčić ← žiložderunić ← žiložderuun → žiložderunina

→ žiložderunčina.Za kråjnje uvećanice daržiimo i capuun (od caapa), peruun (od pero), škafetuun (od

škafet/a) i t. d. Napomeenimo da “någlasni pårnjaci” bocunčić/bocuunčić i t. d. čosto nosu råzličita (pod)znåčeenja.

Na kraaju, spomeenimo i nike reedke (“nepraavilne”, posebnoga znåčeenja) “uvećanice” s naståvcimi -aavina i -eera. Takove su:

– čarnjaavina (zacarnjenoost – ooblaci), garmljaavina, gušćaavina (‘guustoost, zbitost’), mo čaavina (‘natopljenoost, namočenoost’), petljaaviina (‘zapetljano ost’), svitljaavina (‘sviit-lje nje, sviitljeenje’)... (Une ne ukazuju na veličiinju,15 nego na obiilje oli množtvo česa, på bi se smile uvarstiti i meju skuupne imenice!);

– braceera (od braac), piškeera (od piiška), sakeera (od saaka)... (Une ukazuju na to da je stvår široka “priko svaake mire” gljeede dužiinjee i/oli visiinjee; čosto sluužu i kakor meestne imenice – toponiimi; dakakor, postoju i obične imenice na “-eera”: fugeera, jaceera, jastrožeera, žiloždeera...).

Ako ih se våzme za uvećanice, unda bi se na njiih tribalo gljedati kakoli na “kråjnje uvećanice” (jerbo imaaju i dugih samoglåsnikov i dopuušćaju svoje umanjenice i uvećanice kako li oståle imenice), ali – žinskooga roda. Tako imåmo :

15 A i niimå imenic koje bi se tako uvećaale (čarnjaav(a), garmljaav(a), guš₡aav(a), močaav(a), svitljaav(a)... nii’su ča kåv ske imenice; postoji såmo moča).

75


čarnjaaviničica ← čarnjaavinica ← čarnjaavina → čarnjavinetina → čarnjavinurina;sakeeričica ← sakeerica ← sakeera → sakeretina → sakerurina

i t. d. Ali, i ove jopet dåju svoje pråve kråjnje uvećanice (čarnjavinuun, sake(a)ruun16) muž-ko oga roda.

3. Veetri – stupnjevonje

Za vetar, obćenito, ne postoju uvećanice kakor za iine imenice jerbo se i ne rådi o veličiinji, nego o barziini i snågi. Zåto su i domeetci drugačiji. Formålna uvećanica je “vetrušina”, ali una ukazuje såmo nå’to da je vetar jačiji od uobičåjenoga (za toov štajuun) oli da smeeta pri kakovu poslu. Pråvo stupnjevonje (kad ni våžno z dookle puuše) gree ’vako:

ćuuh ← fijåd (i vetrić) ← båva ← (slaabi v. ←) vetar (→ jači v.) → friiška veetra → fortunål → ragon.

Za ćuuh17 se ne rečee zdookle puuše (jerbo se ni ne znå – toliko je slaab).Za svaaki vetar napoose, kii imå svoje ime, formålna uvećanica18 nåjčašće znåči da vetar

pridugo puuše (traaje) i da je već svimi dodija. Pråvo stupnjevonje (po vel’aartski) je pose-bice zanimljivo jer odvisi o pojediinomu veetru i odkriiva kii puuše čašće i jačije, kii reje i slabije, a koji, jopet, reedko, ali silovito. Glavni veetri puušu od sporednih strån i nåzivi su jin zvoorno harvåtski (osin ča je smorac posto meštrål), a uni od glavnih strån nosu imenå po strånah na usvojenoj latiinšćini (priko Mlecih). Proojti ćemo reedun od levonta za Suncuun (navodeeći i umanjenice).

levaanat (i levont): levantinić ← båva od levonta ← levantiin ← levaanat → friiška levonta → levantåra;

jugo: južinić ← båva saz juga ← južiin ← jugo19 → friiška juga → fortunål (od) juga → ragon (od) juga;

looštar: loštrinić ← båva od looštra ← loštriin ← loštraac ← looštar;jaapar(k): båva saz jaapark (oli b. z’dool) ← jaaparšnjak (i doolnjak);lebi₡: lebić → lebićåda;garbiin: garbiin → garbinåda;pule nat: pulintiin ← friiška puliinta → pulintåda → ragon s puliinta (i pulintådina);meštrål (smora c): meštralinić ← båva sazmoorca ← meštraliin ← meštrål (smorac) →

meštralåda → meštraluun → fortunål (od) meštraluuna;tarmuntåna: tarmuntånica ← tarmuntåna → friiška tarmuntåne → ragon (od) tarmuntåne;bura: burinić ← buriin ← bura → friška bure → fortunål (od) bure → ragon (od) bure.

16 Tako je vaala Sakaruun i dobila imeno.17 Za posvemašnju utihu se rečee: ni zdåha (od) veetra.18 levantina, južino, loštrinina, garbinina, meštralina, tarmuntanetina, buretina19 Posto ji južina ča nii ni velo ni jåko jugo, nego vlåžno (“gnjiilo”) vriime s veetrimi saz juga.

77


proza

Boris Škifić

Osmijeh Sunca ili kratka priča o plivanju

1.

Indijanci dignu šatore pored rijeke dvjema spoznajama, treba navodnjavati da bi se preživje-lo, ali i treba znati da im je jednog dana umirati jer kao što rijeka otjecaše u nepovrat, a vri-jeme se nikada ne odmara niti umara, tako i jučerašnjeg dana nikada danas više ne će biti…

U neka vremena, kada se bijeli snijeg zabijelio ispod crnih oblaka i indijanski šatori za-svijetlili plamenom izlazećeg sunca, iz rijeke izroni nasmiješena djevojka da im osmijehom ugrije promrzle dlanove… Imenovaše je Osmijeh Sunca…

U prvim danima proljeća, mirisom prvih pupoljaka i uzdahom laganog povjetarca na ružinim kao krv crvenim laticama Osmijeh Sunca osmjehne se i nestane u bezdanu riječnog korita…

Indijanaca nema nigdje, u dubinama svojih rastočenih očiju, pogledom prema zalasku sunca, sivim sumrakom otploviše vječnim snovima. Pored pepela ugašene vatre ostatci ša-tora i nekoliko dječaka, nogama u vodi niz rijeku puštaju papirnate brodove nalik bijelim jedrilicama…

2.

Dok sjedim na kamenu zverinačke rive i promatram bijele jedrilice kako plove po nebesko plavom obzorju, prsti moje noge dodiruju kao kristal blještavilo mora. Ponekad mi se učini, kao toga dana, da u meni teče užarena indijanska krv…

Izronila je odnekud, nasmiješila se i otplivala, zvao sam je Osmijeh Sunca. Pratim je po-gledom dok nije nestala u nemirnim valovima iza stijene od utapanja. Po krikovima galebo-va znam da su joj zaveslaji sve rjeđi, a ruke poput olova sve teže. Užarenost sunca pretvara me u santu leda, topim se kapima od gorčine.

78


Sunce lagano propadne u more, netko je pokidao konce vezane za nebo. Odsjaj crvenog i modrog u njezinim očima. Galebovi utihnuše, potpuni smiraj dana. Zavjesa sumraka spušta svoje niti iznad morske pjene.

Tišina, pomiče se more, umorni zaveslaji njezinih ruku. Usred zverinačkog mraka kao zvijezde u noći, blistavi kristali, svijetle njene oči. Kaže ona meni sva nasmijana: “Zovem se Kristijana, ne brini, i kada tonem, ja svejedno plivam.”

3.

Iznad gradske vreve plivaju oblaci. Osjećam miris njezinih koraka. Ona zastane nasred po-kidane ulice i umjesto tmurne jeseni, u njezinim očima zašumi more. Kapi kiše u rukama i osmijeh u kutu njezinih usana. Možda se sjetila, a možda se tek tako samo osmjehnula. Nestane u bezdanu ulične rasvjete.

Boris Škifić

79


proza

Mirko Jamnicki Dojmi

Vrijeme ispunjeno življenjem

Rano ujutro Emilio je krenuo na jug.Natjecao se za mjesto turističkog vodiča u jednom dubrovačkom hotelu. Sutra prijepod-

ne trebao se predstaviti natječajnoj komisiji.Nebo je bilo oblačno, metalnosivo more ležalo je bez daha u luci. Putovanje do Dubrov-

nika traje skoro deset sati pa nije znao što će s tolikim vremenom. Kupio je dnevni tisak, ušao u autobus, spustio se na sjedalo i, napola drijemajući, čitao naslove. Volio je putovati, ali nije bio ushićen činjenicom da će se kotrljati u vozilu s gomilom nepoznatih ljudi kojima iz usta još nije ishlapio gorak vonj sna. Mozak ljepljiv od dugotrajnog noćnog ležanja, mišići i udovi mlitavi, neprestano je zijevao i suznim očima promatrao krajolik, naslone sjedala i putnike.

Prije osam mjeseci rastavio se od žene i još je sav bio u tome. Žena je uzela dvoje mlađe djece, Kristinu i Danijela, a njemu je pripao Piero, najstariji sin. Premda su već tijekom brako-razvodne parnice živjeli odvojeno, oboje su htjeli i zemljopisnu separaciju, nadajući se kako će traume oko raspada braka pomalo splasnuti, a rane brže zacijeliti. Srećom, velikih kredita nisu imali i rastava se mogla dokraja obaviti uredno.

Svirao je radio, ali suvozač je srebrne akorde Bachova violinskog koncerta odjednom za-mijenio narodnjakom. Pojačao je zvuk i, umjesto prozračnih arpeggio fioritura, uho je parala sirova glazba balkanskog turbofolka.

U Splitu je kupio sendvič i ošamućen se motao po kolodvoru. Istina, protegnuo je noge i ukočenu stražnjicu, ali kolodvorska je zbilja takva da, usprkos perspektivi u kojoj stoji razre-zana ploha mora, plutaju otoci, lebdi blagi mirisni zrak, ne ostavlja baš mjesta snatrenju. A i ljudi oko njega hodali su kao blune.

U nastavku vožnje dobio je suputnika. Bila je to mlada žena i malo se lecnuo. Nije bio raspoložen za priču. Upitala je je li mjesto slobodno, a zatim, tek što je sjela, sudarili su se lak-tovima. Ona se osmjehnula, on se ispričao. Otvorila je pretinac svog ranca, iz kojeg je izletio paketić papirnatih rupčića. Koljenom ga je pritisnuo o stijenku malo ispod prozorskog stakla i zaustavio. Tad ju je bolje pogledao. Bilo je to lijepo mlado lice uokvireno smeđecrvenkas-tom kosom, na zatiljku spletenom u “sarmu”. Jedva naznačene jagodice, pune usne, velike

80


tamne oči. Nosila je dolcevitu boje trule višnje, a ogrlica s privjeskom sv. Vlaha visjela joj je na grudima. Slijedio je osmijeh zahvalnosti, koji je otkrio plavičastobijele zube.

– Pa, refleksi vas služe – rekla je.Bio je sretan što se neće voziti s nekim davežom ili pak s naturščikom koji pomalo

“zaudara”.– Bio sam rukometni golman – rekao je. – Nešto je od toga ostalo.– O, sa mnom je drukčije. Meni sve uvijek ispada iz ruku, kao da imam dvije lijeve!Dok je pričala kako je nespretna pri svakom poslu koji obavlja, bio je zasut ugodnim miri-

som parfema. On se širio osobito s mjesta na vratu gdje je kosmati dio prelazio u glatku kožu. Tu kao da je čista djevojčina put bila pod blagom rasvjetom i odisala je milinom.

U sljedećem trenu već ga je ponudila narančom, a njemu su još u uhu odzvanjale nje-zine riječi o vlastitoj nespretnosti. Mekani tonovi, šala na svoj račun, počeli su otapati sivi grenlandski led u njemu. Sporo i nevješto gulio je naranču, vršci prstiju postali su žućkasti i ljepljivi od debele kore, a koža na površini jagodica hrapava kao nakon ishlapjela benzina (u drugim bi ga okolnostima osjećaj ljepljivih prstiju oneraspoložio).

Zvala se Franka. Bila je dijete rastavljenih roditelja. Pričala je o tome.Majka joj je bila krasotica i kao djevojka zagledala se u studenta sociologije. Radila je

kao službenica u referadi filozofskog fakulteta i uvijek kada bi on zalazio tamo da ovjeri do-kumente, iznova bi je očarala njegova pojava. Taj čovjek, njezin otac, visok, naočit, duboka glasa, natprosječno obrazovan i nervčik, bio je tiha patnja brojnih kolegica. Tijekom studija bio je u ljubavnoj vezi s kolegicom s godine. Njih su dvoje bili par! Ljubav je, nažalost, završila brodolomom. Iza svega, otac ostaje ranjen i očajan. Nakon što se njezina mama konačno i službeno upoznaje s njim on joj, poslije trodnevne veze, nudi brak. Ona smjesta pristaje. Dobila je glavni zgoditak, misli. Presretna je. No, oboje su se u svojim suludim i grozničavim kalkulacijama prevarili. Bio je to brak iz nesmotrenosti: njezin je “trofej” ustvari bio despera-dos kojemu se činilo da će ga brak s vitalnim bićem izvući iz kože zombija. Nedugo nakon vjenčanja brak im postaje pakao.

Frankino djetinjstvo, roditeljske nesuglasice, borba za prevlast nad djetetom, obostrani prkos, napetost koja je vječno visjela u zraku, njezina ljubav prema ocu, čiji je mentalni sklop baštinila, te trud i nastojanje da shvati majku s kojom je živjela nakon razvoda roditelja – o tome je govorila.

Emilio, premda svježe razveden, na životnoj prekretnici, potekao je iz uspjelog braka, i puno toga iz dječje perspektive propalih brakova nije shvaćao, ali način kojim je Franka govorila, mekani pokreti ruku, kojima je podupirala riječi, naveli su ga da prigrli njezinu biografiju.

Osjećao je kako je ranjiva i nezaštićena unatoč obrambenim mehanizmima koje je razvila tijekom svog kratkog života. Rekao joj je, našao je to u knjigama, kako su deziluzija i trezve-nost možda korisniji za realni život i kako će biti otpornija na udarce sudbine od maženih vršnjakinja.

– Nakon svega, djelujete smireno i rekao bih da imate stanovite prednosti – rekao je.Ipak, pomislio je – Nije li malo čudno da mu je odmah, na prvu loptu, ispričala takvu

intimnu dionicu? Nije li to znak?

81

PROZA

Osmijeh zatomljene gorčine pokazao mu je u poluprofilu lagano isturene gornje zube, pravilan nos i on poželi da je pomiluje po jedva zamjetnom uleknuću na vratu, tamo gdje je kosa graničila s kožom. Bilo je to mjesto koje je nukalo na nježnost. Neko vrijeme zadržao je pogled na njemu. Jedva se suzdržao da ga ne dodirne vršcima prstiju.

Autobus je klizio, oblaci na nebu se raskidali. Krajobraz se otkrio i zazvonio u ravnovjesju. More pod njima – bilo je to negdje pred Makarskom – zapalilo se smolastom paučinom sunca, a kad bi vozilo zaronilo pod grane borove šumice, munjevita igra bljeska i sjene bila je kao draganje po koži i očima.

Mekani modri prostori napokon su se otvorili.Nikad nije volio spominjati svoje zvanje, možda zato što mu je svakodnevna rutina otu-

pila prvobitni zanos, pa kad se ona predstavila kao apsolventica arhitekture, on je spontano progovorio o talijanskim renesansnim graditeljima. Ona je pričala o svojim dojmovima sa studija, studentskim putovanjima po Italiji ne bi li se upila ta atmosfera zemlje i podneblja. – Umbrija i Toscana, nezaboravne pitomine krajolika i ljudskog duha! – rekla je. Išli su u grupama ne bi li osjetili kako je biti Leonardo, Raffael, Carpaccio. Govorila je o svojim profe-sorima. Tada se iz mlade žene pretvarala u dijete – a sinkronicitet tih dvaju dojmova zanio ga je. Pričala mu je o mukama prijemnog ispita, svojoj neodređenoj, nejasnoj ljubavi prema umjetnosti, sumnjama i nadama da će ipak pronaći sebe u svemu tome. Lice joj je pritom bilo mirno, blago ozareno i samo povremeno zaružila bi ga kakva grimasa kao sjena brzokrile ptice u letu.

Emilio je rekao kako je najprije studirao povijest umjetnosti. Tijekom studija otkrio je da ima slikarski talent i upisao se na studij slikarstva u Veneciji. Diplomirao je u roku, a imao je sreću da mu je ujak, koji je obožavao Giottove freske i cijeli ih život amaterski proučavao, lavovskim dijelom pomogao u financiranju studija. Nakon diplome nije se htio zaposliti na jednom od hrvatskih sveučilišta premda je imao ponuda da prihvati mjesto asistenta. Sve mu se, rekao je, tada činilo besmisleno. Prožimao ga je dubok osjećaj da će uvenuti veže li se za jedno mjesto i cijeli život provede kao sveučilišni profesor.

– Znači, rukometni je golman ustvari slikar – rekla je. No on je (poput njezina oca) bio neka vrst otuđenog očajnika i vezao se za ženu koja ga

je u kriznom trenutku povukla iz mraka. A onda su, jedno po jedno, došla djeca. To je prešutio.Neko je dijete na sjedalu ispred kmeknulo, na postaji su ušle dvije djevojke u vintericama,

kosa svezanih u rep s walkmanima i slušalicama na ušima.Prisjetio se zatim Brunelleschija, Michelozza, Albertija, Berninija… Usporedio je Bru-

nelleschijevu kupolu na firentinskoj ranorenesansnoj katedrali s Michelangelovom moćnom zamisli za kupolu Sv. Petra u Rimu, još jednim dokazom graditeljske imaginacije i raskoši sa-movoljnog genija. Raspričao se o hrvatskom graditelju Lucijanu Vranjaninu i njegovu remek-djelu u Urbinu. Pokušao joj je objasniti njegov novi osjećaj prostornosti, koji je inaugurirao na prijelomu iz rane u zrelu renesansu, što bijaše znakom modernog senzibiliteta. Načula je za Vranjanina, našto joj on ispriča kako je slavni vojvoda i mecena, rastom mali, ružni i osa-kaćeni Federigo de Montefeltro, maestra Luciana posebnom odlukom godine tisuću četiri stotine osamdeset i šeste unaprijedio za svog glavnog arhitekta.

82


Srebrne ljuske vrvjele su površinom mora, kamen i krš smjenjivali su se s makijom i bo-rovom šumom. Dan je rastao. Suvozač, mladi brkati dvometraš težak preko stotinu kila, s respektabilnim pivskojanjećim trbuhom, ugasio je radio čim su prestali narodnjaci, a putnici u autobusu, uljuljani sunčanom uspavankom tiho su preli. Čuo se samo piskutav zvuk guma na kotačima koji su brzali.

Trebalo bi jednom poći i pogledati taj veličanstveni Palazzo Ducale. Dvorac u Urbinu predstavljao je slavu Italije, središte onodobnog intelektualnog i uljuđenog života, korak na-prijed u povijesti civilizacije. I njezini kolege Bramante i Raffael, dodao je, bili su rodom iz tog starog vojvodstva, a Bramanteov prvi učitelj u graditeljstvu bijaše upravo daroviti Lucijan. Zatim su se zajednički divili Raffaelovu geniju izražavajući želju da jednoga dana posjete njegove Stanze i Loggie u Vatikanu. Grazia, Facilità e Maniera!

Dijete na sjedalu ispred njih udari u plač. Nešto mu nije bilo po volji jer ga majka, mlada pretila žena, crvena u licu i unezvjerena zbog djetetove dernjave, stade umirivati. – Šuti! Šuti! – čulo se kako govori tiho i energično, ali dijete se dralo sve više. Franka dohvati naranču iz pretinca, pomalo nespretno je oguli i zamoli Emilija da je doda majci. Žena ponudi plod dje-tetu, a ono, ne opirući se, zarije zubiće u sočne, nabubrele kriške, zakoluta očima i umiri se.

– Vi ste čarobnica! – rekao je.– Osjetila sam da je žedno – odgovorila je.U tom trenutku Franka ga podsjeti na njegovu profesoricu iz povijesti umjetnosti – i u

nje bijaše takva blagost lica.Iz torbe izvadi par vlažnih rupčića. Otkine zaštitnu foliju i ponudi jedan komplet Emiliju.

Nakon što su obrisali prste ponudi mu bombon s okusom jabuke.Predložio joj je itinerar za jedno kratko putovanje po Umbriji i Toskani, u kojem bi se

izbjegli veliki gradovi. Kružno hodočašće zahvatilo bi Anconu, Gubbio, Arezzo, Pisu, Sienu, Peruggiu. Što bi obavezno trebalo posjetiti u tim krasnim gradovima? Započne nabrajati.

– Priznajem da bih sada, kad bi to nekim čudom bilo moguće, rado okrenula za Italiju. Najviše od svega volim putovanja – rekla je.

Onda je malo zastala, pogledala ga ravno u oči i dodala – Pa, još uz takvog vodiča…Lice joj je bilo tik uz njegovo. Kao u skafanderu punom svjetlosti, odijeljeni od drugih, bili

su sami na svijetu, gotovo intimni. Bez obzira što ga je zadnjom primjedbom pecnula, oćutio je mekani dah iz njezinih usta. Kao dijete, dok bi majka na dasci rezala svjetloružičasto teleće meso pripravljajući ga za odreske, Emilio bi znao dotrčati do pulta i omirisati krtinu. Bio je to fini, slatkasti dah neopisive prirodnosti. Frankin dah bio je taj dah mladunčeta.

Život je odjednom postao nepodnošljivo lijep. Potom padaju u koncentrične krugove šutnje. Odjednom su nijemi, nešto ih koči da mi-

sao priopće jedno drugome. Emilio je vršio brzu rekapitulaciju svega što je izgovorio. Bilo ga je sram, shvatio je da se pravio važan pričajući joj sve te priče. Kakvog smisla je sve to imalo? Koji su njegovi motivi? U čemu je prošao dio života? Kako se sve zapetljalo? Možda je trebao biti strpljiviji? Malo više pokoran. Obazriviji prema ženi, privrženiji djeci. Sad mu se činilo da se njegov brak mogao održati da je on preuzeo ulogu sidra. Ali on je htio ugušiti ženinu ambiciju uspješne menadžerice. Trebao joj je ostaviti veći manevarski prostor za ono što je investirala u njihovo zajedništvo. Kad malo bolje razmisli, vidi kako je njihov brak od prvoga

83

PROZA

dana zapravo bio tuk na utuk. A ona, sad već bivša supruga, čvršća osoba, više na zemlji, uvjerenija u svoje stavove, stabilnija u bordižanju svakodnevicom.

Zašto se navezao na ovu mladu ženu? Ionako će uskoro svatko na svoju stranu. U svakom slučaju, razlika među njima bila je najmanje petnaestak godina. Mora da joj je svojim nači-nom bio staromodan. Možda ju je trebao pitati voli li techno-partyje, kako joj se sviđaju TBF i Hladno pivo, sluša li Alanis Morissette i Aliciu Keys. Pričati viceve, biti zabavan.

Pa ipak, na tren je raskinuo ljepljivu, otrovnu paučinu koja ga je stezala. Djevojka koja je sjedila kraj njega, ta Franka, mogla je, u stanovitom smislu, uljepšati žuđene prostore u bijegu iz klišeja. Ali što je ona znala o njemu? Je li uopće mogla pojmiti što znači biti roditelj s danonoćnom dinamikom dječjeg odrastanja, zahtjevnošću da ih dižeš i pokušaš razumjeti, a da usput ne zapustiš odnos s bračnim partnerom i samoga sebe? Je li mogla shvatiti kako je vremenska distanca između njih dvoje, tih tričavih, ali istodobno i zastrašujućih sedam-osam tisuća dana za njega naprosto predstavljala vrijeme ispunjeno življenjem?

Sjetio se da ide u Dubrovnik, gdje će možda uskoro stupiti na nov i nepoznati posao (a potom, po tko zna koji put ponovno prebroditi i neugodu seljenja), a da će ona sići u Slanom i zaputiti se teti. Shvatio je kako je bio zakinut čovjek, s golemim strahom od usamljenosti i kako je tjeskoba koja ga je odjednom ščepala možda bila posljedica toga što mu je život bez žene bio nezamisliv. Tu nije mislio samo na onu trenutnu žudnju za ženom koju obično ima-ju muškarci, već na potrebu da se ne bude sam, a da se istodobno bude uvažavan i zaštićen. Uostalom, činilo se da mu nije bilo toliko do pustolovine s nepoznatom djevojkom koliko do neobjašnjive i snažne želje da još jednom započne svoj život.

Sunce i milovidni krajolik opet su ga obmanuli.Dan je već odmaknuo i on je znao kako će se uskoro svijetli delafrančeskni sfumato pre-

topiti u sumorniji leonardovski.U Slanom je sišla. Poželio joj je sreću, ona njemu uspjeh na novom poslu. Pri rastanku gle-

dali su se u oči. Ona vedro i otvoreno, on čeznući za izgubljenim vremenom. Dok se sagnula da uzme torbu, dva pramena kose pala su joj preko očiju.

Čvrsta, lijepo građena. Stajala je pred njim i odlazila.Prvi put u životu Emilio osjeti kako je dio svog vijeka odradio. Također je iz nekog razloga naslućivao da neće proći na natječaju.Bio je sumrak kada je stigao u Dubrovnik. Taj grad imao je snažnu aromu juga. Odbio je taksi. Do hotela je išao pješke i duboko udisao tamnu smolastu borovinu lagano

opuštajući vjeđe.

84


proza

Danijela Grubišić

Gore infišat nego poludit

Svu večer do obnoć lampalo je i tutnjalo u daljini, a onda se prolomija šijun kiše, ka da mi-secima nije padala. Oprala je grad i potoci vode slivali su se niza skale i stare kamene uličice do šahtova koji su se, ka i uvik kad padne malo veća kiša i nanese šporkicu, začepli i ostavljali lokve vode. Stanari kuća u starom dilu grada, koje nisu imale praga i odma se s ulice ulazlo unutra, u dnu vrata stavli bi bokun krpe da spuga vodu i zapriči put da ne poplavi cila kužina il konoba.

U jednoj od tih starih kuća u Docu, ka bi nebo zaplacalo i munja proparala oblake, moglo se čut “Jezus i Marija” – a to se neko od starijih prikrstija o stra i molija da nevera pristane. Bojalo se približt ponistri, jer grom je vrag i more te ubit na mistu, al ako kiša upada u kuću, onda moraš zatvort il baranko pritvort...

Zaorljale su jene grilje, zabrenčale od nagle promine febre u zraku, a to je Zorka, sva u strahu šta je zaboravla to prije učint i da joj ne pomoči namištaj, zatvorla zadnju pritvorenu ponistru u kamari. Cilu je večer sidla sa šterikon i luminon u kužini, nakon šta je poistakavala sve šta je u kući radlo na struju. Čula je da triba istakat frižder, jer da se i na najmanju pro-minu napona pokvari, ka i televiziju, jer te priko nje more ubit grom, a taman je počinjala njena omiljena serija i žalila je šta će propustit najnapetiju epizodu. Palila je španjulete u po-lumraku, čekajuć da se vrime smiri, pomalo se veseleć šta će teke zaladit, jer joj je već puna kapa ovi litnji sparina, od koji ne moš ni živt ni umrit. A kiša – pada li ga pada. Čas se stiša, a čas okrene žešća, i satima tako, dok joj nije palo na pamet da iđe leć. Mislila se oće l uzet kakvi pokrivač ako noć bude ladna, posebno u zoru kad zna punit vitar. Oči su jon se već sklapale i nije jon se dalo ić u kamaru, skint se i leć, di jon je njen Stari već odavno rka i nije ni čuja kad je unizla, al ipak, ne bud lina, uzme staru deku smotanu u dnu kauča u kužini, koji je ima tri dana donila od suside, baci je priko noga i privali se, razmišljajuć oće l ujutro do pijace ako kiša stane.

Cilu noć Zorka se privrćala na kauču i teško stenjala od vrućine. Nekolko puta probudla se sva u znoju i tražila ispo kušina šugaman za otrat čelo i lice, jer je neverin utra sparinu u kuću, i to je bilo gore nego usri podne. Tek prid zoru zaspala je i nije ni primijetila kad je pri-

85

PROZA

stalo sivat. Utonla je u blaženi san, lipljiva od znoja, skutrena na udobnom trosidu i rkala da je se čulo pe-šest kuća dalje. Čak su i mačketine, prolazeć niz ulicu, zastajkivale i osluškivale nejednak i čudan zvuk koji je dopira iz male dolačke katnice, ispri čiji vrata su obično uvik mogle nać staru limenu tećicu s ostatcima od ručka i tolko se prižderat da su posli rigale, al i jopet ponovo ile.

“Ajme, već je devet ipo”, pomisli Zorka kad je otvorla oči. “Mogla san šalšu skuvat da san ranije ošla na pijacu”, mislila se šta bi jon bilo najbolje spremt za ručak, “al isto ću otić, možda nađen kokošje žigarce pa pofrigat.” Skinla je kućnu veštu i uzela šugaman, smočla ga pri vrhu i otrala se ispo cica, jer je sinoć zaspala, a da nije skinla ređipet. S višalce je skinla veštu koju nosi u spizu i obukla je nabrzinu, izvukla takujin iz kredence i pribrojila kolko ima novaca. Dvista šezdest kuna bi će dosta do penzije, da ne dira oni šesto šta je ušparala zadnji pet miseci. Uzela je svoju kafenu boršu za spizu i taman da će izać, kad se siti da se nije popišala. U zadnje vrime jon je oslabija mijur pa bi je moglo uvatit po putu, a svaki put kad se nasmije teke pišne u mudante. Zato ode u zahod, obavi i to, i na izlasku još jednom potegne vrata za sobon da se uvjeri da i je dobro zatvorla.

Do pijace je najbrže bilo proć uz obalu pa se popet uzbrdo kod parka. Bližla se deseta ura i prvo je valjalo u mesnicu vidit šta ima. U mesnici na ulazu na pijacu sve se prodalo, pa je tribalo otić tamo u dnu pijace, ispo volta, di se prodaju lipe kokoše. I tamo je stvarno našla zadnji po kila kokošje žigarce, sritna šta je riješla pitanje ručka za današnji dan. Na jednom banku našla je lipi mladi kumpira po pet kuna i uzela dva kila. Nije jon se dalo nosit više od toga.

– E, Zorka moja! – javljala jon se jedna baba iz Dubrave, u koje je znala kupovat – Oćeš li teke zelja, iman lipog. Vid ga, ne moš ga o lipote gledat!

– Neću, Ane, uzela san kokošje žigarce pa ću to lagano izdinstat s lukon i petrusimenon. Daj mi struk petrusimena. Uzela san i mladi kumpira pa ću na salatu... a daj mi i jedan struk salate pa ću to s kumpiron...

– A šta imaš od struka, uzmi kil, pa ne moraš sutra... lipa ti je i svaki san je dan zalivala.... – trpala je baba u najlon već treći put, kad je Zorka uvati za ruku, vadeć iz najlona:

– Ma neću, ne triba mi tolko..., lako je sutra jope učint đir.– A dobro kad nećeš, neću te silt – pomirila se iskusna baba, jer dobro zna da nije dobro

navaljijat. – Daj šes kuna...Jedanajsta ura je već tukla i Zorka pomisli kako će je priko obale opalit sunce pa se popne

uza skale od pijace, svrati do autobusne stanice vidit ima li koja nova šoneta, je l umra ko po-znat. Ka je izvižitala sve i vidla da nema niko poznat, krene prema Gospi van Grada. Taman ispri banke ugleda Tonu i unuku jon Žejku.

– E, Tone moja, iđeš i ti do pijace. A vid ti unuke, lipa li je izresla, pravi curetak! – spusti Zorka torbu na pod. – Koji sa razred iđeš, curo?

– Sa ću peti – odvrati mala, sve gledajuć u pod, sramna.– Dobro jon iđe škola, prošla je su pet. Iđe s menon da mi pomogne nost spizu – ponosila

se stara Tona unukon. – Bili smo u doktura da dignen likarije, pa je bila krcata ambulanta, nikako doć na red... Vidiš ti, ženo moja, ka iđemo u spizu...

86


– Ajte, ajte, i ja san se kasno digla pa trčin kuć nabrzinu skuvat teke žigarce, to mi je najbrže, ne da se ni kuvat, a i ne znaš šta bi svaki dan kuva po ovoj vrućini... Misla san da će ova kiša teke razladt, al još gore, sva san se upotla do vamo... – otare Zorka čelo i lice, stavi maramicu u veštu, digne torbu i pomisli kako jon ne valja više stajat i ćakulat po putu. Ubrza korak i krene kroz park kraj Gospe, priko Poljane do zadnje trafike, i tu kupi kutiju Kolumba, jer jon je Rosa iz Kvartira, u koje je kupovala duvan po švercu, rekla da još nije došla nova pošiljka Ronhilla.

Na putu do kuće zaustavile su je još dvi žene s uvik istin komentarin o vrućini i kako je teško izdržat i Zorka je molila Boga da više nikog ne trevi, jer će sad zbilja okasnit s ručkon. Žurila je priko Gorice, velkon ulicon1 do Kvartira. Sunce je upačilo i oči su jon se u Kvartiru morale priviknit na mrak. Tek šta je ušla pod volat, nije vidila ni prst prid noson. Držala se sredine, jer po strani pišaju i sve smrdi, al ka za inat, ugazi na nešto meko i odjednon joj zasmrdi:

– Aaaaaaaaaaa! – skrikne o gada, pođe teke naprid i počne trat postolu o izlizani kamen, odajuć prima izlazu, ne znajuć je l ljudsko il pasje. – Koje se đubre posralo nasri puta!? Sramo-ta! Tribalo bi i kažnjavat pa ne bi svugdi srali! – vikala je da je čuju okolni stanari – Dabogda in sralo ispri vrata! – al začudo, nigdi nikog da je čuje i vidi. “Pas se posra”, mislila je, “i dobro san utabanala, mora ću odma oprat dok se ne skori. Taman mi je ovo sa tribalo. Đubrad!”

Ka je došla prid kuću, odma se izuje i ostavi postole prid vratin. Uđe u kuću i uzme ko-mad novinske karte i potare ono govno šta je mogla sastrugat, a onda ugrije vode u teći i nalije u stari kajin, naspe praška za robu i uzme stari bruškin. Potopi postole i počne i lagano strugat da se ne pošprica, sve dok i nije posve oprala da se đon sjaija. Prolije vodu na konal2, ostruže bruškin o neravni zid i još ga u par voda propere skupa s kajinon. Ostavi i ispri kuće da se šuše, a postole stavi na prozor, da i ko vanka ne ukrade. Dvaput sapunon dobro opere ruke i pogleda na sat. Podne.

Stari je oša do gajete i mora počet spremat dok ne dođe. Izvadi po kila kumpira, očisti i, stavi u teću i upali plin. Izvadi onu žigarcu, propere je ispo česme i osuši kanavačon, posoli, popapri i stavi u velku staru izgorenu tavu s tek tolko ulja da pokrije dno. Upali drugi plin i smanji na najmanje, poklopi i okrene se po dasku za nasitno rickat luk i petrusimen.

Tako je sitnila i svako malo se dizala promišat da ne izgori. Dodala je luk i petrusimen, još malo ulja i kap vode, i opet poklopila. Žigarca se mora dinstat na laganoj vatri, al isto bude brzo gotova. Pusti svoj sok i od luka i petrusimena dobiješ ka malo šuga za toćat s kruvon.

“Sa mogu zapalt”, pomisli Zorka i taman šta je povukla par dimova, vidi da je Stari osta-vija pritvorene škure. “Ugušću se”, počela je tražt zraka kako je u kužini postalo još vruće. I taman da će rastvort grilje i razmaknit škure, pogleda kroz grilju... “Ma šta ono.... Maaaaaaaa-rijo!” Prikrsti se i brzo ustukne nazad. Srce jon je tako jako zalupalo da je misla da će se o stra srušit. Zadrćala je, prošli jon srsi cilin tilon, a onda se okuražla i odlučla ponovo ćirnit. “Ma nu! Stari jarac!”, ćirila je otvoreni usta, dok je u pepeljari dogarala nepopušena cigareta...

1 Ulica Jurja Dalmatinca2 na šaht

87

PROZA

Umalo se zapalila žigarca u tavi dok je Zorka čekala da se makne, da ode, da ne smeta ispo njene ponistre. “Koji ga je vrag vamo doveja! Baš je naša di će!”, mislila je i bojala se opet virt. Možda jon zalupa na vrata... “Danas nikad ne znaš”, pomisli, a ona sama u kući. Požuri prema vratin i nečujno povuče kračun. Vrati se do špakera, zatrese tavu i nabode jedno kokošje srce na pinjur da vidi je l meko. Žigarca je skoro gotova pa nabode i jedan kumpir. Dobro da i je raskrižla, pa su se brzo skuvali.

Dok se tako bavila ručkon, s ulice se začuja žamor ljudi. Privučena glasovin, Zorka se okuraži i otvori širon škure. Grupa turista razgledavala je uličicu, slikavala kuće s neravnin zidovin i divla se staron nobičnon urbanizaciji. Zorkin nemirni pogled gleda je u grupu... nije l se izmiša s njima... “Nije! Di je moga otić?”, kopkalo je. I popne se uza stare drvene skale na kat u kamaru i poviri kroz prozor šta je gleda na drugu ulicu. “An, ka je napravija svoje, mirno je odšeta...” Kako je ulica bila prazna, brzo se kala nazad u kužinu i ugasi plin pa opet proviri niz ulicu. “Starog još nema... zovni ću Keku”, pomisli i izađe na ulicu.

– Keeeeeeka! Keeeeeka! – dozivala je Zorka i gledala uvis, u visoku ponistru koja je gleda-la na istu ulicu ka i njena, dok se nije pojavila stara gobava žena s punđon.

– E, Zorka moja, čitala san jedan talijanski žurnal, ka čujen da me zoveš...– Ma, Keka moja, morala san te zvat. Ne moš virovat... Ne znan jesi l bila na prozoru

zadnji po ure-uru?– Nisan, čitala san...– Ma, vratin ti se ja iz spize, da prostiš, ugazla san u Kvartiru na pasje govno, ka gamad

svugdi pušta pase da pišaju i seru, a niko neće pokupi. Tribalo bi i pošteno kaznit pa ne b to radli. I dok san ti očistla postole i stavla kuvat... A našla san zadnji po kila kokošje žigarce pa san to stavila dinstat na tavu, jer volimo i ja i Stari..., i taman da ću otvort škure..., imala san šta vidt! Cila san se stresla i nisan znala šta ću od stra... – zastajkivala je Zorka s pričon i gutala slinu.

– Šta je bilo, Gospe moja? – promini Keka izraz lica u smrtno ozbiljni.– Ma, pogrda jedna... nema mu više od pedest-šezdest... tu pod tvojon ponistron...– Ma nemoj mi reć... – razjapi usta Keka i posprdno ih iskrivi u smišak.– Ma kažen ti lipo... usri bilog dana... Kako ga nije sram oće l ko proć... Uto je uza skale promolija Zorkin Stari s nekon kašeton na ramenu, a ona se spusti Keki

pod ponistru i završi u po glasa: – Evo mi Starog... samo da ti rečen da me ne čuje.... izvadija lipo onu crivetinu i ala to

maše š njin!– Za Gospu! – zastane Keka u šoku, a onda se uvati smijat i reče, više ka za se: – Gore

infišat nego poludit!

88

Dante Alighieri

89


prijevodi

Dante Alighieri

Iz Božanstvene komedije (“Raj”, XVIII.)– preveo Mirko Tomasović

Uvodna napomena

U sklopu rada na reviziji još nenadmašenoga prijevoda Danteova spjeva Mihovila Kombola, taj sam prijevod mjestimično doradio. Kako pak dvije dosadašnje verzije pjevanja “Raja” (XVII. – XXXIII.) odstupaju od nekih Kombolovih traduktoloških postulata, tih sam sedam-naest pjevanja iznovice preveo. Akoprem imadem poveliko iskustvo transponiranja starota-lijanske poezije u hrvatski jezik i pjesničko mu ruho, Danteov mi je tekst ponajteža zadaća i razmjerice najdugotrajniji posao. “Ad maiorem gloriam Poetae!” Uzgredice budi rečeno: rečeno pjevanje iz “Raja” peta je hrvatska verzija. Prvu dugujemo kotorskomu biskupu Franu Tici Uccelliniju (Divna gluma, Kotor, 1910.), drugu Isi Kršnjavom (Matica hrvatska, Zagreb, 1915.)1; treća je Mihovila Kombola, prvo izdanje 1960. g., ciklostilna četvrta Stjepana Mar-kuša (Paradiso, Zagreb, 1970.), a peta, dakle, moje nedostatnosti. Takva bujna recepcija Bo-žanstvene komedije u Hrvata (treba joj pridodati još dva cjelovita prijevoda “Pakla”) zorna je pokazateljica europeizacije i internacionalizacije hrvatske književne kulture. Time bi se dičile i mnogo veće zemlje negoli je naša, u što sam dobro upućen. U grlatoj Hrvatskoj prijevodi najpoznatijega djela iz europske baštine, njezine pjesničke istoznačnice, ne ističu se, gotovo ne spominju, indiferentna su vrjednota. Tumač uz pojedine stihove preuzet je, iz poštovanja, iz nadopjeva Olinka Delorka.

1 Stjecajem okolnosti prvi hrvatski prijepjev iz Božanstvene komedije objavljen je u gradu Zadru na prvoj stranici glasovite Zore dalmatinske (“Smèrt kneza Ugolina”, br. 37, 1845., str. 289 i 290). Najnoviji hrvatski prijepjev iz Danteove “velepiesni” stoga namjerno objavljujem uz pohvale vrijednomu zadarskom časopisu sto sedamdesetak godina poslije! (M. T.)

90


Dante Alighieri: “Raj” (XVIII.)(Peto, Marsovo nebo. Mučenici vjere, duše koje sjaje u Marsovu križu. Uspon na šesto, Jupi-trovo nebo. Pobožni i pravedni vladari, carski orao. Papinska lakomost.)

Već uživaše u svojemu mnijenju 1 zrcalo sveto, a i ja zbog svoga gorkog sa slatkim u tomu združénju

a ona gospa, pratnja mi do Boga, 4 “Brige se mani”, prozborila meni, “uz nas je Onaj, zator svega zloga.”

Ja se okrenuh na zvuk pak ljuveni 7 okrjepe moje; blažen vidjeh sjaje, (preskočit to ću) u njezinoj zjeni.

Ne jerbo mi se riječ ne pouzdaje, 10 već da ne skrenem dok mi oko godi gledat je, drugi smjer mu bolji daje.

Ja mogu rijeti jedino o zgodi 13 da gledeći ju, svake žudnje ine moje se srce namah oslobodi.

Dok vječne su me čari Blaženkine 16 i lijepost lica drugačije tekla, blažeći ista sve moje gorčine.

Uz smijeh me svlada dok mi nije rekla: 19 “Sad okreni se, da uzmogneš čuti: Raj kako nisam samo okom stekla.”

Ko što na zemlji ponekad se ćuti 22 kroz pogled ako čeznuće je jako, da samu dušu potpunoma smuti,

u bljesku munje iznenadne tako 25 obrnuo ja se, smotrivši da ima zboriti želju mnome itekàko.

“Na petom pragu”, rijet mi otpočima, 28 “stabla što s vrška ne gubeći grane za život plode i jestvine prima.

Blaženi dusi ovdje pak se stâne 31 o kim su dolje te njihovoj slavi od Muzâ mnoge pjesme ispjevane.

91

PRIJEvODI

Na krilima im oko zaustavi: 34 taj kog ću pozvat, giblje se, i pače kroz oblak munjom hitar prolaz pravi.”

Vidjeh na križu gdje se svjetlost mače, 37 čim netko ime Jozuino rekne, razabrao sam kad luč zasja jače,

al’ kada ime Makabejca jekne, 40 i drugo svjetlo kružilo je anda; i radost bî ko kad bič na zvrku zvekne.

Na spomen Karla Veljeg i Orlanda, 43 dva jošte plama pratih pogledima sokola lovac slijedi glêdom kanda.

U križu zatim spazih i Vilima, 46 a Robert Guiscard tu još stajao je, s Gofredom knezom u kolu bî s njima.

Kroz druge luči duh se javi što je, 49 htjeo da meni poimence veli, kako na nebu vještak je kad pòje.

Na desno s kretom naslonim se cijeli 52 da bih po slovu i stavu joj znao Blaženka što to da napravim želi.

Mile joj oči rad sam ugledao 55 vedrine pune s toli pouzdanja da krâs im vrh svih vremenitih sjao.

Baš kao čovjek što dobru prijanja 58 te rast vrline svakog dana veći u sebi ćuti zbog tog djelovanja,

ja spazih da ću u krug viši prijeći, 61 oblijećući jer se dogodilo da čudo motrim čarobnoj u sreći,

kako se bijeloj ženi rumenilo 64 rasprši za čas stidnost kada mine, tako u mojim očima je bilo

pri zaokretu blaže do bjeline 67 od šeste zvijezde blistave u lijetu što me u sebe unutra privine.

92


U Jupitrovu zatim krijesu svétu 70 ugledah ljubav što iskriti stade, u oku nalik našem alfabetu.

Na pticu nalik što poletjet znade 73 u dugu jatu riječnoga sa žala, ištuć u iću vesela naslade,

uz cvrkut tako isto preletjela 76 stvorenja sveta jednomu u dahu čas D bi, čas I, čas L predstavljala.

U lijetu ptice skladno popijevahu, 79 postajuć jedno od takvih znamenja, zastavši malko, zašute u mahu.

O Pegazejo, zbog čijeg su htijenja 82 mudraci stekli slavu; samim time kraljevstva mnoga, grâde, utvrđenja,

U ovom pjevu ti rasvijetli me, 85 kako da ja te protumačim slike uz versâ malo da ih se dovine.

Samoglasnik uza suglasnike, 88 ukazao mi pet se puta sedam; a ja ovako proštih odprilike:

“Diligite iustitiam”, dakle, zgledam, 91 gdje s imenicom glagol bî naj prije, “qui iudicatis terram” slova redam.

U pete riječ M staše u lik, kî je 94 Jupitra bio ruha i odjeće, slično pak srebro kad se s zlatom slije.

I druge zatim silažahu svijeće 97 na slovu emme, tu bi počivale, mnim, pojuć Dobro što ih k sebi kreće.

Ko iskre zatim dok bi vrcat stale 100 iz klade kad se po njoj bije, tuče, iz čega sudbu proriču budale.

Bezbrojne otud prštale su luče, 103 penjuć se više, neke niže dosta kao što Sunca zrake kad se sruče,

93

PRIJEvODI

te svaka stigav na svom mjestu osta, 106 svjetlo pak poput glave mu i vrata od orla vidjeh, što iz plama posta.

Tko li tu riše, njemu su poznata 109 umijeća takva i njihova sila, moć s kojom gnijezdit svakomu je data.

Blaženstva druga što su sretna bila 112 i postadoše ljiljan slova emme, risanje orla pak su nastavila.

O slatka zvijezdo, tvoje vatre sve me 115 navode da je pravdu za naj bolju na nebu gore posijano sjeme.

Um, u kojem se začinje, stog molju, 118 sva tvoja kretnja i sve djelovanje dim odkle suklja s tamom tvom prijestolju.

Još jednom gnjevno prognaj trgovanje, 121 prodaju, kupnju usred hrama sveta, što od čudesa i krvi je zdanje.

O rajska vojsko, koju napast kleta, 124 dolje na zemlji od dobra odvrati, jer loš ih primjer u tome ometa,

za one moli, kî mač isukati 127 znadoše, dok sad manje ili više blagoga Oca kruh se od njih krati.

Znaj koji križaš što ti ruka piše, 130 da Petar, Pavle put još žića slijede, za trsje koje kvariš krv si proliše.

Ti rijet pak možeš, jer živjeti htjede 133 u pustoši te tudijer samim biti, ples mučeništvu gdjeno te privede:

“Nisu mi znani Pavo, Ribar nıti.” 136

St. 1–3. “zrcalo sveto” je Cacciaguida. Dok je Cacciaguida uživao zbog svojih misli, i Dante je uživao zbog svojih, samo što ga je tek jedan dio tih misli, odnosno saznanja, punio slašću. Slašću ga je punio onaj dio koji je značio kažnjavanje nevaljalaca, a bolom onaj koji mu je prorokovao progonstvo.

94


St. 8. “okrjepa moja” je Beatriče.St. 10–12. Dakle, ako sjećanjima, fantaziji, memoriji, ne pomogne drugi, neću moći obno-

viti ono što sam vidio u Beatričinim očima i mimo nemoći izraza. Taj drugi je Bog.St. 25. “u bljesku munje”, tj. Cacciaguide.St. 28. Peti prag je peto nebo. Stablo je raj.St. 37. Jozua je poslije Mojsijeve smrti bio vođa Židova. St. 40. Juda Makabej borio se da bi oslobodio izraelski narod od tiranina Antioha, sirij-

skoga kralja.St. 45. Roland je čuveni francuski borac protiv Saracena, a Karlo Veliki (742. – 814.) jedan

je od najznačajnijih vladara u povijesti Europe. Bio je obnavljač Zapadnoga Rimskog Carstva. Od njegova je imena nastala u našem jeziku riječ kralj.

St. 46–48. Vilim, Robert Guiscard, Rinald, kao i knez Gofred, sve istaknuti borci na brani-ku kršćanstva. Gofred Bouillonski (1050. – 1100.) vodio je prvu križarsku vojnu.

St. 49. “Duh” je Cacciaguida.St. 68. Kad se okrenuh od Beatriče.St. 69. “Šesta zvijezda” je Jupiter.St. 70–72. “Krijes” je zvijezda. “Ljubav” su duše koje se nalaze na toj zvijezdi.St. 82. Pegazeja je jedna od muza.St. 91–93. Prvi latinski tekst znači: “Ljubite pravdu”, a drugi: “koji sudite na zemlji.”St. 99. “Dobro” je Bog.St. 100. To znači: Kad bi budala htjela iz iskara, koje vrcaju iz zapaljene klade (cjepanice),

dok se po njoj tuče, čitati budućnost.St. 105. Sunce je Bog.St. 112. Drugo blaženstvo, tj. mnoštvo blaženih duša.St. 115. “Slatka zvijezda” je zvijezda Jupiter.St. 118. “Um” je Bog.St. 127–129. Ovo se odnosi na olaka isključivanja pojedinaca iz Crkve, kao i na interdikte

nepravedno upućene.St. 130–131. Taj kome ruka pišući precrtava papa je Ivan XXII. (1316. – 1334.). Njegova je

ruka pisala samo zato da nekoga isključi iz crkvenih redova, tj. da ga precrta.St. 133–136. Onaj koga su plesovi i mučenja stajali, sveti je Ivan Krstitelj. On je platio

glavom svoje napade na naopak život Herodijade. Ona mu se osvetila pomoću svoje kćerke Salome, koja je plešući pred kraljem Herodom izmamila od njega, jer je bio očaran njezinim plesom, Ivanovu glavu. Pavo je sv. Pavao, a Ribar je sv. Petar. Dakako, tobožnji je odgovor pape Ivana XXII. ironičan.

95


prijevodi

Joan Vinyoli

Mladom pjesniku za kojega pretpostavljasmo da je umro u ratu, izvan domovine(A un poeta jove que suposavem mort a la guerra, fora de la patria)– s katalonskoga preveo Tonko Maroević

Was hier wir sind kann dort ein Gott ergänzen mit Harmonien un ewigen Lohn und Friede. Hölderlin

Nema čempresa na grobu mojega prijatelja, ni lovora na čelu njegovu, ni zemlje da ga prekrije, a za vatru u njemu zatočenu što drugo još osim širine mnogih dubokih noći zemlje?

Zalud to kažem, jadikovka ljubavi neće ga vratiti pred agavu, pred kolijevku mora, kad za planinom suton se sjetno spušta na oranice. Ovo bje njegova domovina, ovdje spokojna svjetlost njegovih očiju.

Teška je i neobjašnjiva promjena neizrečene pjesme u njenu vječnost: neka ovu, nedovršenu pjesmu Bog nadopuni skladovima, vječnim mirom i nagradom.

96


NAVEČER (De vespre)

Dan se gasi iza planina, posljednja svjetlost razgaljuje beskraj; sve šuti i polako se uvlači, ali vode, rijeka što dolje teče, još mrmljaju čudne riječi noći.

NETKO ME JE POZVAO (Algú ,’ha cridat)

Samo sam neko stablo što se udaljilo iz šume, pozvano glasom dubokoga mora. Sam, blizu mora, posvetio sam svoje lišće vjetrovima s onu stranu obale.

Moje korijenje već ne zna urasti u zemlju i održati se, kroz lišće pijem samoću, Stoga stalno lutam pod tišinom sazviježđa za ovih kasnih noćiju bajnoga bogatstva.

Ali noći se naglo rasvijetle riječima poput plamena, vrati se glas, navijek noćni glas mora, što me zove, samo zove.

Imao sam polja, popodnevnu žeravu, a sad sam uho i korak besani.

ŠUMAR (El boscater)

Tražim izvor, uvijek ispitujem stvari, ali zvijeri tišine uvijek lutaju nijemo oko mene, a šumskim me putem jalova misao u noć vodi, u srce planina, kruto i samotno, te se izgubih.

97

PRIJEvODI

Umorni šumar u očima mnogo žalosti nosi, natovaren granama, lagan na snu, ne stiže više subotom u ravnicu, na odmor kraj mora, gdje rumeni grozdovi zapada mornare zovu da pristanu.

Već ne znam drugu obalu osim posljednje, na dnu šume, visoka zida bez izbočine da se prihvatiš. Poput zemlje šutim, glas mi je otvrdnuo, tišina se duboko ukorijenila, pijem samo iz nijemih voda.

Ali pokatkad, uz koju hridinu, izvan staze, stablo riječi, staro, sasušeno, mrmlja neku legendu. Djevičanski, lišće proljetno šumu zagonetkom ispunja i moćni lav luta pitom i okreće se kao u blizini Danijela.

Začudno podignut, kao za vlasi, odjednom, kao vođen od anđela, uzletim u preobražaju.

LUTAJUĆI BEZ CILJA (Errant a la ventura)

Lutajući bez cilja krivudavim sutonom, između vatre i sjena, stekao sam pjev.

Sin vatre i sjena, pod zaštitom noći, vjetar od riječi uzvraća mi stablom.

98


Prepušten sjenama, ukorijenjen u praznini, sjaj zvijezda, spoj vjetra, čine da zatrepti sve moje lišće.

UVIJEK TAMO (Sempre allí)

Uvijek tamo, uvijek tamo, pored provalije rumene listopadske zemlje, pod snažnim zgrušanim požarom što ga pomodrjeli vjetar gasi svojom sjenom.

Uvijek tamo, uvijek tamo, pored provalije, samotni sijač oplođuje zemljinu nutrinu; nema krika već nijema, spora, suzdržana smrt.

U zadubljenoj sjeni ovih šuma sutona, poput noćne ptice, bdije noć. Ali, otajno, ove zemljine slike cvijeće su u noći.

USTAJALE VODE (Les aigües aturades)

Jedna žena što sjedi na klupi misli li o vremenu ili samo gleda suton što se spušta na lišće, silazeći malo po malo? “Prefino platno, zastani na tom šavu, izbija davni pjev slavuja da sva uzdrhtim.”

A djeca trče po vodi plitkog potoka i svojom vikom - / - prekidaju gusti tok proteklih

99

PRIJEvODI

sati što ih ona oplakuje. Vratit će se kući starim putem, kad poodmakli suton sasvim se spusti. To je stvarnost: vratit će se u sumrak kad zvono odjekne večernje.

Mnogo godina potom reći ćemo: odavde potekoše ustajale vode.

PIJETAO (Gall)

Pijetle, što se penješ na najviši zvonik, evo me tu, na razmeđu noći i zore. U noći vremena tvoj pjev uvijek se čuje.

Mrtvo vrijeme, mrtvo vrijeme, vidim te kao rijeku što se prostire u sjeni. Na zemlji sam nespreman gost, uvijek u izgonu, unutar sebe, promatrajući vode između zidova napuštenog grada.

Pijetle, što se uspinješ u noći, divlji pijetle što si ušao u gustu šumu – onaj što se ne odmakne od tužne rijeke, pogledom prateći teški tok mrtve vode, neće te nikad vidjeti ni čuti tvoj krik.

Ali dobri lovac što ustaje u mračno doba između noći i zore, čuje zov iz šume pun tajnih živih voda i usmjerava svoj put što vodi prema nedodirljivom glasu.

Plamenac zorom okrznut na vrhu najvišem zažari, pijetao se polako okreće.

100


AUTOPORTRET, S BLATOM I RUBINIMA (Autoretrat, amb fang i robins)

Bezoblične gomile otpadaka, napuštena gradilišta, što ih arhitekt ne gleda, kanali što vode otpadnu vodu, blato i rubini: to je moje područje.

Ali, iznenada, zamah me jednoga snažnog krila, vrlo hučnog, goni kazati: plavi dan, krivulja vala, hrid užarena od krika sunčeva.

PJESNIK I MORE (El poeta i el mar)

Kralj bez kape, car odjeven u paučinu, staklo, kretnje od soli. Potječem iz daljina nezamislivih. To je bogatstvo: otkriti nove otoke, prepoznati albatrosa.

U tijesnoj kabini svježi zrak nedjelje, zavjesa leprša, da se potom istegne, s mirisom zagorena ulja. Popodnevni valovi udaraju u oplatu, zatim se more odbija o pramac, a oči se muče s pjenom.

101

PRIJEvODI

Kralj loše odjeven, car obuven u platnene cipele. Ali imam brod i poznaje me more.

STARI RIBAR (El vell pescador)

Dižu konop s vršama punim guste tamne uljane mase što sasvim ispunja brod Patinirov. Rade u tišini, jedan u brodu, drugi na gatu, pod pravim kutom arsenala, već pokrivena zbog predvečerja, što ga neko vrijeme motrim.

Rasponi tajne, naslage sjene, skladišta tišine, - / - otkud povremeno izbija rijetka jasnoća krika. U društvu staraca tražim da me ne pitaju otkud, gdje, gotovo da bih pokrpao niti mreže vremena.

MRKLA NOĆ (Negra nit)

Neumorna čegrtaljka, posuda tame, nikoga ne vidim, nitko me ne vidi. Slušam kako urlaju valovi vjetra. Biti tako budan, nalakćen na stol, da se iglice u tijelo zabadaju, nepopravljivo škodi. Htio bih, uzmognem li, zaspati.

102


OH, PRITISNUTI RUKE (Oh, estrényer les mans)

Oh, pritisnuti ruke gdje kuca, s najčišćom krvlju, najčišća, najtužnija, najnemirnija, najzapaljenija i najplamenija – nudeći se, punina jednog srca!

Jao, taj mlaz, taj ljuveni protok što se gubi u zraku i stvarima! Stoga bih htio zatvoriti krug: od tebe do mene, od mene do tebe ograditi život, pa se više ništa ne bi izgubilo od ove beskrajne, neostvarive žudnje!

PREMA IZVORIMA (Cap a les deus)

Ostani vjeran malim stvarima; letjeti ne možeš nad nijemim ponorom. Po krhkom mostu skromnoga pjeva kušaj proći nesigurnom stazom s ove na drugu obalu.

Svelo cvijeće na livadi, prolazne zrake sunca, sad su talismani što sve preobraze. Vrata na zapadu - / - široko se otvaraju; kroz njih, uz rijeku, stići ćeš do izvora. Neodgonetljivi su znaci što rasvjetljuju; ali skroman pjev ih često protumači.

103

PRIJEvODI

SUDBINA (El destí)

U varavom nekom travanjskom snu, bez glicinija u plaveti sutona, plutamo nad životom neko vrijeme. Sve spokojno je, sudbina miruje ko mali dječak, odrazujući sate ko mirna rijeka na dnu udoline protiče život u prozirnoj tišini.

Al jednoga dana, iznenadno, zora zbrkana bude, svjetlost zagonetna; a labirinti snova, strani svemu, opet se vrate s pramenima tuge, jer sudbina nas odjednom zazove i sve je na raskršću.

Samo tko zna u neizvjesnom plovit, slijedeći žestok i opasan zov, može se smatrat jakim; on ne traži nikad mir, no poticaj što goni i ništa ga već ne zadovoljava.

Ali za tebe brzo bi popustio taj siloviti stisak sudbine, smirivalo se uzburkano more osjećaja, čak postajalo lađom. Ali ti više nisi bio isti.

Baš poput kuće kad je napusti gost neki dostojni, ona bez života i kao prazna bude, više ništa smisao nema što nekoć bje sve, tako i mi, kada nas sudbina zaboravi, osjećamo se prazni, pomalo se pretvarajuć u zimu.

JOAN VINYOLI (Barcelona, 3. VII. 1914. – Barcelona, 30. IX. 1984.) jedan je od najznačajnijih katalonskih pjesnika, koji svojim djelom premošćuje razdoblja od prije Građanskoga rata, preko kulturnoga zaleđenja iz Frankova vremena, pa do moćne obnove nacionalne kulture u sedamdesetim i osamdesetim godinama prošloga stoljeća. Stogodišnjica njegova rođe-nja bila je lani prilika da se jave mnoga nova izdanja i svježa tumačenja, premda pomalo u sjeni istovrsnoga jubileja Salvadora Espriua. Svakako, Espriu je izrazitiji rapsod katalonske

104


sudbine i tumač povijesti i zemljopisa čita-voga Iberskog poluotoka, stoga popularniji i u zemlji i u inozemstvu, ali Vinyolijeva pozi-cija nije time nimalo ugrožena, jer je sačuvao jaku individualnu i introspektivnu crtu, ima naglašenu lirsku žicu i također je neosporno pjesnik izrazite istančanosti i bogatih kultur-nih (literarnih, likovnih, glazbenih) asocijacija. Dovoljno je kazati da se vrlo rano posvećivao prevođenju Rilkea (a potom i Nietzschea). Rasponi Rilkeovih Soneta Orfeju i Devinskih elegija mogu poslužiti kao koordinate i Vinyo-lijevih kontemplativnih i transcendentalnih traženja, premda je u najranijoj fazi vjerojatno bio i pod utjecajem simbolističkih i “slikovnič-kih” aspekata lirizma. Između 1937. i 1984. g. objavio je petnaestak zbirki i plaketa, ogleda-jući se u mnogim vrstama, od vezanih stihova, soneta, elegija, slobodnih stihova i pjesničke proze, a prolazeći stilsku amplitudu od parna-

sizma i simbolizma, do hermetičkih okušaja, imažističkih sekvenci i izrazito autorefleksivnih ogleda. Povjesničar Jaume Bofill i Ferro ovako je karakterizirao Vinyolijev stav i status:

Pod njegovom elegantnom suzdržanošću, također pomalo i ponositom, krije se strastveni istraživač koji je svoju smjelost pokazao tako da iznova vrednuje ono što je našao živim i duboko rječitim i u nekim romantičarskim oblicima, što su bili smatrani konačno zastarje-lima… Za Vinyolija, kao i za najbolje romantičare, pjesništvo iznova postaje bitnom činje-nicom življenja, sažetak svih drugih aktivnosti.

Iz vizure “dugoga trajanja” takav ulog i takvo osjećanje dijakronije ukazuju se neosporno plodnim i poticajnim.

S katalonskoga preveo Tonko Maroević

Joan vinyoli

105


in memoriam

Mladen Vuković

U spomen. Dr. sc. Zdravko Mužinić (24. 11. 1924. – 1. 9. 2014.)

U Splitu nas je 1. rujna 2014. u 90. godini života tiho na-pustio dr. sc. Zdravko Mužinić, prosvjetni djelatnik, knji-ževni kritičar i samozatajni kroničar kulturnoga Splita, skromni čovjek velike duše koji se iskreno radovao zbilj-skomu kulturnom činu, svakoj novoj knjizi, pomagao joj na putu do čitatelja. Rođen je kao četvrto dijete u siro-mašnoj službeničkoj obitelji u Velome varošu u Splitu 24. studenoga 1924. godine. Po majci je Bračanin, djed mu je rođen u Splitu, a podrijetlom su, kao i mnoga splitska prezimena, iz dičnih Poljica. U rodnome gradu završava četiri razreda pučke škole te upisuje realnu gimnaziju, a dragi su mu učitelji, između ostalih, pjesnik Ante Cetti-neo i slikar Antun Zuppa. U gladnim ratnim godinama teško proživljava talijansku strahovladu u Splitu, a osmi

razred maturira 1944. g. za vrijeme vladavine NDH-a, što mu nova komunistička vlast poni-štava pa iduće godine ponovno polaže maturu i biva “dva puta proglašen zrelim”. Pred kraj rata bio je ratni zarobljenik, zatim je devet mjeseci mobiliziran u domobranstvu NDH-a, ali je kasnije ponovno morao još 18 mjeseci služiti vojni rok u JNA-u u Vodžovcu. Po želji roditelja upisuje studij šumarstva u Zagrebu, no već nakon prvoga semestra prebacuje se na filozofiju. Godine 1948. prebolio je tuberkulozu, nastavlja izvanredni studij te na Filozof-skome fakultetu u Zagrebu 1953. godine diplomira povijest južnoslavenskih književnosti i usporednu književnost s teorijom književnosti. Tijekom školovanja učio je čak sedam jezika. Na zadarskome sveučilištu 1979. g. obranio je doktorat o književnome stvaralaštvu Marka Uvodića; stječe zvanje znanstvenoga suradnika, ali su mu kao vjerniku i domoljubu vrata visokoškolskih ustanova bila pritvorena.

Cijeli radni vijek proveo je u prosvjeti; nakon nekoliko godina predavanja u gimnazijama u Širokome Brijegu (tada Lištici) i Sinju, dugogodišnji je profesor hrvatskoga jezika u Srednjoj

Zdravko Mužinić

106


tehničkoj školi u Splitu – od 1. rujna 1958. do 31. kolovoza 1990. godine, kada je “otjeran” u mirovinu zbog punoga radnog staža. Od 1955. g. do početka trećega tisućljeća objavio je oko 400 kraćih i duljih tekstova, osvrta, članaka, feljtona, kritika i studija u brojnim dnevnici-ma i tjednicima (najviše u Slobodnoj i Nedjeljnoj Dalmaciji, Vjesniku i Školskim novinama), ali i časopisima, godišnjacima i zbornicima (Mogućnosti, Čakavska rič, Marulić, Zadarska revija, Croatica, Jezik, Školski vjesnik, Kačić, Hrvatska obzorja, Pomorstvo, Pomorski zbornik…), a dio je tekstova objavljivao i na Radiju Split. Najčešće je pisao prigodnice iz novije književne povi-jesti Splita, nakon “začinjavca” Marulića najviše o suvremenicima Uvodiću, Nazoru, Ujeviću, Marinkoviću, Petraviću, Ravliću, Katunariću, Cettineu, Delorku, Bujasu, Bukarici, Lahmanu, Klierovoj, Maroeviću… te morskim motivima u literaturi. U neovisnoj Hrvatskoj mogao je objaviti i tekstove o žrtvama boljševičkoga terora (dr. Stjepan Vukušić, dr. Kerubin Šegvić, braća Jakaša…) i predratnome djelovanju ogranka HSS-a u Splitu. “Nakon desetljeća rop-stva, kao rodoljub a i građanin drugog reda, oduševljeno sam pozdravio uspostavu slobod-ne Hrvatske” – posvjedočio je u jednome zapisu. Pisao je i o splitskoj prosvjeti i učiteljima, otkrivao zaboravljene i prešućivane kulturne djelatnike. Napisao je stotinjak biografija ra-znih pisaca, publicista i kulturnih i javnih djelatnika za prve sveske Hrvatskoga biografskog leksikona.

Priredio je dva izbora iz djela Marka Uvodića, suautorom je monografije Od Poljodjelske škole do Tehničkog školskog centra (Split, 1984.), a u umirovljeničkim je danima objavio pet knjiga: Književno djelo Marka Uvodića (Split, 1995.), Splite čestiti... (Split, 1995.), Mala enciklo-pedija jučerašnjega splitskog školstva (Split, 1996.), Kazivanja o Splitu (Split, 1997.) i Sveti Ivan Bosko u Splitu (Split, 1997.).

Splitski kulturno-prosvjetni mozaik nezamisliv je i bez kamenčića marnoga i čestitoga Zdravka Mužinića, koji je o drugima ispisao tolike stranice, a o svome životu i vremenu u kojem je živio progovorio tek u dvama zapisima – “Pronađeno vrijeme”, “Kroz noć prema svjetlu” – tiskanim u tromjesečniku Hrvatska obzorja splitske Matice hrvatske (br. 3/1994. i 2/1995.). Iz tih zapamćenja i promišljanja isijavaju njegov veliki humanistički duh i empatija prema brojnim prijateljima i kolegama, s nekima se i dopisivao, ali žali što se nije stigao i osobno upoznati, u njima zahvaljuje još jednom svima koji su mu pomagali u znanstveno-me i publicističkome radu (osobito Nikoli Ivanišinu i Anti Franiću sa Sveučilišta u Zadru), u sjećanju mu je kao najkulturniji čovjek ostao prof. dr. Vinko Vitezica... Na koncu autobiograf-skoga teksta, objavljenog prije dvadeset godina, na pitanje: “Jesam li dobro radio?” odgovara: “Apsolutno sam siguran da je trebalo učiniti mnogo više na izgradnji vlastite duhovnosti kao i uopće na afirmaciji dobrote u sebi i oko sebe… Uza sve to, ostaje ipak prostor za – nadu…!” Poštovani Zdravko (koji si pisao i o jednoj mojoj knjizi aforizama), čestitke na samokritično-sti i hvala za tvoju veliku kap ulivenu u kulturni slap Marulićeva Splita.

107


in memoriam

Josip Bratulić

U spomen na Mariju Crnobori

Marija Crnobori, Istrijanka (ne u smislu IDS-ove političke terminologije), glumica i teatrolo-ginja (ne po svome pozivu, nego po svome pisanju), rođena je u Banjolama 1. listopada 1918. g. Umrla je 21. listopada 2014. g. u Beogradu, navršivši 97 godina. Svi koji su je poznavali, koji su je čuli, koji su je vidjeli, nose njezin lik i glas duboko u sjećanju i doživljaju hrvatskoga jezika, koji je ona na jedinstven način osjećala i prenosila na slušatelje i gledatelje, bez obzira govorila tekst hrvatskoga ili srpskoga pisca, Držića ili Krleže, Balote ili Črnje, ili tekst preve-den s grčkoga, njemačkoga, francuskoga ili engleskoga jezika, koji je u njezinu govoru bio njezin, a kad smo ga odslušali, postao je naš. Osjećaj za vrijednosti hrvatskoga jezika dobila je u obitelji, zatim u Ženskoj stručnoj učiteljskoj školi, a nakon toga u Zemaljskoj glumačkoj školi, ali najviše i najdublje – na pozornicama, kad je ta riječ izbijala iz dubine njezina srca i uma i odzvanjala u našem osobnom doživljaju – čista, lijepa, razgovijetna, jasna i glasna.

Još kao djevojčica, u povojima, s obitelji je morala u progonstvo, iz Istre pod talijanskom okupacijom “priko Učke” u tadašnju Jugoslaviju, te nastaniti se najprije u Sisku, zatim No-vome Sadu i, konačno, u Zagrebu. Toliko je naših radničkih i seljačkih obitelji, i pojedinaca, moralo napustiti Istru i pronaći i izabrati novu postojbinu. Lakše je bilo onima koji su prešli Učku jer su došli među svoje po jeziku, po običajima, po vjeri, i s nezatomljenom nadom u povratak. Mnogo je teže bilo onima koji su otišli u vječno progonstvo u Argentinu, Kanadu, Čile, a nešto manje u Sjedinjene Države Amerike. Rijetki su se vratili, a i to samo da bi posjeti-li svoje i zavičaj i vratili se u zemlje novoga boravka, koje njihova generacija nije mogla posve usvojiti, a za njihovu su djecu te daleke, prekomorske zemlje postale trajna postojbina, nova domovina. Jedan zapis valja upamtiti: kad je spremala ulogu Goetheove Ifigenije, mučeći se s tekstom, pokucala joj je na vrata Milica Žarković, kolegica sa Ženske stručne učiteljske škole, koju nije vidjela godinama. Došla je iz Amerike da vidi svoju domovinu. U Americi se udala, ima dva sina. Preživjela je pokolj u Glini. Ostao joj je velik ožiljak na vratu. Kako li na sve strane susrećemo likove i osobe koji tako živo podsjećaju na likove antičkih tragedija!

Srećom, za mnoge Istrane nakon Prvoga svjetskog rata putovi prema Hrvatskoj bili su sigurno zacrtani, s dubokom nadom u povratak u zavičaj. Za mlađe prognanike bili su otvo-

108


reni đački domovi, internati: u Krku, Karlovcu, Zagrebu. Mogli su se školovati, postali su intelektualci, ali nakon 1945. g. malo ih se vratilo u Istru. Drugi su bili određeni.

Marija Crnobori u Zagrebu je 1934. g. postala pitomica Istarskoga internata u Opatičkoj ulici. Završila je Žensku stručnu učiteljsku školu, a zatim i Zemaljsku glumačku školu. Navra-ćala je i u Domaćinsku školu u Demetrovoj 11, koju su pohađale mlade prognanice iz Istre: u toj je ulici boravio i imao atelijer i njezin rođak, slikar Josip Crnobori (1907. – 2005.), također iz Banjola. Pričao mi je o tim godinama njezin stariji prijatelj Danilo Klen, tada student prava, također prognanik iz Trsta. Šetali bi navečer po skupinama Gornjim gradom, tada vrlo živim dijelom Zagreba, u kojem su boravili i mladi istarski učenici i studenti, da bi Istranku, vilu ljepoticu Mariju, sreli, vidjeli i pozdravili. U glumačku školu primio ju je Dubravko Dujšin nakon recitacije Nazorove pjesme “Pjesma istarskog prognanika”. Prije nego je pokazala što je naučila zbunila se, zaboravila reći ime pjesnika, počela pjesmu od sredine. Dujšin je bio strpljiv. Pustio je zbunjenu djevojčicu da se snađe i da smirena ponovi tekst. Sjećam se takve njezine zbunjenosti na svečanom, posljednjem njezinu nastupu na Dubrovačkim ljetnim igrama kad ju je uzbuđenje preplavilo. Kad smo se nakon toga sreli u Zagrebu, ispričavala se zbog toga, a ja sam je pokušao uvjeriti da je za nas gledatelje i slušatelje to također bio doživljaj, neočekivana i lijepa nesavršenost, prirodno svjedočanstvo o veličanstvenosti Igara. Još kao polaznica Glumačke škole počela je igrati u Hrvatskome narodnom kazalištu. Tamo je upoznala velikane našega glumišta, redatelje, glumce, kazališne pisce – Dubravka Dujšina, Branka Gavellu, Tita Strozzija – o kojima je kasnije pisala s osjećajima zahvalnosti i poštova-nja, jednako kao i o onima s kojima je surađivala u Jugoslovenskome dramskom pozorištu u Beogradu, Bojanu Stupici, Branku Pleši, Marijanu Lovriću, Karlu Buliću i posebice Slavici, tj. Ireni Kolesar. Rado se sjećam susreta s objema gospođama u Jurjevskoj: jednoga sunčanog

Marija Crnobori

109

IN MEMORIAM

proljetnog dana šetale su Marija i Irena u srdačnome razgovoru; pozdravio sam ih sretan što ih vidim u mojoj ulici; prisjetili smo se lijepih dana, razmijenili nekoliko riječi. To je bio naš posljednji susret.

U Hrvatskome narodnom kazalištu na početku svoje karijere srela je Marka Foteza, re-datelja, književnika i dramaturga, koji je upravo tih godina za kazalište “uskrisio” Držićeva Dunda Maroja, a zatim i neke druge njegove tekstove, napose “Plakira”, a nakon toga i pisce iz dopreporodnoga razdoblja – adespotno djelo “Čini baruna Tamburlanovića”, “Prikazanje života sv. Lovrijenca”, koje se pripisivalo Hektoroviću, Gundulićevu Dubravku.

Kad je poslana u Rijeku (kao članica Komisije za razgraničenje s Italijom), Marija se nije osjećala udaljenom iz kazališta: puna ideja, osnova, planova s malom družinom, utemeljila je Hrvatsko narodno kazalište – najprije dramu, a ubrzo zatim i operu. Bila je prva profe-sionalna hrvatska glumica u HNK-u u Rijeci. Okupila je velik broj glumaca i muzičara (B. Papandopulo, S. Zlatić). Iz Zadra je pozvala Marka Foteza, s kojim se znala još iz zagrebačkih godina. Trebalo je osposobiti zgradu u kojoj se do tada nije smjela čuti hrvatska riječ. Od kazališne zgrade ostali su samo zidovi, ali zalaganjem i prirodnom lukavošću i spretnošću kazališnih manipulanata sve se obnovilo, osim što se vjetar, bura, nije dao odstraniti ni s pozornice ni iz gledališta. Zajedničkim su snagama utemeljili i stvorili Hrvatsko narodno kazalište u Rijeci, i za Hrvate i za Talijane: njezine uspomene na to herojsko razdoblje nisu samo dokument vremena, nego i sjajan esej o tome što mogu zaljubljenici u kazalište postići svojom stvaralačkom strašću u vremenu oskudice, neimaštine, ali i neugasive ljubavi za ka-zalište. Ljudi su na predstave dolazili pješke iz dalekih krajeva, noseći sa sobom hranu i piće, da bi na hrvatskome jeziku slušali hrvatsku riječ, da bi se naužili svojega jezika. Glumci su, vozeći se na kamionima, stizali u daleka istarska sela, posebice na Bujštinu, i često u nepri-kladnim dvoranama ili na otvorenome izvodili predstave. Nagrada: domaća hrana, maneštra i domaće vino kojim su ih gledaoci domaćini počastili. “Teško, divno, nesebično vrijeme. Bili smo siromašni i veseli.” Nakon dvije sezone u Rijeci, nakon što su utemeljene i hrvatska i talijanska drama i opera, u novim okolnostima zajedno s mužem otišla je u Beograd (1947.) u novoutemeljeno Jugoslovensko dramsko pozorište, zatim i u glasoviti Atelje 212. Nikad se nije umorila prenoseći stvaralačku riječ gledateljima i slušateljima.

Zajedno sa svojim mužem Markom Fotezom od 1952. g. sudjelovala je na Dubrovačkim ljetnim igrama, od početaka do rata i ratnih neprilika koje su pratile Igre. Na Dubrovačkim ljetnim igrama postala je najpoznatija, najomiljenija, nezaboravna, darujući heroinama koje je glumila svoj život koji se ucijepio svima koji su je gledali i slušali kao nezaboravni i neizbri-siv doživljaj ljepote riječi, izgovorene najljepšom osobom koja se u igri sudbina poistovjetila sa svojima likovima iz antičke baštine i mitologije; bila je Antigona, Fedra, Klitemnestra, Goe-theova Ifigenija, a zatim Ofelija i Kraljica iz Shakespeareova Hamleta, Krležina Laura, najprije u Rijeci, a zatim i drugdje. Toliko likova koje je trebalo oživjeti do punine životne istine. Od 1955. g. redovito je sudjelovala i na Splitskome ljetu sa svojim antologijskim repertoarom: glumila je (upravo oživjela je likove) Antigonu, Fedru, Ifigeniju.

U Beogradu je i umrla misleći stalno na zavičaj i zavičajni jezik, čakavsko narječje Istre. Zavičaj, upravo Istarsko narodno kazalište u Puli odužilo joj se izdavši knjigu Životić (2011.), s odabranim tekstovima koji se odlikuju njezinom osebujnom ljudskom dobrohotnošću i na-

110


ravnom dobrotom, ali i trijeznim procjenama i ocjenama svojih učitelja i suradnika. Tekstove za tu krasnu knjigu izabrala je i priredila Jelena Lužina, još jedna zaljubljenica u lijepu riječ koja s kazališne scene postaje gromoglasna trublja za spašavanje naše umorne civilizacije koja se uvijek i stalno održavala izgovorenom, jasnom, pobudnom riječju, upravo Riječju kojom se stvaraju i pokapaju svjetovi.

Značajan je prilog Marije Crnobori razdoblju djelovanja Čakavskoga sabora, koje bismo mogli nazvati hrvatskim istarskim proljećem. Kao nakon talijanske okupacije Istre (1918.), tako su se i nakon Drugoga svjetskog rata nad Istrom nadvili zlokobni oblaci terora i nesna-laženja. U novim prilikama jugoslavenskoga socijalizma mnogi su istarski Hrvati i Talijani bili razočarani postupcima “osloboditelja” te su otišli ili pobjegli preko talijanske granice u europske zemlje. Njihova se djeca vraćaju u roditeljski zavičaj kao turisti i čude kakav su to prelijepi zavičaj napustili njihovi djedovi, očevi, bake, majke. Jednako Talijani kao i Hrvati. Samo što Hrvati koji su optirali i napustili zavičaj nisu imali ni zamjensku domovinu, ni dr-žavu, ni zavičaj. Koliko li je mladih pobjeglo kad su dobili poziv za vojsku! Kao dezerterima nije im bilo povratka. Sve se promijenilo u razdoblju istarskoga proljeća, tj. djelovanjem Ča-kavskoga sabora (od 1969. nadalje) kad se kulturnim manifestacijama na svim područjima kulture i prosvjete, turizma i izgradnje poticao i afirmirao hrvatski identitet, tj. hrvatski jezik i čakavština, istarski običaji, istarski zavičajni folklor kao dio hrvatske kulturne baštine. I Ma-rija Crnobori sudjelovala je u tim manifestacijama Čakavskoga sabora i “Susreta na dragom kamenu” u Žminju i Raklju. Njezina prisutnost i posebice recitiranje čakavskih pjesama do-življeni su kao najsnažniji doživljaj zavičajnoga identiteta, a njezina naricaljka “Za hćeron” – koju je zapisao Jakov Volčić u drugoj polovini 19. stoljeća – prihvaćena je kao njezina an-tologijska recitacija, ravna antičkim stihovima, a zatim jednako i stihovi Mate Balote, Drage Gervaisa i Zvane Črnje. Poticala je na recitiranje školsku djecu. Sudjelovala je u ocjenjivanju dječjih stihova. Oko nje su se okupljali stariji i djeca, upijajući svaku njezinu riječ. Zajedno s glumcem Ivom Ermanom, nešto starijim i šutljivijim kolegom, koji je prošao sličan životni put – od Zagreba do Beograda i natrag u Istru – kad je postao članom Istarskoga narodnog kazališta, poticala je i afirmirala istarski čakavski govor. Rodile su se brojne kulturne i znan-stvene djelatnosti. A zatim gašenjem hrvatskoga proljeća kazna je trebala stići i Čakavski sabor. “Čakavski je sabor istarska Matica hrvatska” – isticali su protivnici. Srećom – Zvane Črnja u Čakavski je sabor uključio prevelik broj uglednih političara iz Zagreba, Rijeke i Istre. Zabrana Čakavskoga sabora bila bi prevelik udarac hrvatskoj političkoj eliti te je njegovo djelovanje – nakon smrti Zvane Črnje (1991.) polako zamiralo. “Blagdan našega zajika” ne održava se, a zamrla je i izdavačka djelatnost.

U knjizi Životić, to bi bio njezin život, bez lažne skromnosti, nalazi se sijaset rečenica koje se doživljavaju kao oštroumni aforizmi: “Čovjek živi s ljudima i pamti s ljudima”; “Veće radnje od riječi nema”; “Ostati svoj, a uvijek biti netko drugi – to je pravi paradoks glumca!”; “Bili smo glumci riječi”; “Meni je govorenje stihova uvijek praznik, organiziran praznik”; “Teško je o glumi pisati”. A ipak je o glumi pisala, kao i o glumcima i redateljima, s poštovanjem i zahvalnošću.

Kao što smo joj zahvalni i mi koji smo se s njom družili, od nje učili, u njezinim riječima uživali ljepotu hrvatskoga jezika.

111


in memoriam

Željka Lovrenčić

Zvonimir Balog – in memoriam(30. 5. 1932. – 2. 11. 2014.)

U nedjelju 2. studenoga, na Dušni dan, napustio nas je Zvonimir Balog, veliki čovjek i veliki književnik, čije će ime biti zabilježeno zlatnim slovima u našoj književnosti i kulturi jer iza njega ostaje impozantan opus od sedamdesetak knjiga. Najnagrađivaniji je hrvatski dječji pisac – šest je puta dobio nagradu “Grigor Vitez”, a četiri puta nagradu “Ivana Brlić Mažu-ranić”. Dobitnik je i nagrade “Visoka žuta žita” za trajni doprinos hrvatskoj književnosti te, 1996. godine, diplome Časne liste IBBY-ja za knjigu poezije Pusa od Krampusa. Godine 2003. bio je predložen i za najveću svjetsku nagradu za dječju knjigu – “Astrid Lindgren Memorial Award for Literature”. Utemeljitelj je suvremene dječje poezije. Primio je brojna priznanja i za svoj likovni rad, a mnoge su njegove pjesme uglazbljene.

Legendarni dječji književnik, uz čija smo djela odrastali jer je mnoštvo njih bilo i školska lektira, rođen je 30. svibnja 1932. g. u Svetome Petru Čvrstecu pokraj Križevaca. U Zagrebu je završio Školu primijenjenih umjetnosti i Pedagošku akademiju. Promijenio je mnoge poslo-ve. Između ostalih zanimanja, bio je pipničar, administrator, dekorater, nastavnik, televizijski urednik, urednik časopisa…

Smatra ga se utemeljiteljem suvremene hrvatske dječje poezije. Pisao je originalnim i osebujnim stilom, rabeći humor i zanimljive igre riječima. Najnagrađivaniji je hrvatski dječji pisac, a djela su mu doživjela mnoga izdanja. Od knjiga dječje poezije osobito se ističe Nevid-ljiva Iva (1970.) sa šesnaest izdanja, za koju je dr. sc. Stjepan Hranjec ustvrdio da je “presudan događaj u hrvatskoj dječjoj književnosti”. U njoj Balog mudro i vješto, na duhovit način i igrajući se, mladim čitateljima otkriva prave životne vrijednosti.

Od njegovih mnogobrojnih proznih djela za djecu vjerojatno je najpoznatija knjiga Ja magarac (1973.), u kojoj pisac u svojem poznatom šaljivom stilu govori o događajima kojima je izložen dječak koji je otkriven spavao: dobio je karijes, ostao kratkovidan, ugušio se na tri dana…

Meni je pak osobito draga njegova knjiga Dijete koje se nije htjelo roditi (2008.). Radi se o svojevrsnoj odi ljubavi, veseloj i duhovitoj priči o djetetu koje je odlučilo da se neće roditi i pokušalo napraviti izbor u onome u čemu nitko ne može – nije željelo doći na ovaj svijet.

112


Premda su ga njegovi najbliži – djed, stric, teta Cvijeta, tata, a kasnije i drugi ljudi – susjeda Julka, general, predsjednik države, cijeli jedan cirkus te predstavnici raznih zemalja srčano nagovarali da iziđe i priključi se našoj svakodnevici, to su uspjeli učiniti jedino stariji brat Fran i prijateljica Ana. Zahvaljujući isključivo njihovoj ljubavi i prijateljstvu dijete je konačno odlučilo doći na svijet i objasnilo nam koje su osnovne životne vrijednosti kojima moramo težiti.

Zvonimir Balog bio je svestrani umjetnik – neumorni pjesnik, slikar, pisac aforizama, ilu-strator, antologičar, kipar itd. Premda najpoznatiji po svojoj dječjoj književnosti, isticao se i kao izvrstan pjesnik za odrasle, esejist, autor dramskih tekstova i scenarija te romanopisac. Njegov autobiografski roman Predživot (2001.), zamišljen kao dio trilogije, govori o djetinj-stvu i mladosti ambicioznoga i darovitoga provincijalca i prikaz je hrvatske svakodnevice iz razdoblja pedesetih i šezdesetih godina prošloga stoljeća.

I u proznome opusu Balog ostaje vjeran svojem poznatom stilu punom humora, ironije pa i samoironije. Na duhovit način izvješćuje čitatelja kako je počeo pisati poeziju:

Prve slasti, muke i uzbuđenja u svezi s poezijom osjetio sam još u trećem razredu osnovne. Virus P napao me u trenu kad sam prvi put osjetio da ću morati živjeti sam, na svoju ruku, da ću morati odbolovati svoju zubobolju, želucobolju i glavobolju. Virus se stao toviti i mno-žiti zahvaljujući u velikoj mjeri mojoj učiteljici, koja je na vrijeme uočila moju zbunjenost, kao što sam ja uočio da ona ima krasno sisato tijelo na lijepim ženskim nogama.

Piščeva sjećanja temelj su za njegova razmišljanja o raznovrsnim temama – od onih in-tim nih do društvenih i psiholoških, za promišljanja o životu u provinciji i u gradu. O ljudima pak ima svoje mišljenje:

Čovjek je ipak govno, mislio sam spremajući se u krevet, može ga se kupiti kao i svaku drugu robu. S tim što je jedan dan skuplji, drugi jeftiniji. Jedan ima cijenu kavijara, drugi toaletnog papira. Čak ni prijatelji ni ljubavnice nisu više besplatni i njih se sve više mora kupovati.

U konačnici, pisac nam poručuje da je u životu izuzetno značajna umjetnost te da u njemu treba uživati što je moguće više. Treba pokušati uvijek biti veseo i smijati se, puno se smijati…

Kao pjesnik za odrasle Balog 1957. godine sudjeluje u Knjizi sedmorice. Među njegovim pjesmama u kojima je jedan od osnovnih motiva samoća posebno se ističe ona naslovljena “Poslije takozvane smrti”. To je uvod u njegov snažan misaoni svijet – u njoj se govori o in-tenzivnom prožimanju života i smrti. Između ostaloga, pjesnik nam poručuje: “Ne oblačite tamna odijela kada vas jednom ostavim / ni spomenik ne dižite nikakav / ne sadite cvijeće nedužno / ni drveće s vječnim lišćem / ja ionako ne ću tu ostati zauvijek / sjećate se da sam još nekad bio vrlo nemiran / i imao narav žive…”

Godine 1961. objavljuje knjigu Ekvilibrij; Pepeo i pepeo 1968., Preporučenu pticu 1975., Ribu na biciklu 1977., Sklon disanju 1982. itd.

Kad govorimo o poeziji za odrasle, Balog je svoj pjesnički vrhunac ipak dostigao knjigom Pjesme za prvu ruku, 2003. Ta zbirka raznolikih tema i stilova vodi nas u ludički svijet, u igre jezikom, u apsurde. Dobar je primjer navedenoga pjesma “Dan kad su ruke popustile”.

113

IN MEMORIAM

U prvim strofama situacije su uobičajene, normalne:

Mojoj su dragoj porculanske šalice jutros ispale iz ruku čaj smo iz njih pili u vrtu u sjeni mendule djedu je o podne veliki kuhinjski nož kliznuo iz ruku kruha ionako više nije

U daljnjim strofama postepeno se javljaju apsurdne situacije:

dadilji je potom iz ruku ispalo dijete ruke su olabavile ruke su popustile državnici su ispustili šansu

Zatim dolazi do grotesknih i ludičkih prizora:

onda su naglo počele i same ruke iz ramena ispadati rukama bijahu uskoro zakrčeni svi putovi

koji završavaju apsurdnim događajem i ironičnim zaključkom:

promet je preusmjeren stranputicom radi sigurnosti

Balogov opus poznat je i čitateljima izvan Hrvatske. Djela su mu prevedena na 19 jezika. Na engleskome se ističe njegov Bonton, a značajni su mu i prijevodi na slovački i poljski. Godine 2013. Objavljeno mu je devet knjiga, od kojih dvije u inozemstvu – u Bratislavi i Santiago de Chileu, čemu se posebno radovao. Knjigu Často si vymýšl’am…, koja je zapravo izbor tekstova iz knjiga Zeleni mravi, Zmajevi i vukodlaci i Ja magarac te Bonton, objavila je nakladnička kuća Vydal Perfect, a prevela Alica Kulihová. Ilustrator je sam autor. To je djelo dobilo nagradu slovačkoga Ministarstva kulture za najbolju dječju knjigu.

U Čileu mu je objavljen prijevod knjige Dijete koje se nije htjelo roditi, u časopisu Most/The Bridge na španjolskome je jeziku objavljen i ulomak iz romana Predživot. Čitatelji s toga govornog područja imaju prigodu čitati i njegovu poeziju te uživati i u njoj. Naime, prošle je godine u Salamanci predstavljena knjiga Dulce libertad, izbor iz poezije dvanaestero su-vremenih hrvatskih književnika, među kojima su i Balogove pjesme iz zbirki Četvrtasta kugla i Pjesme za prvu ruku. Pjesme su mu objavljene i u online izdanjima u Čileu i Španjolskoj – ovdje bih posebno istaknula madridski književni časopis Revista 2384 te vrlo ugledni časopis Arquitrave iz Kolumbije, koji uređuje pjesnik Harold Alvarado Tenorio. Izuzetno mi je drago što je i mojim nastojanjima naš dragi Balog nekim svojim djelima uspješno prešao granice svoje zemlje.

114


Nažalost, više nije s nama. Njegov smijeh više neće odjekivati, više nećemo slušati njegove duhovite doskočice, nećemo se diviti njegovoj beskrajnoj energiji.

Do susreta u vječnosti neka ga čuvaju veseli anđeli….

Zvonimir Balog

115


in memoriam

Ante Uglešić

Zdenko Brusić (16. IX. 1938. – 10. XI. 2014.) – u sjećanje

Dragi kolega, dragi prijatelju, dragi naš Zdenko!Opraštajući se posljednji put od tebe, ne znam odakle bih započeo, jer tvoja je svestra-

nost kao čovjeka i znanstvenika bila toliko velika, a prigoda kao ova ne dopušta mi reći sve što bih htio i mogao pa ću to ostaviti za komemoraciju na Sveučilištu.

Na početku samo nekoliko riječi o tvome životnom putu. Rođen u Šibeniku ujesen godi-ne 1938., osnovno obrazovanje završio u Privlaci i Ninu, a gimnaziju pohađao u Zadru. Arhe-ologiju diplomirao godine 1963. na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, na istome fakultetu magistrirao 1973. i doktorirao 1981. Svoj radni vijek proveo u Arheološkoj zbirci u Ninu, Muzeju grada Šibenika, Arheološkome muzeju u Zadru te na Odjelu za arheologiju Sveučilišta u Zadru, odakle godine 2008. odlaziš u zasluženu mirovinu.

Malo je znanstvenika u arheološkoj znanosti koji su se bavili tako širokim temama kao ti. Arheologiju si doživljavao kao najveću ljubav svoga života, njome se neprestano bavio, s njom i od nje živio, njome se zanosio, uvijek želeći samo objektivno i na najbolji mogući na-čin rekonstruirati prošlost. Istraživao si paleolitik, neolitik, željezo doba, helenističko i rimsko razdoblje, helenistička i rimska pristaništa, ostatke antičkih i srednjovjekovnih brodoloma, ostatke plovnih objekata i brodograđevnih konstrukcija, plovne puteve i osiguranja plovid-benih ruta i još mnoštvo toga.

Kada bismo te sada mogli zapitati: “Što ti je najdraže bilo raditi kao arheologu?”, zasi-gur no bi nam, kao uvijek sa smiješkom i neskrivenim zadovoljstvom, bez mnogo dvojbe od govorio: “RONITI!” Kao jedan od začetnika naše podvodne arheologije nikad nisi prestao roneći istraživati našu prošlost, a kolika je to tvoja opsesija bila, svjedoči i činjenica da ni u najtežoj bolesti nisi ostavljao svoje ronilačko odijelo, već si ga dao suziti u nadi da ćeš ponov-no zaranjati u dubine i diviti se biserima našega podmorja. I sada, dragi Zdenko, zaranjaš, ali posljednji put, zauvijek, u dubinu hladnoga groba, odakle izroniti više nikada nećeš.

Ne samo podmorje, već i more općenito bilo je tvoja vječna opsesija. Na svoju Silbu hitao si uvijek kada si mogao, a u mirovini si velikim dijelom tamo i stalno obitavao. Uvijek s po-gledom u more, mrežom ili podvodnom puškom strašću najvećega ribara lovio si ribu, a još

116


s većom ljubavi pripremao je svojoj obitelji i prijateljima. Kada te je čovjek promatrao, imao je osjećaj da si iz mora i proizišao, a nadimak “Foka”, kako su te odmilja prijatelji često zvali, pogotovo gledajući te u ronilačkome odijelu, izvanredno ti je pristajao.

Još bih nešto posebno istaknuo, a to je tvoja nesebičnost. Ona se očitovala u ljubavi prema tvojim bližnjima, ali jednako tako i prema kolegama, osobito onda kada nisi kao neki krio pronađene vrhunske lokalitete ili rezultate svojih istraživanja, već si ih sa zadovoljstvom ustupao svojim mlađim kolegama. Jednako tako, volio si sve svoje mlađe suradnike kao i studente i nesebično im prenosio svoja znanja i iskustva.

Još bih se, dragi Zdenko, mnogo toga lijepog o tebi mogao prispominjati, ali to ostavljam za neko drugo vrijeme i neke naše buduće susrete. Počivaj u miru, okružen morem koje si neizmjerno volio i svojim poštama koje si tako dobro poznavao. Naka ti je laka hrvatska zemlja. Počivao u miru Božjem!

(Svim članovima obitelji u ime Odjela za arheologiju i Sveučilišta u Zadru izražavam još jedanput duboku sućut.)

Silba, 13. studenoga 2014.

Zdenko Brusić

117


in memoriam

Radomir Jurić

Zdenko Brusić – in memoriam(16. IX. 1938. – 10. XI. 2014.)

Poštovana obitelji prof. Brusića,gospodine rektore,kolegice i kolege,

Sažeto ćemo se prisjetiti djelovanja prof. dr. sc. Zdenka Brusića u Arheološkome muzeju Zadar.1 Ustanova je to u kojoj je on bio zaposlen dva puta (dolazio i odlazio), ostavivši dubok i neizbrisiv trag.

17. veljače 1966. g. ugovorom koji je potpisao dr. Mate Suić započeo je teći radni odnos u svojstvu kustosa na određeno vrijeme u Područnoj arheološkoj zbirci u Ninu. Poslije je bilo još nekoliko takvih ugovora koje je potpisivao prof. Batović.

Zadarski mu je Arheološki muzej 1967. g. dodijelio stipendiju u visini od 700 dinara mje-sečno za poslijediplomski studij na Filozofskome fakultetu u Zagrebu (stipendija je trajala nešto više od godinu dana).

Brusićeva ninska faza (1966. – 1969.), osim svakodnevne skrbi za Arheološku zbirku, obi-lježena je sustavnim rekognosciranjima ninskoga područja, posebice onoga uz more i pod njim.

Poznato je da je 1966. g. istraživanjem priobalnoga područja Ninskoga zaljeva naišao na prilično očuvane ostatke broda na koji ga je prethodno upozorio ribar i pjeskar Vjekoslav Kolanović iz Privlake. Dvije godine poslije nešto južnije od toga mjesta pronašao je još jedan brod. Položaj na kojem su brodovi (ranohrvatski) pronađeni zove se Usta. Jedan je brod u ci-jelosti istražen i dokumentiran 1969., a drugi 1973. godine. Prof. Brusić i prof. Božidar Vilhar, poznati hrvatski konzervator, vodili su istraživanja i vađenje brodova. Zbog trošnosti bro-dovi su (1974.) iz mora izvađeni u komadima prema prethodno izrađenom planu i odmah

1 Govor održan na komemoraciji za prof. dr. sc. Zdenka Brusića u Svečanoj dvorani Sveučilišta u Zadru 9. prosinca 2014. Prije potpisanoga o životu i djelima prof. Brusića govorili su prof. dr. Ante Uglešić, rektor Sveučilišta u Zadru, prof. dr. sc. Brunislav Marijanović, pročelnik Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru i dr. sc. Jakov Vučić, v. d. ravnatelja Arheološkoga muzeja Zadar.

118


prevezeni u Zadar (osobno sam nazočio ovim radovima). Zahtjevan proces konzervacije i rekonstrukcije brodova vodio je prof. Vilhar na temelju švedskih i danskih iskustava.

Iako je već prešao u Muzej grada Šibenika, Zdenko Brusić i dalje je za Arheološki muzej provodio podmorska arheološka istraživanja (primjerice, istraživanje ninske antičke luke i otkrića liburnskoga broda na tome položaju).

Vratimo se u proljeće 1967. g. kada je prof. Brusić obavijestio prof. Beloševića da je na Ždrijcu u Ninu na samoj površini zemlje naišao na ostatke djelomično uništenih kostur-nih grobova. Jedan je grob bio cjelovit pa ga je istražio i dokumentirao (pronađeni su nož, kresivo i kremen). Doskora je Belošević napravio očevid da bi koncem iste godine poduzeo sondažna istraživanja. Uslijedit će (od 1969.) sustavna arheološka istraživanja koja će rezul-tirati iznimnim nalazima hrvatske materijalne kulture tzv. ranoga, poganskoga sloja (druga polovica 8. do sredine 9. st.).

U vrijeme njegove šibenske faze suradnja s Arheološkim muzejom sustavno je nastavlje-na, sve do njegova ponovnog dolaska u taj muzej kada mu je 1982. g. postao čelnikom (toč-nije od 1. studenoga te godine). Njegova zadarska faza u našem muzeju trajala je od navede-noga nadnevka do 31. siječnja 1999. godine. Direktor Arheološkoga muzeja bio je do 1986. g., a onda još jednu godinu vršitelj dužnosti direktora, tj. do 7. srpnja 1987. g. Odlaskom prof. Batovića na Filozofski fakultet 1984. godine preuzeo je vođenje Prapovijesnoga odjela. Skoro 20 godina bio je zaposlen u tom muzeju, a znatno je više godina s njim surađivao, naravno, i nakon prelaska na Filozofski fakultet. I u mirovini je rado navraćao k nama.

U funkciji direktora Arheološkoga muzeja osobitu pozornost posvetio je problemu po-plavljivanja suterenskih prostorija u novoj zgradi muzeja, kao i iseljavanju iz ove zgrade, ta-dašnjega Filozofskog fakulteta, gdje su još bila smještena spremišta prapovijesne i antičke sitne građe, dio lapidarija i muzejska knjižnica. Uspio je u nastojanju da se iz sklopa Sv. Nikole isele svi ilegalni stanari, nakon čega su 1985. i 1986. g. obavljeni veći građevinski radovi. Pose-bice je uređen prostor za smještaj knjižnice, radionice za izradu suvenira i druga spremišta. U isto vrijeme izgrađen je paviljon u Ninu (unutar Arheološke zbirke) za izlaganje ranohrvat-skih brodova. Pomagao je oko uređenja recepcije Turističkoga naselja Zaton, gdje je većim dijelom izložen materijal iz antičke luke.

Dok je vodio muzej, rijetko je bio na samostalnim arheološkim istraživanjima. Međutim, nakon 1987. g. to se promijenilo. Zajedno s kolegom S. Gluščevićem poduzeo je podmor-ska arheološka istraživanja i rekognosciranja na više položaja u Istri i Dalmaciji; primjerice, na umaško-porečkome akvatoriju, posebice Savudriji, oko Silbe, Oliba i Premude, u Caski, Resniku, Palagruži, u predjelu Kolovara u Zadru i dr., zatim su tu podvodni radovi u Cetini i Rudi (višekratno) te u rječici Norin u današnjem Vidu, odnosno Naroni.

Niz većih istraživanja ostvaren je u antičkoj luci u Zatonu. Polučeni su iznimni rezultati.Bilo je više istraživanja i na kopnu, posebice u Zadru, gdje je opet, zajedno sa Smiljanom

Gluščevićem, radio na istraživanju velikoga rimskog groblja na položaju trgovinskoga centra na Relji 1989. i 1990. g. Posebno spominjem istraživanja u dvorištu sjemeništa Zmajević u travnju 1993., koja su se izvodila u teškim ratnim uvjetima (česte uzbune i napadi na grad). Radilo se od 7 do 19 sati (u večernjim satima pod reflektorima iz agregata jer nije bilo struje). Poduzeo je još nekoliko zaštitnih istraživanja u Zadru, a još je radio na Kosi kod Ljupča, Ninu,

119

IN MEMORIAM

Privlaci (Kulina). Zajedno smo bili na istraživanjima u Rodaljicama kod Benkovca (1984.), Povljani na otoku Pagu (1991.) i Radašinovcima (1995.).

Kao muzejski savjetnik, osobito od 1987. g. i kasnije dok je bio u Arheološkome muzeju, objelodanio je desetke znanstvenih i stručnih radova u Diadori, Prilozima povijesti umjetnosti u Dalmaciji, Radovima Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, Adriasu i drugdje. Evo nekih naslova: “Vrste importirane helenističke i rimske keramike u Liburniji”, “Helenistička reljefna keramika u Liburniji”, “Privlački počeci”, “Uspostava hrvatske kontrole na plovidbe-nom putu uz istočnu obalu Jadrana” i dr.

Sudjelovao je s referatima na više znanstvenih skupova, simpozija, kolokvija i kongresa (Zadar, Pag, Bled, Poreč, Zagreb, Korčula, Murter i dr.).

Uz one uobičajene muzejske poslove, osobitu pozornost posvetio je kulturno-promidž-benomu radu. Posebice se to odnosi na mnoge veće ili manje izložbe, nastupe u svim sred-stvima javnoga priopćavanja, kao i na popularna predavanja u prostorima izvan muzeja. Izložbe su priređivane u muzejskim prostorima, bankama, privatnim galerijama i kafićima. Primjerice, 1987. u Arheološkome muzeju organizirao je veliku izložbu “2000 godina upo-rabe novca na zadarskom području”. Bilo je to u suradnji tadašnje Komercijalne banke i Numizmatičkoga društva, a u povodu 30. obljetnice spomenute banke. Godine 1988. u pro-storijama zadarske Marine i radnim prostorima Tankerkomerca priredio je izložbu amfora., a 1992. g. bio je jedan od autora izložbe “Nakit čarobna snaga oblika”, koja je u suradnji s Pokrajinskim muzejom iz Ptuja bila priređena u više slovenskih i hrvatskih gradova te u Mađarskoj. Godine 1994. u povodu Dana općine Nin u Arheološkoj zbirci priredio je izložbu “Najstariji brodovi na hrvatskoj obali”. Nakon što je održana i u Zadru postala je dio veće izložbe “Drvena brodogradnja kod Hrvata” (glavni organizator Dubrovački muzeji), koja je nakon Dubrovnika gostovala u Betini na otoku Murteru, Rijeci i Zagrebu.

U povodu Dana državnosti Republike Hrvatske (30. svibnja 1994.) i prigodi puštanja u opticaj hrvatske kune u Dalmatinskoj banci postavljena je izložba o starome novcu na zadar-skome području. Jedan od autora bio je i Zdenko Brusić.

U sklopu Zadarskoga karnevala Arheološki je muzej od 22. do 28. veljače 1995. g. u vino-teci Mozaik priredio izložbu “Veni vide, domi expirire”, čiji je autor opet bio dr. Brusić. Izložba je pobudila veliko zanimanje Zadrana i bila je izvrsno medijski popraćena.

Spominjemo izložbu “Tisućljeća zadarskih moneta”, koja je 23. rujna 1995. g. otvorena u Dalmatinskoj banci u Benkovcu. Bila je to prva izložba koja je u Benkovcu priređena nakon vojno-redarstvene akcije Oluja.

Bilo je još izložbi, ali sada spominjemo samo da je Brusić 1998. g. radio na pripremanju scenarija i organizacije dvadesetak izložaka koji su sa zadarskoga područja bili uvršteni u svjetsku manifestaciju EXPO 98, kao dio hrvatske izložbe u Lisabonu.

Kad spominjemo rat, valja se prisjetiti 1991. g. Zdenko Brusić bio je svim srcem za hrvat-sku državu i njezinu opstojnost. Prva uzbuna u Zadru dogodila se je na njegov rođendan (16. rujna). Tada smo se častili u obližnjem kafiću.

Tijekom Domovinskoga rata sustavno je noću sudjelovao u čuvanju Arheološkoga mu-zeja, višekratno i u vrijeme najžešćih napada na grad. Znali smo i po nekoliko dana i noći biti u muzeju, hraneći se onim što smo imali. U tim se je situacijama, na naše oduševljenje,

120


izvrsno snalazio. Nakon tih napada na Zadar (1991.) u suradnji s Društvom američko-hrvat-skoga prijateljstva sakupljao je i dokumentirao različite dijelove kulturnih spomenika. Dije-love orgulja zadarske katedrale i ostale dijelove uništenih spomenika slao je u Zagreb, gdje su u Muzeju Mimara bili izloženi, nakon čega su išli po Europi, a potom bili na aukciji u Americi. Akciju je dr. Brusić vodio za Split, Šibenik, Drniš, Skradin, Nin, Biograd i Zadar. Riječ je o humanitarnoj akciji te aukciji u New Yorku za sakupljanje pomoći za obnovu stradalih spomenika, a tekla je pod naslovom “Aukcija 1000 lakih komada za obnovu Hrvatske”.

Djelatnici Arheološkoga muzeja znat će čuvati uspomenu na toga iznimnog čovjeka, mu-zealca i znanstvenika. Krasile su ga marljivost, strpljivost i smirenost. Uvijek je bio spreman nesebično pomagati. Ujedno je bio osobito društven i rado priman u razna društva.

Svojim ukupnim djelovanjem dao je veliki prinos razvoju naše muzejske ustanove i šire, hrvatskoj arheologiji. Uz njegovo ime ostat će vezana mnoga otkrića i podmorskih i kopne-nih arheoloških nalazišta. U mnogočemu bio je prvi glede podmorske arheologije kao i u znalačkoj interpretaciji te i druge arheološke građe. Ostajemo mu mnogo zahvalni za sve učinjeno.

Neka mu je laka hrvatska zemlja u tišini otoka koji je neizmjerno volio.

121

Radoslav Katičić

Vilinska vrata

Matica hrvatska i Ibis grafika Zagreb, 2014.

osvrti i prikazi

Tragovima svetih pjesama

Knjigom Vilinska vrata,1 koju su nedavno objavili Matica hrvatska i Ibis grafika iz Za-greba, nastavio je akademik Radoslav Katičić s objavljivanjem svojih istraživanja pretkrš-ćanske svetosti i obrednosti u naroda sla ven-skoga jezika, posebno našega hrvatskog. Kao i u prethodne tri knjige istoga niza te nizu ra-sprava i predavanja išao je profesor Katičić “i dalje tragovima svetih pjesama naše pret-kršćanske starine”, kako kratko, ali slikovito i sadržajno kaže u podnaslovu knjige. O tome na što je nailazio i što je nalazio idući tim tra-govima, opširno i temeljito dokumentirano navodio je profesor Katičić u svojim knjiga-ma. Prva je Božanski boj, objavljena 2008. go-dine, potom Zeleni lug iz 2010. te Gazdarica na vratima iz 2011. g.2 No, ta 2008., kada je objavljena prva i temeljna knjiga ovoga niza, nije početak, nego zapravo nastavak istraži-

1 Radoslav Katičić. 2014. Vilinska vrata, i dalje tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine. Zagreb: Ibis grafika i Matica hrvatska.

2 O te tri knjige vidi Damir Zorić. 2011. “Etnološka isho-dišta Katičićeve mitološke trilogije”. Zadarska smotra, časopis za kulturu, znanost i umjetnost 60, 4: 166–175.

vačkoga i nakladničkoga poduhvata koji je – barem što se hrvatske akademske javnosti tiče – stvarno započeo prije više od trideset godina, koncem osamdesetih godina prošlo-ga stoljeća, predavanjima profesora Katičića na zagrebačkome Filozofskom fakultetu o – najkraće rečeno – “zelenom Jurju”. Slijedile su rasprave i prilozi, objavljivani u inozemnoj i u hrvatskoj periodici, a od 2008. do 2014. i četiri kapitalne knjige. Treba, međutim, spo-menuti i njihove prethodnice, koje, premda izravno nevezane za teme četiriju spomenu-tih, ipak su dio organske cjeline – povijesti najstarije i najdublje hrvatske starine. Riječ je o knjigama koje nisu nastajale na usme-noknjiževnoj etnografskoj baštini, u kojoj su očuvane krhotine ili manje cjeline pretkrš-ćanskih svetih pjesama. Riječ je o istraživanji-ma prvenstveno filološke građe našega sred-njovjekovlja. U tim prvim spomenicima naše pismenosti, koliko god i oni sami bili majuš-ni ili tek preostali fragmenti izvorno većih, ali nesačuvanih cjelina, ostali su i neki tragovi i spomeni naše nepismene, još dublje i starije prošlosti. One prošlosti koja je kao slika svi-jeta, kao mitološka, pretkršćanska svetost u tragovima i preoblikovana, reinterpretirana i zaodjenuta slojevima novodobnih naslaga, živa do našega vremena. Budući da je na prvi pogled najčešće nerazumljiva ili je u svome prezentu danas sasvim drugačije razum ljiva, za ispravno prepoznavanje tih fragmenata trebalo je pratiti najstarije tragove pa tako i filološku baštinu našega srednjovjekovlja. Stoga je uz ovaj Katičićev četveroknjižni mi-tološki niz kao njegovu prethodnicu, pa čak i temelj, važno spomenuti i njegove filološke studije, objavljene u zasebne četiri knjige de-vedesetih godina prošloga stoljeća.3 Različiti

3 Uz početke hrvatskih početaka, Filološke studije o našem najranijem srednjovjekovlju. Split: Književni krug, 1993;

122


tragovi u tekstovima, danas najčešće tzv. fol-klornih pjesama, prepoznati kao ostatci sve-tih pjesama, vode u starinu pretkršćansko-ga vjerskog svjetonazora. Koliko god mogle stajati zasebno, svaka kao samostalna cjeli-na, ne bi trebalo uzimati Katičićeva djela kao četiri zasebne epizode jedne cjeline. Dapače, prije se može reći da se radi o osam svezaka jednoga niza s dvije cjeline, koje nas vode k otkriću i razumijevanju naše davne i duboke, “bez-pismene” povijesti, tragom sačuvane fi-lološke građe (prva cjelina) do vremena kon-stituiranja naše srednjovjekovne državnosti i kulture, i dublje (druga cjelina) do vremena slavenske starine, a kada je to moguće, još i dublje, na sama indoeuropska ishodišta civi-lizacije, kojoj i kultura našega jezika pripada. Navedene knjige tako tvore “veliki luk hrvat-ske jezične povijesti”. Kao i baština klasične književne starine davno prije, tako sada, kroz svoju hrvatsku inačicu, na pozornicu izlazi slavenska pretkršćanska slika svijeta, njezina povijesna mijena i sudbina.

I u knjizi Vilinska vrata Katičićeve istraži-vačke teme nalaze se i ostaju u jeziku, našem hrvatskom. Prateći tragove prošlosti zaosta-le u suvremenom ili onom nešto ranije zapi-sanom jeziku, sa svim njegovim dijalek talnim bogatstvom i svom raznolikošću, stavljajući ga naspram etnografskih srodnosti i ina čica zapisanih u drugih slavenskih ili njima su-sjednih naroda i jezika indoeuropskoga sta-bla, Katičić iz malih, nepotpunih i često ne-razumljivih ulomaka otkriva i rekonstruira značenja i stare cjeline hrvatskoga i slaven-skoga pretkršćanskog svetog teksta i vjero-vanja. S jedne strane može se vidjeti kako je

Na ishodištu, Književnost u hrvatskim zemljama od 7. do 12. stoljeća. Zagreb: Matica hrvatska, 1994; Illyricum Mithologicum. Zagreb: Antibarbarus, 1995; Literarum Stu dia: Književnost i naobrazba ranoga hrvatskog sred-njo vjekovlja. Zagreb: Matica hrvatska, 1998.

ta duboka povijest jezikom oblikovana i u je-ziku očuvana, često i tako da je prvotno obli-kovano značenje ostajalo zaboravljeno – iro-nija je povijesti da je u povijesnoj mijeni po-nekad lakše opstati u zaboravu. Upravo u tom području zaboravljenoga profesor Kati-čić prati tragove naizgled često bez značenja, traži i nalazi nove povijesne rekonstrukcije. U odnosu na tri prethodne, u kojima je više išao tragom zapisane usmenoknjiževne, et-nografske baštine, u knjizi Vilinska vrata Ka-tičić donosi i jednu bitnu novost: temu naše pretkršćanske svetosti i obrednosti istra žu-je tako da tragove tog našega jezika prati u nizu područja njegova domovinskog pejza-ža. Kao što ni u prethodnim raspravama nije bio posve zanemario prostor, tako ni sada u knjizi Vilinska vrata Katičić nije posve osta-vio po strani tekstualnu građu. Ipak, u knji-zi Vilinska vrata Katičić je građu nalazio pri-je svega u zemljišnom i prostornom nazivlju. Većina priloga iz ove knjige posvećena je ot-krivanju i prepoznavanju svetih mjesta stare vjere, i to kroz tragove koji su nam očuvani u toponimima u pojedinim područjima na-šega etničkog prostora. Kako je već rečeno, već u prethodnim knjigama, posebno u knji-zi Zeleni lug, Katičić je istraživao jezične tra-gove u prostoru i kroz današnji oblik otkri-vao i nekadašnja značenja kao dijelove cjeli-ne svete slike svijeta u pretkršćanskih Hrva-ta. Traganje se, dakle, od usmenoknjiževne baštine i pučkoga nasljeđa iz njegovih ma-njih cjelina, često tek krhotina, a rjeđe većih cjelina, proširilo u prostor. Ozemlje, njegov izgled, raspored i razmještaj u njemu pred-stavljaju temeljni oslonac svjetonazoru pret-kršćanske kulture. Građa je to koliko boga-ta toliko i zamagljena. K tomu, za razliku od one zapisane, koja je sabrana u zbirke i istra-živaču najčešće dostupna na jednome mje-stu, toponomastička građa leži razasuta na

123

OSvRTI I PRIKAZI

širokome domovinskom prostoru, u imeni-ma izvora, odnosno vrelima voda, u nazivi-ma po poljima i visovima, doslovce, ali, daka-ko, izvan ideološkoga koncepta: po šu mama i gorama naše zemlje ponosne. Počelo je od mjesne narodne pjesme o zelenome Jurju iz Zagrebu nedalekoga Turopolja, a odatle u zapadnoslavonske i bilogorske pre djele, pa u križevački kraj, u zapadnu Hercegovinu i u središnju Bosnu, u dalmatinsku Hrvatsku, kako onu zagorsku, tako i onu otočnu i obal-nu, sve gore do jadranskoga sjevera. Iz topo-nimije različitih hrvatskih područja, rekon-struirao je Katičić pretkršćansko posve će-nje ozemlja, otkrio je kad naznake kad obri-se ustroja prvotnih hrvatskih zajednica. Čak i onda kada je veo kršćanskoga imaginarija posve zaogrnuo slavenski pretkršćanski svje-tonazor, stoljećima je on ostajao protkan vidljivim iako nerazumljivim frazama i čini-ma onoga starijeg svjetonazora. Koliko god fragmentirana ili svedena na pučku tradici-ju, nasljeđe dobrih običaja i oslonac identi-tetu, ta je građa trag i putokaz u dublju po-vijest, u širu sliku, kadšto do nevjerojatnosti živu i danas. Prateći tekstualnu jezičnu bašti-nu, a u četvrtoj knjizi Vilinska vrata istražu-jući stvarna značenja nazivlja u jezičnopovi-jesnom prostoru, Katičić nipošto nije došao na kraj istraživanja. Dapače, tek je sada širom otvorio vrata u jezičnopovijesni pejzaž pret-

kršćanskoga nasljeđa naše kulture i identite-ta. Istražujući ga i u prostoru, našem hrvat-skom, Katičić, moglo bi se reći, zapravo istra-žuje mjesta na kojima je posvojen i posve-ćen prostor, osmišljena slika ozemlja. Nedav-no je objavljena još jedna značajna knjiga iz istoga korpusa, Katičićevih slušača i suradni-ka, oca i sina, Vitomira i Jure Belaja, u kojoj je pokazan način na koji prirodni prostor – na svojim osobitim mjestima – postaje i opsta-je kao posvećena domovina.4 A na stranica-ma ove, nadamo se ne posljednje Katičićeve knji ge iz ovoga područja, putujemo našim je zičnopovijesnim predjelima vođeni oso-bi to stiliziranim tekstovima pisca Katičića. Kao što pogled na zvijezdama osuto nebo zadivljuje promatrača i navodi ga na po mi-sao o pametnome graditelju, tako i čitanje Katičićevih knjiga, Vilinskih vrata ili koje dru-ge, upućuje na već toliko puta priznato mu veliko znanje. Ali čitanje Katičićeva teksta, čak i lišeno znanstvenoga zanimanja, otkriva istančanoga stilista hrvatskog jezika. Iako u znanstvenim raspravama nije čest slučaj, Ka-tičić svoje teme izlaže upravo tako da znan-stvenu spoznaju, ono što je posve čvrsto i si-gurno utemeljeno na relevantnim činjenica-ma i provjerljivom metodom dokazivo, izla-že u tekstu protkanom nitima pripovjedačke dramaturgije. Svojim načinom pisanja Kati-čić zaokuplja pozornost čitatelja, vodeći ga tako do spoznaje istim onim putem kojim i sam ide istražujući. Stoga će i naša književna kritika jednom – zbog njegove stilske vrijed-nosti – morati svoju pozornost svrnuti i na nesumnjivu književnu vrijednost Katičićevih tekstova.

Damir Zorić

4 Belaj, Vitomir i Juraj Belaj. 2014. Sveti trokuti, Topografija hrvatske mitologije. Zagreb: Ibis grafika, Institut za arhe-ologiju, Matica hrvatska.

Radoslav Katičić

124

Domaća rič 11

Zbornik radova sa znanstvenog skupa Domaća rič 11 održanoga 20. travnja 2013. u Biogradu na Moru

Ogranak Matice hrvatske u Zadru, 2014. Biograd na Moru – Zadar

osvrti i prikazi

Vrijedan doprinos očuvanju domaće riči

Dva desetljeća nakon objavljivanja prvoga i pola desetljeća nakon objavljivanja posljed-njega, desetoga po redu zbornika Domaća rič, u Zadru je 2014. g. objavljen zbornik Do-maća rič 11, kojim zadarski ogranak Matice hrvatske nastavlja marljivo obogaćivati hr-vatski dijalektološki i dijalektalni književno-umjetnički korpus. U zborniku, čiji je glav-ni urednik Vjekoslav Ćosić, okupljeni su pri-lozi dvadeset i troje autora koji su nastupi-li na jezikoslovno-pjesničkoj priredbi Doma-ća rič 11, održanoj 20. travnja 2013. godine u Biogradu na Moru. Prilozi su podijeljeni u dvije skupine. Prvu skupinu čini devet znan-stvenih priloga, napisanih iz pera uglednih hrvatskih proučavatelja organskih idioma i književne dijalektalne riječi, dok drugu sku-pinu čine uglavnom zavičajnim idiomima pi-sani književnoumjetnički prilozi sedamnaest autora.

U “Predgovoru” (str. 5–9), koji potpisuje predsjednik Organizacijskoga odbora skupa, Ivan Paštar, čitatelj se može detaljno infor-

mirati o tijeku održavanja skupa, ali i o pri-premnim radnjama koje su omogućile nje-govo održavanje nakon podulje stanke. Na uvodnim je stranicama zbornika objavljen i pozdravni govor (str. 11) izaslanika biograd-skoga gradonačelnika, Draženka Samardži-ća, koji je iskazao zadovoljstvo što se manife-stacija Domaća rič 11 održala upravo u Bio-gradu na Moru, gradu u kojem se, kako kaže, “oduvijek (...) gajila domaća rič i jako (...) du-go održala glagoljska tradicija” (str. 11).

U nastavku ćemo se u kratkim crtama osvrnuti na znanstvene i književnoumjetnič-ke priloge objavljene u zborniku.

Prigodno, povodom stote obljetnice ob-javljivanja “Današnjega posavskog govora”, profesor Josip Lisac u radu “’Današnji posav-ski govor’ Stjepana Ivšića i sadanji hrvatski di-jalektološki zadatci” (str. 15–19) podsjetio je na važnost ponajbolje dijalektološke raspra-ve mladoga Ivšića te se osvrnuo na današnje zadatke hrvatske dijalektologije. Iako su ka-sni ja dijalektološka istraživanja posavskoga govora oborila neke Ivšićeve postavke, pro-fesor Lisac “Današnji posavski govor” ipak s pravom određuje velikim datumom hr vat-ske jezične znanosti, a njegova autora izvan-rednim poznavateljem znanstvene literature koji je, riješivši neka komplicirana pitanja hr-vatske dijalektologije, znatno pridonio njezi-nu budućem razvoju. U drugome dijelu ra-sprave autor, nesumnjivi autoritet na pod-ru čju dijalektološke problematike, izdvojio je brojne zadatke koji stoje pred hrvatskom dijalektologijom. Prvi je od njih obradba do-sad neobrađenih mjesnih govora, posebno onih najugroženijih. Osim toga, istaknuta je i potreba dopunjavanja i provjeravanja po-stojećih opisa, kao i potreba uspoređivanja sadašnjega stanja sa stanjem koje je registri-rano u prošlosti, pri čemu od velike pomoći mogu biti hrvatski govori u tuđini. Razvojne

125

OSvRTI I PRIKAZI

tendencije u hrvatskoj dijalektologiji, nagla-šava profesor Lisac, potrebno je usklađiva-ti sa suvremenim dostignućima lingvističke znanosti, ali i tehničkih znanosti. Svakako ra-duje solidna dijalektalna književnoumjetnič-ka produkcija, no ona, ističe se na kraju rada, zahtijeva i zadovoljavajuću jezičnu obradu, kao i nov teoretski pogled.

Božidar Šimunić u prilogu “Prefiksa cija gla gola u bibinjskom govoru” (str. 21–29) po za bavio se, kako sam kaže, najplodnijim modelom tvorbe glagola u hrvatskome jezi-ku, obogativši pritom svoju raščlambu soci-olingvističkim pristupom problematici. Na-kon uvodnoga dijela, u kojem upozorava na vrijednost i važnost izradbe rječnika mjesnih govora te sapirvorfovski govor određuje kao manifestaciju “ljudske sposobnosti da ime-nuje određenom riječju sve ono s čime se čovjek suočava, čime se koristi, čime je okru-žen” (str. 22), autor izdvaja dvadesetak pred-metaka koji sudjeluju u prefiksaciji glagola u bibinjskome govoru. U skladu s uvodnom te-zom o čovjekovoj težnji za imenovanjem svih pojavnica stvarnosti koje ga okružuju, Šimu-nić uočava da se najvećim brojem predme-taka u bibinjskome govoru prefigiraju glagoli koji označuju temeljnu djelatnost poljodjel-ca, što u potpunosti odgovara temeljnom ži-votnom i društvenom određenju Bibinjaca. U završnome dijelu rada autor razmatra dis-tribuciju predmetaka u glagola koji se odno-se na težačka zanimanja te se osvrće na vid-ske i semantičke pomake kod glagola uvjeto-vane uporabom različitih predmetaka.

Sintaktičkim obilježjima govora o toka Rivnja pozabavio se Ladislav Radulić u radu “Iz sintakse rivanjskoga govora” (str. 31–35). Sintaktičkoj analizi prethodi sažeti opis osnovnih fonoloških i morfoloških obiljež-ja rivanjskoga govora. Taj opis pokazuje da je riječ o govoru srednjočakavske dijalektal-

ne fizionomije koji nekim svojim crtama, u prvome redu uporabom upitno-odnosne zamjenice što, svjedoči o štokavskome po-drijetlu njegovih govornika. Opis sintaktič-kih osobitosti u središnjem dijelu rada pra-ćen je brojnim oprimjerenjima, što prilogu daje dodatnu vrijednost, koju ne pomućuje ni potpuni izostanak znanstvenoga aparata.

U radu “Govor Tribunja” (str. 37–43) Gor da na je Čupković, kako u uvodnome di-je lu objašnjava, “bez tendencije zalaženja u obuhvatnije i detaljnije analize” prikazala os-no vne osobitosti tribunjskoga govora “uz po seban osvrt na naglasnu problematiku i na heterogenost govora kako bi se nazna-čila problematika njegova svrstavanja u pri-padni nadređeni idiom” (str. 37). U pregledu osnovnih jezičnih osobitosti autorica najve-ću pozornost poklanja opisu fonoloških oso-bitosti tribunjskoga govora ne zanemaruju-ći pritom ni morfološke i leksičke značajke. Stare se čakavske akcenatske osobitosti, is-ti če autorica, dijelom čuvaju (premda su evo lu tivne crte itekako prisutne) te, zajed -no s izdvojenim fonološkim, gramatičkim i leksičkim obilježjima govora, “potvrđuju pripad nost proučavanoga idioma čakavštini unu tar koje se izdvaja aktualnom tendenci-jom du ljenja znatnim dijelom uvjetovanom mije šanjem stanovništva” (str. 42). Analizom autorica obuhvaća različite govorne sloje-ve, izdvojene s obzirom na dihotomije stari ~ mladi, domicilni ~ doseljeni, što radu daje dodatnu vrijednost.

Marijana Tomelić u radu “Peliška dijale-kat na leksikografija” (str. 45–56) pozabavi la se rječnicima dvaju susjednih pe ljeških mje-snih govora – Kune (Kunovske stare riči, auto-rice Nine Vodopić) i Pijavičina (Rječnik rćan-skoga jezika, riječi i izraza u go voru na dal-ma tinskom području a posebno na Pelješcu, autora Anta Tješimira Ruskovića Tiće), isko-

126


ristivši pritom u rječnicima zatečenu građu za opis fonoloških osobitosti dvaju govora smještenih na pelješkome štokavsko-čakav-skom razmeđu. Nakon kraćega uvodnog di-jela, u kojem se navode dosadašnja istraživa-nja peljeških govora te iznose osnovne infor-macije o autorima rječnika, autorica prela-zi na opis strukture i izgleda leksikografskih ostvarenja te na fonološku raščlambu u nji-ma zatečene građe. Iako oba ostvarenja, isti-če autorica, pokazuju ozbiljnije nedostatke i na lijevoj i na desnoj rječničkoj strani, što bit-no umanjuje njihovu dijalektološku vrijed-nost i ujedno otežava, a u nekim aspektima i potupno onemogućuje kvalitetnu fonološ-ku raščlambu (pijavski rječnik, primjerice, uopće nije akcentuiran), analizirani pelješ-ki rječnici ipak predstavljaju važan doprinos očuvanju jezičnoga blaga, ali i upoznavanju s načinom života, “običajima te raznovrsnim djelatnostima otočnoga čovjeka” (str. 54).

U prilogu “Pucaju ‘sartije’ otočnog ‘ča’, njegova opstanka, ali i zajedništva kao po-sljedica nedovoljne brige društva za očuva-nje izvorne (otočne čakavštine) zadarskoga kraja” (str. 57–58), koji je autor Ante Marko Šarunić pobliže odredio “poticajem za mo-guću širu raspravu”, upozorava se na težak položaj zadarskoga otočnog ‘ča’, utopljeni-ka, kako ga Šarunić naziva, kojemu u ovim “škrtim” vremenima ruku pružaju tek rijet-ki čimbenici društveno-kulturne stvarnosti. Ponajbolje se to očituje u sudbinama pje-sničkih i proznih ostvarenja književnika za-darskoga otočnog kruga, koja sve teže pro-nalaze put do tiskara, čemu glavni “krivac”, ističe Šarunić, nisu tek nedostatni izvori fi-nanciranja, već i posvemašnja neorganizira-nost samih stvaratelja. Kao moguće rješenje problema u zaključku “poticaja za raspra-vu” navodi se organiziranje “baštinika otoč-ke djedovine” u poseban odjel ili pododbor

pri Ogranku Matice hrvatske u Zadru, koji bi trebao doprinijeti “daleko većim rezultatima u svekolikom očuvanju i z v o r n o g a o t o č-n o g ČA” (str. 58).

Tomislav Žigmanov autor je priloga “Su-vremeno pjesništvo u bačkih Hrvata na bu-njevačkoj ikavici – faktografska panorama i pjesničke strategije” (str. 61–76). Nakon kraćega uvoda, u kojem Žigmanov smješta književnu produkciju vojvođanskih Hrvata u kontekst hrvatske književnosti, a zapravo pokazuje da je ta produkcija “zbog (...) ko-munikacijske i ine isključenosti, često puta (...) bivala, a i danas jest u posvemašnjoj dis-harmoniji s tematskim okvirima, motivskim sastavnicama, stilsko-izvedbenim rješe nji-ma, razvojnim i glavnim umjetničkim toko-vima književnosti koji postoje u matici” (str. 63), autor u dijakronijskoj perspektivi prika-zuje pjesništvo Hrvata u Bačkoj od sredine 18. stoljeća do najnovijih vremena, navodeći pritom najznačajnije pjesnike i njihova djela. U središnjem se dijelu rada donosi panoram-ski prikaz suvremenoga dijalektalnog pje-sništva na govoru bunjevačkih Hrvata – no-voštokavskoj ikavici. Osim navođenja osnov-nih činjenica o povijesti i razvoju toga pje-sništva te o institucionalnom okviru koji ga prati, Žigmanov ukazuje na sedam autorskih zbirki pjesama napisanih na bunjevačkoj ika-vici u rasponu od 1972. do 2008. g. te ističe kako sve one, bez obzira na tematske, stilske i druge različitosti, idiomu kojim su pisane vraćaju izgubljeni dignitet. Na samome kra-ju rada autor u osnovnim crtama progova-ra i o osnovnim značajkama pjesničkih stra-tegija u dijalektalnome pjesništvu na bunje-vačkoj ikavici.

U prilogu “Poetika modernoga kaj kav-skog pjesništva” (str. 77–80) Ivan Kalinski kroz prizmu pjesničkih ostvarenja petero su-vre menih kajkavskih stvaratelja, Ivana Kut-

127

OSvRTI I PRIKAZI

njaka, Božice Pažur, Biserke Marečić, Zdenka Maltara i Valentine Sinjori, progovara o zna-čajkama suvremenoga kajkavskog pjesniš-tva, koje je u posljednjih pola stoljeća do-živjelo istinsku revitalizaciju, u čemu je zna-čajnu ulogu imao časopis Kaj. Suvremeno je kajkavsko pjesništvo, navodi Kalinski, “razbi-janjem i stanovitom destrukcijom starih po-etičkih kalupa, metričkih i ritamskih, napo-se novom funkcionalizacijom jezičnoga zna-ka koji ide, kako u kojeg pjesnika, u rasponu od poštivanja fonološke strukture stare kaj-kavske književnosti do organske idiomatike, novom funkcionalizacijom temata, motiva i predmeta pjeva” nadraslo “i sam pojam i sta-tus modernizma i postmodernizma na koji-ma je (...) začelo i otpočelo svoj put” (str. 77). U tome su, osim navedenih autora, svoj obol dala i mnoga druga imena, zahvaljujući koji-ma, zaključuje Kalinski, “suvremeno pjesniš-tvo kajkavsko, poetika kajkaviana (...) jedna-ko kao i poetika chakaviana” predstavljaju “neprijeporne (...), vršne dionice nacionalne, hrvatske kulture” (str. 80).

Mijo Lončarić u radu “Galovićeva i Miš-kinina kajkavština” (str. 81–94), koji je, kako nas u uvodu obavještava sam autor, nastao preradom dvaju starijih radova – “Galovi-ćeva i današnja petaranska kajkavština” te “Miškinina i današnja đelekovečka kajkav-ština” – iznio je glavne osobine kajkavskoga govora Peteranca i Đelekovca (rodna mjesta Frana Galovića i Mihovila Pavleka Miškine), usporedivši ih pritom s jezikom Galovićevih i Miškininih kajkavskih tekstova te s kajkav-štinom drugih književnika kajkavske dijalek-talne književnosti “zlatnoga doba”. Analizom Lončarić utvrđuje da je Galović, zane mari li se grafijsko prilagođavanje tekstova pjesa-ma standardnomu jeziku, “gotovo dosljed-no ispjevao pjesme u govoru svojega rodnog mjesta Peteranca”, a pojedinačna malobroj-

na odstupanja od toga govora “mogu biti re-zultat versifikatorske potrebe” i “interferen-cije s drugim kajkavskim govorima” (str. 87). Od rodnoga, đelekovečkoga govora u svo-jim je djelima, ističe Lončarić, polazio i Miš-kina, svodeći, kao i Galović i drugi kajkavski književnici, njegov fonološki sustav na stan-dardni sustav, ali i prihvaćajući, pod utjeca-jem drugih kajkavskih govora i književnika, ponajviše Krleže, neke osobine koje tom go-voru nisu svojstvene (a na mjestu polugla-sa ili popratno e na mjestu starijega slogo-tvornog r). Na kraju rada, koji je obogaćen prikazom rezultata čestotnoga istraživanja Galovićeva i Miškinina jezika, Lončarić je, na tragu profesora Lisca, upozorio na neistraže-nost velikoga broja hrvatskih narodnih go-vo ra, nazvavši taj problem najvećim gri je-hom “našeg jezikoslovlja, ako ne i sveukupne znanosti” (str. 94).

U drugome dijelu zbornika objavljena su književno-umjetnička ostvarenja sedamna-est autora, i to redom Tomislava Meštrića (“Pjesme na govoru Kukljice”, str. 97–106), Roberta Bacalje (“Pjesme na prečkom govo-ru”, str. 107–110), Ante Tonija Valčića (“Pje-sme na govoru Ošljaka”, str. 111–116), Zvo-nimira Sutlovića (“Na veloiškin zaiku”, str. 117–120), Slavka Govorčina (“Raspeće”, str. 121–124), Ante Marka Šarunića (“Pjesme”, str. 125–130), Antuna Badurine (“Pjesme”, str. 131–146), Ante Tičića (“Pisme na pov-ljanskom govoru”, str. 147–154), Šime Grža-na (“Beštimaduri zaustavljena daha. U fortu-nalu od Cabo de Sao Vicente prema Weston Pointu (Engleska)”, str. 155–160), Rajke An-đelić Maslovarić (“Pjesme na idiomima Jelse na otoku Hvaru”, str. 161–164), Ivana Kalin-skog (“Pjesme”, str. 165–168), Tomislava Žig-manova (“Pjesme”, str. 169–172), Mice Ša-ban (“Pjesme i proza”, str. 173–180), Slobo-dana Martina Šikića (“Pjesme”, str. 181–182),

128


Božidara Šimunića (“Bibĩnjska grîntanja oliti težačke dešperâne pre dike”, str. 183–184), Li-dije Martinović Dukić i Darija Tikulina (“Sta-rovaroška knjiga i besida”, str. 185–200) i Ve-sne Jakić-Cestarić (“Moj pjev Stanarcima”, str. 201–202).

Glavnina ostvarenja, kako se dijelom mo-že iščitati i iz njihovih naslova, napisana je zavičajnim idiomima autora. Brojnošću se, očekivano, izdvajaju prilozi autora zadar-skoga kruga, koji, osim što pišu mjesnim, za-vičajnim govorom, i tematski ostaju vezani uz zavičaj, pri čemu predmetni svijet svojih proznih i pjesničkih ostvarenja nerijetko si-tuiraju u prošlost. Takva uzajamna poveza-nost upotrijebljenoga zavičajnog idioma i spacio-temporalnih koordinata pjesništva spomenutih autora nadaje se gotovo kao pravilo pa bi se s punim pravom moglo go-voriti o jednadžbi ‘zavičajni idiom = zavičaj-na tematika = prošlost kao predmetni svijet pjesme’, o kojoj je neizravno u već spomenu-tome prilogu o pjesništvu bačkih Hrvata na bunjevačkoj ikavici govorio Tomislav Žigma-nov, ističući kako “jezik (...) koji u sadašnjo-sti više uvelike ne postoji, referira i na pred-metni svijet koji je situiran u prošlost” (str. 73). Jasno je stoga da u pjesmama autora za-darskoga kruga, koje su uglavnom praćene popisom manje poznatih riječi, što će čita-teljima nedvojbeno olakšati njihovu recep-ciju, prevladava mediteranska motivika, da se opisuje (težak) život otočana, ali istovre-meno i slavi ljepota otočnoga pejzaža i uži-va u malim životnim radostima, kojima izvor može biti i “friška” srdela na “peškariji”:

Po če ûjtro na peškarıju Prispıti frîške srdele Bı če fraje, bı če fešte Niki lešo, a niki na gradele.

Sve su rıbe iz môra gušne Bile môle oli vele Blagoslovljene dabôgdo bîle Mânule, srdele.

(Tomislav Meštrić, “Mânule, srdele”)

Predmetni je svijet dijalektalnih pjesa-ma, sukladno uspostavljenoj jednadžbi, ne-rijetko situiran u prošlost. U dobroj mjeri to vrijedi i za stihove pjesnika zadarskoga kru-ga, posebno pak za stihove Lidije Martinović Dukić, koja se u svojim pjesmama nostalgič-no prisjeća stanarskih “užanci” i svakodnev-nih druženja uz “pismu” i boće:

Naša pisma

Navečer bi se sastali na trud i dežgracije zaboravili čim bi zajno zapivali moji stanari.

Starinska pisma ćaće, dida, koliko nas je puta uspavljivala i budila likarija nan je bila i ostala naša rvatska moja pisma stanarska.

Zanimljivo je da je u stihovima Lidije Martinović Dukić situiranje predmetnoga svijeta pjesme u prošlost i formalno signira-no. Naime, te stihove starovaroški pučki kra-sopisac Dario Tikulin “preodjenuo” je u novo knjižno (pismovno) ruho – glagoljicu – jer je, kako nas sam Tikulin izvještava, “besida nas s Mora iskonski i izvorno bila u glagolj-skom grabljastom ruhu” (str. 185). Na taj je način, ističe Tikulin, nastao “dvojački” ura-dak “Starovaroška knjiga i besida”, u kojem Lidija Martinović Dukić “stvara za uho i srce”, a on “za oko i srce”.

129

OSvRTI I PRIKAZI

Situiranje predmetnoga svijeta pjesme u prošlost često se ostvaruje evociranjem slika iz dana djetinjstva i mladosti, što je poseb-no uočljivo u stihovima Zvonimira Sutlovića i Antuna Badurine (npr. pjesme “Riva ditinj-stva”, “Mići dičji kvadrići III.”). U tim se sti-hovima izražava žaljenje za izgubljenim istin-skim životnim vrijednostima, koje tek frag-mentarno žive u pjesnikovim sjećanjima, gdje se miješaju sa slikama “didova” i “baba”, koji su im te vrijednosti prenosili:

Svake noćî prije spanja šoto krova didovoga počınjala prava skula, a vanka studen, zîma, kako vrazi s rozimi kljeseni na kupah visu, je’na tikula u travêsi moje mâle noge têpli, a dida pripovîda...

Da san barin sluša dıda, ne bi vidi grisi svîta. Svit za oči lip ko slika dûšu na rate uzıma, pa me zato svake noćĩ zazovû didove očî.

(Zvonimir Sutlović, “Didov baul”)

Ipak, ni ljepota otočnoga pejzaža ni, ma-kar i fragmentarno, oživljavanje slika iz proš-losti nisu dostatni da bi se zaustavio egzodus otočnoga stanovništva, koje sreću sve češće pronalazi u urbanim sredinama:

A mi tragično pokoljênje Umisto dêl te lipōte Čufigômo se u Grōdu Gle smišıje, gle grihote.

I tako nan pasô živôt Na vrımenskin kotôču

U potrazi za nečin boljin Za KRUVUN nad POGÂČUN.

(Tomislav Meštrić, “Na škōlju je kaj u raju”)

Iako zavičajna tematika, u različitim vi-dovima, očekivano prevladava u stihovima pjesnika zadarskoga kruga, ima u tim stiho-vima i onih trenutaka kada pjesnik pred lje-potom zavičaja zastane i svoj pogled, umje-sto prema pojavnoj stvarnosti zavičaja, us-mje ri prema apstraktnim dubinama vlastite duše pa se, poput Tomislava Meštrića, zapita “zôšto sôm” putuje jedinim životom (“Zôšto sôm...?”), ili pak, poput Ante Tonija Valčića, sjetno konstatira kako je vrijeme “ponilo (...) sve sa sobon”, ostavivši “sa mo mîsli” i “u dûši nıšto mılo” (“Pobıglo vrîme”). Tom krugu pjesama pripadaju i Valčićevi stihovi u koji-ma se šenoinski poziva čovjeka da ne pokle-kne pred preprekama koje mu stoje na putu:

Budi drıt

Budi drıt ka slomi te trûd I čelo ti orosi puôt Budi drıt kaj voštana svīća Ti dûšu ımoš i nisı skuôt.

Budi drıt ka sve ti je sîvo I sve ti se ruši ka domina nîz Bu di drıt ka nemoć te stısne Ili têške bolesti pîz.

Bu di drıt ka svı ti brodi tunu I mısliš da nemôš kud Samo drıt na kopno ćeš duôjti Makôr to bî sabūna sprûd.

Posebna su vrijednost zbornika književ-noumjetnički prilozi, uvjetno rečeno, gostu-jućih autora, tj. autora koji ne pripadaju za-darskomu krugu – Ivana Kalinskog (“Pje-

130


sme”), Tomislava Žigmanova (“Pjesme”), Mi ce Šaban (“Pjesme i proza”) i Slobodana Mar tina Šikića (“Pjesme”). Ivan Kalinski, pri-zna ti proučavatelj jezika i poetike suvreme-ne kajkavske književnosti, znakovito se pita “Kaj sem, gde sem ja?”:

V semu tomu gde sem samor ja? Gde sem, kaj sem ja? Gdo sem ja pred tobum vendar kad sem i pred sobum – ništar!

Njegova se poezija, međutim, ne iscrplju-je u egzistencijalističkim snatrenjima o smi-slu postojanja, već ostvaruje i jednu drugu funkciju, koju bismo mogli nazvati simbo-ličkom ili pragmatičkom. Naime, kod Kalin-skoga je medij kojim su njegova ostvarenja pisana, dakle, kajkavština, u najmanju ruku podjednako važan kao i sadržaj koji se tim medijem ostvaruje. Naime, kajkavski stiho-vi i prozni redci Ivana Kalinskoga, osim što posreduju izvanredna pjesnička postignu-ća, figuriraju i kao prava apologija kajkavšti-ne. Dostojanstvo su tom idiomu u književ-nosti osigurali “vitiznanci, knjigopisci, vsa-ke fele kajkavski meštri”, koji “vu šklencu ne-

kakve višeše ideje – nesu zgubili svega glasa pravi pisek!”, dok su njihovi nastavljači, kako je Kalinski istaknuo u svom prilogu o suvre-menom kajkavskom pjesništvu, pokazali da se njime mogu ostvariti i izvanredni umjet-nički dosezi. Na njihovu tragu i Kalinski raz-bija stare poetičke kalupe, poigrava se for-mom te na kraju slavodobitno kliče “GLO-RIA KAJKAVIANA!”.

Tomislav Žigmanov predstavio se trima pjesmama na bunjevačkoj ikavici (“Ne otka-leg već kud”, “Ne može bilje od bilog”, “Tu-nja”) koje svojom refleksivnošću i jezičnom ekonomičnošću tematski i formalno konti-nuiraju stihove iz prve njegove pjesničke zbir-ke na bunjevačkoj ikavici – Bunjevački blues.

Mica Šaban autorica je pjesama “Ličko prelo”, “Danas”, “Jablan”, “Zimsko jutro” i “Ni-koli Tesli” te proze “Bunar”. Navedeni prilozi, kako i njihovi naslovi pokazuju, tematski su vezani uz autoričin lički zavičaj. U njima se u sličicama iz ličke svakodnevice progovara o običajima i načinu života tamošnjih ljudi te se nadahnuto opisuje ljepota ličkih kame-nih klisura, izvora i brdovitih šuma, koje su iz njed rile velikoga Nikolu Teslu:

Predstavljanje zbornika Domaća rič 11

131

OSvRTI I PRIKAZI

Nikoli Tesli

Liko! U tvojim kamenim klisurama rodi se čovjek jak kao div Podarila si mu mudrosti tvojih planina jakost tvojih izvora, bistrinu neba i ljepotu šume, Tvoja su njedra bila njegova kolijevka u čijim je nježnostima odnjihan. Tvoje ga ruke i sada grle, obavijajući ga svjetlošću koju je stvorio.

Zbornik se zatvara prilogom “Moj pjev Stanarcima”, u kojem je Vesna Jakić-Cestarić “ispjevala” sudbinu Stanaraca i njihova go-vora. Tim govorom, koji se donedavna nave-liko mogao čuti u dijelu Zadra u kojem su se, kako autorica kaže, “krave i ovce napasa-le” i “gdje je crno grožđe zorilo”, a “sada su gradske kuće izrasle” (str. 201), i u kojem su još prije pedesetak godina Mate Hraste i au-torica priloga uočili “gotovo potpunu oču-vanost staroga čakavskoga akcenatskog su-stava” (str. 202), danas se govori tek u no-vim postojbinama svijetom raseljenih Sta-naraca i na druženjima malobrojnih domi-cilnih zadarskih Stanaraca starinaca. Pisan, kako autorica kaže, “umjesto jezičnoga pri-kaza”, prilog Vesne Jakić-Cestarić pravi je po-govor zborniku Domaća rič 11, i to ne samo zato što se njime zbornik zatvara. U njemu je kroz prizmu jednoga govora što “brzinom nestaje” (str. 201) prikazana sudbina čitavo-ga narječja kojemu taj govor pripada, ali je i još jednom upućen poziv da se zapisivanjem i pohranjivanjem domaća rič otrgne zabora-

vu budućih generacija, što i jest primarni cilj manifestacije na kojoj je prilog izložen.

Zbornik Domaća rič 11 hvalevrijedno je jezikoslovno-pjesničko izdanje. Njime se Ogranak Matice hrvatske u Zadru još jed-nom potvrđuje kao izniman skrbnik o hrvat-skome jezičnom blagu, i to, što je posebno važno, u vremenima kada se, pored ostalih, i nedostatni financijski izvori sve češće na-meću kao nepremostiva prepreka publici-ranju dijalektoloških i dijalektalnih teksto-va. Upravo kroz prizmu skrbi o (nestajućem) hrvatskom jezičnom blagu i treba promatra-ti radove objavljene u ovome zborniku. Oni su, naime, u prvome redu zorni pokazate-lji još uvijek iznimno razvijene svijesti auto-ra o važnosti očuvanja ne samo domaće riči, nego i prošlosti, običaja i predaja posredo-vanih tom riči. U tom smislu posebno treba pozdraviti dijalektološke opise onih govora koji do sada nisu bili predmetom zasebno-ga istraživačkog interesa. Ti prilozi, ako i nisu praćeni odgovarajućom znanstvenom apa-raturom, od iznimne su važnosti za hrvatsku dijalektologiju u vremenima kada mjesni go-vori pod utjecajem različitih čimbenika sve brže nestaju.

Ipak, vrijednost u zborniku objavljenih radova ne iscrpljuje se samo u iskazanoj brizi autora za hrvatske organske idiome. Dapače, brojna reprezentativna imena hrvatskoga je-zikoslovlja još su jednom svojim prilozima u Domaćoj riči čitatelje počastila iznimno kva-litetnim radovima koji će zadovoljstvo čita-nja pružiti ne samo “običnim” zaljubljenici-ma u (književnu) dijalektalnu riječ, nego i di-jalektološkim stručnjacima.

Josip Galić

132

Zbornik o Emeriku Paviću

Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu Zagreb, 2014.

osvrti i prikazi

Revitalizacijski pothvat

U izdanju Hrvatskih studija Sveučilišta u Za-grebu kao 12. knjiga u nizu Tihi pregaoci 2014. godine objavljen je Zbornik o Emeriku Paviću. U zborniku koji su uredili Pavao Kne-zović i Marko Jerković okupljeni su prilozi izloženi na znanstvenome skupu Emerik Pa-vić i franjevci u kontinentalnoj Hrvatskoj, koji se od 23. do 25. svibnja 2013. godine održao u Osijeku. Prilozi su u zborniku podijeljeni u tri cjeline. Prvu, kako nas u predgovoru na-slovljenom “Slast u stvarma jeste nejedna-ka” (str. 7–10) izvješćuju urednici zbornika, čini jedanaest priloga posvećenih liku i djelu Emerika Pavića. Drugu cjelinu tvori četrna-est radova u čijem je središtu interesa život-ni put ili koje djelo nekog franjevca iz kon-tinentalne Hrvatske, odnosno Bosne Srebre-ne, dok su u trećem dijelu objavljeni ulomci iz Pavićeva djela Ramus viridantis olivae.

U nastavku ćemo u kratkim crtama pri-kazati sadržaj svih priloga objavljenih u knjizi.

Karakter uvodničarskoga ima prilog Ema nuela Franje Hoška “Fra Emerik Pavić (1716. – 1780.)”, u kojem su sažeto izne sene najvažnije pojedinosti iz Pavićeva života. Ri-

ječ je zapravo o tekstu preuzetom iz pretis-nu toga izdanja Pavićeva najpoznatijeg dje-la – Cvit likarije – koje je u izdanju Zbornika Ka čić objavljeno u Splitu 1980. godine.

Emanuel Franjo Hoško autor je i prilo-ga “Pavićev povijesni spis Ramus viridantis olivae” (str. 13–24), u kojem se objašnjava-ju razlozi nastanka i sadržaj Pavićeva histo-riografskoga djela iz 1766. godine. Autor se u prilogu osvrće i na prigovore koje su dje-lu uputili neki povjesničari, ali i naglašava da je Ramus viridantis olivae “odličan pokazatelj prilika krajem 17. i u prvoj polovici 18. st. u kojima su živjeli narod i Crkva sjeverno od Save” (str. 22).

U prilogu “Propovjednik o ženi” (str. 25–44) Zlata Šundalić je, pošavši od Pavićeve knjige nedjeljnih i svečanih propovijedi – Prosvitljenje i ogrianje jesenog i zimnog doba – istražila koliko je, kako i u kojim funkci-jama propovjednik Pavić govorio o ženi. Istraživa njem je utvrđeno da u svojim pro-povijedima Pavić žene uglavnom smješta u pozitivni kontekst (žena kao Majka Božja, zaručnica, odgojiteljica, žena Samarijanka), a i onda kada uz lik žene vezuje negativne konotacije (npr. žena kao bludnica, zavodni-ca, kršiteljica zabrana itd.), Pavić “to čini vrlo suzdržano, bez drastičnih diskriminirajućih optužbi i epiteta, kulturno, bez ‘rapićevske’ teatralnost i žestine, bez mizoginih elemena-ta” (str. 40).

Pavićevim propovijedima iz knjige Pro-svit ljenje i ogrianje jesenog i zimnog doba po-zabavila se i Hrvojka Mihanović Salopek u radu “Obilježja Pavićeva homiletičkog dis-kursa u kontekstu slavonske duhovne knji-ževnosti” (str. 45–64). Mihanović Salopek ističe da se u Pavićevim propovijedima “po-red prosvjetiteljskih katehetskih karakteristi-ka racionalističke usmjerenosti, čvrste argu-mentiranosti, sažete i pregledne kompozici-

133

OSvRTI I PRIKAZI

je, prisutnosti učenosti (...) te funkcionalne vjerske didaktičnosti”, mogu pronaći “i baro-kna obilježja, kao što su: kumulacija i grada-cija riječi, perifrastično ornamentirana stili-zacija, obilje ukrasnih simbo ličnih uspored-bi, sklonost prema kontrastnom prikazu” (str. 63). U cjelini gledano, Pavićevo propo-vjedništvo, ističe se u zaključku, “temelji se na višestoljetnom nasljeđu franjevačke hr-vatske homiletičke tradicije, a ujedno pred-stavlja i povijesni odraz prosvjetiteljskog ka-te hetskog pravca hrvatske homiletike u 18. stoljeću” (str. 63).

Iako prvenstveno teološki pisac, Emerik Pavić važan je čimbenik i hrvatske osamna-esto stoljetne književne kulture. Dijelom nje-gove književne produkcije, i to onim što ga nalazimo u molitveniku Putovanje duhov-no, pozabavio se Krešimir Šimić u radu “Reli-giozna lirika u Pavićevu molitveniku Puto-vanje duhovno (1769.)” (str. 65–76). U moli-tve niku se, osim molitava (liturgijskih i pri-vatnih), našlo i 28 Pavićevih pjesama. Iako tematski raznovrsne (himni, pjesme o sve-cima, molitveni zazivi), te su pjesme, isti-če Šimić, obilježene katekizamskim karakte-rom; u njima se, naime, Pavić nerijetko izrav-no obraća recipijentu, zahtijevajući od njega nešto, upozoravajući ga ili, pak, jednostav-no poučavajući ga nečemu. Unatoč očigled-nom utilitarnom karakteru tih stihova u njima nije “izostala ni želja za svojevrsnom estetizacijom teksta” (str. 73–74), što se po-najviše očituje u upotrebi nešto složenijih metričkih oblika (primjerice, dvostruko ri-movanih jedanaesteraca ili dvostruko rimo-vanih petnaesteraca).

U prilogu “Katehetski predlošci Emeri-ka Pavića” (str. 77–90) Veronika Reljac po-zabavila se Pavićevim katehetskim djelima. Pregledom katekizama i drugih djela s kate-hetskom vrijednošću autorica utvrđuje eta-

pe katehetskoga razvoja budimskoga fra-njevca. Temat ski i sadržajno, Pavićeva kate-hetska djela započinju katekizmima poslije-tridentske kato ličke obnove, “ali ubrzo Pavić pokazuje da je prihvatio ideje kasnog jan-senizma i tako se pridružio onima koji su smatrali da se valja odmaknuti od katolič-kog baroka i podržati nastojanja oko auten-tičnog i prosvjetiteljstvu sukladnog kršćan-skog razmišljanja i navije štanja” (str. 87), re-zultat čega su katekizmi obnovnoga katoli-čanstva. U prilogu je istaknuto da u Pavića ima djela namijenjenih katehizaciji djece, ali i tekstova za vjerski odgoj odraslih pa se, su-kladno tomu, u zasad poznatoj njegovoj ka-tehetskoj literaturi mogu pronaći tekstovi za bolje poznavanje Svetoga pisma, tekstovi za vjerske razgovore s pravoslavnim kršćanima i tzv. katehetske pjesme.

Vezama Emerika Pavića i Andrije Kačića Miošića pozabavio se Hrvatin Gabrijel Jurišić u prilogu “Djelo Andrije Kačića kao izvor na-dahnuća fra Emeriku Paviću” (str. 91–102). Posebna je pozornost u radu posvećena Pa-vićevu latinskom prijevodu Razgovora ugod-nog iz 1764. g. te njegovoj nadopuni istoga djela iz 1768. g. (Nadodanja glavni događaja Razgovoru ugodnom naroda slovinskog). Ju-rišić pokušava odgovoriti zašto se Pavić pri-hvatio prevođenja Kačićeva djela, kojim se izdanjem toga djela služio, kako je uspio ti-skati obje spomenute knjige i zašto nije opje-vao hrvatske i bosanske kraljeve, kako je na-javio na kraju Nadodanja te na kraju zaklju-čuje da su i Kačićevo djelo i Pavićeve knjige “vrijedna (...) prosvjetiteljska ostvarenja koja su trebala u hrvatskom narodu obnoviti krš-ćansku vjeru, probuditi nacionalnu svijest i ponos te pomoći stvaranju jedinstvenoga hrvatskog književnog jezika” (str. 101).

Čak pet radova posvećeno je najpozna-tijemu Pavićevu djelu – Cvitu likarije, pr-

134


voj tiskanoj medicinskoj knjizi na hrvatsko-me jeziku, zapravo prijevodu latinskoga dje-la Flos medicinae sive scholae Salernitanae de conservanda bona valetudine praecepta. Kontrastiv nom analizom Pavićeva prijevoda i izvornika na jezičnoj, sadržajnoj i metričkoj razini bavi se rad Tamare Tvrtković “Cvit lika-rije – Flos medicinae – ‘self-help’ priručnik iz 18. stoljeća” (str. 103–116). Na osnovi uspo-redbe autorica izdvaja karakteristike ljekaru-še kao žanra te potom povlači paralele s dje-lima sličnoga karaktera iz kasnijih razdoblja, i to priručnikom Likarije priprostite fra Luke Vladimirovića iz 1775. g., Narodnim zdrav-ljem Sadika Sadiko vi ća iz 1928. g. i literarizi-ranom Dječjom čitankom o zdravlju Ivane Br-lić Mažuranić iz 1927. g.

Propitkivanjem mediteranskih elemena-ta u Cvitu likarije pozabavio se Mislav Ko-vačić u radu “Metamorfoze Mediterana u fra Emerikovu prepjevu Flos medicinæ” (str. 117–134). Iako se fra Emerikov prepjev od salernskoga izvornika bitno razlikuje kon-tekstom u kojem je nastao, mediteranski to-pos u njemu ipak nije u potpunosti iščez-nuo. On se zapravo samo pomaknuo s geo-grafskih obala prema čovjekovoj nutrini, a ona je, kako kaže Kovačić, “mediteran za sebe” (str. 130).

Stela Fatović-Ferenčić i Marija-Ana Dür-rigl u prilogu “Od nji vode načine se lipe, koje oči bolešljive kripe: Cvit likarije kao prva hr-vatska zdravstvenoprosvjetiteljska uspješni-ca” (str. 135–146) iznijele su glavna obilježja Pavićeva prijevoda s povijesnomedicinskoga stajališta. Ukazujući na međuprožimanje an-tičke medicine i srednjovjekovnoga kršćan-stva, autorice navode primjere nazočnosti humoralne i mijazmatičke doktrine, speci-fičnost materije medicae te terapijske pos-tupke s obzirom na kategorije humanih ti-po va u pojedinim stihovima. Prijevodom

je, ističu autorice u zaključku, Emerik Pavić “pokazao umijeće prevo ditelja i stihotvor-ca, bogatstvo slojevitosti pristupa u poima-nju zdravlja i bolesti, učinivši ga dostupnim širokom sloju pučanstva na narodnom jezi-ku” (str. 143) pa ga prvenstveno kroz tu priz-mu i treba promatrati.

Ljekovitim biljem u Cvitu likarije pozaba-vile su se Vanja Ljoljić i Jadranka Vuković Ro-dríguez u prilogu “Od salernskog vrta do fi-tofarmacije 21. stoljeća” (str. 147–164). U Pavićevu djelu, ističu autorice, spominje se farmaceutska primjena 27 biljaka, od čega je njih čak 16 službeno navedeno u Europ-skoj farmakopeji, a većina preostalih “i danas se koristi u tradicionalne medicinske svrhe” (str. 163).

U prilogu “Sličnosti i razlike između Pavi-ćeva prijevoda Flos medicinae – Cvit likarije i Lalangueove Medicina ruralis iliti vrachtva ladanyszka” (str. 165–184) Ivan Bekavac Ba-sić usporedio je stručni vokabular u djelima Pavića i Lalanguea, osvrnuvši se usputno i na Likarie priprostite Luke Vladimirovića. Iako su među analiziranim djelima uočene razli-ke, koje su, kako ističe autor, rezultat različi-tosti podneblja u kojima su ta djela nastaja-la, sva su tri priručnika “imala pozitivnu ulo-gu u prosvjećivanju hrvatskoga puka”, a za suvremene su naraštaje “očuvala bogatstvo riječi, fraza hrvatskoga jezika druge polovice 18. stoljeća”, pridonijevši na taj način “stva-ranju stručne terminologije na području op-ćeg jezika te botanike, zoologije, mineralogi-je, medicine i farmacije” (str. 179).

Drugu cjelinu u zborniku, kako je već is-tak nuto, čine radovi “o nekom franjevcu ili pak kojem djelu franjevca iz kontinentalne Hr vatske, odnosno franjevca Bosne Sre bre-ne” (str. 8). Prva dva rada u toj cjelini mo-gla bi se tretirati uvodničarskim budući da u njima čitatelj dobiva osnovne informacije

135

OSvRTI I PRIKAZI

o kulturno-povijesnim koordinatama konti-nentalne Hrvatske srednjega vijeka, odno-sno Slavonije i Osijeka Pavićeva vremena. Ri-ječ je o prilozima Valentine Zovko (“Utjecaj franjevačke duhovnosti na oblikovanje kul-turnog krajolika konti nen talne Hrvatske u razdoblju srednjega vijeka”, str. 185–204) i Zlate Živković Kerže i Ane Lukić (“Slavonija i Osijek u vrijeme života i djelovanja fra Eme-rika Pavića”, str. 205–218). Slijedi prilog Mar-ka Jerkovića “Diplomatska djelatnost Franje Frankopana Cetinskog” (str. 219–244), u ko-jem se razmatraju crkvena djelatnost i diplo-matske aktivnosti “posljednjeg muškog po-tomka ogranka Frankopana Cetinskih” (str. 221) – Franje Frankopana Cetinskog. Osim razmatranja diplomatskih aktivnosti u službi Ivana Zapolje i Ferdinanda I., autor kontek-stualizira i analizira Frankopanovo antios-mansko humanističko stvaralaštvo (Oratio pred njemačkim staležima 1541.).

O životu i pisanoj ostavštini još jednoga “tihoga pregaoca” – Nikole Ogramića – izvi-jestio je Pavao Knezović u prilogu “Nikola Ogramić o bl. Sebastijanu od Aparicija” (str. 245–260). U središtu je Knezovićeva interesa u radu Ogramićevo djelo Opusculum vitae, zapravo “teološki kompendij kreposti ilustri-ranih zgodama iz života časnog sluge Božjeg fra Sebastijana od Aparicija” (str. 258–259), franjevačkoga laika koji je živio u Meksiku.

Teološkim su temama u drugoj cjelini po svećena dva rada, i to “Dogmatska teo lo-gija u djelima Veritates catholica ex univer-sa theologia dogmatica, polemica et historica critice selectae... (1774.) i Institutiones theolo-gico-dogmaticae de legibus divinis et huma-nis adversus libertinos, pseudo-politicos, dei-stas, naturalistas, aliosque heterodoxos con-cinnatae (1771.) fra Kerubina Dellamartine” (str. 275–289) autorice Ive Mršić Felbar i “Te-ološke teme u djelu Istina katolicsanska fra

Antuna Bačića” (str. 303–322) autora Ivana Karlića i Daniela Patafte. U prvome se radu prikazuje i uspoređuje dogmatska teologija u dvama latinskim djelima Kerubina Della-martine, kojima je taj teološki pisac i provin-cijal rodom iz Čakovca “nastojao (...) očuvati poklad katoličkog nauka i istim poučiti” (str. 275), dok se u drugome progovara o teološ-kim temama u kontroverzijskome katekiz-mu Antuna Bačića iz 1732. godine.

Sociološkom učinkovitošću homilija Fili-pa Lastrića, franjevca i jednoga od glavnih aktera političkoga, crkvenoga i kulturnoga života 18. st., pozabavio se Josip Grubeša u prilogu “Sociološka učinkovitost Lastrićevih propovijedi” (str. 291–302). Na primjeru dvi-ju propovijedi predviđenih za isti blagdan u dvama različitim djelima (Testimonium bila-bium i Svetgnjak) Grubeša pokazuje da izgo-vorenom riječju Lastrić propovjednik “po-staje faktor društvene integracije, pomaže pojedincu da se osjeća pripadnikom šire za-jednice, osnažuje njegovu vjeru, nudi model ponašanja za ‘dobar’ život, upućuje slušate-lja/čitatelja na izgradnju i učvršćivanje etič-kih vrijednosti, nastoji ga intelektualno uzdi-gnuti na svoju razinu, obogaćuje informaci-jama iz prošlosti ili ‘opće kulture’, jednostav-no pomaže pojedincu da prepozna sebe kao člana društva” (str. 300).

Snježana Paušek Baždar u prilogu “Priro-doslovna gledišta Ignjata Martinovića” (str. 323–336) pozabavila se prirodoslovnim ra-dom hrvatskoga franjevca Ignjata Martino-vića, u hrvatskoj historiografiji uglavnom poznatog kao slobodnoga zidara i pripad-nika jakobinske zavjere. U osnovnim su cr-tama u radu najprije izloženi Martinoviće-vi pogledi s područja matematike i fizike, a potom istraženi i protumačeni javnosti ma-nje poznati Martinovićevi prinosi kemijskoj znanosti, u kojima se taj enfant terrible fra-

136


njevačkoga reda istaknuo kao jedan od pr-vih kemičara koji je “nastojao koristiti mate-matičku metodu i egzaktni pristup prirodo-slovnim istraživanjima” (str. 333).

Prirodoznanstvene su teme, među osta-lim, osim u specijaliziranim publikacijama, franjevci nerijetko obrađivali i u pučkim ka-lendarima, o čemu progovara Marijana Borić u prilogu “Doprinos franjevaca tradiciji hr-vatskih pučkih kalendara” (str. 337–354). U radu se analizira struktura franjevačkih puč-kih kalendara, istražuje se njihovo značenje za širu društvenu zajednicu te se “posebno (...) s prirodoznanstvenoga aspekta razma-tra sadržaj kalendara, te tumače astronom-ske značajke” (str. 353). U kontekstu rada na kalendarima, koji se u prilogu prikazuju kao praktične knjige napisane s ciljem prosvjeći-vanja puka i unaprjeđivanja života i gospo-darstva, vrjednuje se doprinos Emerika Pa-vića, Marijana Lanosovića, Aleksandra Tomi-kovića i Gregura Kapucina razvoju hrvatske kalendarske tradicije.

Nekoliko se radova bavi jezičnom pro-blematikom. U prvome od njih, naslovlje-nom “O jeziku fra Mihajla Radnića” (str. 261–274), Sanja Vulić pozabavila se Radni-ćevim jezikom na svim jezičnim razinama, i to na temelju djela Pogrđenje ispraznosti od svieta u tri diela razdieljeno, koje je ovaj bački franjevac tiskao u Rimu 1683. g. Radnićev je jezik autorica analizirala u kontekstu hrvat-ske štokavske književnosti 17. st. i hrvatskih štokavskih govora u Bačkoj, utvrdivši pritom da unatoč brojnim rješenjima preuzetim iz mjesnoga govora jezik Mihajla Radnića ne-dvojbeno pripada cjelini hrvatskoga književ-nog jezika 17. stoljeća.

U prilogu “Leksikografski postupci Ludo-vika Lalića” (str. 355–366) Jelena Ostojić po-kušala je utvrditi na koji način u tronarječ-nom rječniku Blago iezika slovinskoga illi

Slovnik u kome izgouaraiuse rici diacke latin-ski, i slovinski hrvatski franjevac Ludovik Lalić “organizira građu zaokruženu u rječničku je-dinicu, bilježi li homonimiju i polisemiju, da li razgraničava te dvije pojave te na koji na-čin to radi” (str. 356). Analizom, koja je po-praćena brojnim oprimjerenjima, utvrđe-no je da se u Lalićevu Slovniku, iako nedo-sljedno, ipak pojavljuju naznake modernoga koncepta natuknice kao što su izražen gra-fički izgled, abecediranje, gramatička obavi-jest te instrumentarij za opis značenja.

U radu “Jezikoslovno paljetkovanje po osamnaestom stoljeću” (str. 367–382) Bran-ka Tafra i Petra Košutar, prema vlastitim ri-ječima, prevrjednovale su neke jezikoslov-ne spoznaje o hrvatskome književnom jezi-ku u 18. st., i to posebno s obzirom na razdi-jeljenost toga stoljeća u dva periodizacijska razdoblja. Autorice, naime, ističu da je “dru-ga polovica 18. st. neodvojiva od prve, ali i od starijega razdoblja” (str. 375), što se kosi sa u jezikoslovnoj kroatistici generalno pri-hvaćenom književnojezičnom klasifikacijom Dalibora Brozovića. Osim toga, autorice se u prilogu kritički osvrću na neke terminološke neodređenosti i neujednačenosti u radovi-ma o povijesti hrvatskoga književnoga jezi-ka te na zatvorenost kroatističke literature u uske nacionalne okvire, ne propuštajući pri-tom pozvati znanstvenike na razbijanje “kro-atističkoga izolacionizma”.

Lidija Bogović i Jasmina Pavić u prilo-gu “Terminološki uzlet Pavićeva doba” (str. 383–396) pozabavile su se razvojem termi-nologije u 18. stoljeću, obrativši pritom po-sebnu pozornost na prinose fra Emerika Pa-vića hrvatskoj terminologiji, ponajprije bo-taničkoj. Pavićevo nazivlje ekscerpirano iz Cvita likarije autorice uspoređuju s naziv-ljem drugih slavonskih autora, a radi odre-đivanja njegova mjesta u povijesti hrvatske

137

OSvRTI I PRIKAZI

terminologije djelo hrvatskoga franjevca us-poređuje se i s rezultatima istraživanja hr-vatske fitonomije u osamnaestostoljetnim ljekarušama, ali i u starijim i mlađim leksiko-grafskim ostvarenjima. U zaključku priloga, u kojem se progovara i o glavnim zadatcima povijesne terminologije kao zasebne znan-stvene poddiscipline, autorice ističu važnost Pavićeva prevoditeljskog pothvata, i to, kako kažu, “ne samo za povijest zdravstva, farma-cije i terminologije nego i za povijest hrvat-skoga književnoga jezika” (str. 392).

U posljednjem radu u drugoj cjelini zbor-nika, naslovljenoj “Bosanski klerici školovani u franjevačkom samostanu u Vukovaru” (str. 397–418), Rudolf Barišić problematizirao je okolnosti uključenja franjevačkoga samo-stana u Vukovaru u proces školovanja kleri-ka Bosne Srebrene, inače stipendista zakla-de koju je 1785. g. osnovao Josip II. Uspored-bom s drugim samostanima koji su u isto-me razdoblju udomljavali bosanske klerike autor je uočio nekoliko specifičnosti vuko-varskoga samostana, kao što su dispenzira-nje od slušanja i polaganja određenoga bro-ja predmeta, koje je dobila većina klerika, te znatan udio klerika koji su pripadali sutješ-komu distriktu. Radu je priložen i popis svih bosanskih klerika koji su pohađali teološko i filozofsko učilište u Vukovaru s označenom razinom studija koju su polazili.

U zbornicima iz niza Tihi pregaoci tradi-cionalno se objavljuje bilo editio princeps ne-kog djela franjevca pregaoca kojem je zbor-nik posvećen bilo pokoji ulomak iz njegovih tiskanih djela koja su zbog svoje raritetnosti široj publici uglavnom nedostupna. Zbornik posvećen Emeriku Paviću u tom pogledu ne predstavlja iznimku. Naime, u trećoj njego-voj cjelini čitatelj može pronaći ulomke iz Pavićeva djela Ramus viridantis olivae. Riječ je o Pavićevim opisima franjevačkih samo-

stana u Osijeku (“De conventu Sanctae Cru-cis Essekini”, str. 420–427) i Vukovaru (“De conventu Sanctorum apostolorum Philippi et Jacobi Vukovarini”, str. 428–437), koji su praćeni prijevodima iz pera Petra Uškovića (str. 438–446 i 447–456), te o nekoliko Pavi-ćevih latinskih pjesama (str. 457–464), iz ko-jih, kako u predgovoru zborniku ističu ured-nici, čitatelj može “steći i uvid u fra Emeri-kovu poeziju na latinskom i iz nje dozna-ti ponešto o onodobnoj slavonskoj Ateni, a današnjem sjedištu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera” (str. 10).

Na samome kraju zbornika nalazi se “Kronika 14. znanstvenog skupa ‘Tihi prega-oci’” (str. 465–474), u kojoj je Petar Ušković iscrpno izvijestio o odvijanju znanstvenoga skupa u čast fra Emerika Pavića. Zborniku je pridodano i “Kazalo osobnih i zemljopisnih imena” (str. 475–497), što će zasigurno čita-teljima olakšati služenje knjigom.

Već i letimičan pogled na tridesetak pri-loga objavljenih u Zborniku o Emeriku Paviću dovoljno govori o doprinosu koji je taj poni-zni hrvatski franjevac iz Budima dao razvo-ju hrvatske znanosti i kulture u 18. stoljeću. Genijalnost njegova djela iznimno je plodne rezul tate, kako zorno pokazuje zbornik nje-mu u čast, dala u čitavome nizu znanstve-

138

nih područja, koja se iz današnje perspekti-ve doimaju gotovo nespojivima, od filozofi-je i teologije do medicine i matematike. Bilo je stoga krajnje vrijeme da se hrvatska kul-turna zajednica Paviću oduži jednom ovak-vom reprezentativnom publikacijom. Njoj bi se, doduše, mogle zamjeriti sporadične tis-karske i pravopisne pogrješke, no one zasi-gurno neće umanjiti vrijednost revitalizacij-skog pothvata Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Doista jest riječ o revitalizacijsko-me pothvatu jer se njime oživljava i zabora-vu otima djelo iznimne pojave hr vat skoga kulturnog života 18. stoljeća, djelo zanema-reno i(li) zaboravljeno u većini naših povije-snih pregleda. Upravo iz tog razloga svesrd-no pozdravljamo izdavačku incijativu Hrvat-skih studija pokrenutu još 2000. godine, želj-no iščekujući njezin nastavak.

Josip Galić

Šime Starčević i hrvatska kultura u 19. stoljeću

Sveučilište u Zadru Zadar – Gospić, 2014., 296 str.

osvrti i prikazi

Prinos valorizaciji djela Šime Starčevića

Znanstvenim skupom održanim 7. i 8. pro-sinca 2012. godine u Gospiću na Odjelu za nastavničke studije Sveučilišta u Zadru te zbornikom Šime Starčević i hrvatska kultu-ra u 19. stoljeću (2014.) obilježeno je dvjesto godina od tiskanja Starčevićevih gramatika: Nove ricsoslovice iliricske (1812.), prve hrvat-ske gramatike pisane hrvatskim jezikom i No ve ricsoslovice iliricsko-francezke, prerade Mozinove gramatike, prve hrvatske grama-tike francuskoga jezika (1812.).

U zborniku radova Šime Starčević i hrvat-ska kultura u 19. stoljeću tiskana su abeced-nim redoslijedom dvadeset i dva rada. Zbor-nikom se predstavljaju značenje djelovanja Šime Starčevića (Žitnik, 1784. – Karlobag, 1859.), njegov jezikoslovni, književni, publi-cistički i svećenički rad te je Zbornik važan prinos valorizaciji djela Šime Starčevića i nje-gova upečatljiva mjesta u hrvatskoj kulturi.

Uvjetno izvan okvira opisa Starčevi ćeva djelovanja prilozi su koji prikazuju kul turne prilike vremena i prostora u kojem je rođen i djelovao. Tako se u članku “Crkvene prilike

139

OSvRTI I PRIKAZI

u biskupijama Senjskoj i Modruškoj u Star-čevićevo vrijeme” Mile Bogovića prikazuje djelovanje dvojice biskupa za vrijeme Star-čevićeva života: Ivana Krstitelja Ježića (1789. – 1833.), zaslužnoga za otvaranje sjemeni-šta i visokoga filozofskog teološkog učilišta u Senju, te biskupa Mirka Ožegovića (1833. – 1869.), koji je obnovio senjsku gimnaziju i osnovao đački zavod. Prilog “Kulturne pri-like otočkoga područja (zapadni dio Like) u 19. stoljeću” Jasminke Brale-Mudrovčić opi-suje osnivanje i rad kazališta, javnih ško-la, knjižnice (čitaonice) te se u njemu na vo-de prilozi Otočana u tadašnjim tiskovina-ma, što ukazuje da je u 19. stoljeću to mje-sto u čijoj je neposrednoj blizini djelovao i Šime Starčević imalo vrlo razvijenu kultu-ru. U radu “Šime Starčević i ostali svećenici Ličke pukovnije kao Kukuljevićevi anketari 1850. godine (pripreme za prvi etnografsko-topografsko-statistički opis hrvatskih zema-lja)” Vlatke Leskovac i Marka Rimca opisuje se Starčevićeva uloga u ispunjavanju anket-noga materijala koji daje uvid u život ličkoga sela 19. stoljeća, a članak “Antroponimija Ve-likoga Žitnika u drugoj polovici 19. stoljeća” Ivice Mataije i Sanje Vrcić-Mataije obrađuje jezične značajke, podrijetlo i čestotnost po-javljivanja osobnih imena i prezimena u Ve-likome Žitniku koja se nalaze u dostupnim matičnim knjigama krštenih i Stališa duša župe Blažene Djevice Marije u Klancu (Gor-nje Pazarište).

Jezikoslovni radovi u Zborniku predstav-ljaju Šimu Starčevića kao jezikoslovca čija je baština vrijedan prinos hrvatskomu jeziko-slovlju i čija su promišljanja u okviru novih spoznaja poticajna i današnjim istraživa či-ma. U članku “Naglasak u Novoj ričoslovici ili-ričkoj Šime Starčevića” Helena Delaš analizi-ra naglasak u Starčevićevu djelu te uspore-đuje njegova naglasna rješenja s propi sanom

normom. Rad “Jezične značajke Starčevićevih djela objav ljenih u riječkoj tiskari Karletzky” Sanje Holjevac propituje jezične značajke ka-tehetskoga priručnika Katolicsansko pitalo (1849.) i knjižice molitvenih stihova pobož-nosti Sedam žalosti Blažene Djevice Ma rije Razmishljanje sedam xalostih Blaxene Divice Marie koje se csini na gori Kalvarii u Karloba-gu (1855.) tiskanih u tiskari Karletzky u Rije-ci. U radu se potvrđuje da se slovopisno-pra-vopisna i jezična rješenja Šime Starčevića pri-sutna u ranijim djelima nalaze i u ovim djeli-ma objavljenima u zrelijoj dobi. Prilog “Šime Starčević i novoštokavski ikavski dijalekt” Jo-sipa Lisca upućuje na Starčevićev odnos pre-ma novoštokavskomu ikavskom dijalektu, ali i ističe njegovu ulogu kao gramatičara hr-vatskoga književnog jezika ikavskoga štokav-skog tipa, koji se u leksiku oslanja na bogatu hrvatsku književnu tradiciju. Članak “Bilješke o redu riječi Šime Starčevića” Borane Morić-Mohorovičić propituje aktualnost Starčeviće-vih promišljanja o redu riječi te se uspoređu-ju opisi reda riječi u Novoj ricsoslovici iliricskoj (1812.) i Ričoslovju (1849./1850.) s redom rije-či u njegovim Homilijama. Mirko Peti u radu “Dopune glagolima u Ričoslovici Šime Starče-vića” ističe Starčevićevu oštroumnost u opisu značenjskih razlika među pojedinim skupina-ma glagola na temelju kojih utvrđuje relevan-tnost dopuna te kao zamjerku nalazi na sin-taktičkoj razini nerazlikovanje priložne ozna-ke od objekta među prijedložnim i padež-nim izrazima ističući da je u njegovoj grama-tici “mnogo više onoga što je dobro i novo od onoga što bi se s nekoga današnjeg gledišta moglo dovesti u pitanje i podvrgnuti kritici” (str. 205). Važnost Starčevićevih ideja potvr-đuje se i radom “Jezikoslovna svevremenost Ričoslovice Šime Starčevića” Branke Tafre, gdje autorica ističe da analiza pokazuje “da ta hr-vatska gramatika i nakon dva stoljeća, osim za

140


povijest hrvatskih gramatika, ima veliko zna-čenje i za povijest hrvatskoga jezikoslovlja jer su neki dijelovi opisa gramatičkih kategori-ja i danas znanstveno utemeljeni i prihvatlji-vi” (str. 271). U radu “O sintaktičkoj kategori-ji atributa u Šime Starčevića” Anastazija Vla-stelić uspoređuje sintaktičke opise atributa u Novoj ricsoslovici iliricskoj (Trst, 1812.) s atri-butima u njegovim Homilijama, analizira mje-sto nesročnoga atributa u rečenici te načine izricanja posvojnosti u navedenim djelima.

Autorovim Homilijama s književnoga sta jališta bave se dva rada. Ivan Bošković u pri logu “O nekim stilskim osobinama Ho mi-li ja” Šime Starčevića analizira Homilije iliti tu-mačenja Svetoga Evanđelja unutar tradicije hrvatskoga pripovijedanja, opisuje se homi-lija kao književna vrsta i ističe autorova rje-čitost i odabir govorničkih sredstava kojima posreduje temeljne vjerske misli. Mario So-ljačić u radu “Starčevićeve Homelie” analizira Starčevićevo djelo s teološkoga i književno-povijesnoga aspekta u kontekstu hrvatske književnosti pedesetih godina 19. st. odre-đujući njihovu ulogu u razvoju hrvatskoga proznog izričaja.

U članku “Tko je preveo Kratki nauk chiudoredni?” Vjekoslava Ćosića govori se o spornome Starčevićevu autorstvu prijevo-da Kratkog nauka ćudorednog varhu dužno-sti čovičljih za seljane te autor smatra da se autorstvo ne može pripisati Šimi Starčeviću.

Šime Starčević aktivno sudjeluje u ras-pra vama o važnim jezičnim i društvenim pi-ta njima svojega vremena prilozima u tada aktualnim periodicima. U radu “Šime Star-čević od Zore do Glasnika” Robert Bacalja, Katarina Ivon i Slavica Vrsaljko analiziraju u Zori dalmatinskoj i Glasniku dalmatinskom objavljene Starčevićeve jezične i religiozno-prosvje titeljske priloge te polemike u kojima se očituje Starčevićev jasan i dosljedan stav

u odnosu na društveno-političku situaciju u Dalmaciji. U prilogu Ante Selaka “Apologija antivukologije ili: Šime Starčević i Bečki knji-ževni dogovor” razmatra se više aktualnih pi-tanja koja su bila predmet zanimanja Šime Starčevića, razrađenih u pet brojeva Glasni-ka dalmatinskog, a nastalih kao reakcija na Bečki književni dogovor. Propituju se pitanja povijesnosti hrvatskoga jezika, pitanja grafi-je, odraza jata.

U članku “Šime Starčević i identitet hr-vatskoga jezika” Ante Bežen izdvaja tri tipa hrvatskoga jezičnog identiteta koja su se oblikovala u 19. stoljeću: starčevićevski ili izvorni hrvatski, ilirsko-karadžićevski ili bal-kanski te poslijejugoslavenski ili europski. U radu se određuje Starčevićeva uloga u obli-kovanju hrvatskoga jezičnog identiteta. U prilogu “Politički stavovi Šime Starčevića – drukčiji pogled na hrvatski narodni prepo-rod” Ante Bralić iznosi Starčevićeve jasne političke stavove o načinu integracije hrvat-ske nacije suprotne većem broju pripad ni-ka ilirskoga pokreta. Loreta Farkaš Breka-lo i Tena Babić Sesar u radu “Šime Starčević u kon tekstu jezičnih i slovopisnih polemika 19. stoljeća” predstavljaju Starčevića kao su-dionika rasprava 50-ih i 60-ih godina 19. sto-ljeća prilozima u Književniku, Zori dalmatin-skoj, Glasniku dalmatinskom i dr. u kojima se ističe njegov stav pobornika štokavske ikavi-ce i grafije bez dijakritičkih znakova.

Prilog “Poslanice ličke pastirice Šime Star-čevića” Zvjezdane Rados analizira polemičke poslanice objavljene pod pseudonimom u Zori dalmatinskoj 1846., 1847. i 1848. godine pod naslovom Poslanice ličke pastirice Stane Gledović iz Rudaicah na dalmatinsku pisma-ricu Anu Vidović od Šibenika. O našemu knji-ževstvu i narodu. Iznosi se problematika po-lemike: neslaganje s ilircima u pitanjima za-jedničkoga jezika.

141

Treba istaknuti da su važan znanstve-ni prinos Zborniku predstavljena istraživa-nja Starčevićeve neobjavljene rukopisne gra-đe. U radu “Udžbenički diskurs u rukopisnoj ostavštini Šime Starčevića” Vesne Grahovac-Pražić iznose se osnovni podatci o dvjema skupinama rukopisa pronađenima u Arhivu Hrvatske provincije Družbe Isusove u Zagre-bu u ostavštini popa Davora (Martina) Krm-potića, 2008. godine. Rukopisi su podijeljeni u dvije skupine: jezikoslovni (devet svezaka) i vjerski tekstovi (sedam svezaka). U radu se govori o udžbeničkome diskursu spisa. Dia-na Stolac u radu “Jezikoslovni prinosi u ruko-pisnoj ostavštini Šime Starčevića” istražuje jezikoslovni dio tekstova pronađenih u Arhi-vu Hrvatske provincije Družbe Isusove u Za-grebu. Jezikoslovne teme zauzimaju više od 600 stranica. Rad daje prve, osnovne infor-macije o rukopisnoj građi te ju uspoređuje s objavljenim Starčevićevim gramatikama i je-zikoslovnim prinosima u časopisima.

Ovim se Zbornikom potvrđuje da je ba-ština Šime Starčevića kao vrsnoga jeziko-slovca, autora prve hrvatske gramatike na hrvatskome jeziku, prvoga opisa hrvatsko-ga naglasnog sustava, vještoga polemičara, pisca vjerskih djela, rječitoga i nadarenoga književnika te kao prevoditelja izniman pri-nos hrvatskoj kulturi. Svakako se treba slo-žiti s urednicama Sanjom Vrcić-Mataijom i Vesnom Grahovac-Pražić koje su istaknule u “Predgovoru” Zbornika “da je određivanje pripadajućeg povijesnog značaja Šime Star-čevića u hrvatskoj kulturnoj baštini iznimna nacionalna vrijednost” (str. 8) te zaključno istaknuti da su znanstveni radovi u Zborni-ku poticajni i neizostavni u daljnjem istraži-vačkome radu o djelovanju Šime Starčevića.

Sanja Baričević

Marijana Tomić

Hrvatskoglagoljski brevijari na razmeđu rukopisne i tiskane tradicije

Naklada Ljevak Zagreb, 2014.

osvrti i prikazi

Reprezentacijske osobitosti glagoljskih brevijara

U biblioteci Academica Naklade Ljevak ob-jav ljena je izuzetno vrijedna knjiga autorice Marijane Tomić u kojoj se s aspekta knjižni-čarstva, ali i s kroatističkoga i medievalistič-koga, knjige koje su izrađivali hrvatski glago-ljaši pozicionira u sam vrh onodobne knjiške proizvodnje, kao knjige s najvišom razinom dosegnutih tehnologija i uzusa, prezentacij-skih i recepcijskih.

Četiri cjeline knjige bave se redom: raz-međem rukopisne i tiskane tradicije; razdo-bljem razmeđa rukopisne i tiskane tradicije u Hrvatskoj – glagoljičko motrište; organi-zacijom teksta hrvatskoglagoljskih brevijara u razdoblju transmisije iz kodeksa u tiskanu knjigu; te u zaključnom razmatranju teks-tom u transmisiji, prijenosom znanja i ideja

Poznatu filološku građu glagoljaških ko-deksa, u konkretnome primjeru brevijara, autorica promatra iz očišta društvenih zna-nosti, kao materijalne kulturne predmete, posredovatelje znanja (ne samo u verbalno-me tekstu sadržanih, već i onih vizualno re-prezentiranih) sa specifično utkanim predvi-

142


đanjem čitateljskih očekivanja. Transmisija i aproprijacija provodne su niti iznesenih teo-retskih postavki i provedenoga istraživanja. Multidisciplinarnim diskursom knjige obje-dinjeni su elementi kodikologije, tipografi-je, bibliografije, povijesti knjige i paleografije, postavljeni u kontekst interpretativnih za-jednica i nužno osuvremenjeni novim medi-jem. Knjiga je to o čitanju vizualnih znakova, koje u suvremenome tekstu počesto i ne pri-mjećujemo i čiji su nam uzusi pretežno kul-turno zadani. Bogatom kontekstualizacijom i opremom izdanja u njoj su nam zorno pri-bliženi prezentacijski uzusi iz davno minulo-ga razdoblja supostojanja kulture rukopisnih kodeksa s kulturom tiskane knjige.

Organizacija tekstualnih znakova prou-čava se na tri razine: makrorazini cjelovita kodeksa (analiza paratekstova: incipiti, ko-lofoni i sl.), mikrorazini straničnoga postava (margine, dvostraničje) te na vizualnopre-

zentacijskoj razini grafetičkih sredstava (liga-ture, kratice i sl.; dakle sve ono bez poznava-nja čega nije moguće čitati izvorne teksto-ve niti ih na primjeren način posredovati su-vremenomu čitatelju: naučiti glagoljska slo-va nipošto ne podrazumijeva i mogućnost čitanja izvornoga teksta).

Pri tumačenju osnovnih kodiko loš kih poj mo va polazi od Žagarove grafoling vis tike srednjovjekovnih tekstova, kao i od Paro-vih proučavanja tipografije u predstavljanju početne glagoljaške tiskarske djelatnosti, no znatno proširuje njihova istraživanja dopu-njujući ih društvenim i aproprijacijskim kon-tekstom. Izvrsno odabran korpus knjiga s mjesta pretapanja rukopisne i tiskane tradi-cije poslužio je za osvjetljivanje niza značaj-nih kulturoloških činjenica povezanih s izu-mom tiskarskoga stroja. U literaturi je već dosta pisano o promjenama koje donosi ra-zvoj tiska, općenito u kulturu kao i u kogni-tivne sposobnosti: kulturu mnemotehnike i glasnoga čitanja naglašenije zamjenjuje kul-tura indeksa i osobnoga čitanja (prijelaz je počeo još s jačanjem svjetovnoga obrazova-nja u kasnome srednjem vijeku); povećanje mnoštva individualnih čitatelja potiče i for-miranje raznolikijih interpretativnih zajedni-ca. S prelaskom na tiskanje očita je i promje-na recepcijskoga težišta, vidljiva i u naslov-ljavanju knjiga. Rukopisni kodeks izrađuje mnogo, pretežno anonimnih pisara u okvi-ru određenoga skriptorija za jednoga pozna-toga čitatelja/naručitelja (bio on knez Novak ili Hrvoje) dok tiskanu knjigu izrađuje jedan ili više poznatih redaktora/tipografa (kao što su Baromić i Brozić) za mnoštvo poimence nepoznatih čitatelja; čitatelji koji su redak-torima suvremeni svojim očekivanjem do-nekle diktiraju izgled knjige, no čitateljske su zajednice u kontinuiranome formiranju pa i današnji čitatelj, osim što u proučavanim

143

OSvRTI I PRIKAZI

knjigama iščitava znakove minulih vremena, učitava u njih i nova značenja. Zamjena vizu-alnoprezentacijskih znakova prelaskom s ru-kopisne na tiskanu knjigu zanimljiva je i s as-pekta kognitivnih procesa; promjenom pre-zentacije mijenja se percepcija prezentira-noga i pažnja, time i konceptualna struktu-ra; iste su promjene i na prijelazu s tiskane knjige na virtualni tekst u literaturi već pro-učene. Upravo potonjim suvremenim od-vajanjem od kulture tiskane knjige autorica zaključno otvara i novo poglavlje i područ-je istraživanja te potvrđuje ispravnost svojih postavki: u suživotu tiskane i elektroničke, višedimenzionalne i interaktivne knjige, pre-slikava se tijek razvojnoga obrasca s razdo-blja početaka tiskarstva.

Posebno je naglašeno kako između ruko-pisne i tiskane tradicije nema revolucionar-noga reza, već da su se prve tiskane knjige uvelike ugledale na vizualnu prezentaciju ru-kopisnih, u znatnoj mjeri iz razloga poštiva-nja očekivanja čitatelja naviklih na rukopi-sne kodekse, a još više iz tehničkih ograni-čenja prvih slagarskih strojeva. Izraziti znak reguliranja tiskanoga izdanja po rukopisnom jest liniranje tiskane knjige, pa time i svoje-vrsno varanje čitatelja, u smislu proizvod-nje dojma da se ništa nije promijenilo (lini-je po kojima će se tiskati nije potrebno ucr-tavati). Osim toga prve inkunabule se i ruč-no iluminiraju, ponekad i ručno rubriciraju. (Slično je i s prijelazom iz rukopisa na tehni-ku drvoreza kad se razvija tehnika hiroksilo-grafije.) Zadržavanje rukopisnih uzusa u tis-kanim liturgijskim knjigama ima dosta veze s odnosom prema sakralnom tekstu koji je tradicijski konzerviran i nepodložan promje-nama, posebno osjetljiv na nove interpreta-cije. Regulacija dostupnosti knjige, koja je i regulacija njezine interpretacije, razvija se paralelno s razvojem masovne proizvodnje i

spomenutom promjenom recepcijskoga te-žišta. Propitivanje čitateljske recepcije, o ko-jem posredno svjedoči izgled knjiga, i ekspli-citno je dokumentirano bogatom korespon-dencijom vezanom uz kasniju glagoljašku ti-skaru u njemačkome Urachu: redaktori po-zivaju čitatelje da im šalju primjedbe, a zbog primjedbi učenih čitatelja, naviklih na tra-dicionalniji izraz u sakralnome tekstu dru-go, inopisamsko izdanje mijenjaju grafetič-ki, grafijski i jezično. Zanimljivost vezana uz uraška izdanja jest i promjena dvostupačne organizacije stranice, čime vizualna prezen-tacija zadobiva svoju funkciju i u okviru vjer-ske propagande.

Tezu o aproprijaciji kao bitnomu regula-tivu vizualne prezentacije knjige autorica propituje na četirima glagoljskim brevija ri-ma iz 15. i 16. st. (dvama tiskanim i dvama rukopisnim), koji su supostojali ili su jedni drugima poslužili kao tekstualni predlošci: rukopisni Mavrov iz 1460. i Drugi novljanski iz 1495., te tiskani Baromićev iz 1493. i Brozi-ćev iz 1561.

Vrijeme je to vrhunca glagoljaškoga dje-lovanja i glagoljske pismenosti, nakon dobi-vanja odobrenja od strane crkvenih vlasti i uz podršku velikaša (prvenstveno Frankopa-na) unatoč ratnim prilikama i teritorijalnoj rascjepkanosti u Hrvatskoj je djelovalo ne-koliko glagoljaških tiskara o kojima, izuzev senjske, imamo tek posredne podatke: ko-sinjska, tiskara u Izoli, a vjerojatno i u Zagre-bu; glagoljaške knjige tiskaju se i u Veneciji. Brojni su Hrvati bili vrhunski tipografi latin-skih knjiga (primjerice Paltašić, Dobričević i dr.), a tiskarski zanat u čuvenoj venecijan-skoj, Torresanijevoj tiskari izučio je i Blaž Ba-romić, neprijeporno najpoznatiji glagoljaški tiskar, koji je djelovao u senjskome kultur-nom krugu, a poznat je i po uvođenju teh-nike lomljenih ligatura, koja je tehnika, osim

144


što nastavlja s uštedom prostora pa tako i materijala za tisak, također jedna od pove-znica rukopisnih i tiskanih knjiga.

Iz incipita Mavrova brevijara poznato je da ga je pisao Blaž Baromić za vrbničkoga popa Mavra; Drugi novljanski nastao je u ra-dionici popa Martinca u Grobniku vjerojat-no za novljanske pavline (poznat po zapisu koji je umetnut unutar kodeksa i koji sadrži estetizirani zapis o Krbavskoj bitci kao i izvje-šće o književnome djelovanju pa je i književ-no djelo, osim što je incipit ili kolofon). Baro-mićev i Brozićev brevijar tiskani su u Torresa-nijevoj tiskari u Veneciji; Brozićev nasljeduje Baromićev uz unošenje određenih novina u sadržaju i izrazu, kalendaru te uz ponarod-njivanje jezika, a što je navedeno i u samom kolofonu: “veliki korizioni” (korekcije) “i sa žuntom” (dodatkom).

Općenito su paratekstovi rukopisnih ko-deksa, što istraživanjem utvrđuje i sama au-torica, neujednačeniji od kolofona tis kanih knjiga, a samim time filolozima i drugim pro učavateljima zanimljiviji; incipit Ma vro-va brevijara tako osim uobičajenih podata-ka o vremenu zapisivanja i pisaru sadrži i spon zorski dodatak (‘za čiji se novac radi’): “i poče ga blaž žakan dominu mavru za nje-ga pinezi”.

U tiskanim brevijarima, osim formirano-ga uzusa kolofona koji će postupno prijeći u naslovnicu kakvu imaju reformacijska izda-nja već u drugoj polovici 16. st., uspostavljen je i uzus naziva: “brvijali hrvacki” (iako je je-zik hrvatskostaroslavenski). Jasan je konti-nuitet staroslavenskoga jezika hrvatskih gla-goljaša i narodnoga hrvatskog jezika rene-sansne književnosti, kako su utvrdili Katičić i Vončina a podcrtao Matasović, a i hrvat-skostaroslavenski jezik misala i brevijara nije se doživljavao kao strani jezik nego kao spe-cifična arhaična stilizacija vlastitoga jezika.

Inovacije i unošenje narodnih elemenata u brevijarima izraženije su samim time što je riječ o knjigama koje se ne koriste u samome obredu mise pa uzusi svečanosti u odnosu na misale u njima znatnije popuštaju.

Bogata teoretska podloga i široko pred-stavljen kulturološki kontekst samo su po-lazište autoričina vlastitog originalnog istra-živanja temeljena na uspostavi digitalnoga kodikološkog modela; riječ je o strojnome označivanju teksta s kvantitativnim pristu-pom; ono što je već znatno uznapredovalo u primjeni na korpusu latinskih tekstova, ov-dje se prvi put primjenjuje na hrvatsko gla-goljaštvo u inačici primjerenoj upravo istra-živanju glagoljskih kodeksa. Iako uvijek sa za-drškom pristupam radovima digitalnih hu-manista, kao ljubitelj riječi, ali i iz stereotipne bojazni od laiku neshvatljivih programa, oni uvijek iznova iznenade; tako je i u ovoj knji-zi metodologija izložena jasno i pristupačno, tako da ne opterećuje nevična čitatelja pa bi se moglo reći da se pri oblikovanju knjige au-torica upravljala baš u knjizi tematiziranom aproprijacijom. Predstavljena metodologija izraziti je prinos i digitalnoj humanistici i hr-vatskomu glagoljaštvu, uspostavljeni model poticajan je za daljnja istraživanja knjižniča-rima i filolozima.

Izuzetno vrijedna zapažanja o razlikama u grafetičkim sredstvima među proučava-nim brevijarima, primjerice, možemo pove-zati s različitim maticama hrvatskoglagolj-skih brevijara pa bi i u tome smjeru bilo za-nimljivo nastaviti započeto istraživanje: gla-goljski brevijari klasificiraju se u dvije sku-pine: starija, sjeverna ili krčko-istarska te mla đa, južna ili zadarsko-krbavska; prva sku-pi na čuva stariju redakciju prijevoda biblij-skih tekstova, prema Septuaginti, a južna, mlađu, prema Vulgati; jezik je sjeverne arha-ičniji, dok je jezik južne skupine pomlađen, s

145

više elemenata govornoga jezika. Zanimljivo bi bilo ispitati razlikuju li se te skupine bre-vijara i s obzirom na stranični postav i dru-ge vizualne znakove. Tomić opaža različitost Drugoga novljanskog, koji zapravo pripada prijelaznoj skupini brevijarskih matica (ima dijelove koji su predstavnici i starije i mlađe matice), u odnosu na ostala tri brevijara (koji redom pripadaju starijoj, sjevernoj skupini). Manji broj ligatura i kratica u Drugome nov-ljanskom mogao bi tako biti oznaka južne matice, u kojoj se u znatnijoj mjeri napušta tradicijsko bilježenje kao i tradicijski jezik pa bismo mogli govoriti o grafetičkome odra-zu jezičnoga pomlađivanja, time i o analogiji grafetičkih i jezičnih promjena.

Osim kao poticaj takvim stručno-spe-cijalističkim istraživanjima, knjiga Marijane To mić široj čitateljskoj publici pruža sliko-vit uvid u specifične okolnosti i načine pro iz-vodnje knjige u povojima tiskarstva, pozici-onira glagoljaštvo u onodobne svjetske okvi-re i s obzirom na vrsnoću izrade kodeksa i tiskarskoga sloga te nas esencijalno podsje-ća na knjigu općenito kao transfer znanja i ideja, mjesto konzerviranja civilizacijskih vri-jednosti te uporišnu točku njihova stalna porasta.

Gordana Čupković

Adnan Čirgić

Dijalektolozi i crnogorski jezik (do polovine XX vijeka)

Zavod za udžbenike i nastavna sredstva Podgorica, 2014.

osvrti i prikazi

Kapitalna dijalektološka monografija Adnana Čirgića

Knjiga Adnana Čirgića Dijalektolozi i crno-gorski jezik (do polovine XX vijeka) pripada najužem krugu literature koja konstituiše mo dernu jezikoslovnu montenegristiku. Ta je knjiga ogledni primjer monografije kakve su montenegristici nasušno potrebne.

Diskurs humanističkih nauka u Crnoj Go ri već vijek i po opterećen je snažnim ko-lonijalnim konceptom. Kao rezultat dobro osmišljene i institucionalno fundirane he-ge monijske humanistike temeljni konstitu-enti crnogorskoga identiteta već stoljeće i po razmatrani su iz rakursa srpske nacional-ne ideologije. Tako se o najznačajnijem isto-rijskom izvoru za srednjovjekovnu crnogor-sku istoriju, Ljetopisu Popa Dukljanina, pisa-lo kao o klerikalnoj izmišljotini; crnogorski kasnosrednjovjekovni vladari Balšići i Crno-jevići tretirani su kao oblasni gospodari; sin-tagma “crnogorski narod” u etnologiji zami-jenjena je terminom “plemena Stare Crne Gore, Brda i Hercegovine”; između prve, Nje-goševe, i druge, Živkovićeve Istorije crnogor-skoga naroda nataložilo se ravno 150 godina

146


tokom kojih se znalo samo za genitivne Isto-rije Crne Gore; crnogorska književnost tre-tirana je kao regionalni fenomen, izgubljen u naslovima poput Književnost na tlu Crne Gore i Boke Kotorske i sl. Snaga kolonijalno-ga diskursa u nauci najizrazitija je bila možda baš u lingvistici. Nakon što je Bečkim, a po-tom sistematskije i Novosadskim književnim dogovorom nametnut zajednički, vještački srpskohrvatski jezik, nastao kao rezultat po-trebe jezičke homogenizacije jugoslovensko-ga državnog projekta, legitimitet je stekao i nenaučni, izvedeni termin “srpskohrvatski govori”. U okviru tih govora, a sakriven iza različitih dijalektoloških određenja od sredi-ne XIX vijeka, proučavan je i crnogorski je-zik. Paradoks tih izučavanja ležao je u činje-nici da je crnogorski jezik njima temeljno opisan, ali je njegov habitus zarobljen broj-nim kvazinaučnim nominacijama i vještač-kim segmentiranjem na dvije cjeline, obično nazivane istočnohercegovačkim i zetskim/zetskolovćenskim/zetskosjeničkim i sl. go vo-rima. Napadno uočljiva činjenica da se u tim nominacijama izbjegavao pridjev cr no gor-ski nije promakla ni velikome slavis tičkom autoritetu Josipu Hammu, koji je takve ten-dencije sredinom 80-ih godina XX vijeka na-zvao ostacima predratne malograđanštine! No uprkos Hammovu upozorenju i sve snaž-nijim glasovima dijela crnogorskih naučnih i kulturnih stvaralaca koji od kraja 60-ih go-dina XX vijeka istupaju s pozicija promote-ra autohtonoga crnogorskog nacionalnog i kulturnog identiteta, tradicionalističke je-zičke koncepcije do dana današnjega ima-će snažno uporište u crnogorskim naučnim i obrazovnim institucijama. Najočitiji primje-ri svakako su Crnogorska akademija nauka i umjetnosti i Filozofski fakultet u Nikšiću. Mi-tologema o čvrstoj granici koja “govore Crne Gore” dijeli na dva dijela, pri čemu se neizo-

stavno naglašava da se ti govori ne poklapa-ju s crnogorskim granicama, i dalje se repro-dukuje na katedrama Filozofskoga fakulteta, uprkos činjenici da su rezultati istraživanja generacija dijalektologa koji su uglavnom djelovali u okviru srbistike, pokazali upravo suprotno stanje, nudeći, zapravo, sliku ujed-načenosti crnogorskih govora do nivoa koji ne poznaje nijedan jezik u okruženju, na što je u Crnoj Gori prvi skrenuo pažnju osnivač savremene montenegristike Vojislav P. Nik-čević. Upravo su knjigom Adnana Čirgića Di-jalektolozi i crnogorski jezik ta saznanja prvi put u nas sistematizovana i sagledana iznu-tra, lišena tradicionalističkog, vanjskog poli-tičko-ideološkog balasta.

Markantno je obilježje palanke nepra-štanje uspjeha i slijepa mržnja prema svemu što iskorači iz normirane prośečnosti. Au-tor knjige Dijalektolozi i crnogorski jezik sto-ga je konsenzualno jedna od najomraženijih ličnosti u kleronacionalističkim krugovima, u klanu čuvara tradicionalističke lingvistike i među predstavnicima crnogorskoga me-dijskog blata. Na bljuvotine kojima ga već pola decenije obasipaju akademskim rječni-kom ne može se odgovoriti. Stoga o autoru ove knjige ne treba pisati ni prigodno ni po-hvalno, već faktografski. Adnan Čirgić autor je ili koautor 14 knjiga iz oblasti nauke o je-ziku, među kojima i prvih oficijelnih priruč-nika kao što su Pravopis crnogorskoga jezika, Gramatika crnogorskoga jezika i Akcenatski savjetnik crnogorskoga jezika. Iz domena di-jalektologije objavio je prerađenu doktor-sku disertaciju Govor podgoričkih muslima-na (sinhrona i dijahrona perspektiva) te knji-ge Rječnik govora podgoričkih muslimana i Rječnik njeguškoga govora, a dijalektoloških radova ima i u njegovim studijskim knjigama Jezički neprebol i Crnogorski jezik u prošlosti i sadašnjosti, među kojima je osobito važan

147

OSvRTI I PRIKAZI

rad “Klasifikacija crnogorskih govora”. Bio je uključen u izradu prvih programa za nastav-ni predmet Crnogorski jezik i književnost, je-dan je od autora prvih udžbenika crnogor-skoga jezika za sva 4 razreda gimnazije i re-cenzent udžbenika crnogorskoga jezika za osnovne škole. Uredio je šezdesetak knjiga iz domena nauke o jeziku i nauke o književno-sti, priredio desetak izdanja i objavio, u Crnoj Gori i inostranstvu, oko 160 naučnih i struč-nih radova iz oblasti montenegristike. Izla-gao je na tridesetak naučnih skupova u Cr-noj Gori i regionu i učestvovao u organizaciji desetak simpozija i okruglih stolova. Njego-va bibliografija, koju je izradila Ljiljana Đor-đević, broji 525 bibliografskih jedinica. Osni-vač je i glavni i odgovorni urednik jedinoga međunarodnog filološkog časopisa u Crnoj Gori – Lingua Montenegrina, a član je ured-ništva uglednoga filološkog časopisa Zadar-ska smotra. Bio je jedan od osnivača i direk-tor prve specijalizovane naučnoistraži vačke institucije iz oblasti montenegristike, Insti-tuta za crnogorski jezik i književnost. Prvi je dekan novoosnovanoga Fakulteta za crno-gorski jezik i književnost. Član je Matice cr-no gorske i Crnogorskoga PEN centra. Vlasni-cima biografija nalik ovoj obično se uruči ka-

kav prigodni poklon i požele ugodni miro-vinski dani, no kako je Čirgić tek kročio u četvrtu deceniju života na prigodni govor povodom odlaska u penziju pričekaće bar još tri decenije kad će nam, to je već izvje-sno, za sumiranje rezultata njegova rada tre-bati mnogo više prostora no što je predviđe-no čak i najfleksibilnijim protokolom.

Knjigom Dijalektolozi i crnogorski jezik (do polovine XX vijeka), zamišljenom kao prvi dio dvotomnoga projekta, Čirgić se na-kon niza normativnih priručnika i udžbeni-ka, vratio svojoj izvornoj jezikoslovnoj obla-sti, dijalektologiji. Ta je monografija suma prvih stotinu godina proučavanja crnogor-skih govora i osnova iz koje će, nadamo se uskoro, proizaći i prva Dijalektologija crno-gorskoga jezika. Sabirajući rasute i kvantita-tivno, pa i kvalitativno neujednačene priloge o crnogorskome jeziku u rasponu od prvih bilježaka Vuka Stefanovića Karadžića 30-ih godina XIX vijeka do prve moderne mono-grafije posvećene jednome od crnogorskih govora, Crm ničkome govoru Branka Mileti-ća, objavljenom pred sami početak Drugoga svjetskog rata, autor se našao pred metodo-loškom nedoumicom kako da razvrsta gra-đu i taj problem uspješno riješio tako što je

Adnan Čirgić

148


nakon kratkoga, sintetičkoga uvodnog po-glavlja “O proučavanju crnogorskih govora do polovine XX vijeka” čitaocima ponudio portrete 20 najznačajnijih proučavalaca cr-nogorskoga jezika iz naznačenoga perioda. A među autorima koje je Čirgić obradio ima i samoukih autoriteta, poput Karadžića, i se-oskih učitelja, etnologa, istoričara, ali ponaj-više školovanih lingvista. Za period do 30-ih godina XX vijeka, s izuzetkom Toma Brajko-vića, riječ je o lingvistima koji su iz drugih slo-venskih sredina stizali u Crnu Goru i ostavili tragove o pojedinim osobinama cr nogorskih govora ili, kao što je slučaj s Milanom Reše-tarom ili Mječeslavom Maleckim, o širim go-vornim područjima, dok se tridesetih godi-na XX vijeka formira prvi talas dijalektologa rođenih u Crnoj Gori, ostvarenih u drugim sredinama, ali posvećenih izučavanju crno-gorskih govora. U ovoj knjizi nije se našlo ne-koliko značajnih dijalektologa, poput Luke Vujovića i Vasa Tomanovića, koji su jeziko-slovni rad započeli između dva svjetska rata, ali su svoja najvažnija djela publikovali u po-slijeratnome periodu. Njih je autor, slijedeći hronologiju pojave najvažnijih dijalektolo-ških studija, ostavio za planiranu drugu knji-gu projekta. No već ovom, prvom knjigom projekta Dijalektolozi i crnogorski jezik Čirgić je, kroz analizu dijalektološkoga rada 20 naj-značajnijih autora prve faze razvoja crnogor-ske dijalektologije, meritorno odgovorio na pitanje zašto se crnogorski govori ubrajaju u najizučenije u slovenskome svijetu. Osim što je primijenio interpretativnu metodu u izla-ganju rezultata prvih sto godina dijalektolo-škoga ispitivanja crnogorskoga jezika, Čirgić je te rezultate podvrgao i kritičkoj prosudbi, ukazujući na elemente ideoloških nanosa i nenaučnih pristupa, prije svega imenovanju i klasifikaciji crnogorskih govora, otvarajući prostor da se dragocjena građa koja se tiče

opisa crnogorskih govora, a koja je nastajala uglavnom u okvirima srbistike ili srbokroa-tistike, oslobođena tereta ideoloških projek-cija, danas tretira kao temeljni segment je-zikoslovne montenegristike. Ta je građa, u knjizi akribično kritički analizirana, uosta-lom, i najbolja potvrda teze o kompaktno-sti crnogorskih govora i baza iz koje mogu nastati novi, uporedni monografski opisi cr-nogorskih govora. Ubrzani procesi urbaniza-cije i uticaj školstva, međutim, dijalektologi-ji danas ne idu na ruku, pa je građa priku-pljena tokom prvoga vijeka proučavanja cr-nogorskih govora utoliko dragocjenija. Pa-radoks je, međutim, da danas kad u Crnoj Gori postoji nekoliko jezikoslovnih katedri pa i specijalističke naučnoistraživačke insti-tucije, nema stručnoga kadra koji bi se poza-bavio terenskim istraživanjima. U tom smi-slu Adnan Čirgić danas predstavlja izuzetak među crnogorskim dijalektolozima jer niko s toliko posvećenosti i ozbiljnosti nije pristu-pio kompleksnoj problematici klasifikacije i opisa crnogorskih govora. Nema sumnje da je Čirgić u tom domenu dostojan nasljednik plejade vrsnih crnogorskih i južnoslovenskih dijalektologa, koji su osobito u drugoj polo-vini XX stoljeća svojim dijalektološkim rado-vima doprinijeli da crnogorski govori posta-nu prepoznatljivi kao najizučeniji u slavistič-kome svijetu.

Za nadati se da će projekat Dijalektolozi i crnogorski jezik, zamišljen u dva toma, usko-ro biti uspješno finalizovan, ali i najaviti izra-du prijeko potrebne monografije Dijalekto-logija crnogorskoga jezika. U Crnoj Gori zasi-gurno nema pozvanijega autora od Adnana Čirgića koji bi mogao kompetentno odgovo-riti tome izazovu.

Aleksandar Radoman

149

Zbornik o Ivi Frangešu

Riječ na predstavljanju Zbornika o Ivi Frangešu u okviru kulturne manifestacije “Knjiga Mediterana”, Split, 25. rujna 2014.

Zbornik po mjeri velikoga imena

U jednoj od pet bibliografija Ive Frangeša, koju je sastavila Nedjeljka Paro, navedeno je 617 jedinica. Već i površno njihovo pre-gledavanje pokazuje da je “naš Ive” pisao o svim hrvatskim zemljama (Slavoniji, Dalma-ciji, Istri, Lici, Zagorju, Zagrebu napose…), o svim rodovima i vrstama, svim razdobljima i epohama u književnoj povijesti. S pravom se može reći da mu je hrvatska riječ/književ-nost “bila najpreča”, a svjedočio je o njoj ne samo svojim knjigama, monografijama, stu-dijama, esejima, nego i usputnim novinskim zapisima, člancima, komentarima, recenzija-ma i osvrtima, a posebice zapamćenim pre-davanjima, odakle i poznata “i mrtav bi ga slušao!”

U toj bibliografiji – dostatnoj za više ži-vota – doista nije teško izabrati povlaštene teme i autore: uz Mažuranića, Šenou, Kranj-čevića, Vidrića, Krležu i Matoša, svakako je posebno zanimljivo u književnome smislu produktivno drugovanje s Tadijom i “sto-ljećem njegove riječi”: od prvoga napisa, za-pravo redigirana predavanja iz 1970. godine, Frangeš je višekratno drugovao s Tadijinom

riječju. S vremenom se iz toga drugovanja ra-zvilo duboko i iskreno prijateljstvo pa je ona znamenita “kad Tadija umre, ako Tadija ika-da umre”, što je “conte Ivo” znao često apo-strofirati, svoje opravdanje nalazila u dubini i ljepoti napisa koji su susret dvaju imena pre-tvorili u posebnu stranicu naše književnosti i kulture.

Spominjem ovo iz razloga jer je Frangeš, govoreći o Tadiji, posredno govorio i o sebi, o svojim književnim afinitetima i interesima, ali i pokazao vrsnoću interpretacijskih vješti-na i čitanja vidljivih u vrsnim znanjima, ne-svakidašnje duhovitoj i šarmantnoj gesti, os-jećaju za vrijednost, esejističkoj lepršavosti koja nije nauštrb znanstvene i književnopo-vijesne uvjerljivosti i argumentacije.

Tadija je, valja istaknuti, u Frangešu dobio tumača/čitača/interpretatora/povjesniča-ra po mjeri svoje poezije, a Frangeš u Tadi-ji pjesničko ime dostojno njegovih znanja i književnih kapitala. Frangešov Tadija i Tadi-jin (naš) Ivo, s pravom se može reći, akteri su plodotvornoga i za hrvatsku književnost obogaćujućega prijateljstva koje je svjedoči-lo sve bogatstvo hrvatske književne riječi u više od šezdesetak godina prošloga stoljeća. No njihova veza, uz ljudsku blizinu, svjedoči i o duhovnoj srodnosti koja je svima nama, ali i generacijama koje dolaze, ostavila – sva-ko na svoj način, ali i zajedno – bogatu za-jedničku duhovnu i književnu baštinu koja obvezuje i primjer je vrijedan nasljedovanja.

A upravo to nasljedovanje contea Ive, ta baština, razvidna je u ovome impozantnom zborniku. Svaki na svoj način, više od četr-deset priloga, ne samo da opisuje i temati-zira Frangešov prilog u hrvatskoj književ-nosti i znanosti o njoj, nego govori i o dugu koji autori gaje prema profesoru i onome što nam je ostavio i čime nas je zadužio. Naime, članci ne samo da obuhvaćaju i tematiziraju

150


sve aspekte Frangešove književne zauzetosti, nego su – na svoj način – i slika dosega hr-vatske znanosti o književnosti, njezine teorij-ske i kritičke misli.

Često je isticano da je Frangeš pisao o svim temama i imenima hrvatske, ali i dru-gih književnosti. Uz hrvatsku, u kojoj je vi-dio najdublji izraz duha naroda, mjeru iden-tificiranja među “svijeta pucim ostalim”, da parafraziram jednu njegovu misao/apostro-fu, Frangeš je najviše pisao o talijanskoj knji-ževnosti, kojom se na početku svoje karije-re najviše i bavio. Za razliku od rigidne tra-dicionalne komparatistike, u književnosti s druge strane Jadrana on je vidio plodono-sne poticaje koji su domaćoj riječi, trajnoj i postojanoj u svojoj veličini još od “zaglav-nog kamena na početcima” hrvatskih stolje-ća, omogućili da se dovine do velikih visina,

do estetskoga čina. Dobro razlikujući povi-jesno značenje od estetskoga, u domaćim je pojavama, ma koliko one skromne bile, na-lazio iskrice duha koji omogućuje da se tra-je i ustraje, kao književnost i kao vrijednost.

Uistinu je teško pobrojati sve teme koje donosi ovaj zbornik. Ipak, vrijedi naglasiti da o talijanskim temama pišu Tonko Maroević, Valnea Delbianco, Božidar Petrač, Persida Lazarević Di Gaicomo, Cvijeta Pavlović, Nat-ka Badurina, Antonija Blasina Miseri/Marin-ko Šišak te Fedora Ferluga Petronio.

O Frangešovu interesu i tretmanu usme-ne narodne književnosti u njegovoj Povijesti književnosti govori Stipe Botica, dok o Fran-gešu i idejnim kretanjima u našoj književno-sti piše Josip Lisac.

U zborniku je nekoliko tematskih cjeli-na kojima je posvećeno više priloga. O Fran-gešovu odnosu prema ilirizmu i preporo-du tako piše Suzana Coha (a o istom pita-nju, samo kroz jezičnu prizmu, piše Vlasta Rišner!), dok o Mažuraniću, kao najistaknu-tijemu imenu preporodnih događanja, pišu Dubravka Brezak Stamać i Jadranka Mliko-ta. Frangešovu Šenoi posvećena su dva pri-loga (Martine Ćavar i Stanislava Marijanovi-ća), dok Robert Bacalja tematizira Frangešo-vu interpretaciju Matoševe novelistike, Du-nja Fališevac Frangešovo čitanje Vidrića, a Julijana Matanović Frangešovo čitanje An-drićeve Proklete avlije.

Na tragu poticajnoga uvodnog članaka akademika Radoslava Katičića o Ivi Frange-šu i cjelini hrvatske književnosti, o njegovoj književnopovijesnoj metodi i književnoj po-vijesti pišu Ante Stamać, Josip Bratulić, Slo-bodan Prosperov Novak, Reinhard Lauer i Dubravka Brunčić. Temi Frangešove književ-ne povijesti posvećeni su i radovi Andree Sa-punar Knežević (o Frangešovoj Povijesti hr-vatske književnosti na njemačkom iz 1995.) Ivo Frangeš

151

te Viktorije Franić Tomić o Frangešovoj enci-klopedijskoj natuknici o hrvatskoj književ-no sti kao pratekstu Povijesti hrvatske knji-žev nosti. Na istome je tragu i članak Ni ne Aleksan drov-Pogačnik o književnopovijes-nim od red nicama Ive Frangeša. O autorovu pak viđenju hrvatske moderne piše Tihomil Maštrović, a na istome je tragu i članak Hr-voj ke Mihanović Salopek o Frangešovoj re-valorizaciji Kranjčevića u PSHK, Frangešovoj raguzeologiji Antuna Paveškovića te Krležia-na Katice Čorkalo Jemrić.

Na Frangešova Jurja Križanića osvrće se Evgenij Paščenko, o tretmanu dječje književ-nosti u njegovoj Povijesti književnosti piše Ana Batinić, dok o dvjema znanstvenim edi-cijama kojima je bio dobri duh – Kritički por-treti hrvatskih slavista i Enciklopedija hrvat-ske književnosti – piše Dubravka Zima.

Na ovome mjestu valja istaknuti i Fran-gešov odnos prema splitskomu Književnom krugu, na što osvrtom podsjeća Bratislav Lučin.

Na kraju su zbornika pozdravne riječi predsjednika Akademije, tajnika Akademi-jina Razreda za književnost te predstavnika Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, na kojem je Frangeš proveo rad-ni vijek, kao i drugih uzvanika skupa i odlič-nika. Iz njihovih riječi, koliko god prigodne bile, i dodatno je razvidno što je bio i što jest Ivo Frangeš u hrvatskoj književnosti, kulturi i nacionalnoj povjesnici.

Riječju, jedan od velikana, što ovaj zbor-nik, i brojem stranica, i priloga, i u njima izre-čenih misli zorno svjedoči! Reklo bi se, zbor-nik po mjeri velikoga imena!

Ivan Bošković

Stipe Botica

Povijest hrvatske usmene književnosti

Školska knjiga Zagreb, 2013.

osvrti i prikazi

Nezaobilazan udžbenik

Nova knjiga Stipe Botice plijeni samim izgle-dom, ali i težinom. Broji 549 stranica, u izda-nju Školske knjige 2013. godine, pod ured-ništvom Miroslave Vučić, u ediciji Udžbenici Sveučilišta u Zagrebu uz tri recenzije, akade-mika Krešimira Nemeca te kolegica Ružice Psihištal i Eveline Rudan Kapec. Iz impresu-ma dade se naslutiti značenje ovoga djela.

Sasvim sigurno, Povijest hrvatske usmene književnosti Stipe Botice važno je djelo po-vijesti i teorije književnosti čija je problema-tika usredotočena na jako veliko područje proučavanja koje čini usmena književnost. Kada se proučavaju različite povijesti hrvat-ske pisane književnosti, možemo uočiti raz-novrstan ključ pristupa usmenoj književno-sti i nerijetki su primjeri u kojima autori po-vijesti hrvatske književnosti samo ovlaš na-vode osnovne činjenice vezane za aktivnost prikupljanja usmene književnosti koje su provodili pojedini književnici, i to u količi-nama koje su određivale vlastite preferenci-je. Pojedine povijesti književnosti uvrstile su usmenu književnost u svoj pregled, no nisu joj detaljno pristupile.

152


Proučavajući te povijesti može se uočiti određeni stupanj nesustavnosti koji je pra-tio usmenu književnost, ili tada imenovanu narodnu književnost, sve do sedamdesetih godina 20. stoljeća kada Maja Bošković Stulli prva sustavno opisuje usmenu književnost te je tiska u ediciji Povijest hrvatske književ-nosti, kao knjigu br. 1, zajedno s Divnom Ze-čević, koja donosi pregled pučke književno-sti. Na taj način usmena književnost dobiva značajno mjesto u povijesti hrvatske književ-nosti te se težište znanstvene percepcije mi-jenja u korist usmene književnosti otvarajući joj mogućnost potpune afirmacije u kontek-stu povijesti hrvatske književnosti. Važnost sintetiziranja sveukupnoga znanja o povije-sti usmene književnosti prepoznao je i Tvrt-ko Čubelić, koji 1988. izdaje Povijest i historiju usmene narodne književnosti, u kojoj objav-ljuje svojevrsnu sintezu svojih dotadašnjih objavljenih knjiga o usmenoj književnosti.

Trideset pet godina nakon vrsnoga ost va-renja Maje Bošković Stulli Stipe Botica objav-ljuje Povijest hrvatske usmene književno sti te sistematski proučava cjelovit prikaz hrvatske usmene književnosti na temelju zapisa koji su se pojavljivali od 12. stoljeća i bili ukom-ponirani u pisane književne, obredne, prav-ne i druge spise.

Knjiga je podijeljena u dvije cjeline. Prva, naslova “Teorijski okvir književne usmeno-

sti”, samim svojim nazivom upućuje na vrstu pristupa i kut promatranja usmene književ-nosti. Za Boticu, usmena književnost funk-cionira kao umjetnički fenomen koji se po-stiže živom, umjetnički oblikovanom komu-nikacijom. U toj komunikaciji razvijaju se, ka ko on piše, “modaliteti kulture u bespis-menoj fazi”. Posebnost pristupa proučava-nja leži u autorovoj usmjerenosti na sam proces nastanka usmenoknjiževnoga feno-mena. U tom smislu, iznimno važnima sma-tra usmenoknjiževne kazivače, koji kroz svo-ju umjetničku i živu komunikaciju prenose kodove tradicijske kulture, stvaralačke moći i, na kraju, kolektivne svijesti i kolektivnoga pamćenja. Važno je napomenuti kako je au-torovo interesno težište usmjereno k valori-ziranju funkcije kazivača kao umjetnika i kao pojedinca koji aktivno sudjeluje u procesu društveno-umjetničke komunikacije koja u konačnici tvori društveni specifikum koji se prenosi kao tradicijska kultura.

Također je značajan autorov pristup us-me noknjiževnomu djelu u kojem komunika-cijski aspekt promatra u kontekstu pisanoga i usmenoga umjetničkog djela te smatra da je “na razini teorije informacije sasvim sve-jedno u kojemu je od tih dvaju oblika ostva-reno umjetničko književno djelo jer je i pi-sana i govorena izvedba samo medij koji je slučajan s obzirom na samu bit književne umjetnine”.

Naravno, u poglavlju o teorijskim okviri-ma književne usmenosti osvrće se i na jako bitne kazivače usmene književnosti kao kul-turne baštinike te na njihove izvođačke oso-bine, umjetničke pretenzije i općenito na fe-nomene koji se javljaju pri samomu izvođe-nju. Njegovo je interesno težište na ideji o darovitome anonimnom pojedincu koji je iz korpusa tema motiva, sižea, ideja, toposa i stilova iznjedrio usmenoknjiževni tekst na

Stipe Botica

153

OSvRTI I PRIKAZI

koji se aplicira društveni umjetničkocenzor-ski filter koji omogućuje da određena usme-noknjiževna tvorevina dobije nove značaj-ke i poprimi novu ulogu u kolektivnoj svi-jesti društva. Osim prateksta koji nastaje u okvirima anonimne umjetničke aktivnosti, promatra i kontekstualizira inačice, verzije i varijante kao specifikum usmenoknjiževne umjetničke aktivnosti.

Jedno poglavlje govori o proučavanju problematike i razvoja problematike nazivo-slovlja te po uzoru na dosadašnja po znata istraživanja o pitanjima nazivlja usmene knji-ževnosti autor analizira i sistematizira teo-rijske pristupe nazivima i korištenjima istih.

Posebno značajno poglavlje jest i ono ko-je se bavi usmenom književnošću u povije-snome trajanju, proučavanju i tradicijskoj kulturi Hrvata. Moglo bi se reći da u kontek-stu povijesnoga presjeka proučavanja usme-ne književnosti ovo poglavlje predstavlja za-glavni kamen oko kojega se gradi cjelokupni nastavak knjige šireći pojedine dijelove po-glavlja u kontekstu pregleda povijesti i poe-tika usmenoknjiževnih rodova i vrsta. Moglo bi se reći da se u poglavlju o povijesti prou-čavanja usmene književnosti Hrvata pristu-pa kronološkom matricom, dok se u dru-gom, kapitalnom dijelu knjige o usmeno-književnim rodovima i vrstama dijakronij-skim pristupom sistematizira korpus usme-ne književnosti u kontekstu sveukupnoga žanrovskog određenja.

Druga cjelina ovoga vrijednog teorijsko-povijesnog djela težište interesa prebacuje na usmenoknjiževne rodove i vrste te na pri-mjeru klasične rodovske podjele književno-sti detaljno proučava pojedine rodovske as-pekte usmene književnosti ne samo u obliku pojavnosti, nego i u pristupu kazivača. Važ-no je napomenuti kako usmenoknjiževni ka zivači ne poznaju klasifikaciju književnih

rodova, no svejedno znaju koju temu tre-ba pridružiti kojemu književnom rodu. Bo-tica zaključuje kako se usmena književnost kao umjetnost riječi, prvotno namijenjena usmenomu prijenosu, motri prema književ-noteorijskim kriterijima kao i pisana. Slijede-ći takvo filološko apliciranje, u drugoj cjeli-ni knjige dosljedno kategorizira usmenoknji-ževne rodove i vrste vodeći se širokim teo-rijskim spektrom koji upotpunjuje pojedine žanrovske osobine usmene književnosti ka-pitalizirajući je tako kao sustavno klasificira-nu umjetičku djelatnost.

Povijest usmenoknjiževnih tekstova i za-pi sa usmene književnosti predstavljena je kao povijest pojedinačnih žanrova: lirike, epi ke, proze, drame, govorničkih i jedno-stav nih oblika, sve do rubnih žanrova. Za-nim ljivost u pristupu proučavanja i anali-ziranja pojedinih žanrovskih osobina leži u činjenici da pri odabiru klasičnih primjera usmenoknjiževnoga stvaralaštva koristi naj-češće ogledne, antologijske tekstove te na taj način provodi udžbenički cilj ove knjige. Cilj je to u kojem je teško odabrati reprezen-tativni, ogledni primjer određene usmeno-književne vrste koji će biti dovoljno sveobu-hvatan, a opet što je više moguće precizan u žanrovskome određenju. Primjeri koji se jav-ljaju u ovoj knjizi zaista su ogledni primjeri koji svjedoče o svojevrsnoj žanrovskoj čisto-ći, a također su zanimljivi i faksimili koji pri-kazuju rukopisne zapise pojedinih usmeno-književnih tvorevina, dajući im tako perso-nalnu živost.

Kao što je to već primijetila Ljiljana Marks, zbirke iz 19. stoljeća u prvome su pla-nu autorovih iscrpnih analiza zbog obilja teks tova i zbog vrsnoće zapisa. Marks tako-đer ističe kako je takva istraživačka usmjere-nost opravdana jer zapisi iz 20. stoljeća po-kazuju u gotovo svim usmenoknjiževnim vr-

154


stama promjene: miješanje žanrova, promje-ne epske pjesme u baladu ili romancu, kra-ćenja, redukciju proznih tekstova, katkad do torza negdašnjih tekstova. Naravno, priku-pljačka djelatnost 18. i 19. stoljeća promatra se kao vrlo značajan doprinos usmenoj knji-ževnosti, ne samo kroz stvaranje zavidnoga korpusa usmenoknjiževnih tvorevina, nego i zbog različitih, vrijednih proučavanja usme-ne književnosti.

Važno je istaknuti kako teorijski pristup Botice počiva na cjelokupnome znanstve-nom spektru istraživača čija znanstvena ak-tivnost vezana za usmenu književnost seže sve do suvremenosti. Naravno, velikomu na-pretku u sistematizaciji i širenju znanstvenih pogleda u pitanju usmene književnosti, nje-zinih rodova i vrsta doprinosi autorov pri-stup teorijskim istraživanjima koja nisu u au-torskome smislu slavenocentrična kao što su često do sada znali pokazati različiti prouča-vatelji usmene književnosti, nego se šire i na utjecajne suvremene proučavatelje usmene književnosti, ali i fenomena usmene umjet-ničke djelatnosti uopće. Takav sveobuhva-tan pristup autora u istraživanju hrvatske usmene književnosti uistinu je vrijedan pri-stup u usmenoknjiževnoj teoriji jer daje širu sliku usmene književnosti koja, unatoč skep-tičnim stavovima javnosti, i danas opstaje u formi koja joj najbolje omogućuje opstanak i prijenos generacijama. Usmena književnost u tome smislu pokazuje svoju pravu narav i usku povezanost s organizmom društvene kulture koji se neprestano mijenja i prilago-đava novim umjetničkim i kulturnim zahtje-vima koji zahtijevaju nužno preplitanje žan-rova, društvenokontekstualni filter i poseb-no važan utjecaj recipijenta.

Osim žanrovskih odrednica i koncepta povijesti pojedinačnih žanrova, autor inter-pretaciji usmenoknjiževnoga djelovanja pri-

nosi i mnoge kulturnopovijesne kontekstu-alne podatke koji omogućuju sveobuhvat-nije razumijevanje prilika i okolnosti na te-melju kojih su nastale određene usmeno-književne tvorevine. Osim toga, ovo je djelo visokoznanstveno ostvarenje koje predstav-lja okosnicu suvremenoga proučavanja hr-vat ske usmene književnosti te se može pro-matrati kao osnova za daljnja istraživanja na polju usmenoknjiževnoga umjetničkog stvaranja.

Knjiga Stipe Botice Povijest hrvatske us-me ne književnosti značajan je doprinos cje-lokupnoj hrvatskoj književnosti te nezaobi-lazni materijal za proučavanje usmene hr-vatske književnosti. Ona nudi potpunu, su-stavnu i objektivnu povijest hrvatske usme-ne književnosti te je u više slojeva ostvarila napredak u odnosu na dosadašnje pokušaje sistematizacije usmene književnosti.

Ne može se ne istaknuti kako je autor ove knjige aktivno uključen u prikupljanje suvremenih zapisa usmene književnosti te sa studentima svojih kolegija organizira i po-tiče terensko prikupljanje usmenoknjižev-ne građe razvijajući prikupljački interes kod mladih generacija koje uvelike doprinose na-stanku novih rukopisnih zbirki te audio- i vi-deozapisa kazivačke umjetničke djelatnosti koje, osim samoga teksta, u nova istraživa-nja uvode i aspekte kazivanja kao što su kon-tekst, gestikulacija i facijalna izražajnost.

Ova knjiga rezultat je tih autorovih stre-mnji unaprjeđenju znanstvenoga ra zu mi je-vanja i očuvanja hrvatske usmenoknjiževne tradicije. Svojom kvalitetom i znanstvenom razinom nezaobilazan je udžbenik za razu-mijevanje usmene književnosti, ali isto tako primjer i smjernica svim ozbiljnijim prouča-vateljima usmene književnosti.

Vanda Babić

155

Josip Bratulić

Slavonske književnopovijesne teme

Privlačica Vinkovci, 2013.

osvrti i prikazi

Bratulićev iskorak u Slavoniku

Akademik Josip Bratulić, kroatist, slavist i medievalist, u knjizi Slavonske književnopovi-jesne teme sakupio je različite radove koji su povezani sa Slavonijom. Knjiga obuhvaća ši-roki raspon, od Ćirila i Metoda do našega su-vremenika, akademika Stjepana Damjano-vića. Tekstovi su objavljeni kao predgovori ili pogovori, a nastali su povodom obljetni-ca ili kao izlaganja na skupovima. Radovi su objavljeni po različitim časopisima, a neki su čak prvi put objavljeni u ovoj knjizi.

Knjiga počinje vrlo osobnim pismom Jo-sipa Bratulića Martinu Grgurovcu u Slavoni-ju, voditelju nakladničke kuće Privlačica iz Vinkovaca. Svi su prilozi poredani kronološ-ki po starosti onih o kojima piše, a ne po vre-menu kada su nastali pa je prvi rad posve-ćen Svetoj braći, Ćirilu i Metodu, jer je 2013. bila jubilarna godina misije Svete braće. Na-ime, Sveta braća kao najveće ličnosti 9. sto-ljeća izdignuli su se iznad svojega vremena i iznad općih shvaćanja onovremene politi-ke, iznad kratkovidne politike razjedinjeno-sti, tlačenja, sukoba i porobljavanja naroda i htjeli su proširiti kršćanstvo među Slaveni-

ma ne zbog vjerskih razloga, već je Metod upozoravao na praksu tadašnjih vlastodrža-ca koji su zarobljavali nekršćane, a kršćane se nije smjelo zarobiti niti držati u ropstvu. Na ovu temu Bratulić nadovezuje temu “Sve-ti Metod – biskup sirmijski i papin legat za Slavene” jer su Sveta braća posijali novo sje-me i izvršili svoju povijesnu misiju književ-nim i prosvjetnim djelom, pismom glagolji-com, novim slavenskim književnim jezikom, prijevodom Svetoga pisma i zakonskim teks-tovima, ali i vlastitim tekstovima te formira-li književnu, političku i društvenu “kičmu” Slavena, i od objekata političkih nadmetanja Istoka i Zapada stvorili subjekte koji samo-stalno, zahvaljujući Svetoj braći, određuju svoju sudbinu u Europi u 9. stoljeću. Upravo ovakvo promišljanje Bratulić je u ovoj knjizi prvi put objavio, pozdravljajući odluku pape Ivana Pavla II. da se Sveta braća, Ćiril i Me-tod, uz svetoga Benedikta, proglase zaštitni-cima Europe.

Nakon dvaju poglavlja koja su posveće-na Svetoj braći Bratulić govori o predstavni-cima Slavonije u prvoj generaciji europskih humanista: “Ivan Vitez od Sredne u ok viru europskog humanizma”. Sačuvana je kores-pon dencija sa suvremenicima, u kojoj se ogle daju političke, društvene i vjerske prili-ke njegova doba. Njegova četiri govora pro-tiv Turaka sredinom 15. stoljeća začetak su po sebne književne vrste, koju slijede brojni hr vatski humanisti – govora pro tiv Turaka.

U radu “Školska drama u sjevernoj Hr-vatskoj” Bratulić kaže kako nitko nije dao su-stavni pregled cjelokupne dramske i kaza-lišne djelatnosti u sjevernohrvatskome pro-storu. U Zagrebu je u okviru kaptolske ško-le latinist i humanist Juraj Wyrffel, kanonik i župnik sv. Marije, napisao dramu “Hevo-nomus”. Adam Baltazar Krčelić dramu je vi-dio u rukopisu, dok Tomaš Mikloušić kaže

156


kako se rukopis izgubio. Dolaskom isusova-ca na Grič 1607. g. započinje plodno razdo-blje školske drame u Hrvatskoj, koje traje do ukidanja isusovačkoga reda 1773. g. Bratu-lić se ne ograničava na isusovačko kazalište samo u Zagrebu, nego govori i o kazalištu u Varaždinu, gdje su predstave bile učestali-je, potom spominje Požegu, Osijek, gdje se predstave igraju na njemačkome, ali još do-daje kazališnu aktivnost u Beogradu i Rije-ci te predstave kod senjskih pavlina. Bratu-lić piše o isusovačkom, baroknom spektaklu, ali i o građanskim dramama koje su se mo-gle vidjeti na Kaptolu. Međutim, nekako u isto vrijeme počinju pisati i slavonski dram-ski pisci. Svetačka legenda Ivana Velikano-vića “Sveta Margarita” oslanja se na dubro-vačku književnu tradiciju jer se poput Du-brovčana služi dvostruko rimovanim dvana-estercem. U drami “Sveta Terezija” Velikano-vić posuđuje stihove iz Jurja Barakovića te ih uklapa u svoje djelo. Uspoređuje pohvalnicu Jurja Barakovića iz Vile Slovinke s Terezinim pjevanjem rodnomu gradu Abulu. U Tomin-kovićevu prijevodu Metastasijeva oratorija “Josip pozvan od svoje braće” braća su pri-kazana kao obični ljudi. Bratulić zaključuje kako u ovakvome kazalištu, koje je trajalo 42 godine, ne treba tražiti estetske vrednote jer je školska drama naučila građane teatar gle-dati i tražiti, za njim osjećati potrebu, a to je najveća zasluga školskoga kazališta u sjever-noj Hrvatskoj.

Rad “Letak za kršćane u Slavoniji iz 1726. godine” posvećen je Stanislavu Marijanovi-ću, jednomu od najvećih proučavatelja sla-vonske književnosti. Bratulić je, onako kako je to često radio Marijanović, također otva-rao temu opismenjavanja Slavonaca nakon odlaska Turaka. Opismenjavanje se odvija-lo na različite načine pa su, između ostalo-ga materijala, postojali letci koji su se dijeli-

li vjernicima za vrijeme većih blagdana i je-dan među njima imao je posebno značenje jer je predstavljao pobudnicu na kršćanski pozdrav.

Fra Vatroslav Frkin i fra Miljenko Holzleit-ner popisali su veliko književno blago franje-vačkih knjižnica pa Bratulić u predgovoru knjige Značenje franjevačkih knjižnica objaš-njava način kako su nastale knjižnice. Nai-me, prekretnica u tradiciji samostalnih knjiž-nica nastaje kada je dužnost svakoga brata redovnika bila da u danima korizme proči-ta jednu knjigu. U prostorijama samosta-na počele su se skupljati knjige i samostan-ske knjižnice postaju riznice znanja. U knjizi se našao članak koji je nastao povodom 300 godina požeške gimnazije kao letak uz pri-godnu marku.

U radu koji je bio posvećen Dunji Fališe-vac Bratulić postavlja pitanje je li franjevač-ki pisac želio svoju knjižicu, zbirku crkvenih pjesama, nazvati psaltirić zato da je izjednači s Davidovim psaltirom, duhovnim pjesma-ma koje su postale dnevnom molitvom du-hovnih lica u Katoličkoj Crkvi ili ju je tako nazvao želeći da djeca i odrasli nauče nove napjeve koje je kršćanska zajednica treba-la usvojiti. O tome Bratulić promišlja u radu “Riječi psaltir i psaltirić i njihova značenja u hrvatskoj književnoj tradiciji”.

“Radosni i veseli Isusovac Antun Kanižlić” – naslov je rada koji nastaje povodom 210. godišnjice prvoga objavljivanja “Svete Roža-rije” i 500. obljetnice rođenja osnivača Druž-be Isusove, kojoj je pisac pripadao.

Matija Antun Relković ima posebno mje-sto u hrvatskoj književnosti 18. stoljeća, a njegovo djelo postalo je putokaz za istraži-vanje hrvatske štokavske pripovjedačke pro-ze. Josip Stjepan Relković, pak, i njegov Kuć-nik bitno su utjecali na prihvaćanje narodnih imena mjeseci. Relkovića, međutim, ne treba

157

OSvRTI I PRIKAZI

pod svaku cijenu trpati u lijepu književnost, kaže Bratulić. Njegova knjiga, koja je bila po-pularna kao pučka čitanka, savjetnik je gaz-di, kućniku, u kući, oko kuće, u polju, u šumi oko živadi, kako pisac već u naslovu piše.

U radu “Značenje Katančićeva prije voda Svetog pisma”, što ga je Bratulić izložio na Drugome slavističkom kongresu, autor tvr-di kako se Katančićev prijevod Svetoga pi-sma dobro proširio među svećenicima jer je uz hrvatski otisak bila tiskana i Vulgata. Me-đutim, prijevod nije bio općenito prihvaćen onako kako je zaslužio. Laičko građansko društvo očekivalo je tekst oslobođen Vulga-tinih okova i priželjkivalo tekst u tradiciji no-voga jezika. Biblija obično utvrđuje stanje je-zika boreći se za novo, a ne afirmirajući staro pod svaku cijenu. Sam naziv jezika (slavno ili-rički) i određenje njegove dijalekatske osno-vice (izgovora bosanskog) usmjerilo je Gaja i njegove sljedbenike da pod ilirskim imenom započnu hrvatski narodni preporod.

Nije Grgur Ćevapović doživio izdanje Ka-tančićeva prijevoda Svetoga pisma iako je u Svetome pismu našao poticaj za pisanje svo-je drame Josip, sin Jakoba patrijarke. Bratu-lić u prilogu “Grgur Ćevapović i njegov Jo-sip uoči hrvatskog narodnog preporoda” na-vodi kako je struktura drame dosta jedno-stavna, bez snažnih zapleta i bez sukoba te bi dramu mogli shvatiti više kao monolog po-jedinih likova. Tekst je na okupu držao vanj-ski sjaj s pjevanjem i bogatom scenom. Ćeva-pović je prihvatio elemente isusovačke dra-me i pridržavao se Katančićeva pravopisa.

Dvije teme Bratulić je posvetio biskupu Strossmayeru. U neobjavljenome radu “Bis-kup Josip Juraj Strossmayer i Franjo Rački i njihova uloga u Bugarskom narodnom pre-porodu” Bratulić kaže kako se o hrvatsko-bugarskim političkim, društvenim i kul tur-nim temama nije puno govorilo u bivšim

Jugoslavijama. Karađorđevićeva Jugoslavija bila je opterećena teritorijalnim pretenzija-ma prema Bugarskoj, a Titova pitanjem Ma-kedonaca, dok je biskup Strossmayer imao vrlo pozitivno mišljenje o Bugarima te je iz-dao knjigu bugarskih narodnih pjesama iz Makedonije. U drugome radu, “Josip Juraj Strossmayer i braća Miladinov (Bugarske na-rodne pjesme, Zagreb 1861.)”, Bratulić upo-znaje javnost kako su Konstantin i Dimitri-je Miladinov sakupljali narodne pjesme koje je Konstantin želio tiskati u Rusiji, ali nije us-pio pa mu je Strossmayer savjetovao da cijeli rukopis, koji je bio napisan grčkim pismom, okrene na ćirilično te mu je omogućio tiska-nje. Oba su brata poginula u carigradskoj tamnici.

Harambašićeve Slobodarke, koje su po-no vno izdane 1964. g., prema mišljenju Jo-sipa Bratulića, bit će poznate kao povijesna i književnopovijesna činjenica više nego kao knjiga odanosti i ljubavi prema Hrvatskoj, kazao je u poglavlju “Hrvatski pjesnik Au-gust Harambašić”.

U sljedećim poglavljima Bratulić govori o hrvatskome jeziku i jezikoslovcima. Bratu-lić je 1988. održao predavanje na Radiju Za-greb “Tomo Maretić – jezikoslovac i prevo-ditelj”. Naime, zasluge Tome Maretića kao pisca Gramatike i stilistike hrvatskog ili srp-skog jezika, kao leksikografa, a osobito kao odličnoga prevodioca djela iz klasične sta-rine neprolazna su. Svojim radom usmjerio je razvoj hrvatskoga književnog jezika pre-ma zajedničkomu polazištu i srpskoga i hr-vatskoga književnog jezika, tj. prema korpu-su kakav je ostao sačuvan u djelima Vuka S. Karadžića i Đure Daničića. Međutim, razvoj jezika i na srpskoj i na hrvatskoj strani nije tr-pio uski okvir koji mu je postavio Tomo Ma-retić, nego je tekao mnogo šire i plodnije. U radu “Julije Benešić kao filolog” upoznajemo

158


se s Benešićem, o čijem se radu malo zna. Benešić je ra-dio na Sveučilištu u Varšavi pa njegovom zaslugom ima-mo poljsko-hrvatski i hrvat-sko-poljski rječnik. Poglavlje “Briga Stjepana Ivšića za hr-vatski jezik” Ivšićev je odgo-vor onima koji su tvrdili da su Hrvati prihvatili Vukov tip štokavskoga jezika kao temelj za svoj standardni je-zik. Naime, Hrvati su vezani uz tradiciju svojih prosvje-titeljskih pisaca (Kačić Mi-o šić, Reljković, Došen) i oni su na štokav-skoj stilizaciji dovršili izgradnju književnoga i standardnoga jezika u drugoj polovici 19. stoljeća.

Predstavljanje Antuna Kanižlića, Antuna Ivanošića i Matije Petra Katančića, pouzda-noga tekstologa Tome Matića, koji je znao ući u sve tajne hrvatske starije književnosti, označilo je pravi dobitak za hrvatsku knji-ževnu povijest, tvrdi Bratulić. Naime, Toma Matić pisao je o mnogim problemima stari-je hrvatske književnosti iz Slavonije i sve je to predstavljeno u poglavlju “Tomo Matić, pro-učavatelj hrvatske književnosti u Slavoniji”.

U poglavlju “Svetozar Ritig – ličnost i dje-lo” Bratulić nas je upoznao s jednom od naj-uglednijih crkvenih ličnosti Zagrebačke nad-biskupije i s jednom od najkontradiktorni-jih ličnosti hrvatskoga političkog života 20. stoljeća. Uglavnom se ističe njegov pastoral-ni rad, ali se zaboravlja mladenačko literarno stvaralaštvo. Ritig je imao život tipičnoga hr-vatskog intelektualca građanskoga društva, u kojem se reflektira naša stvarnost posljed-njih desetljeća Austro-Ugarske i početak sta-re Jugoslavije. Nakon aneksijske krize u Bosni i Hercegovini Svetozar Ritig ulazi u politički

život Stranke prava te je iza-bran u Hrvatski sabor, gdje djeluje do raspada Monar-hije. U znanstvenome radu “Martyrologij srijemsko-pa-nonske metropolije” poku-šao je odrediti bogatu tra-diciju ranoga kršćanstva u Panoniji i složeno pitanje ranokršćanskih kultova, a po sebice kult svetoga Ćiri-la. Zbog prijateljstva s Fra-nom Bulićem bio je upućen u sve ono što se tiska na po-lju kršćanske arheologije. Ri-

tig se 1929. g. upoznaje s Antom Pavelićem. Vodio je izaslanstvo u Beograd te je primljen kod kralja Aleksandra. Zalagao se kod kralja za federalizam i hrvatsko-srpsko pomirenje, a s druge strane zauzimao se da Staroslaven-ska akademija iz Krka dođe u Zagreb i da se trećoredci s Krka presele u Zagreb. Konven-tualcima je pomogao da nađu smještaj u Za-grebu nakon što su bili protjerani iz samosta-na dolaskom Talijana. Nakon Drugoga svjet-skog rata, kada su se crkvene i političke pri-like u Hrvatskoj zakomplicirale, posebice na-kon suđenja nadbiskupu Stepincu, Ritig je nastojao pomirljivo djelovati u odnosu izme-đu Crkve i države pa njegovom zaslugom Bo-goslovni fakultet u Zagrebu nije bio ukinut.

Nakon osnivanja Staroslavenskoga insti-tuta i pokretanja dviju institutskih edicija (Slova i Radova Staroslavenskoga instituta) Josip Hamm, čije je temeljno područje znan-stvenoga interesa i rada paleoslavistika i hr-vatski glagolizam, uredio je mnoga izdanja, a povodom njegove smrti Bratulić je napisao “U spomen učitelju – In memoriam Josipu Hammu”.

U prilogu “Društvena povijest hrvatskog jezika Zlatka Vincea” Bratulić progovara o

Josip Bratulić

159

Vinceovim Putevima hrvatskog knji ževnog jezika, knjizi nastaloj u vremenu preispitiva-nja puta kojim je prošla naša filologija i pre-vrednovanja baštine na koju se ta ista filolo-gija počela osvrtati. Knjiga drugim i trećim izdanjem nije izgu bila ništa od svojega sjaja, iako sve znanstvene knjige s vremenom po-nešto gube te i same postaju dokumenti ili građa za jednu novu viziju i života i prošlosti. Vinceova knjiga svih ovih sudbonosnih go-dina dobiva na cijeni i vrijeme nije uzdrmalo njezine sudove.

Recenziju knjige Stjepana Damjanovića Tragom jezika hrvatskih glagoljaša (Znan-stvena biblioteka Hrvatskoga filološkog dru-štva, 1984.) Bratulić je naslovio “Ljuboslov-lje i rodoljublje”. Obradio je specifično jezič-no područje: interferiranje hrvatskih dijale-kata i općeslavenskoga književnog jezika u hrvatskoglagoljaškim tekstovima 15. stolje-ća, supostojanje elemenata iz različitih su-stava u hrvatskoglagoljaškim neliturgijskim tekstovima 15. stoljeća, njihovu naizmjenič-nu upotrebu i pojavu križnih izraza.

Knjiga završava tekstom Stanislava Mari-janovića “Bratulićev iskorak u Slavoniku: pri-nos prinosima o Katančiću, i više od toga”. To je bio poticaj da u jednu knjigu sabere dio svojih rasprava posvećenih slavonsko-hrvat-skoj književnoj i kulturnoj baštini. U knjizi ćete pronaći ponovno ocjenu nekih već afir-miranih slavonskih pisaca, ali i vrlo značaj-ne kulturološke radnike koji su važni za stva-ranje slike Slavonije kroz povijest. S podjed-nakom strpljivošću Bratulić je istraživao pis-ce koji su pisali djela visoke estetske kakvoće, ali i ona manje vrijedna djela za koje je pro-nalazio razloge nastajanja.

Teodora Vigato

Lovro Škopljanac

Književnost kao prisjećanje. Što pamte čitatelji

Ljevak Zagreb, 2014.

osvrti i prikazi

Što pamte neprofesionalni čitatelji

Polazišna pretpostavka knjige Lovre Škop-ljan ca Književnost kao prisjećanje. Što pamte čitatelji, nastale preradom doktorskoga rada (“Analiza prisjećanja na književna djela u em pirijskih čitatelja”) obranjenog na Filozof-skome fakultetu u Zagrebu 2013. godine, ra-zlikovanje je profesionalnih (pisci, književ-ni kritičari, nastavnici i profesori književno-sti itd.) i neprofesionalnih čitatelja te teza da su neprofesionalni čitatelji nedovoljno vidlji-vi i prepoznati unutar književne struke, koju oblikuju u prvome redu profesionalni čitate-lji. Profesionalni i neprofesionalni čitatelji či-tanju knjiga prilaze na različit način i imajući različite interese, što potom rezultira posve drugačijim čitateljskim iskustvima. Razlika je zamjetna i na području pamćenja i prisjeća-nja pročitanih knjiga stoga što se neprofesio-nalni čitatelji prema tekstovima odnose po-vršnije i rijetko im se vraćaju. Neprofesional-ni se čitatelji, kada razgovaraju o književno-sti, služe vlastitim pamćenjem i prisjećanjem na djelo, a s obzirom na to da čine 99% či-tatelja i da nemaju prilike samostalno izrazi-ti mišljenje o svojim čitateljskim iskustvima,

160


autor ove studije, metodama dostupnim su-vremenoj znanosti o književnosti, nastoji osvijetliti njihova sjećanja na pročitane tek-stove, okolnosti u kojima su ih čitali, kao i na ono što u sjećanju vežu uza svoja čitateljska iskustva. Dakle, autor knjige istraživanjem je pokušao odgovoriti na pitanje kako pamte neprofesionalni čitatelji te koji se tekstovi u njihovu pamćenju zadržavaju.

Knjiga Književnost kao prisjećanje. Što pam te čitatelji podijeljena je na tri dijela, teo rijski uvod, u kojem se definiraju svi važ-ni aspekti teme istraživanja, studiju u kojoj se iznosi provedba empirijskoga istraži vanja napravljenoga uz pomoć dobrovoljnih či ta-telja i čitateljica te poglavlja u kojima se iz-nose zaključci do kojih se tijekom istraživa-nja došlo.

Prvi, teorijski dio knjige, u kojem se opi-suju promjene stava prema čitatelju tije-kom 20. stoljeća, sastoji se od tri poglavlja: “Pristup čitatelju”, “Pamćenje i književnost” i “Polje prisjećanja”. U poglavlju “Pristup či-

tatelju” autor donosi pregled koncepcija či-tatelja u različitim pristupima književnosti, od, primjerice, “teorija recepcije” (H. R. Jauss, S. Fish, W. Iser), koje proučavaju čitanje kao proces, a ne samo kao preduvjet za bilo ka-kvu književnu djelatnost, do proučavanja procesa čitanja iz područja psihologije, pe-dagogije i kognitivne znanosti. U drugome poglavlju raspravlja se o tome kako su knji-ževna teorija i pamćenje povezani pojmovi-ma kao što su “kolektivno pamćenje” i “kul-turno pamćenje”, dok se u trećem poglavlju raspravlja o ostalim humanističkim znano-stima, koje se ne bave u prvome redu pro-učavanjem književnosti, a koje mogu biti od koristi pri pronalaženju prikladnoga modela za analizu prisjećanja. Među tim su znanosti-ma sociologija književnosti, kulturalni studi-ji i etnografija.

Teorijska razmatranja iznesena u prvome dijelu knjige provjeravaju se u njezinu dru-gom dijelu, koji donosi opis provedbe istraži-vanja i rezultata istraživanja. Autor se u istra-živanju koristio metodom etnografskoga te-renskog istraživanja koje se provodilo u vidu polustrukturiranih intervjua. Uzorak na ko-jem se istraživanje provodilo sastojao se od stotinjak ispitanika (od kojih je 90 zastuplje-no u analizi) pa je on stoga indikativan, a ne reprezentativan. Uzorak je, naime, pre malen da bi se na njemu mogli izvesti zaključci o cjelokupnoj populaciji. U istraživanje su bile uključene punoljetne osobe koje imaju naj-manje dvadeset godina i koje su pročitale mi nimalno tri književna djela. Odabran je podjednak broj ispitanika iz svake životne de kade te različitoga stupnja obrazovanja. Me đu ispitanicima prevladavaju žene; one tvore dvije trećine ispitanika, no takvo sta-nje odgovara činjenici da žene čine veći dio čitateljske publike općenito. Istraživanje je provedeno u nekoliko navrata tijekom 2010.

161

OSvRTI I PRIKAZI

i 2011. godine u knjižnicama grada Zagreba, domu umirovljenika, u prostorima jednoga fakulteta i znanstvenoga instituta. Osim me-toda iz etnografije, u istraživanju su korišteni i elementi drugih disciplina, primjerice soci-ologije književnosti, psihologije i kulturalnih studija, a korištena metoda u potpunosti se ne podudara niti s jednom metodom iz dru-gih humanističkih ili društvenih znanosti.

Potom slijedi zaključni dio knjige, u ko-jem autor povezuje teorijske pretpostavke o sjećanju iznesene u prvome dijelu knjige s istraživanjem prisjećanja u konkretnih či-tatelja u drugome dijelu. Rezultati istraživa-nja otkrivaju da se najviše čitaju romani i pri-povijetke te tekstovi napisani u 19. i 20. sto-ljeću, da ispitanici kao jezgru informacije o pročitanome djelu uzimaju temu ili sadr-žaj te da najbolje pamte početke književno-ga teksta ili početke poglavlja. Istraživanje je ukazalo na niz zanimljivih podataka poput, primjerice, činjenice da naslovi iz hrvatske književnosti čine tek oko četvrtinu ukupno-ga broja naslova koje su sudionici u istraživa-nju spomenuli, da više čitaju žene i obrazo-vani te da se najbolje pamte tekstovi proči-tani u formativnome razdoblju života, izme-đu petnaeste i dvadeset pete godine života otprilike. U prisjećanjima ispitanika mogu se naći vrlo različite informacije, detalji i doj-movi, što upućuje na to da se čitatelji teksto-va sjećaju u fragmentarnome obliku, ali isto-vremeno ih tretiraju tako kao da zahvaćaju totalitet međuljudskih odnosa koji se nalaze u temelju kulture i društva. Analiza je poka-zala da su sjećanja izrazito individualna, no ono što je zajedničko jest da se ispitanici naj-više sjećaju međuljudskih odnosa u književ-nim tekstovima te činjenica (mjesta radnje, povijesnoga konteksta u koji je radnja smje-štena, načina kako su ljudi u to vrijeme živje-li itd.). Zanimljivo je da žene bolje pamte i

više spominju tekstove čiji su autori spisate-ljice ili su glavni likovi ženskoga roda, da sta-riji čitatelji jednako dobro pamte kao i mlađi te da se identifikacija čitatelja s likovima po-kazala kao značajan čimbenik u prisjećanju.

Studija je pokazala da među sjećanjima koja su iznijeli ispitanici nije bilo preklapanja i upravo je ta njihova raznolikost i partiku-larnost ono što autor ističe. Svaki čitatelj tek-stove tumači na vlastiti način te tvori jedin-stvena sjećanja o njima. Konačni je zaključak ove studije da su književna djela pamtljiva po načinu na koji čitateljima pružaju sažet-ke različitih dimenzija međuljudskih odno-sa, a što će točno pojedini neprofesionalni čitatelj upamtiti iz književnoga teksta, jed-nako je nepredvidljivo kao i ono što će po-jedinac upamtiti iz vremena koje nije proveo čitajući.

Knjiga Lovre Škopljanca značajan je i vri-jedan prilog proučavanju čitatelja u hrvat-skoj znanosti o književnosti. Njezinu vrijed-nost treba tražiti u činjenici da istra žuje temu koja je rijetko u središtu istraživačkoga zanimanja, a to su čitateljska iskustva i sje-ćanja na pročitano, a potom i to što u sre-dište zanimanja postavlja figuru neprofesi-onalnih čitatelja koji aktivno ne sudjeluju u oblikovanju književne struke. Autor to ujed-no čini na empirijski način, koristeći inter-disciplinarni pristup koji kombinira uvide iz različitih humanističkih i društvenih disci-plina, poput sociologije književnosti, psiho-logije, kulturalnih studija i etnografije. Pre-gledno strukturirana, jasno postavljene teze i ograničenoga područja istraživanja, knjiga je iznimno zanimljivo štivo, koje nudi uvid u rijetko istraživane segmente recepcije knji-ževnih tekstova u običnih, neprofesionalnih čitatelja.

Mirna Sindičić Sabljo

162

Antun Gustav Matoš

Pjesme i ogledi; Polemički i drugi spisiknjige br. 120 i 121

Priredio Miroslav Šicel Ur. Ante Stamać

Biblioteka Stoljeća hrvatske književnosti, Matica hrvatska 2014.

osvrti i prikazi

Antun Gustav Matoš – pjesnik, novinar, polemik

U zadnje vrijeme naša najdugovječnija kul-turna ustanova posebnu pozornost ponov-no posvećuje Matičinoj biblioteci Stoljeća hrvatske književnosti. Dok pomlađena ured-ničko-redaktorska ekipa na drugome katu Matičine 2 priprema iduće naslove Stoljeća, novi Matičin predsjednik – akademik Stje-pan Damjanović, akademik Ante Stamać, Stipe Kutleša i drugi Matičini dužnosnici po-sjećuju ogranke Matice hrvatske i predstav-ljaju novoizišle knjige. Na taj način i danas ustrajno ispunjavaju zadaću koju im je po-stavio prvi Matičin tajnik Vjekoslav Babukić davne 1842. g. i zbog koje je Matica osno-vana: “… nauk i knjiženstvo u našem narod-nom jeziku razprostranjivati i priliku mladeži našoj dati, da se domorodno izobrazi”.

Prošla godina bila je u znaku velikoga An-tuna Gustava Matoša, stoga su u biblioteci SHK uz 3. i 4. svezak Izabranih djela Augusta Šenoe te Izabrana djela Matije Petra Katanči-ća objavljena i posljednja dva od četiriju sve-

zaka izbora iz Matoševe književnosti. Riječ je o knjigama br. 120, Pjesme i ogledi, te br. 121, Polemički i drugi spisi, koje se nastavljaju na Pripovijetke (knjiga br. 118) i Putopise i por-trete (br. 119), o kojima smo pisali u prošlo-me broju Zadarske smotre. U sve četiri knjige kao priređivač potpisan je pokojni Miroslav Šicel. Na ovome mjestu osvrnut ćemo se na potonje dvije knjige koje s prvima čine zao-kruženu cjelinu i prikazati u osnovnim crta-ma njihov sadržaj.

U treću knjigu izbora uvrštena je Ma-toševa poezija te različiti diskurzivni oblici. Knjigu s 523 stranice i 12 ilustracija uredio je Ante Stamać, dok je redaktorica izdanja Mo-rana Kovač, ujedno autorica tekstološke na-pomene i “Tumača imena i izraza” te “Rječ-nika”. Pjesme su donesene iz petoga sve-ska Sabranih djela Antuna Gustava Matoša iz 1973. g. Izbor iz diskurzivnih oblika preu-zet je iz Ogleda (1905.), Pečalbe (1913.) (obje knjige izišle za autorova života) te Djela. Knj. VI. Dojmovi; knj. VII. Ličnosti, problemi i pej-zaži (obje iz 1938.); knjiga VIII. Oko Zagreba i po Hrvatskoj (1939.) i knj. XI. Priče i impresi-je (1940.). U skladu s načelima uređivanja bi-blioteke SHK jezik autora u objema knjiga-ma nije mijenjan, dok su pravopisna rješenja usklađena s normama Hrvatskoga pravopisa Matice hrvatske.

Četvrta knjiga izbora donosi 656 strani-ca i 12 ilustracija. Uredio ju je također Ante Stamać, a redakturu je provela Dražana Rad-man, sastavivši i tekstološku napomenu i “Tumač imena i izraza” te “Rječnik”. U nju je uvrštena čuvena zbirka polemika, epigrama i satira Dragi naši savremenici, koju je koncipi-rao sam autor tijekom 1912. g. i u potpuno-sti je priredio za tisak. Knjiga, međutim, nije objavljena za njegova života, a prvi put tiska-na je tek 1940. g. u izdanju Binoze i redakciji Julija Benešića (književnu ostavštinu sabrao

163

OSvRTI I PRIKAZI

je Milan Matoš). Za razliku od toga izdanja, u ovome Matičinu izostavljeni su odgovori Matoševih izravnih polemičkih i literarnih protivnika te je uvršten članak “Realizam i artizam”, kojega nema u Binozinu izdanju, a Matoš ga je bio predvidio. Izbor iz ostalih kri-tika, eseja i polemika donesen je u tri cjeline s temama iz hrvatske i europskih književno-sti, a prenesen je onako kako su objavljiva-ni u raznim književnim glasilima, dakle kro-nološki. U tekstološkoj napomeni stoji da su Matoševi tekstovi otisnuti ekavicom u Dra-gim našim savremenicima (i)jekavizirani jer su preuzeti iz beogradskih listova. Redakto-ri su se pri kolacioniranju i priređivanju tek-stova za ovo izdanje služili tiskanim primjer-cima pojedinih članaka s autorskim korektu-rama tiskarskih i pravopisnih pogrešaka, koji se kao dijelovi Matoševe ostavštine čuvaju u Zavodu za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU-a, tako da su uistinu objavljene posljednje autorove inačice.

Iako je poeziju počeo pisati najkasnije, Matoševih stotinu pjesama (sve objavljene u knjizi 120 SHK-a) imaju veliku važnost u nje-govu opusu, ali i čitavoj hrvatskoj književno-sti. S obzirom na činjenicu da su o Matoševu majstorskom pjesništvu napisane nebrojene studije i članci, na ovome mjestu ne ćemo ponavljati rečeno, nego ćemo tek podsjeti-ti čitatelja na neke od antologijskih pjesama koje se mogu pročitati u trećoj knjizi Mati-čina izbora, kao što su “Utjeha kose”, “Jese-nje veče”, “Notturno”, “More”, “Pri sv. Kralju”, “1909.”, “Djevojčici mjesto igračke”, koje su odavno zauzele stožerno mjesto u hrvatskoj književnosti.

Novost i vrijednost ovoga Matičina izbo-ra prije svega treba tražiti u selekciji Matoše-vih publicističkih tekstova. Naime, ne treba zaboraviti da se u književnikovim Sabranim djelima iz 1973. svega dva i pol od 20 sveza-

ka odnose na fikciju (poezija, novele, pripo-vijetke), dok je u ostalima, izuzev dvaju sve-zaka pisama i dvaju bilježnica, sabrana knji-ževnikova publicistika. Stoga je uistinu bilo potrebno uložiti velik napor da bi se učini-la dobra selekcija i odabrali reprezentativ-ni tekstovi. Priređivačima je posao donekle olakšalo pravilo uređivanja biblioteke Stolje-ća hrvatske književnosti da se prednost daje objavljenim knjigama, međutim samo djelo-mice, s obzirom na to da je veći dio Matoše-vih tekstova ostao razasut po periodici.

Naslov treće knjige Pjesme i ogledi nije najsretniji izbor. S jedne strane iz razloga što je Matoš objavio knjigu pod naslovom Ogle-di, što potencijalnoga čitatelja može nave-sti na pogrešan zaključak da knjiga Pjesme i ogledi uz poeziju donosi isključivo tekstove iz Ogleda, što nije slučaj. Također, pod termi-nom ogled, koji je hrvatska inačica termina esej, obuhvatilo se žanrovski raznolike pu-blicističke vrste, koje se inače razgraničuju. Najproblematičnija je činjenica da u naslo-vu nijedne od četiriju knjiga izbora ne sto-ji termin feljton, a Matoš je upravo feljtone najviše pisao.

U knjizi Pjesme i ogledi Matoš se pojavlju-je kao svestran stvaralac – pripovjedač, kri-tičar, pjesnik, pejzažist, putopisac, feljtonist – autor koji u nizu svojih tekstova artikuli-rano iznosi svoje literarne principe i umjet-ničke postulate (realizirane u njegovoj poe-ziji i prozi). Matoš se u njima javlja čas kao dendi i flaner, čas kao boem, ali uvijek kao artist. Njegovo poimanje umjetnosti rezultat je svega onoga što je naučio i doživio lutaju-ći europskim metropolama, prije svega Pari-zom, gdje je živio u doba posljednjih pobje-da bodlerizma i poeizma i poput svoga uzora Charlesa Baudelairea ocrtavao Pariške slike.

Naime, nakon dezertiranja Matoš pod pri jetnjom zatvora 1894. g. napušta Hr vat-

164


sku te odlazi najprije u Be-ograd, gdje se zadržava tri i pol godine, potom u Že-nevu, a 1899. g. dolazi u Pariz, u kojem će ilegal-no boraviti pet godina. U Gradu Svjetla pjesnik je u materijalnom smislu živio vrlo siromašno, međutim za njegov duhovni život prijestolnica svjetske kul-ture bila je izvor najveće-ga bogatstva.

Za Matoševa lutanja europskim metropolama jedini izvor pjesnikova prihoda bili su mizer-ni honorari zagrebačkih, bosanskih i srpskih redakcija, kojima je pjesnik slao svoje član-ke, pokazujući veliku informiranost o hrvat-skoj kulturnoj sceni. Jedino razdoblje rela-tivne materijalne sigurnosti i lagodna života u Parizu za njega je bilo vrijeme održavanja Svjetske izložbe, od proljeća do jeseni 1900. g., kada punim plućima diše Matoš novinar, koji o svom poslanju piše:

Odista: nema ljepšeg poziva nego biti odu-ševljen, osvjedočen i vješt novinar. Taki je novinar zamjenik starih tribuna i aposto-la, zbližavalac ljudi i naroda, branitelj sla-bih, vječni mučenik novosti, sluga svoga iskrnjega, sv. Ivan novih mesija, Ganimed olimpijskih misli. Ima u ovom vijeku niskih djela kod kojih nema novinarovih hitrih prstiju, ali nema visokih kod kojih ne bi-jaše suradnikom. Djelo mu nije kao suho zlato koje ostaje, nego kao cvijet, krat-ka radost srca, i kao svakidašnji kruh koji otvrdne za dva-tri dana (Dojmovi, ogle-di, 1973: 134).

Matoš je uoči otvaranja izložbe dobio presicu kao novinar bosanskoga paviljona

(u kojem je hrvatska kom-ponenta bila znatno za-stupljena) i izvješćivao je o događajima na izložbi i oko nje za zagrebačko Hr-vatsko pravo. Ukupno 26 dopisa tiskano je pod na-slovom “Dojmovi sa pariš-ke izložbe” (od 13. travnja do 20. srpnja) i “Pisma iz Pariza” (od 10. kolovoza do 12. studenoga), a neki su kasnije pretisnuti u njego-voj knjizi Ogledi. Izvještaji sa svjetske izložbe po for-

mi su vrckavi feljtoni s političkim i gospodar-skim analizama, ponegdje i cijelim kulturo-loškim studijama. Posjet svakomu nacional-nom paviljonu Matošu flaneru bio je povod za interdisciplinarni esej, pri čemu je lajtmo-tiv bio dijagnosticiranje stanja u modernoj civilizaciji. Reporter piše o novim idejnim strujanjima, društvenim, umjetničkim i gos-podarskim fenomenima, uočavajući epo-halne promjene koje donosi nova tehničko-industrijska era, u kojoj, kako kaže Matoš, “stroj postade kralj svijeta”. Čitajući “Dojmo-ve s pariške izložbe”, stječe se dojam kako je Matoš anticipirao futurizam prije Marinetti-jeva Manifesta (1909.)!

Na ovome mjestu treba spomenuti jed-nu važnu činjenicu. Naime, kod Matoša je vrlo zanimljiva pojava pretvaranja publicis-tičkoga teksta u književno djelo, po čemu je inovator u našoj književnosti. Upravo na pri-mjeru “Dojmova sa pariške izložbe” često se analizira Matošev stil, što je vrlo neuobiča-jeno. Dakle, stil u umjetničkome smislu raš-članjuje se na primjeru novinskoga teksta. Matoša taj postupak afirmira kao vrsnoga stilista hrvatskoga jezika i u tom kontekstu prava je šteta što je u Matičinoj knjizi Pje-

165

OSvRTI I PRIKAZI

sme i ogledi uvršten krajnje reduciran izbor iz Dojmova.

Matoš je u svojoj knjizi Ogledi uz feljto-ne objedinio i studije, impresije, eseje, kritike i fantazije te druge napise nastale od 1898. do 1903. g., koji su izlazili u Nadi, Hrvatskom pravu i Viencu, a svoje posljednje kritike i felj tone objavio je pod naslovom Pečalba. U trećoj knjizi Matičina izbora tako se, među ostalim, mogu pročitati i poznati tekstovi kao što su “Imaginarno putovanje”, “Zagreb i Zagrebi”, “Od Zagreba do Beograda”, “Rimski feljtoni” i drugi.

Odgovor na pitanje zašto Matoš nije us-pio objaviti knjigu pjesama za života može se potražiti u četvrtoj knjizi Matičina izbo-ra Polemički i drugi spisi. U njoj se nalaze Ma-toševi tekstovi iz knjige Dragi naši savreme-nici, koju nije uspio objaviti prije smrti, ali i drugi polemički tekstovi iz kojih se razazna-je da nema gotovo niti jednoga istaknutijeg hrvatskog pisca toga doba kojega Matoš nije polemički kritizirao. “Sporeći se sa svima i o svemu”, Matoš se nametnuo kao “autoritati-van mislilac, vrstan stilist i nenadmašan za-bavljač”, kaže u Hrvatskoj reviji (1/2014.) Kre-šimir Bagić, dodajući “da se glavna obilježja njegova stila ostvaruju i u polemič-kim spisima”.

Matošu su mnogi pis-ci, mahom mlađi, i odgo-varali, čak i oni koji su u njemu vidjeli učitelja. Raz-jareni Jan ko Polić Kamov od go vo rio mu je u Po kretu 1908. g. na žestoku kri ti-ku Išti pa ne hartije u član-ku “Li ri ka lizanja i poe zija pljuc ka nja” (89–100) da je pos tao stvaralački im-po ten tan. Tin Ujević ga u

član ku “Cezar na samrti” u Slobodi 1911. g. naziva “vječnim zaplotnjakom”, “originalnim majmunom”, “jedinstvenom vranom”, spo-čitavajući mu potkradanje i plagiranje M. Barresa i Ch. Baudelairea. Krešimir Kovačić u Pokretu 1911. g. uspoređuje Matoša sa pse-tom koje je sjelo kraj puta i laje na prolazni-ke. Te odgovore Matoš je uključio u knjigu Dragi naši savremenici, objavljenu tek 1940. g., koju Matičin izbor ne donosi. To je tako-đer problematično jer su Savremenici kon-cepcijski jedinstveno djelo u povijesti hrvat-ske književnosti, između ostaloga, upravo i zbog činjenice da je Matoš priložio i odgo-vore polemičkih oponenata, čega se ovdje odreklo.

Predgovor Savremenicima pod naslovom “Čitaocu (Predgovor neizdanoj polemičkoj knjizi)”, tiskan u riječkome Novom listu 20. 3. 1912. g., vrlo zorno reprezentira Matošev polemički stil (str. 11–16 knjige Polemički i drugi spisi). Matoš u njemu daje društvenu kritiku ističući da u Hrvatskoj vlada parazit-ska, zadovoljna, “u nebo vapijuća nesposob-nost, moćna nemoć i pametna glupost” i da nesposobnost, flagrantno neznanje i drski

diletantizam upravo klju-ča u redovima naših po-litičara i publicista. “(…) zavirite u naše redakcije, u naša kulturna društva i narodne tobožnje usta-nove, i koga ćete naći na prvim mjestima i ‘mjero-davnim’ položajima? Zar prve ljude, prvake? Ne! Po sljednje ljude, parasite, jer parasiti i posljednji, jer nesposobni sposobnima danas kapu kroje.” Doda-je da se taj “parasitizam” nigdje ne osjeća više nego

166

u književnosti, napominjući da se u svijetu posvećuju književnosti najsposobniji, a kod nas oni “koji su čak i za pošteni produktivni ručni rad nesposobni”. Piše dalje da se godi-nama protiv toga borio, da je “čistio i plijevio kukolj i drač na brazdi literarne naše njive”, što je dalo i ploda:

Čistio sam, čupao. Mnoge nametnike, mno -ge imele i otrovne pečurke iz ba cio sam iz vrta hrvatskoga Parnasa. Od svih sa-vremenih kritičara najviše sam meo i pro-zore otvarao, pa nije moja krivica ako je književni zrak kod nas još uvijek ta ko moč-varan, kužan i smradan, jer je kod nas – ovo ću vam šapnuti u uho – kultur no pa-rasitstvo organizovan sistem, a ne tek spo-radična pojava. Zato je ovo moja naj ener-gičnija knjiga. Knjiga jednoga proti Svima, proti Svemu.

Uz polemike iz Dragih naših savremeni-ka u knjizi Polemički i drugi spisi zastupljeno je još šest polemika te još ukupno devetna-est kulturoloških tekstova unutar cjelina “O hrvatskoj književnosti” (jedanaest tekstova) i “O stranim književnostima” (devet), u ko-jima se Matoš predstavlja kao vješt književ-ni kritičar. Tu su važni članci o Anti Starčevi-ću i Augustu Harambašiću, u kojima Matoš izražava svoje pravaške nazore, zatim eseji o suvremenoj hrvatskoj drami i lirici, značajni tekstovi “Apologija futurizma” i “Futurizam”, po tom eseji o Barresu, Guyju de Maupas-santu i Nietzscheu i dr.

Zaključno treba istaknuti da su 120. i 121. knjiga edicije Stoljeća hrvatske književnosti Matoševe Pjesme i ogledi te Polemički i drugi spisi, kao i čitav izbor, važan prinos književ-noj Matošijani koji će se čitati i proučavati.

Goran Galić

Anica Gjerek

Lirska svjetla

Društvo hrvatskih književnika, Podravsko-prigorski ogranak Koprivnica, 2013.

osvrti i prikazi

Duhovna zbirka

Da je Anica Gjerek (Koprivnica, 1935.) pje-snikinja koja izvrsno opjevava stanje duše, dokazuje i njezina najnovija zbirka poezi-je, naslovljena Lirska svjetla. Knjiga koja odi-še ljudskom toplinom i optimizmom podi-jeljena je na tri dijela posvećena autoričinim glavnim pjesničkim i životnim motivima: lju-bavi, Bogu i zavičaju. Bili pisani standardnim jezikom ili kajkavskim narječjem, ovi nas ga-nutljivi stihovi potiču na razmišljanje o sebi i o drugima, a u duši nam ostavljaju spokoj.

Lirskim svjetlima Anica nastavlja svoju pjesničku tradiciju nadahnutu Galovićevim stvaralaštvom. Već sam naslov knjige upuću-je nas na svjetlost koju donosi poezija i opće-nito književnost, na duhovnu prosvijećenost i mudrost. Kao što navodi autorica pogovo-ra Ružica Cindori: “Pjesnikinja ovom zbir-kom ima potrebu osvijestiti svoju (ljudsku i pjesničku) poziciju u odnosu prema nekim trajnim vrijednostima i preokupacijama.”

U prvome dijelu zbirke, naslovljenom “Akrostih srca”, nailazimo prvenstveno na pjesme s općeljudskim životnim temama, kao što su ljubav, razmišljanje o smislu po-

167

OSvRTI I PRIKAZI

stojanja, ljepota života i onoga što nas okru-žuje, briga o duši, ljudska dobrota. Pjesma kojom zbirka započinje, “Miris sna”, poseb-no je dirljivo i nježno sjećanje na pokojno-ga supruga:

Otkad nisi tu, Veliko se breme života Nataložilo Na ramenima Moje duše,

Ali još uvijek Oči mojega srca te vide, U svakoj iskri rose I latici crvene ruže Što si je zasadio u vrtu.

Nažalost, dragi nas i bliski ljudi ne svojom voljom prerano napuštaju i ostaju samo sje-ćanja na njihov zemaljski boravak. Ali, sazna-nje da su negdje gore, među zvijezdama, da nas prate i pomažu nam pri savladavanju ži-votnih nedaća daje nam snagu da nastavimo dalje živjeti.

Možda su i zapisi Anice Gjerek zbog tako velikoga gubitka postali još više duhovni. Bol izazvana njime zasigurno ju je uputila nekim drugim putem i drugačije posložila stranice knjige njezina života. Možda je prije drugih ljudi spoznala važnost nade, ljubavi i milo-srđa prema bližnjima koje susrećemo na ži-votnoj stazi. Možda stoga u zrelome dobu, koje sa sobom obično donosi mudrost i mir u srcu, u pjesmi “Sveta škrinja” kaže: “mirno je srce uronjeno u svjetlost”. Dakako, sve je lakše ako je uz nas Bog, zaključuje pjesniki-nja, koja vrlo emotivno proživljava izmjene godišnjih doba, smjenu svjetlosti i tame, ra-dosti i tuge.

Ako je prvi dio zbirke prvenstveno po-svećen svekolikoj ljubavi koja nas vodi kroz život, drugi, naslovljen “Božje slovo”, upuću-

je nas na duhovnost. U pjesmama prikuplje-nim u tome dijelu pjesnikinja želi istaknuti da je Božja ljubav vrelo iz kojega se rađaju ži-votna radost i snaga:

Najveća milost u našem životu Čudo je, Njegovog zagrljaja. Svete blizine beskraja, U nama, Koja čini da nas grije ljubav i Zbog koje čujemo Raspjevanu ljepotu.

(Životni godovi)

Jer, ipak je sve ljepše i lakše uz duboku vjeru – iščitavamo autoričinu poruku dok analizira ljudsku osjećajnost i potrebu za du-hovnosti (pjesme “Božje slovo” i “Duhovna krila”). Nakon čitanja ovoga ciklusa dolazi-mo do zaključka da nam osjećajnost, dodu-še, donosi više patnje u životu jer se mnogo toga dublje proživljava, ali i zadovoljstvo jer osjećajan čovjek, prema riječima naše pje-snikinje, “Poznaje više bol i nemir / Ali i živi u trajnom blagoslovu, / Jer njegov um lakše upoznaje / Svijet u kojem raste…” Tim nam stihovima sugerira da je poželjno da uspr-kos svim životnim nedaćama naši osjeća-ji budu isprepleteni nitima ljubavi i dobro-te. Samo je tako moguće doživjeti smirenje u ovome sve okrutnijem i bezdušnijem svi-jetu. U tome nam može pomoći i pisana ri-ječ koja nam dolazi kao blagoslov, briše suze i tjera tugu.

Za spokoj u duši i životnu radost pone-kad su dovoljne svakodnevne sitnice kao što su pogled u nebo kojim leti ptica, dotica-nje pupoljka ruže koji se otvara, promatra-nje usnuloga cvijeta… A da bismo bili istin-ski sretni i živjeli u svjetlosti, moramo se bri-nuti o našoj duši, steći što više mudrosti i te-

168


žiti savršenstvu. Anica Gjerek smatra da ipak sve ovisi o Bogu koji upravlja svime i ispisuje svaku čovjekovu priču.

“Za kaj ljubav” naslov je trećega di jela ove zanimljive zbirke koji je pisan kaj kavskim narječjem. U tome se ciklusu pjesnikinja s puno nježnosti i nostalgije sjeća svojega dje-tinjstva i Podravine iz toga razdoblja, koju ponajbolje možemo upoznati u pjesmama “Starinsko zrcalo” i “Barokne črešnje”. U pr-voj se govori o poslovima koje je obavljala njezina obitelj na imanju kuma Rudolfa, a u drugoj se pak pjesmi slikovito opisuje sočne plodove trešanja i radost koju donose djeci i odraslima. Nekadašnju su Podravinu sim-bolizirale i kuće napravljene od zemlje te vi-nogradi i njive u koje se odlazilo raditi. Ta-kve motive nalazimo i u ovome ciklusu. Pri-mjerice, u pjesmi “Kajkavske rože”, posveće-noj Franu Galoviću, autorica kaže:

Do desete, na vrh so zišli, Franj črevce je bilo posod, A zemla po prav trda. Gda so se z brega spuščali, Grudevlje so razbijali, Kak sohe soze, zmislenoga brda.

Potem so sira z vrhnjem i Špekom fruštukali Napili se vina, malo spominjali, I nazaj sev na kopanje zbrali, Jen dva, jen dva I tak do vrha.

Razvidno je da jako voli svoj zavičaj kroz koji tiho teče rijeka Drava, podravske šume, podravsku riječ i ljude. Stoga pomalo izne-nađuje pjesma posvećena “našemu najljep-šemu moru” (“Sa morja na svetu su lepa, / Ampak najlepše je naše”) koja se ipak dobro uklapa u ovaj zavičajni ciklus.

U pjesmi posvećenoj pjesnikinjinu ocu Fabijanu, koji je prerano otišao s ovoga svi-jeta – u dobi od samo pedeset godina – nai-lazimo na još jednu bolnu uspomenu. No, usprkos sjeti kojom je prožeta u njoj nema ogorčenosti. Prije bismo mogli reći da se radi o mirenju sa životnom sudbinom: “A kak od sudbine i nemreš pobeći / Al sika miloga oca / V duši navek sveti / Kak soza jognja, / Na topli sveći.”

Zbirka koja nas uči ljubavi i strpljenju, praštanju i milosrđu, možda ne završava slu-čajno pjesmama “Božja deca” i “Fala bogu”. Njima nam Anica Gjerek poručuje da smo svi mi braća po Bogu, da ne bismo smjeli gri-ješiti dušu mržnjom i zlobom nego mu od srca zahvaliti za sve što nam daje nakon što nam je udahnuo ono najljepše – život…

To je nekako i logičan završetak ove du-hovne zbirke ispunjene nadom u ljudsku plemenitost i dobrotu, nad kojima uporno blistaju pjesnikinjina lirska svjetla.

Željka Lovrenčić

Željka Lovrenčić

169

Mile Pešorda

Baščanska ploča, poema Baščanska plošča, poema

Društvo 2000 Ljubljana, 2013.

osvrti i prikazi

Hrvatsko-slovensko izdanje

Sedam godina od dobivanja Prve na grade Dubravko Horvatić za poemu “Baščanska ploča”, objavljenu u Hrvatskome slovu 2006. godine i pet godina od prvoga izdanja istoi-mene knjige (u izdanju Alfe 2008., koje je slje-deće godine dobilo Nagradu Antuna Branka Šimića), pred čitateljima se nalazi novo, ovo-ga puta dvojezično, hrvatsko-slovensko iz-da nje istoga teksta.

Mile Pešorda (1950.) hrvatski je i bosan-skohercegovački profesor, književnik, prevo-ditelj i nakladnik, idejni začetnik i pokretač Šimićevih susreta, inicijator i jedan od sed-morice književnika potpisnika “Sarajevske deklaracije o hrvatskom jeziku” 28. siječnja 1971. godine. Iz njegove biografije značajno je spomenuti osnivanje Društva hrvatsko-francuskog prijateljstva 1991. godine u Pari-zu, gdje je radio kao lektor hrvatskoga jezi-ka. Ističe se i sudjelovanje u pokretanju edi-cije Hrvatska književnost Bosne i Hercego-vine u 100 knjiga, kao i činjenica da je bio ravnatelj Hrvatskoga kulturnog centra u Sa-rajevu 1999. – 2000. te sudionik prvih Europ-skih književnih susreta u istome gradu 2000. godine. Još od sedamdesetih godina prošlo-

ga stoljeća Mile Pešorda objavljuje poeziju koja mu biva uvrštena u aktualne antologi-je (npr. Panorama mlade hrvatske književno-sti, 1969. ili Antologija bosanskohercegovačke poezije, 1976., i sl.), književnokritički i znan-stveno razmatrana u radovima, primjerice, Zdenka Lešića, Ive Pranjkovića, Hrvojke Mi-hanović-Salopek, Tonka Maroevića i drugih, a uvršten je i u neke suvremene preglede po-vijesti hrvatske književnosti (npr. S. Prospe-rova Novaka ili D. Jelčića) kao i u Leksikon hr-vatskih pisaca K. Nemeca.

Izdanje koje držimo pred sobom (Baš-čan ska ploča, poema / Baščanska plošča, po-ema, Društvo 2000, Ljubljana, 2013.) dono-si nam, uz izvorni tekst na hrvatskome, pri-jevod Pešordinih stihova na slovenski jezik, koji potpisuje Ines Cergol. Izdanje je popra-ćeno pogovorima hrvatskoga akademika Luke Paljetka i same prevoditeljice. Ovdje valja spomenuti da to nije prva Pešordina suradnja sa slovenskim prevoditeljima i knji-ževnicima budući da mu je još 2002. izišla slovensko-hrvatska pjesnička antologija Dre-vo z dušo ptice / Stablo s dušom ptice u Ko-pru (s predgovorom Cirila Zlobeca).

Pešordina poema Baščanska ploča sasto-ji se od “Predgovora”, 25 pjesama i “Za-go-vora” pod naslovom “Latinski sonet, Ivanu Pavlu II”. “Predgovor/Proslov” samoga auto-ra, pod naslovom “Gospa koju čekam”, daje se oblikom lirskih, ritmiziranih proznih frag-menata što tematiziraju suprotnosti kojima se konstruira svijet pjesničkoga subjekta na sadržajnoj, stilskoj pa i ontološkoj razini iz-među doma, majke i rodnoga kraja, s jed-ne, i europske metropole u kojoj živi, s druge strane, a koje u pjesnikovoj viziji supostoje na istome mjestu i u istome trenutku. Taj je spoj podcrtan citatnim fragmentom pučke apotropejske molitve koja pjesničkomu su-bjektu na ulici Pariza konkretizira majku i sva

170


njezina tradicijski upisana prenesena znače-nja (zaštitu, dom, domovinu…):

Vidaju me zvijezde iznad Žute vlake i ma-ter kući zove sa čatrnje. (…) Zlog sam opružio suhom drjenovinom, lice izložio misnosti Pariza. Zvijezde Dalmatiae blje-šte šumnom Seinom, radostnim rukama majka svemir grli i molitvama hrabri lju-de ispred Notre Dame: ‘Dušice grišna, bud u viri kripna / kada budeš putovati dugim putem, uskim klancem / susret će te duh nečisti, duh nemili…’ (str. 7)

Ne samo tradicijska molitva, nego pismo – tekst i uopće umjetnost riječi predstavlja pjesnik kao duhovnu zaštitu (“Pismo je za-kon za svako zlo”, str. 43), a posebice samu Baščansku ploču (“tisućljetno pismo na izvo-ru štiti”, str. 9) koja se u naslovu poeme već najavljuje kao prototekst. Kontrastivnost iz predgovora nastavlja se razvijati u stihovima poeme (najčešće slobodnima, uklopljenima uglavnom u distihe i tercete, uz poneki ka-tren ili monostih), gdje mjestimice prelazi u figuru paradoksa i oksimorona (“Tužna li si, dušo / Radosna”). Isto je i s motivom zašti-te od zla pri čemu čitatelj može primijetiti interpretaciju motiva preuzetih iz hrvatske tradicije uvijek u kontekstu obrane od opa-snosti koju u duhovnome smislu donosi teh-nologizirano doba najavljeno predgovorom:

Kako djedova kapa štiti dijete od demo-na / Dok letjelice kruže svemirom (str. 29)

Baščanska je ploča kao intertekst uklju-čena u igre riječima koje ritmiziraju tekst i naglašavaju ideju borbe Dobra i Zla u apoka-liptičnoj suvremenosti, kako je vidi pjesnik:

A tijelo / Luciju ćuti / U mračnome plaču // Luciju što zvoni / Mir // Dobrovidu i zlo-vidu // Dok opijeni idu / U susret / Posljed-njem maču // (…) (str. 35)

Pešordina je poezija prepuna angažma-na, ali ne u smislu koji bi osporavao umjet-ničku vrijednost poeme. Čak i kada su stiho-vi vrlo izravni, poput: “Uhu skitača // Što u sanjariji Europae / (s košuljom od tlapnji) / Gine // Od zavičajnog klača” (str. 41) umjet-nička je obrada pjesnikova kritičkoga viđe-nja stvarnosti stavljena ispred puke političke tendencioznosti (kroz metaforizaciju i sim-bolizaciju, ironizaciju i ritmizaciju, igre riječi-ma, kao i nizom ostalih stilogenih postupaka kojima obiluje čitava poema).

Čitanje prijevoda otkriva nam skrb pre-voditeljice da očuva što je moguće više ele-menata izvornoga pjesnikova izraza, pa na više mjesta primjećujemo, npr., uspješne pri-mjere prevedene aliteracije:

Riječi / Koje novi rukopis / Zemljom užižu žigosanom // O kliktaju isklesani (str. 39)

Besede / Ki novi rokopis / V zemljo žgejo žigosano // O vsklik izklesani (str. 38)

Ines Cergol će u pogovoru pod naslovom “Simbol identitete” istaknuti kako gubitak identiteta vodi u nehuman, isprazan i besmi-slen svijet te da je jezik temelj uspostave i hr-vatskoga i slovenskoga nacionalnog identite-ta. Kod pjesnika Mile Pešorde jezik je temelj identiteta u dvojnome značenju – etičkoga i etničkoga, ali i identiteta njegove stvaralačke kreacije. Ono što Slovencima predstavljaju Brižinski spomenici – prvi zapis nacionalno-ga identiteta, to je Hrvatima Baščanska plo-ča – spomenik samostojnosti, navodi prevo-diteljica. I ne samo to, kao i drugi Brižinski spomenik, tako i Baščanska ploča pokazuje umjetnički ustroj teksta pa u Pešordinu dje-lu ona postaje sadržajni, idejni i stilski oslo-nac i veza svih dijelova poeme. Ines Cergol vidi u čitavoj poemi sinonim križnoga puta sa završnim sonetom koji je slika nadvladane

171

Smrti. Pešordi je jezik osnovna preokupacija, borba za osobni identitet, najdublja čuvstva i htijenja, za slobodu. Pjesnik bdije nad svije-tom i Knjigom, jezik i poezija njegova su do-movina. Igrama riječi koje su zapravo nepre-vedive stvara nova, višeslojna značenja, ali i ostaje vezan za temeljno “slovo” u značenju “črke-besede-besedila-govora”, kako opisuje prevoditeljica.

I drugi će pisac pogovora, Luko Paljetak, pod naslovom “Introibo Mile Pešorde”, pri-mijetiti hermetizam Pešordinih stihova, oso-bito u imenicama koje se “sažimlju, osamlju-ju u grozdove bez spojnica (…) jer za pod-logu imaju tajnopis svete Baščanske ploče” (str. 76). Paljetak također ističe da Pešorda Baščansku ploču uzima kao svoju prapje-smu, obraća joj se kao uzoru, ali “u dane ud-buš cara” i u naše dane kad “ništa nije tako crno / da pjesmom ne bi moglo biti” (XXV) (str. 78).

Idući tragom Kranjčevića, Matoša, Uje-vića, zatim Slamniga ili Mihalića, ali i broj-nih drugih pjesnika, nije teško otkriti da su tradiciji novije hrvatske poezije već poznati “tajnopisi”, tekstovi koji od čitatelja traže po-svećenost jeziku, široko opće znanje i osob-nu otvorenost, čak i zaigranost. To su tek-stovi koji činom čitanja mogu postati “oki-dači” potraga čitatelja ne samo za kultur-nim, povijesnim ili književnim činjenicama, nego i poticaji osobnih potraga kroz koje je najprije prošao sam pjesnik. Poema Mile Pešorde spada u tu kategoriju moderno-ga hrvatskog pjesništva i svojim “tkanjem” budi želju za daljnjim čitanjima, interpreta-cijama i suvremenim književnoznanstvenim istraživanjima.

Kornelija Kuvač-Levačić

Velebit u hrvatskom pjesništvu: Izbor

Priredili: Ana Lemić i Stjepan Sučić Urednik: Stjepan Sučić

Ogranak Matice hrvatske u Gospiću i Grad Gospić Gospić, 2014.

osvrti i prikazi

Velebit

Ogranak Matice hrvatske u Gospiću u srp-nju 2014. javnosti je predstavio knjigu Vele-bit u hrvatskom pjesništvu Ane Lemić i Stje-pana Sučića. Autori, inače zaokupljeni te-mom Velebita, njegovom poviješću i mito-logijom, na 276 numeriranih stranica dono-se pregled od ukupno 180 tekstova, u kojima se Velebit i njegova simbolika pojavljuju kao tema ili kao motiv. Zastupljeno je 100 pjes-nika, a jedanaest tekstova pripada hrvatskoj usmenoj tradiciji. Kako naslov kaže, riječ je o stihovnim formama, uz iznimku triju pro-znih tekstova: ulomka iz Zoranićevih Planina (“Pritvor Velebića i gdo biše”), Nazorova tek-sta “Kako je postao Medvjed Brundo” te Vidi-nih “Djedova”. Na kraju knjige Jasminka Bra-la-Mudrovičić daje pregled autora pod na-slovom “Život i djela pisaca – tvoraca stiho-va o Velebitu”.

U Velebitu, kao mitskoj hrvatskoj plani-ni i stoljetnom simbolu hrvatskoga rodolju-blja i borbe za slobodu, pjesničku inspiraciju pronašli su brojni pjesnici zastupljeni u knji-zi, počevši od starijih: Petra Zoranića, Jur-

172


ja Barakovića, Ivana Tomka Mrnavića, Petra Zrinskog, Andrije Kačića Miošića, preko pre-poroditelja: Stanka Vraza, Dimitrija Deme-tra, Ljudevita Vukotinovića, Dragutina Ra-kovca, Ivana Kukuljevića Sakcinskog, Petra Preradovića, Mirka Bogovića, Ivana Trnskog, do onih poznatijih i novijih: Augusta Šenoe, Franje Markovića, Silvija Strahimira Kranj-čevića, Vladimira Nazora, Antuna Bonifači-ća, Viktora Vide, Rajmunda Kuparea, Lucija-na Kordića, Vesne Parun, i onih koji još stva-raju: Tomislava M. Bilosnića, Tonka Maroe-vića, Jadranke Prša, Ante Stamaća, Andriane Škunca, Drage Štambuka, Miroslava Zduni-ća i mnogih drugih.

Od renesanse i Petra Zoranića počinju književna svjedočenja o Velebitu, mitskom Atlasovu sinu Veleviju, kojega Bog udari tri-jeskom zbog njegove želje za spoznajom, a kasnije ga gorske vile prozvaše Velebil zbog mećavom pokrivena vrha, koji je, prema pre-daji, bio gusto naseljen. Nakon turskih pu-stošenja naših krajeva prevladavaju apoka-liptične slike zapuštenih njiva obraslih u ku-pine, živice i grmlje, slike zaraslih u tratinu i

travu mlinskih jazova, slike spletenih puto-va, pogorjelih palača i sela te od bogova i vila napuštenih gora. O stravičnosti prizora svje-doče stihovi iz 16. kapitula Planina:

Ne znam, ča se more gore već nam zgodit: svim nam je umore ali uze podnit. Blaženi, ki umrit prija jimiše rok, neg bašćine vidit u tuku grd prirok.

Juraj Baraković u Vili Slovinki (1613.) piše kako se na vrhu Velebića okupljaju sve vile svijeta, pjevaju pjesme i plešu kolo, a iste motive nalazimo i kod drugih pjesnika. U Preradovićevu “Kraljeviću Marku” Duh ilirski pojavljuje se na velebitskoj gori i poziva vile njihovu dvoru bijelomu, Ivan Trnski opisuje čistinu na vrhu Velebita, tzv. Vrzino kolo, na kojoj se okuplja dvanaest đaka i uči od vile-njaka, a slične motive pronalazimo i u Fra-nje Turića Ličanina (“Velebitske vile”), Franje Markovića (“Vrzino kolo”) te Velimira Gaja (“Vrzino kolo kano proslov”).

Velebit je ponosan, velik, postojan i čvrst, a takve osobine krase i Hrvate. Demeter us-poređuje veličinu Velebita s Hrvatima koji se spremaju na boj u Grobničkom polju, Petar Zrinski u Opsidi Sigeckoj uspoređuje Zrinsko-ga s postojanošću Velebita, Vrazu “niz Vele-bit jašu junaci”, Vukotinoviću “samo smion putnik tamo može”, dok je za Kukuljevića ova sveta hrvatska planina svjedok teške hr-vatske povijesti. O toj povijesti govori i An-drija Kačić Miošić, pa je tako ispod Velebita Markić Radojica pogubio junaka Iliju Smilja-nića, a vila viče s Velebit-planine o pogibiji Stojana Jankovića. U Tresića Pavičića Velebit štiti slobodu našega roda rađajući uskoke i hajduke, dok Katalinić Jeretov poziva vjetar da s velebitskoga visa probudi jadranske gu-sare zbog sile mletačkih lađa.

Velebit je često i personificiran te se po-javljuje kao div ili kao sijedi starac, a u Na-

173

zorovu pjesništvu i kao brat Učki, koja je u srednjovjekovnoj tradiciji imala mjesto koje kasnije dobiva Velebit. Kranjčević upozora-va na raseljenost pjevajući o velebitskoj baki, a o zapuštenosti govore i noviji pjesnici, po-sebice u Domovinskome ratu i poslije rata.

Za neke je pjesnike Velebit strahotno sa-motan, siv i opustošen, drugima je bogat cvi-jećem, biljem, smiljem, tijesnim ždrijelima i vrletima, namaču ga rane proljetne magle, s njega puše bura, čuju se kletve mećavi i vu-kovima, a jedna od najljepših slika većini je pjesnika sunce nad Velebitom, simbol slo-bode nad domom predaka s kojega se vije hrvatska trobojnica i klikće vila Hrvatica. Za Zlatka Tomičića u vjetru živi zapisano ime usnule vile – Vile Velebita, jer je u Domovin-skome ratu stradalo isuviše nevinih žrtava, krivih samo zato što su Hrvati.

Nakon objave hrvatske suverenosti i sa-mostalnosti Vila Velebita postaje nacionalni simbol i najpoznatija domoljubna pjesma, u knjizi dostupna u trima inačicama i notno-me zapisu. Nastala u 19. stoljeću, prvi put je izvedena 1882. na proslavi dvadesete godiš-njice Hrvatskoga pjevačkog društva “Kolo”, a objavljena 1893. u Hrvatskoj pjesmarici Vje-ko slava Klaića. U socijalističkoj Jugosla viji bi-la je zabranjena i pjevanje iste značilo je za-tvorsku kaznu i premlaćivanje.

Autori Ana Lemić i Stjepan Sučić odradi-li su golem posao prikupljajući pjesme u ko-jima je Velebit tema ili motiv te knjiga pred-stavlja vrijedan doprinos hrvatskoj kul turi i kulturnoj baštini. Prema riječima Stje pana Sučića iz predgovora, knjiga je “poziv na dalj-nje istraživanje i sabiranje našeg književnog blaga. Ona je poziv na čitanje i na prou ča-va nje, čuvanje starine i otvorenost prema suvremenosti.”

Danijela Grubišić

Goran Gatalica

Krucijalni test

Matica hrvatska Daruvar, 2014.

osvrti i prikazi

Krucijalni te(k)st

Pristupiti pjesništvu kao ozbiljnomu projek-tu gradnje vlastita jezika/svijeta mo guće je nakon okušavanja u različitim formama, po-etičko-stilskim matricama i razno rodnim se-miotičkim sustavima pjesničkih domašaja. Da je tomu tako, pokazao je mladi pjesnik Goran Gatalica svojim ukoričenim prvijen-cem Krucijalni test. Riječ je o pjesniku koji je po formalnome obrazovanju fizičar i kemi-čar, a istaknuo se u kajkavskom i ha iku-pjes-ništvu. Kako se ne bi ponavljala stalna mje-sta napominjanja dječjih bolesti prvih knjiga i početničkih gradnji poetike, možemo reći kako je riječ o jednome prilično zrelom, sa-mosvojnom poetskom rukopisu. On je po-praćen lapidarnim i efektnim predgovorom Zvonimira Mrkonjića i pomalo nezgrapnim, stilski nedorađenim i stručno manjkavim po-govorom Božice Brkan. Prvo što je potrebno naglasiti njegova je pomna podijeljenost na tri ciklusa (“Kronike”, “Prolazna semantika života”, “Dodiri duhovnih kontinenata”) jer je ta činjenica u uskoj vezi s rasporedom te-matsko-motivskih preokupacija. One pripa-daju ljubavnoj, metafizičkoj i duhovnoj te-

174


matici. Njihove se poetičke ra-zrade odjeljuju, čime se posti-že visoki stupanj autentičnosti pristupa, no na metarazini one se sjedinjuju u unutrašnjoj i vanjskoj koherenciji same zbir-ke, čime se snažno postiže di-jalektička prožetost univerzal-noga i partikularnoga. Nagla-šavanje ove karakteristike do-biva važnost prilikom valo ri-za cije i recepcije same knjige jer se prve knjige (gunduli ćev-ski porod od tmine) često odlikuju nesiste-matičnošću u pristupu, nedostatkom jasni-je artikuliranoga poetičkog žarišta i šetnjom raznorodnim poetičko-stilskim perivojima, čija uporaba predmnijeva formu nad sadr-žajem. Osim tematske dorađenosti, rukopis se također ističe svojom stilskom dorađe-nošću. Na tom planu dominira maniristič-ka metaforika, unutar koje posebno nagla-šavam fizikalnu metaforiku. Ona predstavlja novost u horizontu suvremenoga hrvatskog pjesništva i objedinjuje dvije autorove stru-ke ili, bolje rečeno, dva poziva: onaj fizičar-ski i onaj pjesnički (fizikalno-poetske reflek-sije prisutne su na makrorazini u pjesmama “Eterične predrasude” i “Mnogostrukosti”). Maniristička metaforika predstavlja s jedne strane okrenutost napajanju s izvora poet-skoga tradicionalizma, a s druge strane ba-ratanje složenijim pjesničkim poetikama, što je također znak visoke pjesničke osviješteno-sti. Njome se, kao i fizikalnom metaforikom kao podvrstom, postiže razigravanje jezične fakture na površinskoj i tvarnost teksta, su-bjekta i svijeta na dubinskoj razini pjesnič-koga teksta. Izdvojit ću neke estetski izrazito uspješne primjere: znam da si željela posta-ti / Schrödingerova mačka, moralni vali vje-rojatnosti, pokal ispijenih predrasuda, kabi-

neti plavog neba, empatija za-mrznute fikcije, hladne mjenice snijega, kvant etera, elektricitet prognoze. Unutar manirističko-ga metaforičkog gradiva kat-kad nailazimo i na posvemaš-nju artificijelnost, koja bitno ne remeti poetičke i estetske silni-ce pjesama, već svoju materijal-nost pokazuje u poetskim čes-ti cama nehajne fakture koje je iz bacio ushuktali značenjski stroj teksta (Zašto mi ove misli

ra stu literarnom progesijom?, ... uvukao mi se poput stilske figure / u dren srca, pretinci 3D života, inventura dostupne ljepote, apstinirati od praznine). Osim manirističke metaforike, nailazimo i na primjere metaforičkih iska-za koji se značenjski i smisaono deriviraju iz romantičarsko-simbolističkoga predmet-nog i jezično-stilskoga sloja. Oni prianjaju uz tijelo pjesme čineći navedenu maniristič-ku tvarnost lebdećom u značenju osjećajne metafizikalizacije (nezgrapna kritičko-esejis-tička formulacija), tj. olakšavaju recepcijsku moć diskursa (donekle preciznije teorijsko određenje). Izdvojit ću najuspješnije primje-re: paluba ushita, tkanje / pučine slane, tona šutnje. U obradi ljubavne tematike tvar-nost postignuta manirističkim slojem pripa-ja se stvarnosnoj poetičkoj komponenti, ka-rakterističnoj za najnovije hrvatsko pjesniš-tvo. Taj poetički spoj ne funkcionira kao tip stvarnosnoga pjesništva s konotacijom, već kao razgradnja stvarnosnoga sloja i njego-vo opredmećenje, tj. utiranje puta eri novih stvarnosti, kako sam pisao u nekim tekstovi-ma o toj problematici. To je čini vrsno pozi-cioniranom unutar estetski i poetički disper-ziranoga sustava stvarnosnoga pjesništva. Metafizička tematika vezuje se za uobičaje-ne filozofizacije općeljudskih kategorema i u

Goran Gatalica

175

tom polju postoji nekoliko vrsnih (“Origami postojanja”, “Praznina i jeka”) i pokoja ma-nje uspješna pjesma (“Kreacija po mjeri”). Uspješnost se odlikuje u autorskoj izvorno-sti i transparentnosti pristupa korpusu tradi-cijski utvrđenih tema, a neuspješnost u upo-rabi potrošenih motiva, slika i izraza kojima pjesnički jezik proklizava u kôd fraziranja i posvemašnje banalizacije. Poetički i estet-ski uzornim i najuspješnijim tematskim ci-klusom smatram onaj duhovni, kojem je po-svećen treći dio zbirke. Gataličina pjesnič-ka duhovnost odlikuje se vještim imposti-ranjem ispovjednoga subjekta u diskursu li-šenom patetične artificijelnosti ili sumanute moralističke pretencioznosti. Autentičnost toga lirskog glasa povezujem sa šopovskom zvjezdanom čistoćom novozavjetnih pan-hu manističkih oda i emocijskim slikopisjem duhovne doživljajnosti Sestre Marije od Pre-svetoga Srca. Pozicionirajući se na taj važan odvjetak duhovnoga pjesništva, začinje se duhovni diskurs koji bi mogao biti jedna od budućih smjernica razvoja Gataličine poeti-ke. Taj je ciklus stilski najkoherentniji i njemu se ne može dati nijedna dosadna kritičarska zamjerka. Kako bih ove uzgred spomenute karakteristike knjige uglavio u prvotno spo-menutu poetičku jedinstvenost, otisnut ću se u sigurne vode i ne prekršiti poetičke za-konitosti kritičkoga žanra. Hodati Gataliči-nom poezijom nalik je lebdenju u pregrađe-nim prostorima transcendencije sa smislom za sigurno tlo, otvoreni početak i otvoreni kraj. I kad sam se već metaopisao tekstom i kroz tekst, ostavljam knjigu na vjetrome-tini drugih i drukčijih promišljanja. Vraćam se bergmanovskom šahu s krucijalnim te(k)-stom, beskonačnoj enciklopedijskoj semiozi poetskih oblika i značenja.

Tin Lemac

Maša Kolanović

Jamerika

Algoritam Zagreb, 2013.

osvrti i prikazi

Ipak, Amerika je samo jedna

“Kupi mi haljine, srebrne lančiće, crvene ma-line i kartu do Amerike...” – tako je počet-kom osamdesetih (negdje oko moje godine rođenja) Zana ispjevala pjesmu ležerna ugo-đaja s gotovo apokaliptičkim tonovima. Prva je asocijacija Amerika kao metonimija sreće i blagostanja, umjetnoga raja u koji se slijeva-ju mozgovi niz tobogan tranzicijskih i rece-sijskih zemalja famozne regije... Iako politič-ke i svakodnevne konotacije mogu biti samo poticaj za pisanje ovoga teksta, vjerojatno je nešto slično uvjetovalo i njegov nastanak. Nastanak teksta o tekstu. Povod je narativ-na poema Jamerika vrsne mlade spisatelji-ce i književne teoretičarke Maše Kolanović. Mlada autorica započela je svojim znanstve-nim i spisateljskim radom otkopavati rudni-ke na trusnome području semiotičke veze književnosti i popularne kulture. Već je za-pa žena po poetskome prvijencu Pijavice za usamljene, znanstvenoj studiji “Udarnik! Bun tovnik? Potrošač...” i romanu Sloboština Barbie. U djelu Jamerika, koje je već žanrov-ski klasificirano kao narativna poema (izbje-ći ću pojam žanrovske ladice s obzirom na izrazitu hibridnost ovoga teksta), Maša Ko-

176


lanović isplela je tkanje raznorodnih književ-nih i kulturnih kodova vezanih za Ameriku kao geografski i geopolitički pojam koji već na početku nužno postaje znakom. Nekoli-ko književnih kategorija smatram ključnima u analizi i interpretaciji ovoga teksta. On se u bitnome može interpretirati Godardovim pojmovima plutajućega označitelja i društva spektakla. Drugi je umnožavanje referenci-jalnih okvira samoga teksta, a treći njegova izrazita stilska osebujnost koja može poslu-žiti kao paradigmatski primjer razrade ne-kih stilematskih kategorija, njihovih realiza-cija i funkcija u tekstu per se. Tekst sadrži ne-koliko semiotičkih okvira: posvetu (“Beskuć-nicima”), slikovni materijal, poematski pro-totekst (poetsko, prozno, dramske stilizacije obiju kategorija i njihov sinergijski učinak), biografizam (obiteljski odlazak u Ameriku u posjet bratu) i laviranje između temeljnih kategorija književnoga diskursa (autor/su-bjekt, tekst/svijet). Posvetu možemo dvoja-ko tumačiti. Iz aspekta svijeta riječ je o izgna-nicima, egzilantima, putnicima i sanjarima koje se smješta u Ameriku kao Otok Sunca, prividnu obećanu zemlju projektivne utopi-je. Iz aspekta teksta riječ je o raspršenome označiteljskom tkivu čvrstoga centra, posve-mašnjoj decentriranosti označiteljskih tijela i potrazi za usidravanjem u jedno Označe-no. Slikovni materijal slijedi predložak stripa i iz toga se semiotičkoga kuta raspliće teks-tno klupko o Americi. Tekst obiluje stihov-nim materijalom, prozni su dijelovi pomno utkani, i to na jakim mjestima, koja nagla-šavaju smirenost i početak govora iz aspek-ta pripovjedača (metatematizacije pripovje-dača i lirskoga subjekta). Dramske stilizacije poetske i prozne fakture odnose se na uno-šenje dramske napetosti teksta i materijali-zaciju autorskoga glasa, koji se izravno obra-ća čitateljima na nekoliko mjesta, što bitno

usložnjava diskursnoanalitičke okvire. Bio-grafski je segment vješto postavljen u nepre-kidnosti titranja između svijeta i teksta, čime se književnoteorijska pozicija autobiograf-skoga diskursa smješta u metarazinsko upri-sutnjenje. Na ovim posvemašnjim polariza-cijama između lavirajućih odredišta smjestio se stil koji smatram najvažnijom uporišnom točkom govora o djelu. To, dakako, ne znači da se ono samo u njemu iscrpljuje i pretvara u retorizaciju lavirajućeg subjekta, već djelo njime legitimira svoju pripadnost jezičnom poetičkom iskustvu. Izdvojit ću važne stilske slojeve. To su rekvizitarij dječje lirike (Tri, če-tiri, sad!, Priprema, pozor, sad!, Cola / do gola, Nafta / rat / Wall Street / brat, En – ten – tini / sava – raka – tini / ide čika Bush, a vi djeco kuš), socijalističke krilatice (Osam sati rada, osam sati odmora i osam sati sna, Nema od-mora dok traje obnova, Smrt fašizmu, slobo-da narodu i neradu, Živio drug Tito, Učiti, uči-ti i samo učiti, Mirko, pazi metak, Potrošači svih zemalja, ujedinite se, Smrt fašizmu, slo-boda tržištu), makaronika (money / insuran-ce / ignorance, Amerika is wunderbar), pop-kulturni toposi (Amerika je Gradić Peyton / Dallas / Dinastija / Superman / Spiderman / Batman / i Weatherman), popularna glazba (Rajska djevo, kraljice Hrvata, Ameriko cen-trifugo / budi nam silna i dobro nam stoj, Ka-lifornija, samo ona i ja, kome bi šumilo more moje sinje), semantizacija usmenoknjiževne motivike (Hrvat bi onda / sviro i pjevo / pje-vo i sviro / dok ne bi prosviro / dok mu ne bi nabubrila žila / mila žila Hrvatica, Amerika i Engleska / bit će zemlja proleterska / kad na vrbi rodi grožđe / kad pretvori se zlato u gvož-đe), dijalektalne stilizacije (E, moje dite / Me-rika je zemlja bez okusa, / mirisa i bez duše, / judi su bez osjećaja, / a cviće bez vonja), re-klamni diskurs (made in China, logo do loga / logos), metapoetički odvojci (Mali trik je po-

177

dizanje emocionalnog naboja priče, za svakog pisca sredstvo jeftino i praktično., Premda su likovi ove priče zakoračili u Jameriku, putova-nje se ovo za sve ostale odvija u jeziku. Kužiš li spiku?, Bez matere i bez ćaće, brat je činjenica koja prerasta u lik.), stilizacija literarnoga ho-rizonta (Čovječe, pazi da ne ideš malen ispod vertikala, ... rakije, rakije amo / i krenimo smje-lo u Guantanamo), kršćanski liturgijski dis-kurs (Ne uvedi nas u napast, / već izbavi nas od kolonijalnog jarma) i fantastizacija motiv-ske građe (Neboder, opasna mitska životinja, Troglavo čudovište je u predostrožnosti / utro-ba mu podrhtava na trojednak način / u uši-ma mu tropucketa / avion se spušta kao da će se sunovratiti / a onda bum – tras / veliki prasak / i najzad / happy end). U intradiskur-zivnim i interdiskurzivnim relacijama prisut-na je ironija kao trop i kao figura. Poema je ironijski konstrukt jedne izrazito jake autor-ske svijesti, a nesputan označiteljski ples pru-ža izazove nijansiranijih očitavanja ironijskih mikro- i makrosilnica; tradicionalno struk-turalistički na sintagmatsko-paradig matskoj osi i modernije diskursnostilistički s efektom istovremena otvaranja i zatvaranja značenj-skoga polja na području djelovanja jezične entropije i uzbibavanja fenoteksta i genotek-sta kao semanalitičkih operatora. Semiotič-ko međudjelovanje navedenih slojeva i ana-litičkih modaliteta stvara sliku ovoga teksta kao koherentnoga diskursa o Americi želja, snova i perspektive i amerikanizaciji subjek-ta, svijeta, teksta i autobiografije. Svakodne-vica često diktira značenje. Zana je ipak otiš-la. U bolji život. U bolje sutra. U Ameriku.

Tin Lemac

Dante Alighieri

Bogodična komedija: Raj

Na roverski čakavski spelja Slavko Kalčić

Matica hrvatska Pazin/Roverija, 2014.

osvrti i prikazi

Kako jedan čakavski govor može “pokriti” svu širinu božanske teme

U izdanju Matice hrvatske Pazin i pod ured-ništvom dr. Valtera Milovana 2014. go dine izišao je na svjetlo dana nezavršeni prijevod Danteova “Raja”, koji je na roversku ča kav-šti nu prepjevao Slavko Kalčić. Dok je nje-gov veliki prethodnik Mihovil Kombol uspio prevesti “Raj” tek do sedamnaestoga pjeva-nja, Kalčića je teška bolest i smrt prekinu-la dok je radio na “dvanajstom kantanju”, a sve je objavljeno točno onako kako je Kal-čić ostavio.

Slavko Kalčić, pjesnik, prozaik, prevodi-telj i novinar, rođen je u zvonarskoj obitelji u Juršićima 4. travnja 1954., a umro je u Puli 17. siječnja 2012. Pisao je na hrvatskome čakav-skom narječju rodne Roverije te na književ-nome standardu, uglavnom poeziju i pro-zu. Prevodio je s talijanskoga i slovenskoga, a svojim je životnim djelom smatrao upra-vo prepjeve na roversku čakavicu Danteove Božanstvene komedije (Bogodična komedija). Za života je uspio objaviti Pakâ 2010. i Čisti-lišče 2011. godine, a 2014. posthumno izla-zi nedovršeni Raj. Od ostalih Kalčićevih dje-

178


la valja izdvojiti Roverski list (1983.), Nedoho-di (1998.), Kruna kralja Epula (2002.), Dota (2006.), Ognjenica za černisu (2006.), Purpur-na ruža (2006.), Svidok smrti (2006.), Avril-ska roža (2010.) i dr. Kalčić nam je ostavio i zanimljive napise o životu i narodnim obi-čajima istarskih Hrvata. Bio je članom Istar-skoga ogranka Društva hrvatskih književni-ka, sudjelovao je u radu Čakavskoga sabora i njegovih katedri, Matice hrvatske itd. Ta-kođer je uredio više knjiga, ne štedeći tru-da, osobito u radu s mladim i neafirmiranim autorima.

Kako Boris Biletić kaže, njegova poetika na čakavici odlikuje se slikovitošću, mašto-vitošću i jezikotvornim umijećem. Goran Fi-lipi pak ističe kako se prevoditelj našao pred istim problemima koje je Dante morao rje-šavati pišući svoje remek-djelo. Naime, upra-

vo kao što je Dante, otac talijanskoga jezika, morao sam smišljati nove riječi kada je odlu-čio pisati na pučkome talijanskom jeziku, tj. na firentinskome narječju, a ne na uobičaje-nome latinskom jeziku, koristeći pritom sva-kodnevne, a ne samo akademske riječi, kao i narodne izraze iz različitih dijalekata, tako je i Kalčić često smišljao nove čakavske riječi da bi svojemu roverskom puku mogao pre-nijeti Danteov fantastični alegorijski svijet. Nastale su tako nove riječi kao što su upelja-nje za ‘uvod’, pripelj po svome za ‘samovolju’ ili smamnica za ‘bludnicu’. Prigodom objav-ljivanja prepjeva “Pakla” sam je autor objas-nio kako se u mladosti mučio pokušavaju-ći razumjeti prijevod Božanstvene komedi-je na standardni hrvatski jezik te se nada da će njegov prepjev pomoći “čakavskoj djeci da bolje razumiju Dantea”. Možemo se slo-žiti da je ova autorova plemenita težnja već sama po sebi veliko djelo i prekrasan dar “unemu ki dojde z Roverije”… kojemu se u posveti obraća sam autor.

Kako u svom “Predgovoru” ističe Valter Milovan, Slavko Kalčić uspio je svojim pre-pjevom Božanstvene komedije pokazati kako i jedan zanemareni govor kao što je roverski (loverski) čakavski govor može izraziti jednu tako veliku i duboku, božansku temu, stav-ljajući ga uz bok firentinskomu dijalektu, koji je upravo zahvaljujući Danteu postao temelj suvremenoga talijanskog jezika. Dodajmo stoga i nešto o roverskim govorima i Rove-riji. Roverski govori spadaju u jugozapadni istarski dijalekt. Tim dijalektom govori se u dvije zone u Istri, jednoj većoj, na jugu i za-padu Istre, i drugoj manjoj, na sjeveru Istre, u Ćićariji. To je prostor roverskih i srodnih go-vora, koji posjeduju niz zajedničkih značajki u fonetici, morfologiji i rječniku. Na zamisao o izradbi rječnika roverskoga (svojega govo-ra) došao je još tijekom 1980-ih upravo Slav-

179

ko Kalčić, kojega su jezična pitanja posebno zanimala. Njegov će popis od oko 2500 rije-či roverskoga s naznakom osnovnih njihovih značenja postati osnova za Roverski rječnik koji će akademik Filipi, uz pomoć dr. Valtera Milovana, koji je i sam izvorni govornik ro-verskoga, završiti i objaviti 2014. godine.

Zaključno možemo reći kako je ovaj pje-snički i prevoditeljski posao zasigurno bio velik i divljenja vrijedan poduhvat za ovo-ga čakavskog pjesnika jer, kako bi akademik Mirko Tomasović rekao, “pjesnici se ne pre-vode samo iz jezika u inojezik, nego i iz jed-noga u drugo inopjesništvo”. Kalčić je vrlo uspješno uspio izići nakraj sa zahtjevnim rit-movima i rimama u Danteovim tercinama, oponašajući ih jampskim jedanaestercem te nastavljajući melodioznost i ljepotu pret-hodnih prepjeva “Pakla” i “Čistilišta”. Mož-da je upravo upotreba jednoga dijalekta koji nas sam po sebi vraća u neka prošla vremena pravi izbor da se u današnjem svijetu progo-vori o istini, ljubavi, milosrđu ili, kako u “pe-tom kantanju” o slobodi volje zbori Beatriče:

Največ z čin nas je dobri Bog podari, na ča svo svitlo njigove dobrost pade i to ča von štuje vrhu svih stvari,

bila je sloboda volje koju nan dade i daje svaken stvoru i drugin svima, lako češ i valje razumiti je nade…

Ana Maroević

Katja Matković Mikulčić – Miroslav Drljača

Prozori duše

Fotografije: Miroslav Drljača

Izdavačka kuća “Biakova” Zagreb, 2014.

osvrti i prikazi

Odškrinute pukotine ulaska u ljudske duše

Kao sjajna simbioza slike i riječi nastala je knjiga Prozori duše, koja objedinjuje zbirku umjetničkih fotografija dr. sc. Miroslava Dr-ljače i proznih crtica Katice Matković Mi-kulčić, pjesnikinje, knjižničarke i književne znanstvenice. Prikazujući mnogolike, rusti-kalne prozore na starinskim kućama s jedno-ga od mnogobrojnih hrvatskih otoka, autori nas uvode u dveri arhetipskoga mediteran-skog, primordijalnoga načina života, u ko-jem je kraljevao sklad između čovjeka i pri-rode. Iako iz biografskih podataka znamo da je autorica u lirskim memoarskim prozama opisala svoj rodni Vrbanj na Hvaru, univer-zalnost tematike odražava općenito način otočnoga života, ponajviše prelomljen u sje-ćanjima na prošlost, ali zahvaća i sadašnjost, koja prikazuje postupnu opustjelost hrvat-skih otoka.

Ako su oči ogledalo duše, prozori su oči naselja. Prozori su stalna živa poveznica iz-među zatvorena, skrivena, intimnoga svijeta kućnih stanovnika i vanjskoga, zajedničkoga

Hrvojka Mihanović Salopek

180


prostora društvene javnosti. S jedne strane, raskriljeni prozori otvaraju i proširuju po-gled unutarnje sigurnosti okrilja kuće pre-ma vidokrugu vanjskoga prostora, ali isto-vremeno oni vanjskim stanovnicima, prola-znicima i putnicima pružaju mogućnost po-gleda i ulaska u način tuđega života, igraju-ći tako zagonetnu igru ljudskoga otvaranja i prikrivanja. Budnomu i vještomu proma-traču prozori razotkrivaju tradiciju, običaje, navike, ukus i kulturu života, a njihovi okvi-ri, škure, grilje, žaluzije pomalo su nalik kaza-lišnim zastorima iza kojih se skrivaju čitave ljudske drame.

Uklopljeni u kamen otočnih kuća, ti ra-znoliki prozori govore priče o usponu obi-telji, njihovu radu, prosperitetu, ali i teškim okolnostima mijene: iseljavanju, propada-nju, iščeznuću čitavih rodova. U brojnim motivima proznih crtica i fotografija primje-ćujemo opustjele kuće i prozore (“Težačka kuća”, “Zid od bršljana”, “Zatvoreni prozo-ri”, “Mirine”), koji redom svjedoče o gubitku života na otoku. U tim prizorima osjećamo patinu tuge, nostalgiju za proteklim i strah pred iščeznućem jednoga izvornog, iskon-skog otočnog života. Zbiljske slike urušava-nja pojedinih prozora bude u nama i rezo-nancu opomene i potiču nas da pokušamo doprinijeti promjeni prizora u kojem je “br-šljan u potpunosti preuzeo prevlast nad ka-menim zidovima kuće” (“Zid od bršljana”). Nasuprot prizorima degradacije, pronalazi-mo i lirske prozne minijature o rastvorenim, osvijetljenim prozorima, koji svjedoče obno-vu vitalnosti i radost zajedništva (“Rasvijet-ljeni prozori u noći”, “Za križen”, “Prozor koji svijetli”). Samo naizgled slični i jednostavni, prozorski okviri postaju autorici inspirativni pokretači kroz koje oživljava atmosferu na-ših malih mista i arhaičnih zaselaka, uspo-mene idiličnoga djetinjstva, boje, okuse i mi-

rise otočnih jela, tradicije i specifičnosti. Go-tovo da nas grije vrućina iz starih peći i šted-njaka dok se u zraku prožimaju mirisi tradi-cionalnih kolača – pašurata, hrustula, šapa, galetica, cvita, kao i nektari domaćih ružo-lija. Ova je zbirka himna i baladična elegija nad sjajem sunčanoga krajolika i uskih kala u kojima se skriva hlad osjenčanih prozora i jednostavna ljepota hrvatske mediteranske arkadije.

Dok promatramo realistične zapise foto-grafija, fokusiranih na pogled prema prozo-rima, a tek rjeđe na vidokrug pogleda s pro-zora, netko bi na prvi pogled mogao pomi-sliti: nije li to opsesija koja vodi u monoto-niju? Međutim, kako iz dokumentarnih cr-tica Katje Matković-Mikulčić izvire ljepota lirske prozne minijature, profinjena evokaci-ja, jasna deskripcija i duboka refleksija, tako i kroz realističan medij fotografije progova-ra poruka Miroslava Drljače. I onda kada je sličan, motiv je prozora uvijek drukčiji, po-nekad odškrinut, ponekad raskriljen, pone-kad zatvoren, jednom privremeno, a drugi put zauvijek, na prozorima promatramo li-šajeve, brazde, premaze, tragove starih boja koji poput bora na licu govore o prolaznosti, ali i o jedinstvenoj individualnosti jer foto-grafsko oko Miroslava Drljače promatra pro-zore kao odraze čovjekove psihe i sudbine. Ponekad nam tek nijansa detalja pripovije-da o duši njegova stanara – kao plavo oboje-ne škure staroga barbe – zaljubljenika mor-ske modrine.

Autore nisu privlačili raskošno ukrašeni prozori patricijskih palača, već upravo oni jednostavni prozori seoskih kuća, koji pri-čaju sudbinu običnih ljudi: težaka, ribara, moreplovaca, a sadrže svoju ljepotu: vješto isklesane kamene okvire, skladnost propor-cija, mar brižnih ruku koje su ih održavale. Svi prozori u slici i tekstu nose jednu poseb-

181

OSvRTI I PRIKAZI

nu toplinu ili, kako kaže autorica, “pružaju povjerenje u sigurnost svijeta građenog ljud-skom rukom po mjeri čovjeka” (iz crtice “Sli-kar”). Kao u crtici “Lastavice”, poanta ovoga vizualno-pripovjednog tkiva prikazuje da se zadovoljstvo i sreća često skrivaju u malim stvarima i svakodnevnim pojavama koje do-voljno ne primjećujemo.

Svoje fotografije Miroslav Drljača razi-grao je brojnim kombinacijama perspektive: od strogo frontalne do bočne, lagano ukoše-ne do okrenute prema nebu (žablje perspek-tive), od komponiranja prozora u nutar ka-menite scenografije pa do vizure koja nado-punjava prozor cvjetnom ornamenta cijom. Pojedinim prozorima vegetacija je ukras, a drugima kob i svjedok napuštenosti. Po-ne kad su vratnice prozora dotrajale, gad-no okrnjene zubom vremena, a u drugim su prizorima obojane ili tradicionalno zele-nom bojom, a neke i veselom žutom. Tom brižno postavljenom varijabilnošću, kombi-nacijom pomaka i razlika, autor želi nagla-siti kako je svaki njegov prozor zaseban kao i neponovljiva sudbina čovjeka, koja je isto-vremeno skrivena i prisutna iza vratnica pro-zora. A nadahnute žive uspomene iz djetinj-stva na otoku, potekle iz vrsnoga pera Katje Matković Mikulčić, još više upotpunjuju fo-tografski scenarij koji izviruje iz prozorskoga okvira. I tako prozori postaju ogledalo prikri-venoga pulsiranja svake kuće, svakoga nase-lja, oni su u ovoj zbirci odškrinute pukotine ulaska u ljudske duše.

Cjelina svih narativnih crtica postavlja otočni život kao modus skladno uređeno-ga života, u kojem su dominirale vrline radi-nosti, marljivosti, tradicije i poštenja. Današ-nji globalni svijet, ispunjen nervoznom brzi-nom i materijalnom pohlepom, čini se kao zloslutni kontrapunkt tom saintexupéryjev-skom idealu davno izgubljena vlastitog pla-

neta – ili arhaičnoga hrvatskog otoka. I dok pojedine crtice (npr. “Slika s mog prozora”) odražavaju bojazan pred protokom vreme-na koje će donijeti gubitak dragih običaja i osoba, u crtici “Furešti”1 otvoreno se iskazu-je razočaranje pred dolaskom bogatih i ba-hatih stranih ljudi, koji ne shvaćaju ljepotu i zasebnost sredine u koju dolaze te naka-radnom gradnjom narušavaju arhitektonsku cjelinu otočnoga mjesta. A otočani i otoci žive svoje specifične, uvjetima i stoljećima isklesane živote tako da je i njemački pjesnik Friedrich Leopold Freiherr von Hardenberg – Novalis jednom ustvrdio: “I svaki otočanin je zapravo jedan otok za sebe.”

Već u zbirci proznih minijatura Otočni kalendar Katja Matković Mikulčić pokaza-la je svoj izniman smisao da kroz objektivno, dokumentarno jezgrovito evociranje prizora iz života na otoku dotakne neke bitne i pri-jelomne životne trenutke. I u ovoj dvomedij-skoj zbirci, prozori Miroslava Drljače posta-ju Katji inspirativni okvir za ulazak u vreme-plov otočnih priča. Autorica plastično ocr-tava likove, stare tinele, škrinje ili bavule s uspomenama, vodi nas kroz starinske obi-teljske svečanosti, drevne crkvene pasionske procesije, a završava šetnjom do crkvenoga kampanela i staroga groblja u Vrbanju, obu-hvaćajući čitavu putanju ljudske egzistenci-je – cijeli makrokozmos skriven u mikrokoz-mosu otoka.

Netko će možda u ovim umjetničkim fo-tografijama i proznim crticama vidjeti jedan profinjeni turistički putokaz u atmosferu ro-mantičnoga otočnog malog mista, u oazu ugodna mirnog kutka, gdje se slatko bje-ži pred civilizacijom prisilnih užurbanih ob-veza. Ali u ovoj je knjizi prisutno i nešto na-

1 furešti – dijalektalni izraz od tal. foresteria ‘stranci’, ‘tuđinci’.

182

dasve dublje, a to je jedinstveni osjećaj po-štovanja prema svakom ljudskom domu, baš kao što to opisuje sama autorica, prisjećaju-ći se pouke iz stare ujakove “Razglednice iz Amerike”:

(...) dodao je kako u ovim velikim nebode-rima nitko nikoga ne poznaje, kako se lju-di ne pozdravljaju i nitko se ni sa kime ne druži. Draža mu je njegova malena kame-na kuća s dva prozora kroz koju je danju ulazilo sunčevo svjetlo, a za noćnih sati bila je dovoljna i mala petrolejka da je ci-jelu osvijetli i u njoj brojnu obitelj. Živje-lo se gotovo u mraku, uz slabašno svjetlo, ali ono ih je obuzimalo, držalo bliže jedne drugima, čuvalo njihovo zajedništvo. I bi-jaše mu jasno da nije bitno koliko je lijep dom, bitno je da u njemu osjećaš toplinu koju isijava i malo svjetlo.

Često u sunčevu blještavilu ljeta proma-tramo samo privlačan osvježavajući hlad, ko ji nude starinski, napola odškriljeni medi-teranski prozori, ali igra chiaro-scuro ima i svoje sjetno naličje: kad nestane turistička sezona, ostaju brojni napušteni zatvoreni prozori kao pokazatelji naših opustjelih oto-ka, napola progutanih u raljama nametnu-te globalne urbane civilizacije. Cjelina zbir-ke pokazuje spoj dokumentarno-realistič-noga i poetski-znakovitoga umjetničkog iz-raza, ona je vjeran prikaz autentičnoga hr-vatskog podneblja, ali i želja da rustikalna ljepota otočnih mjesta ne potone u nesta-nak, već da sačuvana u originalnome skladu i kontinuitetu oživi za iduće generacije.

Hrvojka Mihanović-Salopek

Božica Jelušić

Čišćenje globusa

Vlastita naklada Koprivnica, 2012.

osvrti i prikazi

Pospremanje jednoga svijeta

Prozni naslov Čišćenje globusa predstavlja je-dan od zanimljivijih i kvalitetnijih noviteta na suvremenoj hrvatskoj proznoj sceni. Au-torica je renomirana hrvatska pjesnikinja i esejistica Božica Jelušić, koja se u poznijim godinama okušava u pisanju obiteljskoga ro-mana. Naglašavam poznije godine, što ne bi trebalo zvučati kao pretenciozno naklapanje iz aspekta starca ili mudroga učenjaka, već kvalitativno i kvantitativno prorađivanje ži-votnoga iskustva i njegovo uplitanje u razra-du priče obitelji Trezić, koja je živjela u dvo-ru Barnagor. Suptilno semantički nijansiran naslov govori o motivu globusa kao meto-nimiji zemaljskih i duhovnih sudbina ljudi koji dolaze i odlaze, a njegovo čiš ćenje pred-stavlja rekonstrukciju biografije populacije i biografijā pojedinaca s nužnim propada-njem u podrume velike i male povijesti i nji-hove nužne međuovisnosti. Metaforički, taj naslov predstavlja poetički pristup navede-noj građi za oblikovanje literarnoga rastera po kojem se slobodno šeću likovi romana. On predstavlja aksiološku vezu faktografič-nosti i fikcionalnosti. Faktografičnost vezuje-mo za autoričinu izrazitu istraživačku strast

183

OSvRTI I PRIKAZI

koja je pohranjena u knjižnici dvora Barna-gor, kao i materijalnu ostavštinu vezanu za arhivske i župne knjige iz koje se crpi mate-rijal za navedeni roman. Njoj se pristupa po-mno, s istraživačkim nervom koji sabire po-vijesnost navedenih osoba i njihovih priča ne ljušteći ih od velikoga pečata vremena. Time se dobiva jasna rekonstrukcija povije-snih, kulturnih i političkih prilika građansko-ga društva na prijelazu iz devetnaestoga u dvadeseto stoljeće. Fikcionalnost je prisutna u nenametljivu dometanju nijansiranja psi-hološke strukture lika i upisivanja vlastito-sti u oblikovanje likova. Narativna struktu-ra temelji se na suptilnoj psihološkoj karak-terizaciji lika i ženetovskoj nultoj fokalizaciji ili sveznajućem pripovjedaču. Psihološka ka-rakterizacija prati splet životnih (Povijesnih) i individualnih (povijesnih) silnica; npr. ide-al časti Petra von Trezića i njegova nesigur-na, bolećiva osobnost. U tekst su utkane i fotografije novinskih zapisa, slika i materijal-ne ostavštine Trezićevih. Time je postig nu-ta komunikacija teksta i slike, ali ne u semi o-tičkome dijapazonu domišljanja posvemaš-njih intra- i interkodnih veza, već u dobi-vanju cjelovite slike pripovijedanja, likova i prostorno-vremenskih koordinata njihova bivanja. Gotovo da možemo reći da je ucje-pljenje slika kojima se lome gusto prozrač-ni nanosi tekstualnoga akvarela stvorilo do-jam svojevrsnoga hiperrealizma opisivanoga svijeta. Senzibilitetski, roman me podsjeća na biografske zapise Krhotina Željke Čorak. Osim navedenih poetičko-stilskih odredni-ca, u romanu prevagu dobiva osebujan stil pripovijedanja. Realističko pripovijedanje s pomicanjem autorske instance na pripovje-dačku zahvaćeno je bombardiranjem pro-znih poljana meditativnim lirskim grume-nima, koji precizno poput apotekarske vage mjere tektonske slojeve tekstualnoga reljefa.

Ova kritički domišljena sintagma tekstualni reljef predstavlja više-manje cjelovit prikaz stila ovoga djela. Penjući se njime, kao da še-ćemo samotnim krležijanskim ulicama i tra-žimo lavež pasa i salonski miris dima i teš-koga parfema. Izdvojiti se može bilo gdje u romanu i na jednak način vrtjeti u orbitama njegove beskonačnosti. Nasumce ću izabrati nekoliko rečenica:

Ali zašto se s velikim žarom bacaš na nepo-trebno, poput pjeskarenja stare škrinje, la-štenja starinskih ključanica, razvrstavanja maraka bez ikakve vrijednosti, jer uvijek desetak nedostaje u seriji, ili vađenja mrlja iz rubenine koju nikada više nitko neće ko-ristiti? Tko zna čemu se čovjek nada, kad ispod trećeg sloja vapna na zidu izbije sta-ra ‘mustra’ nanesena valjkom, uronjenim u kričavo modru boju, pomiješanu s mlije-kom, praktički neizbrisivo?

Impresionistički sloj navedenih redaka zvon-ko se prepliće s glazbom i slikom minuloga vremena, pospremajući jedan davni svijet u košaru s kruhom i melankolijom, koja se od-vozi lokomotivom prema daljini...

Tin Lemac

Božica Jelušić

184

Irena Lukšić

Idoli i barabe

Disput Zagreb, 2014.

osvrti i prikazi

Tekst je vrijeme koje teče

Suvremena hrvatska proza obogaćena je još jednim naslovom iz književne kuhinje vrs-ne hrvatske književnice, književne prevodi-teljice i književne znanstvenice Irene Lukšić. Taj naslov nosi ime Idoli i barabe, a sadrži i podnaslov Slavne osobe u književnim dje li-ma: ogled. Zanimljivost naslova signalizira jednu posve uobičajenu književnu vizuru, a to je frajevska dihotomija visokoga i nisko-ga modusa i prešutni fajerabendovski diktat anything goes. Podnaslov eksplicira naslov i nudi mogućnost književno-ga sagledavanja popkulturnih da tosti i interpretaciju iz pera kulturalnih studija. Kako se u potonjem ne snalazim baš ni kao kritičar ni teoretičar, pokušat ću tekstualističkom ana lizom iznjedriti neke ka-tegorije ove sjajne književne tvor be. Spomenute postmo-der nističke datosti u ovom su slučaju prisutne na načel-noj razini, uz to da se nave-dena dihotomija ne postav-

lja u svojem izvornom značenju, već se en-titeti niskoga i visokoga modusa semantič-ki izjednačavaju u nesputanoj kolažnoj igri Lukšićkinih redaka. Svako poglavlje ima svo-ju uniformnost i svoju jedinstvenost i može-mo ga smatrati jakim semantičkim mjestom za tvorbu diskursa. U motu stoji Gazdanov-ljev citat o fascinaciji ljudima koji se inspi-riraju na svijetu koji im je tuđ, no svejedno rasplamsava njihovu maštu. Time se u prvi plan postavlja odnos dviju pripovjednih in-stanci; autora i pripovjedača, i njihovo po-etičko udvajanje na linearnoj osi diskursne gradnje. Pripovjedač šije niti teksta na šiva-ćoj mašini s prepoznatljivim zvukovima, ali autor ga stalno prekida i unosi vlastita zrca-la i šifre. Ta se tendencija nastavlja u prvome poglavlju (“Slavni, celebrityji, zvijezde”), koje je postavljeno kao svojevrsni autopoetički i metapoetički komentar samoga djela. Ta je diskurzivna strategija upriličila opipavanje re cepcijskih okvira same knjige. U svakom sljedećem poglavlju nalazimo jedan od dis-kurzivnih slojeva svijeta slavnih sastavljen od enciklopedijskih zabilješki, stručnih članaka, minieseja i sličnih tvorbi koje semantički si-gnaliziraju način obrade podataka. U njima se slijede diskurzivne zakonitosti svakoga

pojedinog navedenog stilskog polja, no prisutni su i autori-čini komentari, koji su katkad ironijski, a katkad topli i bla-gonakloni. Prva granica među poglavljima o slavnim oso-bama posvećena je malomu predahu uz jelovnik, gdje su prisutna jela nazvana po nji-ma. Tim se poglavljem autori-ca formativno nadovezuje na jednu od svojih nedavnih pro-slavljenih knjiga – Blagovati na tragu klasika, ali i radikal-

185

nije prekida tijek pripovjedne linije svojstve-nim autorskim biljegom. Snažniji rez prisu-tan je od poglavlja “Slike s izložbe: šezdese-te”. Autorski glas tu prevladava pripovjedni i kroz nanose autobiografskoga, dnevničkoga i esejističkoga proznog tkiva pojavljuje se re-alizacija vlastita glasa u tekstu; njegov posve-mašnji samoostvaraj. U cjelini, djelo počiva na sinergiji mikro- i makrodiskurzivnih cje-lina; mikrodiskursi se svojim poetičko-stil-skim konstituentima pomno vežu u cjelinu razvijajući teorijski entitet pripovjedača, a makrodiskurzivni segment čine pomno po-stavljena poglavlja s autoreferencijalnim re-zom i pojavom autorskoga glasa iza ugla te njegovom realizacijom i brisanjem pripovje-dačke instance. Ta je igra svojevrsna realiza-cija metafore Teksta, postajanje Teksta Vre-menom, brisanjem nametnutih granica u beskonačnoj tekstualnoj mreži jednoga ve-likog književnog i neknjiževnog Facebooka. Svaki se mikrodiskurs semantički metate-matizira i uvodi u složenu semiotičku mrežu pripovijedanja o slavnima, idolima i baraba-ma, i pripovijedanju o sebi i vlastitim život-nim i diskurzivnim iskustvima. Iako je autori-ca svoje književne početke začela u akadem-skom postmodernizmu (rani romani i zbirke novela), i na tom se planu dogodila realiza-cija metafore. Postmodernistički se književ-ni pasaž metaopisao i narastao do više i op-ćenitije književno-aksiološke relacije, a to je slojevit odnos autora i pripovjedača kao te-meljnih instanci. Lik nije izostao; ali ne zato da bi se potvrdila Lejeuneova jednadžba ovje re autobiografskoga žanra, već kako bi tekst postao Tekstom, a čarobnjačka autor-ska ruka ipak našla prostora u cjelini Svijeta Diskursa.

Tin Lemac

Mate Maras

Grgur Ninski

Ex libris Zagreb, 2013.

osvrti i prikazi

Književna sudbina zaboravljenoga filmskog scenarija

Malotko se našao u Splitu, prošao ispred ili baš kroz sjeverni ulaz u Dioklecijanovu pa-laču, a da nije baš nikada zastao pored veli-ke skulpture mrkoga biskupa koji kao da pri-jeti prstom desne ruke i čiji je palac popri-mio drugačiju boju od čestoće trljanja ljudi sklonih praznovjerju. Sigurno nisu baš svi od prolaznika znali, posebice ne oni mnogi za-gledani samo u veliki brončani palac, komu to prijeti nepoznati skamenjeni lik, s kim se svađa, za koga ili što se bori i osnovno – tko je. Kip velikoga hrvatskog biskupa Grgura Ninskog, osim u Splitu, nalazi se još u Varaž-dinu i Ninu i djelo je ruku hrvatskoga kipa-ra Ivana Meštrovića. Mate Maras od 2013. (službeno) jedan je od onih koji su na razne umjetničke načine obradili drevni biskupov lik. Kako se može saznati iz autorove bilješke o nastanku, on je svoju obradu Grgura Nin-skog 70-ih godina 20. stoljeća zamislio kao scenarij za igrani film, a sve povodom javno-ga natječaja Adriafilma, “radne organizacije za proizvodnju i distribuciju filmova”, koja je imala namjeru snimiti niz filmova iz hrvatske nacionalne povijesti.

186


Marasov Grgur Ninski nikada nije ugledao filmsko platno, što je bio njegov prvotni cilj, jer se na neobičan i nerazjašnjen način izgu-bio na recepciji Adriafilma na koju je sigurno stigao – kasnije je to provjerio i sam autor. Izdavatelji natječaja odabrali su drugi scena-rij, a ovaj je ostao ležati na polici kako bi sku-pljao prašinu – otkriva autor u svojoj bilješci. Nije ostao ležati zauvijek, tek tri desetljeća, do 2010., kada je prihvaćen i uvršten u split-ske Mogućnosti (4/6). Svoje konačno “svjetlo dana” scenarij je ugledao u izdanju nakladni-ka Ex libris (2013.). Takvo novo ruho Mara-sova Grgura Ninskog sigurno je odgovor na pitanje zašto scenarij ipak nije ispunio svoju svrhu na filmskome platnu. Možda to nije ni bila njegova stvarna svrha.

Mate Maras, kojega se uglavnom prepo-znaje kao vrsnoga hrvatskog prevoditelja s engleskoga, talijanskoga, francuskoga i mno-gih drugih jezika, objavio je, osim spomenu-toga Grgura Ninskog, nekoliko “svojih” knji-ga: pjesme Kasna berba, memoarsku pro-zu Pisma od smrti, dramski tekst Vesele žene imotske, koji čeka svoj izlazak na daske split-skoga HNK-a te prvi Rimarij: srokovnik hr-vatskoga jezika. Ako se bira nekoliko stavki iz njegove bogate biografije, onda je neophod-no spomenuti da je rođeni Imoćanin (1939.),

da je diplomirao na PMF-u, radio kao sred-njoškolski profesor, urednik u nakladničkim kućama i na Hrvatskome radiju, tajnik sre-dišnjice MH-a te da je kao prevoditelj dobio brojne nagrade – nagrada Josip Tabak za ži-votno djelo, nagrada DHK-a prevoditelja i nagrada Francuske akademije... Uz brojne druge njegove prijevode, ističe se onaj prije-vod Shakespeareova djela u cijelosti.

Možda je za razumijevanje prevoditelja i pisca Mate Marasa, i svega onog što on radi, bitno spomenuti onaj trenutak iz njegove bi-ografije kad je kao razlog vraćanja iz daleke Kanade u svoju Hrvatsku naveo osjećaj “želje za materinjim jezikom”. Nije li ta goruća že-lja u njemu urodila mnogim vrijednim plo-dom pa i onim u koji je zagledan ovaj pri-kaz? Upravo je Grgur Ninski, biskup hrvat-ski iz 10. stoljeća i veliki prijatelj slavnoga hr-vatskog kralja Tomislava, branio i zagova-rao materinji jezik, staroslavenski, posebno kao službeni u hrvatskome bogoslužju. Ovaj “scenarij”, koji je “trebao obuhvatiti povije-sne okvire u kojima je djelovao i borio se Gr-gur Ninski”, donosi uvid u biskupovu ličnost, njegove političke, crkvene i osobne preoku-pacije; opisuje njegov odnos s kraljem To-mislavom i otkriva njihove zajedničke vizije, koje su se ticale budućnosti Hrvatske i hr-vatskoga jezika.

Priča je oblikovana u 47 scena koje nose nazive po mjestu događanja i koje bi se mo-gle tematski odijeljeno promatrati: u prvih nekoliko scena pred čitateljem je lik velikoga biskupa koji sumnja u vlastito pastirsko po-slanje, središnji dio čini susret s kraljem To-mislavom i borba protiv Bugara te završni dio – crkveni sabor u Splitu i konačna pozi-tivna ili negativna odluka o staroslavensko-me kao jeziku bogoslužja.

Radnja započinje u kamenitoj pustinji Dalmatinske zagore, u kojoj su se našli Gr-

187

OSvRTI I PRIKAZI

gur, biskup ninski i hrvatski, i njegov mladi pomoćnik Višen. “Prizor je jezivo veličan-stven, sve je biblijski jednostavno i uzvišeno” – na uzavrelome kamenu čekaju novokršte-nike, pogane s obližnjih brda da ih pokrste. Kako se novokrštenici približavaju, tako se približavaju ojkanje i obredni napjevi iz dalji-ne, ono bez čega svaki prikaz ljudi kamenja-ra nije autentičan. Sljedeći prizori otkrivaju biskupa Grgura kao čovjeka od krvi i mesa, grešnika i tražitelja smisla. Pred raspelom u hladnoj crkvi Svetoga Križa, u noći, njemu isijavaju vizije nage djevojke, novokrštenice, usporedno sa slikama dječaka koji nikako ne uspijeva skupiti stado ovaca koje mu je po-vjereno. Velike dječje oči zagledane su u gru-boga svećenika koji izgovara molitve na la-tinskome. Miješaju se san i java. U prizorima u kojima se Grgur pojavljuje s Višenom ot-kriva se sva nutarnja udaljenost biskupa od malih, običnih ljudi koji su mu povjereni. Vi-šen se pojavljuje kao suprotnost biskupova: “susretnu im se oči: Višenove odane i svijetle, Grgurove stroge i tamne” (str. 44). Višen sli-jedi Grgura, čak i vlastitu obitelj ostavlja po strani te je teško razaznati radi li se o odano-sti kao čistoj kreposti ili Višena nešto neobič-no i tajnovito vuče biskupu.

Višen ne propušta biti pratnja Grguru ni prema dvoru kneza Tomislava, koji biskupa hitno poziva. Dvoje se putnika probija kroz dalmatinski krš i susreće novokrštenike koji se skrivaju po brdima, žrtvuju na žrtvenici-ma. Prikazom vjernosti poganskim bogovi-ma otkriva se sva primitivnost naroda, pro-tiv koje se biskup bori. Poput lajtmotiva kroz cijeli je tekst prisutno blejanje ovaca, rav-nodušnost pastira, zvuk i stihovi obrednih pjesama.

Biskupove želje i preokupacije otkriva-ju se na trenutke; kad prolaze uz Visovac, Grgur Višenu otkriva želju da se tu odgaja-

ju svećenici koji će misu služiti na starosla-venskome jeziku. Neljubaznost svećenika u biskupskome dvoru u Skradinu otkriva onu pozadinsku atmosferu u odnosima hrvat-skih svećenika i biskupa – podijeljeni su na one koji su pristalice bogoslužja na materi-njem jeziku i one koji su protiv toga. Višen uporno postavlja pitanja: “Zašto na latinsko-me, oče Grgure” (str. 31), a Grgur ne može podnijeti vlastiti kukavičluk jer je pred dru-gima slavio misu na latinskome jeziku.

Napokon, susret biskupa Grgura i kne-za (kasnije kralja) Tomislava, njihov noćni ragovor u šatoru, gotovo prepirka, otkriva-ju za što se obojica bore: “Znam, Tomislave, što znači tuđi poglavar i tuđi jezik. Misliš li da mi je lako odreći se jezika, svoga jezika kojim se Bogu obraćamo?” (str. 60). Njihov se od-nos očituje kao živ odnos, dinamičan, stva-ralački – potiču jedan drugoga na korak da-lje, upotpunjuju se: “Ne govori tako, Tomi-slave. Ti si rođeni pobjednik, tako ti je suđe-no odozgo. Ja to znam. Ja u to vjerujem. (...) I ne ćemo dati naših biskupija, ni crkava, ni našega jezika!” (str. 62). Završetak neće biti u potpunosti onakav kakav su očekivali To-mislav i Grgur. Tomislav će u tome trenut-ku odnijeti pobjedu u ratu protiv Bugara, ali Grgur neće dobiti pozitivno rješenje oko bo-goslužja na staroslavenskome jeziku. I Višen, kao njegova svijetla suprotnost, izgubit će ži-vot u borbi s Bugarima (i natjerati Grgura da ubije protivnika svojim biskupskim štapom).

Kraj koji donosi Grgur Ninski poprima univerzalne oblike. Pojedinac je opet (naiz-gled) izgubio bitku s masom koja zastupa neke kolektivne ideje koje su uvijek za jed-nu stranu rušilačke. Na crkvenome saboru u Splitu biskupu Grguru, koji je sjedio u dnu crkve, “savjetovano je da se okani heretičkih zastranjenja i tako spasi dušu svoju od ognja vječnoga” (str. 104). Gotovo usporedno s tim

188

riječima koje odzvanjaju, odzvanjaju i udarci zadnjega prizora scenarija: “to negdje lupa-ju po svim mjedenim stvarima u kućama, po loncima i lancima, da bi bukom natjerali zlo-duhe u bijeg, vjerujući da tako pomažu mje-secu koji se muči” (str. 112). Zadnja scena, Grgurov obris na obzorju, može se pozitivno protumačiti, iako (naizgled) sve loše završva po glavnoga junaka.

U autorovoj bilješci o nastanku, na po-četku spomenutoj, stoji: “ovo izdanje u obli-ku knjige još je jedan dokaz prastare izreke da književna djela imaju posebnu sudbinu”. Nesumnjivo je da je sudbina ovoga scenari-ja za igrani film bila književne prirode. On je svoj kraj ili, bolje rečeno, početak pronašao u pravome obliku i u pravome vremenu. Mož-da baš ni u jednome drugom presjeku hrvat-ske povijesti ne bi aktualnije mogle zazvuča-ti riječi kralja Tomislava: “Mi se ne smijemo pokloniti ni Istoku ni Zapadu, jedino tako možemo opstati. Naša snaga leži u nama sa-mima” (str. 60). Ili je ovo pak ona univerzalna poruka, bez koje književno djelo ne bi osta-vilo traga na onomu koji ga čita i time bi za-nijekalo osnovnu stavku svoga postojanja?

Ana Vulelija

Teatar u nastajanju

(“Probna” izvedba predstave “Jedan neosmišljeni životopis” u okviru projekta “Desnica – igre proljeća i smrti, 02” Teatra VeRRdi)

osvrti i prikazi

Mani Gotovac, ta sjajna ćutilica teatra, re-kla je da se teatar, pravi teatar, događa onda kada tijekom predstave i od predstave dolazi do transformacije, kada gledatelji (ali i glum-ci) bivaju od predstave trajno promijenje-ni. Polazeći od tih pretpostavki, može se slo-bodno reći da se u večernjim satima 4. pro-sinca 2014. u Zadru dogodio teatar. Budući da je sasvim moguće da se predstava nika-da više neće izvesti u tom obliku, želim ovdje napisati o njoj onakvoj kakva je bila te večeri, a o dovršenoj varijanti, nadam se, bit će pri-like pisati u budućnosti…

Zimska, ugodna noć. Crkva sv. Dominika. Publika – dvadeset-trideset potrebnika za “kul turnim događanjima nemediokritetskih osobina”. Crkva kazalište ne grije se, svjetla su prigušena, golo neožbukano kamenje zi-dova jedina je scenografija uz priručni kre-vet napravljen od stolica i vrata, naslonjač i neke stvari zaostale od drugih predstava, uk-ljučujući i stalak za mikrofon bez mikrofona.

Ulazi glumac, odjeven svakodnevno. Kož -na jakna, na glavi kapa, u crkvi teatru ni je to-plo. Dio publike ga poznaje, događa se ma-nja komunikacija, ali ne neprofesionalno-in-

Mate Maras

189

OSvRTI I PRIKAZI

timna. U zraku je ipak neka napetost. Zbit će se predstava…

Glumac se počinje obraćati svima, zahva-ljuje na dolasku i upozorava da je predstava u izradi, da ne zna u kojoj je fazi, da im treba povratna informacija i da moli nakon pred-stave za komentare kako bi se moglo korigi-rati, promijeniti ako i što treba… Nije bilo mo guće znati je li to bio uvod u predstavu ili već predstava, a taj trenutak lelujanja izme-đu “stvarnosti” i “predstave”, između ono-ga što je naš realni život i onoga što navod-no gledamo s distance, i danas me očarava i predstavlja onu “promjenu” o kojoj govo-ri Mani. Ne sjećam se da me itko na taj na-čin lelujavo usisao u trenutak da ni danas ne znam gdje je počela “predstava”, gdje se pre-kinula “stvarnost”.

Juraj Aras, glumac, ima osobinu najbo-ljih glumaca – on ne glumi. Čini ono što je istovremeno najteže i najlakše i jedino mo-guće – biva onaj koga navodno glumi. Nema kod njega glumatanja, preglumljavanja. On jednostavno “jest”. I to je jedan od elemena-ta koji se sretno uklopio u “lelujavi trenutak” između stvarnosti života i stvarnosti teatra – Aras je u jednome trenutku govorio iz sebe, u drugome iz Ivana Galeba, a da se taj trenu-tak nije mogao detektirati, niti se mogla de-tektirati promjena u glasu, stavu, doživljajno-sti sebe i onog drugog koji nakratko postaje.

Naravno da cijelom čarobnom događaju uvelike pomaže i sjajan tekst Vladana Desni-ce iz romana Proljeća Ivana Galeba koji leži u podlozi predstave. Duhovit i dubok, taj tekst u predstavi ni na jedan trenutak ne posta-je monoton, hermetičan, težak... Juraj Aras, koji je sam odabrao odlomke romana koji su inkorporirani u predstavu i koji je zapra-vo (uz pomoć Dorte Jagić, Mare Milin, Ne-nada Pepića i Bojana Gagića) osmislio cijeli projekt i režirao predstavu, ovim je izborom

pokazao i dokazao da je osjetio roman i da ga govori iz pozicije duboke proživljenosti – što uz tehničku glumačku potkovanost Ara-sa zasigurno i jest jedan od osnovnih razlo-ga sjajnoga uprizorenja romana. A znamo da nije lako prebacivati umjetničko djelo iz jed-noga medija u drugi (o čemu nam, npr., svje-doči niz loših filmova rađenih prema sjajnim knjigama)...

Tradicija lutkarskoga kazališta u Zadru i ovdje je na najbolji način dala svoj dopri-nos. U suštini monodrama, unutarnji dija-log, predočen je u predstavi u liku glumca čovjeka koji predstavlja ono nematerijalno kod glavnoga lika (njegov duh, dušu, sjeća-nje, emociju, intelekt…), dok je ono mate-rijalno izraženo glavom lutke (sjajno uklo-pljena gipsana glavica koju je izradio Robert Košta za predstavu “Nečisti i djevojka”) koja svojom poddimenzioniranošću odlično osli-kava onu fazu čovjeka kada je on sve ma-nji i manji – kao da se vraća na početak, u usku maternicu majke. No, ovo je trenutak kada čovjek odlazi u uzak i hladan grob ve-ličini kojega se zapravo mora prilagoditi – pa i u tom smislu gipsani neživi odljev sjajno korespondira s prelaskom živoga u neživo, s ogoljenjem lubanje, s gubitkom mesa i tijela, s pretvaranjem gipkoga, mekoga i živoga – u kruto, tvrdo i mrtvo…

Cijela predsmrtna nemoć “glave” podcr-tana je i odlično osmišljena kroz ulogu mi-krofonskoga stalka. U potpuno neočekiva-nom obratu glava u jednome trenutku do-biva “tijelo”, mikrofonski stalak, koji svojom mršavošću odlično korespondira s nemoći čovjeka, s nemoći u bolnici, s nemoći smrti. Pritom treba istaknuti odlična rješenja i od-lično rukovanje Arasa “lutkom” – pa je ovo mikrofonski stalak koji je vjerojatno jedan od najljudskijih i najkrhkijih mikrofonskih stalaka koji su ikada bili na pozornici.

190


Odlično odmjereno vrijeme trajanja pred stave, odlično izabrani odlomci romana – sve na mjeru i kraj koji nije kraj jer glumac uspješno prelijeva predstavu u dijalog, dis-kusiju s publikom. Moli za savjete, komen-tare, impresije – i dobiva ih. Razvija se razgo-vor koji kao da je publiku jednako liječio kao i predstava sama… ili je jednostavno i taj di-jalog dio predstave? Tako predstava završa-va kao što je i počela – bez jasno odrezanoga početka i kraja, kao što se stvarnost na po-četku prelila u predstavu tako se i predsta-va na kraju prelila u stvarnost i ostaje nada da će konačna varijanta predstave zadržati upravo taj element suptilnoga povezivanja teatra i života i prave angažiranosti publike koja se nije libila ni pohvaliti, ali ni ukazati na trenutke kada predstava zahtijeva određene korekcije, a koji kao da su namjerno slabi-ji kako bi potaknuli diskusiju i angažiranost publike. Jer kako na drugačiji način objasni-ti u inače više nego odličnoj predstavi jedan dio slabije energije i očito nedovršen…

Je li uopće moguće da predstava ostane i opstane u ovakvome obliku? Je li moguće iz predstave u predstavu glumiti nedovrše-nost, traženje pomoći od publike, je li mogu-će ostati na toj nevjerojatno uskoj žici prote-

gnutoj nad ponorom…? Bi li sljedeća izved-ba toga tipa automatski bila laž i samim time neteatar? Mučim se s ovim pitanjem jer ova-ko kako smo je vidjeli 4. prosinca 2014. bila je ova predstava savršeno nesavršena. Od-gledala sam podosta predstava u životu, ali malo takvih koje zamućuju granice suptilno i nenametljivo, koje se sasvim prirodno sta-paju s okruženjem i koje jasno ukazuju da je teatar život, stvarnost – a ne nešto odvojeno na sceni i, nažalost, često preglumljeno.

U kasnijem razgovoru s Jurjem Arasom saznajem mnogo toga iza “postojećih-ne-postojećih” kulisa ove predstave. Zašto se uopće Juraj Aras sa svojim Teatrom VeRRdi upustio u projekt posvećen Vladanu Desnici “Desnica – igre proljeća i smrti”, koji se odvija u nekoliko faza i kojega je ova predstava i rad na njoj samo jedan dio? Bolno je očito da Za-dar ne radi dovoljno na afirmaciji svoje um-jetnosti, umjetnosti riječi pogotovo. Orijen-tirali smo se na ono vidljivo (budimo iskreni samo da bismo bili privlačniji turistima), pa se Zadar šablonski pretvara u Morske orgu-lje ili crkvu sv. Donata, što, koliko god voljeli ove sjajne simbole Zadra, nije jedina odred-nica Zadra, a još manje Zadrana. Velikim di-jelom zadarski umjetnici, koje ne doživljava-

191

mo kao turistički atraktivne, ostaju ispod ra-zine radara Zadra(na) – vjerojatno kao re-zultat vječnih nedoumica zadarskoga identi-teta. Slažem se s Arasom da su te nedoumice sjajan materijal za proučavanje i umjetničko izražavanje, pa čak i za sasvim osobit identi-tet kakav malo koji grad na zemaljskoj kugli može imati. Možemo ga nazvati identitetom diskontinuiteta u kontinuitetu ako se želimo nasmijati nad svojom sudbinom ili pak biti bolno realni... Zato ova predstava progova-ra o puno više problema nego što su to eg-zistencijalistički problemi ljudskoga postoja-nja (kao da je i to malo!). Postavljajući (na-pokon!) dostojno i umjetnički suvereno jed-noga od ponajboljih zadarskih autora ne sa mo na scenu, nego i u fokus, ona radi ne samo na afirmaciji Desnice kao pisca, nego i na afirmaciji zadarskoga identiteta koji ide dalje od uobičajenih zadarsko-dalmatinskih floskula o neobranim maslinama i kameno-me uzglavlju.

Sve su to razlozi zbog kojih odsrca navi-jam za ovu predstavu. Navijam za njezin op-stanak. Ali, ima li šanse u drugačijem obli-ku? Kao konačna, sređena i definirana pred-stava bez “prelijevanja” iz “možda” u “ako”? Ako uzmemo u obzir sjajnoga Arasa, odlič-nu glazbenu podlogu Bojana Gagića, sjajna lutkarska rješenja pa čak i male nesavršeno-sti koje su nam ili bile podmetnute ili nisu – mislim da je Zadar dobio odličnu predstavu koja bi, ako je imalo pravde na ovome svije-tu, trebala i mogla trajati desetljećima. Ima sjajnu pretpostavku da je izrazito jeftina u izvedbi, a izrazito bogata u onome što ostva-ruje. Veselim se konačnoj varijanti i vjerujem da će biti dostojna svoje “radne faze”…

Rafaela Božić

Geoadriavol. 18, br. 2, 2013.

Hrvatsko geografsko društvo Zadar, Odjel za geografiju Sveučilišta u Zadru Zadar, 2013.

osvrti i prikazi

Novi broj Geoadrije

U prosincu 2013. godine izišao je drugi broj časopisa Geoadria. Geoadria je znanstveni časopis koji od 1996. izdaju Hrvatsko geo-grafsko društvo Zadar i Odjel za geografiju Sveučilišta u Zadru. Časopis je do 2001. izla-zio jednom godišnje, a od 2002. izlazi dva puta godišnje. Od 2006. godine svi se članci u časopisu objavljuju na hrvatskome i engle-skome jeziku. U Geoadriji se objavljuju rezul-tati različitih geografskih i geografiji srodnih znanstvenih disciplina, a područja su istraži-vanja hrvatsko priobalje i Hrvatska u cjelini, ali i prostor Jadrana, Sredozemlja i Europe. Časopis se referira u Current Geographical Publications, Geo Abstracts and GEO BASE, Geosystems, GeoArchive and Geotitles and Population Index.

Ovo izdanje Geoadrije donosi četiri izvor-na znanstvena članka, dva izvješća sa znan-stvenih skupova te prikaz knjige prof. dr. sc. Damira Magaša Geografija Hrvatske. Na kra-ju časopisa nalaze se prilozi “Kronika Odjela za geografiju” te “Djelovanje Hrvatskoga ge-ografskog društva – Zadar”.

Andrea Favretto, Riccardo Geletti i Da-rio Civile autori su članka “Daljinska istraži-

192


vanja kao preliminarna metoda za otkriva-nje aktivnih tektonskih struktura: primjer al-banskog orogena”, koji je u časopisu objav-ljen samo na engleskome jeziku. Tradicional-ne geološke/geofizičke metode istraživanja koje se koriste za prepoznavanje geoloških obilježja vrlo su dugotrajne i skupe. S druge pak strane, metode daljinskih istraživanja za analizu multispektralnih satelitskih snimaka i snimaka srednje rezolucije omogućuju kva-litetniji pristup s obzirom na specifične geo-loške metode i znatno su jeftinije. U radu se analizira satelitska snimka ASTER (i na te-melju nje napravljen digitalni model reljefa DMR) kako bi se uputilo na eventualnu pri-sutnost aktivnih geoloških struktura (rasje-da), a kao područje istraživanja odabrana je zapadna i središnja Albanija. Kako bi se utvr-dila pouzdanost navedene metode, rezultati analize snimaka dobivenih daljinskim istraži-vanjem uspoređeni su s postojećim podatci-ma za isto područje dobivenima satelitskim snimanjem.

Zatim slijedi članak “Odnos dobne struk-ture stanovništva i rekreacijskog pejzaža: pri-mjer Dubrave u Zagrebu” autorice Ivane Cr-ljenko. Polazište rada jest teza da se demo-grafska struktura stanovništva, u većoj ili manjoj mjeri, može iščitati iz kulturnih pej-zaža gradova. Terenskim obilaskom, stati-stičkom analizom podataka, deskriptivnom analizom viđenoga na terenu te analizom postojeće literature autorica je došla do za-ključka da u Dubravi postoji dostatna zastu-pljenost rekreacijskih sadržaja, koji bi mo-gli upućivati na dobnu strukturu Dubrave. Dobni se sastav donekle može iščitati iz re-kreacijskoga pejzaža, i to s puno većom si-gurnošću kada je riječ o razvijenome tipu. Što se tiče dobnoga sastava naspram rekrea-cijskoga pejzaža, veća je zastupljenost sadr-žaja za mlade u odnosu na sadržaje za starije

stanovnike. Stariju populaciju u rekreativno-me smislu ipak najviše privlače otvoreni pro-stori – trgovi, parkovi, šetnice, šumske sta-ze, javni vrtovi, vikendice, dok se mlađi više koriste igralištima, biciklističkim stazama, sportsko-rekreativnim sadržajima svih obli-ka. Nedostatak rekreacijskih sadržaja prisu-tan je i kod starije i kod mlađe populacije, a razlozi su najčešće povezani s nedostatkom financijskih sredstava i u nekim slučajevima odlučivanjem na višim političkim razinama. Također, u Dubravi je uočeno da rekreacij-ski pejzaž nije jedinstven po svojim vidljivim obilježjima, nego da ga uopćeno možemo ti-pologizirati, ovisno o prevladavajućoj fizio-nomiji i elementima, na sportsko-rekreacij-ski pejzaž i vikendaški pejzaž kao dva naj is-tak nutija fenomena rekreacije. Na kraju au-torica zaključuje kako planirano otvaranje novih i uređivanje starih sadržaja za sport i rekreaciju svih kontingenata stanovništva upućuje na njihovu želju za zdravijim i kvali-tetnijim okolišem te za humanijim razvojem društva u cjelini.

Ivan Madžar i Vladimira Pavičić autori su članka “Prirodni i kulturni krajolik vrgo-račko-ljubuškog područja na izabranim kar-tografskim prikazima iz 18. stoljeća”. Nakon višestoljetnoga zajedničkog života u okviru istovjetnih društvenih uvjeta i političkih tvo-revina, završetkom ratnih sukoba krajem 17. i u drugom desetljeću 18. stoljeća vrgorač-ko-ljubuški prostor našao se na samoj perife-riji dvaju imperijalnih sustava. Najznačajnija posljedica povlačenja mletačko-osmanske imperijalne granice na prostoru Zabiokovlja bilo je presijecanje istovjetnoga etnodrušt-venog prostora i etnokonfesionalnog korpu-sa. Ti rastavljeni dijelovi nastavljaju se razvi-jati u sklopu različitih državnopravnih su-sta va, formirajući osnove njihovih regional-nih identiteta. Slika tih vojno-političkih i

193

OSvRTI I PRIKAZI

društ venih previranja i historijsko-geograf-skih procesa podatci su sa starih zemljopis-nih karata. Najkvalitetniji kartografski prikaz toga područja dao je V. M. Coronelli, a nje-gove su karte još dugo vremena bile izvor podataka za prikaze ovoga područja. Prema njemu, tu je prevladavao nizinski, močvarni prostor, a bitno je obilježje davala rijeka Tre-bižat. Zatim imamo zemljovide koji datira-ju iz 18. stoljeća (stabiliziranje granice, izra-da zemljišnika i topografska snimanja). Na tim kartama uočava se puno više prikaza so-ciogeografskih sadržaja u odnosu na prijaš-nje prikaze. Također, dan je prikaz mostova, stražarnica, kula i tvrđava, odnosno objeka-ta značajnih za vojno-strateška motrišta. Po-sebnu pozornost izazivaju karte sanitarnoga kordona, kojima je temeljna svrha bila strogi nadzor protoka ljudi i dobara zbog spreča-vanja prenošenja raznih bolesti, prvenstve-no kuge. Madžar i Pavičić zaključuju da su podatci s kartografskih prikaza vrgoračko-ljubuškoga dijela u 18. stoljeću pokazatelji oblikovanja njegova krajolika kroz in terak-ciju prirodno-geografskih datosti te ljud-sko ga utjecaja u kompleksnim društveno-go spodarskim procesima. Tijekom či ta voga 18. i 19. stoljeća čovjek je postupno posta-jao ključnim čimbenikom ukupnoga razvit-ka, dok su prirodni čimbenici istodobno bili i poticaj i kočnica ljudskomu opstanku i razvitku.

Autori Neven Tandarić, Martina Maček, Marin Cvitanović, Ivan Tekić, Maja Flegar, Ana Okmaca i Jasmina Tvrdojević donose članak “Percepcija prostornog obuhvata Sre-dozemlja u Hrvatskoj”. Sredozemlje se sma-tra jednom od najstarijih prostornih cjelina na svijetu i njegovim su se definiranjem ba-vili znanstvenici iz brojnih znanstvenih dis-ciplina, međutim, samom problematikom granica Sredozemlja bavilo se malo radova.

Pod pretpostavkom da je pojam Sredoze-mlja kulturno uvjetovan i stoga njegove gra-nice ovise o percepciji ljudi koji žive u toj re-giji i neposredno izvan nje, cilj ovoga rada bio je odrediti percipirani prostorni obuhvat Sredozemlja u Hrvatskoj i povezanosti s fi-zičkim i sociokulturnim obilježjima prosto-ra. Također, autori su nastojali utvrditi koji su čimbenici najviše utjecali na određivanje granice sredozemnoga i nesredozemnoga dijela Hrvatske. Osnovna korištena metoda jest analiza kognitivnih karata koje predstav-ljaju mentalni prikaz organizacije prostora. U članku se kognitivno kartiranje definira, prema Downsu i Stei, kao proces psiholoških transformacija kojima pojedinac stječe, po-hranjuje, dosjeća se i dekodira informacije o relativnim lokacijama i obilježjima pojava u svakodnevnome prostornom okruženju. U prikupljanju podataka sudjelovalo je 200 is-pitanika iz različitih dijelova Hrvatske. Rezul-tati istraživanja pokazuju da je najveća po-dudarnost percipiranih granica Sredozemlja s dinarskim smjerom pružanja reljefa (sjeve-rozapad – jugoistok), osim u Istri, te s obal-nom crtom u čitavome hrvatskom primor-ju. Također, rezultati pokazuju da su pri oda-biru percipirane granice Sredozemlja čim-benici prirodne sredine važniji od sociokul-turnih. Značajno je da je čak 40% anketnih upitnika izbačeno iz istraživanja zbog nemo-gućnosti njihove obrade jer su ispitanici kao granicu Sredozemlja ucrtavali vanjsku grani-cu teritorijalnoga mora Republike Hrvatske. To upozorava i na moguće nerazumijevanje pojma Sredozemlje, koji značajan broj ispita-nika percipira isključivo kao more.

Ovaj broj časopisa također donosi dva iz-vješća sa znanstvenih skupova, i to izvješće s 25. međunarodnog znanstvenog skupa o povijesti kartografije, održanog u Helsinkiju od 28. lipnja do 2. srpnja 2013. godine, te iz-

194


vješće s međunarodnoga znanstvenog skupa i radionice 16th European IP Erasmus Seminar Geography of Water – Water Management in Coastal and Insular Karst Areas, održanih od 7. do 18. srpnja 2013. godine na Odjelu za geografiju Sveučilišta u Zadru.

Izv. prof. dr. sc. Josip Faričić donosi pri-kaz sveučilišnoga udžbenika Geografija Hr-vatske, prof. dr. sc. Damira Magaša. Knjigu su objavili nakladnička kuća Meridijani iz Sa-mobora i Sveučilište u Zadru. Faričić navo-di kako se radi o jedinstvenom, sveobuhvat-nom i preglednom znanstveno i metodički oblikovanom djelu, koje je strukturirano u devet poglavlja te više potpoglavlja i manjih cjelina. Glavna su poglavlja: 1. “Geografski položaj, obuhvat i granice”, 2. “Prirodno-ge-ografska osnova”, 3. “Uvjetno homogena (fi-zionomska) regionalizacija Hrvatske”, 4. “Hi-storijsko-geografski razvoj”, 5. “Stanovništvo i naselja Hrvatske”, 6. “Geografska obilježja gospodarstva Hrvatske”, 7. “Nodalno funkci-onalna (gravitacijska) regionalizacija Hrvat-ske”, 8. “Hrvatska u međunarodnoj zajedni-ci”, 9. “Pregled razvoja hrvatske geografije”. Tekst prate brojni grafički prilozi (oko 1000 karata, fotografija, shema, dijagrama) i tabli-ce koje pridonose boljem razumijevanju.

U “Kronici Odjela za geografiju Sveučili-šta u Zadru 2012./2013.” donosi se pregled odvijanja nastave u akad. god. 2012./2013., nastavni plan i program preddiplomsko-ga i diplomskoga studija, popis znanstve-nih programa i znanstevnih projekata koje je odobrilo Ministarstvo znanosti, obrazo-vanja i sporta. Iznesen je kratki osvrt na te-renske nastave preddiplomskoga i diplom-skoga studija geografije. Zatim slijede imena 31 studenta koji su diplomirali na Odjelu za geografiju Sveučilišta u Zadru u akad. god. 2012./2013. Kronika sadržava i popis sudje-lovanja nastavnika i suradnika na studijskim

boravcima, u vanjskoj suradnji i na znanstve-nim skupovima.

U posljednjem se dijelu donosi prilog “Djelovanje Hrvatskoga geografskog društva Zadar tijekom akad. god. 2012./2013.”, gdje se u kratkim crtama opisuje djelovanje re-dovite godišnje skupštine HGD-a Zadar, za-tim obavijest o izdavačkoj djelatnosti (izda-vanje časopisa Geoadria) te o održanim jav-nim predavanjima.

Ivona Šimunov

Izabela Sorić

195

Izabela Sorić

Samoregulacija učenja: Možemo li naučiti učiti

Naklada Slap Jastrebarsko, 2014., 665 stranica

osvrti i prikazi

Učenici kao aktivni sudionici u vlastitome procesu učenja

Knjiga Samoregulacija učenja izuzetna je i sveobuhvatna znanstvena monografija, od-nosno sveučilišni udžbenik, koji iz perspekti-ve samoregulacije učenja iscrpno obuhvaća sadržaje psihologije obrazovanja (psihologi-je učenja i poučavanja). To su sadržaji koje autorica prepoznaje kao ključnu odrednicu uspješnosti obrazovanja, odnosno školsko-ga učenja i poučavanja. Kako sama autori-ca u predgovoru knjige ističe, proces samo-regulacije učenja u današnje vrijeme ubrza-nih promjena predstavlja iznimno cijenjenu generičku vještinu samostalnoga, aktivnoga učenja, koju se želi razvijati kod naših uče-nika i studenata kako bi se u tom promjenji-vom svijetu što bolje snalazili. Naime, s obzi-rom na količinu i brzinu promjena postoje-ćih činjenica, zapravo je teško znati koja će znanja i vještine današnja djeca i mladež tre-bati kada odrastu. Jedino što sigurno znamo jest da će morati cijeli život učiti kako bi svo-ja znanja i vještine kontinuirano nadograđi-vali, a u tome će im neophodno oruđe biti upravo samoregulacijske vještine. S obzirom

na još uvijek prisutnu popriličnu teoretsku i metodološku neodređenost, nekonzisten-tnost i nekoherentnost glede teoretiziranja i istraživanja samoregulacije učenja (što ne čudi s obzirom da je riječ o relativno novo-me konstruktu), ova monografija predstav-lja pokušaj reorganizacije, sistematizacije i integracije dosadašnjih saznanja o osobnim i kontekstualnim odrednicama svih motiva-cijskih, emocionalnih, kognitivnih i ponašaj-nih aspekata toga procesa. Pri tome se uva-žava i razmatra uloga svih sudionika obra-zovnoga procesa koji u svojoj dinamičkoj interakciji utječu na samoregulaciju učenja, dakle kako uloga učenika i nastavnika, tako i njihovih roditelja, vršnjaka u razredu, škole kao institucije, obrazovne politike, pa čak i same obrazovne vlasti.

Iako je knjiga prvenstveno pisana kao znanstvena monografija, recenzenti su (prof. dr. sc. Predrag Zarevski, Filozofski fakultet u Zagrebu; prof. dr. sc. Svjetlana Kolić-Veho-vec, Filozofski fakultet u Rijeci; prof. dr. sc. Krunoslav Matešić, Filozofski fakultet u Za-grebu) prepoznali i njezin udžbenički poten-cijal, pa je na njihov prijedlog knjiga odlu-kom Senata Sveučilišta u Zadru proglašena visokoškolskim udžbenikom.

Knjiga je podijeljena u devet poglavlja nakon kojih slijedi popis referenci (njih pre-ko 900) i kazalo pojmova. Tekst dodatno do-punjava jedanaest tablica i četrnaest slika/dijagrama. Nakon određenih tematskih cjeli-na slijede i pitanja za promišljanje, kojima se čitatelja usmjerava na važne naglaske u tek-stu i potiče ga se na kritičko promišljanje o iznesenim nalazima i zaključcima.

U prvome poglavlju knjige autorica de-finira konstrukt samoregulacije naglašavaju-ći njegove različite aspekte i važnost za su-vremene psihološke paradigme i poimanje čovjeka kao aktivnoga sudionika u obliko-

196


vanju vlastite sudbine. U drugome se po-glavlju specifičnije usmjerava na samoregu-laciju učenja opisujući najvažnije teoretske perspektive, njihove sličnosti i razlike te faze u procesu samoregulacije učenja, uz nagla-šavanje važnosti konteksta u kojem se uče-nje odvija. Poseban osvrt odnosi se na me-todološke probleme zahvaćanja dinamič-ke prirode samoregulacije učenja s obzirom na izrazitu kompleksnost uključenih konce-pata i potrebu njihova mjerenja u sukcesiv-nim vremenskim točkama. Upozorava se na neopravdano odvajanje kognitivnih, moti-vacijskih i emocionalnih komponenti, kako u teorijama tako i u istraživanjima u ovome području. U ovome se poglavlju opisuju i ra-zličiti modeli razvoja samoregulacije učenja. U trećem poglavlju opisuje se jedan od vo-dećih modela samoregulacije učenja, čiji je autor B. Zimmerman, i upravo taj model predstavlja teorijsku osnovu za strukturira-nje monografije. U sljedećem poglavlju au-torica se usmjerava na dispozicijske osobi-ne učenika u procesu samoregulacije učenja pa se raspravlja o ulozi učeničkih intelektu-alnih sposobnosti u školskome postignuću i samoregulaciji učenja, o ulozi osobina lično-sti (s osvrtom na mogući interaktivni dopri-nos inteligencije i ličnosti), o doprinosu sa-mopoštovanja kao i motivacije ako je defi-niramo kao stabilnu crtu osobnosti. Nakon toga, u petome poglavlju raspravlja se o pro-mjenjivim motivacijskim konstruktima kao što su očekivanja i motivirajuća vjerovanja. Propituje se i analizira uloga vjerovanja o kontroli i samoefikasnosti, osobnih, razred-nih i roditeljskih ciljnih orijentacija, vredno-vanja zadatka i voljnih aspekta samoregula-cije učenja. U sljedećem poglavlju naglasak se stavlja na afektivne procese koji su dugo bili zanemarivani u istraživanju samoregula-cije. Autorica detaljno prikazuje i kritički se

osvrće na postavke i provjere vodećih teori-ja emocionalnoga doživljavanja u školskome kontekstu (teorije B. Weinera, R. Lazarusa i R. Pekruna). Nakon osvrta na ispitnu anksi-oznost, kao najčešće istraživanu emociju u akademskome okruženju (te prateća istra-živanja stresa u školskome okruženju i na-čine suočavanja s njim), autorica se usmje-rava i na druge akademske emocije. Na kra-ju šestoga poglavlja raspravlja se o važnosti uspješne regulacije emocija te o ulozi emo-cija u samoregulaciji učenja. Sedmo poglav-lje usmjereno je na kognitivne komponente te je opisana uloga strategija učenja u samo-regulaciji učenja, pri čemu se pokušava kon-ceptualno razgraničiti samoregulaciju i me-takogniciju, što predstavlja još uvijek nerije-šen teoretski problem, koji izaziva prijepore među brojnim autorima. Nakon iscrpnoga pregleda teorija i istraživanja svih navede-nih osobnih (motivacijskih, emocionalnih i kognitivnih) odrednica samoregulacije uče-nja, u osmome poglavlju razmatra se ulo-ga kontekstualnih odrednica samoregulaci-je učenja. Autorica se bavi mogućim dopri-nosom obiteljskoga, razrednoga i školskoga konteksta samoregulaciji učenja, posebno se usmjeravajući na važnost kvalitetne, pozi-tivne interakcije učenika i nastavnika, koja je tek u novije vrijeme intenzivnije potaknula interes istraživača. Kao izrazito važan aspekt interakcije nastavnika i učenika zasebno se obrađuje vrednovanje učeničkoga postignu-ća i davanje učeniku povratne informacije o postignuću. Na kraju ovoga poglavlja ra-spravlja se o obrazovnoj politici i obrazov-nome sustavu kao odrednicama samoregu-lacije učenja. Vrijedan doprinos predstavlja i opis postojećih interventnih programa ko-jima se pokušalo poboljšati učeničke samo-regulacijske vještine, pri čemu autorica upo-zorava na potrebu metodološkoga usavrša-

197

OSvRTI I PRIKAZI

vanja i poboljšavanja kvalitete istraživanja intervencija u području psihologije obrazo-vanja. Knjiga završava poglavljem koje je au-torica nazvala “Umjesto zaključka: Samore-gulacija učenja – što i kako dalje?”, u kojem sumira neke neosporne činjenice o procesu samoregulacije učenja koje su tijekom pro-teklih dvadesetak godina otkrila istraživanja, ali upozorava i na nužnu potrebu razvijanja bolje metodologije istraživanja (kakve su, na primjer, mikroanaliza samoregulacije ili teh-nika razvijanja umjetnih neuronskih mreža) za zahvaćanje jednoga tako kompleksnoga i dinamičnoga procesa kakav je samoregula-cija učenja. Na kraju autorica poziva na dalj-nje istraživanje samoregulacije učenja, bu-dući da o ovome procesu još uvijek premalo znamo s obzirom na njegovu dokazanu važ-nost i nužnost glede poboljšanja obrazovne teorije i prakse.

Sva poglavlja karakterizira izrazita znan-stvena utemeljenost i sveobuhvatnost koja je odraz korištenja velikoga broja relevant-nih i recentnih izvora. Svaki konstrukt o ko-jem se u knjizi piše detaljno je i precizno opi-san, a različite teoretske koncepcije uspo-ređuju se i ističu se njihove prednosti i ne-dostatci. Pristupi i metodologija istraživanja opisanih konstrukta prikazani su studiozno i kritički, pri čemu autorica često propituje naizgled dokazane “činjenice” i navodi čita-telja da o njima dobro promisli. Posebno va-lja istaknuti povezivanje niza konstrukta s aktualnim problemima hrvatskoga obrazo-vanja (npr. s problematikom tzv. ispita viso-koga uloga, kakva je državna matura, s pita-njima vrednovanja i kvalitete školskih ocje-na, s ulogom i statusom nastavnika u druš-tvu, sa sve većom “uključenošću” roditelja u obrazovanje njihove djece itd.). Cjelokupni tekst karakteriziraju jasnoća, strukturiranost i izrazita logička koherentnost te, usprkos

stručnosti i znanstvenosti, tekst nikako nije suhoparan i zamarajući. U tom smislu, si-gurno je da knjiga predstavlja zanimljivo šti-vo kako za psihologe (istraživače, stručnja-ke u praksi ili studente), njima srodne struke (pedagoge, defektologe, sociologe), tako i za sve one koji su na bilo koji način uključeni u obrazovanje i stalo im je do njegove kvalite-te (nastavnike, ravnatelje, roditelje, pa čak i kreatore obrazovne politike).

Zvjezdan Penezić

198

Marina Baričević

Rudolf Matutinović

Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Zagreb, 2010., 124 str.

osvrti i prikazi

Zanimljiva monografija

Prije nekoliko mjeseci zauvijek nas je napu-stio osebujni umjetnik Rudolf Matutinović. Otišao je samozatajno kao što je i živio; nika-da nije previše volio biti u javnosti.

O njegovu životu i radu 2010. godine objavljena je lijepo opremljena monografi-ja, koju je uredila Marina Baričević. To zani-mljivo djelo od “riječi i slika” počinje njezi-nim proslovom, a zatim slijedi autobiografija koju potpisuje sam akademski kipar. Slikov-ni dio obuhvaća njegove najznačajnije rado-ve, a tekstovi urednice govore o osnovnim značajkama njegova plodnog rada. Na kra-ju se nalaze sažetci na hrvatskome i engle-skome jeziku.

Proslov počinje riječima: “Ovo je mono-grafija o djelu koje nije koketiralo s javnošću.”

One potvrđuju da je osebujni kipar pri-je svega bio stvaratelj koji se, osim u skulptu-ri, vrlo uspješno ogledao u portretima, ak-tovima, figurama… Bio je poznat i po tome što je radio spomenike i po činjenici da djela koja mu se nisu sviđala nije čuvao. Radio je u kamenu, bronci, glini, gipsu.

Iz autobiografije koju sam potpisuje sa-znajemo osnovne podatke o Matutinoviće-

vu životu. Rođen je 27. ožujka 1927. u Za-ostrogu. O svojemu rodnom mjestu kaže: “Zaostrog okružuju planine spuštajući se ne-koliko kilometara postepeno prema moru. U tom velikom amfiteatru sve je bilo obra-đeno i u zelenilu. U vrijeme moga djetinjstva bilo je užitak živjeti u tom ambijentu.”

Imao je tri brata i dvije sestre. Već od rane mladosti razmišlja o upisu na Likovnu akademiju. Jedna je od njegovih osobina i ta da je u djetinjstvu sve svoje igračke napravio sam, svojim rukama.

Za vrijeme Drugoga svjetskog rata s dva brata i sestrama priključuje se partizanima. Ujesen 1943. stiže na Hvar s Biokovsko-ne-retvanskim odredom, a zatim je sa zbjegom upućen u El Shatt, gdje, uz ostale dužnosti koje obavlja, polazi i likovnu školu.

Pri kraju ratne 1945. vraća se u partiza-ne. Iste godine upisuje Državnu obrtničku školu u Splitu, kiparski odjel, koju završava u Zagrebu 1948. Tada započinje i studij na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, gdje su mu profesori bili Grga Antunac, An-drija Krstulović, Vjekoslav Rukljač i Frane Kr-šinić. U razdoblju školovanja uzdržava se ki-parskim radom.

Od 1. srpnja do 1. prosinca 1953. surad-nik je u državnoj majstorskoj radionici ki-para Vanje Radauša. Ivan Meštrović poziva ga u Ameriku da u njegovoj kiparskoj ško-li umjetničkoga odjeljenja u Sirakuzi (New York) nastavi obrazovanje. Zbog problema sa zdravljem nije otišao u Ameriku, ali je do-bio stipendiju za usavršavanje u Francuskoj. Po povratku u Hrvatsku suradnik je u maj-storskoj radionici Frane Kršinića od 1. svib-nja 1954. do 30. lipnja 1958. Prvi put izlaže u Zagrebu 1955., a iste je godine primljen i u Društvo likovnih umjetnika.

Ističe: “U godini 1957. prezentiram viso-kim dužnosnicima, skicama i gotovim skulp-

199

OSvRTI I PRIKAZI

turama, ideju da se spomenici na temu NOB-a, umjesto ilustracija, temelje na skulp-turama galerijskih umjetničkih vrijednosti, da se njima oplemene prostori, da se akto-vima evociraju iskustva humanosti i antirat-no stajalište.”

“Revolucionarnost i oglednost” – te ide-je istaknuo je književnik i akademik Mari-jan Matković, ali usprkos podršci tadašnjih uglednika, nisu se uspjele ostvariti.

Početkom šezdesetih godina pro šloga stoljeća Matutinović odlučuje izgraditi svoj atelier u Voćarskoj ulici, u koji smješta sve svoje skulpture. Nažalost, veći je dio tih skulp tura razbio “zbog nepovoljnih prilika”, kako je tvrdio. U Vjesniku od travnja 1958. izjavio je da će raditi cijeli život, ali ne i izla-gati. Želio je da skulpture koje radi budu traj-no izložene u prostorima.

Bio je društveno angažiran u Gradskome i Republičkome savjetu za kulturu, u Uprav-nome vijeću i Umjetničkome savjetu Hrvat-skoga društva likovnih umjetnika. Do 1982. godine sudjelovao je na 25 žiriranih skupnih izložaba. Njegovi radovi u kamenu i bronci izloženi su na javnim mjestima, a nalaze se i u muzejima, galerijama i privatnim zbirkama u Firenci, Parizu, Hong-Kongu i New Yorku. Dobitnik je nekoliko nagrada.

Ostaje prepoznatljiv po tome što “skulp-turom nikada nije želio polemizirati ni mora-lizirati. Želio je dobrom umjetnošću dotak-nuti i estetsku vrijednost svijeta” – naglašava u svojemu tekstu Marina Baričević.

U zapisu naslovljenom “Od portreta do spomenika” ona analizira osnovne likovne teh nike koje rabi Matutinović. Za portret kaže:

Unatoč ili upravo zbog težine zadatka portret je važan segment Matutinoviće-vog kiparskog opusa. Ili, ljudska lica (žena, kolegice, prijatelji, heroji…) trajno su kipa-

rovo nadahnuće. Pritom bitno je umjetni-kovo ‘biranje’ modela; on sve portretirane osobe poznaje. Uspostavljen je emotivan odnos. Ta se povezanost osjeća.

Među Matutinovićevim najzna čajnijim portretima ističu se oni u ugljenu (Portret Bru na; El Shatt, 1944. godina), Autoportret (stu dija, glina) iz 1946., Portret Tita (gips, 1948.), Portret djevojke (glina, 1951.), Dje voj-či ca Ivančica (gips, 1952.) Portret Adolfa Dra-gi čevića (bronca,1952.) te posebice Portret Borke Avramove (kamen, 1982.), za koji Bari-čevićeva tvrdi da je “jedinstvena stranica hr-vatskog modernog kiparstva”.

Autor je još niza značajnih portreta nači-nje nih 1956. godine – Djevojka Vesna (tera-kota), Dječak Perica (gips), Portret Veljka Des-pota (gips), Ljerka Car Matutinović (gips). Portret supruge Ljerke napravio je i 1984. u ora hovu drvetu. Liku Josipa Broza Tita posve-tio je pet različitih poprsja u kamenu i bronci.

Osim portreta, ovoga vrsnog kipara zani-ma i tradicionalna tema ženskoga akta; For-tuna (gips, 1956.), Poziv na ljubav (mramor, 1957.), Krik tuge (gips, 1959.) neki su od njih. Posebnu pozornost privlači akt Žudnja (ski-ca u gipsu, 1972.), koji predstavlja putenu mladu ženu punu oblina koja žudi za ljubav-lju. Prema riječima Marine Baričević, “Žud-nja odaje postkršinićevsko poimanje skulp-ture uz uvođenje ponešto osobnog”.

Koliko je sjajan u aktovima, toliko je, čini se, manje uspješan u izradi djela socrealistič-ke tematike. Primjerice, gipsana figura Rad-nik (1955.), koja prikazuje radnika s mišića-vom rukom koji drži čekić i pokazuje svoju snagu, više je ideološka nego estetska. Ali, zato je puno uspješnija figura Prelja (viso-ki reljef u kamenu), koju obnavlja nekoliko puta u gipsu i terakoti. U tome se kipu nagla-šava ljubav prema nasljeđu i rodnomu kraju.

200

Vezano uz spomenike, ističu se tri rada Rudolfa Matutinovića. Spomenik na Si mića salašu postavljen je u Kikindi 1966. u čast se damnaestorice strijeljanih partizana. Uz ukle sana imena, tu su i prigodni stihovi Ljer-ke Car Matutinović.

Mramorni spomenik na Vukovu klan-cu također podsjeća na događaje iz Drugo-ga svjetskog rata, a podignut je na područ-ju Neretve 1974. godine. Najpoznatiji je Ma-tutinovićev spomenik pak onaj napravljen 1980. i postavljen u njegovu rodnom Zao-strogu. Izrađen je u bijelome betonu i djelo-mično u kamenu, a predstavlja cvijet buvač. Na djelo koje se izvrsno uklapa u planine Bi-okova uklesani su stihovi kiparove supruge Ljerke.

Da Matutinovićevi spomenici nisu (sa-mo) u službi politike, dokazuje i prijedlog za spomenik Alojziju Stepincu, na kojemu se uočava da umjetnik ustraje na moralnoj ver-tikali lika – tvrdi Marina Baričević.

Rudolf Matutinović bavio se i crtežom, najčešće u tehnici ugljena. Motivi su mu po-vijesni ili su pak vezani uz obitelj. Među cr-težima možemo istaknuti onaj sačinjen u ugljenu i naslovljen Spilja šišmiša iz 1982. U zaseban crtačko-slikarski ciklus spada i ne-koliko Raspeća (ugljen, 1972.).

Iz ove zanimljive monografije čitatelj upoznaje cjelokupan rad uspješnoga kipa-ra, koji je u pola stoljeća djelovanja ostva-rio značajan umjetnički opus. Ona je vrijed-na informacija stručnjacima, ali i svima oni-ma koji je žele prelistati kako bi se prisjeti-li velikoga umjetnika koji, nažalost, više nije s nama.

Željka Lovrenčić

Retrospektivna izložba Igora Rončevića

osvrti i prikazi

Najveći likovni događaj u Zadru 2014.

Retrospektivna izložba Igora Rončevića u Gradskoj loži i Kneževoj palači koncem proš-le godine nedvojbeno je bio najveći likovni događaj u Zadru u 2014. godini. Retrospek-tivni pregled jednoga od najznačajnijih hr-vatskih slikara obuhvatio je njegovo stvara-laštvo od studentskih dana 1974. do recen-tnih ostvarenja 2011.

Igor Rončević javlja se u likovnoj umjet-nosti u drugoj polovici sedamdesetih godina kao diplomant prve generacije apstraktnih akademskih slikara u Hrvatskoj. Ta generaci-ja bila je predvodnica bunta protiv instituci-je klasičnoga slikarstva kakvo se do tada nje-govalo na Akademiji. Mladi umjetnici krenu-li su u potragu za vlastitim izričajem i novim slikarskim tehnikama. Oni prepoznaju lini-ju kao neograničeno sredstvo umjetničkoga izražavanja, a ujedno prepoznaju i iznimne mogućnosti koje daje korištenje semantič-kih pojmova u slikarstvu. Njihova je paleta boja višestruko nijansirana i neobuzdana.

Rončević je krenuo još jedan korak dalje od svoje generacije i bio prepoznat od ta-

201

OSvRTI I PRIKAZI

li jan skoga likovnog kritičara i književnika Achilla Bonita Olive, koji je stvorio termin transavangarda kako bi opisao novi umjet-nički pravac. Taj slikarski pravac radikalno odbacuje poetiku minimalne i konceptual-ne umjetnosti i pokušava povratiti emociju – posebno zadovoljstvo slikanja, koje je u se-damdesetim godinama bilo gotovo pro gna-no iz slikarstva. Upravo taj trenutak i sam autor smatra ključnim u razvoju svoje karije-re jer su tada izborom tvorca pojma trans-avangarde on i Nina Ivančić jedini hrvatski slikari koji su kao apstraktni umjetnici sudje-lovali u početcima razvoja nekoga pravca, a tako je ostalo i do danas. Sva druga post-avangardna imena uključuju se s nekoliko godina zakašnjenja.

Achille Bonito Oliva 1982. uvrštava ga u svoju knjigu Transavangarde International, a iste godine dobiva i nagradu za slikarstvo na 13. salonu mladih i od tada Rončević postaje nezaobilazno ime hrvatskoga slikarstva. Iako su ovo službena priznanja njegova slikarskog stvaranja, svega ne bi bilo da nije nakon di-plome u klasi Šime Perića nastavio svoju li-kovnu edukaciju u Majstorskoj radionici

krajem sedamdesetih, koju su vodili Ljubo Ivančić i Nikola Reiser. Prema vlastitomu pri-znanju, upravo u radionici spoznaje i otkriva svoje likovno poslanje slikajući slike velikoga formata i naglašenoga kolorita, po čemu je Rončević posebno prepoznatljiv kada govo-rimo o suvremenome hrvatskom slikarstvu.

Čini se da su osamdesete godine prošlo-ga stoljeća otkrivale Rončevićevo slikarstvo pa ga, osim Olive, i hrvatski povjesničar um-jetnosti i likovni kritičar Zvonko Maković svrstava među dvanaest autora novoga hr-vatskog slikarskog pravca nazvanog “Nova slika”. Pojam je opći naziv za postmodernis-tičko slikarstvo na prijelazu iz sedamdese-tih u osamdesete, a određuju ga povratak slikar stvu i kritika modernizma. Umjetnici se vraćaju samomu činu slikarstva, a uzore pro-nalaze u povijesti umjetnosti. Oslanjajući se primarno na podlogu i boju, odmiču se od avangarde i primjenjuju ekspresivnost. Isto-vremeno, slični se pravci pod drugim imeni-ma javljaju u svijetu, a umjetnici iz inozem-stva koji održavaju izložbe u Hrvatskoj do-nose taj novi duh slikarstva i među naše li-kovne umjetnike.

202


Otvorenost Igora Rončevića novim spo-znajama u slikarstvu i neprestanomu pro-pitivanju likovne umjetnosti, kao i vla stitih mogućnosti, upravo ga čine drukčijim od drugih autora i okvira u koje ga pokušava-ju smjestiti likovni kritičari i povjesničari um jetnosti. On gotovo svakomu likovnom pravcu pripada samo jednim dijelom, ako se uzmu neki osnovni pojmovi koji neki pravac određuju, jer kod njega uvijek ima još neče-ga, samo njegova, što je teško podrediti ne-koj likovnoj grupaciji. Ono što bi kod dru-gih možda izgledalo kao diletantizam ili ne-uspješni eksperiment, u njegovim slikama dobiva novu dimenziju. Primjerice, beskom-promisno eksperimentiranje materijalima po put spajanja crnila sipe s industrijskom bo jom i korištenje flomastera i pastela pre-ko uljane boje, ili činjenica da u njegovo sli-karstvo ulaze ulični grafiti i bakterije, logari-tamske tablice i sve ono što po svojoj osnov-noj ulozi ne pripada svijetu slikarstva. Ovaj veliki, skoro četrdesetogodišnji slikarski opus pokazuje kako neprestana borba s vlastitim identitetom i željom za dokazivanjem, po-najprije samome sebi, stvara neponovljive umjetničke vrijednosti.

U njegovim slikama osjećaju se i mi jene različitih destinacija na kojima bivstvuje, od rodnoga Zadra, Lukorana na Ugljanu, oda-kle vuče podrijetlo, do Zagreba, u kojem ži-vi i radi kao profesor na Likovnoj akade miji. No, i njegovi boravci u inozemstvu, Parizu, Berlinu i Cambridgeu, gdje upija novosti koje se događaju u likovnome svijetu, tako-đer ostavljaju ozbiljan trag u eksperimentira-nju vlastitim dostignućima u apstraktnome slikarstvu. A koliko ozbiljno promišlja slikar-stvo, pokazuje i činjenica da je upravo on au-tor doktorskoga studija slikarstva na Akade-miji likovnih umjetnosti u Zagrebu.

Za Rončevića kritičari često kažu da je “on (...) najapstraktniji u generaciji hrvatskih postmodernista”. A ja bih dodala, svakako i najposebniji. Njegova apstrakcija ima svoj razvojni put i ne ponavlja se kao kod mno-gih suvremenih hrvatskih autora. On u odre-đenim fazama veću pozornost posvećuje li-niji, zatim semantici, geometriji, ima razdo-blja u kojima u radovima dominiraju tople, pa hladne boje, koketira s bijelom i crnom, igra se sa sivom, a onda svoju paletu dovo-di do eksplozije boja i njihovih neponovljivih nijansi. I sve je to u apstrakciji gotovo do sa-vršenstva dovedeno u umjetnički sklad, koji promatrača ne ostavlja ravnodušnim u želji da razotkrije autorove misli i umjetničke po-ruke. Retrospektivni opus u Kneževoj pala-či umnogome je odmaknut od onoga Ron-čevića kakvoga poznajemo danas i potvrđu-je moje tvrdnje da je Rončević u sebi spojio nekoliko likovnih izričaja po kojima je pre-poznatljiv, iako apstrakcija ostaje osnovna potka. Opus radova u Gradskoj loži naz van “Apstrakcija” prikazao je Rončevića u njego-vu maksimalnom postignuću, a to je izra-ža vanje na velikim platnima u igri skladnih pravokutnika i jedinstvenih boja i nijansi, što pokazuje da apstrakcija nije, kako se če-sto misli, samo impulzivni osjećaj na platnu, već i ozbiljno promišljen i logično postav-ljen svijet slikarskih emocija. Upravo zato, usprkos, kako se površnomu promatraču može učiniti, neobveznim potezima ili boja-ma istisnutim direktno iz tube na platno, te slike iznimno velikoga formata djeluju tako skladno i umirujuće, a boje tako oku ugod-no posložene.

Romana Galović

203

Vrsi kroz povijestZbornik radova 1

Glavni urednik: Marjan Diklić

Matica hrvatska – Povjereništvo Vrsi Vrsi, 2013.

osvrti i prikazi

Dobrodošao prilog

Povjereništvo Matice hrvatske u Vrsima u Zadarskoj županiji objavilo je 2013. vrijedno djelo pod naslovom Vrsi kroz povijest. Tiska-nje knjige koja je zamišljena kao prvi u nizu zbornika radova u kojima se razmatraju pri-rodna obilježja i procesi te povijesni druš-tveno-gospodarski razvoj i mogućnosti su-vremenoga prostornog razvitka Vrsi omo-gućili su Općina Vrsi i Turistička zajednica Vrsi. Glavni je urednik zbornika prof. dr. sc. Marjan Diklić, Vršanin i zadarski povjesničar, umirovljeni znanstveni savjetnik u trajnome zvanju Zavoda za povijesne znanosti Hrvat-ske akademije znanosti i umjetnosti.

Knjiga Vrsi kroz povijest sadrži šest te-matskih cjelina, u kojima prevladavaju već objavljeni radovi prof. dr. sc. Šime Batovića, Vršanina i uglednoga sveučilišnog profesora i muzeologa. S obzirom na to, moglo bi se reći da je ovaj zbornik radova zapravo svo-jevrstan zbir svih onih ostvarenja toga ista-knutog hrvatskog arheologa i ljubitelja zavi-čajne prošlosti koja su prožeta različitim vrš-kim motivima.

Prvu cjelinu u zborniku radova čini po-glavlje “Zemljopisni i kulturno-povijesni pre-gled Vrsi”, čiji su autori Ivan Batović i Šime Batović. U radu je razmotrena osnovna to-pografija i geografija Vrsi, koji se u arhivskim dokumentima prvi put spominju 1387. Mje-sto se u srednjem i ranome novom vijeku ra-zvijalo u okvirima Ninske općine i Ninske bi-skupije na relaciji Vrsi – Jasenovo – Zloušane (selo sv. Jakova) – Sutmijan (selo sv. Tome). Čitatelje se uvodno upoznaje s toponimi-ma Varsi, Vrhi i Vrsi, etnicima Vršanac, Vrš-kinja i Vršani te ktetikom vršk-i/-a/-o. Tako-đer, autori ističu i opisuju glavne poluotoke te zaljeve i uvale (Jasenovo, SI dio Ninskoga zaljeva), udoline, podzemne tokove, vrulje i jamu Golubinku te osobitosti krškoga pro-stora s vapnencima i flišnim zonama s pijes-cima (sabunima) kao i otočić Zečevo s mari-janskim svetištem Gospe od Zečeva.

U drugoj cjelini objavljeni su arheološki radovi o prapovijesnim, antičkim i srednjo-vjekovnim ostatcima na vrškome području. U radu “Istraživanja prapovijesnih spome-nika u Vrsima” Š. Batović posebno je obra-dio neolitsko naselje Jasenova, dok je u radu “Kosa kod Mula, Vrsi – prahistorijsko gro-blje” razmotrio nalaze iz eneolitika i bron-ča noga doba te kontinuitet vrednovanja to-ga vrškog lokaliteta do rimskoga doba. Ma-te Suić u poglavlju “Novi antikni epigrafič-ki spomenik iz Nina” iscrpno je analizirao nadgrobni spomenik Caiusa Iuliusa Curticu-sa Aetora, koji je pronađen na vrškome pre-djelu Blizumni. Crkvici sv. Jakova iz 11. st. sa starijim ostatcima iz rimskoga i ranosred-njovjekovnoga razdoblja Š. Batović posve-tio je osobitu pozornost u dva rada – “Zna-čajna arheološka otkrića u Vrsima” i “Sv. Ja-kov, Vrsi – rimska villa rustica i starohrvat-sko groblje”.

204


Treću cjelinu čine tri poglavlja. U prvome poglavlju, “Vrški mjestopisi kroz prošlost”, Š. Batović vrlo detaljno razmatra vršku toponi-miju. Geografska imena ili toponimi u Vrsi-ma ukazuju na prirodna obilježja kao i društ-veno-gospodarsko vrednovanje prostornih re sursa (primjerice, toponimi Goli brig, Ru-pe, Škalji, Sabuni, Pržne, Ričina, Lokvine, Vru-lja, Smrike, Kupinjače, Rastovne, Trsne, Vrtli-ne i Skalce). Kratak pregled vrške prošlosti, “Vrsi – tekst za videosnimku 1995.”, isti au-tor dao je u scenariju dokumentarnoga filma o Vrsima. U trećoj cjelini objavljen je i preti-

sak rada “Glagolska madrikula Svetog Miho-vila u Vrsima (kod Nina)” Vladislava Cvitano-vića, svećenika i povjesničara glagoljaške ba-štine. U tom se tekstu obrađuje vrška bratov-ština sv. Mihovila, o kojoj je mnogo podataka sačuvano u knjižici s pravilima i povremenim zapisima u upravnim tijelima i običajima te stare karitativno-socijalne udruge.

U četvrtoj cjelini objavljeni su tekstovi s popisom i analizom raznovrsne jezikoslovne građe te radovi o gospodarskoj prošlosti Vrsi. Premda u izvrsnim poglavljima o gospodar-skoj prošlosti ima dosta leksičke građe iz vrš-koga lokalnog govora, možda bi bilo spretni-je da je ekonomska građa objavljena u zaseb-noj cjelini ili u okviru prve cjeline. Š. Batović priredio je sveobuhvatnu povijesno-demo-grafsku studiju i onomastičke preglede “Pre-zimena u Vrsima”, “Vrška osobna imena” te “Pridivci u Vrsin”. Premda nije formalno obra-zovani jezikoslovac, isti se autor upustio i u analizu posuđenica u vrškome mjesnom go-voru. U radu “Romanizmi u govoru Vrsi” raz-motrio je brojne riječi romanskoga, pretežito mletačkoga podrijetla, poput općih imeni-ca kaić (od mlet. caiccio), mudante (od mlet. mudante) i kacijola (od mlet. caziola), dok je u tekstu “Turcizmi u govoru Vrsi” ukazao na brojne turske riječi koje Vršani koriste u sva-kodnevnoj komunikaciji, primjerice, apelativi budala, čarape, čizme, papuče, bajam, đubar, top, barut, kaša, žigerca, rakija, bunar, konop, makar, taman, ćorav, ćuskija, turpija i tava.

Šime Peričić u radu “Iz gospodarske proš-losti sela Vrsi” analizirao je brojne arhivske izvore koji omogućuju rekonstrukciju gos-podarenja prirodnim resursima u okviru ze-mljoposjeda obitelji Civalelli, Ponte, Begna Posedarski i Alberti te menze Ninske bisku-pije. Isto tako, razmotren je najveći novovje-kovni gospodarski subjekt – Manfrinova du-hanska tvrtka u Grbama. Rafael Božić i Šime Batović autori su priloga “Kovanje u Vrsima”. Spomenuta djelatnost omogućavala je izra-du i popravak različitoga poljodjelskog i ri-barskog oruđa te kućanskih aparata. Osta-vila je dubok trag u vrškome govoru (mij, nakovanj, menđule, kamenica, čekić, turpija, madrevida, motika, sikira, kosor, lemeš, brtve-le, kračun, komoštra, gradele, trapule i dr.).

205

OSvRTI I PRIKAZI

Etnografske crtice iz svakidašnjice Vršana moguće je isčitati iz brojnih anegdota i dru-gih pripovijetki te iz poslovica i drugih izreka koje čine petu cjelinu zbornika Vrsi kroz po-vijest. Š. Batović priredio je tri nastavka vrš-kih pričica pod naslovom “Pričice iz Vrsi (1, 2 i 3)” te tri nastavka vrških poslovica i izre-ka pod naslovima “Poslovice i izreke iz Vrsi (1 i 2)” i “Dodatak poslovicama i izrekama iz Vrsi”.

Šestu cjelinu čine biografski i bibliograf-ski pregledi života i djelovanja Š. Batovića. Sineva Kukoč priredila je prikaz “Šime Bato-vić – život i djelo (1927. – 2002.)”, a Ante Ba-tović sastavio je “Bibliografiju radova Šime Batovića (1953. – 2002.)”. “Dodatak biblio-grafiji Šime Batovića (2002. – 2011.)” napi-sala je Ivna Anzulović. Iz tih tekstova može se doznati da je Šime Batović rođen u Vrsi-ma 7. srpnja 1927. Osnovnu školu završio je u rodnome mjestu, a gimnaziju u Šibeniku i Zadru. Od 1949. do 1953. studirao je arheo-logiju na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 1953. kustos je u Arheološ-kome muzeju u Zadru. Godine 1964. dok-torirao je tezom “Stariji neolit u Dalmaci-ji”. Od 1966. do 1978. bio je ravnatelj Arhe-ološkoga muzeja u Zadru. Od 1984. u stal-nome je radnom odnosu kao redoviti pro-fesor na Odsjeku za arheologiju Filozofskoga fakulteta u Zadru, na kojem je predavao ko-legije iz prapovijesne arheologije. Predavao je i na Odsjeku za arheologiju Filozofsko-ga fakulteta u Ljubljani i na Pedagoškoj aka-demiji u Puli. Od 1991. do 1994. bio je de-kan Filozofskoga fakulteta u Zadru. Otišao je u mirovinu 1998. Od 1990. do 2010. bio je predsjednik zadarskoga ogranka Matice hr-vatske. Istraživao je brojna arheološka nala-zišta, utemeljitelj je sustavnih prapovijesnih istraživanja u Dalmaciji. Napisao je oko 550 knjiga, znanstvenih i stručnih radova, koje je

objavio u Hrvatskoj i u inozemstvu. Surađi-vao je s brojnim hrvatskim i inozemnim ko-legama. Primjerice, s Johnom Chapmanom i Robom Shieldsom objavio je u Londonu 1996. knjigu The Changing Face of Dalma-tia – Ar cha eo logical and ecological Studies in a Mediter ranean Landscape s velikim odje-kom u svjetskoj akademskoj zajednici. Ure-đivao je brojne časopise (Diadora, Zadarska smo tra), knji ge i zbornike radova. Dobio je brojna prizna nja: Nagrada Zadarske župani-je za život no djelo 2001., Nagrada Grada Za-dra za životno djelo 2002. i Nagrada za život-no djelo “Don Frane Bulić” Hrvatskoga arhe-ološkog društva. Nisam primijetio da je do-bio nagradu svojih rodnih Vrsi.

Iz ovih crtica o životu i glavnim ostvare-njima glavnoga suautora knjige Vrsi kroz po-vijest jasno se ističu tri zemljopisna stupa na kojima počiva njegovo životno, znanstveno i kulturno djelo, a to su Vrsi, Nin i Zadar. Na tim stupovima razvijene su tri sfere: Arheo-loški muzej Zadar, Filozofski fakultet Zadar (danas Sveučilište u Zadru), Matica hrvat-ska – Ogranak u Zadru. U okrilju svake od tih sfera Š. Batović Vrsima je poklonio veli-ku pažnju.

Na kraju, može se istaknuti da projekt vrš koga zbornika, predvođen prof. dr. sc. Marjanom Diklićem, a utemeljen u prvome svesku uglavnom u vrškome opusu prof. dr. sc. Šime Batovića, valja pozdraviti kao do-brodošao prilog sustavnomu multidiscipli-narnom istraživanju zavičajne prošlosti i sa-dašnjosti, kojim se pridonosi oblikovanju složenoga mozaika znanstvenih i kulturnih ostvarenja kojima je cilj na primjeren način predstaviti prirodnu i kulturnu baštinu svih dijelova hrvatske domovine. To je, uostalom, i jedna od glavnih zadaća Matice hrvatske!

Josip Faričić

206

Boris Havel

Arapsko-izraelski sukob: Religija, politika i povijest Svete zemlje

Naklada Ljevak Zagreb, 2013., str. 640

osvrti i prikazi

Interdisciplinarna analiza (dugo)trajnoga sukoba

Naklada Ljevak objavila je 2013. godine knji-gu Arapsko-izraelski sukob: Religija, politika i povijest Svete zemlje autora Borisa Have-la. Havel je doktorat znanosti stekao na Fa-kultetu političkih znanosti Sveučilišta u Za-grebu obranivši disertaciju pod naslovom “Religijski aspekt arapsko-izraelskog suko-ba”. Daljnje školovanje nastavio je u Izrae-lu na Hebrejskome sveučilištu u Jeruzalemu, gdje je magistrirao komparativnu religiju, a u Švedskoj je na Sveučilištu u Uppsali diplo-mirao međunarodne odnose i povijest. Au-tor je više znanstvenih i stručnih članaka ve-zanih za bliskoistočne teme. U knjizi Arap-sko-izraelski sukob: Religija, politika i povijest Svete zemlje objavio je rezultate petnaesto-godišnjega proučavanja arapsko-izraelsko-ga sukoba. Knjiga je, uz osnovni tekst, opre-mljena kazalom imena i nazivlja, popisom li-terature i, što je jako korisno, pojmovnikom i kraticama hebrejskoga nazivlja te korište-nih arabizama i turcizama. Predgovor knji-zi napisala je prof. dr. sc. Mirjana Kasapović s Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.

Knjiga je podijeljena u devet poglavlja. Autor čitatelje u prvome poglavlju uvodi u problematiku arapsko-izraelskoga sukoba, a zatim slijedi poglavlje o metodologiji i izvori-ma podataka koji su korišteni tijekom istra-živanja; dalje autor nastoji objasniti ulogu i važnost povijesti u židovstvu i islamu, a po-tom daje pregled povijesti Svete Zemlje do islamskih osvajanja; peto je poglavlje posve-ćeno nežidovima u židovskim izvorima i tra-diciji, a u šestome poglavlju nalazi se pregled povijesti odnosa između islama, Židova te pregled povijesti Palestine od nastanka isla-ma do 1917. godine; sedmo poglavlje teme-lji se na analizi razvoja cionističkoga pokre-ta i religijskoga cionizma; osmo poglavlje čini pregled islamskoga teritorija i židovske poli-tičke vlasti, a u devetom i zaključnom autor daje svoje mišljenje o percepciji, biti i buduć-nosti arapsko-izraelskoga sukoba.

Kako se vidi iz samoga podnaslova knji-ge, autor ovoj složenoj temi pristupa inter-disciplinarno, dajući teološki, povijesni i po-litološki osvrt na sukob. Povijest je toga su-koba duga, problematika je kompleksna i osjetljiva; on i dalje egzistira (još uvijek mu se ne nazire kraj) pa je i pristup te pisanje o njemu vrlo nezahvalno za bilo kojega auto-ra. Utoliko je i ova knjiga vrjednija što po-kušava približiti problematiku bez zauzima-nja pozicija, tj. autor nastoji, barem koliko se može iščitati, zauzeti i predstaviti neutra-lan stav. Autor ima pristup ab ovo, odnosno smatra da bez pregleda samih početaka po-vijesti (u slučaju Židova autor počinje raz-matranje od biblijske povijesti Izraela) jedne i druge strane nije moguće shvatiti bit suko-ba. To je ispravan stav jer bez razumijevanja židovske te muslimanske povijesti nije mo-guće shvatiti mnoge poteze koje su vukli ak-teri u pojedinim povijesnim razdobljima. Ta-kođer, osim islama i židovstva, autor spomi-

207

OSvRTI I PRIKAZI

nje i kršćanstvo, koje je imalo veliku ulogu u zbivanjima u Palestini 20. stoljeća, posebno preko Velike Britanije i kasnije nakon što Ka-tolička Crkva mijenja svoj stav prema Žido-vima i državi Izraelu pod utjecajem dojma o holokaustu. U drugome poglavlju knjige au-tor objašnjava metodologiju i izvore koje je koristio. Ukazuje na potrebu upoznavanja sa židovskim, islamskim i kršćanskim religij-skim i povijesnim izvorima jer bez njih sama terminologija zbunjuje te dovodi do nespo-razuma i neshvaćanja samih postupaka bilo koje navedene strane.

Autor ukazuje na kontrast između reli-gije, koja sve gleda crno-bijelim tonovima, i politike, koja stvari gleda na sasvim drugi, ni-jansiraniji način. Pritom daje primjere kako akteri mogu tu crno-bijelu sliku razlijevati u spektarnost, što opet ovisi iz koje konfesije dolazi dotični akter. Havel ukazuje na važ-nost povijesne i teološke perspektive arap-sko-izraelskoga sukoba. Veliki dio knjige od-nosi se na povijest židovstva i islama od sa-mih početaka pa sve do 1917. godine. To je koristan pregled jer se bez poznavanja proš-losti ne mogu shvatiti politička događanja u 20. i na početku 21. st., premda, naravno, povijesno iskustvo nema uvijek presudnu važnost za ono što se događa u suvremeno doba. Autor je u tom dijelu iscrpan i detalj-no obrađuje prošlost, političke i vjerske akte-re te presudne događaje jedne i druge stra-ne. Za osobu koja se bavi poviješću islama ili židovstva to su sve općepoznate stvari, koje pojedini autori interpretiraju ovisno o tome s kojega gledišta polaze ili, na kraju, koju stranu simpatiziraju. Primjer je tomu priča o sudbini židovskoga plemena Banu Kurej-za. To je pleme potpuno uništeno; muškim pripadnicima plemena, kojih je bilo izme-đu 600 i 900, Muhamed je osobno odrubio glave, dok su žene i djeca porobljeni. Narav-

no, taj se događaj promatra iz različitih ku-tova i izaziva dvojbene osjećaje i interpreta-cije, od onih koji ga osuđuju i pitaju se kako je moguće da jedan osnivač vjere sudjelu-je u takvome činu do onih koji ga opravda-vaju političkim i praktičnim razlozima. Iako nije iznio i kontroverzne primjere iz židov-ske prošlosti na način na koji se pozabavio “osjetljivim” dijelovima islamske povijesti, autor taj dio knjige završava riječima kako je za njega “povijest muslimansko-židovskih odnosa relevantna za kvalitetan uvid u ak-tualne političke prilike, i to cjelovita, nefiltri-rana, nerafinirana i neprilagođena, povijest prenesena u skladu sa standardima znanosti, a ne aktualnih ideologija”, a “umjesto prikri-vanja i ignoriranja potrebna je nova teološ-ka i politička interpretacija tih tekstova, ko-jom bi se promicale vrjednote miroljubivo-sti, jednakosti, nenasilja i dogovora”. Autoru kao primjer služi suvremena povijest kršćan-sko-židovskih odnosa.

Posebno su zanimljiva poglavlja sedmo i osmo, u kojima se prati razvoj cionističko-ga pokreta i religijskoga cionizma te se raz-matra odnos muslimanskih vjerskih vla-sti prema židovskoj političkoj vlasti. Autor piše o idejama i osobama koje stoje iza na-stanka cionizma te tvrdi da je politički cio-nizam odraz europskih trendova i ideologi-ja, a među njima je najvažnije prosvjetitelj-stvo. Kao glavnu osobu koja stoji iza nastan-ka političkoga cionizma spominje Theodo-ra Herzla, mađarskoga Židova i, zanimljivo, agnostika. Želju za stvaranjem židovske dr-žave Herzl je vidio u problemima antisemi-tizma s kojim se Židovi susreću u država-ma u kojima žive i koji će, po njemu, presta-ti upravo uspostavom židovske države. Na-suprot političkomu cionizmu javlja se reli-gijski cionizam, koji na stvaranje židovske države gleda kao na ispunjenje Božje volje i

208


obećanja data židovskomu narodu kao iza-branomu narodu. Autor knjige napominje važnost nanovo otkrivenoga kršćanskog fi-losemitizma, posebno među evanđeoskom kršćanskom zajednicom, koja je jako utjecaj-na u SAD-u. Posebno se opisuje djelovanje Charlesa Wingatea, britanskoga obavještaj-nog časnika i “oca izraelske vojske” za koje-ga se navodi da je karika između vjerskoga, svjetonazorskoga i političkoga kršćanskog cionizma. Zanimljiv je njegov život i samo po stupanje za vrijeme namjesništva u Pale-sti ni. Međutim, Havel nema kritički osvrt pre ma djelovanju Wingatea, a posebno pre-ma njegovim stavovima o Kuranu, za koji je izjavio da je to “gomila pompozne tlapnje”. Nastavlja s opisom proglašenja države Izrae-la te sukoba koji su se dogodili sa susjednim arapskim državama. Dodaje i zanimljivosti koje ukazuju na arapsku neorganiziranost ti-jekom ratova i izraelsku uspješnu improviza-ciju. Naravno, napominje i vrlo različitu mo-tiviranost jedne i druge strane. U tom kon-tekstu prenosi zanimljiv osvrt Glubb-paše na kretanje jordanske Arapske legije, koja je, kako on kaže, više djelovala kao kakav karne-val nego kao vojska koja kreće u sukob.

U osmome poglavlju autor posebno obrazlaže ulogu Hadži Emina el Huseinija u sukobu te ju ocrtava izrazito negativno, što je i logično kada se uzme u obzir radi-kalizam za koji se zalagao. On je i jedan od glavnih krivaca što Arapi nisu pristali na za njih najpovoljnije rješenje iz 1939. godine, koje se naziva Bijelom knjigom. Britanci su tim rješenjem Arapima predložili smanje-nje židovske imigracije na samo 75000 use-ljenika u sljedećih pet godina, nakon čega bi svako useljavanje bilo uvjetovano arapskim pristankom; Židovima bi se ograničila kup-nja zemljišta, a na cijelome palestinskom po-dručju osnovala bi se arapska država, u kojoj

bi Židovi bili politički zastupljeni sukladno brojnosti. Da je prihvaćen taj prijedlog, pita-nje je kako bi danas izgledao taj sukob i bi li ga uopće bilo.

Na kraju knjige autor opisuje nastanak Hamasa i njegove političke ciljeve te daje uvid u mentalitet arapskih i židovskih čelni-ka. Havel ističe koliko zapravo zapadnjaci ne poznaju arapski mentalitet i njihovo poima-nje politike, društva i svijeta u kojem žive i koji ih okružuje.

U devetom i zaključnom poglavlju au-tor ima donekle optimističan ton te zapra-vo poziva na interpretaciju svetih tekstova na način da se ukaže na mirotvornost, a ne na nasilje i radikalizam; posebno se to od-nosi na islam i interpretiranja sura vezanih za muslimansko-židovske odnose. Također, napominje da su neutralne analize arapsko-izraelskih sukoba potrebne radi uvažavanja i poticanja sve veće interakcije triju vjera, ali se nada da porast intenziteta interakcije neće značiti i porast nasilnoga radikalizma i fanatizma.

S obzirom na izneseno, može se reći da je knjiga Borisa Havela sinteza jednoga du-gotrajnog sukoba promatranog s aspekta re-ligije, povijesti i politike. Taj redoslijed – re-ligija, povijesti i politka – upravo odražava okolnosti arapsko-izraelskoga sukoba. Upra-vo su religija i povijest imale nevjerojatan utjecaj na politička događanja u Svetoj Ze-mlji te ga još uvijek imaju.

Knjiga nastoji ponuditi objektivnu anali-zu sukoba, no ipak je primjetan kršćanski ci-onizam kao autorov mentalni okvir i točka s koje je krenuo u istraživanje. No to nikako ne umanjuje vrijednost ponuđenih rezulta-ta te bih čak rekao da svatko tko se ubudu-će bude zanimao za problematiku arapsko-izraelskoga sukoba ima odličnu polazišnu točku s koje može krenuti u daljnja istraživa-

209

nja. Havelova knjiga ne nudi rješenja niti joj je to bila namjera, ona detektira određene probleme i na račun tih detekcija nudi alter-nativu dosadašnjemu pristupu, i to ne samo čitateljima, već i akterima sukoba i onim lju-dima koji imaju mogućnost utjecati na sam sukob.

Matej Gabrilo

Baldo Zlovečera

Na gumnu zla

Matica hrvatska Dubrovnik, 2012., 197 str.

osvrti i prikazi

Višeslojno štivo

Ima lica koja jednom vidite i pamtite ih cije-loga života, za razliku od nekih drugih koje gledate često svaki dan i ne možete ih za-pamtiti. Jedno od onih prvih lice je i glas Bal-da Zlovečere. Njega sam vidio (susreo) jed-nom u životu, a njegov lik robijaša s Golo-ga otoka i duboki bas nosim i danas u očima i ušima. Naše prvo i jedino viđenje dogodi-lo se na otočiću Košljunu u Puntarskoj dra-gi u veljači 1961. Nakon toga nismo se više ni čuli ni vidjeli. Možda se on mene više nije ni sjećao, ali sam ja njegov glas prepoznao na Hrvatskome radiju jedne kasne večeri ratne 1994. godine. Rekao sam sebi: “Baldo se vra-tio.” Bio je to razgovor misionara povratnika u domovinu nakon šesnaest godina izbiva-nja u Argentini, Njemačkoj, SAD-u i Južnoa-fričkoj Republici. Nakon mlade mise nestao je iz Hrvatske kao što je i 1956. nakon dvi-je odslužene godine vojne obveze u JNA-u bio nestao punih pet godina u kazama tama komunističkoga režima, i to po jednom od uhodanih scenarija: zadnji dan vojnoga roka, prvi dan vojnoga zatvora. Osobno, scena-rij mi je bio jako dobro poznat jer sam bio predmet njegova prvog čina: sumnjičenje za

210


neku banalnu sitnicu, a onda već pripremlje-na optužba. Ja optužbu doista nisam čuo za-hvaljujući slučajnosti da mjesto mojega slu-ženja vojnoga roka nije bilo i sjedište “nad-ležnog oficira KOS-a”. Do njega je trebalo vo-ziti se kampanjolom. Tu je bila i moja dvo-struka drskost, koja me mogla stajati i koje godine robijanja više: kad je kampanjola iziš-la iz kasarnskoga kruga (Prule kod Ljublja-ne), još dok se spuštala brklja na izlazu plju-nuo sam iz karoserije na kasarnsko tlo. Prva drskost. Druga drskost: kad me je kapetan KOS-a ostavio da čekam njegov poziv u hod-niku, radi tobože novca za putnu kartu, po-ručio sam mu po kuriru koji je tuda prola-zio da sam otišao i bez novca, a moj novac neka da jednom mom kolegi koji je ostao još u vojsci, nimalo pametno, jer mu je to moglo dodatno štetiti. I otišao sam na vlak za Za-greb, a onda autobusom, još nije bilo želje-znice, do Zadra. Kasnije sam doznao od toga istog kolege, Hercegovca iz Čeljeva, kome su komunisti ubili oca, da su ga MPV (moralno-političko vaspitanje) oficiri stalno zapitkiva-li o meni. Jednom je tako vozio kapetana za MPV, Feliksa Ćurina iz Gdinja na Hvaru. Kad ga je ovaj počeo ispitivati o meni, zaustavio je auto nad jednom provalijom i rekao Fe-liksu: “Druže kapetane, ja imam samo staru majku, a vi imate obitelj; ako me još jednom zapitate za Ćosića, idemo zajedno u provali-ju.” Više se Ćurin nije raspitivao o meni kod njega. 90-ih ga je godina HTV pokazao kako u Gdinju s kćerkom, očito razvedenom jer je imala hrvatsko-slovensko prezime, uzga-ja masline.

Bilo je to niti mjesec dana prije našega je-dinog viđenja na Košljunu. Baldo je bio ne-stao sedam godina, ali je njegovo ime posta-lo poznato među njegovim mlađim kolega-ma, iako se izgovaralo potiho. Postalo je ne-raskidivo vezano za pojam “Goli otok”.

Pišući za Vjesnik Franjevačke provincije sv. Jeronima prikaz knjige S Kristom i u smrt o. Ivana Perana – jedan drugi franjevac kojega je vojni sud u Ljubljani bio osudio na smrt, a potom pomilovao na pet godina robije – završio sam u stilu: “Baldo, javi se.”, imajući na umu sve ono što se o njegovu robijanju svojevremeno govorilo. Tada nisam znao da je on dio svojih uspomena na Goli otok već bio objavio u iseljeničkome časopisu Danica u Chicagu. Međutim, cjelovita knjiga o tome periodu njegova života izišla je tek 2012., kratko vrijeme prije njegove smrti, pod na-slovom Na gumnu zla. 20. svibnja 2012. au-tor životopisa na kraju knjige, fra Rafael Ro-mić, i on povratnik iz misionarske prisilne “pečalbe”, u zadnjoj rečenici piše:

Iako od nedjelje 12. veljače 2012. – zbog bolesti – ne može ni svetu misu slaviti, fra Marijan je stečenim bogatstvom životnog iskustva sretan i spokojan, spreman za ve-liko putovanje.

5. rujna 2012. u svome rodnom konavo-skom Pridvorju u dobi od 79 godina poko-pan je fra Marijan Baldo Luka Zlovečera shr-van teškom neizlječivom bolesti.

Knjiga Na gumnu zla sadrži 56 posebnih priča, računajući “Uvod” i “Epilog”, a dono-si i kratki životopis autora iz pera fra Rafae-la Romića. To je višeslojno štivo između me-moaristike i usmene povijesti, sve zajedno začinjeno pričom, stilom iznošenja saznanja i doživljaja. Te kratke priče daju obilje građe čitatelju i analitičaru. Teško je zamisliti inte-lektualni napor da se iz sjećanja izvuče sav taj materijal, sve pojedinosti, sva imena i do-gađanja, sve suptilnije robijaške duše.

Ne namjeravamo ovdje iznijeti sve mo-guće slojeve i raščlambe jer bi se mogla na-praviti cijela komparativna studija u kojoj bi se datosti iznesene u ovoj knjizi mogle uspo-

211

OSvRTI I PRIKAZI

ređivati s drugim sličnim sjećanjima i povije-snim dokumentima, a mogao bi se napraviti cijeli leksikon imena, ili pak cijela jedna enci-klopedija o Golome otoku. Ograničit ćemo se na nekoliko tema – slojeva, uz opću na-pomenu da ova knjiga pobija mit da su na Golome otoku robijali samo informbiroovci, dakle komunisti staljinisti. To je samo odraz jednoga nakaradnog gledanja na povijest, u kojem se kao žrtve totalitarnih režima navo-de samo oni koji su bili nositelji tih režima, bilo da se radi o Dantonu i Robespierreu, Trockom i Beriji, Hebrangu i Đilasu. One ti-suće i milijuni pravih i nevinih žrtava tih re-volucija, koje su samljele građanska i komu-nističke revolucije, kao da nisu ni postojali, kao da nije bilo Vandeje, tisuća plemića (La-voisier i Chenier, npr.) i katoličkih svećenika i vjernika, milijuna Rusa, Poljaka, Hrvata, Ma-đara, Kubanaca, itd.!?

1. Logorska usmena predaja i uznička historiografija

Prvih 50-ak stranica posvećeno je povije-sti otoka logora, kroz razgovore sa starijim uznicima. Tako doznajemo da je otok Goli (ili Goli otok) služio istoj svrsi i u I. svjet-skom ratu za zarobljene Ruse, da je tehnič-ku pomoć za izgradnju nastamba na Golo-me otoku dala posada sa Svetoga Grgura, manje poznatoga susjednog otoka logora. Isto tako, nitko ne spominje ženski logor na Golome otoku, u kojem su robijale pjevači-ca Nada Mamula i Nada Poderegin, glumica koja je kasnije u Londonu glumila kao Nadya Regin. U pričama nalazimo niz detalja koji se ne srame suvremenoga istraživačkog no-vinarstva ili obavještajnoga rada. Tu spadaju svakako propitkivanja o grobovima na oto-ku, tema koja je bila strogo zabranjena, kao i

propitkivanje o nestalima. Ta su istraživanja pokazala da su neki umrli na Golome poka-pani na riječkome groblju Kozala, ali su ka-snije ti grobovi prekopani. Zna se, ili se mi-slilo da se zna, da je prvi umrli pokopan u Zagrebu na Mirogoju. Na Golome je bio na-pravljen od kamenja premazanoga vapnom golemi natpis TITO. Vladalo je mišljenje da je to “nadgrobni spomenik” žrtvama logo-ra jer su navodno pod tim natpisom grobovi logoraša preminulih od batina, dizenterije ili gladi, koju je nekoliko desetina Albanaca iza-bralo radije nego da jedu svinjetinu.

Još dva izviđačka pothvata našega autora treba ovdje zabilježiti:

– Tko je bio “drug Masa”? Nitko mu ni-je znao pravo ime. Stanovao je u Posjetnoj zgradi, a iznad njegova stana bile su veli-ke moderne antene. Govorilo se da održa-va vezu s Beogradom. Oštrom oku robijaša nije promaknula činjenica da su mu odjeća i oprema bile iz uvoza. Pojavljivao se samo kad je trebao ići u restaurant. Konačno je ro-bijaška tajna služba doznala da je on “šef ud-baške atentatorske skupine koja djeluje po Zapadnoj Europi, ‘brinući’ se za političke ise-ljenike i njihov rad” (str. 122).

– Brojno stanje na Golome otoku. O tome se i danas raspravlja u medijima. Naj-češće se spominje brojka od oko 16000 za-tvorenika. Naš autor je, dok je radio na uto-varu u golootočkoj luci, zavirio u jednu na-puštenu ćeliju u Raportnoj zgradi punu sve-žnjeva dokumenata prekrivenih prašinom. Na jednom svežnju pisalo je “Brojno stanje”. Od onoga što je vidio zapamtio je uz naslov “Muško radilište” brojku 23000, a uz “Žensko radilište” nešto manje od 2000. Odatle i nje-gova procjena da je Golim otokom do pa-kiranja tih svežnjeva prošlo ukupno 25000 zatvorenika.

212


Na Goli otok slijevale su se (usmene) in-formacije praktički iz cijele ondašnje drža-ve. Svaki je zatočenik bio izvor podataka pod uvjetom da mu se približite i zadobije-te njegovo povjerenje. Osim toga, postojali su i posebni kanali za dobivanje informaci-ja, na primjer, o onima koji su pušteni s Go-loga. Prvi kanal bila su pisma rodbine koju su oni posjećivali i kojoj su prenosili informaci-je o svojim bivšim supatnicima. Drugi su ka-nal bili istražni zatvori u kojima su se mije-šali budući klijenti Gologa otoka i recidivisti s Gologa. Treći su kanal bili golootočki ud-baši koji su u restaurantu znali komentirati sudbine svojih bivših klijenata. Te su razgo-vore registrirale robijaške uši poput magne-tofona. Takvih i sličnih detalja iz života robi-jaša na Golome otoku puna je ova knjižica. U njima ima i intrigantnih informacija koje bi trebalo ne samo usmeno, nego i arhivski provjeriti. Trebalo bi tako provjeriti tko je sve nastradao u policijskim racijama kojih su bili meta mladi Zagrepčani i Zagrepčanke koji su završili u Lonjskome polju neposredno nakon rata.

2. Topografija mučilišta – toponimija zla

Topografija logora mučilišta prilično je škrta, utisnuta je u Veliku i Malu dragu, koje su vje-rojatno i prije postojale kao mjestopisi i pri-rodne tvorevine. U njima su umjetno stvore-ne nove lokacije, reljefne tvorbe: logor unu-tar logora – Žica, druga dva bili su brojevi “101” i “102”, odnosno “Izolacija”, mjesta gdje su se provodile posebne metode preodgoja logoraša. Ostala su imala strukovna i druga imena: Muško radilište, Žensko radilište, Sto-larija, Betonirka, Finoklesarska, Utovarna, a onda samo zatvorima i logorima svojstvena

imena: Samice i Izolacija, Raportna zgrada, Posjetna zgrada.

Sva su ova mjesta sinonimi zla, gumna na kojima se drobilo ljude, njihovo dosto-janstvo, njihova osobnost, gdje se duša vadi-la na nos, uši kroz žicu na zapešćima vezanu za tralje – “gasiranje”. To je bila u najmanju ruku dvostruka izolacija: otok i logor, a kad bi tko dopao u samicu, bila je to i trostru-ka izolacija. Bilo je strogo zabranjeno ploviti ili loviti ribu u blizini toga ukletog otoka. Sli-ka gumna nije slučajna u naslovu: gumno je mjesto gdje se “mlati žito” po najvećoj žezi u godini, gdje se konji ili magarci vrte unedo-gled uvijek po istoj putanji, do iznemoglosti.

3. Galerija likova

U taj prostor, u tu povijest, u tu tadašnjost smještena je čitava galerija likova, pravo ka-zalište sjena. Koliko ih je bilo? Odakle su do-vedeni? Za što su suđeni ili samo kažnjeni? Koji je bio njihov status?

O broju se nagađa, kao što smo to već vi-djeli. Obično se govorilo da su najbrojniji bili Crnogorci, najtvrđi ibeovci, no to su samo procjene, nikakvi službeni podatci. Njih još nitko nije vidio jer su još danas tajna, ako uopće još negdje postoje, tj. ako nisu unište-ni, a uništavani su i na samome otoku.

Postojala je i razdioba po statusu: ibeov-ci, administrativci, vojnici, kriminalci, civili u službi na otoku.

Ta statistička masa u autorovim sjećanji-ma dobiva svoje lice, svoje karakterne crte i svoje ime. U najvećem broju slučajeva nisu to standardne imenske formule kao u osob-nim iskaznicama ili radnim knjižicama, ili pak u zatvorskim evidencijskim kartonima. Uz ona s punim imenom i prezimenom: Vla-do Dapčević, Veljko Žižić, Andrija Bubanj,

213

OSvRTI I PRIKAZI

Dane Basta, Nada Podereg, Nada Mamula, sve zvučna imena partizanskih generala ili njihovih rođaka, imamo samo osobna ime-na: Arif, Vicko, Kemo, Ahmet, Hasan, Nada. Druga označuju samo narodnost: Bugarin, Makedonac, a neka narodnost i ime: Ciganin Lale, Filip Slovenac. Ova tipologija imenskih formula mogla bi ići unedogled pa ćemo se ovdje zaustaviti, a čitatelju dajemo još samo nekoliko primjera da procijeni njihovo šare-nilo i da zamišlja bestijarij u kojem je autor živio četiri godine: IB-Crnogorac, Laza raz-bojnik, Mladi student, Ilić “sobni”, Tito, ka-petan na “13. maju”, Čedo iz Splita, bogoslov, neki Šimić itd.

Iza svakoga ovog imena krije se jedan karakter, događaj, ljudska drama, tragedi-ja i sl. Svi su oni prošli špalir dobrodošlice, prošli test “gasiranja”, svi su oni bili najprije “banda”, podvrgnuti “prevaspitavanju”, pisa-li “izjave” između dva “gasiranja” ako njiho-ve izjave nisu zadovoljavale “islednike”. Svi su oni prisilno pjevali pjesme drugu Titu i tako gradili kult ličnosti iza logorske žice okruže-ne morem. Svi su oni bili pokusni kunići “ro-bijaškog samoupravljanja”, koje autor ironič-no povezuje s kasnijim komunističkim eks-perimentom “socijalističkog samoupravlja-nja”. Riječ je zapravo o tome da je milicija održavala samo stražu oko logora, sve osta-lo izvodili su sami logoraši unutar svojih “soba”: raščišćavanje pojmova (čitaj: ispira-nje mozgova), premlaćivanje, besciljno pre-nošenje kamenja s jedne gomile na drugu, “gasiranje”, tj. po kazni nošenje kamena na drvenim nosilima pri čemu je kažnjenik bio ispred rukama vezanim žicom za nosila (tra-lje), a odstraga su ga dva ili više robijaša gu-rali trkom. To je redovito završavalo potpu-nim mrcvarenjem kažnjenika. Taj oblik mu-čenja postao je kasnije sinonim za mučenja na Golome otoku. Svi su morali sudjelovati

u premlaćivanju, mučenjima, prokazivanju. Svaki otpor ili zabušavanje kažnjavali su se višestruko. Nitko s Gologa nije otišao, a da se nije ogriješio – pod prisilom ili svojevoljno – o svoj moralni kodeks, o nešto što u normal-nome životu ne bi ni u snu učinio. Taj ma-fijaški zakon provođen je doslovno u logo-ru. Odatle, kažu, i šutnja bivših golootočkih logoraša.

Standard života u logoru bio je “iznad standarda bolesnika u bolnici”, ako je vjero-vati Jovi Kapičiću, pomoćniku ministra unu-tarnjih poslova, Aleksandra Rankovića, čije se ime najčešće povezuje uz Goli otok, a koji je nedavno umro u Beogradu – bos! Kapičić je oličenje balkanskoga barbarogenija, hvali-savoga lašca, otupjele savjesti. Kao da je is-pao iz Micićeva “Zenita”.

Kapičića se inače ne spominje u knjizi, ali se kazuju imena upravitelja logora: ing. Jure Košutić, Pero Ostojić (za koga se kaže da je s otoka Brača) i Rade Radević. Tu su i imena UDBA-inih isljednika: Bulatović, Drobnjak, Tara (nadimak iz partizana) i poručnik Zulfo.

Stvarni standard koji opisuje naš autor bio je sljedeći: doručak: kava i pura; ručak: juha od povrća; večera: kava od ječma. Uza

Marijan Baldo Zlovečera

214


svaki obrok išao je i komadić kruha. Ukupna propisana kalorična vrijednost: 1250 kalo-rija, a u samicama se dobivalo 900 kalorija dnevno.

Posljedice su bile: avitaminoza, “kokošja bolest”, dizenetrija (od koje je umrlo, govori-lo se, nekoliko tisuća). O ostalome komforu govore prve tri rečenice “Uvoda”:

Po sredini logora sa strane Velike drage postojala je jedna uzvisina poduprta viso-kim strmim liticama, prava “Babina gre-da”. Tu su se nalazile “higijenske prostorije” logora, naime kupaonica i valjda najduži i najveći zahod na svijetu. Imao je osam-desetak otvorenih – bez ikakvih bočnih ograda – čučavaca, postavljenih u dva vis a vis reda (str. 7).

Priče su satkane od osobnih doživljaja i proživljaja i iskaza logoraša dobivenih u po-vjerljivim razgovorima u kojima je “otvara-nje” sugovornika spadalo u osnovnu komu-nikacijsku strategiju bez koje nije bilo ništa jer je nepovjerenje prema svemu i svakomu bilo osnovno pravilo. Glavni je dojam da au-tor malo govori o sebi i svojim osjećajima, koji ga samo u iznimnim slučajevima po-nesu. Najčešće se on pretvarao u oko i uho koje bilježi sve oko sebe, važe riječi i pozadi-nu ponašanja. To oko i uho zabilježilo je čita-vo mnoštvo događaja i prizora.

Kako je bio u sobi 4, tj. u barakama u ko-jima su bili smješteni politički zatvore ni-ci, među kojima su bili najbrojniji inform-biroovci, na svojoj je koži osjećao zbivanja i raspoloženja u političkome životu države. Upravo po količini batina i kaznama koje su dobivali, znali su da je u državi mirno ili se nešto događa. Tek su kasnije doznavali zbog čega su bili mučeni i maltretirani, kao npr. kad su Vlado Dapčević i grupa informbiro-ovaca prebjegli u Albaniju. Isto tako, po ma-

sovnim otpuštanjima iz logora znali su da se nešto mijenja u odnosima između Jugoslavi-je i SSSR-a. U toj se sobi (koja je obuhvaćala više baraka i brojila i do 700 robijaša) osje-tilo promjene u jugoslavenskome i hrvat-skome društvu kad su počeli stizati “samci”, tj. oni koji su osuđeni ne više na masovnim, nego pojedinačnim procesima kao “zapad-njaci”, “špijuni i propagandisti Zapada”. Isto se tako koncem pedesetih u istoj sobi osjeti-la nova metoda djelovanja političke policije i nova populacija kojoj je ona posvetila svo-ju “brigu” – srednjoškolci. Tako su na Golo-me osvanuli srednjoškolci iz Imotskoga i Va-raždina. Autor ne navodi nijednoga imena, ali analizira ciljeve takvih uhićenja: zastraši-vanje mladeži, sprječavanje daljnjega školo-vanja i općenito povećavanje terora nad sta-novništvom. Ne navodi se godina dolaska tih srednjoškolaca na Goli otok niti se spo-minju zadarski srednjoškolci (Pinjatela, Sta-mać, Dobrović, Rogić), ali se može ustanovi-ti koincidencija između dviju zadnjih godina Baldova boravka na Golome i dvogodišnje administrativne konfinacije studenata i sred-njoškolaca na susjednome Sv. Grguru. Nai-me, na početku akademske godine 1961./62. na predavanjima (cikličkim, za sva godišta) iz francuskoga jezika i francuske književnosti našli su se “padobranci s Gregorijane” – Ive Livljanić, Miljenko Mandžo i Stojan Vućiće-vić, a tu se našao i Mirko Vidović.

Jednom je svojemu povjerljivom supat-niku bogoslovu, odnosno “biskupu”, kako su mu se rugali u logoru, izrecitirao sve točke njegove optužnice. Kad ga je ovaj začuđeno zapitao kako to zna, on mu je rekao da je to standardni tekst optužnice (koje su vojni su-dovi u cijelosti prihvaćali) protiv katoličkih svećenika i sjemeništaraca. Prva je točka op-tužnice bio Stepinac, a zatim čl. 118. st. 1. Mi-jenjalo se samo ime okrivljenika. To je Baldo

215

OSvRTI I PRIKAZI

bio već vidio u nizu slučajeva pa vjerojatno i u svome, samo o tome ne govori. Iz toga raz-govora donosimo dvije karakteristične reče-nice koje bi izgledale kao čista izmišljotina da nisam doživio gotovo isto.

Uhitili su me kad sam se preoblačio iz voj-ničkoga u građansko odijelo, pri odlasku iz vojske. Bio sam poluvojnik polucivil, na-ime u civilnoj potkošulji i vojničkim hlača-ma (str. 133).

Ja sam već bio u civilnoj odjeći i razdužio vojnu odjeću i opremu kad su me posjeli u prvu klupu učionice i sjeli za stol kao sudsko vijeće dva kapetana I. klase MPV-a (Matulić i Ćurin) i moj komandir voda kapetan Mihaj-lo Đukanović te mi rekli da oni nada mnom imaju vlast još 24 sata. Moja je sreća bila što je pronađen onaj koji je “ukrao lebac” pa su me proslijedili kapetanu KOS-a u Ljubljani.

Kao posebno dojmljiv prizor Baldo opi-suje mrcvarenje “subotara” u jednome ka-menolomu Gologa. Sve je organizirao mladi poručnik UDBA-e Drobnjak, koji je odlučio “slistiti bogomoljce”. “Stigavši do kamenolo-ma, koji se nalazio blizu ‘Izolacije’, ugledah sliku iz doba Neronova proganjanja prvih krš ćana” – tako počinje priča o “golootoč-kim mučenicima” koji se “nisu htjeli odreći svoga vjerskog uvjerenja”, nisu htjeli primiti oružje ni položiti “vojničku zakletvu”. Bilo ih je 31 i bili su neprepoznatljivi, ali i nepokole-bljivi. Priziv savjesti bio je tada nepoznata ka-tegorija, neki je i danas osporavaju. “Bljutavo ogavni sadizam”, zaključio je autor, zadivljen čvrstinom njihove vjere.

Rad je bio jedna od vrsta torture (muče-nja). O tome svjedoči i tumačenje svrhe rada u logoru jednom “sobnom” od strane Pere Ostojića, upravitelja logora i jednoga od di-rektora Kombinata Velebit:

Meni nije do toga koliko će oni proizvesti, već mi je važno da rade do iznemoglosti. Neka tuku kamen o kamen da dobro za-pamte što je zatvor, što je Goli (str. 137).

Takva filozofija rada dolazila je najviše do izražaja u “Izolaciji”, gdje se radilo od jutra do mraka u kamenolomima, prenoseći i valja-jući kamenje s jednoga mjesta na drugo bez određenoga cilja i svrhe.

O sebi autor rijetko govori, samo u iznim-nim slučajevima kao što je bio njegov bora-vak u izolaciji “102”. Tu nalazimo i njegov opis vlastitoga tijela.

Danima sam se sušio i ostao “bez trbuha”. Od prsnog koša do zdjelice s vremenom se nategnuo jedan mišić kao deblji uzlati ko-nop iz kojega su se na jednu i drugu stranu račvali konopi i konopčići presvučeni tan-kom zgužvanom kožom, i sve je to izgleda-lo kao naličje kralježnice (str. 146).

U mjesec i pol izgubio je 14 kilograma i sam sebe više nije prepoznavao. Izgubio je tek pa nije išao neko vrijeme ni u restaurant na ručak. Sisao je limun sa šećerom.

Uz opis tijela javljaju se i opisi duševnih stanja i razmišljanja.

I uvijek su se ta solo-misaona raspetljava-nja javljala pod jesen s prvom kišom. … svijest o gubljenju najvrjednijih godina ži-vota, koje više ničim i nikakako nećemo moći dohvatiti (str. 145).

Ta ramišljanja prelaze ponekad u lirske opise:

Podno mene na svega desetak metara šću ćurena na vjetrini šutjela je Raportna zgra da, trudna zlom (str. 186)

ili pak u čistu liriku:

216


Šum, noć, sam, borići, cviljenje i …. smrti, mrtvi (str. 185).

Pred kraj svoga boravka na Golome Bal-do je počeo misliti na mrtve. Jer, “na robiji čovjek ne mari za mrtve jer su mu živi kao sablast neprekidno za petama i mislima” (str. 185).

Knjiga inače završava u refleksivnome tonu:

Suvišno je i pitati: tko, za koga spremi, ra-zape tu mrežu?

Na to, vjerojatno, nitko ne bi znao odgovo-riti, pa ni ovo osramoćeno kamenje preko kojega se kalila i brusila zloba, iako je ono jedino svemu tome svjedok. Ono je samo vidjelo da je to čovjek za čovjeka uz po-moć čovjeka učinio (str. 187).

Čudno, od početka do kraja ove knji-ge čitatelju se negdje u podsvijesti nameće Plautova izreka Homo homini lupus, koju su kasnije koristili Hobbes i Marx. Upravo su sljedbenici ovoga potonjeg provodili Plau-tov poučak na ovome pustom i golom oto-ku, ali i širom našega planeta u svojoj verziji: čovjek čovjeku komunist.

P. S. 1. Posljednja priča nosi naslov “Epilog”. Ona prenosi vijest s kraja šezdesetih godina proš-loga stoljeća da je Rade Radević, bivši upra-vitelj logora, uhićen jer je imao običaj dari-vati svoje prijatelje mercedesima i jahtama posežući u blagajnu logorskoga poduzeća “Velebit”.

Nimalo neobičan obrat: Kad sam odla-zio iz vojske, moj tadanji “anđeo čuvar” bio je u vojnome zatvoru zbog fizičkoga nasilja – bivši boksač. Kasnije sam doznao da je i moj prvi “anđeo čuvar”, onaj koji mi je rekao da je to bio i kazao tko će to ubuduće biti, dos-

pio u zatvor prije odsluženja vojnoga roka – bio je slab prema tuđim satovima. Oboji-ca su bili Hrvati koji su u JNA došli s lošim karakteristikama.

2. Iako Baldo ne govori o onome što mu se događalo prije Gologa otoka, ne govori ni o svome školovanju, čudi me da u svoja sje-ćanja nije utkao i priču o onome jugo ofi ciru informbiroovcu koji se je s pazinskoga Ka-štela bacio u ponor Fojbe. Taj se je skok mo-gao vidjeti iz franjevačkoga samostana u ko-jem je on boravio. A ako i nije tada bio u sa-mostanu, znam da je priča o tome nesretni-ku bila živa u istom i pet godina nakon što je Baldo iz njega otišao u vojsku.

3. Predstavljanje knjige slovenskoga ibe-ovca Borisa Fakina (književni pseudonim) o Golome otoku na Književnome petku u Za-grebu koncem 1980-ih godina: Matvejević predstavljač, Neven Jurica moderator. Ni u knjizi, a kasnije ni u raspravi autor nije Parti-ju smatrao krivom za ono što se njemu i dru-gima dogodilo na otoku logoru. Kad je netko od nazočnih shvatio da jedan mladić Fakina pokušava kritizirati sa stajališta kršćansko-ga svjetonazora, upao je u raspravu s bezo-braznom svjetonazorskom diskvalifikacijom: “Prekinite ovoga! Zar ne vidite da mu Glas Koncila viri iz džepa!?” Dakako, naslov kato-ličkoga tjednika bio je metafora za mladićev svjetonazor. Tvrda je bila vjera u komunista.

4. Trinaestoga prosinca 2013. godine is-pod prozora sobe 202 hotela “Marina” u Krku crveni izletnički brod u zimovniku na četverovezu. Na boku veliki natpis Excur-sions Goli otok – Rab. U Puntarskoj dragi na svega nekoliko kilometara preko poluotoka Prniba – Košljun, a tamo negdje iza horizon-ta omeđenoga brdima iznad Stare Baške – Goli otok.

Vjekoslav Ćosić

217

Dušan Bezić

A Boy From Šolta: My Croatian and Canadian Memoirs

Vlastita naklada Montmagny, 2014.

osvrti i prikazi

Dirljiva (is)povijest

O knjizi memoara uglednoga hrvatskog po-duzetnika s kanadskom adresom Dušana Bezića, naslovljenoj Šoltanin na tankon ledu (Izdavački centar Rijeka, 2011.), na stranica-ma Zadarske smotre već je izvijestio Zvoni-mir Erjavec u dvobroju 3–4 za 2012. godi-nu. U tom je tekstu istaknuto da je Bezićeva knjiga pravi “povijesni dokument u prikazi-vanju što potpunije istine o Hrvatima i Hr-vatskoj kroz više od pet desetljeća” te je na-javljeno tiskanje engleskoga izdanja kako bi knjiga “postigla pravi učinak u svijetu” (str. 358). Dvije godine nakon Erjavčeva teksta, a tri nakon objavljivanja spomenutoga hrvat-skog izdanja pod naslovom A Boy From Šolta: My Croatian and Canadian Memoirs konač-no je i objalodanjeno najavljeno englesko iz-danje. U 23 poglavlja engleskoga izdanja (što je jedno više negoli u hrvatskome izdanju), kojemu je nadahnuti predgovor napisao Be-zićev prijatelj Stanislav Vuk-Pavlović, a pogo-vor profesor Vinko Grubišić, kronološkim se redom iznose Bezićeva sjećanja na pojedine životne etape, od rođenja na blagdan Duho-va 1925. g. (odatle i ime Dušan) do aktualnih

trenutaka, koje taj Šoltanin provodi u topli-ni svoga kanadskog doma.

U prvih nekoliko poglavlja (“Šolta is in My Heart”, “The Genealogies of Groho-te”, “The Early Days”, “Early Education”, “My Childhood”, “Life at School”) čitatelj se upo-znaje s rodoslovljem šoltanskih Bezića te s pojedinostima iz autorova djetinjstva i ranih školskih dana. Oživljene su u tim poglavljima slike stare Šolte – Šolte seoskih brbljavaca, djevojaka u vunenim čarapama, traversama i šudarima, Šolte u kojoj su djeca nogomet igrala “krpašem”, a odrasli boćali za litru be-vande. Nova su vremena, međutim, nostal-gično primjećuje Bezić, donijela i nove obi-čaje pa svega toga danas u njegovim rodnim Grohotama više nema. Nekoć dobro napu-čen otok (oko 3600 stanovnika u vrijeme Be-zićeva rođenja) danas broji tek nešto više od tisuću stanovnika.

Bezićevo je školovanje obilježeno teškom financijskom situacijom u obitelji. Roditelji mu nakon završene četverogodišnje osnov-ne škole u Grohotama nisu mogli priuštiti smještaj u splitskome internatu pa je za vri-jeme gimnazijskoga školovanja u Splitu (po-hađao je tzv. “realku”, današnju IV., odnosno V. gimnaziju) živio kod ujaka Marina Kopića. Godine 1939., nakon neuspješnoga pokušaja štrajka organiziranoga u znak protesta pro-tiv nastavnih metoda profesora fizike Sonna-benda, Bezić je, kao i ostali učenici iz njegova razreda, prisiljen prekinuti školovanje. Ipak, zahvaljujući ujaku Anti Kopiću, dubrovač-komu građevinskom poduzet niku, uspijeva se upisati u jednu dubrovačku gimnaziju, u kojoj potom i maturira 1940. godine. Veliko-srpska se politika, ističe Bezić, dobrano pro-vodila u odgojno-obrazovnim institucijama koje je polazio. Primjerice, u splitskoj realnoj gimnaziji srpskohrvatskomu, a ustvari srp-skomu jeziku učenici su bili podučavani po

218


pripremljenoj, ali nikad objavljenoj gramati-ci izvjesnoga profesora Petkovića – “Jugosla-venski jezik”; polaganje, pak, ispita za veću ocjenu bilo je moguće samo na ćiriličnome pismu, kojim je dobar dio profesora u du-brovačkoj gimnaziji Beziću upisivao ocjene i u svjedodžbu.

Po maturi se Bezić vraća Šoltu jer ga ujak Ante uslijed teške ekonomske situacije više ne može uzdržavati. Ujak Marin je, pak, tih godina već napustio Split i otišao u Mostar pa je Beziću kao jedini prihvatljiv izbor za na-stavak školovanja preostalo splitsko katolič-ko sjemenište, u koje se, međutim, mogao upisati tek nakon polaganja ispita iz dvaju klasičnih jezika, grčkoga i latinskoga. Kako u realnoj gimnaziji Bezić nije učio klasične jezi-ke, školske godine 1940./1941. ostaje na Šolti, gdje uz pomoć sjemeništarca Živana Bezića ubrzano uči grčki i latinski te se sljedeće go-dine uspješno upisuje u splitsko sjemenište.

Bezićevo se pohađanje nastave u sjeme-ništu, međutim, odvija u sjeni svakodnevnih političkih promjena, koje se za mnoge sta-novnike otoka, pa i Bezića, uskoro pokažu gotovo fatalnima. Po proglašenju Nezavisne

Države Hrvatske 10. travnja 1941. g. Šoltom zavlada neviđeno oduševljenje, koje, među-tim, naglo splasne već nakon mjesec dana i potpisivanja Rimskoga ugovora, kojim je otok, zajedno sa Splitom i ostatkom Dal-macije, pripao Italiji. Nezadovoljstvo otoča-na izazvano uspostavom talijanske vlasti na svojoj je koži najbolje osjetio ondašnji žup-nik Donjeg Sela, don Tomo Bavčević, inače oduševljeni Pavelićev pristaša, kojega su po proglašenju Nezavisne Države Hrvatske žu-pljani na ramenima pronosili ulicama da bi samo mjesec dana poslije, po uspostavi ta-lijanske vlasti, započeli s bojkotom njegovih misa, što je potrajalo sve do pada Italije i don Tomina odlaska s otoka.

Odlukom otočnoga Narodnooslobodi-lač kog odbora Bezić je 10. rujna 1943. g. mo-biliziran. Svoja vojna tumaranja u razdoblju od mobilizacije do konca siječnja 1944. g., kada je stigao u zbjeg u mjesto Santa Maria di Leuca na samome rtu talijanske pokraji-ne Apulije, opisao je u poglavlju “The Tur-moil of World War II”. U nešto manje od pet mjeseci Bezić je što pješke što različitim pri-jevoznim sredstvima, kako je lijepo predoče-no grafičkim prikazom na stranicama 74 i 75, uzduž i poprijeko prošao područje od Vrlike na sjeveru do Metkovića i Opuzena na jugu, da bi na kraju kao ranjenik bio prebačen u talijanski Grumo, u kojem se nalazila parti-zanska bolnica. Dalmatinskim je i hercego-vačkim bespućima Bezić najprije lutao kao član partizanskih postrojbi, potom kao par-tizanski dezerter, zarobljenik u zloglasnome mostarskom Sjevernom logoru, iz kojega ga je izbavio isti onaj ujak koji ga je uzdržavao za vrijeme školovanja u Splitu, te na koncu, zarobljavanjem broda kojim se želio domo-ći Splita, opet kao član partizanskih jedinica.

U Italiji se Bezić zadržao vrlo kratko te je već početkom veljače 1944. g., pošto se pri-Dušan Bezić

219

OSvRTI I PRIKAZI

ključio izbjeglicama, putničkim brodom SS Samaria odvezen u egipatski Port Said, a po-tom i u čuveni izbjeglički logor El Shatt. Ne-dugo nakon El Shatta Bezić dospijeva u lo-gor Tolumbat, a početkom kolovoza 1944. g. i u logor El Arish, u kojem nastavlja pohađa-ti gimnaziju. Gimnazijsko školovanje prekida početkom travnja 1945. g. te odlazi u sjeme-nište u selu Beit Jala, nedaleko Betlehema, u kojem 1948. g. uspješno završava studij filo-zofije. Krajem te iste godine odlazi u Italiju, gdje uglavnom u kampovima San Antonio i Salerno-Marina boravi nešto više od godine dana te u ožujku 1950. g. na temelju garant-noga pisma šoltanske obitelji Mateljan odla-zi u kanadski Toronto.

Bezićev “kanadski san” počinje se ostvari-vati već po dolasku u kuću Mateljanovih. Ondje, naime, upoznaje Angelinu, kćerku Ka ja i Ivanice, koja se inače isprva protivila ro diteljskoj namjeri da Dušana prime u svo-ju kuću, te oni godinu dana po Bezićevu do-lasku sklapaju brak, iz kojega se rađaju sin Val Nicholas i kćerka Sandra Marie, budući prvaci Kanade u umjetničkome klizanju.

Znatno su teži bili Bezićevi poslovni po-četci. Naime, u opisu je njegova prvog ka-nadskog posla čišćenje životinjskoga izmeta u klaonici Canada Packers. Nakon dvije go-dine, 1952., uspijeva se zaposliti u agenciji za prodaju nekretnina, čime započinje njegov poslovni uspon, koji kulminira osnivanjem građevinskoga poduzeća Bezić Construc-tion Limited 1958. g. (danas tvrtku Bezić De-velopments Limited vodi Dušanov sin Val). Privatni su uspjesi praćeni i snažnim društ-venim angažmanom pa ne čudi što o nje-mu Bezić vrlo iscrpno govori na stranicama svoje autobiografske proze. Tu saznajemo o Bezićevoj nezaobilaznoj ulozi u organizira-nju prve hrvatske vjerske zajednice u Kana-di, o okolnostima pokretanja Hrvatske kre-

ditne zadruge, o osnivanju Katedre za hrvat-ski jezik i kulturu na Sveučilištu Waterloo te o sportskim podvizima nogometnoga kluba Toronto Metros-Croatia, u kojima je veliki doprinos, ponajprije zahvaljujući iznimno-mu pregovaračkom talentu, ugradio upra-vo Bezić.

Kao veliki domoljub Dušan Bezić nije po-državao jeftino emigrantsko strančarenje pa je vrlo brzo napustio tajničku dužnost u po-litičkoj organizaciji Ujedinjeni kanadski Hr-vati, osnovanoj 1950. g., čemu je, kako kaže, znatno pridonio jedan susret s prvim pred-sjednikom spomenute organizacije, Antom Nižićem, koji ga je tom prigodom pozdravio riječima “Heil Hitler! Za dom spremni.” U po-litički se život odlučio vratiti tek nakon četr-desetak godina, točnije 1987. g., kada se su-sreo s dr. Franjom Tuđmanom za vrijeme nje-gova posjeta Kanadi. Po osnivanju Hrvatske demokratske zajednice učlanjuje se u stran-ku, aktivno sudjeluje u organizaciji Tuđma-nova posjeta Torontu u listopadu 1990. g., a već sljedeće godine postaje voditeljem Ure-da Republike Hrvatske u Torontu te na toj dužnosti ostaje do 15. veljače 1994. g. kada se ured zatvara, a Bezić definitivno povlači iz politike i diplomacije. Za vrijeme Domo-vinskoga rata i neposredno prije njega Bezić je izvanrednim organizacijskim sposobno-stima osigurao znatnu humanitarnu i dru-gu pomoć ljudima u matici. Nezaobilazna je, naime, njegova uloga u osnivanju Hrvatsko-ga nacionalnog fonda za Toronto i Kanadu, Kanadsko-hrvatskoga informativnog centra, koji je kanadsku javnost upoznavao sa stvar-nom situacijom u Hrvatskoj, kao i u koordi-niranju humanitarnih aktivnosti Hrvatsko-ga nacionalnog fonda i američke humanitar-ne organizacije AmeriCares, uz čiju je svesrd-nu pomoć matici osigurana iznimno vrijed-na materijalna i logistička potpora. Ne čudi

220


stoga što se upravo najviše americaresovaca našlo na Bezićevu popisu sedmorice najza-služnijih ljudi za huma ni tarnu pomoć Hr-vatskoj u teškim ratnim vremenima. Na tom su popisu, naime, čak četiri člana Ameri-Caresa, i to Robert C. Macaulay, predsjed-nik organizacije, Andrew L. Hannah, direk tor operacija AmeriCaresa, Stephen B. Skakel, di-rektor AmeriCaresova projekta za Hrvatsku te Joachim Krauskopf, koordinator Ameri-Caresove pomoći u Hrvat skoj. Osim njih, na Bezićevoj se listi našlo još mjesta za Stanimi-ra Vuk-Pavlovića s Klinike Mayo u Rocheste-ru u Min nesoti, koji je bio ključna osoba za djelovanje AmeriCaresa u Hrvatskoj, Mar-ka Mihića, uglednoga kanadskog liječnika i znanstvenika, zahvaljujući čijem je ugledu u sjeverno ame rič koj farmaceutskoj industiji prikupljena velika količina medicinskih apa-rata, opreme i lijekova, koja je potom posla-na u Hrvatsku, te poduzetnika Janka Hera-ka, koji se istaknuo višekratnim novčanim donacijama.

Knjiga hrvatskih i kanadskih memoara Dušana Bezića doista ima snagu povijesno-ga dokumenta, kako je već ustvrdio Zvoni-mir Erjavec prikazujući hrvatsko izdanje ove autobio grafske proze. U njoj se iz perspekti-ve aktivnoga sudionika najžešćih tuzemnih i inozemnih povijesnih utakmica 20. stolje-ća govori o jednome turbulentnom dijelku hrvatske povijesti, osvjetljava se život hrvat-skih iseljenika u Kanadi i sa sigurne vremen-ske distance valorizira njihova uloga u stva-ranju suverene hrvatske države, a sve to uz obilje dokumentacijskoga materijala, čime se i knjiga i njezin autor predstavljaju kao vjerodostojna povijesna vrela. Upravo zbog te činjenice Bezićeva bi knjiga, osim zainte-resiranih laika, koje će privući “pit kost” na trenutke pikantnih autobiografskih re daka, mogla zainteresirati i povjesničare, i to u pr-vome redu povjesničare iseljene Hrvatske, dosad vjerojatno nedovoljno upoznate s u knjizi opisanim pojedinostima. Osim ima-nentnih mu kvaliteta, ovo, drugo izdanje Be-zićevih memoara bit će i zbog medija kojim je pisano pristupačnije znatnom širem kru-gu čitatelja negoli je to bilo prvo pa bi doi-sta, kako je najavio Erjavec, ono moglo “po-stići pravi učinak u svijetu”.

Josip Galić

221


kronika

Anica Serdarević

Kronika kulturnih događaja u Ogranku Matice hrvatske u Zadru od 2. listopada do 31. prosinca 2014. g.

U prepunoj dvorani Ogranka Matice hrvatske u Zadru u četvrtak, 2. listopada prikazane su knjige poezije Ivanke Zdrilić – Raskrižja i Zavežljaj ljubavi. Prva knjiga pjesnikinje podri-jetlom iz Zadra, koja živi i radi u Zagrebu, tiskana je u nakladi Gradske knjižnice Benkovac, a druga u nakladi Ogranka Matice hrvatske u Zadru. Uvodnu riječ dao je predsjednik za-darskoga ogranka Božidar Šimunić, prof., a knjige su prikazali književnik Tomislav Marijan Bilosnić, Ana Zupčić Kuhar, prof. te Mile Marić, prof. Govoreći o poeziji Ivanke Zdrilić, To-mislav Marijan Bilosnić naglasio je kako se ona “ne prilagođava duhu modernih tehnologija niti slovu suvremenoga senzibiliteta; ona se ne libi pjevati kao što se pjevalo u sva vremena. Pišući po strani suvremenih pjesničkih kretanja, Ivanka je izbjegla svaku pretencioznost i kompliciranost, hermetičnost i misaonost te iznjedrila čiste, jasne i jednostavne stihove suz-držane metaforičnosti o svakodnevnim istinama koje odjekuju bistrim riječima”. Okupljene je pozdravio i prof. Hrvoje Kačić, koji je u nekoliko rečenica iznio svoje dojmove o poeziji Ivanke Zdrilić. Stihove je čitala Marija Zdrilić, dipl. oec., na gitari ju je pratio Andrija Marić, dok je nekoliko svojih pjesama izvela klapa Koporan. Prema Ivankinoj pjesmi “Zavežljaj ljuba-vi” naslovljen je i zbornik sa Susreta hrvatskoga duhovnog književnog stvaralaštva “Stjepan Kranjčić”, održanog u Križevcima 2013. g.

Predstavljanje knjiga poezije Ivanke Zdrilić

222


Večer u spomen na pokojnoga akademika Petra Šimunovića priređena je 9. listopa-da. Uvodnu riječ održao je Božidar Šimunić, koji je pritom naglasio kako je akademik Pe-tar Šimunović nerijetko kao ocjenjivač recenzent Ogrankovih izdanja, suradnik časopisa Zadarska smotra, a poglavito kao predavač te promotor, prikazivač, svojim izlaganjima u našoj dvorani donosio svježinu najsuvremenijih postignuća znanosti kojom se bavio, ističući domete kako naših domaćih tako i svjetskih znanstvenika. Svojim je načinom izlaganja po-stizao iznimnu aktualnost i budio zanimanje slušateljstva. O akademiku Petru Šimunoviću potom je govorio prof. dr. Josip Lisac, koji ga je predstavio kao čovjeka, humanista te, konač-no, znanstvenika. Šimunović je, upozorio je Lisac, bio iznimno temeljit znanstvenik, široko je zahvaćao problem, odnosno temu koju je obrađivao, a težište svoga znanstvenog rada stavljao je na istraživanje; koristio je pritom bogatu literaturu i podatke svojih prethodnika znanstvenika te međusobno ih uspoređujući priopćavao novu kvalitetu. Prikazao ga je kao onomastičara, unutar toga kao toponomastičara te, konačno – dijalektologa. Naglasio je kako je akademik Petar Šimunović bio čovjek naglašene opće kulture, polihistor. U dvorani Ogranka Matice hrvatske u Zadru među prisutnim je prijateljima i suradnicima te ostalim poštovateljima pok. akademika Šimunovića zaključeno kako je akademik Petar Šimunović zadužio hrvatsku znanost i kulturu, posebice svoj Brač, te će to zacijelo biti i povod i razlog budućim naraštajima da ga spominju učeći iz njegovih znanstvenih dostignuća.

16. listopada prikazana je nova zbirka pjesama zadarskoga pjesnika Branka Čakaruna Do ljubavi i natrag. Branko Čakarun, ponajprije poznat kao stvaratelj za djecu (prisutan u nekoliko antologija dječje lirike), ovom se zbirkom obraća odraslim čitateljima, i to provla-čeći motiv ljubavi i motiv žene kroz životna razdoblja od djetinjstva u Galovcu do današnjih dana, uklapajući pritom vješto u zadanu tematiku i idilu seoskoga krajolika svoga rodnog mjesta. Knjigu su prikazali recenzenti knjige Anica Serdarević, prof. i Božidar Šimunić, prof. Nakladnik je knjige Ogranak Matice hrvatske u Zadru.

Branko Čakarun

223

KRONIKA

23. listopada prikazana je još jedna knjiga iz bogatoga nakladničkog programa Ogranka Matice hrvatske u Zadru u 2014. g. Radi se o knjizi uglednoga zadarskog romanista i umi-rovljenoga sveučilišnog profesora dr. sc. Vjekoslava Ćosića pod nazivom Šime Starčević i francuski jezik. Knjigu o poznatome imenu naše kulturne povijesti 19. st. prikazali su ocje-njivači: prof. dr. sc. Josip Lisac i doc. dr. sc. Vesna Grahovac-Pražić. Kako je istaknuo prof. Lisac, Vjekoslav Ćosić istraživač je zanemarenih tema hrvatskoga jezika u 19. stoljeću, u tom smislu – proučavatelj života i djela Šime Starčevića, a ova knjiga predstavlja sabrane rezulta-te tih istraživanja. U knjizi se donose tekstovi o Starčevićevu doprinosu učenju francuskoga jezika i tekstovi koji rasvjetljavaju autorstvo djela Šime Starčevića. Prof. Pražić naglašava kako je najvažniji doprinos ove knjige pronalazak Starčevićeva prijevoda službenoga lista Ilirskih provincija i rasvjetljavanje autorstva knjige Kratki nauk chiudoredni.

Zbornik radova Domaća rič 11, u kojem su okupljeni radovi izloženi na posljednjem istoimenom jezikoslovno-pjesničkom skupu, održanom u travnju 2013. g. u Biogradu na Moru, prikazan je 30. listopada 2014. godine. Podsjećajući kako se prvi skup Domaća rič održao 1994. g., predsjednik Organizacijskoga odbora Domaće riči 11 i izvršni urednik ovoga zbornika, Ivan Paštar, prof. i dipl. oec., naglasio je važnost ovakvih zbornika u očuvanju mje-snih govora te poticanju stvaranja na tim govorima. O znanstvenim prilozima u Zborniku govorio je prof. dr. sc. Josip Lisac, dok je umjetničke priloge prikazao Božidar Šimunić, prof. Završnu riječ dao je glavni urednik Zbornika, prof. dr. sc. Vjekoslav Ćosić.

Obilježavanju stote obljetnice početka Prvoga svjetskog rata pridružio se 6. studenoga i Ogranak Matice hrvatske u Zadru iznimno zanimljivim predavanjem pod nazivom Geo-grafska motrišta Prvoga svjetskog rata, koje je održao prof. dr. sc. Josip Faričić s Odjela za geografiju Sveučilišta u Zadru i prorektor zadarskoga sveučilišta.

Geografski precizno određujući glavna ratišta Velikoga rata, predavač dr. sc. Josip Faričić osobito je istaknuo dinamiku širenja rata u kojem je sudjelovao iznimno velik broj vojnika, približno 70 milijuna; oko 10 milijuna je bilo poginulih, a 21 milijun ranjenih, kao ni u jedno-me ratu do tada. Predavač je posebice govorio o ogromnome prostoru koji je ovaj rat zahva-tio. Rat je, naime, vođen na teritoriju 14 zemalja, a u njemu je sudjelovalo 36 zemalja, i to na zapadnom, istočnom, balkanskom, solunskom, talijanskom i drugim ratištima. Hrvatska je među austrougarskim zapovjednim kadrom imala jednoga fedmaršala, dva general-pukov-nika i 20 generala. Promotrivši s geografskoga aspekta vođenje bitaka, predavač je naglasio neke presudne pogreške i njihove razorne posljedice s obzirom na konfiguraciju terena. Prof. dr. sc. Faričić opisao je zemljopisni izgled Europe nakon završetka rata. Nakon predavanja predavač je odgovarao na brojna pitanja nazočnih, dok su neki i sami govorili o svojim pred-cima koji su sudjelovali u ratu.

Predavanje o novom, alternativnom načinu grijanja stambenih i drugih prostorija u Ogrankovoj dvorani 13. studenoga održao je Milan Novoselić, dipl. ing. U predavanju pod nazivom Korištenje otpada od maslina i drugih mediteranskih biljaka za grijanje ing. Novoselić prikazao je svoja saznanja, vlastite analize, razne aspekte i parametre u mogućem budućem korištenju spomenutih otpada za grijanje.

U povodu Dana grada Zadra – blagdana svetoga Krševana – Ogranak Matice hrvatske u Zadru priredio je tri prigodne manifestacije. 20. studenoga priređeno je predavanje sve-

224


učilišne profesorice dr. sc. Divne Mrdeže-Antonine pod nazivom Vila Slovinka Jurja Ba-rakovića. Predavanje je priređeno u povodu 400. obljetnice objavljivanja ovoga djela (Ve-necija, 1614.). Obilježavanje Dana grada nastavljeno je već 21. studenoga u prostorijama Osnovne škole “Stanovi” prigodnom priredbom Stanarska biškuleca – Stanarci o sebi i svome, u organizaciji Društva Stanaraca Zadar i Ogranka Matice hrvatske u Zadru. Voditelj ove priredbe, u kojoj su se Stanarci i njihovi gosti, između ostaloga, prisjetili stanarskih obi-čaja, prezimena, nadimaka, zaboravljenih stanarskih pjesmama, izričaja, anegdota te dječjih igara, bio je Miljenko Dujela. 27. studenoga održana je Večer Ivana Mažuranića, u kojoj je na specifičan način obilježena 200. obljetnica rođenja pjesnika i hrvatskoga bana pučanina Ivana Mažuranića. Uobičajeno predavanje, koje se do sada prakticiralo u ovakvim prilikama, zamijenjeno je preslušavanjem snimke recitala najdužega pjevanja spjeva Smrt Smail-age Čengića – “Harača” – u izvođenju polaznika Akademije za kazališnu umjetnost iz Zagreba. Spomenuti recital u režiji pok. akademika Branka Gavelle, poznatoga dramaturga, redatelja, teatrologa, nastao je još krajem 50-ih godina prošloga stoljeća. Kratko uvodno izlaganje o Ivanu Mažuraniću, klasiku hrvatske književnosti, s posebnim osvrtom na Mažuranićevu na-dopunu Gundulićeva Osmana i spjev Smrt Smail-age Čengića, dao je moderator večeri po-svećene Mažuraniću – Božidar Šimunić, prof. Osvrćući se posebice na 4. pjevanje – “Harač”, prije samoga slušanja snimke Šimunić je upozorio nazočne na suprotstavljenost zločinca i žrtve, zatim na odnos kršćanstva i turstva, odnosno Zapada i Istoka, naglasivši kako je spjev zapravo Mažuranićeva vizija početka razrješavanja tih sukoba upravo na našim prostorima. Voditelj je zatim posebno upozorio i na brojne pjesnikove refleksije i evokacije lirskih dijelo-

va spjeva, a sve s obzirom na postojeće raspra-ve o vrstovnome određenju Mažuranićeva stihotvora, djela pravednosti i čovjekoljubivo-sti. Mažuranićev spjev Smrt Smail-age Čengića najprevođenije je djelo hrvatske književnosti, kako je to naglašeno i temeljem nedavne izlož-be Blago Ivana Mažuranića u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici. Inače, spomenuti recital polaznika kazališne akademije ima iznimno značajno uvodno izlaganje redatelja Branka Gavelle. Prije slušanja recitala nazočni su upo-zoreni i na brojne turcizme, vrsno Mažuraniće-vo stihotvorstvo – na jedno iznimno original-no i poetsko oblikovanje stila i stiha.

4. prosinca u dvorani Ogranka Matice hr-vatske u Zadru prikazana je knjiga zadarske književnice Mirjane Ganze Šarec Mala Sirena II, drugi dio psihološkoga romana Mala Sirena. Knjigu su prikazali ocjenjivači: dr. sc. Vesna Ja-kić-Cestarić, Franko Sorić, prof. te Nikola Šimić Tonin, književnik. U programu su sudjelovali i Miljenko Dujela

225

KRONIKA

učenici Glazbene škole Blagoja Berse u Zadru: Laura Čerina, ples te Kristijan Glavan, gitara. Roman, ocijenjen “čitkim, s jasnim redom događaja, načinom pisanja realističkim, ponekad i grubljim, do modernističkog”, objavio je Ogranak Matice hrvatske u Zadru.

5. prosinca, na dan obilježavanja najtežega napada na Dubrovnik u srbočetničkoj agresiji te na dan kada se Dubrovnik prisjeća svojih branitelja, Ogranak Matice hrvatske u Zadru i Zavičajni muzej u Biogradu na Moru priredili su Projekciju dokumentarnih filmova Mi-ljenka Dujele o stradanju Zadra i Dubrovnika u Domovinskom ratu. Voditelj priredbe održane u Zavičajnome muzeju u Biogradu bio je Božo Došen, prof.

Pregled paške usmene i pismene versificirane baštine – knjiga u četiri sveska koja nosi na-ziv Pažka pučka poetika I. – IV., autora Nikole Crnkovića, prof., prikazana je 11. prosinca u dvorani Ogranka Matice hrvatske u Zadru. Knjigu su prikazali dr. sc. Nataša Bašić-Kos, don Anton Šuljić te sam autor. U programu su sudjelovali i paški pučki pjevači. Prema riječima don Antona Šuljića, “Crnković ovom knjigom vraća nakladnički dug samozatajnim, misao-nim, samotnim i vedrim – ali uvijek predanim pučkim pjevačima, koji za života, uglavnom, nisu imali sreću vidjeti svoje stihove otisnute i ukoričene”. Knjigu je objavio Ogranak Matice hrvatske u Novalji.

18. prosinca 2014. g. priređen je prikaz knjige prof. dr. sc. Zdravka Tomca Crveni pred-sjednik. Knjigu su prikazali Božidar Šimunić, prof. te sam autor. Govoreći o knjizi, Šimunić je istaknuo da je riječ o lako čitljivom, pitkom tekstu, koji privlači izazivajući gotovo bujanje brojnih dojmova, spoznaja i zaključaka, nastavljajući:

Pa i ovaj, valjda je u pitanju profesionalna deformacija. Naime, u naslovu knjige uporablje-ni pridjev (odr. oblik), atribut, epitet crveni predsjednik može biti izveden od dvaju sličnih glagola u hrvatskom jeziku, i to: crvenjeti se te crveniti, prvi povratan, sjetite se škole, znači crvenjeti sebe, crvenilo stvarati u sebi i isijavati ga, npr. kao posljedicu boli ili pak srama, bi-jesa. Glagol crveniti prijelazan je i znači radnju kada tko, recimo bojom nešto učini crvenim. Mislim da je ovo crveni predsjednik ipak ponajviše prvi slučaj, što znači da i mi participira-mo u tom crvenilu svojim postupanjima. To je ono što rekoh, naša prošlost-sadašnjost. I sve se ovo, doduše, provlači ovim člancima kao kakav lajtmotiv knjige, a autor će to posebice naglasiti člankom Bože, čuvaj nas od nas samih. Ovu misao znali su nerijetko izgovarati brojni hrvatski umnici dosad, a dakako, ona je i biblijska: Perditio tua Israel ex te – ‘Izraele u tebi je propast’.

Treća knjiga, prvi roman Elvire Katić, prof. – Kad utihne slavuj – prikazana je 18. pro-sinca u Arheološkome muzeju u Zadru. U programu su sudjelovali: Marija Rušev, prof., Mi-lena Dundov, dramska umjetnica, Božidar Šimunić, prof., mons. Joso Kokić, prof. te učenici Klasične gimnazije Ivana Pavla II.: Nikol Buterin, Magdalena Ivanko, Lovre Kardum, Klara Klanac i Mate Žilić. Roman Kad utihne slavuj prati život obitelji Matošić iz jednoga malog dalmatinskog mjesta koja nalikuje stotinama obitelji koje su živjele u okviru komunističkoga režima. Nakladnik je knjige Ogranak Matice hrvatske u Zadru.

crtež na korici:

Ljubica Marčetić Marinović

Grafička interpretacija pletera s pluteja oltarne pregrade iz katedrale u Zadru, IX. st.

Ranosrednjovjekovna zbirka Arheološkoga muzeja u Zadru

zadarska smotra 01_2015

Documents