Prentice Mulford

ZABLUIDE MISLI

Kako spoznati smisao zivota, onoga u nama samima, to prema toj spoznati usmjeriti nag iivot - to nam je ve4 prije sto godina prulio ameridci

mislilac Prentice Mulford svojim joS" i danas modernim savjetima.

Ipak, utjdne su rijed Mulforda danas pristupane tek u rijetkim knjigama.

0.LADA,

NOVA ANA

Zagreb, 1995.

Prentice Mulford

ZABLUDE MISLI sabrani eseji I

KAZALO

CIP za Zablude misli

Predgovor Neki zakoni snage i ljepote 1 Pozitivne i negativne misli 8 Nekoliko praktio'nih duhovnih recepata 13 Bog u drvedi 19 Praktidta vrijednost sanjarenja 23 Misterij spavanja ill naga dvostruka egzistencija 28 Mentalne struje 36 Tko su nagi rodaci 42 Unutragnji lijk'nik 49 Religija odijela 53

Zakon braka 57

Tiranija iii kako se hipnotiziramo 63 Molitva 71 Kako unaprijediti svoje pothvate 72 Ispovijed 79 Crkva nijeme 2elje 85 Ozdravljujud'a i regenerirajuda snaga proljeea 90 Besmrtnost u mesu 95

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveueiliSna biblioteka, Zagreb

133.2 (0:82-4)

MULFORD, Prentice Zablude misli : sabrani eseji I / Prentice

Mulford ; < prijevod Zora Farbak > . - Zagreb : Nova arka, 1995. - 100 str. ; 20 cm

ISBN 953-6123-25-8

950615105

ISBN 953-6123-25-8

PREDGOVOR

Prentice Mulford roden je 5. travnja 1834. g. u Sag Harbouru na Long Islandu, u drZavi New York. Svoj pro-fesionalni Zivot podinje kao mornar, brodski kuhar, kitolo-vac i kopad zlata. Nigdje nije bio bag uspjegan, a kao 29- godignjak otkriva svoju ljubav prema peru. "Union Demo-crat", dasopis koji izlazi u Sonora, Tuolumne Country, objavljuje njegov humoristield clank pod pseudonimom "Dogberry" (lik iz Shakespearove drame "Mnogo vike ni za gto"). 1866. pige u San Francisco "Golden Era" i "Dramatic Cronicle", a dvije godine kasnije izdaje "Stockton Gazette".

Oko 1872. g. putuje kao propagator kalifornijskih tr-govaca po engleskim gradOvima i gradidima, a godinu dana kasnije kao korespodent "San Francisco Bulletin"-a posjeduje Svjetsku izloZbu u Bedu. Zatim je slobodni novinar, a nov-dana su mu sredstva minimalna, zdravlje loge. Uz tegku cijenu, gest mukotrpnih novinarskih godina donosi mu kao spas stalno mjesto dlana-suradnika "Graphic"-a u New Yorku Zagtiden materijalne bijede, pige kolumnu "Prida jednog dana" za svakibroj lista. Onda je pri krajusa zdravljem pa se povladi u divljinu, odlazi u modvare New Jersey-a. Tamo vlastitim rukama podiZe drvenu kolibu koja ga kogta detrdeset dolara. Medutim, ovdje podinje stvarati svoje Zivotno djelo, onih 73 eseja "Your forces and how to use them". U samovoljno odabranoj samodi pritjedu mu misli koje de ga kasnije proslaviti. Moglo bi ih se nazvati otkridima duha no odito je da u pustogi uspijeva i dobiva oblik samo ono gto netko nosi u sebi. Vedina najboljih pjesnika i velikih mislilaca nije se uzalud upugtala u borbu za samodu. Tko se s njom upozna, ne mora se vige bojati praznine.

Prve primjerke, uvezene kao biljeZnice, galje prijateljima i znancima. Uskoro se jedan izdavaa zauzima za to misaono dobro i nastaje prvih tisuau primjeraka koje Mulford mora, naravno, sam platiti. All tri godine kasnije, 1889. on pige: "Citaju nas yea u svim dijelovima svijeta. Primili smo sto-tine pisama u kojima se ljudi zahvaljuju za pomoa, a pruZ'ati je nage je sretno zvanje."

No, taj njegov posao gasi se 27. svibnja 1891. godine kad je svojom jedrilicom krenuo za Sag Harbour, svoje rodno mjesto. Javljeno je da je naden mrtav na jedrilici "White Cross" ispred Long Islanda, zamotan u deke, smirenog izgleda lica, kao da spava. Njegovo je hodoaagae zavrgilo.

Prentice Mulford spada u red onih velikih amerialdh pjesnika-filozofa koji su yea u svoje doba najavljivali jog uainkovit duh bezbriZnosti,poput Henrya Davida Thoreaua (1817-1862), Ralpha Waldoa Emersona (1803-1882) i Walta Whitmana (819-1892). Medutim, Mulford je i suvremenik Friedricha Nitzsche (1844-1900), all dok se Europom giri razdoblje dekadense, Amerika se budi. Godine 1865., kad Mulford ima 31 godinu i zapoainje svoje prve novinarske vjeZbe,umire Abraham Lincoln, dvije godine ranije zavrgen je secesionistiaki rat, dva desetljeaa kasnije Mulford pige svoje eseje. Jedinstveno i zapanjujuae, kako su njegove ideje jog danas aktualne.

O aemu govori Mulford, zagto je danas aktualan kao i prije jednog stoljeaa? On govori pramisao i Zivi je. On crpi iz jedinstvenog praznanja aovjeaanstva koje se sublimacijom i industrijskom revolucijom izgleda izgubilo. Mulford govori i 2ivi najjednostavnije istine, one Z"ivotne razloge za kojima svatko aezne. Svaka misao, pige Mulford, koju pomislimo je stvarnost.

On je genije bespijetetnosti! Njegova mudrost raste kao goruai trnoviti grm, grm mudrosti! Nikad ni jedna jedina spoznaja nije iz druge rake. Ni jedna stvar nije preniska iii

preneznatna za njega, a da mu ne bi mogla posluZiti kao jedna od bezbrojnih sjemenki iz koje nice beskrajna snaga i ljepota. On govori ljudima svijeta, kopaaima zlata, trgovcima, kaubojima i bogatagima. Ito bi im koristilo real: koncen-trirajte se na Apsolutno! Ne, on ih upuauje da se poanu koncentrirati na 2nirance, na svaki najneznatniji svako-dnevni posao, samo na taj se treba koncentrirati, a ne na desetke raznih. On je u svojim spoznajama daleko ispred svog vremena i mada upravo danas zreo da ga ljudi prihvate, da shvate njegove poruke.

Prentice Mulford sam je naZalost umro - no sigurno ne zadnji put; a i to je bio aisti nemar.

Molite, pa ae yam se dati. Kucajte i otvorit ae yam se. Kako moliti, gdje kucati - to je on ua'io. On nas vodi do nageg najsvetijeg JA. Uai mora svatko sam.

Postoji Vrhovna Moe i Vladajuea Sila, koja proZima i vlada bezgraniolim univerzumom.

Ti si dio to Ti, kao dio, mohg stalno tihom 2eljom, molitvom i

traZenjem, pridonijeti kvalitetama, pripadanju i karakteris-tikama tele. Svaka Tvoja misao je realna - ona postaje Silom.

NEKI ZAKONI SNAGE I LJEPOTE

Nage misli formiraju nage lice i daju mu njegov osobni biljeg, nage misli odreduju kretnje, drZanje i oblik cijelog Zivota.

Zakoni ljepote i savrgenog zdravlja su identiant Oboje ovise o stanju raspololenja, iii, drugim rijeaima, o kakvoai misli koje struje najaegae od nas k drugima i od drugih k nama.

RuZnoaa crta lica aesto potjeae od nesvjesnog preko-raaenja zakona kod mladih i starih. Svaki znak propadanja u aovjekovu tijelu, svaki oblik slabosti, sve gto nam osobni izgled nekog aovjeka aini odbojnim, ima svoj uzrok u dominantnom raspololenju njegove naravi. Priroda je u nas usadila ono gto se naziva instinkt - ja bih to oznaaio kao vigi pregled, jer mi operiramo suptilnim osjetilima kad se zgraZamo nad onim gto je ruZno i deformirano, gto nosi tragove propadanja! Urodeni je nagon ljudske prirode da izbjegava nesavrgeno - traZeai relativno savrgeno. Nag vigi pregled ima pravo kad izbjegava bore i slabost iz istog razloga kao i zaprljano i poderano odijelo! Tijelo je Zivo odijelo i istodobno instrument duha.

Generacijama ispred nas, od vijeka do vijeka nanovo, bilo je od djetinjstva utiskivano u pamaenje da je neizbjeZna potreba, da je zakon, od pamtivijeka u redu prirode ute-meljen, da gledamo kako nage tijelo nakon odredenog vre-mena vene, postaje neprivlaano, pa i intelekt mora s godi-nama presahnuti. Reaeno nam je, duh nema nikakvu moa da time upravlja, nikakvu moa da regenerira tijelo, da ga unutarnjim silama neprekidno obnavlja i oblikuje Zivah-thje!

Medutim, ne lei ni u neizbjeZnom tijeku prirode da ljudska tijela propadaju, kako su do sada propadala, niti je u tijeku prirode da se ljudi moraju voziti samo pogtanskim kodijama umjesto automobilima, kao pred gezdeset godina li da se pisma mogu otpremati samo kurirom, umjesto elektridnom iskrom.

Bezobrazluk je tupog neznanja da o tome gto je u zakonu prirode, a gto nije postavlja tvrdnje! Kobna jezabrana osvrtati se na djelid proglosti koji nam je otvoren, kao na izvjestan putokaz za sve gto de se dogoditi za vijeke vjekova. Ako je naga planeta bila ono gto nas geologija udi, naime, uskovit-lana masa divljih, neobuzdanih, brutalnih sila, ako su i oblici biljnog, Zivotinjskog, kasnije i ljudskog Zivota bili vedi - nije li to mig, nada, dokaz vede profinjenosti i savrgenstva, kojem idemo u susret, - ne, u koje sad koradamo, u ovom i svakom satu! A ne znadi li profinjenost povedanu mod, kao gto raste snaga Zeljeza u deliku? I zar se ne trebaju najvige razviti do sada gotovo nepoznate site iz najfinijeg organ-skog kompleksa kojeg poznajemo, dovjeka?

U sebi, potajice, pitaju se razumne tisude pripadnika svih zemalja: "Zagto moramo mi tako propasti i izgubiti najbolje gto Zivotu daje vrijednosst, upravo tada, kad smo stekli ono iskustvo i mudrost koja nam izgleda najprikladnija za Zivot! Podetak ljeta - gle, tada dani postaju ved kradi!"

Zov mnogih je na podetku desto tek gapat. Molitva - Zelja - molba, masa je uvijek tek potajna prognja! Prvi se jedva usuduje prigapnuti susjedu, a on se uplagi da ne bude smij egan! No to lei duboko opravdano u iskustvu: Svaka ielja, zamigljena iii izgovorena, pribliiava ieljeno i to u odnosu na intenzitet ielje i sve vedi broj onih koji iele; oni koji Zele upravljaju duhovne funkcije na odredene kolosijeke; time se pokrede svaka tiha sila volje koja jog uvijek, bez obzira na gkolsku mudrost, pomaZe da ieljeno dobije formu. Tako su milijuni potiho Zeljeli bra prometna

sredstva - pa su u sluZbu dogli para i elektridna energija. Ubrzo zatim trait de se odgovor i ispunjenje drugog pitanja i Zelja, unutarnje traZenje, a u tim prvim pokusima, ma, koje nam se dine vizijama, da bi se priblililo stvarnosti, bit de gregalca i krivih putova i slijepih ulica kao gto je bilo na podetku nagih tehnidkih dostignuda sudara vlakova, eksplozija kotlova itsl.

Naga je starost dvovrsna: starost nageg tijela i starost nageg intelekta. Ovaj je sazrijevao kroz nebrojena tijela i oblike Zivota, kroz milijune godina, sve do danagnjeg stupnja svijesti. Mnoga je mlada tijela iznosio kao odijelo. I ono to nazivamo "smrt" je samo nesposobnost da odijelo tjele-snosti odrZavamo u redu, da nage tijelo iz vitalnih eleme-na ta uvijek iznova regeneriramo. Ito je stariji, gto zreliji duh, to de biti sposobniji za upravljanje tijelom - mijenjanje po volji. Tu spiritualnu mod molemo primijeniti da izgledamo lijepi, zdravi i jaki i drugima ljubazni. Mi se nesvjesno torn istom silom molemo udiniti ruZnima, bolesnima, slabima i odbojnima, bar za ovu jednu egzistenciju; jer na kraju, ako evolucija teii za profinjenogdu i usavrgavanjem, sve mora biti resorbirano u vie oblika.

Ta magidna sila su nage misli. One su, iako oku nevi-dljive, ipak stvarne, kao svijet, drvo i plod.

Misli neprestano savijaju nage niigide prema ritmu geste koja istjede iz dudi karaktera.

Odludan dovjek ima drugadiji korak od onogkoji oklijeva. Neodludan dovjek ima oklijevajude kretnje, drZanje i nadin govora i korigtenja svoga tijela, gto upravo to tijelo, ako dugo traje, dini nespretnim, deformiranim i nezadovo-ljavajudim. Udovi su kao slova nekog pisma koje pisano u uZurbanom i nesigurnom raspololenju, pokazuje neure-dan, manjkav rukopis, dok halkiozno raspololenje, vedro raspolo2enje, formira lijepo slolene redenice i harmonidne crte rukopisa.

Svaki se dan stiliziramo u neku Zivotnu fazu, zamiglja-mo se u nekom drugom imaginarnom karakteru, a domi-nantna uloga, koju najaegae igramo, daje tijelu, krinki to uloge, dominantnu crtu.

Tko veal dio svog Zivota po navici jadikuje, oplakujuai neraspololeno sam sebe, slavi orgije neraspolaenja, truje si krv, unigtava crte lica i beznadno upropagtava svoju put jer se u nevidljivom laboratriju duha stvara otrovni agens, misao koja je aktivirana, tj. zamigljena, po neizbjeZnom zakonu privlaai jednaku iz okoline! Predati se nadraZienom, bespomocnom raspololenju, jednako je kao otvoriti vrata protoku misli svakog pojedinog razdra2enog i bespomo-anog aovjeka cijelog grada, Sto znaai, svoj veliki magnet, duh, nabiti gtetnim razornim strujama i staviti mentalnu bateriju u vezu sa svim strujama iste vrste! Tko misli na kradu i ubojstvo, na taj naain dolazi u spiritualnu vezu sa svakim lopovom i ubojicom na cijelom svijetu!

Dispepsija se ne javlja toliko od hrane same koliko od raspoloZenja u kojem obiano konzumiramo svoju hranu! Najzdraviji kruh, pojeden u goraini, djeluje kao otrov na krv. Ako za obiteljskim stolom svi sjede guteai, rezigni-ranog i prisiljenog izraza, koji kao da kate: "No, i to se mora izdrZati", a domaain se zakopa u svoje poslovne brige iii svoje novine i to guta u sebe sva ubojstva, samoubojstva, provalne krade i skandale u zadnjih 24 sata, dok kraljica kuae mrzovoljno razmiglja o gospodarstvenim neprilikama, to ae se za stolom zajedno s jelom u svakom pojedinom organizmu izazvati i aimbenik srdne, brige i morbidnosti, koji ae se iskazati u nekoj vrsti dispepsije - s jednog kraja stola do drugog, kompletno, lijepo kontinuirano!

Ako je dominantni izraz nekog lica grimasa, onda i misli iza tog &la prave grimase. Ako su uglovi usana potegnuti nadolje, onda su i misli koje oblikuju i upravljaju to usta tmurne i zavisne. Lice je siguran znak duha, zato je prvi

utisak najvredniji. Raspololenje Zurbe koje potjeae iz loge navike juriti mislima ispred tijela savija ramena na naprijed. Otmjeni, sam sobom vladajuai, nije nikad "u 2urbi", on svoju volju, svoju snagu, svoj duh, koncentrira iskljuaivo na jedan cilj za koji koristi svoje tijelo, svoj duhovni instru-ment u tom trenutku. Tako se navikava na to da se savla-da va, u svakoj gesti bude graciozan, jer je njegov duh u apsolutnom i nesmanjenom posjedu tijela i njegovih udova, a ne miljama daleko, neumorno u Zurbi i u brizi za daleke stvari koje de se dogoditi satima iii danima kasnije.

Tko se odluai za neki posao, pothvat, pronalazak, for-mira negto u nevidljivim elementima, g to je tako stvarno kao bilo koji stroj iz Zeljeza ili drva. Taj plan, taj pothvat, privlaai pak nevidljive sile svom ostvarenju, sile koje privlaae konaanu materijalizaciju u svijetu pojava. Naprotiv, tko se boji nesreae, '2/ ivi u strahu od bilo kojeg zla, oaekuje nesreau, stvara misaonu sliku, tihu silu, koja po istom zakonu pri-vlaa'nosti skuplja oko sebe one gtetne i razorne elemente. Uspjeh iii neuspjeh potjeau iz istog zakona, koji mote biti na slunu ovom iii onom kao aovjeaja ruka koja mote nekog spasiti od utapljanja iii ga nolem ubiti!

Kada god mislimo, gradimo iz nevidljivih tvari negto gto phyla& sebi sile - da nam pomognu, da nam naude, vea prema karakteru misli koje smo odaslali.

Tko raauna s time da Ce ostarjeti, tko stalno u duhu ima predodnu samog sebe kao starca i nemoanilca - taj oe po-died starosti.

Tko je u stanju izraditi plan samoga sebe, misaonu sliku punu mladosti, snage i zdravlja, u koju se bez ostatka udubliuje, iza koje se utvrduje protiv legije ljudi koji neprekidno dolaze i govore. mu da ae ostarjeti, da mora ostarjeti, tko se mote potpuno poistovjetiti s tom misao-nom slikom, ostaje mlad.

Mi moramo bez prestanka izgradivati ideal samoga sebe; time privlaeimo ambenike koji uvijek sudjeluju pomaiuei zgusnuti idealnu misaonu sliku u stvarnost. Tko voli zamigljati snaZne pojmove, brda i rijeke i stabla, privlaai elemente takve snage. Tko se danas izgraduje u snazi i ljepoti, a sutra sumnja ili pada natragu staro migljenje mase, ne razara gto je u duhu iz duha izgradio. Djelo samo miruje, ostaje i aeka, slijedeai trenutak poleta.

Ustrajnost u misli o ljepoti, snazi, mladosti je kamen temeljac njihova ostvarivanja. to najvige mislimo, to demo biti! KaZete - "ne"! All vagi pacijenti ne misle: "Ja sam jak", nego: "Kako sam nevoljan!". Vagi dispeptiaari ne kaZu: "Ja hodu zdravi Zeludac", nego: "Ne mogu to vige podnijeti!" I oni zbilja ne mogu, bag zbog tog razioga! Mi njegujemo nage bolesti, ne sami sebe, mi Zelimo vidjeti svoje boli tetogene. Imamo li jaku prehla du, onda nag kagalj vea nesvjesno moli: "Danas sam predmet samilosti! Kako sam vrijedan sa2a-ljenja!" Kod pravilnog postupka morao bi pacijent i aitava njegova okolina, oboruZani misaonom slikom zdravlja, kre-nutiu borbu protiv boll! Ozdravljenjeje isto tako priljepeivo kao i oboljenje! Zdravlje se uhvati kao i ospice!

Sto bi odrasli dali za to da imaju udove tako pune proljefa i elastianosti kao g to ima dvanaestogodignji djeaak, udove koji se penju na drveae i ograde i tree, tree, jer vole traanje, jer drugaaije ne mogu nego traati! Kad bi se takvi udovi fabricirali i prodavali, kakva bi potraZnja nastala kod korpulentne gospode i dama koji stenju iz auta, kao da su vrede bragna. Odalde to da je aovjeaanstvo tako rezignirano, skoro bezvoljno, da vea u najboljim godinama prihvaaa sve vedu teZinu, mlitavost i krutost? Izgleda mi da sklapamo kompromis s tim poniZenjima i nazivamo ih - dostojanstvo! Naravno, aovjek i otac, gradanin i biraa, stub drIave - oronulosti, ne smije traati, mlatiti oko sebe i skakati kao djeaak, jer on to ne mole!

Mi svoje nedostatke nosimo kao sveaano ruho - gepamo naokolo i govorimo: "Tako mora biti, jer drugaaije ne mole biti!"

Sve vise postoji moguanosti u prirodi i svijetu, u aovjeku i oko njega! Ona dolaze tako brzo, kako spoznajemo sve to nove sile, vjethamo, uaimo ovladavati njima.

All lijenost!!!

POZITIVNE I NEGATIVNE MISLI

Mi neprelddno dajemo iii primamo duhovne elemente, mi smo kao elektridna baterija koja daje snagu, a onda se mora opet napuniti. Kad se u govoru, pisanju, migljenju iii drugoj aktivnosti trogimo, onda smo pozitivni, inade nega-tivni. U torn negativnom stanju iii receptivnom, prihvathmo site i elemente koji nam mogu donijeti privremenu gtetu ili trajnu korist!

Postoje zatrovane duhovne struje, kao gto postoje otrovne pare arsena iii metala. Tko u pasivnom stanju sjedi u sobi, jedan sat medu zavidnim, mr2njom ispunjenim, cinidnim ljudima, apsorbira od njih otrovni misaoni element pun bolesti i razorne snage; element beskrajno opasniji od kemijski dokazivog otrova, jer se njegovo djelovanje odvija suptilnije i tajanstvenije, desto se osjeda tek nakon nekoliko dana i onda pripisuje pogregno drugim uzrocima!

Od najvede je va2nosti gdje se i u kakovoj okolini nala-zimo u vrijeme negativnog stanja jer tada apsorbiramo kao spuZva mentalni fluid; a nakon par sati dugevnog iii fizidkog naprezanja, kad smo bili aktivni i odagiljali silu, negativno je stanje prirodno pravo i prirodna potreba! Umjetno ga potiskivati iii zanemariti, bilo bi pogregno, ali pozor, samo je uz briZno odabrane uvjete korisno prepustiti se torn negativnom stanju.

Tko se u iscrpljenom stanju uputi medu masu nemirnih, groznidavo uzbudenih ljudi, nede od njih biti fizidd isisan, jer nema gto dati, all prima u sebe, bar prolazno, iz njihovog inferiornogbida. On, slikovito govored, vjega olovni uteg na svoj Zivot! On preuzima, makar i na krade vrijeme, negto od njihovog nadina migljenja i ocjenjivanja stvari; postaje

malodugan, dok je prije bio pun nade! Planovi, koji su mu jog nedavno izgledali jaki, bliski i ostvarivi, odjednom djeluju kao daleka magla!

Podinje se bojati, a obidavao je biti hrabar! Postaje neod-ludan i u trenutadnoj de zbunjenosti mada kupiti stvari koje ne treba ili de negto real, negto udiniti, poduzeti neki korak u nedem, gto sigurno ne bi, ill bi bar drugadije udinio da je No potpuno pri sebi, misled svoje vlastite misli, a ne za-magljenu zbrku masa unaokolo!

Moramo li se uputiti medu masu, onda to treba bar biti onda kad smo mentalno najsnaZniji, kako bismo se povukli odmah, dim podnemo osjedati umor. U vrijeme jakosti mi smo magnet koji odbija gtetne struje, kojima smo u nega-tivnom stanju bespomodno izvrgnuti! Pozitivni ljudi su jurignici i navalnici - oni napreduju najbolje u svijetu! Pa ipak, nije dobro uvijek pozitivno odagiljati misli. Tko to

odbit Ce time i otjerati od sebe mnoge dragocjene ideje. Mora postojati vrijeme kad se duhovni spremnik svjeZe puni; gto temeljitije se sadrZaj mijenja, to bolje. Pozi-tivni dovjek, koji dodekuje svaku tudu misao u boriladkom stavu, koji nikad nema vremena da receptivno prislugne novo, nepoznato, koji mijega nevjerojatno s nemogudim, kojem je njegova vlastita spoznaja jedini standard - takav dovjek nu2no mora osiromagiti u tom duhovnom stanju i onemodati! Suprotno djeluju uvijek negativni, koji ostaju uvijek receptivni, uvijek s migljenjem onog posljednjeg kojeg su koji se cerekanjem iii slijeganjem ramena dadu obeshrabriti u svojim planovima, ti ljudi nalikuju nekom provodnom sustavu koji propugta svu prljavgtinu i otpad, sve dok se cijevi ne zadepe pred dragocjenim strujama i postanu nesposobni da sami odagilju pozi-tivne struje. Opdenito vrijedi pravilo, biti pozitiVan medu svjetskim Ijudima, a negativan u pravilno pripremljenoj osami. Tko se u osamljenosti jog dalje borisa svojim protivni-cima, trogi se nepotrebno.

Tko se optereduje brigama drugih, treba narodito vri-jeme to potpune samode. Tu nema mjesta ni suduti jer ona crpi snagu koja se mora sakupijati, da bi se onda moglo bolje pomodi. Govornik nede sat prije svog govora utrogiti na to da nosi po stubama ugljen kako bi pomogao nekom siromagnom nadnidaru, jer nogenjem ugljena ubio bi say sjaj i svu snagu i svu inspiraciju u svom mozgu, a mo2da i misli koje direktno iii indirektno utiru put da rastereti ne samo tog nadnidara, nego tisude. Tko opdi neprestano s masama, mora nu2no spiskati mnogo svoje snage u teglenju tucle atmosfere. Najgtetniji je neprekidni suZivot s osobom nine duhovne razine; jer u vrijeme pasivnosti, koje se nuZno uvijek vrada, podledi demo kvalitetno logijim strujama, bez obzira na naziv odnosa prema toj osobi - da ii smo u odnosu brata, sina iii supruga prema istoj. Od dvije osobe koje pripadaju razliditim duhovnim sferama, a ipak su po na-ravi usko povezane, uvijek de finija, viga i vrednija priroda trpjeti i padati, jer je sposobnija apsorbirati, dok ni2a priro-da mote uvijek primiti samo jedan dio onoga Sto joj je upudeno, ostatak se gubi, beskorisno i besmisleno.

Pravilno ljudsko opdenje je najvedi agens za postizavanje srede, zdravlja i uspjeha. "Opdenje" znadi ovdje negto gto daleko prelazi fizidku blizinu! Nekom eovjeku smo bliski po intenzitetu kojim se psihidki njime bavimo - prostorna udaljenost nj egova tijela ne igra nikakvu ulogu. Tko je bio dugo povezan s jednom niskom prirodom, ne mote zato odmah zaustaviti valove duhovnog opdenja koji mu se po navici galju iz tog izvora. On mora nauditi zaboraviti, on se nikada ne smije neprijateljski sjedati, nego uopee se ne sj edati; samo tako reZe nevidljive telepatske "Zice" i oslo-bada se! Zvudi li to hladno, kruto, okrutno? No kakvog smisla mo2e bitiu tome da dvojeljudi ostaneuvezi sjedanjem koje gteti jednom iii drugom? jer ako jedan trpi, onda mora vremenom i drugi patiti! Jednako je nepravilno za "odmor",

10

dakle u pasivnom stanju, ditati napete romane, prepugtati se proZimanju likovima, takoredi udisati kolportaZne sud-bine tijekom vlastite slabosti i receptivnosti.

Narodito smo pasivni tijekom objeda. Tko uzima hranu, dakle materijal za izgradnju svog tijela, smije to diniti samo u mirnom, stalo2enom, radosnom raspolo2eniu! Jesti i prigovarati, diskutirati s drugima ill razmigljati o poslo-vima, znadi biti pozitivan upravo u vrijeme kad bi bila neophodna potpuna negativnost. Da li se to prigovaranje i diskutiranje dogada samo u mislima ili se glasno izraZava, potpuno je svejedeno. Takoder je gtetno sjedi ii za stolom osoba koja njeguje takovo rasplo2enje, protiv kojeg se iznu-tra treba oboru2ati, nju demo tolerirati, a ved to zahtijeva gubitak energije, gto je pozitivno. Samo ljudi koji five u distoj simpatiji mogu sjediti zajedno za stolom. Tko je mogao sam, priviadi struje srodne duhovnosti; prostorija, koja je duZe vrijeme nabijena vlastitim mislima, zapravo je jadi magnet! Onda 2ivimo u finijem i vigem svijetu, pristupadni prigaptavanjima koja se mo2da, najprije srame2Ijivo, za-tvore u unutragnjosti kao fantomi. Onda se jednog dana opet javi poticaj za drugtvom, prihvada se §-to se nudi ili se prepugta nositi od struje. Unutarnji svijet se razara, pri-gaptavanja se iznenada javljaju u svijetu svakodnevice kao "eista glupost"; "zdravi ljudski razum" podinje opet brbljati i kritizirati i gepuriti se skupa s iskeSenim krdom. Kasnije, kad smo opet sami, hvata nas osjedaj dubokog nezadovoljstva i neraspololenja, neodredeno samooptu-Zivanje da smo zatajili prava svoje duge! Mnogi veliki duhovi pate pod teretom parazitnih misli koje ih se drZe i nesvjesno im duboko gtete.

Naravno, nitko ne treba i ne mo2e trajno biti sam: no tko ima snagu da presijeee niske veze, ved time otvara put

Tko ima snage dekati, priviadi u svijetu pojava takve ljude na svoj 2ivotni put koji mu prulaju stvarni odmor i

11

pomoe, a to bi i trebala pruZitidrugtvenost. NajviSe njegove misli su spona izmedu njega i gospodara upravo tih misli. Cvrstim drtanjem niskih elemenata, izlueuje se pak iz vigeg svijeta u kojem je do odredene mjere ved sudjelovao.

Sto je, medutim, tzv. druSlveno ophodenje ako ne sno-gljivost i uljudnost, ako ne vjeeno preZvalcavanje istih rijeei, pokreta i misli svake godine. To su mrtvaci koje treba ostaviti da pokopaju svoje mrtve!

Stvarni, 2ivi Zivot je stanje beskrajne raznolikosti, otva-ranje duhovnih strujanja na kojima se vrel neprekidna izmjena sile i ideja izmedu razlieitih duhova istog stupnja -to su izvori koji se uzdiZu u vise bide!

Izvor miadosti: mladost tijela i mladost duha je sposo-bnost da udnimo u tren pozitivnim cijeli mentalni aparat onda kad su niske, grube misli u blizini, ali se ponagaju prema izgradujudm strujama negativno iii receptivno!

Nosite uvijek pred sobom hrabrost kao plamen! Ne bojte se nieega i nigta ne nazivajte nemogudim! Ne mrzite nikoga - samo izbjegavajte svoju zabunu! Volite se, all povjerenje dijelite oprezno i mudro!

12

NEKOLIKO PRAKTICNIH DUHOVNIH RECEPATA

Zivimo u nagaznom mlinu osjetila. Nove spoznaje, nova iskustva. Ka d bismo i bill uvjereni u njihovu istinitost, opet se previge gube u otrcanoj pjesmi svakodnevice, u sta-lolenom kasu banalnosti.

Nitko medu nama ne smije oeekivati da odmah i za sva vremena zivi prema novim zakonima, naeelima i meto-dama. Potpuno svjestan njihove istinitosti, jedan ee se dio, bilo koji tvrdoglavac skriven u nama, usprotiviti.

Taj je dio Materijalno, iskustvo tijela, krvi, stanica. Zato se nove intuicije ne mogu dosta eesto ponavljati:

"Postoji najvga mod i upravljajuea sila, koja proZima i oZivljava sve."

Mi smo dio te sile. I kao takvima data nam je sposobnost da trajnim tihim

traZenjem, molitvom ili Zeljama privlaeimo u sebe sve vise od tih urodenih kvaliteta te najvise sile.

Svaka je naga misao jedna stvarnost - jedna sila (molirn da si to dva puta ponovite).

Tko je sada prisiljen stanovati u ruZnoj kudi, jesti za logim stolom, boraviti medu ljudima koji osjeeaju grubo i prosto, taj nek se u svojoj najdubljoj imaginaciji opire svemu nedostojnom! Neka Zivi duhovno u lijepoj kudi, za pleme-nitim stolom, s uzvgenim ljudima, pa de ga to stanje nje-gova raspololenja odvesti bez muke, goreine i prisile do boljega. Budite bogati u duhu, u fantaziji i u svijesti, a materijalno bogatstvo slijedi. Tko se vida samo na najdonjoj preeki ijestava, ostat ce tamo cijeli ±ivot.

Dominantno raspolaenje, bilo ono potgteno, bilo ono pobjedonosno, je ono koje u zbilji djeluje unaprijed na sve fizieke uvjete 2ivota.

13

Nikad ne postavljajte granice bududim moguanostima! Nikad ne recite: "Tune mogu dalje. Uvijek du zaostajati

iza ovog iii onog dovjeka ". Ili: "Moje tijelo se mora raspasti i propasti jer su se mnoga ljudska tijela u proglosti tako raspala i propala."

Nemojte misliti: "Moje sposobnosti i talenti su samo obidni, prosjedni - Zivjet du i umrijeti kao mnogi milijuni oko mene!"

Tako mnogi nesvjesno misle i utamnide se u la21.! Oni na sebe natovare zle i mudne posljedice la2i!

Oni se zatvaraju od mogudnosti da se jednom uspnu iznad granica danagnjegsvijeta. Oni se bespotrebno odvajaju od puta vigih istina.

U svakom je dovjeku la tentna sposobnost, talent, nijan-sirana mod koja je jedinstvena kao i njegov Zivot; jer u beskrajnom dogadanju raznolikost je beskrajna pojava, bilo da je to Zivot, zalaz sunca ililjudski mozak.

TraZi ponekad, da bi se oslobodio svakog straha. Svaka sekunda takovog traZenja djeluje malo, da tezauvijek izvede iz ropstva straha. Beskrajna svijest ne poznaje strah, a tvoje je vjedno naslijede gto vede priblilavanje beskrajnoj svijesti.

Mi apsorbiramo misli ijudi s kojima najvige simpa-tiziramo i draLmo se. Ukoliko su oni inferiorni i Z'ive misa-ono u nilim sferama, to demo prije mi stalno trpjeti gtetu -jer vigi i finiji dub uvijek podlijae u nejednakoj zajednici.

Uspjegni nam dobacuju odmah niti misli uspjeha - od neuspjegnih dolazi uvijek pomanjkanje reda, nedostatak sustavnosti, strpljivosti iii snage vjerovanja, koje mi usi-savamo kao spuZva vodu. Bolje nikakovo druZenje, nego li s rastresenim, besciljnim ljudima, jer njihove struje misli nas izoliraju od bida nage vlastite vrste: pravih prijatelja.

Tko se u nekoj situaciji, u nekom pothvatu, u poslu, ne zna snadi, taj neka deka. Odbacite sve misli na samu stvar. Ne dinite nigta. Htijenje i namjera time samo postaju jadi. Na

14

taj se nadin sakuplja i sprema samo snaga, koja odasvud pritjede; dolazi u obliku ideja, inspiracije, sludaja ill neke prilike. U tom dekanju nismo mirovali, aspiracija nas je nosila u misaonoj struji u susret ideji, Tko se u bilo kom pothvatu oslanja samo na ljude, skrenuo je s prave crte trajnog uspjeha.

0 svojim pothvatima, svojim planovima i nadama govori samo onima za koje si potpuno siguran da ti zele uspjeh. Ne govori nikad ljudima, koji to slugaju samo iz puke ljubaz-nosti; svaka rijed, koju izgovorig, znadi jednu silu koju uskradujeg svojem pothvatu.

Broj ijudi kojima si se povjerio s usjehom, krajnje je malen. Ali dobra Zeljajednogjedinog prijatelja koji te iskreno zainteresiran sluga deset minuta, prava je Ziva, korisna sila, koja se zdruZuje s tobom, kako bi onda dalje na tvojoj strani djelovala za tvoje dobro.

Ako je tvoj cilj velik i pravedan, dospjet deg do takvih ijudi kojima ulijevag povjerenje i s kojima sigurno moleg govoriti.

Ako traZig pravdu za samoga sebe, traZig je u ime cijele rase.

Ako trpg prevaru, obmanu, tiraniju bez unutarnjeg i vanjskog protesta, tada sudjelujeg s prevarom i podlogdu.

Provesti deset minuta u svadi s vlastitom sudbinom iii u zavisti tudoj sredi, znadi utrogiti sumu vlastite sudbine na to, da se pogorga vlastiti udes. Svaka pomisao zavisti iii mr2nje leti natrag kao bumerang. RuZni osjedaj prema ljudima koji plivaju u bogatstvu, znade razbacivanje koje nam donosi ne samo nesredu, oni razaraju i unaprijed dolazedu sredu.

Kome su ti osjedaji postali drugom prirodom taj ne smije, naravno, odekivati da de ih se rijegiti jednim udarcem. Loge navike cijelog jednog Zivota moraju se iskorijeniti pomalo.

Vlastita soba je radionica u kojoj se taj novi JA treba izgradivati iz novih duhovnih elemenata, prostor koji ni

15

jedan stranac ne smije prekoraditi, a i mi sami tek u satima kada smo sigurni u svoje jasno i vedro raspololenje; to moramo sanjati svoje budne snove do savrgenstva, onda de vremenom to prostorija doista biti nabijena sredom; iz svakog predmeta strujat de prema nama sjedanja prijagnjih misli i nositi nas iznad nas samih do djela koja izgledaju kao dudesa.

Zla volja i nesamostalnost su bolesti. Bolestan duh rada bolesno tijelo! Veeina bolesnika duhovno si sprema bole-snieki krevet u muenirn, dugogodignjim pripremama.

Medutim, gto se duZe kultivira stanje stalnog vedrog gdelcivanja, to manje nastupa opasnost da ga izgubimo ma i privremeno, jer je postalo drugom prirodom i vise ga ne moZemo slobodno razoriti, a niti izgubitineprestana ugodna iskustva koja donosi.

Mi smo uopde svi izgradeni od sila, koje se nazivaju mislima i nage je ditavo nesvjesno djelovanje molitva bez prekida! Molitva, ali naravno, ne shvadena kao odredeni sklop Medi.

Kad dovjek promatra tamnu stranu Zivota i bez pre-kida nanovo razmatra svoja razodaranja i udarce sudbine, onda moli za jednaka razodaranja i udarce sudbine u bu-dudnosti. Tko oeekuje nesreeu, moli za to i sigurno de je i dobiti.

Mi ne nosimo u drugtvo ljudi samo svoje tijelo, nego auru koja instinktivno stjede sklonost svih za ili protiv nas, bez obzira da li gutimo iii govorimo. Jer ono gto mislimo daleko je valnije od onoga gto ka2emo. Oko nas kruzi spe-cifidna atmofera, koja odbija ili privladi. Ma gto nam se dogodilo, posljedica je to dugotrajnog raspoloienja. Raspololenje pravednosti stvara trajno najbolje i najtrajnije rezultate, to nije sentimentalnost, nego jednostavno znanost. Jer upravo taj mir misli privladi prilike i ljude iste vrste, pouzdane, u kojima nag Zivot sigurno podiva.

"Ne dopusti da sunce zade zbog tvoje srdne" - u toj biblijskoj molitvi Iezi tajna zdravlja. Tko lijeZe na podinak srdit i potigten, duhovno boravi satima u snu u sferi zla i gomila tugu za sljededi dan.

Ru1an obidaj Zurbe upropagtava vise egzistencija, nego gto se sluti. Tko ujutro veZe svoje vezice u rasplolenju Zurbe i nemira, cijeli de dan biti sklon nemiru. Zato moli da izadeg iz te zbrkane struje - u mir! Staloleni ljudi drZe Zivot u sna2nim rukama; oni s malo pokreta, s malo rada svoga tijela upravljaju tijekom stvari, ali bistre, uzdignute glave! Tko se ujutro uvijek pri budenju, bilo mugkarac iii 2ena, osjeda svladan svim onim gto tog dana mora udiniti, tko se gura vidjeti Zurbu kudnih briga i poslova i kupovina i tisudu hitnih stvari - taj nek se odmah sjedne tridesetak sekundi i IcaZe si: "Neau da me te obveze jure i vladaju mnome. Podet du samo s jednom stvari, a druge prepustit same sebi, dok ova jedna ne bude temeljito gotova." Onda postoje svi izgledi da se ova jedna glatko zavrgi a onda redom ostale. Kultiviranje te mime struje koncentriranih misli nosi nas onda dalje do povoljnih odnosa, prizora, dogadaja i poznan-stava, brie nego li polumahnito raspololenje jurnjave.

Mi jog i danas vjerujemo u mnoge neistine. Nesvjesno vjerujemo. Zabuna nije odigledna. I tako nastavljamo Zivjeti prema svojim nesvjesnim gregkama - a patnje nageg Zivota proistjedu iz tih nesvjesnih gregaka.

Molt se svaki dan za sposobnost, da spoznag laZno u predoolibama, a ako je vise nego gto si sanjao, nemoj se prestragiti!

Ako bolujeg i vjerujeg, da bi bilo koji lijek ill lijednidki savjet mogao ti koristiti, onda uzmi lijek, poslugaj savjet, ali uvijek uz tihu misao u dubini: Uzimam taj lijek, ne kao lijek za moje tijelo, nego samo kao potporu mom duhu, koji de uskoro imati snage i sposobnosti da si sam pomogne.

Nikad ne uei svoje dijete da se podcjenjuje. Navikne li tako se osjedati, onda de se i drugi naviknuti da ga ne cijene,

sad kao dijete, kasnije kao aovjeka. Nigta ne gteti pojedincu koliko samopodcijenjivanje, a mnogo dijete je stupilo u divot oslabljeno teretom dugogodignjeg prigovaranja. Uai svoje dijete da sanja samo u uspjehu i da ga oaekuje. Du-gotrajno oaelcivanje uspjeha donosi uzroke, sredstva i pu-tove do tog uspjeha.

Do sada imamo samo mutne predodthe gto bi divot mogao znaaiti, koje moguanosti lee u njemu. Atribut rela-tivno savrgenog Zivota doai ce kad aovjeaanstvo bude spo-sobno da po volji obnavlja svoje tijelo, da ga po volji zadrZi dugo. Tijelo, bez boli i neizmjerno lijepo! Reci za bilo gto -"to se mora dogoditi" i tisueu sila se pokreee, da to izvrAi, zato je potreban oprez sa ieljama - ielja se mote pretvoriti u prokletstvo. Zato vjeibajte raspoloienje poniznosti pred beskrajnom svij egeu - budite uvijek pripravni da primate od neke vise struje, koja vas 116 raspoznati prave vri-jednosti i gto sebi trebate ieljeti!

Bilo mugkarac iii Lena, vag divot ne mode biti potpun, ne meete se uzdizati od sile do sile prije no gto sretnete svoj drugi JA, svoju dopunu u drugom spolu, a to spoznajete duhovno. Nakon te spoznaje vie nema rastanka.

Kod jela i pica sjetimo se uvijek da pri svakom zalogaju ugractujemo jednu misao u svoje tijelo, u duhu u kojem je-demo. Potrudite se, da biste bili radosni, slobodni i puni nade pri jelu, a ne meete li odr2ati to raspoleenje, molite za to!

Moliti dan i noa Beskrajnu Svijest za najvigu mudrost, za snagu i radost i to u raspoleenju duha koje priznaje premoa one beskrajne svijesti u poniznosti, znaai uistinu predati se valu plime svega najboljeg. Jer tada vea sve struje spoznaje protjeau nagim biaem, pravilno usmjerenim, da bismo na kraju prihvatili te valove koji nas Maio po malo iznose iz nagih gregaka od boljeg do najboljeg. Postupno nas nosi u druge okoline, na druge 2ivotne putove i u blizinu onih koje naga najdublja potreba traZi.

18

BOG U DRVEoU

Sretan je aovjek onaj koji voli drveae, narodto veliko, slobodno, koje raste divlje na mjestu gdje ga je posadila beskrajna sila i koje je ostalo neovisno o brizi ljudi. Jer sve nekultivirano, prirodno je bliZe Svesvijesti, nego ono ropski ukroaeno ljudskom voljom, umjetno, uzgajano! Slobodno rodene stvari digu agai duhovni ritam beskrajnog, zato na nas zraai opojnogau, neopisivom slobodnom radogau u divljoj prirodi u gumi, na planinama, posvuda, gdje nema tragova ljudskog rada.

Mi digemo emanaciju koja proizlazi neprekidno od drveaa, stijena, ptica, svakog oblika Beskrajnog! Lijeai i obnavlja! To je vige nego zrak! Psihiaka snaga, koja tee iz sveivosti. Ne nalazi se ni u gradovima ni u kultiviranim vrtovima. Sretan onaj tko je spreman za jaku i ozbiljnu ljubav prema divljim stablima i pticama i 2ivotinjama, tko ih osjeaa kao ravnopravne sebi i zna da i oni njemu dra-gocjeno daruju u zamjenu za njegovu ljubay. Sve Zivo reagira na simpatiju i antipatiju. Mi predstavljamo jedan dio Beskrajne Svijesti, drvede drugi dio. No ljubav je nevidljivi elemenat, "Ziva voda" svijeta, struji velikim valovima s jednog dijela na drugi, u onom duhovnom kozmosu, koji nas nevidljivo olcreuje. Drvo je Ziva misao BOO. Misao, dostojna nage penje. Sadr2i jedan oblik mudrosti, koji nama meda nedostaje, koji jog nismo stekli. Potrebna nam je i ova mudrost, jer svalci istinit nazor donosi moa, a mi trebamo moa da bismo stekli aigaa, ljepga, zdravija tijela. Konaano, 2elimo se osloboditi bolesti. Trebamo lakga srca i radosniji duh! 7elimo novi divot i novu radost za divot svakog dana! Naga tijela moraju biti lakga, a ne tea poras-

19

tom godina! 2elimo sigurnost! 2elimo biti svjesni beskraj-nog duha u svakoj stanici - ielimo stedi promatranje be-smrtnosti!

Trebamo sposobnosti koje su do sada bile uskradene "smrtnicima". 2elimo se uzdignuti iznad sludajnosti tijela, iznad boli i smrti zemaljskog tijela!

Moe li nam drvede to sve pruliti? Moe pomodi, ako uspijemo prodrijeti u njihov duh, ako postanemo svjesni onog dijela Beskrajne snage diji je izraz drvede. Ako ga promatramo kao drvo za lolenje ili materijal za badve, malo demo dobiti od njihova Zivota. Tko zbilja uspije ljubiti Svesvijest u svakom njenom obliku, primit de za to ljubav uzvratnim strujanjem element koji de ga proleti onom mudrogdu u kojoj je taj odredeni oblik - dija je Ziva Mika. Iz ljubedeg stapanja s idejom drveta udit de tada dovjedanstvo kakva se veda korist izvladi iz gume od one koja se dobiva od gradevinskog i gorivog drva. Ljubav de mu red kako su gurne sa svojim ogromnim povrginama milijardu grana, grandica i ligda, idealne ljestve visoko duhovnog elementa, kojeg akumuliraju i predaju dovjeku, prema njegovoj sposob-nosti primanja! gto je Zivlje bide drveta, ptice, Zivotinje u nama, to vise sudjelujemo u Zivim silama koja mogu svaku od tih organizacija primiti i dati. Jer svaki Zivotni oblik ima svoj posebni nadin sile koji se prenosi simpatijom na nas: eliksir Zivota finijih duhova. No ljubav dobiva samo onaj, tko ljubav daje! Mo'tem° privudi ljubav iz Beskrajnog u onoj mjeri u kojoj volimo svaki oblik Beskrajnog, bilo grm, ja-godu, insekt ili pticu. All nitko ne mole razoriti ili silovati ono Sto zbiljski voli. Specifidan element svakog Zivog oblika, koji struji u nas, je Zivot! U onoj mjeri u kojoj odatle apsor-biramo, probudit de se u nama sile koje se iscrpljuju samo rijedju "udo".

Unigtite li gume, tim silama presijecate putove kojima djeluju. Nadomjestite li divlja stabla umjetnima i te sile de

20

zalcrgati, kao gto zakrZlja vodka sa stajaligta stabla koje rada "oplemenjene" plodove, calvill jabuka je umjetni, dege-nerativni proizvod, kao jetra punjene guske.

Kad se jednom priblilimo vjednoj mladosti, radosti i zdravlju, nage de se ponaganjeprema drvedu i svemu Zivome potpuno promijeniti. Spoznat demo, da dim volimo drvede, bilje, insekte i ptice i prepugtamo ih njima samima, dio beskrajnosti, koji 'ant njihovo bide, struji k nama iz zahval-nosti.

"Ali kako onda Zivjeti", pitaju ljudi, "bez drva, bez biljne ili Zivotinjske hrane?"

Kad bi u vjednosti postojao samo jedan oblik Zivota! Zar se uvjeti egzistencije ne mogu mijenjati prema nagem osjedaju? Ved sada postoje milijuni, diji najdublji instinkt odbija s gnaganjem animalnu hranu. Naravno, dovjedansto ne mote prestati odmah sa silovanjem Zivotinjskog i biljnog carstva. Tako dugo dok postoji potreba za tom vrstom prehrane, treba je podmirivati, samo prirodno odumiranje takvih nagona vrijedi. Kad duh regulira te stvari, dogada se to iznutra organski i zauvijek! Do sada je zabuna dovjedan-stva bila, da se pokugavalo desto namjerno iz vlastite snage volje spiritualizirati da bi se postom, pokorom, uzdrZalo od stvari za kojima se te2i. Nikad se takovim sredstvima nije moglo spasiti od bolesti, propadanja i smrti. Jog se nikad nije na taj nadin obnovilo svoje tijelo. Raspalo se kao i tijela sladokusaca i pijanica. Askeza je pomanjkanje povjerenja u mod Beskrajne Svijesti da de nas dovesti do vigeg stupnja. Sam htjeti izvesti svoj spas, to je jedan od najvedih grijeha, jer odsijede dovjeka, bar privremeno, od Beskrajne Svijesti i od Zivota koji mu se na tom putu galje, dim moli i pouzdaje se. Ne vodi rli jedan drugi put iz grijeha, pogregaka i logih navika osim ustrajne molitve da se ugasi poiuda iz koje onda nidu nove.

21

U svakom dahu govori Beskrajna Svijest: "Dodite k meni - tra2ite od mene, pronadite me u svemu stvorenom, tako da yam uvijek galjem Novo u tijelu i duhu, koje de promijeniti vase navike i strasti i Zelje, tako da pomalo od vas otpadne sve sirovo, kao i sve mukle strasti koje su protivne nekorn zakonu te yam umjesto njih donijeti rado-sti iz predjela duge koje danas jog ni jedan smrtnik ne mo2e shvatiti."

Kako rastemo u susret finijem i prema tome trajnijem 2ivotu (a drugaelje ne mo2emo), naueit demo pogtovanje prema svemu 2ivom i ostavit ga u njegovoj slobodi nesme-tano, jer ga volimo. Pticu, koju dr2imo zarobljenu, ne vo-limo, mi volimo samo nagu zabavu s pticom! Najviga ljubav prema svemu 2ivom je dalde put prema samom 2ivotu, koji pritjeee natrag u nas kao iz tisudu baterija, ne samo iz stabla i ptice i insketa, iz uzvitlanih snje2nih pahuljica i oluje i mora! Ne kao sentimentalno promatranje, nego kao 2iva sila! Zagto to ljubav nije prirodena u nama? Cemu jog toliko mnogo patnje i muke i smrti? Ne znamo! Dovoljno je da vidimo jedan put koji vodi iz svega gto nazivamo zlo.

22

PRAKTICNA VRIJEDNOST SANJARENJA

Nije potrebno neprekidno misliti u budno vrijeme. Muena navika, koja ima kao posljedicu ponavljanje jedne te iste grupe ideja do iscrpljenosti.

Jedan od najuzvigenijih izvora sve modi i svega spasa je sposobnost da po volji iskljueimo pozitivne misli; ustrajemo u potpunom fizitkom mini, da se prepustimo sanjarenju: vidjeti samo djelid prirode koji treperi pred odima, iii pugtati maglidaste slike da lagano teku ispred svijesti.

Sezdeset sekundi sanjarenja je gezdeset sekundi 2ivog mira za tijelo i duh. Cak u ni2oj regiji materijalnog uspjeha, pobjednikom de ostati onaj tko mo2e po volji mirovati, tj. biti pasivan i proizvoljno odbaciti od sebe misli. On dr21 uzde 2ivota, jer se u trenucima utonulosti otvaraju vrata novim idejama, planovima i pothvatima, koji onda u svje-snom stanju ustraju tiho i 2ilavo, donose mu ispunjenje, stvarnost.

Ljudi danagnice su svi bez daha, svake godine jure mrtvu trku u vrtuljku vjedno istih misli! Kako bi u tom zamornom stanju i mogli biti sposobni primijetiti prilike koje im lee na putu; a kad ih i opaze, nedostaje im hrabrosti da energidno zgrabe. Oni rade danas todno isto gto su i juder

samo zato, jer su to i juder radili. Robovi svog vlastitog stanja raspolaenja koje ih dr2i na lancu jadern od delidnog, uvijek pod utjecajem istih tjerajudih, pasjih misli! Oni misle da moraju uvijek negto raditi, prvenstveno negto "korisno" rukama i mozgom! I u snu se muse besmisleno dalje, kao slijepi konji na uZetu! Njihovo budenje je bez svje2ine, san im nije eliksir Iivota kao onima koji imaju kulturu sanja-renja iii utonulosti, koncentracije, ma kako se naziva. Na

23

krstarenjima de nemirni barbari juriti po svim kabinama s jednog kraja broda na drugi; trait de ne znajudi gto! U vlaku ih ovlada nestrpljiva Zelja da gto prije stignu na cilj, am su na cilju, ne znaju gto bi sa sobom podeli. U svom vlastitom domu neprekidno se uzdu2 i poprijeko negto radi, a na kraju dana nije udinjeno skoro nigta od istinske koristi i za stvarni napredak!

Mentalne napetosti, a denau? Stroj koji radi u prazno kad ne treba obaviti nikakav posao!

Cigara generala Granta osvojila mu je vise bitaka nego njegov mad! Bez obzira na djelovanje nikotina, akt inhali-ranja, ispuhavanja dima, nehotidno promatranje rasplinja-vajudh se obladida proizvodi ved raspolo2enje meditacije, pasivno sanjaredeg stanja, jer duh ne samo da miruje, nego prima nove intuicije.

Time se duhan niti preporuda, niti osuduje, on je jedno od mnogih nesavrknih sredstava da se privede 2eljeno stanje, koje se sigurno s drugim, unutarnjim putovirna, mote trajno stedi i s vedom prednogdu.

Jedanput medu mnogima: tko ove stranice dita, neka se katkada nasloni na stolici s pasivno visedim rukama, bez misli, tri, pet sekundi! Oblak, stupid dima iii drvo, grana koju vjetar mice, mole zadr2ati pogled tako dugo dok pru2a radost, ne dulje. Tko ne mo2e ni pet sekundi mirovati fizidki ili psihield (a ima ih mnogo koji ne mogu), nek izbjegava bar previge grdevite, nagle, nervozne kretnje! Tada je dobio svoju prvu lekciju visoke umjetnosti sanjarenja iii mentalne apstrakcije. Priugtio je svom tijelu atom pravog odmora! Tko mora pobjedivati nemir cijeloga 2ivota,ne treba odekivati odmah pun uspjeh. No sjeme mira je ved u njemu posijano! Ta ga misao vise nede napustiti. No nek se ne truth previge i namjerno, da ga kultivira! Sve mora i izrast de iznutra.

Svaki dovjek mole imati harmonidno vladanje samim sobom i svojim tijelom sve do u (pogregno tzv.) trivijalne

24

akte dnevnog 2ivota: prigodom ustajanja, hodanja, otvar-anja ili zatvaranja vratiju, kod nadina okretanja stranica knjige.

Tko mote u vrijeme budnosti zadr2ati kontemplativno raspolo2enje, postidi de ubrzo i osvjeZavajudi i zdraviji san jer dominantno dnevno raspolo2enje odreduje i one nado-lazede nod. Nesanica odgovara psihidkoj rastresenosti, trzajudem misaonom grdu, koji dovjeka satima dr2i bud-nim, pa se vrti amo-tamo, nesposoban zaspati, s udovima koji gore od iscrpljenosti. S kulturom mirovanja raste i volja za mod, koja mote momentalno prouzroditi san hli apso-lutnu pasivnost.

No nikad ne treba vjabati mentalna raspolo2enja, ako to izgleda neudobno iii dosadno - to retardira prije! Samo u trenucima kad spontano raduje, smije se vjenati! Misterij i ljepota unutanjeg razvitka, bududi da rastu kao kukuruz i pgenica, u tisini, su nesvjesni. Kroz dvije, tri, pet godina promijenit de se onda sve kretnje, postati harmonidne. Kod misaone anarhije u kojoj dovjedanstvo danas zivi, tijelo je zapravo raskomadano juredim mislima, koje su besciljne i uzaludne, amo, tamo, svuda i o svemu u svako doba - neobuzdano! Svako djelo, svaki korak, mote u onoj mjeri kako raste stalo2enost postati izvorom zabave, ako vise ne izgleda kao zastoj u lovu od suvignosti do suvisnosti. All ono gto se rado dini, radi se dobro; lako se sastavlja postupno cijeli 2ivot iz dovrgenih elemenata, od kojih ni jedan ne rugi ono gto drugi izgraduje. Svaki pojedini an postaje novi magnet, koji se pojadava, a "ludo" bismo nazvali ono gto bi dovjedanstvo tim jednostavnim vje2bama postiglo!

Krist i Mojsije, svi vidovnjaci i magi, bili su "u miru". Tako se u njima akumulirala psihiaca snaga koja je onda, koncentrirana na nekog bolesnika, ispunila ovoga novim 2ivotom. U pridi o Marti i Mariji, odabrala je pak Marija bolji dio jer je daleko od kudanskih poslova, u miru, skupila

25

snage koje su pravilno vodene mogle u sekundi udiniti vise nego Marta u svojoj talosti svih dana.

Marta se islutivala, Marija izgradivala! Kuitura mira poveaava i prisutnost duha! Prisutnost duha je pak sposob-nost mobiliziranja u bib koje vrijeme u sebi svega onoga Sto se ima od znanja energije, odluanosti i takta. Trenutaeno prisustvo svih svojstava stvara tek njihovu vrijednost. U mirujuaem su, ali u duhu koncentrirana, ne jure rastreseno za tisudu objekata.

Kontemplativno raspolotenje je odmorena posada misa-one tvrdave. Uturbani de se, nervozni, zato aesto izmoreni ljudi, zato rijetko isticati u bilo aemu, oni nisu magneti koji rade kroz mirovanje, jaaaju svakim ainom, a ne slabe!

Tko mote auvati svoju snagu i svoj duh pustiti da se odmara, dobit de aeliane tivice; od njega ae protjecati fluid, koji i najneobuzdanijeg konja pod njim aini pokornim! Hra-brost je kao magnetski oblak, koji nista ne mote probiti! Moguanosti, koje lete tu, su neograniaene. Tijelo se mote dovesti do toga da prkosi svim materijalnim utjecajima, svaki organ mote postiai deset puta vise otpornosti nego sada!

Sanjarenje se mote, kao i svaka druga sposobnost, prekomjerno razviti kao kod ljudi koji hodajudi u snu vise ne znaju Sto radi njihovo tijelo. Njima nedostaje pozitivna snaga da vlastitom voljom predu na djelo kad treba djela. Treba uspostaviti ravnotetu izmedu pozitivnog i nega-tivnog kompleksa sila, aovjek mora nauaiti da se po slo-bodnoj volji prebaci iz jednog u drugo stanje, kada, gdje i kako dugo teli. Pri tome se primanje ili nestajanje sila tako toano regulira da se kod svake promjene stanja uvijek akumulira mall djelid snage, kao gto intenjer u stroju osta-vlja visak pare za priauvu. Mnogi danas odmah izdaju du-hovno sve gto primaju, a onda u nepredvidenim sluaajevima stoje potpuno bespomodno.

26

Uz porast sposobnosti kontemplativnosti, mijenja se i dah i otkucaj srca. Umjetno uvjetbano disanje dijafragmom, Pranayama, metodiaki dugi udah i izdah indijskih jogija, javlja se samo po sebi kao prirodna vanjska posljedica unutarnjeg stanja sa svim divnim znacima na tijelu i naravi.

Postoji dugevno disanje, psihiaki ritam, aiji vidljivi kore-lat aini pluano disanje. Tko tivi u struji izgradujuaih misli u koju mote uroniti snagom sanjarenja, sposoban je u sebi apsorbirati atmosferu slobodniju, modniju i puniju tivota, nego gto je zemaljski zrak. Prana Indijaca. Iz tog botanskog etera dobiva aovjekelilcsir tivota!Podijelit de mu u materijal-noj sferi silne snage da izvrgi djela tivota, gdje su ista potrebna.

27

MISTERIJ SPAVANJA ILI NASA DVOSTRUKA EGZISTENCIJA

Mi Zivirno, radimo, patimo i radujemo se kako u snu, tako i u budnom stanju! Onda zivimo zahvaljujudi onom finijem spiritualnom osjetilu koje imamo u embriju i od ko-jeg su lice, njuh, osjedaj, sluh fizidkog tijela samo sirove slike.

Taj se odlomak nageg Zivota gasi dim vanjska osjetila pri budenju opet stupe u akciju - dnevna svjetlost je sposobna zadrZati samo fragment onih scena, dogadaja i iskustava, koje mi doZivljavamo, dok nage tijelo besvjesno lezi. Takove fragmente, desto nepovezane, mutne i smetene, nazivamo snovima.

Nagi snovi su mukli tragovi stvarnog Zivota - Zivota koji se odvija u drugim svijestima i samo u odlomcima se zadrZe u danjoj svijesti.

U snu slijed misli (srebrna mectukarika) povezuje tijelo i duh, makar se duh i udalji od tijela. Tim spojem duh galje spavajudem tijelu Zivotnu struju dobre i gtetne vrste, prema rnisaonom svijetu u kojem se krede duh.

Smrt, tj. raspad tijela, nastupa kad se prekine to veza Dostigne li duh stanje koje ga osposobljava da apsorbira uvijek nove misli i istine, to de veza biti jada i nede se modi prekinuti. Postajemo kao izvor koji izbija u 2ivot vjednosti.

Tako Zivimo dvije odvojene egzistencije koje se medu-sobno nainnjenieno gase. Mi smo u tijeku dvadesetdetiri sata dva odvojena bida, koja ne znaju skoro nigta jedno o drugom. Dnevno Zivimo u dva prostorno bliska svijeta, odvojena ponorom besvijesti.

Imamo materijalnu memoriju, ona ne registrira nagu spiritualnu egzistenciju, kao gto spiritualno sjedanje isklju-euje dnevni 2ivot.

28

Ved Pavao govori o prirodnom tijelu i duhovnom tijelu. To duh-tijelo postoji istodobno s tijelom, dakle i nakon raspada istog, kao gto je bilo prije rodenja.

Danju i nodu, u snu i budan, dovjek se sastoji od dva bida koja su medusobno strana, ali sudjeluju u istom duhu. Danju taj duh koristi jedno tijelo, kao gto rudar stavlja grubo odijelo za spu§tanje u okno. U drugoj egzistenciji ne koristi tjelesni intelekt - samo da se sve "prijeko" do-Evijeno mote u dnevnoj svijesti prirodno predstaviti u misaonim osjetilnim oblicima dana kao sjedanje na san.

U onoj mjeri koliko se razvija nag pravi JA, naudit demo oprerirati neposredno tom vigom osjetilnom grupom, a da je najprije ne transportiramo natrag u fizidku.

Kolumbo je otkrio novi svijet. No u svakom je od nas polovica svijeta, polovica Zivota, koja jog deka otkride, da bi se onda kultivirala, poboljgala i u pravom smislu rijedi iz-nijela na svjetlo!

Kako se nag duh ili duga razvija u ovoj ili nekoj sljededoj egzistenciji, stopit de se dva svijeta ili egzistencije, tako demo modi svjesno Zivjeti u obje.

Molitva i traZenje priblilit de nas tom misteriju. "Mo-litva bez prekida", tj. ustrajna Zelja spoznaje istine, otkrit de nam to velike site, dije Mice u nama spavaju, a tada de Zivot postati negto drugo od ono g gto lalosna sadagnjost poznaje.

Onda demo blaZeno razgledati obje egzistencije. Sad bi nam to znanje slabo koristilo jer smo iz neznanja navikli da u snu putujemo u isti svijet briga, muka, srdthe i neumje-renosti, koji i u budnom stanju mnogi nastanjuju. Sredom po nas donosimo malo od toga sa sobom u dnevnu svijest, inaee bi Zivot bio dvostruko bijedan. All loge posljedice tog lutanja dubljim spiritualnim regijama donosimo iz sna. Dva sata provedena u distom carstvu snova, jadaju i osvjeZavaju vise od deset sati u nitim razinama sna. San je stanje mirovanja i regeneracije fizidkog tijela, ali ne za

29

duhovno bide. Oko, koje u snu vidi, gleda misaono daleko: oko na lcrajnjem kraju misaone zrake! Nag se duh vrada u snu adekvatnom mu spiritualnom svijetu i Zivi u njemu. Oda tle se vrada kudi, optereden specifidnim misaonim ele-mentom te sfere - elementom koji tijelu donosi snagu iii slabost, dobrobit ill patnju. Ako je nag duh vibrirajudi i dist, pun dethje za modi i dobrotom, denje za vjerom u velidan-stvene mogudnosti Zivota, tijela koje se vjedno pomladuje, lijepog i bez boli, onda iz carstva sna donosi tijelu od tih dobara. No, ako je uzak i zavidan, te vjeruje samo onom gto je vidllivo i opipljivo, ako je zalijepljen za smrt i materijalni sjaj, tada iz tog svog svijeta donosi uvijek nove elemente propadanja u fizidkom Zivotu. San nije uvijek odmaranje! Nemiran, brilan, prigovarajudi, srdit duh ulazi (ako neka molitva za mir i snagu ne posreduje) u sferu nemira, a nemir je opet taj koji priopdava svom tijelu pri budenju. Ako je duh usmjeren na misli o bolesti, onda ulazi u svijet patnje; a patnje pretade u budno stanje.

Bolesnik zato mora prije spa vanja svoje misli koncen-trirati na slike zdravlja - mora si redi: "Sam instrumenat koji koristim je ogteden. Ono gto mislim, to jesam. Moj duhovni Ego je zdrav, a tako mora ozdravljenje mog tijela postati u snu."

To neka si govori svake vederi, a ako djelovanje ne nastupi odmah, onda nek razmisli da treba mada ispraviti jedan cijeli Zivot pogregnog migljenja, da spiritualni rast iz takvih gregaka ide sporo, ali da de biti siguran i neunigtiv.

Nepoznati livot tijekom sna je vaZniji od budne egzis-tencije - jer je Zivot posveden duhovnom smislu i njegovom razvoju. Nage pravo bide je ona nevidljiva sila koju naga misao posvjedoduje svakog dana i sata: Misli su temelji tijela; nage migljenje je proljede koje napaja izvor Zivota.

Duh hrani tijelo za vrijeme sna njemu svojstvenim uvje-ravanjima i migljenjima. Tko dvrsto i bez dvojbe, dak bez

30

pitanja, vjeruje da njegovo tijelo mora tijekom vremena pokazivati znake starosti i propadanja, tome de njegov duh donijeti misaone elemente smrti. Tko tijekom budnih sati dozvoli, ma i pitanje, da li je to odumiranje tijela nakon nekog odredenog roka apsolutna potreba, a ne tek vje-rovanje iz navike, izvedeno iz kratkog iskustva 'ovjaan-stva, taj de se ved kroz svoj duh naudti, malo po male, da tijekom sna uvijek luta u dubokim razinama pozitivizma, male mukle sfere smrti, u kojoj sad naga rasa kruii kao uhvadena zvijer. Ved molba za vjeru u besmrtnost u tijelu donosi vremenom znake i dokaze za to vjeru. Duh tada u snu boravi pri mislima mladosti i lijepe snage, koje tijekom onih mnogih nodi, dakle skoro kroz polovinu Zivota, pul-siraju tijelom. Elementi tijela vjedno se mijenjaju! Nije isto tijelo koje smo imali pred deset, petnaest iii dvadeset godina - jer i duh vie nije isti; prema njemu se mijenjaju stanice organizma' Ved prema tome da li duh raste u nove istine ih se ukogtao u stare zablude, formira se tijelo. Naga vj era, ma kakva bila, materijalizira se u meso i krv. Vjerujte u propadanje, a kry i meso de u sebi stvoriti znake propadanja. Mi vidlitvo nosimo sa sobom svoje prevladavaju6e misli! Kako duh djeluje na tijelo, on galje spiritualne elemente koje je crpio iz svog svijeta po svim organima; ti elementi se materijaliziraju, kristaliziraju iz nevidljivog u kry i meso, kao gto se iz bistre otopine pomalo talo2e dvrsti kristali, kao gto stablo tjera iz nevidljivih dijelova zemlje i zraka ligde i plodove! Tko iz godine u godinu kruZi u istoj zabludi, pridodaje tijelu element i materijalizaciju te zablude u fizidkom! To bi se moglo nazvati i grijehom! Znaci grijeha su uvijek ruZnoda, propadanje, smrt - find-Ice iii duhovne patnje!

Pa ipak, ma koliko duh bio tup, teli prema gore, katkada u Zivotu snova donosi tijelu negto od one profinjene sile vigeg bida, iako vigestruko izmijegano s niskogdu i slabogdu. Covjek, dije tijelo traje osamdeset i devedeset godina, ima

31

snaZniji duh (ne inteligenciju), nego onaj koji umire s tride-set. SnaZniji duh instinktivno traZi vedu snagu, iako potpu-no nesvjesno. Temeljna je zabuna tih osamdeset ili deve-desetgodignjaka bila, da su konadno vjerovali da moraju umrijeti. Ta je fiksna ideja bila u njima kao i u cijeloj okolini koja je sekundirala to migljenje, zgugnjavala ga oko starca kao oblak. To je bila ogromna snaga "Morag", potisnuta u krivom smjeru - taj najvedi razarad iii stvaralac po voljil

Jutarnja molitva za dan iii fizidku egzistenciju treba biti usmjerna na to da od beskrajne Svijesti iznudi pomod za sudjelovanje u svemu u Zivotu: u drvu koje raste, u oblacima, oceanu, pticama i zvijezdama i suncima. Ono gto od njih vidimo samo je dio njihova bida; iza njih, neposjedeno fizidkim osjetilima, stoji drugi iivot, element, misterija, duh koji nareduje, pokrede, oZivljava. Naga duga ima dudesnu sposobnost da privude negto od Zive site i da to saduva zauvijek! Tko vidi cvijet, neka moli za njegovu ljepotu; tko vidi more, za njegovu snagu. Tko vidi bilo gto, gto je lijepo oblikovano i fino i jako, nek moli za njegovulijepu oblikova-nost, finodu i jakost. Beskrajna Svijest je u svima njima, a ako se spustimo u mirijade Zivih oblika, spugtamo se u Besk-rajnu Svijest, postajemo malo po malo jedno s njom i sudjelujemo u osobitoj ljupkosti ill snazi, koja ima u svakoj stvari svoj naroditi izraz. Dok su fizidka osjetila danju budna, mogu ispravno vodena privudi te site. Ni jedno zanimanje nije toliko mudno da se ne bi nagla rninuta za tu svrhu - to minuta je stvarajuda sila. Djelo nod je drugaeije, tu osjetila ne ape, ali sila, apsorbirana u budnom stanju, oiivljava pomaie duhu da stremi u nevidljivi svijet, iz kojeg treba donijeti drugo blago. to se vise uzdiie, to je finiji ele-ment apsorbiran tamo, to de biti snainij a duhovna osj etila, sve dok ne uzmognu prodrijeti u dnevni iivot.

Duh i tijelo djeluju uvijek naizmjenidno jedan na drugo, jadaju, dopunjavaju, mijenjaju se. Tijelo nalikuje korijenu

32

stabla, grane i lisce - duhu. Korijenje crpi iz zemlje snagu, da bi se odrZavalo deblo, gfane, ligde, cvijede i plodovi; ligde i zelene grane mectutim crpe iz svjetla i zraka elemente bez kojih bi stablo i korijen morali uginuti. Nag duh, voden pravilno, crpi, kao i ligde, odozgora element u budni Z!ivot tijela dolje. Tijelo: korijen stvara pomodu tog finog fluida iz dubine snagu koja odrZava duh. Kao gto kale Stari Zavjet, postojali su "takvi, koji su igli s Bogom", a njihovo je fizidko tijelo bilo oduvano kroz razdoblje, koje nam sada izgleda fantastidno! Pojedini su pregli dak bez smrti u Boga.

0 Enocu ditamo, Geneza V C 23 i 24: Enocov je iivot bio relativno savrgen. Njegov je duh imao dosta modi nad fizidkim da ostvari dematerijalizaciju njegova tijela, tako da je postao nevidljiv. Takvi se siudajevi desto spominju u Bibliji. Koliko de napredovati produhovljenje nage rase (a to de se dogoditi), tako de nastupiti te dematerijalizacije umjesto smrti. No najviSi je cilj eovjaanstva spiritualizirati tijelo postupnim procesima regeneriranja, tako da uvijek odgovara naprednijim potrebama duha, da je uvijek ved formirano sljedede finije tijelo kad se istrogeno raspada stanicu po stanicu.

Tko pati od nesanice, nek si ved ujutro kaZe: "Nodas deg spavati - moram spavati i main pomod od beskrajne Svi-jesti da mi pogalje san!" Na taj de se nadin stvoriti uvjeti koji tijekom dana ved stvaraju elemente za nod. Tko se rano ujutro tako koncentrira ima za pomod i svu spiritualnu snagu rastude dnevne struje. Jer po zdravom, prirodnom redu ±ivota, sve su stvari jade kad se Zemlja okrede Suncu, nego kad se odvrada od svjetla. Tko ne mole spavati nek to pokuga dan za danom. Nemojmo postati malodugni ako se odmah ne uspije! Ne nosite'svoje poslovne brige sa sobom u krevet, u mislima neka bude mir i san!

Postoje aktivni individualiteti koji dim im glava dota-kne jastuk, ved podinju spekulirati i praviti planove, koji

33

rade i diskutiraju i mude se vine nego Brad, jednostavno iz navike koja im je nesvjesna. Duh je pervertiran, doveden u jedan smjer, koji je suprotan onom prirodnom. On inzistira na tome da tivi u fizidkom, kada bi trebalo da bude u spi-ritualnom obliku. Tako ostaje i u snu blizak sferi nemira i tijelu vrada nemir.

Po mogudnosti treba kod nesanice promijeniti sobu. I promjena mjesta prekida "daroliju nesanice". "arolija" je misaona mreia koja nas uplide u stvari oko nas. Fogled, dodir zidova, namjegtaj neke prostorije, odmah vetu stare konce monotonih misli na nage Bide. Omogudite svom duhu elemente mira da bi se mogao sabrati. Madka koja spa va u sobi lb kudi bolji je drug, nego nervozni, nemirni dovjek, koji se neprestano mora kretati samo radi kretanja. Osim toga t ivotinja apsorbira nag vlastiti nemir i odnosi ga. Radi toga je dobro oko sebe daati mlade, snatne, bezazlene tivotinje, ali ne takve koje moraju "dubiti" u kavezima iii im je bilo kako uskradena sloboda. Slobodna tivotinja, ljubazno tretirana, apsorbira duhovne elemente koje mi odagiljemo i u opasnosti smo da ih reapsorbiramo ako ostanu u nagoj auri. 2ivotinje ih preuzimaju a da pri tome ne pate. Na-sludivanje te neobidne dinjenice nalazi se u starotidovskom obidaju "Siindenbock" (irtveni jarac), koji se natovaren svom krivicom cijelog naroda svake godine protjera u pustinju.

Tko je podlegao kobnoj navici uzimanja narkotika iii sredstava za spavanje i ne mote odmah prestati, nek svaki puta kad uzima takovo sredstvo kale: "Molim od beskrajne Svijesti, da me gto prije oslobodi potrebe da pribjegavam umjetnim sredstvima. Molim da to sredstvo, iako truli 'Slap za potporu, uznese moj duh u podrudje distih i modnih misli. Molim takoder da budem osloboden gtetne predo-dtbe da se ne mogu rijegiti te navike ili da sredstvo za spavanje nije samo korisno, nego i gtetno!" Narkotikum,

34

naime, mnogo vise gkodi, ako se potiho misli: "Znam da se zdraystveno upropageujem, ali moram ga imati", nego ako se zauzme ono duhovno gledanje, koje je ranije navedeno.

Sve stvari mogu biti korisne dok ne prerastemo potrebu da ih koristimo, pretpostavivgi da ih koristimo u pravom duhu, tj. molimo da iz njih smijemo izvudi najvede dobro, a najmanje zlo i osim toga, da budemo oslobodeni duha koji proizlazi iz tih umjetnih sredstava.

35

MENTALNE STRUJE

Pozor u mighenjul Ono gto se "onako bez veze" misli, nije beznadajno, jer misli struje u valovima kao voda i vjetar! Jednake struje se pojadavaju, nejednake pokazuju znake interferencije!

Kad bi taj spiritualni ocean bio okom vidljiv, svatko bi mogao vidjeti kako vibrirajude zrake prelaze s dovjelca na dovjeka. Svatko bi spoznao kako ljudi istog temperamenta, karatera i volje stoje u istoj struji, kao gto dovjek u razjare-nom i deprimiranom raspolaenju ostaje u jednom valu kontakta sa svima koji su srditi i deprimirani, vidjeli bismo, da svaki od njih djeluje kao elemenat neke baterije poja-davajudi struju i proizvadajudi struju, a s druge strane oni puni nade, jaki i radosni svoje valove zdru2uju i jadaju.

Depresija je isto gto i gtetni mentalni krug. To je bolest koja se ne mae odmah izlijediti ako se ved duZe vrijeme naviklo svoj duh otvarati toj vrsti struja.

Ako neka grupa ljudi govori o pojavama bolesti, o uzrocima smrti, agonijama, prizorima umiranja, ako gaji morbidni okus za jezivo, skrede na sebe cijelu struju slidnih predodZbenih slika, struju, koja de neizbjeZno dovesti do bolesti i patnje u bilo kome obliku.

Tko, ma iz bilo kojeg motiva, govori nmogo o bolesni-cima, dru2i se s bolesnicima i razmiglja o njima, privladi na sebe val dije se loge posijedice konadno materijaliziraju na vlastitom tijelu. Mi imamo na sebi daleko vise toga za spaSavati, nego gto i slutimo.

Raspravljaju li ljudi sve poslovne pothvate harmoni-dno i u simpatiji, to de stvoriti struju novih produktivnih ideja - tek ako se bez potajne nenavisti, u iskrenom nas-tojanju zatvara krug, iskadu ove misli kao iskre!

36

Putuj uvijek a velikom stilu, odsjedaj u najotmjenijim hotelima, obladi se s ukusom! Ako za to financijski jog nisi u stanju, onda to dini bar u mislima! To de bib korak u smjeru uspjeha, ususret struji uspjegnih! Onaj diji je smisao iz lane gtedljivosti usmjeren na jeftino: jeftin stan, jeftina hrana, jeftina odjeda, dospijeva u val siromagtva, ropskog i boja-21jivog! Nagi planovi i Zivotni pogledi time se pritigdu, paraliziraju, slamaju elan. Ako se dugo apsorbira atmos-fera siromagtva, zadrZava se na psihi i svi uspjegni ju odmah osjete. Oni bje2e, jer primjeduju nedostatak elementa koji ih nosi i uzdiZe, oni se izoliraju i brzo potiskuju struju prirodne simpatije koja bi se htjela preliti.

Simpatija je najvaZniji faktor svake sudbine. Manije za svim jeftinim struji paralelno sa strahom i nesredom, nikad ne pogada struju radnog dana i pobjedonosne snage! Poje-dinci koji Zive u istim strujama, nikad se ne susredu, tko se hoee pribliiiti pobjednicima iivota, mom promijeniti smjer svoje duhovnosti, pa ee oni biti na njegovom putu!

Kad se ljudi sastanu, pa istresaju na druge svoju zlovolju i svoju zavist, sve gtetno pada deseterostrukom snagom natrag na njih. Oni privlade iste nizove misli koje u sebi zaku2e! Misli, koje se najeeSee misle, materijaliziraju se najsnainije u organizmu. Mi apsorbiramo gregke i nesa-vrgenosti drugih, jer se psihidlci bavimo njima. Trail fas-cinira!Negto od opijenosti i ekstaze lei u skandalu i iskiden-osti tudih nedostataka, gotovo da je kao gampanjac! Na kraju nas to zadovoljstvo skupo kogta.

Kad H. se samo dvije osobe mogle svladati, pa se sastajati u pravilnim razmacima, po moguenosti u istoj prostoriji i uvijek u isto vrijeme, pa se tada zabavljaju u svjetlom, veselom smislu o ljepoti, mudrosti i jakosti ti-jela i duha, kad bi Shorn otvorili vrata svojih duSa, sprem-ni primiti od najvige Mudrosti misli, sredstva, putove u smjernosti kako postignuti savrgenu ljepotu, zdravlje i

37

jakost, kad bi se tim susretima radovali, kad bi ih slo-bodno mogli nastaviti - bez svada iii unaprijed zauzetog migljenja, bez primisli i iskreno, to bi se dva 6ovjeka na kraju godine nagla pred utinciraa tih sati kao pred dudes-ima iz carstva bajki.

Nekna p ode tku te vjeZbe samo dva dovjeka pokugaju, ne vise, jer je mnogo tee no gto se misli pronadi i dvojicu koji mogu uskladiti svoja raspolo2enja. A i 2elja za tim sastan-cima mora nastati spontano, drugi, strani motivi iskljudili bi najvigu struju prema dobru.

Naravno, da udinci rastu s brojem 2elja! Inciijanci Sjev-erne Amerike izazivali su po torn principu ekstazu ratnog plesa! Sutedi krug mnogih ostvario je Zelju jednoga; gto je vise Indijanaca usmjerilo svoju volju na jedan cilj - ekstaza plesada - to je prije ovaj pao u trans. Kod govornika, kod glumaca je isto. Cesto zabuna upravo najboljih ljudi lezi u tome da previge pomigljaju o svojim vlastitim gregkama i na taj ih nadin povedavaju. Dovoljno je, ako se spozna jedna gregka, ne mora se uvijek ponavljati: "Ja sam kukavica i slabid ili loge raspololen i neoprezan." Bolje je voditi misli jakosti, mudrosti i radosti, opreza, iz njih izradivati lik JA i jednostavno ne misliti na gregke.

Ovo nije nikakvo moraliziranje, ja u ovim esejima ne kaZem: "Ovo treba nadiniti, ono ostaviti". Ja samo ukazujem na uzroke i uZinke. Tko svoje lice gura u vatru, pocrvenjet de, postati ranjivo i unakaZeno, izlozimo li se vatri zavisti, nenavidnosti i priZeljkivanja zla, pa demo na bilo koji nadin biti ranjeni i izoblideni od elementa, koji je, iako nevidljiv, ipak tako stvaran kao vatra.

Sve, gto je ruZno i nesavrgeno, toga svojstva bliZnjih, nelijepe, neugodne stvari, treba gto prije i potpuno od-straniti iz svijesti. Inade ostaju misaone slike, a one se konadno materijaliziraju u svom specifidnom korelatu. Tko si stalno predstavlja nekog dovjeka u trenutku kad on dini

38

karakteristidnu gregku, sigurno na kraju sam dini to gre-gku.

Bolje je udubiti se u predodthu uzljuljanoga titnog polja i uzburkanoga mora, nego ditati grozote lokalne kronike. Mi niti ne slutimo kojem se pritisku fizidki i psihidki nepot-rebno dnevno izlaZemo kroz orgije gadosti kojenam servira svakogjutra dnevni tisak. Sto moZte koristitibilo komdovjeku, ako je informiran o svakoj nesredi, svakom razbojstvu i svakom prizoru ulasa koji su se dogodili u roku od dvade-set detiri sata na ovoj zemlii!

Tko spozna zlo, ved ga je napola izlijedio. Spopadne Ii nas loge raspololenje, onda se prije svega treba sjetiti da nas proZima strana struja logeg raspololenja, da smo dogli u odnos s mnogim mradnim i loge raspololenim naravima koje si sve medusobno galju svoja odvratna raspololenja i pojadavaju ih do u nepodnosivo. Sliedede gto se treba dogo-diti je molba, molitva, tra 'Zenje snage da se izade iz te struje logih misli.

Svatko mae vremenom dovoditi sebi sve degae struje raspoloZenja svega onog gto je svijetlo, Zivahno i blistavo -jer Zivot treba biti razigran, ustrajna ozbiljnost, potamnjena s malo gatiranja, ved daju melankoliju.

A strah struji posvuda! Cijelo dovjedanstvo se neprekidno boji: od bolesti, smrti, gubitka novca, ljubavi, ukratko, bilo dega! Svatko jog ima svoj omiljeni privatni strah, kojeg mazi! To se proteZe do najsitnidavijih stvari! Sve su ceste pune ljudi koji se u pomanjkanju nedeg boljeg, boje da de promagiti sljededi tramvaj iii sljededi vlak!

Sto je neki dovjek senzitivniji, to vise pati pod tim strujanjima iz okoline, dok ne naudi, nijemom molitvom za najvedom silom, da podigne oko sebe zid pozitivno na-bijenih misli o koji se odbijaju strani valovi. Gradnjom tih zidova moZe se podeti ved time da se svakom naletu misli neugodna raspolo2enja suprotstavi: "Odbijam primiti te

39

ideje i duhovno stanje koje mi pi-ulaju i koje gtete mom tijelu." To je put, da se skrene gtetnu struju.

Svaki dovjek ima svoj omiljeni strah: neku bolest koju nikad nije imao, ali stalno odekuje, bilo gto dijeg se gubitka narodito grozi! Svaka sitnica, sludajna rijed, privodi mu taj omiljeni strah jednim udarcem u svijest, koja se dugo-godignjim treningom odmah giroko otvara cijelom ulasu, koji kao struja juri unutra da prouzrodi svoju gtetu. Ta struja vibrira virtuozno i upravo na onoj Zia nage prirode na kojoj godinama odzvanja naga omiljena slabost.

Onda i tijelo pati! Postoji bezbroj razlicitih simptoma! Slabosti, pomanjkanje apetita, umorni udovi i nesposob-nost koncentacije na svoje duZnosti pri poslu, gubitak misli itd. Sposobnost lakog primanja misli, mote postati izvorom slabosti kao i snage. Upravo najsenzitivniji, najrazvijenii duhovi danagnjice imaju desto najslabije tijelo, jer nesvjesno apsorbiraju i mnoge gtetne valove, a da nemaju pojma ni o njihovom postojanju. Osobni odnos s krivim osobama je glavni izvor tog zla. Finiji, Zenski organizam je jog mnogo osjetljiviji za svaku mentalnu sjenu i zraku svoje okoline! Mugkarac, zadubljen u svoje poslove, proizvodi katkada odredenu pasivnost koja mu ornogudava da odbije struje straha. All Zene desto pate Usti& puta vise u zagtiti kude, nego gto njihovi muZevi i slute, oni se ne mogu naduditi kako Zene dolaze do tih vjednih bolesti i fiksnih ideja i nervoze.

U onoj mjeri u kojoj podnemo traZiti svoju potporu u beskrajnom duhu koji nas treba osloboditi iz te Samsara logih sila, javalju se sama od sebe materijalna pomodna sredstva na nagem putu - dobre ideje u pogledu prehrane, lijekova, putovanja i promjena! Promjena u atavom nagem vanjskom Zivotu nastupa, javljaju se prijatelji, mada odlidni lijednik kao pomodnik, svi oni da bi nas oslobodili utjecaja logih struja. Zahvalno ih uzmite kao dobar znak ispunjenja

40

i kao predznaktali nikad ne ostavljajte svu nadu da poeiva na jednom ljudskom bidu; najveee povjerenje mora biti u Beskonaenog. Pojedinac, kojega trebamo, sijeee samo po tajanstvenim zakonima crtu nage sudbine u pravom tre-nutku, kao potpora, kao gtaka i istodobno, dok nagi spi-ritualni udovi ne ojaeaju dovoljno da nas sami nose, da i mi u krugu stvorenja sazrijemo do pomodnika.

Tko sve vise sudjeluje u beskrajnom Duhu, sve de brie regenerirati se fizidki i psihidki, snage rastu na anima, otpada svaki strah, jer postaje odito da se ne treba nideg bojati onaj tko tede u misaonoj struji beskrajno Dobrog! Izgleda kao ludo da sve materijalne stvari onda stupaju u nag Zivot prividno bez muke, bez mnogo naprezanja s nage strane. Cudimo se divljanju i trudu i natezanju dovjedan-stva, koje upravo kroz te sve muke tjera od sebe dobra za kojima Podinje nicati spoznaja u nama da je Zivot u koji smo pozvani, mi, malobrojni sada, mnogobrojni nekada, uspon od srede do srede, da je mudno hrvanje potpuno nepotrebno, jer sve stvari ovoga svijeta slijede duhovnim strujama! Sve gto hodemo, mirno bez nestrpljenja, ali dvrsto i jasno, deka nas na putu kojim koradamo! Nisu postavljene nikakve granice modi kojoj su odredene misaone struje!

U sposobnosti dovjeka da si pokori mentalne valove finije vrste i vedeg intenziteta, lezi tajna magije.

41

TKO SU NASI RODACI?

Mugkarci iii 2ene, koji zrade isti duhovni eter, imaju iste impulse, deZnje i aspiracije, nisu uvijek s nama u odnosu roditelja, brade, sestara ili drugih krvnih srodnika - iz toga, to iz ruZnog obieaja da krvni srodnici prostorno live zajedno, desto proizlazi nepredvidiva gteta!

Nitko ne mole Zivjeti zdravo i sretno, izuzev s ljudima iste misaone atmosfere (isle materijalne emanacije koju zra-de). Krvno srodstvo mole iii ne mote proizvosti tu a t- mosferu.

Kad bi neki radnik ffi zanatlija, dile misli jedva da prelaze uski krug njegove djelatnosti, bio prisiljen ophoditi se iskljudivo sa znanstvenicima i filozofima, a da ne vididovjeka svoga kova, taj bi dovjek vremenom postao melankolian, osjedao bi se potigten i to bi gtetilo njegovu zdravlju. Isti zakon vrijedi i kad je visi intelekt osuden na niZe drugtvo. U obje se situacije nalaze mnogi koji moraju Zivjeti zajedno sa svojim krvnim srodnicima.

Djeca Zive, rastu i opijaju se u misaonoj sferi koja struji od njihovih sudrugova u igri. Odvoji li ih se od svega takovog ophoctenja, oni venu kao biljke. Kao dijete, svatko je od nas 2ivio u toj atmosferi djetinjeg!2ivio je u spirtualnoj zajednici djetinjstva, davao i primao od svojih drugova odredeni zaigrani misaoni element. Katkada se dudimo da nikako ne uspijevamo u osjeeaju ponovno probuditi tu iskrenu, eistu opijenost, tu zaigranu jasnoeu, rodenu iz djetinjstva i mladenatkog prijateljstva. To je zato gto nag dub sada treba novu misaonu hranu koja vjerojatno pripa- da vigem spiritualnom redu. Kada bi nam to bila dodije-ljena, vrijeme bi proletjelo tako divno i ugodno kao nekad s drugovima nagih proljetnih godina.

42

Tko nas mote snabdjeti tim novim duhovn m elemen-tom nag je pravi rodak.

No taj odnos mote trajati samo ako mu i mi jednako uzvratimo.

U mnogim su zvanjima kolege pravi rodaci, oni se medusobno osjedaju daleko vige kod kude, nego na mjestu koje nazivaju dom, gdje spavaju, jedu i provode dosadnu nedjelju.

Duhovnost bilo kojeg stupnja, svaki misaoni red, mora biti u stanju odrZavati slobodnu vezu sa sebi ravnima, inade tegko pati. Krvno srodstvo ima jako male veze s takvom psihidkom razmjenom!

Neka suma nesvjesne tiranije vrgi se preko rodbinskih veza. Odrasla djeca obidavaju u sebi odrediti svojim odevima i majkama katkada mjesta u Zivotu, koja su ovi mada - a moZda i ne - voljni prihvatiti. Ved prema naravi, mogla hi se to nikad izgovorena misao formulirati ovako: "Mama je zbilja prestara da nosisvijetle boje"; "Bilo bi upravo smijegno, kad bi se mama (kao udovica) opet udala"; "Mama naravno vige ne Zell biti uvueena u nag veseli 2ivot, ona radije ostaje doma da duva djecu". Ili: "Bith bi vrijeme da se tata povud'e iz posla".

Nikakova sila ne djeluje suptilnije, ni jedna snaZnije, rezultati djeluju u dobru kao i u zlu, kao ona ravnomjerna misaona struja koja se istodobno zradedi iz nekoliko ljudi sjedinjuje da izazove na jednoj osobi Zeljene ueinke, bffo svjesno iii slijepo! Snaga djeluje i donosi rezultat. Ako se ista migljenja triju iii detiriju osoba usmjere na ono bide koje im je posredovalo nova tijela, a koje nazivaju "majka", onda je nijema snaga tog migljenja vrlo moan da postavi majku bag na ono mjesto koje izgleda djeci najprikladnije i progna je tamo. Cijeli konvecionalni misaoni tijek koji to mnogos-truko podupire, dakle glasi: "Prirodno je da mama ostari i olako se povude iz aktivnog Zivota u kudu, da se tu zadovolji

43

s drugim odbadenim dlanovima porodice i bude korisna kao bolnidarka u sludaju bolesti iii pri drugim obiteljskim zbi-vanjima". Sjedinjeni djelovanjem takvih osjeaaja u okolini, po kojima majka gubi svoje privilegije kao pojedinac, ona djeluje upravo onako kako su njena djeca nesvjesno htjela.

Netko motcla misli: "Ali, zar ne bih smio sa svojim brigama i talostima idi svojoj vlastitoj majci iii najblitim rodacima i primiti njihovu porno& Ica() gto sam to bio nauden uvijek od djetinjstva? Zar mi ne trebaju prvenstveno moji rodaci pomod u nevolji?"

Naravno, ako majka lb drugi krvni rodaci to dine ra-dosno i dragovoljno, a pornoa dolazi neposredno iz srca, a ne motcla u neizgovorenom obliku: "Mislim da du to morati udiniti jer je moj brat (lb sin, ili bib koji rodak) koji me moll za to". Ima mnogo usluga, koje se u takvirdsludajevima nesvjesno vige trace nego mole. Rodacima se natovare tereti samo zato jer su rodaci! 2rtve u novcu, protekciji! Sve, pa i gostoprimstvo, jednostavno se odekuje, odekuju se pokloni, iako bi pravi pokloni trebali biti iznenadenja, a odelcivano iznenadenje to vige nije!

Nikakav tivi, trajni dobitak ne dolazi od darova koji ne idu od srca, koji prijatelju ne prireduju beskrajnu radost! Jer s darom ide i negto nevidljivo, daleko vrjednije nego sam dar. To je misao koja ga prati i donosi prijatelju dobrobit i jad. Ako neki dovjek prema svojim mogudnostima dade potrebitom ma i najmajnji novdani prilog, a misao koja prati poklon je duboka zelja da donese pomod, intenzivna radost da ju smije donijeti, time preko bijednika baca misaoni element kao magidan plagt. Tad je udinio daleko vige nego da je ublatio trenutadnu fizidlcu bijedu!Prutio je spiritualnu snagu! 2elja da onaj bijednik stekne snagu kako bi se oslo-bodio iz prosjadenja i ovisnosti, viva je pomod da se takve site steknu u zbilji. U bijednika se spugta misaono sjeme koje mace pustiti korijen, koji de u bilo koje vrijeme fizikog iii spiritualnog iivota moguee proklijati.

44

Tko gkrto daje, nekako nerado, samo pod pritiskom javnog iii osobnog migljenja, jer se odekuje ill jer su i drugi dali, razmjerno malo dini, pa bio to otac, brat ili sin kojem daje, ublatuje samo materijalnu potrebu, a i ovu samo za neko odredeno vrijeme. On odijeva, hrani tijelo, ali ne i dugu koja nastanjuje tijelo, tako dugo dok misao, koja prati poklon, nije nogena dobrom voljom i dubokom radogdu da se mote pomodi. Osjedaj gkrtosti koji beskudnika samo tolerira, a ne prima otvorenih ruku, koji rodaku, ma koji god bio, samo pod pritiskom javnog migljenja pomace, tegka je gteta kako onom tko daje, tako i onom tko prima. Primatelju se odagilje misaona struja zle vrsti i udinka koju uzvrada jednakom mjerom, jer svijest da je dar uzet silom, iznuden, ne is-punjava dovjeka nipogto tarkom zahvalnogdu, nego nedim potpuno drugim.

Netko de zapitati: "Pa nije li dutnost odijevati, hraniti i uzdrtavati bliske rodake, kad su u starosti nemodni?".

Negto diniti iz "osjedaja dutnosti" nipogto ne znadi djelo-vati iz ljubavi prema nekom dovjeku; a time je postignuto malo, ako su materijalne potrebe privremeno podmirene, a duhovne nisu. Tako dugo dok duhovni dio bida mora oskudijevati, fizidka pomod nije trajna ni postojana. Roditelji, koje u visokoj starosti njihova djeca jednostavno iz osjedaja dutnosti uzdrtavaju, imaju desto gladne i ranjene duke, ranjene, jer se osjedaju tolerirani, gladni, jer ljubav ne ide s tom uslugom koju primaju od djece. A djeca koja su pri dolasku na svijet pozdravljena bez radosti roditelja duboko su nesretna i pate u svojoj najplemenitijoj duhovnosti. Ljubav je eliksir tivota, izvor zdravlja, snage i aktivnosti za svakog dovjeka; toliko vige za neko dijete.

Postoje majke koje katu: "Neka od mene bude gto hode, samo da moja djeca dobro odrastu - onda je moja misija ispunjena!". Majka bi trebala jako mnogo polagati na to "gto ce iz nje same biti"! Ako je njen rast u mudrosti i kulturi

45

sprijeden, bit de sprijeden i onaj njene djece. Prava majka de uvijek teliti tome da joj se njena djeca dive i da je vole. Divljenje i respekt pripada samo onoj ieni, koja odriava svoje mjesto u iivotu ne samo visoko, snaino i slobodno, nego i neumorno teii, gore prema sve uctaljenijim ciljevima! Takvu ljubav i gtovanje ne moie traiiti ni jedna majka odrasle djece, koj a se zavlaei u kut ognjigta, postaje kriianac izmedu njegovateljice bolesnika i dadilje, a svoju obitelj uei da je zlorabe kao korisnu Evotinju u svim kudnim neprilikama, stvarnim tit uminjenima. Bag iz tih razloga tako su e'esto majke od svojih odraslih sinova i kderi promatrane preko ramena iii gurnute u stranu. Majke koje se toliko nisko ponizuju da bi, kao gto pogregno misle, koristile svojoj djeci, moraju katkada tegko okajati to zabunu! Tko stalno dozvoljava da njime vladaju drugi, odride se svojih vlastitih sklonosti i nastojanja i postaje tuda jeka, tivi po tudim Zeljama, gubi sve vige svoje pravo na samoodredivanje.

On apsorbira toliko od tudih misli oko sebe da postaje jedan dio tih drugih, alatka koja automa tski sluga nijemu volju okoline. Takav dovjek postaje fosilom, pada do bespo-modne usluthosti, gubi sve vige fizielcu i duhovnu sposob-nost da udini negto, pretvara se u dudavca kraj pea, senilnog djeda, bespomodnog starca (ilibespomodnu staricu), vige ga se podnosi nego voli.

U mnogim sludajevima to je bilo djelovanje misli odrasle djece na njihove previge Zrtvovane roditelje. To je nijema mod duhova koja pritigde iz stalne okoline na odeve iii majke, koja ih slama. Mnogo od one oronulosti i slabosti koja se pripisuje "odmaklim godinama", pripada gtetnom utjecaju grime duhova koji se medusobno nastoje nadvla-dati i zagospodariti, bilo svjesno iii nesvjesno, nigta ne mijenja na rezultatima! Covjek mole dvrst i veseo voditi svoj posao, no odrasli sinovi se sve vige uplidu u poduzede, neka

nijema sila sjedinjuje mladost protiv starosti - sila kojoj se pojedinac jedva mote othrvati. To je dvrsti, stalni, nepres-tani pritisak u jednom odrectenom smjeru. On djeluje dan i nod. On djeluje to sigurnije, gto otac o pritisku kojemu je izvrgnut uopde nigta ne zna, ne zna da postoji takva nijema sila! On se samo podinje osjedati umornim! Stara energija popugta, a on to sve Zalosno pripisuje bliskoj starosti.

"Ne bi trebalo svoju djecu voljeti iznad svega." Rijed "trebati" je strana prirodi ljubavi!

Ljubav ide kud hose i komu hose - prema dubljim zakonima njihova iivota. Ima roditelja koji ne osjedaju prave ljubavi prema svojoj djeci, kao gto su i ova bez ljubavi za roditelje. Nitko ne snosi krivicu! Oni su rodaci bez sposobnosti medusobne ljubavi, a da pritom nisu ljubavlju prazni!

Cesto neki otac misli da voli svoje dijete, a voli samo svoje vlastite poglede, svoja vlastita odekivanja u njemu. Onda si prisvaja potpunu tiraniju nad duhom djeteta, on ga mesmerizira prema svojim Zeljama. Naravno, zagtita i kontrola nad tijelom i dugom djeteta treba trajati tako dugo dok mladi organizam ne bude dorastao zahtjevima Zivota. Due od tog vremena prulati nekom dovjeku svoje Zivotno uzdrZavanje znadi, medutim, diniti mu groznu nepravdu, da, znadi dak okrutnost! Jer na taj nadin se on sprjedava da razvije one sposobnosti koje nose neko mlado bide kroz ivot, kao na krilima isamosvjesno. Jedan instinkt tjera ptice

da svoju mladundad namame iz gnijezda dim su u stanju letjeti. Bila bi loga usluga kada bi mladundad htjeli zadrZati u gnijezdu, gdje bi njihova krila bez vjeThe zalcr2liala, gdje predstoje oluje, led i snijeg, pred kojima se i stare ptice moraju ukloniti. Pa i Zivotinjske i ljudske majke trebaju vrijeme odmora nakon onih razdoblja koja subila posvedena generaciji. Trajanje tih poeinaka trebalo bi biti propor-cionalno kompliciranosti organizma i snage koju je

46

zahtijevalo podizanje tako visoko diferenciranog bib do zrelosti i savrgenosti. U vrijeme mirovanja roditelji bi, medutim, trebali biti oslobodeni od svihzahtjeva njihove odrasle djece. Tako je kod ptica i gumskih 2ivotinja, samo ljudske majke nisu nikad zagtidene od zahtjeva svoje djece, sve dok iscrpljene i potpuno isisane ne padnu u grob. No one bi morale biti slobodne, ponovno slobodne kao u njihovo djevojadko doba, prije nego gto su postale majke! Majdinstvo je vrlo va2na, neizbjeina faza dovjekove egzistencije, u kojoj sazrijevaju odredene sposobnosti i spoznaje. Aline smije se cijeli iivot ostati kod jednog jedinog iskustva!

pivot u svojoj vigoj savrgenosti je vjet"na promjena stanja, nikakav nagazni mlin kao sada. Ako odrasla djeca jog godi-nama ostanu uz majku, nakon gto su ved davno zrela da 2ivot osvajaju sama, vide u njoj jog samo potporu i udobnu porno& a ako se majka pusti izrabljivati na taj nadin, onda na kraju pate obje strane. No majka, koja se pusti prisiliti na 2rtve, koje je na kraju morajuunigtiti, ligava se mo2cla novog 2ivota koji ju odekuje kad su djeca poodrasla. Ona poma2e djeci da iz nje nadine umornu, staru 2enu koja ne misli!

MoZda de netko prigovoriti: "Kad bi se poslugalo te savjete, ulice bi brzo bile pune bespomodne djece koja su nesposobna brinuti se za sebe sama". Pa zar ulice nisu pune bespomodne velike djece? Ne napugtaju li tisude roditeljsku kudu prekasno, bez snage za samoodr2avanje, koje onda tek najni2im radom uz mizernu pladu 2ivotare? Ne odvaja li ih taj nizak i iscrpljujudi rad prerano od uzvigenog? Tu su jog uvijek na hal& kderi, kojima roditelji brane da odu u svijet i usude se hrabro i snaZno u borbu! To su sve ptice koje ostaju u gnijezdu dok ne zakr2ljaju krila za samostalni let, a onda ih moraju budalasti roditelji hraniti.

48

UNUTRANJI LIJEoNIK

Vjera je supstanca 2eljenoga. Kad u duhu nosimo ide-alnu sliku svoga JA, koja nas pokazuje unutarnjem oku rascvjetane, gipke, sna2ne i savrgene, tada pokredemo one sile koje nas u stvarnosti dine takvima.

Mi konstruiramo istodobno iz nevidljive misaone sup-'stance spiritualni "JA" (zdravi, lijepi Ja pouzdanosti); taj spiritualni ja de vremenom ovlaclati nagim tijelom, pre-formirati njegove stanice i postati stvaran. Tko ima Toga pluda, slabu cirkulaciju, bilo koju organsku manu, mora se krajnje odupirati tome da upravo najslabiji organ vude uvijek u svijesti kao bolestan i potreban pogtede. Nikad se ne gledaj kao pacijenta izmedu naslaganih jastuka pri-kovanog za krevet, pa makar to bio sada i sludaj! Tko sebe vidi kako igra tenis iii trdi maraton, djeluje time na svoje ozdravljenje.

Nikad za sutra ne odekuj bolest ill bolove, pa makar danas bolest i bolovi bili i te kakvi, za sutra odekuj samo zdravlje i snag-u. Drugim rijedima: zdravlje, ljepota i snaga moraju postati pravi dnevni san, jer san izra2ava daleko bolje pravo stanje raspolo2enja, nego nada i odekivanje.

Sanjari posti2u daleko vige nego gto svijet sluti. Budni san dovjelca, koji utonuo zaboravlja mete oko sebe, sila je koja stvara djela u modnom i nevidljivom carstvu, koje je tek nekolicina istra2ivala. Pa i onima koji svoju svijest tako odvoje od tijela da ga na trenutak zaborave, danas jog manjka znanje o snazi koju tada vrge, znanje o udinku te sile; i tako se mokla najbolji rezultati moraju izgubiti.

Tko nigta ne razumije o kopanju zlata iii o uvjetima pod kojima se zlato pojavljuje, ili o metodama dobivanja, mote

49

kopati u tlu najbogatijem zlatom mjesecima i zatrpavati jame ili graditi zidove! Bez znanja o blagu nage zemlje siromagni smo i bespomodni kao prije. Jednako je i u duhovnom pogledu.

Svaka imaginacija je nevidljiva realnost; i gto dute, gto intenzivnije se drti, to vie od nje prelazi u onaj oblik bida koji se mote osjetiti, vidjeti, dotaknuti, ukratko opaziti vanjskim osjetilima!

Zato samo sanjati, Sto je mogude vine! Budan, danju, sanjariti o snazi i zdravlju, onda de i nodu misao potratiti iste regije i pomodi da se djelo ostvari. No ako danju sanjamo o talosti i bijedi, sve vjerojatnosti govore da de taj talosni krug ideja povudi is te misaone struje odasvud u snu i da demo se probuditi bijedni. I ne znajudi mote se u kudi gomilati eksploziv koji se smatra bezopasnim preparatom! Jedna iskra mote tada razoriti kudu i ljude. Na analogni nadin, ljudi nanose sad patnje i nesredu na sebe budalastom i neznajudom uporabom svojih mentalnih snaga. Prema kakvodi nagih dnevnih snova, gomilamo zlato iii eksploziv u svoje sudbine. Sto je sanjarenje dublje, gto savrgenija udubljenost i apstrakcija, to Sire i jade mote djelovati men-talna mod, tisude milja daleko. Sve, gto se naziva okuitnim silama, fenomen telepatije, postite se na taj nadin. Ova proizvoljna misaona slika mogla bi se, predstavljena odgovarajudim intenzitetom, trenutadno materijalizirati. U svakom dovjeku se te sile nalaze u zametku.

Vjera je sjeme svih dudesa! All iz tog sjernena mote niknuti zlo i dobro. U zlu mote iz toga nastati stablo u dijoj krognji gradi svoje gnijezdo svaka nesretna ptica graktalica. Naga mudna i mradna fantazija je vjera u nesredu. Mi patimo motda od nekog neznatnog poremedaja bilo kojeg organa; a ved nakon dan-dva podinjemo odekivati smetnje. Organ onda zamislimo kao bolestan. Onda dujemo te bolove okrgtene nekim imenom, koje motda sugerira predodtbu

50

pompozne opasnosti. To sve jada vjeru u nesredu; utjecaj drugih mozgova se jog pridrutuje, prijatelji i rodaci su "zabrinuti", bojatljivi i neprestano nas podsjedaju na nage stanje. Sve i sva nas gura formalno u krug predocItaba o slabosti. Nitko nam ne galje vlastitu misaonu sliku o snazi i dobrobiti; odasvud nam struje natrag predodtbe bolesti! Spiritualne snage cijele okoline djeluju u krivom smjeru. Poteli ii nam neki prijatelj pri rastanku "skori oporavak", onda to dini u sataljevajudem, zabinutom tonu koji daje naslutiti najgorel Dakle, dobiva "supstanciju" onog dega se plagi! Rodaci, koji se "brinu" za nas, rade na nagoj propasti.

Svim se vlaknima svoga bida trebamo hvatati za misli srede i zdravlja, tjedan za tjednom, mjesec za mjesecom, godinu za godinom, sanjati vlastitoj slici u susret, "oslobodenoj svakog zla", sve dok taj san ne postane fiksnom idejom, drugom prirodom i nesvjesno djeluje dalje.

U ditavom animalnom i organskom tivotu pokazuju se znaci promjene, neaktivnosti, kao priprema za obnovljen tivot. Tako, kad zmije mijenjaju kotu, ptice gube perje, sisavci gube zimsku dlaku. Tad se u organizmu dogadaju velike promjene koje dine tivotinje tromima i slabima. Priroda treba odmor za djelo regeneracije. Taj zakon koji djeluje u niskimoblicima tivota, vrijedi i za najvigestupnjeve. U tivotu svakog dovjeka nastupa razdoblje, kad svi njegovi organi, sile i energije pokazuju odredeno popugtanje. Tada mi prolazimo neki proces promjene! Priroda nas dovodi u "suhi dok". Kad smo htjeli slijediti zapovijedi - za par tjedana, iii mjeseci, izaglibismo iz tog razdoblja regenerirani u tijelu i dugi. Priroda ne trati od nas nigta, samo da mirujemo za vrijeme njenog rada pretvaranja. Za Ijude u sredini tivota katemo, oni su postigli svoj maksimum u snazi i vitalnosti, ako ne i prekoradili; oni tad moraju prema svojoj urodenoj naravi venuti i "propadati" kao ligde. To nepokolebijivo povjerenje u starenje mora po spiritualnom zakonu za sobom povudi starenje.

51

"Preokret" nakon polovine Zivota znadi samo da se nage tijelo Zeli regenerirati, nanovo roditi; tijekom tog novog stvaranja potreban je apsolutni odmor, jer najvigi spiritualni Ego je na djelu da izvrgi to promjenu, za to se vrijeme ne smije prenaprezati, bag kao i u ranom djetinjstvu. Mi usk-raaujemo prirodi taj odmor, mi prisiljavamo iscrpljeni or-ganizam na djela za koja upravo u to doba nije sposoban. Dok priroda pokugava opet nas roditi i udiniti jadima, mi osujedujemo njeno nastojanje i unigtavamo se. U vedini sludajeva ljudi si ne mogu pribaviti potreban odmor. Oni moraju neprestano iz godine u godinu raditi da bi odrzali svoju "egzistenciju"! To ne mijenja nigta na rezultatu!

Prirodni se zakoni ne obaziru na socijalna uredenja! Neposlugno, a to i ne zna, dovjedansto se gura i tlapi da zaradi za uzdrZavanje Zivota, a time si zaraduje nevolju i smrt. U mnogo sludajeva je i navika tako jaka da ljudi jednostavno ne mogu odustati od uobidajene aktivnosti. A odmor, koji je u kritidno vrijeme potreban, nije samo fizidke vrste. Na stotine tisuda nage rase nema pojma Sto je odmor, na smrt bi se prestagili kad bi po prvi puta zbilja dogli u to stanje koje ima u sebi ponegto od sanjalae'ke magije.

Barbarski i smrtni nemir je samo posljedica toga gto ljudi jog nisu svjesni da su dijelovi beskrajnog znanja, da jog nisu naudli zahvaeati iz mentalnih izvora misli u zivot. Jedno de dovjedanstvo ugledati dan spoznaje i znati, kad kaZe: "To bod/ i pri tome ustraje, da onda djeluju nevidijive sile koje Zelje pretvaraju u materiju. "Gospodin svojima daje u snu!" No oni si kradu san kako to ne bi dobili!

52

RELIGIJA ODIJELA

Jedan dio nage misaone emanacije apsorbira odijelo, a kad se odijelo dugo nosi, pokaZe se formalno zasideno takvim elementima. Svaka misao je dio nas samih; naga zadnja misao dio nageg najnovijeg, najsvjelijeg bida. Tko nosi staru odjedu, resorbira u svjeZi JA misli koje je davno odbacio kao prelivjele, iz njegove stare odjede prodiru natrag u mlado bide ostaci svih dudljivosti i Zalosti, briga i

koje su nekad strujale iz njega u to odijelo. On dakle optereduje svoj novi JA starim, mrtvim JA proglih godina. Taj mugidav, psihidki trule2 je to gto nogenje stare odjede dini tako odvratnim! Medutim, nova oslobada, olaks'ava duh; ona je svje2a, vanjska kola preko epiderme, jog neispunjena i neopteredena duhovnim emanacijama mnogih dana. Cak i odijelo iz dobrih vremena Zivota ne bi se trebalo duvati, jer ne smije se puzati natrag u staru sredu. Nositi staro odijelo zato je rasipanje snage, odijevati se svojim vlastitim dijelovima legine iz gtedijivosti!

Cak se ni zmija ne uvladi natrag u svoju staru kolu iz ekonomskih obzira. Priroda ne nosistaro odijelo! Priroda ne gtedi nikad na ljudski nadin s perjem, krznom i garenilom boja. Inade bi njena dominantna boja ubrzo bila kao stare blade, a boZji nebeski svod sjao bi se gpekasto kao trede-razredna staretinarnica.

Zdravo je okru2iti se garenim stvarima. Sto oko veseli, osvjeZuje duh, a. Sto osvjealje duh, osvjeZuje i tijelo.

Danas'imamo dvadeset puta vige nijansi boja na raspo-laganju nego prije par godina. U umjetnom obrtu, u kon-fekciji, na svim podrudjima industrije! Ja to shvadam kao znak porasta duhovnosti nageg doba. Jer spiritualnost

53

uvjetuje rastudu i nijansiranu radost u raznovrsnosti li-jepog.

Duhovnost jednostavno znadi sposobnost suptilnijeg otkrivanja sve vie izvora srede u svim stvarima. Tako prema rastudoj estetskoj potrebi girih slojeva i odjeda postaje raznovrsnija u obliku i boji.

A pravilna intuicija odreduje i ljudima da u odredenim prilikama odjenu odredeno odijelo, kako se sa svakod-nevnim odijelom ne bi uvukla u svedanost i svakodnevna misao. Svako bavljenje trebalo bi imati svoju posebnu, no uvijekukusnu i lijepu haljinu, kako bi se sprijedilo povladenje sila, onda bi se sa svakim odijelom istodobno dospjelo u raspololenje djelatnosti kojoj sluZi. U svim poznatim nam religijama svedenik za to nosi, kad obavlja svoju bo2ju sluZbu, svedenidku odoru, koja je posvedena samo toj odredenoj ceremoniji. Nikad se ne odijeva u obidnomZivotu, u Zurbi lb gu2vi ljudi, kako bi njena aura ostala dista od misli niskosti. Od svedenika bi, kad bi je stalno nosio, tada strujalo svako raspololenje, svako gibanje svakodnevice u svetu ()dorm ona ovako medutim, ostane u sferi najvige misli od ceremo-nije do ceremonije, za ovakve trenutke kad je svedenik sabran za posvetu svoje misije. Zato se vjera u daroliju, koja proistjede iz amuleta, relikvija ili posvedenih stvari temelji na istini! No sarno ukoliko je svaki predmet nabijen bidem onog tko ga je posjedovao iii sarno dodirnuo. Tako demo s dronjcima prosjaka sigurno osjetiti da u nas struji negto od stragliive, vrebajude poniznosti; u odijelu odlidnika moZda demo imati ideje koje su nam Made strane.

Odijelo se mote pustiti "odmarati" kao i organizam. U stanovitom pogledu ono postaje "misa ono propusno"!

Jer misli, ma kako to dudno zvudalo, imaju i razliditu speci-fidnu telinu; ima ih takvih koje potonu, te drugih koje se mogu bez teline, pokoravajudi se privladnosti drugih sfera, uzdizati! Na mjestima koja leZe nisko, podrumima itd. zato

54

struji negto duhovno mutno, to postoji tendencija zla koje nema na visinama.

S obzirom da odijelo u odredenoj mjeri predstavlja mentalno pokrivalo, potrebno je takoder u najdubljoj samodi biti novo i lijepo obuden, kao i u drugtvu; gracija i elegancija odijela mectutim potjede iznutra na van; dugevno odijeva tijelo.

Boje su izraz psihidkogstanja; nesloboda, Zalost, beznade odabire crno. Naga rasa, koja u dubini srca vjeruje samo u smrt, to znadi gagenje svjesnog Ega, nakon raspadom nje-gova tijela mora nositi pretano tamneboje, narodito prilikom smrti rodaka iii prijatelja; Kinez, kojem smrt znadi samo gubitak instrumenta duhovnosti, odabire u istom sludaju bijelo, gto nije boja, nego samo svijetla tialna!

Simbolidno za nagu rasu je i to, da se ljudi, koji su dosegli tzv. "zrelo doba", odijevaju gotovo samo tamno jer se osjedaju ved u silasku i vjeruju da tonu u one predjele Zivota gdje pomalo izgleda da su zatvorena vrata svoj radosti i uZitku i nadi - jer zavezanih ruku dekaju kao mudenici da kroz par godina postanu nemodni starci. Oni ved unaprijed nose crninu za samim sobom. Pogled na mladost u svjelim bojama neugodan im je i uvredljiv, a u unutragnjosti ih odrZava samo potajna utjeha da de i ovi ubrzo morati iz zemlje mladosti u isti Zivot krutosti, neveselosti i pustogi.

Ova je zemlja puna ljudi, koji dim prode prva mladost, podinju svoje odijelo zapugtati, to je znak smrti; tijela tih ljudi su podela umirati, oni su "digli ruke od sebe", idu u smrt, oni se predaju! Nemarnost u odijevanju znadi po-manjkanje ljubavi za trud i rad odijevanja, a ono gto se dogada u tijelu bez ljubavi je direktno ogtedenje. Ako se promatra s te strane, dak si ni milijarder ne mole dozvoliti da nosi pohabani gegir. Mladost vedinom ima spiritualnu mudrost iii intuiciju bududi da duh ima novo tijelo i do neke odredene dobi ostaje slobodno od pomalo rastudeg tereta

55

starih, mrtvim migljenja, koja nalaze izraz u rastudim pre-drasudama i neprijatnim navikama zrelijih godina.

Medutim mladost, u klicavoj svijesti svoje intuitivne mudrosti, razigrana je! Cijeni brige po njihovoj pravoj vrij ednosti, to znaai uopde ne, te ih odbacuje! Voli se kititi, utiva kao i priroda u carstvu boja i mudrija je nego "zrelo doba", koje si zapleteno u latne prividne zakone zatvara samo put do nove nade i veselja, tuctim mrtvim iskustvom. Zato glasi: "I ako se ne obratite i ne budete kao djeca" itd., jer kroz svako njeino novo tijelo duSa osjeda istodobno kerubinski sjaj, munju, obedanje, koje se ubrzo gasi be-smislenom samovoljom zemalj skih misli grube materij al-nosti.

Cujem kako neki potiho za sebe govore: "Kako si motemo mi, na kojima tako tegko poaiva tivot, uzeti jog vremena i sredstava, pa da za svaku priliku imamo odgovarajudu haljinu, da se motda par puta dnevno presvlaaimo, umjesto da se brinemo za najnutnije". Ja odgovaram: "Mogudnost je u vama - usmjerite svoju volju, svoje boiansko, vjeeno naslijede magnetizma koji privlaee stvari svijeta u vagu sudbinu, pa i u torn, naizgled sporednom podrueju! Su-protstavite se, tiho, dvrsto i bez nestrpljenja prihvadati loge odijelo, log stan, logu hranu, zahtijevajte najbolje, a najbolje de vremenom biti vase. Tko se boji logih uvj eta iivota, a iz godine u godinu predvida sve vise briga, pokreee i prima silu koja de ga pritiskati, tlaciti i driati prignjeeenog, tako da ee dronj ci na nj emu i on na dronj cima ostatizalijepljeni."

56

ZAKON BRAKA

Profinjeni elemenat u prirodi je zenski. Veda kon-struktivna snaga - mugka. Bistrije u gledanju je bide tene! Spretniji ostvariti to videno - mugkarac! Spirtualno oko tene uvijek vidi dalje nego mugkarac, spiritualna mod mugkarca da stvori ono gto tena vidi, je vela. Intuicija tene ide ispred mugkarca, kao gto je stub dima danju, a vatreni stub nodu igao ispred izabranog naroda. Medu tenama ima vise vidovnjaka! 2ene su i prve koje shvate nove spiritualne istine, kao gto ostaju i najdublje vjerne religioznim obidajima, iz duboke intuicije da je crkva korijen iz kojeg de jednom procvasti ono gto sad izgleda kao znanost ireligija podvojeno i zavadeno. Lena shvada direktno bez mukotrpnog intel-ektulnog odvijanja uzroka i posljedice, ona zaskade istine!

U svim stadijima dugevnog rasta unutarnji pogled tene de biti jasniji nego mugkaraev, mugkarac de medutim uvijek biti sposobniji ostvariti ono gto mu tenina psiha pokazuje. A za specifidne sposobnosti odredenog mugkarca postoji samo jedan odredeni ogtar tenski pogled koji spoznaje kako i kada se te sposobnosti mogu najbolje razviti. Lena i mugkarac su kao oko i ruka u prvome braku.

2enski dub je potrebniji, neophodniji dio mugkog duha. Na drugim planovima tivota, gdje mugkost i tenskost bolje shvada svoje odnose i stoje na visini tihodnosa naizmjenidno struji neka mod od duha duhu, koju naga siromagna fan-tazija jedva mote procijeniti. U tim sferama postojanje svake misli, svakog ideala, svakog sna postaje stvarnost. Iz okupljenih spiritualnih snaga mugkarca i zene mogu se u ljepgem tivotu kao iz savrgenog, kristalizirati sve telje u rive stvari.

57

Ugaoni kamen to mod len u svakom braku pravog mugkaca i prave tene, vjednom braku stopljenih bida pre-destiniranih. Za svakog stvorenog mugkarca, stvorena je i

ena koja pripada njemu i samo njemu, jedina koja postoji za njega u ovom kao i u svakom drugom modnom svijetu. Njihov vjedni iivot, kad su oboje postali relativno savrgeni, shvatili svoj odnos, bit de vjedni ljubavni zanos. Mnogi, koji su od vjednosti odredenijedan za drugog, danas tivenesretno zajedno. All u drugim inkarnacijama, kao drugi fizieki pojedinci, s drugim imenima, opet de se njihove vise i razvijenije due prepoznati. Prava tena jednog mugkarca, bilo da njen duh u fiziekom tivotu ima ili nema upravo tijelo kao sredstvo (vozilo), jedino je bide u univerzumu koje mote torn mugkarcu pomodi do najvige duhovne snage za koju je sposoban. A misli, crpljene iz tog izvora, imaju upravo za njegov intelekt potrebnu osobinu. Upravo ono Sto mu u tom trenutku treba za njegovo djelo, njegove pothvate i poslove, zapazit Ce iena snagom "videnja"! Pravi suprug neke tene je jedino bide u univerzumu kojem je dodijeljena sposobnost da ostvari teninu viziju. To medusobno zrgenje snaga je jedinstvo - novo bide, koje stvaraju, ali ne djeca, koju fizidki radaju. Lena mo2le svojom finijom psihidkom organizacijom primati misli, bolje redeno intuicije, vigeg stupnja! Ona je osjetljivija membrana za vibracije u spiritualnom oceanu. On ima snainiji intelekt za grublji sloj tivota kako bi realizirao intuicije tene u ze-maljskim stvarima. No vii intelekt, koji prima sasvim fine, modne misli, taj nema. Iza svih velikih mugkaraca u svakoj fazi, svakom stupnju tivotnog razvitka, iza svakog uspjeha i svakog pothvata, stoji uvijek negdje, vidljivo iii nevidljivo, jedna ena - budilica!

Lena ima danas vise modi i vrgi vise mod, nego gto i sama sluti. Njene inspiracije djeluju posvuda, kojih je mugkarac, prema stupnju svoje tankodutnosti svjestan.

58

Darivani medutim uzima, a da ne sluti, da je ona ta, koja ga dariva, a ona daje, a da ne zna za svoje darivanje. Ono gto se naziva njenim "besposlenim" mislima, njenim "fantastidnim hirovima" - ta igrajuda gradnja kula u zraku je plodna zemlja iz koje nide sjeme stvarnosti. Istina je da se cira-gocjene ideje mogu nijemo, bez i jedne izgovorene rijedi poklanjati, ali je nevolja, ako finija, snatnija misao jednog intelekta tede drugom, grubljem, a za uzvrat za svoje blago dobiva nazad niske duhovne valove. Onda misli, osjeda i djeluje otmjeniji dovjek ispod svoje razine, on ima misli koje su ispod njega - strane, dolazede od neravnomjernog part-nera.

2ena nije slabija, nego finija posuda, koja nosi neze-maljsko vino duhovnosti. Ili, ona je mugkarcu ono, gto je magnetska igla kompasa kormilu broda. Bududi da ona predstavlja finiji instrumenat, to treba vedu zagtitu, kao gto mornar gtiti svoj kompas iii sekstant od ometajudih utjecaja. Ako je taj fini instrument stvoren za to da registrira najvige struje intuicije izloten istodobno gruboj prirodi (to znadi prisiljen obavljati posao mugkarca), onda postaje tup, gubi svoju osjetljivost, a tada mugkarac trpi gtetu jer mu instru-ment koji zlorabi vise ne mote pokazivati put. Trpi kako u zdravlju, tako i u imetku.

Zato je Isus rekao Mariji da je bolje odabrala jer se nije snizila do slutavke kao Marta.

Sarno u nagem barbarizmu leti predrasuda po kojoj su kudanski poslovi smatrani Zenskim zanimanjem! Taj rad medu detiri zida, gdje kuhanje, spremanje kreveta, digdenje, briga oko djece i jog dvadesetak drugih dutnosti jedno jedino prije podne pada na tenu, daleko je vise iscrpljuje nego oranje iii bilo koji pojedinadni rad, bilo zanat ill studij ili uredski posao. Jer gto vise raznovrsnih stvari se mora imati na umu, to se vela duhovna snaga mora odapinjati u raznim smjerovima. Ako je tena tako izrabljivana, onda

59

gubi dar primanja novih ideja; ona otupljuje, jer je snaga koja bi za to bib potrebna, pretvorena u rad mgidima. Radi li muSkarac previSe kao robot, onda nestaje njegova sposob-nost da shvati njene intuicije.

Ne mo2e li ili nede muSkarac priznati taj odnos svoje prave 2ene prema njemu, onda nalikuje pomorcu koji ima kompas, ali ga ne rabi. Ako se neprestano podsmjehuje njenim idejama, utiscima iii predosjedajima u pogledu njegovih pothvata i izruguje ih, vremenom de njen intelekt otupiti, zakr2ljati njenu intuiciju i zatrpati izvore njene inspiracije.

Na taj nadin on prekida njenu vezu s gornjim strujama stvaraladldh misli. On de potkopati njeno zdravlje i svoje, oStetiti njen i svoj intelekt, a sebe i nju povudi dolje u grublje i dublje slojeve Zivota.

To su dijelovi i sile koje tvore cjelinu, sastavljenu od beskrajne mudrosti.

Legenda da je Minerva iskodila iz Zeusove glave u punoj ratnoj opremi, simbol je vigeg porijekla Zenske mudrosti.

Ona iz gornjih svjetova donosi spoznaje kao blokove zlata. Migicardev je zadatak da prema svom znanju i modi iz toga stvori oblike ljepote.

Cesto se pitalcy "Zagto su 2ene relativno malo "stvorile" u usporedbi s djelom muSkarca u tehnici i drugim aktivnim podrudjima stvaranja?". S obzirom da je 2ena donositelj misli, glasnica odozgor, to su sva djela istodobno njeno nevidijivo djelovanje. Ona je dala, a da nije znala da daje; muSkarac je uzeo, a da nije znao da uzima, dok ni jedan nije znao da njegov pravi, njegov vedi dio, lezi u nevidljivoj polovici 2ivota, da ima duhovne pipke koji dosi2u daleko iznad tijela! Vlalcnasti pipci koji se dodiruju, isprepledu i izmjenjuju nevidljive elemente, misli! Tako je 2ena uvijek obavila svoj posao! Obaavanje katolkka svijeta Djevice Marije proizlazi iz onog dubokog gtovanja prema

60

uzviknom sredstvu koje je smjelo posredovati ze-maljskom svijetu najviSu mudrost: Krista. Sve dok mtgkarac ne naudi Stovati 2enski elemenat kao nositelj agensa, glasnika vise uvidavnosti, sam nede imati snage prosvijedenog.

Lena, koja je postala svjesna svog pravog odnosa prema muSkarcu, ima du2nost zahtijevati i priznanje svoje vri-jednosti, ne svadljivo kao Megera, nego kao ponosna, ljubeda kraljica, misledi kako se dopasti, no dvrsto ustrajna dopasti se i pomodi prema svojoj uvidavnosti. Prepusti li se niZem vrednovanju, onda je jednako odgovorna za say jad koji iz toga proizacte obojma. Svatko si sam mora izboriti prave-dnost. Cim jasno spoznamo svoju vrijednost za druge, trebamo nauditi i druge da spoznaju to vrijednost. Ako je ne ,uvide, onda ne smijemo davati se dok ne naude spoznati. NastaVimo li davati, iako su nagi darovi omalova2avani, onda smo mi veal grijegnici! Tako svjesno rasipamo veliko dobro koje beskrajna Svijest pugla strujati kroz nas.

Simpatija je snaga. Ako premodni duh misli mnogo na manje vrijednog dovjeka, odaSilje mu struju modi, inspira-cije i energije. Ali s obzirom da ne dobiva jednako uzvradeno, bit de ogteden na tijelu i dugi. On daje zlato, a prima 2' eljezo. Ma nje vrijedni intelekt, koji se vampirski hrani, sposoban je samo apsorbirati jedan dio velikog dara koji tek stane u njegovu duhovnu sferu - ostatak beskorisno propada. Taj pociredeni duh ipak mo2e biti pravi suprug, samo gto jog nije sazrio do punog razumijevanja svog vjednog supruga! Migkarac i 2ena podinju shvadati pravu vrijednost svog sjedinjenja kad se spoje u 2elji da se mectusobno duhovno udine zdravijima - kad su si postavili veliki cilj koji is-punjava 2ivot.

Oin de spoznati da je svaka niska, gruba iii sitnidava misao ogtedenje drugoga, to da to misao, ako se nastavi, mora biti gtetna obima supru2nicima. Oboje de te2iti da

61

budu sve jade rastude snage na korist svih. Kad mugkarac shvati kako Zenski dub u njega ugraduje nove ideje nalik izvoru sve jasnijih spoznaja, kad Zena postane svjesna besk-rajne mugkardeve mod koja djeluje na razini stvarnosti, a koja je njoj uskradena - onda je to pravi brak. Svoj zajedniad put onda neka usmjere prema spoznaji koja tede iz molitve u mudrost! Tako de svoj duh odjenuti novim mesom! Tada su na putu k dudesnim silama unutarnjeg dovjeka, medusobno postaju iscjeliteljima i upra vljadima; oni ko-radaju iz danas u sve snaZniji, diga sutra.

Svedenici mnogih religija obvezni su na celibat, ne zato gto bi ih brak u svom najvigem smislu ponizio, nego za to gto Zena pravog svedenika, to znadi, skoro bo±anskog dovjeka, kao njegov spiritualni dio, vise uopde ne stoji na vidljivoj strani Zivota - odatle mu, medutim, galje inspiracije njegove dupe. Kad bi taj mugkarac bio usko povezan s nekom drugom Zenom, onda bi to bio zid - grublji elemenat, koji ga odvaja od njegove svedenidke partnerice: njegove prave Zene, s kojom u bilo kom obliku egzistencije treba opet biti sjedinjen. Ljudirna i Ijudskim zakonima je nemogude razdvojiti takve, koji su od vjednosti uistinu odredeni jedan za drugoga.

U mogudnosti Zivota spada i to cl a od dva para su-pruZnika jedan bude inkarniran, dok drugi vodi moZda egzistenciju u nevidljivom. MoZda de bududnost spoznati mogudnost kako da se neprestanim stapanjem misli izmedu tako razdvojenih omogudi i neki dodir. Kad bi mugkarac u Zivotu ugao u dublji odnos s nekom drugom 2enom, onda bi ga to sve vise razdvajalo od njegove vjedne suprifinice, to bi bila nova zapreka izmedu njega i nje. Tek nakon mnogo inkarnacija, kasnije, on bi moZda stekao spiritualnu jasnodu da spozna onu koja mu je uistinu odredena.

62

TIRANIJA ILI KAKO SE MEDUSOBNO HIPNOTIZIRAMO

Nikakva tiranija nije ragirenija ili suptilnija u svom dubokom djelovanju, nego vladavina jedne svijesti nad drugom lb drugima.

Tiranija, pri kojoj tiranin i ne zna da vlada, niti ti-ranizirani da je pokoren.

Najneogranidenija je vlast upravo ona koja nije svjesna sebe, najovisniji su oni koji misle da djeluju po vlastitom impulsu volje, kojima je e'ak znanje o njihovoj ovisnosti izbrisano.

Na taj nadin dijete desto vlada roditeljima. Dijete: duh s novim tijelom ima moZda daleko snaZniju mentalnu volju, sazrelu u ranijim egzistencijama, to zato silu dupe koja daleko nadilazi onu njegovih roditeljima, iako iskustvo i intelekt djedjeg organizma zaostaje. On jog nista ne zna o svojoj mod, isto tako malo kao gto i roditelji znaju da su slabiji; pa ipak de dijete hirovima i gestama nametnuti svoj karakter i nesvjesno dublje utjecati na svoju okolinu, nego gto de samo biti pod utjecajem.

Drugim rijedima: "snaZna duga iii modan dub" nije negto za nauditi, ne misli se na neko intelektualno znanje, nego onu nadmodnu snagu, koja struji neposredno od duha k duhu, nespredavana prostornim udaljenostinaa.

Neobrazovan dovjekmole imati tu jadu mentalnu snagu. Sve gto on poduzima najvjerojatnije de mu uspjeti! To svijet naziva snagom karaktera. Pravi odgoj znaa: osloboditi i uciniti djelotvornom to urodenu duhovnu snagu - ne uhipnotizirati tude misli i .einjenice (vedinom krive).

Jada duhovna snaga prelazi kao stvarni, Zivi element na drupe: ona mijenja, utjede, brani! Tako je prvi Napoleon

63

svoju volju bacio nad vojskom, svaki pojedini vojnik ju je osjetio iznad sebe i u sebi! Svi su od njegovog bida vibrirali, osjedali kako struji i taj modni elemenat, upravo kao gto su osjedala njihova fizidka osjetila sundeve zrake!

Pa zato se, pitamo se, to pobjednidka sila nije zadrZala? Jer je Napoleon nedovoljnim znanjem zapao u uobidajenu gregku i dozvolio da se njegov duh krede u neravnomjernim mentalnim sferama. Pomijegao je svoj psihidld dinamit s piljevinom i oslabio svoju mentalnu snagu, kad je napustio Jozefinu radi jedne Zene visokog roda, ali inferiorne; on je apsorbirao upravo taj inferiorni duh! Tad je podela opadati mod nad drugima, izblijedila je darolija. Jozefina je bila Napoleonova vjedna supruZnica - njegova nadopuna i is-punjenje, ne po ljudskim pravilima, nego po beskrajnom znanju. Kad se njegov duh stopio s njenim, u njemu je uskipjela sila koja je djelovala na sve blizu i daleko, kao gto nage misli mogu dalje od tijela besprekidno djelovati, iako u slabijoj mjeri. Po istom zakonu djeluje i nadmodni, misaoni element, koji financijski genije kao Jay Gould odagilje na podrudju privredivanja na druge duhove blizu i daleko.

Za nekog dovjeka, koji slijedi odredeni cilj, ogtro zacrtani plan u Zivotu, intimno opdenje s ljudima koji nisu zaintere-sirani za taj cilj ili plan mote biti zaprekom ill dak gtetno. Prilidno je neva2no s kim se dist° poslovno ili radi sluThe komunicira; ali potreban je oprez prije nego gto nekom C'ovjeku dozvolimo da dijeli nagu dokolicu, "kad se opus-timo", kad smo pasivni. Tko na taj nadn postane intiman s nekim ne ravnim sebi, bio to mugkarac ill Lena, tome de u njegovim pothvatima propastimnogo duhovne snage, manje vrijedan de skrenuti pravac djela iii utjecati na isti u odredenoj mjeri. Vrlo mnogo ovisi o partnerima nage dokolice; od njih dolaze elementi koji mogu znaditi Zivot iii smrt, hrabrost ill kukaviduk, prisebnost duha ill nemir!

64

_ Apsorbirane misli, koje se opet nu2no invljavaju u djela, najmodnija su i najfinija sredstva u univerzumu, donose dobrobit iii patnje.

No zato se nitko ne mora naglo i silovito povudi iz uobidajenog drugtva, gto mote lako prouzroditi tegkode i direktnu gtetu. Bolje nek prepusti svom duhu da obavi taj posao! Ako je rastanak za nas i druge bolji, onda de duhovni zakon, dim se samo u njega pouzdamo, obaviti to odvajanje lako, postupno, bezbolno. Pustit de malo po malo da nas-tupaju dogadaji i promjene, tako da se putovi Zivota dijele prema drugim ciljevima, neprimjetno i u miru. Sudbina djeluje mnogo mudrije i suptilnije, nego samovolja dovje-ka koji voli turbulentne, paralizirajude, grube i nasilne metode.

Mugkarci lakge apsorbiraju misli od Zena, nego od sebi jednakih; 2ene lakge od mugkaraca! Mugkarcima Zene prije ovladaju nego li mugkarci, Zenama prije mugkarci. Ako mugkarac koji je svoje htijenje usmjerio na jedan cilj, svoju dokolicu provodi sa Zenom koja pokazuje malo iii nimalo interesa za njegove planove, ako on, naviknut na nju desto pugta svoje misli da odlutaju k njoj, on de izgubiti veliku kolidinu energije, koja bi koristila njegovom cilju. On de se povremeno neobjagnjivo osjedati bezvoljnim, on-eraspololenim za unapredenje svog rada ih ravnodugan prema svom cilju. Nedostaje ona tiha, neprekinuta struja entuzijazma, koja nepogreSivo donosi ispunjenje! Sto se dogodilo? On je od duha to Zene apsorbirao, on misli njez-inu ravnodugnost prema svojoj vlastitoj stvari! On je postao dio nje, pod njenim je utjecajem kao hipnotiziran, a da ona to nede ill nezna! Ona mote biti draZesna i fascinantna, u njenom drugtvu vrijeme leti, mugkarac je garrniran, on se u torn trenu malo brine za to gto ona dijeli njegovu najdublju volju. Trenutadno, neugodno razodaranje, kad planu su-protnosti, gugi se brzo. Ako je Zena snaZniji, finiji duh koji je

65

na isti nadin zapleten u sudbinu inferiornog mugkarca, onda ona jednako trpi.

I prije nego g to je odaranost progla, motda je vedsklophen gradanski brak, dok odnos uopde nema veze s brakom u pravom smislu.

No ni jedan mugkarac, a ni jedna iena, koji su zbilja i 2ivo ukorijenjeni u beskrajnoj svijesti, ne mogu nikad pogrijegiti u Jednom!

Oni su duvani. Jedino nagla, besmislena jurnjava u tivot dovjedanstva, bez tratenja savjeta i pomod u Beskrajnom, stvara svu to nevolju.

Hipnotizam je samo jedan oblik duhovne tiranije! Najoditiji, jer medij dopugta da se njegova volja dislocira i umjesto nje volja hipnotizera zavlada njegovim tijelom, manipulira njime kao marionetom.

Katkada je medij uspavan nekim blistavim predmetom u ruci hipnotizera, to znadi: udinjen je potpuno pasivnim, jer svu svoju pozornost usredotoduje na sjajnu todku; u torn trenutku hipnotizer baca svu svoju volju, svoj "ti morag" na medij. Tko se namjerno udini pozitivnim, tegko da de ga se modi hipnotizirati! Jednako se dogada s neprestanim hipno-tizirajudim utjecajima u tivotu. Cijela mudrost iivota leii u tome: znati kada se smije biti medij, kada hipnotizer. Jer taj naizmjenidni udinak duha duhu mote postati izvorom najvigih dobara - no sada nastaje skoro samo gteta od toga, kao i vednom kad nove, jog neistratene i nekontrolirane sile lutaju zemljom. Prostorna udaljenost ne igra skoro nikakvu ulogu kod to vrste djelovanja. Covjek s kojim smo dugo i intimno bili povezani mote na udaljenost od tisudu milja gospodariti nagim tijelom u dobru i zlu, sve dok njegova mod ne bude oslabljena iii slomljena djelovanjem nekog novog hipnotizirajudeg utjecaja. Tegkoea leii u tome kako znati da li netko nama gospodari i tko je to. Kad dovjek ima jaku i nesavitljivu, ali nijemu potrebu da prema njegovoj

66

telji djelujemo, a da to volja nije nagim instinktima bag protivna, onda izgleda vrlo vjerojatno, da demo raditi u skladu s torn stranom voljom uvjereni da smo postupili po vlastitoj prosudbi. U torn sludaju motemo imati jadi, pozitivniji duh, a ipak podlijetemo tudoj volji jer uopde i ne sanjamo o potrebi suprotstavljanja, jer zapravo nigta ne znamo o tome kako duh vete duh - nijemo, preko prostora. Nismo znali kako misao drugoga, daleko od njegova tijela, u nama dan i nod kopka.

Tako mote slabiji zavladati jadim, jer se on u svojoj sljepodi pugta vezati mentalnim lancima. Posvuda se nalazi takova tiranija, izmedu supmtnika, brade i sestara, roditelja i djece. Prijatelj mote biti kao duh Sinbadu za vratom, a da ne zna kako u apsolutnom egoizmu svojom voljom op-tereeuj e drugog.

Takva za gospodarenost je uvijekgtetna jer gregke, zabune pa i fizidke slabosti drugog pridolaze k nagim vlastitima, put nageg tivota postaje nepostojan, skrenut s dubljih zakona njegova vlastitog pravca!

Nage detnje tada odjednom izgledaju kao "hirovi", "prazna fantazija" ili udaljene do nedostitnosti. Upravo onda, kada bismo morali vjerovati u svoje viastite snage, mi sumnjamo. Pa vjera u svoju snagu je molitva; a svaka molitva u sebi nosi ved svoje ispunjenje. Nag pravi Ja mote takvim nesvjesnim procesom hipnotiziranja biti gurnut u stranu; a jedan inferiorni iivot - nag vlastiti iivot iivjeti. Ako nas neki dovjek gurne u grabu kraj ceste, gteta je jednako velika da li je namjerno iii nenamjerno udinjena.

Danas ima na tisude i tisude hipnotizirane djece na kojima tete 2elje i nade roditelja koji u mislima grade odredeni nadin 2ivota za svoju djecu koja jog nemaju snage to odbaciti, a to protivno djeluje njihovom pravom pravcu sudbine, zadrtava ga i ometa, dak mote fizidki unigtiti tivot djece. Vie od zagtite najnjetnije mladosti ne smije biti

67

roditeljska ljubay. No roditelji tako sve svoje vlastite zablude ugraduju u mlade iivote, sve dok u te nesvjesno hipnotizirane vise ne moie prodrijetinikakova nova zraka. Tako djeca nastavljaju vjerovati kao gto se do sada vjerovalo, grijegiti, gdje su roditelji grijesili i zbog toga patiti, kao gto su roditelji patili, da bi na kraju u patnji i agoniji opet izgubili svoje tijelo, kao gto su ga izgubili roditelji.

Tratite oslobadanje od svake tiranije, pa dete na kraju biti oslobodeni. Onda dete te zakone bolje spoznati. Vag de duh nauditi osjedati kad je to opasnost da bude vezan i odveden od drugih.

Mnogi ljudi podlijetu sasvim neobidnom hipnotiziranju koje bi si jedva usudili priznati, dak kada bi za to znali. Mi smo dan danas formalno nadvladani dinovnicima iza regetaka njihovih pregrada! Tu katkada postajemo sasvim bojatljivi i slabi u stvarima koje se mirno razmatrane poka-tu kao nage razumno pravo. Isto tako plagimo se u nekoj sredini i u odredeno vrijeme postavljati pitanja kako ne bismo ispali neznalice! I sve to zbog ljudi koje pri boljem poznanstvu ne bismo smatrali dostojnima najvigeg g tovanja. Mnogi sistrpljivo dozvoljavaju stanovite "poslovne trikove" i manje nepravilnosti iz straha pred skandalom. Razlog, koji si sami pripisuju, je naravno da su velikodugni pa da se uzbuduju radi takvih sitnica, zapravo iza toga stoji stanoviti kukavidluk pred migljenjern odredenih ljudi. Oni su pod utjecajem niskih duhova; od straha da ne bi slovili kao "Skit" Ili "sitnidavi" katkada se cijela obitelj pugta tiranizirati od nekog sluge.

"Stubigni vic" je povratakuobidajenoj a tmosferi migljenja, kad je hipnoza nekim sludajem prestala:

Nikada se ne pokoriti, nikada se osjedati ponitenim u nazodnostibilo kojeg dovjeka...! Tko to dini, dovodi misaonu struju ropske ovisnosti u svoj duh, otvara vrata kroz koja

68

ista struja mote prodrijeti i u nedostojnim prilikama. Mi se trebamo diviti, pogtovati talent nekog drugog, ali kao od kralja kralju, s distom dubokom zeljom da jednako bude u nama probudeno i rodeno, talent svojstven nama, kao onom njegov.

Isto tako se misaonom strujom mote biti hipnotiziran od nekog pojedinca ill je individua samo sprovodnik za opdu struju. Ispreplagena misao, strah od bilo delta, od bolesti, siromagtva, smrti, koje milijuni mozgova odagilju svakog sata, pa onda tiranska pohlepa za vlagau iz koje struji isti ropski smisao, postaju jednom prilika za tiraniziranje! Sve to pritjede u stalno rastudu neizmjernu struju. Otvori svoj duh ma i najmanje toj struji i ona se ved svaljuje na tebe; i vise nema zaustavljanja. Jedno te vrijeme ponese, sve pokazuje svoju mradnu stranu; oko tebe je samo neuspjeh i bijeda i obeshrabrenost i ljudi koji nikad i ni pod kakvim uvjetima nede prstom maknuti da te podupru kad naumig sam sebi pomodi.

Sve to izgleda obeshrabrujude,ali te zle, loge primijenjene, nezrele sile nisu nigta u usporedbi s modi beskrajne Svijesti kojoj motemo otvoriti svoje osjete dim naudimo moliti.

Nijemom molitvom stitemo u te gornje struje - moglo bi se red da smo "hipnotizirani" Beskrajnim. Protiv takvog utjecaja nema prigovora jer znali nagu sve vedu sredu, stvara bistriji duh i ljepge tijelo, a povedava i obnavlja sve sposobnosti!

To podivanje, to osobno uranjanje u beskrajnu svijest, trebalo bi nam biti daleko iznad sve ljudske intimnosti. Tada de nas beskrajna Svijest sama voditi do najboljeg zemaljskog partnera. Onda imamo sigurnost intuicije koja munjevito otkriva vrijednost dovjeka.

Tko je hipnotiziran od beskrajne Svijesti ne mote dodi zadugo pod ljudsku tiraniju volje - on jednostavno izrasta iznad cijelog kruga djelovanja. Hipnotiziranost od besk-

69

rajne Svijesti ne oduzima niSta od individualnosti dapa .e/e,

povedava je. Ljudi uvijek imaju tendenciju izmiShanja nekog, po

mogudnosti kompliciranog i mudrog sustava, u svoju ko-rist, zato su stalno na oprezu: oni na to paze, pred tim drhau!

To je ljudski zakon - veliki zakon traZi samo vjeru i sve de za nas

Molitva

Molimo, ovdje traZimo da dodemo sve bliZe beskrajnoj Svijesti, da nam njena stvarnost bude sve jasnija, da dobijemo dokaze njene realnosti, naudmo kako se u nju bezgraniC-no pouzda ti.

2elimo se odstiti od svih sumnji. Molimo da budemo primljeni u zajednicu beskrajne Svijesti koja de nas kao prijatelj pratiti da u pravom i istinskom smislu spoznamo kako je velika Stvarnost sama, ona prodire i pomaZe i djeluje u najsitnijim stvarima dnevnog Zivota kao i u ye-likim zakonima kozmosa! Molimo, poelvajud u toj sili, za osjedaj sigurnosti i mira od sveg bola, sigurnosti od bijede, bolesti i svega zla dega se ljudi plage, tako da uistinu molemo red: Pa makar prolazio kroz dolinu sjena smrti, moja se duga nRega ne plagi.

70 71

KAKO UNAPRIJEDITI SVOJE POTHVATE

Ma kakav da je pololaj koji aovjek zauzima, bin on daktilograf, portir, knjigovoda, kauboj, ainovnik, ukratko, bilo g to, kad upadne u naviku da se uvijek vidi u istoj poziciji bez vigeg djelokruga iii bolje place, onda su protiv njega sve ganse! On sam stvara te neugodne sane, jer zadflava predodnu koja mu prikazuje njegov vlastiti JA u vjeano istoj okolini. Od kula u zraku, medutim, nastaju zemaljske pala&!

Stanje raspoloZenja u kojem se najaegde nalaz mo je snaga koja upravlja dogadajima za iii protiv nas!

Postoje biaa, rodena s dugama, ali bez elana, cilja i puta da se brinu za sebe, pa dak i da naslijedeno zadr2e. To su gkolski primjeri onog oblika migljenja koji stvara neuspjehe.

Medutim, drugi, rodeni u siromagtvu, brzo gomilaju blago od samog poaetka. Oni svoje migljenje usmjeravaju, svu svoju volju bacaju na jedan cilj i imaju uspjeha, ukoliko se zaradivanje novca samo po sebi mote smatrati uspjehom.

Unapredivanje svakog pothvata poainje u fantaziji. Tko se iz skromnog zaposlenja radom uspne do gospodara dvanaest Zeljeznialdh pruga, duhovno je uvijek bio ispred svog pololaja: aim je dostigao jednu stubu, ved se vidio na sljededoj. Tko godinama trpi da sakuplja stare krpe, sigurno se nije nikad vidio drugaaije, nikad nije psihield napustio granicu sakupljaaa krpa. On mote zavidjeti onima kojima ide bolje - on si 2eli kojegta gto oni tthvaju, ali nikad nije rekao svojoj dugi: "Ja hoau i ja au se osloboditi tog zani-manja, uspet au se do neaeg aigaeg i vigeg od sakupljanja krpa". Sama zavist ne vodi naprijed, pa tako aovjek ostaje cijeli svoj Zivot sakupljaa krpa.

72

Tko se "zadovoljava" promatrajeni najljepgih stvari svijeta kao previsokim, kao nedostiZnim, tko se uvijek vidi na dnu ijestava, gundajuai protiv svih koji su iznad njega, ostat de najvjerojatnije na dnu ijestava. Svaka duhovna skolnost u kojoj se neko vrijeme zadriimo, dovodi nas u iivotu do stvari, koje odgovaraju toj sklonosti. Tko npr. volt konje i u sebi se mnogo bavi njima, najvjerojatnije de, kad se prui prilika, otiai tamo gdje se mote vidjeti ple-menite konje; pritom fe vjerojatno stupiti u razgovor s drugim poznavateljima iii prijateljima konja, doai u neku vezu za kupovinu konja, uzgoj ill njegu. Ako njegova ljubav za konje ne ide dalje od Zelje da zivi medu njima, redi de si u mislima: "Ja mogu biti samo konjugar koeijag", te osjetiti (duhovno) odstojanje izmedu sebe i velikih uzgajivaaa konja i vlasnika ergela. Tada de cijeli Zivot ostati konjugar iii koaijag. Ako si, medutim, preduzme da se uspne upravo u svom omiljenom zvanju, osjeti svoje pravo da ima bag kao i netko drugi veliku ergelu, onda de vjerojatno dostidi taj cilj.

Zagto? Jer de ga jednostavno ved to misao pribliliti vodedim ijudima te struke. Oni nesvjesno osjete njegove ideje, njihov interes, jednakost teZnji, a ako je marljiv i odan svom poslu, kao da je njegov vlastiti (kao svaki aovjek koji se nalazi u stanju aspiracije), onda ga promidu. Poznaju da je koristan; on ima prilike da im se i osobno priblili; dode do intimnijeg razgovora! On postaje neophodan, dolazi do prijateljstva, tog va2nog faktora u svim pothvatima; jer su u praktianom Zivotu, u svakoj grant ljudskih teZnji, ljudi upudeni na medusobnu pomod i povjerenje.

Ako sebe malo cijenimo, nede nas ni drugi visoko cijeniti, kao gto bi bio sluaaj da smo pokazali samopogtovanje; a nitko nede biti sklon da nam pomogne oko zaposlenja: nema misaonog vala koji ga nosi!

Onaj tko se preispituje, mogao bi zakljuaiti da u Zivotu ima pololaja o kojima se ne bi usudio ni sanjati. Od deset

73

2ena sudoperki, njih se devet nikad ne bi usudilo ni tre-nutak u duhu zamisliti kao direktorice hotela, aiji je sad najskromniji Clan. No, katkada se jedna osoba iz slianog bijednog polo2aja uspne do daleko vigeg, ta se usudila misliti. To je bila nevidljiva pokretaaka sila koja ju je vodila gore.

Ma gdje se u duhu vidimo, trajno i ustrajno vidimo, tamo de nas sudbina nositi. Pa ako ne bag do cilja, onda bar u blizinu, na polo2aj koji je svakako bolji, nego li besciljno i neambiciozno stajanje u rigoli.

Tko se boji preuzeti odgovornost i radije voli siguran kutak sa sigurnom pladom, ostat de manje-vise kao automat, na milost i nemilost drugih, te de morati promatrati kako najveda dobit od njegovih sposobnosti odlazi drugima. Tko se usuduje nositi odgovornost, najbolje prolazi. Tko ne riskira, mora ostati loge pladen dostavljaa onih koji mogu riskirati. Usudite se bar u fantaziji voditi veliko poduzede iii manipulirati s velikim svotama! Tako u tigini, u djelidu duha riskiramo, a ne izvrgavamo se ruglu drugih! Jednako je tako jeftino kao i da se vidite na dnu ljestava. Vjeibajte umjetnost odekivanja uspjeha. Mirno o&kivanje uspjeha je uopde najbolja, najplodnija umjetnost ulaganja svoje misaone snage koja na svijetu postoji!

Plagiti se nesrede, predvidati zapreke, razmigljati o mogudim potegkoaama - to je razorni i najsigurniji put u bijedu.

Odgovornost ne mora donijeti i brige, jad, nemir i uzrujavanje. Spiritualna kultura, koja je naudila ne razmigljati o stvarima dok ne dode njihovo vrijeme, otpugta misao odgovornosti dok ne bude svrsishodno iii korisno dopustiti joj pristup. Tako mote ponekad sitan trgovac povrdem provesti pola nodi bez sna nad svojim sitnim poslovima, a onda ujutro, umoran i neispavan, manje nego ikad sposo-ban, srediti te stvari, dok milijunag, veletrgovac iste struke

74

ima sposobnost odbacivanja briga i on u snu sakuplja nove snage za odgovornost sljedeaeg dana.

Postoji opda potreba za boljim stvarima od onih g to ih je svijet do sada imao: potreba za boljim kudama, finijom hranom, vedomrazonodom. Nezadr2ivo raste 2elja za boljim, a to pronalazi i nagradu. Ne govorite u sebi da od toga nigta bolje ne mo2ete dati svijetu. Mo2ete! Misliti "Ja ne mogu", znadi spustiti rezu svakoj moguanosti.

To je jednostavno nasilje zakona, koji svakom dozvoljava da sudjeluje u svemu najboljem ove zemlje. Tko se zadovoljava samo sa svijegau o vrijednosti koju stvar ima, koju ljudima nudi, bilo da je tehnidke ili umjetniake vrste, a ne inzistira na priznavanju svoga rada, dini tegku nepravdu samom sebi. Nepravda prema nama samima je takoder nepravda prema drugima. Tko neku dobru stvar koju nudi ljudima sam nisko cijeni, taj galje od sebe silu koja i druge udi da njegovu dobru stvar omalovaZavaju. Kada biste htjeli prodavati na ulici zdjelu punu dijamanata, a vagi bi pogledi i geste izra2avali sumnju u njihovu aistoau, devedeset od stotinu kupaca smatralo bi vage dijamante staklom, jednostavno zbog sugestije vagih misli; a svi su izgledi da de vas onaj jedan koji ih prepozna kao prave, pokugati bar prevariti time gto de vas podupirati u vagim sumnjama.

Ako neki dovjek stvar koju nudi neprestano poboljgava, usavrgava, onda de svijet ubrzo rado spoznati usavrgenost i odgovarajudi to cijeniti. Tko giri jeftine artikle, tralje, imi-taciju, nogama gazi najdragocjenije instinkte dovjedanstva koje te2i boljem i spremno je platiti za to pod pretpostavkom da za svoj novae onda zbilja i dobije bolje. Ta koncesija jeftinodi, to puzanje i spugtanje vrijednosti pred masom koja tra2i sve manje vrijedno, uzrokom je onih jeftinih haljina koje se raspadaju yea prije nego gto ih se obuae, logim kudama s trulim temeljima koji zrade mijazme, a onda imaju kao posljedicu skupe bolne dogadaje. Kad bi ta pogast

75

pojeftinjenja imala slobodu zahvatiti i prirodu, nag bi planet postao plagijat uz znatno "sni2ene cijene", a mi bismo se opskrbljivali "rabljenim zrakom i rabljenim suneevim sjajem",

Sredom, dudesne sile vjeenosti usmjerene su prema sve vedoj profinjenosti i oplemenjenosti, kao gto se to vidi iz povijesti zemlje koja se iz kaosa divljine oblika Zivotinjskog i biljnog svijeta razvila do danagnje visine koja jog uvijek mora rasti u onoj mjeri koliko se sve vige svjetla i mudrosti i znanja spiritualnih zakona budi u muglcarcima i 2enama. Izbjegavajte ljude koji su bojanjivi i ovisni, a svojim vjeenim igeekivanjem nesrede privlaee nesredu. U njihovom drugtvu, pa bili oni ma tko, apsorbirat dete od njihovog duha i nehotice postupiti drugaeije, ne vige kao vi sami. Uspjegne metode vige nedete tako jasno vidjeti, plivat dete u pokvare-nom misaonom elementu!

Takovo izbjegavanje nije nikakva nemilosrdnost - kriva je nesreea iii pomanjkanje uvidavnosti.

Uspjegni ljudi gravitiraju instinktivno sebi slidnima, izbjegavaju nesretnike! Na taj nadin slijede dio zakona; ali i njihov uspjeh je vedinom jednostran jer ipak ne poznaju cijeli zakon. Pod "jednostranim uspjehom" podrazumijevam ono zgrtanje novca i dasti koje se kupilo zdavljem i svim sposobnostima da se u2iva rezultate napora.

Apsorbiranje tudih, manjevrijednih, ovisnih misli up-ropastilo je ved mnoge pothvate. Danas mada vidite jasno jedan put, puni ste nade, puni elana! Sutra se sve preokre-nulo! Izgubili ste povjerenje u svoje ideje, vidite samo neuspjeh, u najdubljoj ste migjoj rupi! Zagto? Jer ste se kretali medu besciljnim, ravnodugnim ljudima. Makar i niste razgovarali s njima o svojim planovima - njihovo inferiorno migljenje zalijepilo se o vas kao smola! Zagugilo je, pre-bojalo, zamaglilo vase vizije. Istina je da tude misli mogu prodrijeti u nage bide jednako kao smrdljive pare u nagu

76

kudu. Ponavljajte si stalno: "Neal dozvoliti da me itko tlaei" i krdit dete si put iz ropstva, ovisnosti i prosjadenja!

Ako ste dalekovidi, puni nade i energidni, a vag je pothvat izgraden na pravu, onda svijet osjeda u vama dolazedeg dovjeka. Prije vas osjeda nego gto vas vidi. Spir-itualni ocean osjeda vas i valove koji idu prema vama! To krei, stvara i gradi uspjehe u sferi stvamosti. Ono gto struji k vama - dajte dalje, ostavite cirkulirati - svatko de dobiti u onoj mjeri koliko daje. Neka vas nikad ne privude zaslutha novca. Stedi imetak uz cijenu zdravlja, znaei odsjedi si noge da bi se kupilo par zizama. Sve se pothvate mote obaviti bez Zurbe, muke i robotiranja. Ako se mueite to je onda znak da negto nije u redu s vagim poslom. Ako duh i tijelo igrajudi se harmonidno djeluju, razvija se i najveda sila. Ta sila, vodena pravilno dva sata, mora obaviti vige nego deset sati "Zurbe"!

Nitko ne mo2e unaprijediti neki posao koji ne voli, u kojem nije svim svojim srcem. On mora imati stalni interes, poboljgavati ga, mora imati radost, treba ga uzdizati! Nitko ne mote imati uspjeha u nedemu gto u mislima stalno ne progiruje i usavrgava. Svi veliki pothvati su misli, uvijek nanovo duhovno pro2ivljene prije nego gto poprime oblik stvarnosti. To migljenje privlae'i stalno novu snagu iz okoline, kao rjegenje koje se kani vidljivo kristalizirati.

Kad prestaneg u mislima izgradivati i progirivati svoj posao, onda on podinje odumirati; jog se mada neko vri-jeme odr2ava na visini, ali mora uzmaknuti pred novim pothvatima koji proistjedu iz obidnih, ali energidnijih misa-onih struja. VaZni i veliki planovi se trebajudesto raspravljati, all samo s ljudima koji imaju slidneciljeve i interese. Rasprave trebaju biti redovito u isto vrijeme i po mogudnosti u istoj prostoriji, ne na bilo kojem mjestu, ne u restoranu, na ulici ili u vlaku. Time se gubi sila, a odaju tajne, iako nema u blizini prislugkivaea. Poslovica "zidovi imaju ugi" je istina.

77

Jedno sredstvo - nevidljivo, zaposleno, lopovsko i podmuklo - vreba uvijek na vrlo posjedenim mjestima, u svakoj pros-toriji koja nije psihicki ogradena i krade tajne kako bi ih odnijelo u tude mozgove.

Ostane li neka soba rezervirana isldjuaivo za te intimne razgovore koji uz to trebaju biti miroljubivi i poticajni, te ako se soba koristi dugo tako, onda se to stvara misaona at-mosfera koja je povoljna za same pothvate. Postajat de sve jaaa i jaaa, tako da se nove ideje tamo lakge i brie javljaju nego li igdje drugdje.

To de biti mjesto nadahnufa, gdje je duh otvoren prigaptavanju: No ako se u takovoj prostoriji argumentira srdito i Z'uano iii je jedan iz kruga potajno u svojoj unutragnjosti razjaren, onda to rada zlu silu koja djeluje u svakom smjeru, zadrZavajuae i gtetno po sve stvari Zivota.

Vasa prava Zena je vas" najbolji partner kod svakog pothvata. Bilo fizidki iii egzistencijalno oblikom razdvojena od tebe - ostaje ti tajanstveno povezana do vjeanosti. Protjeae li njen 2ivot materijalno na vagoj strani, onda fete je pre-poznati po tome gto svi vagi poslovi, sve gto se tide vageg dobra, budi njen najdublji interes. Onda poslugajte mirno njen savjet, pazite na njene intuicije, njene simpatije i antipa-tije glede ljudi i stvari!

Podrugivate li se njoj iii njenim uobraZavanjima, mislite li da "Zene o poslovima nigta ne razumiju", tjerate lije natrag u granice kuaanstva, onda sami sebi zagoraavate najbolju potporu, mutite najsigurnije vidovito oko koje sjaji vagem dobru.

78

ISPOVIJED

Za tijelo i duh je neobiano gtetno Zivjeti sa znanjem o vlastitim grijesima (to znaai: nesavrgenim istinktima) i zatvo-riti ga neizgovoreno u vlastitim grudima. Te misli (ili stvari) ostaju i stvaraju novo zlo u nama sve dok ih ne izgovorimo moguae nekom pouzdanom prijatelju, koji Zivi s nama u pravoj simpatiji. Inane rastu sve avrgae, bilo da mislimo na njih u obliku kajanja iii drugaaje; jer sve time se u sebi bavimo, raste s bavljenj em! Vjeano preZvakavanje vlastitih gregalca je psihiald gtetno i ima loge posljdice po zdravlje. Prava hrana duha su stalno obnavljane misli, nova i stalno nova shvadanja Zivota, izmjeniana i rastuda tumaaenja svega dogadanja u nama i oko nas! Nauaiti promatrati stvari dnevno svje2im oaima, dnevno preletjeti planove, poglede i ciljeve juaeragnjeg dana - to je dugevno stanje kroz koje dub postaje sposoban da prima dnevni "kruh 2ivota" koji ob-navlja tijelo. Neumorno rastuaa psiha mijenja neprestano u svu korist vrstu i Icakvoau elemenata koji tvore tijelo i tako produZuje 2ivot u bezgraniano. Drugim rijeaima: Kad duh koji neprestano raste i regenerira se bude sposoban da svoju "Prana", svoju Zivost, prenese na organizam i osjetila, veza izmedu njega i tijela ostaje neprekinuta jer je svaka stanica protkana duhom.

"Starost" vidi stvari veainom kako su bile prije pedeset godina! Dogadaji i osobe uvijek bude iste misaone aso-cijacije; uvijek istu priau otpoainje se po stotinu puta. Takav mozak se ne hrani novim idejama! On pokugava Zivjeti od staroga! Raspadanje i smrt su posljedica! Duh gubi sve vide svoju moa nad organizmom! Sjeaanje koje otkazuje, aula koja zakazuju, drhtajudi udovi, sasugeno meso - sve su to

79

znakovi, da psiha gladna bez svog "dnevnog kruha" novih misli, gubi svoju mod nad tijelom.

Da bi se Zivjelo uistinu, uz porast godina raslo u duhovnoj i tjelesnoj snazi, da bi se svaku fazu Zivota prolazilo sa sve vedim ushidenjem, dok protjedu decenije, da bi se konadno pobijedilo zadnjeg velikog protivnika "Smrt", mora clod do neprekidnog procesa ludenja starih misli! Misli koje su ispunile svoju svrhu, a sad uzmidu novima; kao bunar koji se najprije mora odistiti od ustajale vode da bi dao najdigdu vodu!

Stare ideje, da bismo ih se rijegili, treba izgovoriti! Ne pred svakim, samo pred jednim dovjekomukojeg se mo2emo apsolutno pouzdati, kojem mo2emo sve red, svaku 2elju, svaku sklonost, u dobru i

Bida koja na taj nadin mogu bez opasnosti medusobno govoriti, medusobno se ispovijedati moraju biti na istom psihidkom valu. Moraju gledati stvari istim odima, intui-tivno medusobno prodirati, prozrijeti motive i karakter tako jasno da se ispovijed s par rijedi mope potpuno obaviti. Mugkarac i 2ena su medusobno najbolji pouzdanici!

Postoji ii u nekom dovjeku tendencija laganju iii kradi iii bile koji drugi neplemenit nakon, onda su elementi la2i i krade i u mesu, krvi i kostima! Odisti li se dub tih nagona, onda de i meso i kry biti finiji i bolji u svom sastavu. Svaki pravi grijeh zadr2an u svijesti, donosi tijelu bile kakav oblik zla i nemira. Mi danas trajno imamo u sebi jog manje-vise gtetna uvjerenja, predrasude i raspolo2enja, dije gkodljivosti jog nismo svjesni! Sva manjkava migljenja se ne mogu odj-ednom odtovati. Objava mora dodi postupno iz dana u dan, iz godine u godinu! A spoznaja nagih pogregaka ne mope nam dodi od drugih. Saznanje o vlastitoj krivici mora dodi iznutra. Onda je to konadno shvadanje. Baje otkride, duh beskrajne Svijesti koji djeluje kroz nas da bismo naudili osjedati kao zadnji vrhovi zraka nevidljivog sunca. Bes-

80

krajno otvara nage odi za mrlje, naprsline i rane nageg duha koje 2ele biti spoznate, kako bi ih se moglo odstraniti. Umjesto da budemo deprimirani, nakon gto utvrdimo skrivene mane na nama, prije bismo imali razloga rado-vati se, kao gto je pomorac veseo koje pronagao pukotinu, koja bi inae mogla prouzraiti da mu brod potone. Spoznane, nage gregke podlijeZu ved samoispovijesti! Kad smo stigli jednom tako daleko i svladali budalasti ponos koji ne 2eli tra2iti "pukotinu", nadnili smo veliki korak na putu k vjednoj sredi.

Onda de beskrajna Svijest uta2iti drugu nam potrebu, poslat de nam dovjeka kojem se maemo ispovijediti! Taj dovjek nede biti brblja vac, nego sposoban da odmah iz beskrajnog privude nove ideje, a i on de sam osjetiti jednako duboku potrebu da nama prizna pogregke, kao i mi njemu.

Nije bitna ispovijed stvarnih 1a2i, podinjenih krada Hi drugih grijeha, nego priznavanjestalnog iskugenja ili tenden-cije dinjenja grijeha!

Pouzdanom prijatelju mo2emo npr. red: "Znam svoju sklonost la2ima Hi pretjerivanjima kad se radi o osobama iii dogadajima. Ne 2elim to raditi. Uopde mi nije namjera kad podnem govoriti, all u uzbudenju konverzacije izbjegnu mi to neistine i pristrano obojene izjave protiv moje volje. Moj vigi Ego to ne odobrava i podsjeda me u tihim satima na to da obidavam lagati." Ili: "Imam tendenciju krasti; moZda nisam bag obidan lopov, ali ima i raznih vrsta krade. Moja savjest odbacuje to sklonost i 2elim je se osloboditi." Ili dak: "Osjedam zavist i ljubomoru pri pogledu na odredene osobe - samo spominjanje njihova imena budi mr2nju i odbojnost u meni".

Ili: "Mrzim bogatage kad se voze pored mene u meni se rada mr2nja!"

Misli kao ove gtete tijelu i donose mu bolest, tako sigurno kao gto vatra unigtava prectu. Ne rjegavamo ih se pokugamo

81

li osjedati drugadje. To je samozavaravanje. Mi ih jednostavno nismo u stanju promijeniti. Mnogo je bolje pogledati direktno u unutragnjost, priznati ono Sto bismo tamo mogli nadi i iskreno red: "Da, ja mrzim! Da, zavidan sam!"

Ako se takvi osjeaaji izgovore provjerenom prijatelju s ozbiljnom 'Zeljom da ih se oslobodimo, onda su time postali vise materijalizirani nego da ih skrivamo u svom duhu. Time gto su postali materijalni, dobivaju oblik koji orno-gueava da ih se odbaci! Zagto i kako se to dogada je neobjagnjivo! Ovdje samo konstatiramo e'injenice iz iskustva. Ne imati nekog kome se mote slobodno govoriti, morati zadrZavati za sebe sve mane i neprijateljske gregke -to najprije uzrokuje pomanjkanje hrabrosti da ih se prizna samome sebi, kasnije onaj lazni ponos koji se izgleda zadovoljava time gto nije. Takav duh je konadno potpuno nesposoban da uopde prizna da ima neku manu i na kraju de biti potpuno slijep za svoje vlastite nedostatke. Nesvjesno se potide u osjedaju savrgenstva, postaje povrgan, arogantan i kritidan prema drugima. Okamenjuje se u svom vlastitom materijalnom uvjerenju.

Oslobadanje, koje leli u ispovijedi, djeluje kroz svako-dnevni Zivot skoro svih mugkaraca i 2ena. Oni osjedaju olakganje tereta dim svoje brige mogu ispridati sudutnom prijatelju. Bududi da je tim sredstvom misao, koja ih je u pravom smislu rijedi "opteredivala", rijedima skinuta. Svo-jom simpatijom prijatelj preuzima stvarno jedan dio tereta na sebe. Komu se ispovijedalo, taj mote onda biti potigten i Zalostan! Briga drugih koju apsorbira djeluje u njemu. Za-to moramo biti oprezni u nadinu kako preuzimamo na sebe terete i brige drugih. Moramo praviti stanke za odmor izmedu ispovijedi kako se ne bismo slomili iii sami bill povudeni u gtetnu misaonu struju, to bi bila nesreda za sve.

Vlastiti smjer misli mora u svakom sludaju nadvla-davati. Tko nekom drugom pruii simpatiju, daje svoju

82

snagu. U zamjenu prima osjedaje tudeg duha, sa svim manama oni struje u njega. Tko dnevno molt mudrost od beskrajne Svijesti, nede dozvoliti zlorabiti se, te nasumce primati ispovijedi mnogih pojedinaca - jer njegova simpa-tija je stvarno njegov 2ivot: vitalna snaga njegove psihe! Ranopravnom, sudrugu na putu u visine, njegova de simpa-tija uvijek biti otvorena, samo onoliko koliko se sam mote ispovijedati, toliko de primati ispovijed. Ispovijed se pro-te2e daleko iznad pukog izvjegda vlastitih pogregaka. Sva priroda ispovijeda vanjskim znacima svoju radost i svoj bol! Krik straha, istisnut u fizidkom bolu, ispovijedena je bol, te je bolje ne potiskivati ga - on donosi olakganje! Smijeh i cika ispovijed su radosti. Ne bi li mnogo srede bilo zakodeno, kad se ti prirodni glasovi ne bi izrazili? Oni su od vitalne va2nosti za zdravlje i dobrobit.

Osjedamo vitalnu potrebu za nekim sudrugom s kojim smijemo biti prirodni! Moramo imati bar jednog dovjeka pred kojim molemo izivjeti svoje hirove i osjedaje, pred kojim skidamo svoj vizir, pred kojim ne moramo biti na oprezu. Ne moramo uvijek birati svoje rijed da bismo uvijek rekli negto po mogudnosti mudro i korektno; to bi znadilo morati psihidki luk uvijek drZati napet, a on treba biti opugten, dapade, desto opugten. Katkada trebamo privilegij i slobodu da mo2emo biti trivijalni, da ka2emo gluposti, bez straha da demo vidjeti podsmjegljiva i neodobravajuda lica.

Ne 2elimo ostaviti da u nama zakrZlja zaigrano, Made se uopde gubi mogudnost da se izrazi, tijelo zaboravlja izraz svoje mladosti i time lakodu, gracilnost i snagu. A od jedne gluposti nitko se ne mae osloboditi tko je nije izgovorio obuhvadenu rijedima pred nekim prijateljem, time se glupost spoznaje tek kao takva, ne stoji ii pred nama giroko jasno u rijedima. Ispovijedili smo duhovni stay te vrste, objektivi-zirali, spoznali, i - ispravili. Neizgovorena misao pripada dista duhu, izgovorena je u odredenom smislu materija-lizirana - odjevena glasnim tijelom!

83

I uspjeh u poslovnim pothvatima se promide ispovjegdu. Gdje dvojica ill vie ljudi izmjenjuje s istim interesom svoje migljenje o nekom predmetu, otvoreno i spremno priznati zabune u tijeku govora koje se upravo u razgovoru lalcge spoznaju, tu se stvara velika uspjegna snaga! Svatko is-povijeda svoje migljenje o problemu, uzima svoj plan iz spiritualnog dijela svog bka i materijalizira ga u rijedma, to je prvi porodaj u stvamost, takoredi glasan model stvarnosti koji se kod eventualnih nedostataka joS moie promijeniti i poboljAati!

Medutim, najvede je zlo nezadovoljstvo, ukor, koji nije glasni, kad ljudi medusobno izlatu svoje planove! Na tisude nosi takve misaone terete. Oni su u srcu mnogih obiteljskih krugova. Medutim, svaka misao zahtijeva svoj fizidld izraz, zahtijeva da bude izgovorena u sigurnosti. Zatvorene misli zapedaduju nag duh, od toga pati lakoda pritoka novih ideja. Sarno onaj tko pravilno poklanja, primat de. Misaona glatost vodi osiromagenju! Stvara se neprirodno stanje analogno stablu koje je na umjetni nadin bilo sprijedeno da tjera cvijet, like i plodove koji su izraz ideje stabla. To ih kodi, ubija stablo. Cvijet i plodovi imaju i spiritualni uzrok. Oni su materijaliziranje duha stabla koji teti za fizidcim izrazom. Isto tako nag duh tratida se sve gto je spiritualni Ego u nama izrazi u tjelesnom obliku, dakle ispovijedi.

Radi toga je za onoga tko nema pravog povjerenja bolje da ode na osamljeno mjesto, po mogudnosti u otvorenu prirodu, te tamo rijedima izgovori svoje tajne mane: da pati od zavisti i lakomosti iii da ne zna za mjeru i red, ili da je kukavica. Samo izgovoriti sve! Kako se formira na jeziku! Nek se svaki t'ovjek navikne formirati svoje misli u rijed; time one postaju negto fizkko i mogu se fizidcim sred-stvima odstraniti - rijd, to su kola koja iz due odvaiaju sve neplemenito.

84

CRKVA NIJEME 2ELJE

Tijekom vremena nastat de zgrada, nalik crkvi, za ljude svih religija i rasa, za ljude svih dobi i svih zvanja, koju tu podastiru svoju najdublju volju beskrajne snage i od te sile mole pomod za ispunjenje svoje volje. Ljudima, koji simpa-tiziraju s takvom vrstom osjedaja pripast de zadatak da otklone svaku materijalnu smetnju, svako nepogteno prodiranje; tu se dutnost treba prihvatiti kao znak svetog i dragog povjerenja. Medutim, kuda treba biti mjesto gutnje za nijemu telju. Tko ulazi, treba biti opomenut da unutra ne pusti nikakovo ometajude raspolotenje, to je mjesto ozbiljne elje za trajnim Dobrom, ali ne mjesto tuge i melanholije.

Crkva treba biti mjesto gdje se koncentrira najvisa misaona snaga. Najviga misaona snaga je ona diji je motiv najvigi. Najvisi motiv je 200, usavrgavanje sebe i drugih. Tko nema snage usavrgiti sam sebe, ne mote ni drugima prutiti trajnu pomod. No snaga dolazi od molitve beskrajnoj Mod, dijismo dio. Ona dolazi brie kad se molitva obavlja na mjestu koje je posvedeno samo toj nijemoj telji. Sto je to beskrajna Mod, ne znamo, ali znamo: Beskrajno i Tajan-stveno odgovara, odgovara negto i povedava nage molitve. Tko god boravi u crkvi nijeme ielje, treba ostaviti ovu opomenu: "Mourn Dobro za sebe samoga od beskrajne Snage. Tratim vise zdravlja za tijelo, vise snage i jasnode duha! Tratim snagu da se oslobodim zavisti, mrinje, ljubomore i zlovolje prema drugima, koje iskaljujem iako znam da i meni gtete. Tratim spoznaju kako bi mi se otkrila sredstva i putovi da sve to zavrgim. Konadno telim ovdje ostaviti misao koja bi drugima, koji iza mene dodu, mogla koristiti. Ako pate tjelesnu bol, onda nek prestane. Ako su

85

slabi iii hromi, iii bolesni, iii bilo kako kaZnjeni, onda mourn i privladim na sebe iz beskonadnog svoju kvotu snage i prilaZem je za pomod i ozdravljenje. Dodu li iza mene takvi ovamo koji su smudeni u srcu, neka im ono malo gto mogu ovdje ostaviti za njih, bude od koristi."

Kad se svi ljudi koji stupe u neku prostoriju sjedine, odagilju jednaku misaonu struju, onda se prostorija puni iii nabija duhovnirn eterom. Ako je to misao snage i pomodi, onda u prostoriji ostaje negto gto kao fluid prelazi na sljededeg i stvara snagu i pomod. Dodu li stotine i tisude u istom duhu u to ljediligte iii svetigte, onda svaki ostavlja svoj prilog snage i pomodi! Vremenom de prostorija postati neizmjerni duhovni akumulator, pod pretpostavkom da se nikad ne koristi u druge svrhe i da su druge, niske, svjetovne iii egoistidne misli drZane daleko.

Nakupljena snaga pridonijet de lijedenju onih koji su bolesnog tijela i dolaze ovamo moliti u vjeri; ojadat de slabide, potigtene podidi - kao nevidljvim zrakama poduprti, ispravit ee se Judi u takvoj prostoriji. Boravak u toj pros-toriji treba trajati samo par minuta, kako se ne bi umor iii misli niske vrste podele uvladiti.

Nage obidne crkve su zbog toga nesvjesno oskvrnute. Ljudi dolaze i unagaju svoje svakodnevne misli - oni si mada odiste cipele, ali ne i duh. Oni si dogaptavaju primjedbe, znatiZeljno razgledaju vjernike; katkada, prije podetka propovijedi vode se na vratima dugi razgovori. Ako nema SluZbe boZje, oda se mnoge crkve koriste kao kude s dva izlaza, za prolaz. Sve to muti i slabi auru crkve. Nad njom, vie nego iznad bilo kojeg drugog mjesta, mora podivati sjena beskrajne snage diji dio moramo Zivo osjedati do u'vrgke prstiju. Tada bismo izagli iz crkve kao okupani, ojadani i osvjeZeni u duhu! Da se smijemo i Ididemo!

Takva crkva, zaista, sustav takvih crkava nijeme 2elje razasut po cijeloj zemlji, potreban je jer mnoge tisude ne-

86

maju u vlastitom domu zatvorene sobe kud bi se mogli povudi za koncentraciju, tj. za molitvu, kako bi dogli u dodir s vigim misaonim strujama. Njihove su sobe previge izlolene prodiranju tudih utjecaja.

Sama mogudnost takovog prodiranja profanira prosto-riju. Privatne sobe su prezasidene hirovima, neraspololenjem, bez sjene Zelje da budu oslobodene takvih stanja duha. Takvo bide premiglje u sobama i oteZava ozbiljnom duhu da se uzdigne. "Uzdignuti se" je ovdje migljeno doslovno. Misli su vibracije materijalne supstance; niske misli zadrZavaju kao oblaci prodiranje vigih finijih vibracija. Pod odredenim smo povoljnim uvjetima na vigim valovima izloleni vise nego Made; jedan od tih povoljnijih uvjeta bio bi upravo crkva nijeme Zelje koja propugta samo valove odredene vrste.

Tko tu ulazi, kupa se u distoj i snaZnoj duhovnosti. Tko dolazi tu sa Zeljom da on i drugi budu usavrgeni, ostavlja uistinu negto gto pomaZe drugima koji iza njega dolaze, kao gto je njemu pomognuto nedim gto su oni koji su tu u istom duhu bili prije njega, ostavili njemu. Svi de postati bogatiji, a nikom se nigta nede uzeti. Tko ovamo dolazi zbunjen ili smuden, umoran iz svog doma da bi izmolio mir, dugevni mir i novu snagu koja mote svakodnevne muke dak ople-meniti u radosti, taj de u pravom duhu ostaviti negto od snage koju proizvede njegova molitva, u. korist onih koji dolaze za njim. Jer prirodni je zakon da se nikom ne pomaZe, tko i sam ne pomaZe drugima. Svaki "savrgeni dar" je dar koji koristi ne jednom, nego svima. Savrgeni dar odaslan je od beskrajne Svijesti ili duha beskrajne dobrote. Molitva toj modi mora uvijek sadrZavati spremnost da se pokorimo vigoj spoznaji. Mi moramo reel u dugi: "2elim to od svega srca! No ako mudrost, koja je iznad mene, to ne dr2i za moje dobro, onda za to nedu moliti." Vremenom demo dobiti najbolje i to najbolje koje je trajno. Ali ako se ne pokorimo (ne

87

molemo biti pasivni prema Najvigem), to u duhu molimo: "Ja hodu gto traZim, dvrsto, bilo to dobro drugima ill ne", onda de se i to molitva ispuniti, ako dugo i ustrajno Zelimo istu Zelju. All na kraju de se pokazati kao "nesavrgeni dar", jednostran, gordi vige nego li sladi, prokletstvo i blagoslov istodobno, dar od kojeg se moramo na kraju rastati, takvi de biti bolovi koje nam nanosi; jer je Zelja koja je zazvala dar potekla iz ogranidenog znanja o Dobru.

U takovom duhu ljudi neumorno traZe novac i samo novac. Oni ga na kraju i dobiju. Ali uz kakvu cijenu un-utarnje zakrZljalosti? No, ako molimo za blagostanje u skladu sa "savrgenim zakonom", dobit demo ga sa svim blagoslovom savrgenog dara.

Spontani impuls nagega duha da pruzi bib kakovu zakladu ili materijalni dar kao hvalu za primljenn pomod, ne treba nikad potisnuti lb otjerati. Tko svoj dar baca u gkrabicu s pravom voljom za doborbit sviju, daje mnogo vige od tedajne vrijednosti novdida. Val pomodi prati kom-adid meta la, lijepi se za nosada, djeluje kroz prostoriju. To je darolija a muleta i ljubavnih poklona. No prsten ill nakit koji je vlasniku izravno izmoljen, nerado dan iii bez unutarnje radosti, nosi sa sobom zle misli, iste zavidne misli koje su proZimale darovatelja. Na taj nadin pokloni postaju udinkoviti nositelji osjedaja izmedu darovatelja i darivanog.

"Davati je bolje nego prima ti." Kad su stvari poldonjene u radosnom impulsu, darovatelj prima u zahvalnoj veseloj protuZelji koja mu struji natrag od darivanog. Kada god ovaj promatra dar, darivatelj osjeda stalnu struju dobrih valova.

Skrabice trebaju stajati i u crkvi nijeme Z'elje za one, kojima dode impuls davanja - ali samo kad nastupi hva radost davanja, onda treba davati, inade ne.

Zavidna misao oskrvnula bi vige prostoriju, vige gtetila, nego gto bi dar koristio. Molimo svakog ditatelja za ozbiljnu

88

Zelju za tu crkvu nijeme Zelje. Svaka takva misao je snaga koja de pomodi graditi. Tisude takvih misli sjedinjenih u jedan cilj, izgradit de je - materijaina de sredstva onda dolaziti kao sama od sebe, dim je volja i Zelja tu.

89

OZDRAVLJUJU6A I REGENERIRAJUOA SNAGA PROLJECA

Nage tijelo vode u rastu i promjenama iste sile i zakoni koji uvjetuju i rast i promjenu svih drugih organskih stvorenja: zmija, ptica i sisavaca!

Svake godine, podetkom proljeda stiZe idjeluje jedna sila na tim planetima koja dolazedi od Sunca, prodire cjelok-upnu organsku materiju - no prvenstveno najvigu, najkom-pliciraniju, zato najosjetljiviju mentalnu organizaciju: ze-maljskog dovjeka! Njegove prenapete nice duhovnosti vi-briraju daleko vise nego gto mote niski Zivot, u kozmidkom ritmu, a njegov de zadatak u budude vrijeme biti apsorbirati sve vise za sve vedi spas, u onoj mjeri u kojoj udi predavati se toj sili bez ustezanja, te primati bez ustezanja!

To tajanstveno zradenje, svojstveno samo ranom proljetnono suncu, izaziva poveda no strujanje biljnih sokova, tog eliksira Zivota, iz kojeg onda proklijaju pupoljci i mladice i lisle kao ludo!

Pritjecanje te sundeve emanacije daje drvetu novu snagu da crpi novu zalihu hrane iz zemlje kroz svoje korijenje; ali i snagu da konadno odbaci zadnje mrtve listove i ostatke progle godine.

I Zivotinje i ptice, narodito u svom slobodnom i divljem stanju, vibriraju u torn sundevom ritmu, ne obnavljaju perje i krzno; ali to vanjsko odbacivanje istrogene materije samo je mali dio onog velikog procesa promjene koji prolazi kroz ditav organizam, proZimajudi svaku stanicu.

Nage tijelo podlijeZe istom zakonu, krajem zime na granici proljeda i mi prolazimo neku vrstu "linjanja"! Odba-cujemo staru, mrtvu materiju i uzimamo novu, pod pret-postavkom da uopde pruZamo mogudnost sili regeneracije

90

da djeluje na povoljan nadin na nos; to znadi, kad presta-nemo tijelom i duhom biti a ktivni, kad im treba odmor, kao gto to dine i Zivotinje u to doba.

Novo krzno, perje, kola, promijenjeni krvotok u svemu organskom, svjeli pupovi, ligde i grane, samo su vidljivi izraz one nevidljive sundeve emanacije. Nova kristalizacija, koja potjede iz novih otopina nevidljivih kemijskih sup-stanci u kojima se kupaju ptice, Zivotinje i ljudska tijela! Otopljeni elementi proglih godina su na taj nadin potrogeni, ugradeni u tijelo. Drvo, Zivotinja i ljudi - svaka vidljiva organizacija je u toj regenerirajudoj otopini kao gtapid na kojem se talole kristali iz otopinske tekudine.

Ne postoji granidna crta izmedu onog gto nazivamo duh i ma terija . Materija je samo oblik misli koji se otkriva vanjskim osjetilima.

Indijanac naziva veljadu i olujak "slabim mjesecima"! Ogtriji promatrad prirode nego gto smo mi, spoznaje sklon-ost prema neaktivnosti, umoru i mirovanju u organizmu koju prati ona obnavljajuda, regenerirajuda i stvaraladca snaga.

Najvedi i najljepgi kristali se formiraju iz one otopine koja nije izlolena nikakvim potresima. Nage tijelo podlijeZe u velikoj proljetnoj kristalizaciji istom pravilu. Da bi mogao sudjelovati u potpunom, neogranidenom dobrodinstvu te velike snage, dovjek mora mirovati dim osjeti za time pot-rebu - bilo u podne ili u ponod!

Tko se prisiljava na napor, duhovni ill tjelesni, tko pukom voljom radi dalje protiv instinkta, kao gto to tisude i tisude danas rade i prisiljene su raditi zahvaljujudi nagim neprirodnim uvjetima Zivota, taj dr2i silu regeneriranja daleko od sebe, gkodi i grijegno gteti njenom djelu! Umjesto da pusti njenom tajanstvenm tkanju koja nabubruje pupove stabla da djeluje u njemu, vude grdevito sa sobom stare, mrtve ostatke u svjeat godinu, a trebalo ih je odbaciti kao

91

gto hrast odbacuje svoje staro Iisce - on nosi istrogeni, mrtvi teret dalje sa sobom, umjesto mladog, uzdiiudeg iivota! Jog jedan od mnogih razloga koji svija ramena, bijeli kosu i stvara bore!

Propadanje tijela koje nazivamo "starogau", podiva iskljudivo na nevjerici iii neznanju dovjeka, na njegovoj nesposobnosti da potraii uvjete koji bi ga odjenuli neis-crpnom snagom. Snaga migida i neprestana Zelja za radom mogu potjecati iz groznidavo povedane uznemirenosti, gotovo mradnog delirija. Onaj koji juri s posla na posao, kao bidem tjeran, ne poznaje zaustavljanje, niti ne ieli poznati, dok ne dode veliki kolaps.

Kad bi se ljudi htjeli suoditi s onom idejom o proljetnoj snazi regeneracije bez podsmijeha, samo sa gtovanjem, bez obzira vjeruju li joj ih ne - vet" samo takvo drianje sa gtovanjem pukog &kanja, donijelo bi im veliku pomod! Svaka ziva istina, koja nije pri prvom nastupu brutalno izbaena iz mozga, negdje pusti korijen i zivi i dokazuje svoje postojanje kroz dobro koje iz nje raste.

Ljudi, koji mudno rade, daleko brie smalakgu ili se upropakuju nego drugi. Otpornost odvrsnulog pomorca traje samo par godina, s detrdesetpet iii pedeset godina, on je starac. U ditavom carstvu prirode neprestano se mijenjaju razdoblja aktivnosti s onima potpunog mirovanja. Ci-rkulacija u biljnom svijetu miruje zimi, pa i iivotinje ne rade drugo nego jedu i spavaju, dak i zemija miruje u odekivanju nove sjetve. Kad bi se i dovjek tako predao potpunoj pasivnosti, on koji moie daleko vise primiti od skrivene sundeve snage, zasjao bi u duhovnom i fizidkom ponovnom rodenju, osjetila i snage bi se u njemu opet probudile, a postojanje snage danas jog mnogi nijedu potpuno. Is- todnjaci su u odredenom stupnju svojim mirnim i pro-duhovljenim iivotom stekli prije mod nad tim novim osjetilima i snagama nego mi! Oni nemaju snagu i dom-

92

inaciju osvajada. Indija je podlegla Engleskoj, pa ipak pobjeduje na kraju vanjsku kulturu za pada! Ved sjedimo uz noge Indije i udimo svoju prvu lekciju, abecedu onih sila i zakona koje nazi mudraci ne znaju. A odalde su to sile? Oda kle potjedu? Kako su se razvile? Iz mod nijemih duhova, u skladu usmjerenih na jedan cilj kroz tisudljeda! Mi medutim njegujemo praznovjerje da ne moiemo nigta udiniti bez jurnjave, nemira i muke! Mi ne moiemo dospjeti u ono visoko uspavano stanje tjelesnog mirovanja jer nage misaone sile djeluju u daljinu i stostruko nam polazu pred noge, gto se nikada vanjskim naporom ne moie dosed. Godignji proces pupanja i kristaliziranja u tijelu namjerno prekinuti je toliko unigtavajude kao potkresati stablo koje tjera.

Mnogi bi mogli prigovoriti: "Ali kako da pustimo svoj posao, ostanemo bez kruha, samo da tijelu pruiimo "proljetnu reparaturu"? Ljudski zakoni nisu prirodni. Kada priroda izgovori zapovijed: "Odmor", a dovjek "Rad", onda de na kraju trpjeti dovjek. Potreba spoznaje neke stvari ved je napola omogudava; potreba za njom, intenzivno traienje je po sebi ved molitva - snaga koja donosi pomod i postupno nas vodi iz gtetnih uvjeta iivota! To je stanica 'dice svega postojanja,svega napretka u vigi dostojniji Krist je taj zakon ved obukao u velike rijedi: "Molite i bit de yam dato, traiite i nadi Bete, kucajte i otvorit de yam se!" On je svjesno izostavio objasniti taj misterij, redi odakle dolazi da svakoj vagoj aspiraciji, svakoj ozbiljnoj misli, svakoj istinskoj volji dolazi ispunjenje! No, to i druge tajne su nedokudive; svaki uzrok koji odgovara nekom udinku, je samo izvor novog misterija diji udinak sam izgleda!

Tek nam je pruieno da koristimo sve neshvatljive iive snage svjesno, ipaksu nam njihovi posljednji izvoriskriveni. Tijela stabala i iivotinja propadaju zbog pomanjkanja tog znanja. Tako smo i mi do sada propadali! Posljednji veliki

93

neprijatelj kojega treba pobijediti je, prema Pavlu, Smrt! Kako Ciovjek znanjem povedava Ciudesne sile oko sebe i

u sebi, tako udi i sam gutjeti u liniji velikog tivota, uskla-diti se sa rtijemim silama koje pretvaraju njegov smrtni dio u besmrtnost time gto ga bez prekida izgraduju iz sve

finijih elemenata.

BESMRTNOST U MESU

Mi vjerujemo da je besmrtnost u mesu mogut-a, znaa, da se jedno tijelo mote zadrtati tako dugo dok ga duh teli rabiti, to nadalje da se to tijelo, umjesto da vremenom propada, mote regenerirati u obnovljenoj mladosti.

Mi vjerujemo da mitovi kulturnih naroda koji govore o "besmrtnicima", tj. bidma koja gospodare nad vigim silama nego "smrtnici", podvaju na istinskoj jezgri. Te nove mo-gudnosti besmrtnosti u mesu potjeth iz zakona koji svakoj tarkoj, postojanoj i trajnoj telji dovjedanstva mora jednom biti ispunjenje! Krik za tivotom buja iz muklosti u onoj mjeri kojoj mase upoznaju visoke i fine radosti i vrijednosti spoznaje zivota, u mjeri u kojoj ljudi osjedaju tivot prekrat-kim za raznovrsnost svojih ciljeva!

Tijelo de medutim steel samo nove impulse tek nizom spiritualnih procesa od kojih de ga svaki uaniti fleksi-bilnijim i profinjenijim instrumentom i nosaC'em na kojem se misaoni utjecaji sve lake mogu manifestirati. Procesi ne dobivaju ovo tijelo koje pojedinac mote danas imati, oni dobivaju jedno tijelo alp se dijelovi u vjednoj struji mijenjaju kao u najvigem duhovnom eteru, koji ih formira! Ta sjedin-jujuda volj a, ta ielja, ta molitva de putom slu&jnosti dana f ormirati novo potrebno tijelo! Sad skupljamo svjesno i nesvjesno klice smrti u tijelu, "znanje" o starenju. Vjera u propadanje nogena u svakom dahu, zasjenjuje, a uvjerenja se materijaliziraju u mesu i krvi! Vjera u mogudnost stalno obnavljajudeg tivota, donosi taj tivot!

Uz to regeneraciju mora dakle pod ruku idi i odbacivanje istrogenih dijelova, to bi bila velilca razdoblja "linjanja" kao gto ih poznaje tivotinjsici svijet.

95 94

Organizirana materija sudjetujeurazliditimstupnjevirna

u Zivotnoj energiji. I na pojedine ljude se ona dijeli razlidito, no prema napredujudem razvitku, uskoro de biti pojedinaca koji de od to vjedite struje biti tako praeti da de modi spoznati mogudnost regeneracije i s njom potpuno nove perspektive za svoju egzistenciju.

I kad nove ideje budu rodene iz nageg unutarnjeg Ega, jog uvijek de biti u nama niski dio koji im se suprotstavlja! Tijelo je bojigte tih migljenja i radi toga pati. Uspije ii tijelo da si i najmanje prisvoji i uvidi vjeruu besicrajnu silu, da fizidke mane i fiziaa smrt nisu vjedita neophodnost, onda mora pobijediti Uzvigenijel Odbacivat de se jedna za drugom stara gregka; nova spoznaja prodire jedna za drugom; iz svakog sljededeg sukoba tijelo izlazi jade, sve dok grdevi i krize ne budu sve slabiji, da bi konadno uzmaknuli trajnoj

vedrini. Ljudi su do sada gubili svoja tijela jer nisu znali da je i

bolest jedno sredstvo kojim se odbacuju stare materijal-izirane misli da bi oslobodile put novima. I upravo jer to nisu znali primijenili su krivo svoje site da bi umjetno zaddali staro. Svojom vjerom ga zadr2avajul Vjera kojim se neka bolest okrene u popast ill smrt! Tko uspije vidjeti u bolesti sredstvo da start, istrogeni materijal izbaci iz organ-izma, pomaZe time znatno rad duha. Tko, medutim, u bolesti vidi samo zlo, natovaruje na sebe teak teret zablude koji de se manifestirati u njegovom mesu i krvi tako dugo dok vise node izgledati sposoban da uopde bude nosad

spiritualnog Ega. S prezirom odbijati predodthu da se tijelo stalno novim

procesima promjene mote trajno odrIati, znadi zatvoriti vrata 2ivotu, a dobrovoljno girom otvoriti vrata smrti.

Ovdje ne odredujemo : "Treba" tako i tako vjerovati! Mnogi su sada duhovno tako talentirani da to bag i ne mogu vjerovati! U bududnosti de biti stvari u koje danas jog nitko

nema snage vjerovati. No mi moiemo, kad je nemogude poieljno, izmoliti vjeru koja & nam pruiiti razloge za ono gto ielimo vjerovati; onoliko koliko molimo, tako & to vjera doel.

Vjerovanje je intuitivna sila osjedanja istine koju naga disto mentalna sfera jog nije dosegla. Tog je vjerovanja bilo u Kolumbu kad je tvrdio da postoje novi dijelovi svijeta; ono je u svakom tko vjeruje svojoj zvijezdi. Predstavlja stvar-no iivu snagu u C'ovjeku koja ga nosi neshvatljivim putovima k njegovom cilju. Tko moli za vjeru, za mo-gudnosti koje mu same jog izgledaju strane i goleme, moli istodobno za sposobnost da otkrije razloge za novu istinu. Tko postojano i dvrsto traga za istinom i samo za istinom, dobit de je, a sva istina znadi mod provesti prividno nemo-gude.

Ni jedan dovjek koji tra2i drugu potporu za svoju vjeru osim beskrajne modi ne mo2e sasvim, potpuno i zauvijek biti osloboden zla (znadi, stedi besmrtnost tijela). U torn smislu mora svaki duh podivati sam u sebi! Nitko tko ovisi o drugima ne mo2e najvigu silu povudi u sebe, on de na taj nadin samo posuditi iii apsorbirati tudu vjeru. To katkada mo2e izazvati Buda, alt je ipak gradeno na pijesku. Samo od 2iyog izvora u nama samima nije mogude odvajanje, on u nama raste, za nas, jer se napaja iz Vjednog.

Najbolja molitva, svjesno i nesvjesno, uvijek de biti: "Nek moja vjera stab() raste." Tko svoj duhovni stay prema bolestima toliko promijeni da se navikne na to da ih proma-tra kao sredstvo duha, da odbaci stare zablude, "misaone grijehe", koji su se apsorbirani od najranijeg djetinjstva materijalizirali u mesu, na taj nadin prestaje polako op-teredivati se novim zabludama. On naprotiv podinje ras-teredivati i say raniji "misaoni teret" istjerivati iz sebe. Opasna bolest, koju se mo2cla imalo prod nekoliko godina, ostavila je sjedanja na odredeni strah, a sa strahom i pogregnu

97 96

vjeru na kojoj poeiva. Ta greSka, kriva prisilna predoZba straha, morala je sve to godine kao sjedanje Stetno djelovati

na tijelo. Ona je postala zivi dio Ja, kao Sto su sva sjeeanja i

iskustva Zivi udovi naSeg biea. A sva ta eesto nesvjesna sjeeanja hrane staru uobrazilju

da se propadanje i smrt nikad ne mogu pobijediti! Promijeni li se duhovni stay potpuno, onda nastupa egzorcizam! DuSevni apscesi procure, to je postupak koji mora pokazati svoj ueinak i u mesu. Nekako de se vratiti stare patnje i bolesti eija su stragna sjeeanja bila tako lijepo spremljena, u oslabljenom obliku, kao katarza: kao istjerivanje starih zabluda! All tko svoj duSevni stay temeljito ne preokrene na taj naein, taj si sa svakom novom boleSeu tovari i novi teret sjeeanja, jog jednu zabludu, jednu neistinu vise, sve dok se konaeno pod teretom koji njegovo tijelo vie ne mole

podnijeti, ne sruSi. Ne postoji nikakav rok koji odreduje kad bi bilo pre-

kasno da ueimo drugaeije i u istini sudjelujemo. U svako de vrijeme neka istina poeeti svoje djelovanje u mesu; ako moida ovo tijelo vie i ne dosegne najviSi cilj - snaga nije bila izgubljena; ona de ostati zalijepljena duhu na nevidljivoj strani, kako bi izgradio savrSenije tijelo za novi Evot.

Tko ustraje u zabludi da eovjeeanstvo mora, kao do sada, tako u sve vijeke, izgubiti svoje tijelo i ostati bez,modi da sprijeei bolest i propadanje, taj suprotstavlja svoju vjeru einjenici da su na ovoj zemlji sve stvari napredovale k veeoj finoei, viSoj modi, odva'±nijim moguenostima!

To svija ramena i bijeli glave! To Z'ilavo vjeganje o pro- laznost, ta fanatiena vjera u prah, oeekivanje propadanja. Opteretimo duh smrdu, sve dok se ne slorni!

Pomlacleno, proljepSano, procvalo tijelo znaei duSu koja blista od novih ideja, nada, planova, ciljeva iuzviSenth Zelja. Vjdni iivot nije polovica smrti zrele starosti.

No u ovoj rasi vjera u slabost propadanja toliko vlada da mudrost nezna alegorijski prilcazati drugaeije nego u spodobi starca, sivog, delavog, oslonjenog na Stap!Dakle, kao mudrost koja ne zna samu sebe oeuvati od propadanja.

Koliko rastesenzitivnost, toliko de se pojaviti instinktivno odvradanje od svega, Sto vidljivo iii nevidljivo Steti! Sklo-nost i odbojnost rast de kroz sve sfere do jasne vidljivosti. Ova de odbiti Stetne ljude i Stetne misli kao refleksnim pokretom.

Kako raste vjera, tako u pomod procesu regeneracije dolaze sa svih strana materijalne stvari u obliku hrane, promijenjenih navika i okoline.

No duh je taj koji time svime upravlja - nede biti moguee njega ne posltgati; Stetna hrana se vise ne mole prOvakati, Stetno dru2enje se vise ne moZe odrZavati, sve zapreke umiru lako i same od sebe u svojim korijenima.

Tko u svemu pokuSava sam postavljati stroga pravila, u nadi da se time produhovi, dozvoljava svom ma terijalnom, niskom intelektu, da preuzme stvar u svoje ruke. Taj niski Ego onda pokuSava propisati zakone intuiciji, dakle NajviSem u eovjeku. Ne, intuicija koja raste na vjeri treba obaviti posao! Kada onda, na primjer, bude vrijeme za materijalni Ja da odustane od Zivotinjske, dakle grebe hrane, u istom easu de nestati i Zelja za njom.

Iako priznajemo vjeru u besmrtnost u mesu, ne tvrdimo zato da je ona dostupna nekom od sada Z'ivueih! Ali niti da nije nedostiZena! Isto tako ne inzistiramo na tome da se eovjeeanstvo mora odmah u bilo kom fiziekom smislu "primiti posla" da postane besmrtno. Mi samo zastupamo miShenje, da sve mora, na kraju, prije iii kasnije doei kao prirodni izljev one site koja napredujudi od grubljeg finijem, produhovljava biea ove zemlje.

99 98

• • •

Ako ti je ova knjiga donijela spoznaju o dugotrajnoj zabludi, onda nisam bio ja taj koji ju je donio iii Te uvjerio. Ja sam bio samo onaj, koji je vge-manje objavio istinu koja Te zahvatila i zatresla Tice istine. Ako ja prinosim sibicu plinskom Zarnjaku i upalim ga, iz toga ne slijedi da ja proizvodim vatru iii plin. Ja sam samo posrednik, alat za paljenje plina. Nijedan o'ovjek ne stvara istinu niti je prona la-zi. Istina je tako opaenita i rasprostranjena da pripada svakom pojedincu, bas" kao i zrak kojeg udgemo. A biti bakijonogom istine, dovoljna je radost - da se ne drzne pri-svajati si moc Stvaratelja.

Prentice Mulford

100