working papers · pdf filegodina kasnije. beograd; podgorica: međunarodna politika; službeni...
TRANSCRIPT
Percepcija Istoka, Zapada i samopercepcija u jugoslovenskoj štampi 1948-1949. godine
Olivera Marković
Univerzitet u Beogradu
Forschungsprojekt: Repräsentationen des sozialistischen Jugoslawien im Umbruch
Teilprojekt: „Repräsentationen von Ost und West in der jugoslawischen Parteipresse im Umbruchsjahr 1948-1949“ Working Papers 6
Beograd 2013
Gefördert vom
Repräsent ationen des sozialistis chen Jugoslawi ens im Umbruch
1
Percepcija Istoka, Zapada i samopercepcija u
jugoslovenskoj štampi 1948-1949. godine Olivera Marković
Istraživanje percepcije Istoka i Zapada u jugoslovenskoj štampi tokom 1948. i 1949. godine,
predstavlja jedan od mogućih diskursa da se sazna nešto više o savremenoj reprezentaciji
socijalističke Jugoslavije. Posmatrana u funkciji reprezentacije, slika Istoka i Zapada koja je
bila stvarana u tadašnjoj partijskoj i državnoj štampi, problematizuje pitanje zaokreta
Jugoslavije od Istočnog ka Zapadnom bloku posle sukoba Tita i Staljina 1948. godine.1
Većina istoričara koja se bavila socijalističkim razdobljem jugoslovenske istorije taj sukob
tumači kao događaj koji je suštinski promenio ideološku prirodu jugoslovenskog sistema
(Titovo istorijsko „ne“ Staljinu), odnosno kao događaj posle kojeg je nova Jugoslavija
počela „svoj put“ u socijalizam – drugačiji od sistema koji su postojali u zemljama narodne
demokratije.2 Sa druge strane, u manjini su oni istraživači koji smatraju da Jugoslavija nije
imala „svoj put u socijalizam“, jer je „Tito rekao ne Staljinu ali ne i staljinizmu“,3 da je u
mnogim aspektima jugoslovenski socijalizam oponašao sovjetski staljinizam i posle
1 Rad je nastao u okviru DAAD projekta „Repräsentationen des sozialistischen Jugoslawien im Umbruch“. 2 Pogledati na primer u: Bilandžić, Dušan (1978): Historija Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.
Glavni procesi. Zagreb: Školska knjiga, str. 168; Zundhausen, Holm (2009): Istorija Srbije od 19. do 21. veka. Beograd: Clio, str. 387; Bajagić, Dušan (2005): List Politika o Atlantskom paktu (kvantitativna analiza). U: Ljubodrag Dimić (ur.): Velike sile i male države u Hladnom ratu 1945-1955: slučaj Jugoslavije. Zbornik radova sa Međunarodne naučne konferencije, Beograd, 3-4. novembar 2003. Beograd: Filozofski fakultet, Katedra za istoriju Jugoslavije; Arhiv Srbije i Crne Gore; Institut za noviju istoriju Srbije, str. 206; Repe, Božo (1999): Informbiro u Sloveniji i politička liberalizacija posle 1948. Godine. U: Petar Kačavenda (ur.): Jugoslovensko – sovjetski sukob 1948. Zbornik radova sa naučnog skupa. Beograd: Institut za savremenu istoriju, str. 75–79; Kežić, Danijel (2013): Pisani mediji iz vremena socijalističke Jugoslavije u kontekstu istorijski izvora 1945-1976. U: Tokovi istorije (1), str. 231–259; Dobrivojević, Ivana; Miletić, Aleksandar (2004): Sovjetska stvarnost u jugoslovenskim medijima (1945-1955). U: Tokovi istorije (1-2), str. 75–91.
3 Miloradović, Goran (2012): Lepota pod nadzorom: sovjetski kulturni uticaji u Jugoslaviji (1945-1955). Beograd: Institut za savremenu istoriju; Petković, Ranko (1998): Jugoslovensko-ruski odnosi 1941-1948. Državni, partijski i lični razlozi koji su doveli do raskida Jugoslavije i SSSR 1948. U: Ranko Petković (ur.): Jugoslavija i Kominform – pedeset godina kasnije. Beograd; Podgorica: Međunarodna politika; Službeni list SRJ; Arhiv Jugoslavije; Pravni fakultet; Fakultet političkih nauka; Istorijski institut Crne Gore, str. 23; Marković, Predrag (1999): U potrazi za novim putem. Jugoslovenski eksperiment u društvu i kulturi posle 1948. U: Petar Kačavenda (ur.): Jugoslovensko – sovjetski sukob 1948. Zbornik radova sa naučnog skupa. Beograd: Institut za savremenu istoriju, str. 211–222; Jambrek, Peter (ed.) (2008): Crimes committed by totalitarian regimes. Reports and proceedings of the 8 April European Public Hearing on Crimes Committed by Totalitarian Regimes. Ljubljana: Slovenian Presidency of the Council of the European Union; Đorđević, Milinko (1998): Titoizam i mit o 'istorijskom ne' Staljinu. Jugoslavija i Kominform – pedeset godina kasnije. Beograd; Podgorica: Međunarodna politika; Službeni list SRJ; Arhiv Jugoslavije; Pravni fakultet; Fakultet političkih nauka; Istorijski institut Crne Gore, str. 115.
2
sukoba 1948. godine,4 i da se prelomnim godinama pre mogu smatrati 1947., 1949. i 1950.
godina.5
Kvalitativnom i donekle kvantitativnom analizom teksta, analizom dinamike pisanja o
Istoku i Zapadu i kontekstualizacijom promena koje se u vrednovanju Istoka i Zapada
mogu uočiti, ovaj rad ukazuje na poreklo radikalnih promena u predstavama Istoka i
Zapada u štampi. Cilj istraživanja je da pažnju skrene sa spontanosti na funkcionalnost (i
organizovanost) tog procesa. Promena predstava o Zapadu, Istoku i posledično o sebi,
proizašla je iz pragmatičnih potreba Titovog režima da se posle sukoba održi na vlasti.
Pretpostavka ovog istraživanja je da sve povoljnije pisanje o Zapadu posle Rezolucije IB-a
u jugoslovenskoj štampi nije bilo odraz suštinske promene sistema vrednosti u novoj
socijalističkoj državi. Time se otvara pitanje šta je zaokret tačno značio, da li ga je bilo, i
ako jeste, koliko je bio dubok i kakve su bile njegove posledice? U zavisnosti od stepena
zaokreta koji se u Jugoslaviji, uslovno govoreći dogodio, moguće je dalje analizirati stepen
njene sličnosti, odnosno različitosti u odnosu na zemlje narodne demokratije, ali i u
odnosu na zapadne demokratije.
Pre nego što pređemo na analizu slike Istoka, Zapada i same Jugoslavije posle sukoba
sa IB-om, objasnićemo šta je reprezentacija i na koji način ona istoričaru pomaže da
razume odnos društva, štampe i politike.
Reprezentacija i štampa
Za istoričara reprezentacija može da predstavlja koristan instrument u proučavanju
istorije kulture, i to onog polja koje se naziva imagologijom. Reprezentaciju možemo
definisati kao diskurs kroz koji je moguće sagledati i objasniti način na koji se u nekom
tekstu prizvodi određena slika sveta. U teoriji je već konstatovano da „nema
reprezentacije bez interpretacije“, što svaki tekst u kojem se stvarnost interpretira dovodi
u središte istraživačeve pažnje. Činjenica da reprezentaciju i interpretaciju povezuje jezik
(sistem koji služi da proizvodi značenja), nameće neophodnost analize svih vrsta tekstova
– putopisa, biografija, istoriografskih dela, etnografskih studija, dokumentaraca,
fotografija – i štampe. Možemo konačno reći da reprezentacija predstavlja diskurzivnu
4 Sovjetizacija agrarne politike kulminira upravo 1949 – u: Gudac-Dodić, Vera (2008): Kolektivizacija u
Jugoslaviji: uzroci i posledice. U: Istraživanja 19, str. 147; Pavlović, Momčilo (1999): Radikalizovanje agrarne politike kao posledica sukoba sa IB-om. U: Petar Kačavenda (ur.): Jugoslovensko – sovjetski sukob 1948. Zbornik radova sa naučnog skupa. Beograd: Institut za savremenu istoriju, str. 195–210; Mitrović, Momčilo; Selenić, Slobodan (2009): Jugoslovenska informbiroovska emigracija u istočnoevropskim zemljama 1948-1964“. U: Tokovi istorije (1-2), str. 31–54.
5 Da je prelomna godina bila 1947. tvrdi Glišić, Venceslav (1999): Otpor sukobu sa Informbiroom u vrhu KPJ. U: Petar Kačavenda (ur.): Jugoslovensko – sovjetski sukob 1948. Zbornik radova sa naučnog skupa. Beograd: Institut za savremenu istoriju, str. 173–181. Kao prelomnu 1949. godinu vide Bajagić, str. 206 i Dragišić, Petar (2007): Jugoslovensko-bugarski odnosi 1944-1949. Beograd: Institut za noviju istoriju Srbije. Kao prelomnu, 1950. godinu vidi: Perišić, Miroslav (2008): Od Staljina ka Sartru. Formiranje jugoslovenske inteligencije na evropskim univerzitetima 1948-1958. Beograd: Institut za noviju istoriju Srbije, str. 432.
3
praksu, a ne javno, kolektivno mišljenje o nečemu. Ona je uvek subjektivna, ima svoj
kontekst i društvenu funkciju.6
Kada govorimo o reprezentaciji i imagologiji, onda istovremeno govorimo o „predstavi
Drugog“ (hetero-images), koja nas obavezno vodi ka samorazumevanju (self-images ili
auto-images). Zbog toga se kao ključna reč koja povezuje sve aspekte reprezentacije kao
koncepta nameće reč slika (mentalna silueta koju imamo u glavi o drugima i o sebi). Slike
artikulišu naše predstave o svetu i njihova funkcija je da kontrolišu naše ponašanje prema
drugima, ali i naše ponašanje u okviru zajednice koju razumemo kao svoju i kroz koju
razumemo svoj lični i kolektivni identitet.7 Selektivna percepcija koju ljudi transformišu u
slike u glavama, ujedno predstavlja i limit reprezentacije, što najčešće dovodi do tenzije
prouzrokovane predstavama koje imamo o Sebi i slike koju imamo o Drugom. Kada se
jednom u tekstu kodifikuje predstava o svetu koja je zasnovana na ograničenoj percepciji,
ona onda pretenduje da bude celokupna i jedina moguća reprezentacija sveta u glavama
ljudi. 8 Štampa je u socijalističkoj Jugoslaviji, pogotovo 1948. i 1949. godine, predstavljala
takvu vrstu teksta u kojem je, pored ostalih medija, bila kodifikovana specifična slika sveta.
Ta slika sveta je bila politički motivisana, a priroda sistema Nove Jugoslavije je takvu sliku
činila obavezujućom.
U ogromnom broju istraživanja, kao i u teoretskoj literaturi koja obrađuje najrazličitije
aspekte štampe kao mas medija, konstatovano je da je komunikacija putem štampe uvek
indirektna i jednosmerna, a da se informacije koje ona donosi distribuiraju kroz posebne
tehnološke kanale koje, tako obrađene, stižu do izuzetno široke publike. Poznato je i da
mas mediji igraju važnu ulogu u definisanju kulturnog identiteta, kao i da imaju
integrativnu ulogu u jednom društvu.9 Te osobine štampe još više dolaze do izražaja u
tipu državnog uređenja kakav je postojao u Jugoslaviji. To znači da se osim zvaničnog,
državnog, odnosno partijskog stava, drugi glasovi, pogotovo oni koji se nisu slagali sa
zvaničnim tumačenjima, nisu mogli čuti. U Jugoslaviji je tokom procesa uspostavljanja
nove vlasti, kao i svuda gde su bili uspostavljeni komunistički režimi, došlo do preklapanja
državnog i partijskog vrha, pa je u skladu sa tim podela štampe na partijsku i državnu bila
formalna. Suštinski, i partijski i državni mediji su prenosili stavove partije, i ti stavovi su bili
obavezujući za sve republike u državi.10 Zbog toga u ovom istraživanju ne analiziramo
6 Rigney, Ann (2007): Representation. In: Manfred Beller; Joseph Leerssen (ed.): Imagology. The cultural
construction and literary representation of national characters: a critical survey. Amsterdam; New York: Rodopi (Studia imagologica, 13), str. 415–417.
7 Leerssen, Joseph (2007): Image. In: Manfred Beller; Joseph Leerssen (ed.): Imagology. The cultural construction and literary representation of national characters: a critical survey. Amsterdam; New York: Rodopi (Studia imagologica, 13), str.342–345.
8 Beller, Manfred (2007): Perception, Image, Imagology. In: Manfred Beller; Joseph Leerssen (ed.): Imagology. The cultural construction and literary representation of national characters: a critical survey. Amsterdam; New York: Rodopi (Studia imagologica, 13), str. 3–17.
9 Göttlich, Udo (2007): Imagology. In: Manfred Beller; Joseph Leerssen (ed.): Imagology. The cultural construction and literary representation of national characters: a critical survey. Amsterdam; New York: Rodopi (Studia imagologica, 13), str. 354–357.
10 Marković, Predrag (1996): Beograd Između Istoka i Zapada 1948-1956. Beograd: Službeni list SRJ, str. 484.
4
republičke listove koji, pogotovo u ovom periodu, ne odstupaju od zvanične linije
tumačenja spoljašnje i unutrašnje politike i aktuelnih događaja u svetu. Pretpostavku da je
u Jugoslaviji kroz štampu bilo moguće plasirati jednu, uniformnu sliku sveta, te da od nje
nije moglo biti odstupanja, dokazujemo upravo uporednom analizom jednog partijskog
lista (Borba) i jednog prestoničkog lista (Politika).
Mada se ponekad kaže da je medije u Jugoslaviji kontrolisala država, možda je za
nijansu tačnije reći da ih je kontrolisala partija.11 Dok je na Zapadu posle Drugog svetskog
rata bio preuzet britanski model građanske štampe u kojem je interpretacija od
informacije bila jasno razdvojena, u Jugoslaviji je bio usvojen sovjetski model štampe u
kojem je informativna funkcija bila potpuno zapostavljena dok je u prvi plan bila stavljena
vaspitna uloga štampe preko koje je narod bio indoktriniran i pridobijan za ideje
socijalizma.12 Jugoslovenski model štampe je spadao u tip dirigovane štampe, što je bio
model koji je formulisao još Lenjin, a koji je kasnije razradio Staljin. Taj model je
podrazumevao automatsko isključivanje bilo kakvog oblika kritike vlasti i sistema.13
Analizom Borbe i Politike moguće je pratiti promene partijskog, odnosno političkog
vrha prema Istoku i Zapadu u vreme krize u visoko centralizovanoj državi kakva je
Jugoslavija tada bila.14 Jedna od pretpostavki ovog rada je da tekstovi objavljivani u ta dva
lista nisu bili namenjeni samo domaćoj publici, već da su u vreme sukoba i u procesu
stvaranja Hladnoratovske podele sveta odigrali određenu ulogu i na Zapadu, ali i na Istoku.
Ako bi partija htela da pošalje izvesnu poruku „spolja“, ona je ne bi slala preko lokalnih,
provincijskih ili republičkih novina poput Nove Makedonije, Oslobođenja, Slobodne
Dalmacije, Ljudske Pravice ili Pobjede, već upravo preko Borbe i Politike. Jedno od ključnih
pitanja na koje ovaj rad treba da odgovori jeste: sa kime tačno Politbiro, odnosno Tito
putem ta dva lista komunicira unutar zemlje, odnosno, sa kime komunicira unutar zemlje
11 Da je medije u Jugoslaviji kontrolisala država tvrdi Kežić, str. 231. Međutim, o mehanizmu izdavanja štampe
detaljnije pogledati u Dimić, Ljubodrag (1988): Agitprop kultura. Agitpropovska faza kulturne politike u Srbiji: 1945-1952, Beograd: Rad, str. 38. „Rukovodilac za štampu i agitaciju prati celokupnu štampu na svojoj teritoriji i centralnu štampu, brine da se u štampi pravilno postave sva politička i druga pitanja, da se primenjuju direktive iz centralne štampe i td., brine o kadrovima u redakcijama, a, ako treba, i sam u njima radi i sarađuje i drugo; rukovodilac teorijsko-predavačkog sektora da u štampi i propagandi bude sve pravilno tumačeno sa gledišta opštepartijske linije, brine da ne dolazi do unakažavanja teorije marksizma-lenjinizma, (...)“. Takođe pogledati svedočenja Vladimira Dedijera, rukovodioca sektora za štampu i agitaciju u Upravi za agitaciju i propagandu u CK KPJ. Vidi: Dedijer, Vladimir (1969): Izgubljena bitka J. V. Staljina. Sarajevo; Beograd: Svjetlost; Oslobođenje; Prosveta, str. 302–303; Đilas, Milovan (1994): Pad nove klase. Povest o samorazaranju komunizma, Beograd: Službeni list SRJ, str. 106–107; Miljković, Mita (1995): Burne diplomatske godine. Iz sofijskog dnevnika 1953-1956. Beograd: Službeni list SRJ, str. 24–25; Vesović, Milan (1999): Štampa i publicistika KPJ o SSSR-u 1938-1948. U: Petar Kačavenda (ur.): Jugoslovensko – sovjetski sukob 1948. Zbornik radova sa naučnog skupa. Beograd: Institut za savremenu istoriju, str. 311–312; Dobrivojević; Miletić, str. 77.
12 Marković (1996), str. 32; Kežić, str. 233, navedeno prema: Koschwitz, Hansjürgen (1969): Die Presse in der UdSSR. In: Gewerkschaftliche Monatshefte (20), str. 94–96.
13 Kežić, str. 234, navedeno prema: Koschwitz, str. 14–15. 14 „Agitprop CK SKJ je određivao prirodu novina. Operativni rukovodilac za pitanja štampe je bila Zdenka
Šegvić. Čak ni list sa tradicijom, kao 'Politika' nije mogao da izbegne preoblikovanje od Agitpropa.“ U: Marković (1996), str. 484.
5
za koju se može tvrditi da nije imala javno mnjenje? Jer, ako je država bila pod potpunom
kontrolom partije, da li je njenom vođi bilo potrebno da svoje podanike obaveštava o
svojim političkim odlukama? Osim toga, sa kime sistem komunicira na spoljnopolitičkoj
ravni, koja je bila funkcija te komunikacije i sa kakvim efektima?
Što se tiče reprezentacije slike sveta koju u ovom radu ispitujemo kroz štampu,
potrebno je skrenuti pažnju na još jednu njenu karakteristiku: ona može, ali i ne mora da
odgovara realnosti. To znači da reprezentacija, kao vid komunikacije, u zavisnosti od
funkcije koju treba da odigra u društvu ili u politici, ponekad predstavlja ciljano
konstruisanu, kontrolisanu i politički motivisanu predstavu o svetu, odnosno o sebi i
drugima. Zadatak istoričara je da pokuša da odgovori do kakvih tenzija i frustracija dovodi
situacija u kojoj se slika sveta kakva je predstavljena u novinama bitno razlikuje od
realnosti koja je u istim novinama izostavljena?
Kontekst i metodologija istraživanja
Što se tiče političkog konteksta u kojem štampu analiziramo, potrebno je skicirati i ukazati
na one procese koji su bili od presudnog značaja za politiku tadašnje Jugoslavije, pa
samim tim i za ovu temu. Uspostavljanje komunističkog režima u Jugoslaviji odmah posle
rata je tu državu nedvosmisleno svrstalo u Istočni blok, ali sukob između Tita i Staljina, do
kojeg je došlo iz političkih razloga zbog Titove ambiciozne politike na Balkanu, doveo je
do zabune u percepciji sopstvenog mesta u novonastajućoj hladnoratovskoj podeli sveta
na Istok i Zapad.15 Približavanje Jugoslavije Zapadnom bloku početkom pedesetih godina,
dovelo je do konfuzije u tumačenju karaktera jugoslovenskog režima, najpre u stranoj
štampi, a potom i u istoriografiji. Posledice tada nastalih zakrivljenih tumačenja ponekad
su primetne i danas u savremenoj stranoj i srpskoj istoriografiji (kao i u istoriografijama
bivših jugoslovenskih republika) i uglavnom se ta iskrivljena tumačenja vezuju za pitanje
jugoslovenske različitosti od ostalih zemalja narodne demokratije, što dalje otvara pitanje
stepena kontrole koju je ta država sprovodila nad svojim građanima. Tako,
pojednostavljeno govoreći, pretpostavka da je Jugoslavija posle sukoba sa SSSR-om 1948.
godine „krenula svojim putem“, prema nekim autorima, implicira zaključak da je ona bila
„nešto drugo“ u odnosu na ostale zemlje narodne demokratije u Istočnom bloku, i da je
kao „nešto drugo što nije socijalizam staljinističkog tipa“ Zapadu bila prihvatljiva za
saradnju. Taj redosled u tumačenju dalje navodi na mogući zaključak da je Jugoslavija
izgledala sve manje staljinistička što je više izgledalo da je bliža Zapadu, i obrnuto.
Međutim, već smo pomenuli da neka novija istraživanja pokazuju da Jugoslavija nije imala
„svoj put“, pogotovo ne u sferi ideologije, i da je zaokret Jugoslavije prema Zapadu, iz
perspektive njenog vođe Tita, bio više nužno zlo nego svesna politička odluka.
15 O izveštavanjima zapadnih medija o sukobu detaljnije pogledati: Dragišić, Petar (2012): Izveštavanje
zapadnih medija o jugoslovenskom sukobu sa Kominformom u leto 1948. godine. U: Vojno-istorijski glasnik (2), str. 173–185.
6
Zapad (pre svega SAD) je sukob Tita i Staljina iskoristio i kreirao politiku „održavanja
Tita na površini“, sa namerom da preko jugoslovenskog primera dalje utiče na
destabilizaciju Istočnog bloka.16 Američka, odnosno zapadna, strategija održavanja Tita na
površini, je za ovu temu važna zbog toga što je za posledicu imala kreiranje nove slike o
Titu i njegovoj državi u zapadnoj štampi krajem četrdesetih i početkom pedesetih
godina.17
Slika1. Slika 2.
Sl 1. i 2: Tito na naslovnoj strani Life magazina septembra 1948. i septembra 1949. godine
Predstava o Jugoslaviji kao netipičnoj komunističkoj državi je na Zapadu bila potrebna
da bi se ublažila potencijalno skandalozna činjenica da Zapad sarađuje, odnosno da
ekonomski podržava jednu komunističku, i time, u ideološkom pogledu, za saradnju
neprihvatljivu državu – Jugoslaviju.
Objava rezolucije IB-a u junu 1948. godine, u kojoj Staljin Tita optužuje za ideološka
odstupanja od marksizma-lenjinizma i antisovjetsku političku kampanju, navela je Tita da
na Petom kongresu KPJ u junu 1948. godine, instiktivno i u samoodbrani, za potrebe
16 „U leto 1948. godine, 30. juna, štab za planiranje politike, sa Džordžom Kenanom na čelu, shvata značaj
sukoba. Konstatuje: ’Prvi put u istoriji međunarodne zajednice jedna komunistička država koja počiva na principima sovjetske države i na sovjetskj ideologiji, postaje nezavisna od Moskve. Kenan se nije složio sa stavom britanskih i drugih diplomata koji su smatrali da treba iskoristiti ekonomsku slabost Jugoslavije za traženje političkih ustupaka. On sugeriše da SAD ostanu pri politici nemešanja u unutrašnje stvari Jugoslavije. Početkom februara 1949. godine američka ambasada je promenila stav od ’watchfull waiting’ u stav ’keeping Tito afloat’“. U: Marković (1996), str. 35.
17 „Prema istraživanju instituta Galup (Gallup) 1949. godine 70 odsto Amerikanaca nije znalo ko je Tito, dok je 1951. godine 75 odsto Amerikanaca znalo ko je on. Protiv pomoći Jugoslaviji 1949. godine bilo je 80 odsto Amerikanaca, a 1951. se čak 52 odsto izjasnilo za što veću pomoć toj zemlji“. Navedeno prema: Smole, Jože (1952): Kako prosječni Amerikanac gleda na FNR Jugoslaviju. U: Vjesnik, 17.02.1952, 12 (2112), str. 4. U: Miloradović, Goran (2011): „Trojanski konj imperijalizma“ preskače „Gvozdenu zavesu“: Jugoslavija kao totalitarna država i njena uloga u Hladnom ratu. U: Tokovi istorije (1), str. 106.
7
unutrašnje politike, definiše sopstvenu politiku kao „drugačiju od sovjetske“ – i u
ideološkom pogledu. Ta ideja kasnije je bila preuzeta i u zapadnoj štampi, čije je stavove
jugoslovenska štampa zatim prenosila, i taj ping-pong efekat s kraja četrdesetih i početka
pedesetih godina, uticao je na učvršćivanje pozitivnih predstava o Titovoj Jugoslaviji, kako
kod zapadne javnosti, tako i u samoj Jugoslaviji. Posledično, i slika Zapada je u očima
Jugoslovena morala biti promenjena usled političkog zaokreta, a samim tim i slika Istoka.
„Slika sveta“ koja je u jugoslovenskoj štampi bila kreirana od 1945-1948, a koja je svet u
manihejskom maniru tumačila na taj način što je Istok bio asocijacija za Dobro, a Zapad za
Zlo, posle sukoba je bila pervertirana, pa je od tada socijalistički Istok postao apsolutno
Zlo, dok je kapitalistički Zapad postajao sve bolji.
Međutim, ako je svetski poredak pre i posle sukoba 1948. godine, iz perspektive
jugoslovenske štampe bio u potpunosti preokrenut, to nije značilo da je Jugoslavija u
takvoj reprezentaciji svetskog poretka automatski prešla iz Istočnog u Zapadni blok na
ideološkom i vrednosnom nivou. U listovima Politika i Borba krajem 1949. godine,
paralelno sa upadljivim negativnim predstavama zemlja Istočnog bloka, i sve fleksibilnijim
predstavama Zapada, izgrađuje se slika o jugoslovenskoj posebnosti. Samopredstava da
Jugoslavija po raznim kriterijumima nije pripadala „ni Istoku, ni Zapadu“ prethodila je
politici nesvrstanosti koju je Tito definisao posle poboljšaja svog odnosa sa SSSR-om posle
Staljinove smrti, održavajući paralelno što je moguće boljim odnose sa Zapadom.
Pretpostavka od koje ovo istraživanje polazi je da se zaokret dogodio u septembru
1949. godine, i da se dogodio samo u sferi spoljne politike. U odnosu na tu pretpostavku,
određeni su hronološki okviri istraživanja, koji su dalje uslovili metodologiju istraživanja.
Izvori ukazuju da je do odluke promeni odnos prema Titu zbog njegove ambiciozne
balkanske politike, tačnije zbog planova o Balkanskoj federaciji koja bi potencijalno mogla
da ugrozi dogovore Saveznika sklopljene krajem rata, Staljin došao 1947. godine.
Osnivanje Kominforma i sporadične nesuglasice na relaciji Moskva-Beograd bili su jasni
pokazatelji Staljinove odluke da intezivnije kontroliše svoju interesnu sferu i da su
međupartijski odnosi bili sve hladniji. Prvo pismo iz kojeg je Komunistička partija
Jugoslavije saznala da je u sukobu sa Sovjetkom partijom, u Beograd je stiglo 27. marta
1948. godine, pa bi prema tome, prva etapa u analizi teksta predstavljala period do 27.
marta 1948. godine, kada su jugoslovenska i sovjetska komunistička partija još uvek
zvanično bile u prijateljskim odnosima. Slika sveta koja je u ta tri meseca egzistirala u
štampi, po inerciji se nadovezivala na onu sliku sveta koja je u štampi bila konstruisana još
od 1945. godine i zbog toga predstavlja početno polazište u odnosu na koje ćemo kasnije
meriti eventualne promene u narativima listova Politika i Borba. Konflikt je u sferu
„javnog“, odnosno u štampu, bio iznet tek 28. juna 1948. godine, pa se tako period od
kraja marta do kraja juna nameće kao sledeća etapa u kojoj bismo posmatrali eventualne
promene u dotadašnjim tumačenjima. Posebnu pažnju u tom periodu bismo obratili na
promenu u frekvenciji naslova koji se odnose na afirmativne članke o SSSR-u, odnosno
negativne o Zapadu. Jednako bi bilo važno proveriti da li se i koliko menja stil pisanja kada
8
se govori o Istoku ili Zapadu, i koje se vrednosti, odnosno stereotipi, vezuju za Istočni blok,
a koje za Zapadni blok. Period od 28. juna 1948. godine, kada je Rezolucija bila objavljena,
ali kada je KPJ još uvek verovala da je sukob moguće izgladiti, do 26. septembra 1949.
godine, 18 kada je postalo jasno da je pomirenje između dve partije nemoguće,
posmatramo kao treću etapu u kojoj je moguće uočiti prve vrednosne promene u proceni
Istočnog bloka, odnosno Zapada. Na kraju, period od 26. septembra 1949. do početka
1950. godine posmatramo kao četvrtu etapu, u kojoj očekujemo potpuno izmenjenu
predstavu Istočnog bloka, Zapada, ali i sve jasniju samodefiniciju.
Pretpostavka da je u tom kratkom, tromesečnom razdoblju u jesen 1949. godine, došlo
do konačne promene reprezentacije sveta i sopstvenog mesta u njemu u jugoslovenskoj
štampi, može se temeljiti na jugoslovenskom nastupu na Generalnoj skupštini Ujedinjenih
Nacija 26. septembra 1949. godine. Nastup Edvarad Kardelja, člana jugoslovenskog
Politbiroa na tom skupu je bio značajan zbog toga što je njegovim izlaganjem sukob
između SSSR-a i Jugoslavije prvi put izašao iz okvira bilateralnih odnosa i iz okvira
Istočnog bloka. Tada je Jugoslavija prvi put na tako velikom međunarodnom skupu
odgovorila na pretnje (u tom momentu i vojne) koje su joj bile upućene iz SSSR-a, pa se taj
korak, na koji se KPJ odlučila, smatra prekretnicom u definisanju nove jugoslovenske
spoljnopolitičke pozicije. Posle jugoslovenskog nastupa na Generalnoj skupštini UN-a, u
narednim mesecima je radikalno bila promenjena slike Istoka i Zapada u domaćoj štampi.19
Istok i Zapad u «Borbi» i «Politici» 1948. i 1949. godine
Na šta tačno mislimo kada kažemo „slika sveta“ ili „Istok“ i „Zapad“ u jugoslovenskoj
štampi? Kada analiziramo „sliku sveta“ to znači da posmatramo način na koji partija
jugoslovenskoj publici početkom Hladnog rata, tumači novonastajuću podelu sveta na
dva bloka i sopstveno mesto u odnosu na tu podelu. U metodološkom pogledu to znači
da će naša pažnja biti usmerena pre svega na one članke koji se odnose na spoljnu politiku,
dopise iz inostranstva i vesti iz sveta, a tek potom na one članke koji, u odnosu na
događaje u svetu, tumače jugoslovensku stvarnost.20
Razumevanje pojmova Istok i Zapad u ovom istraživanju proizilazi iz načina na koji su
oni bili interpretirani u samom izvoru, odnosno u štampi. Pojednostavljeno govoreći, Istok
i Zapad u ovom radu posmatramo kao političke, a ne kulturološko-civilizacijske kategorije
(kao Orient ili Occident). Osim toga, kategorizaciju država, odnosno podelu sveta na dva
bloka, do proleća 1949. godine je bilo moguće definisati i kroz jasnu karakterizaciju koja je
bila pripisivana Zapadu (imperijalistički, kapitalistički, truo, fašistički, šovinistički,
rasistički...), odnosno Istoku (prosperitet, bratstvo, modernizacija, industrijalizacija,
18 Govor Edvarda Kardelja na Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija. 19 „Već na trećem plenumu u decembru te 1949. godine, Kardelj u referatu kaže da Jugoslavija treba da
vodi ’gipku’ politiku, koja podrazumeva izvesne taktičke ustupke“. U: Marković (1996), str. 35. 20 U samom radu su navođeni reprezentativni članci, po jedan iz oba lista, jer bi bilo nemoguće i
bespredmetno nabrojati ih sve.
9
poštovanje ljudskih prava...). Međutim, s obzirom da je u pitanju bio proces
„hlađenja“ između novonastajućih blokova, nije uvek bilo jednostavno uočiti šta se u
štampi podrazumeva pod Zapadom, a šta pod Istokom. Tipični primeri za to bi bile dve
države – Italija i Grčka, za koje, posmatrano iz današnje perspektive znamo da su pripale
interesnoj sferi Zapadnog bloka, ali posmatrano iz perspektive tadašnjeg jugoslovenskog
režima i štampe koja je svakodnevno izveštavala o te dve zemlje – pripadnost Zapadu se
nije jasno uočavala, jer je, čitajući štampu, izgledalo kao da se u tim državama Istok i
Zapad ravnopravno bore i da socijalizam ima ozbiljnih izgleda na uspeh. Razlog tome su,
što se Italije tiče, bili izbori zakazani za april 1948. godine, na kojima se, kako je to
jugoslovenska štampa predstavljala, očekivala pobeda levice, dok je predstava o nejasnoj
situaciji u Grčkoj bila posledica što činjenice da je tamo trajao građanski rat, što
nespremnosti same Jugoslavije da u tom sukobu ostane po strani.
Da bismo jasnije uvideli promene do kojih je tokom tranzicionog perioda 1948-1949.
godine došlo u štampi, potrebno je da ukratko prikažemo kakvo je stanje u štampi bilo do
1948. godine. Prema jednoj analizi napravljenoj za potrebe partije (Dedijer), partijski list
Borba je prednjačio u izveštavanju o Sovjetskom Savezu. Borba je tokom 1947. godine
posvetila 7, 4% prostora SSSR-u, od čega 4,7% spoljnoj politici te zemlje, a 2,7% unutrašnjim
zbivanjima u SSSR-u. To je, prema izveštaju, bilo daleko više nego što je objavljivao i jedan
drugi list zemalja narodne demokratije: Borbi se jedino približilo Rabotničesko delo iz
Bugarrske, ali i od tog lista je Borba o SSSR-u pisala više za 13,8%, od rumunske Sknteje za
137%, od Sabat nepa za 155% , od Rude prava za 208%, od Unite za 236%, a od Imanitea za
čitavih 850%. Prema rezultatima dosadašnjih istraživanja jugoslovenske štampe, može se
uopštiti činjenica da je Jugoslavija sebe do 1948. godine smatrala neodvojivim delom
„bratske socijalističke zajednice“. Kao opštu ocenu odnosa koji su vladali u Istočnom
bloku, navodimo Titovu izjavu iz Bukurešta koju je prenela Borba 18. decembra 1947.
godine: „Neka živi ova velika zajednica mira na Istoku, s velikim Sovjetskim Savezom na
čelu!“. 21 Trend prikazivanja idiličnih odnosa među zemljama narodne demokratije u
Istočnom bloku, i veličanja Sovjetskog Saveza i Staljina naspram Zapada, bio je nastavljen i
u prva tri meseca naredne 1948. godine.
U Borbi je postojala rubrika Kroz SSSR, koja je prenosila najnovija dostignuća iz raznih
oblasti u SSSR-u22: „Sovjetski naučnici predali su poljoprivredi 20 novih vrsta žita»“23
„Džinovski razvoj sovjetske industrije“,24 „Veliki uspesi sovjetskih odgajivača pamuka“,25
„Povodom godišnjice Lenjinove smrti“, 26 „Novi Staljingrad biće jedan od najlepših
gradova Sovjetskog Saveza“, 27 „Od 16 sovjetskih republika 14 su premašile plan
21 Borba, 18.12.1947. U: Marković (1996), str. 73. 22 Ciljeve i zadatke partijske štampe, a posebno način pisanja o SSSR-u je definisao sam Tito u uvodniku
prvog broja užičke „Borbe“ od 19. oktobra 1941. godine. U: Vesović, str. 314. 23 Borba, 07.01.1948; Džinovsko hidroelektrično postrojenje na reci Kami. U: Politika, 03.04.1948. 24 Borba, 15.01.1948; Veliki kulturni događaj u SSSR-u. U: Politika, 09.04.1948. 25 Borba, 15.01.1948; Ostrovski i sovjetska kultura. U: Politika, 12.04.1948. 26 Borba, 21.01.1948; Ponovo sniženje cena u Sovjetskom savezu. U: Politika, 15.04.1948. 27 Borba, 22.01.1948; U SSSR ima 100.000 reka. U: Politika, 01.05.1948.
10
proizvodnje u drugoj godini petoletke“,28 „Otkriveni gas i nafta u okolini Moskve“,29
„Najveći muzej na svetu“ je u Lenjingradu,30 „U SSSR-u sve veća primena avijacije u
poljoprivrednom životu zemlje“,31 „Ulozi radnika u SSSR-u u državnim štedionicama
iznose oko 13 milijardi rubalja“,32 „Sovjetska armija je garant mira i bezbednosti“,33
„Tridesetogodišnjica sovjetske armije“,34 „Veliki porast lake industrije u SSSR-u“,35 „Veliko
povećanje proizvodnje građevinskih strojeva“,36 „Preko milion novih stručnjaka raznih
profesija za narodnu privredu u SSSR-u“37.
Sl. 3: Kroz Sovjetski savez, “Borba“, 1. jul 1948. Sl.4: Kroz Sovjetski savez, „Borba“, 20. maj 1948.
Izveštaji iz zemalja narodne demokratije jednako su afirmativni i govore o prosperitetu
Istočnog bloka: „U Beogradu je otvorena izložba bugarske arhitekture“,38 „Tirana dobila
tekstilnu fabriku“,39 radne akcije u Bugarskoj,40 „Veliki porast industrijske i rudarske
proizvodnje u Mađarskoj“,41 „U Bugarskoj najveća fabrika gume na Balkanu“42, „U Albaniji
28 Borba, 25.01.1948; Dan sovjetske štampe. U: Politika, 03.05.1948. 29 Borba, 31.01.1948; Sevastopolj se brzo obnavlja. U: Politika, 06.05.1948. 30 Najveći muzej na svetu. U: Borba, 02.02.1948; Vazdušni saobraćaj u SSSR naglo se razvija. U: Politika,
08.05.1948. 31 Borba, 7.02.1948; Kroz ceo svet: Za deset godina. U: Politika, 20.05.1948. 32 Borba, 11.02.1948; Kroz ceo svet: Značajan pronalazak sovjetskih naučnika. U: Politika, 22.05.1948. 33 Borba, 15.02.1948; Kroz ceo svet: Sovjetska automobilska industrija intezivno pojačava proizvodnju. U:
Politika, 28.05.1948. 34 Borba, 23.02.1948; uz to i članci: Uoči proslave 30-ogodišnjice sovjetske armije: Lenjin i Staljin – vođi i
organizatori oružanih snaga sovjetske države. U: Borba, 21.02.1948; Tridesetogodišnjica sovjetske armije. U: Borba, 23.02.1948; Lenjin o Crvenoj armiji. U: Borba, 23.02.1948; Sovjetski savez čvrsto stoji na braniku mira i međunarodne saradnje. U: Borba, 25.02.1948;
35 Borba, 11.02.1948; Kroz ceo svet: Elektrifikacija sovjetskih sela. U: Politika, 29.05.1948. 36 Borba, 03.03.1948; Kroz ceo svet: Državna škola cirkuskih veština. U: Politika, 03.06.1948. 37 Borba, 13.03.1948; Kroz ceo svet: Prirodno bojeni pamuk. U: Politika, 05.06.1948. 38 Borba, 12.01.1948; Borba, 26.01.1948. 39 Borba, 02.02.1948; Prosvećivanje albanskih žena. U: Politika, 08.05.1948. 40 Velikim radnim akcijama bugarski narod manifestuje svoju privrženost Otečestvenom frontu. U: Borba,
02.02.1948; Narodni ustav otečestvenofrontovske Bugarske. U: Politika, 3.01.1948. 41 Borba, o7.02.1948; Pionirska železnica u Budimpešti. U: Politika, 01.05.1948. 42 Borba, 07.02.1948; Sofija podiže dečji grad. U: Politika, 06.05.1948.
11
se počinje sa eksploatacijom hroma“43, „Pušten u saobraćaj najveći most u Poljskoj“44, u
Albaniji se spremaju izbori,45 „radne mase“ u Rumuniji uspešno izgrađuju zemlju,46
«Premašen godišnji plan proizvodnje uglja u Poljskoj»47, uspesi u Čehoslovačkoj48...
Nasuprot idilične slike prosperiteta u Istočnom bloku i zemaljama narodne demokratije,
oblikuje se negativna, često morbidna slika Zapada. Ta slika je bila izgrađivana kroz članke
koji su govorili o „američkom načinu života“, kroz kolumnu koja je nosila naziv „Poslednji
Hitlerovi dani“49, ili u rubrici koja je postojala u listu Politika „Kroz ceo svet“.50 Prvi tekst
na koji nailazimo početkom 1948. godine kritikuje „američki način života“ i bio je
koncipiran na sledeći način: osmogodišnja devojčica Doroti Smit pretukla je dečaka skoro
na smrt, pošto je posle nekoliko dana došao k svesti i ispričao policiji šta se dogodilo,
Doroti Smit je bila izvedena na sud i bila je proglašena ludom. Autor članka tvrdi da to nije
bio usamljeni slučaj u Americi iako ga „reakcionarni list“ New York Herald Tribune prenosi
kao izuzetak. Interesantno je tumačenje autora teksta koji izjavu devojčice na sudu - da je
„dečaka tukla zbog toga što je htela da vidi kako izgleda ubiti jednog dečka“, stavlja u
kontekst američkog „propalog“ društva. Američko društvo je, navodno, takvo zbog
atomske politike koju vodi, Maršalovog plana i zbog činjenice da volstritski finansijeri
tamo „diktiraju“ način života. Majka optužene devojčice je za njeno ponašanje okrivila
američku štampu iz koje je mala Doroti čitala kako je dvanaestogodišnji dečak ubio
petogodišnjeg dečaka u Čikagu udaranjem kamena o galvu i ubodom noža u telo, krivica
je bila bačena i na literaturu i stripove koje finansiraju „krupni kapitalisti“, uz njih ništa
manju krivicu ne snosi ni Holivud, ali ni radio koji često emituje krimi radio-drame, a sve to
zajedno je u suštini fašistički uticaj na američko društvo.51
Rasna diskriminacija je takođe jedna od slika koja se vezivala za američki način života,52
neodgovarajući tretman pisaca filmskih scenarija koji ide čak do njihovog fizičkog
istrebljenja od strane kapitalista je slika koja takođe determiniše američko društvo,53 a
«monopol finansijske oligarhije» nad štampom u Americi54 kao i zakonodavstvo koje
43 Borba, 07.02.1948; Velika hidrocentrala podiže se kod Tirane. U: Politika, 17.04.1948. 44 Borba, 15.02.1948. 45 Reč slobodnog naroda. U: Borba, 03.03.1948. 46 Uspesi rumunskih radnih masa u izgradnji zemlje. U: Borba, 07.03.1948; Rumunski narod oduševljeno
pozdravlja proglašeje narodne republike. U: Politika, 03.01.1948. 47 Borba, 07.03.1948; Dvogodišnjica potpisivanja Ugovora o prijateljstvu i uzajamnoj pomoći između
Jugoslavije i Poljske. U: Politika, 18.03.1948. 48Pretsednik vlade Klement Gotvald odaje priznanje trudbenicima Čehoslovačke za uspešne rezultate
ostvarene u prvoj godini Dvogodušnjeg plana. U: Politika, 04.01.1948. 49 Borba, 04.01.1948; Borba, 07.01.1948; Borba, 14.01.1948. 50 Kao primer: Kroz ceo svet. U: Politika, 24.02.1949: izveštava se o lošim uslovim života londonskih
studenata čiji su roditelji siromašni, o Kju Kluks Klanu kao „najboljoj“ američkoj tradiciji ili o „takozvanoj američkoj ravnopravnosti“.
51 Slučaj Doroti Smit ili „Američki način života“. U: Borba, 08.01.1948. 52 Borba, 14.01.1948. 53 Sudbina književnika u Americi. U: Borba, 22.01.1948. 54 Sloboda štampe – po američki. Džon Holidej Peri – gospodar američke provincijske štampe. U: Borba,
14.02.1948; Pravo lice nezavisne američke štampe. U: Borba, 29.03.1948.
12
afirmiše rasizam dokazi su nedostatka demokratije u toj zemlji.55 Uz izuzetno mračnu sliku
Zapada, koji pre svega simbolizuje Amerika, evropski Zapad je bio predstavljen u kolumni
„Poslednji Hitlerovi dani“, i uglavnom kroz američki uticaj na evropske zemlje: Holivud
osvaja Italiju56 iako u toj zemlji štrajkuju radnici automobilske industrije,57 Francuska
privreda i američki trustovi žita sarađuju,58 agentura Volstrita instalirana je u Austriji.59
Slika 5. Slika 6.
Sl.5: Džimi Krou-surovi zakon bespravlja i linča, „Borba“, 11. mart 1948;
Sl.6. Opšti štrajk radnika automobilskog saobraćaja u Sardiniji, „Borba“, 7. februar 1948.
Ta crno-bela, do krajnosti pojednostavljena i stereotipna slika Zapada i Istoka koju su
mediji stvorili pre sukoba 1948. godine, drastično je bila promenjena tek na jesen 1949.
godine, i može se pratiti kroz rubriku koja je tada u Borbi bila ustanovljena – Protiv kleveta
i dezinformacija. Može se zaključiti da je period od 28. juna 1948. do 26. septembra 1949.
godine bio period redefinisanja do tada standardne slike. Tokom tog perioda moguće je
uvideti nekoliko značajnih trendova:
- Iako je sukob bio iznesen u javnost u junu 1948. godine, slika SSSR nije bila
promenjena u štampi sve do početka 1949. godine, kada se primećuje nešto
intezivnije kritičko pisanje o SSSR-u.60 Neposredno posle Petog kongresa KPJ,
55 Džim Krou – surovi zakon bespravlja i linča. U: Borba, 11.03.1948. 56 Holivud osvaja Italiju. U: Borba, 15.02.1948. 57 Opšti štrajk radnika automobilskog saobraćaja na Sardiniji. U: Borba, 07.02.1948. 58 Francuska poljoprivreda i američki trustovi žita. U: Borba, 13.03.1948. 59 Austrijska reakcija, agentura Volstrita. U: Borba, 17.03.1948. 60 Prva kritika Staljinove nepogrešivosti se pojavila u Borbi, 2-4. oktobra 1948. godine.
13
štampa je od partije dobila instrukciju da o Sovjetskom Savezu piše još
afirmativnije, i taj je trend u štampi bio uočljiv. 61
Grafikon 1. - Tabela preuzeta iz: Dobrivojević Ivana, Miletić Aleksandar, «Sovjetska stvarnost u
jugoslovenskim medijima (1945-1955)», Tokovi istorije 1-2/2004, s. 82.
- Dok se u štampi sam SSSR još uvek ne napada direktno, sukob koji se dogodio na
relaciji KPJ-SSSR počinje odmah da se primećuje na relaciji Jugoslavije (KPJ) i
zemalja narodne demokratije (i njihovih partija).62 Poslednji veliki skup koji je bio
održan u Beogradu, a na kojem se, posmatrano spolja, još uvek nisu videli znaci da
postoje ozbiljne nesuglasice između Tita i Staljina, je bila Dunavska konferencija
krajem jula 1948. godine. Međutim, već tada su bile razmenjene prve note sa
zemljama narodne demokratije – Albaniji su bile upućene tri note, potom su note
bile poslate i Mađarskoj i Rumuniji, dok od početka jula možemo pratiti odgovore
na optužbe „bugarskih drugova“. Te note su prvi tekstovi u kojima jugoslovenska
štampa, pišući o zemljama narodne demokratije, počinje da koristi one termine koji
su do sukoba bili rezervisani samo za propagandu protiv Zapada. Lično Tito je
sektoru za propagandu dao instrukciju da se u štampi argumentacija oko sukoba
mora podići na nivo principa, odnosno da se ne sme steći utisak da je sukob bio
lične prirode između njega i Staljina.63 „Nivo principa“ je, kao što u štampi vidimo,
praktično značio upotrebu „velikih reči“, koje zamagljuju prirodu sukoba, i čitavoj
polemici daju moralizatorsku intonaciju. Tako u štampi postepeno uviđamo kako,
iz jugoslovenske perspektive, zemlje narodne demokratije od tada postaju
61 „U skladu sa prvobitnim pokušajem da se izglade odnosi sa Sovjetima, i Borba i Politika dobijaju zadatak u
jesen 1948. godine da više pišu o zemljama narodne demokratije i Sovjetskom Savezu. Direktiva je bila da se koriste njihova iskustva i ističe njihova borba za socijalizam. Osim Borbe i druge novine su dobile zeleno svetlo da pišu o Informbirou, ali uz kontrolu Agitpropa. Ovaj sastanak je održan 20. septembra 1948. godine, a nepunih sedam meseci kasnije odlučeno je da se ukine posebna rubrika o Sovjetskom Savezu.“ U: Marković (1996).
62 U drugoj polovini 1948. godine napadi u Politici na zemlje članice Informbiroa su tri puta brojniji nego napadi na sam SSSR. U: ibid, str. 124.
63 Ibid, str. 77.
14
fašističke i šovinističke, kako pripadaju bloku koji je imperijalistički, kako kod njih
nema zdravih snaga, kako je u tim državama režim narodni neprijatelj. Takođe se
kaže da je u tim zemljama došlo do kontrarevolucije, pojavljuje se termin titoizam
koji domaća štampa teži da objasni «pravilno», kao i termin internacionalizam koji
su titoisti, prema optužbama IB-a – izdali. Novo tumačenje dobijaju i izrazi
trockizam, revizionizam, reakcija, velikodržavni šovinizam, propaganda,
ratnohušačka politika, peta kolona, politemigranti i niz drugih. Te parole su bile
odgovor na politemigransku štampu koja je bila organizovana u SSSR-u i u kojoj se
za Jugoslaviju govorilo da je nacionalistička, da je sluškinja američkog imperijalizma,
da je vodi klika Tito-Ranković, da je fašistička, Tito-fašistička, da je Titov režim klero-
fašistički teroristički režim, da njom upravljaju fašistički agenti, špijuni, ubice.64
Značenje tih izraza bilo je drugačije kada ih je koristila jugoslovenska štampa od
onog značenja koje su ti izrazi imali u štampi zemalja narodne demokratije.
Posledica takvog trenda, koji je bio sve intezivniji što je bilo jasnije da je pomirenje
između SSSR-a i Jugoslavije bilo nemoguće, je bila specifična pojava: čitajući Borbu
dan za danom, stiče se utisak da je Jugoslavija u periodu od juna 1948. do
septembra 1949. godine imala imperijaliste svuda oko sebe (jer je sada za
imeprijalizam, pored Zapada, bio optuživan i Istočni blok), da su fašiti postojali i na
Istoku, da propagandu (reč koja je od 1945. godine bila vezana samo za Zapad) sad
počinje da vodi i Istok, i da ratnohušačku politiku vode oba bloka. Iz toga je
proizilazila, navodno, čista, ispravna, nevina slika Jugoslavije, koja po mnogim
kriterijumima nije ličila ni na Zapad, ni na Istok. Najvažnija posledica te konfuzne
predstave o sebi i drugima kakva je u štampi tada bila kreirana jeste da su pojmovi,
koje je partija navodno ispravno protumačila, tako izvitopreni usled političkih
promena, pravo iz štampe dospeli u istoriografiju i još uvek su tu.
- Usled procesa tokom kojeg je o Istoku sve jasnije bila kreirana izuzetno negativna
slika, dok se o Zapadu pisalo sve pozitivnije, došlo je do čudne inverzije: umesto
nekadašnjih rubrika koje su promovisale tehnološka, privredna i industrijska čuda
SSSR-a, od jeseni 1949. godine počele su da se pojavljuju fotografije i tekstovi o
jugoslovenskom tehnološkom, privrednom i industrijskom napretku. Zapadnih
„čuda“ nema. Posebno sugestivan segment tog diskursa predstavlja zamena
dojučerašnjih „stahanovaca“ jugoslovenskim udarnicima: Alijom Sirotanovićem,
Međedom Huseinovićem i nizom drugih radnika-udarnika.65 Taj diskurs u štampi je
bio jedan od značajnih segmenata stvaranje slike o Jugoslaviji kao nečemu
posebnom i, uglavnom, samozadovoljnom.
64 Luburić, Radoica (2005): Hladni rat i sukob Staljin-Tito u sovjetskoj informbirovskoj i politemigrantskoj
štampi. U: Ljubodrag Dimić (ur.): Velike sile i male države u Hladnom ratu 1945-1955: slučaj Jugoslavije. Zbornik radova sa Međunarodne naučne konferencije, Beograd, 3-4. novembar 2003. Beograd: Filozofski fakultet, Katedra za istoriju Jugoslavije; Arhiv Srbije i Crne Gore; Institut za noviju istoriju Srbije, str. 175.
65 Izuzetno je veliki broj člnaka koji se odnosi na tu temu, pogledati na primer: Borba, 17.09.1949.
15
Slika 7. Slika 8.
Sl.7: Veliko takmičenje za visoku produktivnost rada, „Borba“, 24. Avgust 1949;
Sl.8: Dela naše petoletke, „Borba“ 19. Novembar 1949.
- Još jedan važan trend koji se u štampi uočava odnosi se na sliku Zapada u
jugoslovenskoj štampi, ali i sliku Jugoslavije u zapadnoj štampi i istoriografiji. Već
smo rekli da početak promene slike o Zapadu u štampi pronalazimo u proleće 1949.
godine. U Politici je postojala rubrika „Kroz ceo svet“ i upravo tu pronalazimo prve
predstave Zapada koje su više čudne i interesantne nego loše i mračne.66 Njihova
funkcija je bila da amortizuju nagli zaokret u stavu jugoslovenske partije prema
Zapadu, motivisan spekulacijama koje su počele da se pojavljuju o ekonomskoj
podršci koje bi Amerika eventualno dala Jugoslaviji.67 Te slike su težile da Zapad
prikažu kao neobičan svet, pa se tako pojavljuje članak o ekstravagantnoj
Engleskinji koja ulicom šeta patku, izveštavano je i o takmičenju mladih
Amerikaknki u jedenju špageta, pisano je o britanskom piscu koji dnevno napiše
8000 reči, ali i o spektaklima londonske berze.
66 „Promena jugoslovenske spoljne politike, kao i opšte klime u društvu, učinila je deplasiranim napadanje
Amerikanaca za saradnju sa nacistima“. Kardelj je na Trećem plenumu iz decembra 1949. godine od štampe zahtevao da u pisanju o Zapadu ne zaoštrava odnose tamo gde za to nema potrebe: „...mi možemo sebi malo osloboditi leđa na Zapadu tako što će se u našoj štampi i sl. uzeti drugačiji ton.“ Marković (1996), str. 114. Poslednja kritika odnosa zapadnih vlasti prema nacizmu u: Politika, 25.12.1949.
67 Marković (1996), str. 35.
16
Slika 9: Politika, 17. Mart 1949: Ekstravagantna Engleskinja šeta patku
Interesantnije je, međutim, da početkom septembra, Borba prenosi niz pozitivnih
citata o Jugoslaviji preuzetih iz zapadne štampe.68 Posle Kardeljevog nastupa na
Generalnoj skupštini UN-a, često je bila navođena izjava kanadskog ministra Lestera
Pirsona koji je navodno egzaltirano uskliknuo: „Ne verujem da ću ikada postati
komunista, ali ako se to ikada dogodi, postaću jugoslovenski komunista“.69 Ta izjava
ukazuje na percepciju jugoslovenskog komunizma kao drugačijeg od ostalih
komunizama, i njeno prenošenje u jugoslovenskoj štampi pojačavalo je već ustaljeni
trend izgradnje predstave o Jugoslaviji koja je posle sukoba krenula „svojim putem“.70
Posledica potrebe da se iz političkih razloga promeni slika o Zapadu, u Jugoslaviji je u
decembru 1949. godine, rezultirala i formalnom odlukom KPJ da štampa o Zapadu
počne da piše drugačije nego što je to bila praksa do jeseni 1949. godine.71 U drugoj
polovini 1949. godine, KPJ je radila na pridobijanju evropskog javnog mnjenja, a počeo
je da izlazi i informativni list Yugoslav Review za strance koji su želeli da saznaju nešto
više o Jugoslaviji i njenom uređenju.
68 Tačan datum od kada se taj trend može pratiti je 4. septembar 1949. godine. Vidi: Sovjetska propaganda
lažno prikazuje odjek sovjetskih nota. U: Borba, 04.09.1949. 69 Bekić, Darko (1988): Jugoslavija u Hladnom ratu. Odnosi s velikim silama 1949-1955. Zagreb: Globus, str.
85. 70 „Posebnost Jugoslavije nije bila samo fikcija jugoslovenskih političara. O Jugoslaviji kao uzoru za male
zemlje piše britanski levičar Zilijakus 1950. godine. Neki drugi stranac je napravio duhovitu podelu sveta na Istok, Zapad i Jugoslaviju.“ U: Marković (1996), str. 35.
71 Ibid.
17
Zaključak
Jedan od osnovnih ciljeva ovog istraživanja je bio da se ukaže na poreklo i uzrok promene
predstave Zapada i Istoka u jugoslovenskoj štampi 1948/1949 godine, i da se time skrene
pažnja sa spontanosti na funkcionalnost i organizovanost tog procesa. Pretpostavili smo
da analiza tih promena koje su bile najuočljivije upravo u štampi, može da doprinese
razumevanju komplikovanog pitanja zaokreta Jugoslavije od Istočnog ka Zapadnom bloku
posle sukoba Tita i Staljina.
Analiza Borbe i Politike je pokazala da apsolutno postoji direktna veza između
političkog konteksta i sadržaja tekstova u štampi. Može se jasno uvideti da se promena
predstava o Zapadu događa u kontekstu Titovog političkog zaokreta ka Zapadu, i da se
poklapa sa američkom strategijom poznatom kao „održavanje Tita na površini“. Zbog
toga je zaključak ovog istraživanaja da postoji politička funkcionalnost izveštavanja
jugoslovenske štampe o Istoku i o Zapadu. O organizovanosti procesa promene
predstave o Istoku i Zapadu u Jugoslaviji, svedoče arhivska dokumenta, odnosno direktive
Agitpropa, ponekad i sugestije iz Politbiroa, kako i kada štampa treba da piše o Zapadu, ali
i o Istoku.72
Potreba da se kroz štampu reprezentuje novi poredak stvari posle sukoba sa IB-om,
ukazuje na činjenicu da je Tito putem dirigovane štampe komunicirao na više nivoa: sa
Zapadom, sa Istokom, ali i sa samim Jugoslovenima.
Ako u Jugoslaviji tih godina nije postojala sloboda štampe, ako nije postojalo javno
mnjenje (pa ni ispitivanje javnog mnjenja o spoljnoj politici zemlje), ako nije postojala
opozicija i ako nisu postojali izbori, sa kime onda partija putem dirigovane štampe
komunicira?73 Ima li partija potrebe da svoje političke odluke i poteze obrazlaže u državi
koju potpuno kontroliše i pred narodom čija joj podrška nije potrebna? Pred kime i zbog
čega je bilo potrebno ublažiti predstave o Zapadu i «razotkriti istinu» o Istoku?
Pre svega, sukob KPJ sa KPSS-om izazvao je veliku krizu u tadašnjoj Jugoslaviji, tako da
se, s obzirom na broj i kvalitet partijskog kadra koji se opredelio za Rezoluciju IB-a, ne
može reći da je Tito imao apsolutnu kontrolu nad partijom, a to znači - ni nad državom.74
Tačnije, osnovni stub njegove vlasti je bio poljuljan, a eventualna pobeda IB-ovaca, koje su
u ostatku bloka nazivali «zdravim snagama», značila bi Titov politički pad, ako ne i njegovu
smrt. Zbog toga je u vreme krize borba oko svakog člana partije bila izuzetno važna, a
72 Ibid. 73 Poslednji opozicioni list „Republika“ koji je bio list Jugoslovenske republikanske stranke ukinut je u
decembru 1946. U: Vesović, str. 318. 74 Krajem 1948. godine identifikovano je oko 5000 IB-ovaca. U: Luburić, str. 171. „Prema podacima UDB-e,
nastalim na osnovu ankete sprovedene krajem 1963, bivših pristalica rezolucije IB-a prema kojima su primenjivane zakonske sankcije (...) bilo je ukupno 30.113. (...) Partiju je posebno pogađalo izjašnjavanje za IB učesnika NOR-a i onih koji su bili na rukovodećim mestima u partiji i vlasti. Prema nepotpunim podacima za IB se izjasnilo 17 362 učesnika NOR-a koji su uglavnom bili na rukovodećim položajima.“ U: Mitrović; Selenić, str. 32. „Na četvrtom plenumu u junu 1951. godine, Tito se pravda da pomoć nije ranije tražena, jer je postojalo strahovanje od reakcije nižeg partijskog članstva.“ U: Marković (1996), str. 35; 31–54.
18
štampa je bila jedan od načina da se članovi partije koji se kolebaju pridobiju za Tita,
odnosno da se izjasne protiv Rezolucije.75 Partijski kadar koji je u sukobu ostao uz Tita, u
Jugoslaviji je takođe bio nazivan «zdravim snagama», pa je na taj način sintagma «zdrave
snage» dobila dijametralno suprotno značenje od onog koje je imala u ostatku Istočnog
bloka.76 Zbog toga se upotreba te sintagme u istoriografiji mora koristiti uz precizno
objašnjenje šta tačno znači i na koga se odnosi.
Čitanjem štampe iz tog vremena, izgledalo je kao da je sukob došao iznenada i naglo.
Brojna je literatura koja opisuje stepen potresa i neverice u glavama partijkog članstva, ali
i velikog broja nepartijaca. Dok je, sa jedne strane, nad nevernim partijskim članovima
Titov sistem sprovodio visok stepen represije, sa druge strane je pokajnicima i
kolebljivcima trebalo ponuditi neku alternativu, garant da će sve biti u redu čak i ako se
dve partije više nikada ne pomire. Trebalo ih je ubediti da bez obzira na sve – ostanu uz
Tita. U tom kontekstu, sve intezivnija promocija Zapada koja se u štampi može pratiti,
služila je da ubedi članove partije da «Zapad nije toliko crn da se i sa njim ne bi moglo
srađivati i da bi se uz njegovu pomoć sukob mogao preživeti». Ublažavanje negativne slike
zapada u štampi je služilo za legitimizaciju buduće saradnje Jugoslavije i zapadnih sila.
Pozitivnu propagandu o Zapadu pratilo je i objašnjenje kako i mnoge zemlje iz Istočnog
bloka trguju sa kapitalističkim Zapadom, pripremajući tako teren za uzimanje prvih kredita
od Zapada, o čemu je bilo nagoveštaja još polovinom 1949. godine.
Što se tiče komunikacije koju je Tito uspostavio sa Zapadom posle sukoba sa SSSR-om,
ona se zasnivala pre svega na njegovim ličnim kontaktima sa političarima sa Zapada, drugi
nivo komunikacije je predstavljala njegova diplomatija, dok je treći nivo komunikacije
predstavljala štampa koja je bila sinhronizovana sa ličnim kontaktima i diplomatijom.
Poboljšanje predstava o Zapadu, koje su zapadnjaci mogli da prate čitajući Borbu i Politiku,
za njih je bilo znak Titove volje da uđe u saradnju sa Zapadom i da prihvata njihove
finansijske aranžmane ne bi li se održao na vlasti. Činjenica da se Titova odluka o
političkom zaokretu ka Zapadu počela ocrtavati i u dva najvažnija lista u državi, mogla je
samo dodatno da uveri zapadne političare o čvrstini te odluke. Bilo je, naime, važno da se
informacije koje su zapadni političari od Tita dobijali preko ličnog kontakta sa njim i preko
diplomatije, počnu potvrđivati i u štampi i upravo su poboljšavanje slike Zapada i sve
afirmativniji članci posle septembra 1949. godine, bili znak da je Tito i partiju obavestio «u
kojem se pravcu od tada išlo».
Komunikacija sa Istokom je bila nešto specifičnija, s obzirom da, za razliku od
komunikacije sa Zapadom, Tito u Istočnom bloku posle sukoba više ni sa kim nije imao
lični kontakt, diplomatski odnosi su bili spušteni na najniži nivo, a pretila je i ratna
opasnost na granicama sa zemljama „narodne demokratije“. Ako je i bilo želje da se sa
75 Da Titu nije bitno mišljenje naroda, već partije, vidi se iz činjenice da se u dokumentima analizira IB
opozicija u partiji, a ne u narodu, eventualno u vojsci. 76 Dragišić, Petar (2005): Napred – list jugoslovenskih emigranata (pristalica kominforma) u Bugarskoj. U:
Tokovi istorije (3-4), str. 125.
19
Istočnim blokom komunicira, onda se to moglo jedino putem štampe. U tom slučaju bi sve
negativnije pisanje o Istoku, a sve afirmativnije pisanje o Zpadu na Istoku moglo da ostavi
sledeći utisak: „Jugoslavija ima gde da ode i sa kime da sarađuje“, bez griže savesti, jer
„Titova Jugoslavija je na ispravnom ideološkom putu marksizma-lenjinizma, dok Istočni
lager trguje sa Zapadom“.
Na kraju, nije li paradoksalan zaključak koji se čitanjem štampe (odnosno
reprezentacije) nameće: kako to da je Jugoslavija posle 1948/9. godine ostala ista
(„istija“ nego što je bila, vernija marksizmu-lenjinizmu i od samih Sovjeta koji su krenuli
„pogrešnim, Staljinovim putem“), i da je kao „ista kao što je bila i pre sukoba“ sada
odjednom, u političkom pogledu, mogla da se okrene ka Zapadu? Predstava da „smo mi
ostali isti“ dok se drugi menjaju (u štampi Zapad postaje sve blaži, lepši i prihvatljiviji, a
Istok sve gori i neprihvatljiviji) govori nam da reprezentacija sveta u posmatranom
razdoblju nije bila u skladu sa realnošću.
Velika diskrepanca koja je postojala između realnosti i predstava u štampi kao
najmasovnijem i najdostupnijem mediju, dovela je do tenzija u partiji i društvu:
nemogućnost da prihvate činejnicu da je Staljin preko noći postao oličenje Zla, mnogi su
platili glavom ili bar robijom. Slika o jugoslovenskoj posebnosti, koja je proizašla iz sukoba
Tita i Staljina i koja se očito najpre uobličila upravo u štampi, a koja se odatle preselila u
istoriografiju pa i u širi, javni diskurs, je nus efekat do kojeg je spontano došlo. Taj nus
efekat i danas dovodi do zabuna i tenzija kada je u pitanju istorijska procena
jugoslovenskog socijalističkog sistema.
20
Izvori
Austrijska reakcija, agentura Volstrita. U: Borba, 17.03.1948.
Borba, 02.02.1948.
Borba, 03.03.1948.
Borba, 04.01.1948.
Borba, 07.01.1948.
Borba, 07.03.1948.
Borba, 11.02.1948.
Borba, 12.01.1948.
Borba, 13.03.1948.
Borba, 14.01.1948.
Borba, 15.01.1948
Borba, 15.02.1948.
Borba, 17.09.1949.
Borba, 18.12.1947.
Borba, 21.01.1948.
Borba, 22.01.1948.
Borba, 25.01.1948.
Borba, 26.01.1948.
Borba, 31.01.1948.
Borba, o7.02.1948.
Dan sovjetske štampe. U: Politika, 03.05.1948.
Dedijer, Vladimir (1969): Izgubljena bitka J. V. Staljina. Sarajevo; Beograd: Svjetlost; Oslobođenje;
Prosveta.
Đilas, Milovan (1994): Pad nove klase. Povest o samorazaranju komunizma, Beograd: Službeni list
SRJ.
Dvogodišnjica potpisivanja Ugovora o prijateljstvu i uzajamnoj pomoći između Jugoslavije i Poljske.
U: Politika, 18.03.1948.
Džim Krou – surovi zakon bespravlja i linča. U: Borba, 11.03.1948.
Džinovsko hidroelektrično postrojenje na reci Kami. U: Politika, 03.04.1948.
Francuska poljoprivreda i američki trustovi žita. U: Borba, 13.03.1948.
Holivud osvaja Italiju. U: Borba, 15.02.1948.
Kroz ceo svet: Državna škola cirkuskih veština. U: Politika, 03.06.1948.
Kroz ceo svet: Elektrifikacija sovjetskih sela. U: Politika, 29.05.1948.
Kroz ceo svet: Prirodno bojeni pamuk. U: Politika, 05.06.1948.
Kroz ceo svet: Sovjetska automobilska industrija intezivno pojačava proizvodnju. U: Politika,
28.05.1948.
Kroz ceo svet: Za deset godina. U: Politika, 20.05.1948.
Kroz ceo svet: Značajan pronalazak sovjetskih naučnika. U: Politika, 22.05.1948.
Lenjin o Crvenoj armiji. U: Borba, 23.02.1948.
Miljković, Mita (1995): Burne diplomatske godine. Iz sofijskog dnevnika 1953-1956. Beograd:
Službeni list SRJ.
Najveći muzej na svetu. U: Borba, 02.02.1948.
Narodni ustav otečestvenofrontovske Bugarske. U: Politika, 3.01.1948.
21
Opšti štrajk radnika automobilskog saobraćaja na Sardiniji. U: Borba, 07.02.1948.
Ostrovski i sovjetska kultura. U: Politika, 12.04.1948.
Pionirska železnica u Budimpešti. U: Politika, 01.05.1948.
Politika, 24.02.1949.
Ponovo sniženje cena u Sovjetskom savezu. U: Politika, 15.04.1948.
Poslednja kritika odnosa zapadnih vlasti prema nacizmu u: Politika, 25.12.1949.
Pravo lice nezavisne američke štampe. U: Borba, 29.03.1948.
Predsednik vlade Klement Gotvald odaje priznanje trudbenicima Čehoslovačke za uspešne
rezultate ostvarene u prvoj godini Dvogodušnjeg plana. U: Politika, 04.01.1948.
Prosvećivanje albanskih žena. U: Politika, 08.05.1948.
Reč slobodnog naroda. U: Borba, 03.03.1948.
Rumunski narod oduševljeno pozdravlja proglašeje narodne republike. U: Politika, 03.01.1948.
Sevastopolj se brzo obnavlja. U: Politika, 06.05.1948.
Sloboda štampe – po američki. Džon Holidej Peri – gospodar američke provincijske štampe. U:
Borba, 14.02.1948.
Slučaj Doroti Smit ili „Američki način života“. U: Borba, 08.01.1948.
Sofija podiže dečji grad. U: Politika, 06.05.1948.
Sovjetski savez čvrsto stoji na braniku mira i međunarodne saradnje. U: Borba, 25.02.1948.
Sudbina književnika u Americi. U: Borba, 22.01.1948.
Tridesetogodišnjica sovjetske armije. U: Borba, 23.02.1948.
U SSSR ima 100.000 reka. U: Politika, 01.05.1948.
Uoči proslave 30-ogodišnjice sovjetske armije: Lenjin i Staljin – vođi i organizatori oružanih snaga
sovjetske države. U: Borba, 21.02.1948.
Uspesi rumunskih radnih masa u izgradnji zemlje. U: Borba, 07.03.1948.
Vazdušni saobraćaj u SSSR naglo se razvija. U: Politika, 08.05.1948.
Velika hidrocentrala podiže se kod Tirane. U: Politika, 17.04.1948.
Veliki kulturni događaj u SSSR-u. U: Politika, 09.04.1948.
Velikim radnim akcijama bugarski narod manifestuje svoju privrženost Otečestvenom frontu. U:
Borba, 02.02.1948.
Literatura
Bajagić, Dušan (2005): List Politika o Atlantskom paktu (kvantitativna analiza). U: Ljubodrag Dimić
(ur.): Velike sile i male države u Hladnom ratu 1945-1955: slučaj Jugoslavije. Zbornik radova
sa Međunarodne naučne konferencije, Beograd, 3-4. novembar 2003. Beograd: Filozofski
fakultet, Katedra za istoriju Jugoslavije; Arhiv Srbije i Crne Gore; Institut za noviju istoriju
Srbije.
Bekić, Darko (1988): Jugoslavija u Hladnom ratu. Odnosi s velikim silama 1949-1955. Zagreb:
Globus.
Beller, Manfred (2007): Perception, Image, Imagology. In: Manfred Beller; Joseph Leerssen (ed.):
Imagology. The cultural construction and literary representation of national characters: a
critical survey. Amsterdam; New York: Rodopi (Studia imagologica, 13), str. 3–17.
Bilandžić, Dušan (1978): Historija Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Glavni procesi.
Zagreb: Školska knjiga.
22
Dimić, Ljubodrag (1988): Agitprop kultura. Agitpropovska faza kulturne politike u Srbiji: 1945-1952,
Beograd: Rad.
Dobrivojević, Ivana; Miletić, Aleksandar (2004): Sovjetska stvarnost u jugoslovenskim medijima
(1945-1955). U: Tokovi istorije (1-2), str. 75–91.
Đorđević, Milinko (1998): Titoizam i mit o 'istorijskom ne' Staljinu. Jugoslavija i Kominform –
pedeset godina kasnije. Beograd; Podgorica: Međunarodna politika; Službeni list SRJ; Arhiv
Jugoslavije; Pravni fakultet; Fakultet političkih nauka; Istorijski institut Crne Gore.
Dragišić, Petar (2005): Napred – list jugoslovenskih emigranata (pristalica kominforma) u
Bugarskoj. U: Tokovi istorije (3-4).
Dragišić, Petar (2007): Jugoslovensko-bugarski odnosi 1944-1949. Beograd: Institut za noviju
istoriju Srbije.
Dragišić, Petar (2012): Izveštavanje zapadnih medija o jugoslovenskom sukobu sa Kominformom u
leto 1948. godine. U: Vojno-istorijski glasnik (2), str. 173–185.
Glišić, Venceslav (1999): Otpor sukobu sa Informbiroom u vrhu KPJ. U: Petar Kačavenda (ur.):
Jugoslovensko – sovjetski sukob 1948. Zbornik radova sa naučnog skupa. Beograd: Institut
za savremenu istoriju, str. 173–181.
Göttlich, Udo (2007): Imagology. In: Manfred Beller; Joseph Leerssen (ed.): Imagology. The
cultural construction and literary representation of national characters: a critical survey.
Amsterdam; New York: Rodopi (Studia imagologica, 13), str. 354–357.
Gudac-Dodić, Vera (2008): Kolektivizacija u Jugoslaviji: uzroci i posledice. U: Istraživanja 19, str.
145–155.
Jambrek, Peter (ed.) (2008): Crimes committed by totalitarian regimes. Reports and proceedings
of the 8 April European Public Hearing on Crimes Committed by Totalitarian Regimes.
Ljubljana: Slovenian Presidency of the Council of the European Union.
Kežić, Danijel (2013): Pisani mediji iz vremena socijalističke Jugoslavije u kontekstu istorijski izvora
1945-1976. U: Tokovi istorije (1), str. 231–259.
Leerssen, Joseph (2007): Image. In: Manfred Beller; Joseph Leerssen (ed.): Imagology. The
cultural construction and literary representation of national characters: a critical survey.
Amsterdam; New York: Rodopi (Studia imagologica, 13), str.342–345.
Luburić, Radoica (2005): Hladni rat i sukob Staljin-Tito u sovjetskoj informbirovskoj i
politemigrantskoj štampi. U: Ljubodrag Dimić (ur.): Velike sile i male države u Hladnom ratu
1945-1955: slučaj Jugoslavije. Zbornik radova sa Međunarodne naučne konferencije,
Beograd, 3-4. novembar 2003. Beograd: Filozofski fakultet, Katedra za istoriju Jugoslavije;
Arhiv Srbije i Crne Gore; Institut za noviju istoriju Srbije.
Marković, Predrag (1996): Beograd Između Istoka i Zapada 1948-1956. Beograd: Službeni list SRJ.
Marković, Predrag (1999): U potrazi za novim putem. Jugoslovenski eksperiment u društvu i
kulturi posle 1948. U: Petar Kačavenda (ur.): Jugoslovensko – sovjetski sukob 1948. Zbornik
radova sa naučnog skupa. Beograd: Institut za savremenu istoriju, str. 211–222.
Miloradović, Goran (2011): „Trojanski konj imperijalizma“ preskače „Gvozdenu zavesu“:
Jugoslavija kao totalitarna država i njena uloga u Hladnom ratu. U: Tokovi istorije (1), str. 106.
Miloradović, Goran (2012): Lepota pod nadzorom: sovjetski kulturni uticaji u Jugoslaviji (1945-1955).
Beograd: Institut za savremenu istoriju.
Mitrović, Momčilo; Selenić, Slobodan (2009): Jugoslovenska informbiroovska emigracija u
istočnoevropskim zemljama 1948-1964“. U: Tokovi istorije (1-2), str. 31–54.
23
Pavlović, Momčilo (1999): Radikalizovanje agrarne politike kao posledica sukoba sa IB-om. U:
Petar Kačavenda (ur.): Jugoslovensko – sovjetski sukob 1948. Zbornik radova sa naučnog
skupa. Beograd: Institut za savremenu istoriju, str. 195–210;
Perišić, Miroslav (2008): Od Staljina ka Sartru. Formiranje jugoslovenske inteligencije na
evropskim univerzitetima 1948-1958. Beograd: Institut za noviju istoriju Srbije.
Petković, Ranko (1998): Jugoslovensko-ruski odnosi 1941-1948. Državni, partijski i lični razlozi koji
su doveli do raskida Jugoslavije i SSSR 1948. U: Ranko Petković (ur.): Jugoslavija i
Kominform – pedeset godina kasnije. Beograd; Podgorica: Međunarodna politika; Službeni
list SRJ; Arhiv Jugoslavije; Pravni fakultet; Fakultet političkih nauka; Istorijski institut Crne
Gore.
Repe, Božo (1999): Informbiro u Sloveniji i politička liberalizacija posle 1948. Godine. U: Petar
Kačavenda (ur.): Jugoslovensko – sovjetski sukob 1948. Zbornik radova sa naučnog skupa.
Beograd: Institut za savremenu istoriju, str. 75–79.
Rigney, Ann (2007): Representation. In: Manfred Beller; Joseph Leerssen (ed.): Imagology. The
cultural construction and literary representation of national characters: a critical survey.
Amsterdam; New York: Rodopi (Studia imagologica, 13), str. 415–417.
Smole, Jože (1952): Kako prosječni Amerikanac gleda na FNR Jugoslaviju. U: Vjesnik, 17.02.1952, 12
(2112), str. 4.
Vesović, Milan (1999): Štampa i publicistika KPJ o SSSR-u 1938-1948. U: Petar Kačavenda (ur.):
Jugoslovensko – sovjetski sukob 1948. Zbornik radova sa naučnog skupa. Beograd: Institut
za savremenu istoriju, str. 311–312.
Zundhausen, Holm (2009): Istorija Srbije od 19. do 21. veka. Beograd: Clio.