welcome to dubrovnik no.20

64
Welcome Welcome to Dubrovnik / Dobrodošli u Dubrovnik GRATIS RUĐER BOŠKOVIĆ 300 obljetnica / 300th Aniversary ROBERT BENMOSCHE Zašto volim Dubrovnik / Why I Love Dubrovnik JAGODA BUIĆ U ateljeu / In the Artist’s Studio Zima 2O1O Winter /11

Upload: bookletia

Post on 07-Mar-2016

267 views

Category:

Documents


11 download

DESCRIPTION

 

TRANSCRIPT

Page 1: Welcome to Dubrovnik No.20

WelcomeWelcome to Dubrovnik / Dobrodošli u Dubrovnik

GRATIS

RUĐER BOŠKOVIĆ300 obljetnica / 300th Aniversary

ROBERT BENMOSCHEZašto volim Dubrovnik / Why I Love Dubrovnik

JAGODA BUIĆU ateljeu / In the Artist’s Studio

Zima 2O1O Winter /11

Page 2: Welcome to Dubrovnik No.20

Dubrovnik’s finest Restaurant

Fish Restaurant

Sixth most romantic restaurant in the world voted by Condé Nast Traveller

Brsalje 3, DUBROVNIKOpen: 12 - 24

Located by the Pile Gate

t : + 385 (0)20 / 44 25 26www.esculap-teo.hr

Široka no.1, DUBROVNIKOpen: 11 - 23

t : + 385 (0)20 / 32 32 34 www.esculap-teo.hr

Old TOwn

ESCULAP-TEO Tradit ion, Qual i ty & Creat iv i ty

Page 3: Welcome to Dubrovnik No.20

Dragi posjetitelji,

dobrodošli u Dubrovnik, Grad ljepote, sklada,

materijalnog i duhovnog bogatstva stvaranog sto-

ljećima.

Kao gradonačelnik turističke perle Mediterana

želim Vam ugodan boravak u Gradu koji je dosti-

gnućima svojih pjesnika, književnika, znanstvenika i

graditelja duboko utkan u hrvatsku kulturu i bašti-

nu koje su oduvijek svjedočile o njegovoj pripadno-

sti europskom, uljuđenom i naprednom svijetu.

Čast mi je biti na čelu ovakvoga Grada, ali istodob-

no osjećam i veliku odgovornost za njegov napredak

i razvoj koji će učiniti život u njemu ugodnijim i

ljepšim, stalnim žiteljima i gostima. U ovom Gradu

živi se po mjeri čovjeka. Volio bih da i Vi osjetite tu

harmoniju čovjeka i njegovoga djela.

U ime Grada Dubrovnika i svoje osobno ime želim

Vam dobrodošlicu. Prepustite mu se i uvijek ćete

mu se vraćati.

Dear Visitors,

Welcome to Dubrovnik, the City of beauty, harmo-

ny, and material and spiritual wealth that has been

generated for centuries.

As the mayor of this tourist pearl of the Mediter-

ranean, I wish you a pleasant stay in the City, which

– owing to the achievements of its poets, writers,

scientists and architects – has been deeply implant-

ed in the Croatian culture and heritage that have

always testified to its belonging to the European,

civilized and progressive world.

It is an honour to be at the head of such a city. At

the same time I feel a great responsibility for its

progress and development that will make the lives

of its residents and guests more pleasant and beauti-

ful. People in this City live in accordance with high

human standards. I would like you to also experi-

ence this harmony of man and his accomplishments.

In the name of the City of Dubrovnik and in my

own name, I wish you welcome to Dubrovnik.

Embrace it, and you will always come back.

Andro VlAhušić

Gradonačelnik Grada DubrovnikaMayor of Dubrovnik

Graddubrovnik

3DobroDošli u Dubrovnik / Welcome to Dubrovnik

Page 4: Welcome to Dubrovnik No.20

Popiti capuccino na Stradunu i kušati domaće slastice užitak je u Dubrov-

niku i u prosincu, i u siječnju, i u veljači, jer godišnje brojimo i do dvjesto šezdeset sunčanih dana pa zima u Gradu i nije zima ogrnuta u kaput, već je najčešće okupana suncem. Zima u Dubrovniku je i listanje novog broja časopisa Welcome to Dubrovnik. Ljepotu kamenoga Grada i “zimski đir” stanovnika koji prolaze Stradunom sva-koga dana naviknuti na čaroliju koja ih okružuje, u mjesecima kad ga ne preplav-ljuju mnogobrojni posjetitelji, zabilježio je svojom kamerom Oskarovac i zalju-bljenik u naš Grad Jiri Menzel,u pomno biranim kadrovima otkrivajući kamene detalje od čije ljepote zastaje dah. Zadovoljstvo stalnog otkrivanja dubro-vačkih priča i zanimljivosti, ljudi i osob-nosti koji su obilježili povijest i sadašnjost nudi upravo naš “Welcome” čiji dvadeseti broj s ponosom predstavljamo. Dvadeset brojeva je i deset godina u ko-jima je “Welcome to Dubrovnik” izgra-dio svoj image časopisa koji živi s ovim našim i vašim Gradom, čuvajući njegovo nasljeđe, poštujući baštinu i sve slavne pretke koji su ga svojim umijećem gradili i sačuvali. Grad koji je dio svjetskoga kulturnoga nasljeđa UNESCO -a već više od trideset godina, po našem mišljenju, treba i zaslužuje ovakav časopis koji se osmišljava predano i pozorno, stvara i oblikuje istinskom kreativnošću, realizira s ponosom.

JelkA Tepšić

Direktorica TZ Grada DubrovnikaDubrovnik Tourist Board Director

Prije nego u Vaše ruke dođe posebno izdanje časopisa Welcome, otkrijte sadržaj ovog zimskog broja koji, kao i svaki prethodni, donosi niz zanimljivih priča iz dubrovačke prošlosti i sadašnjo-sti. Upoznajte se sa životom jednog od briljantnih znanstvenih umova rođenih u Dubrovniku: zanesenjaka, putnika i matematičara Ruđera Boškovića, saznaj-te koja se dubrovačka „svjetska čuda“ kriju u novootvorenom Prirodoslovnom muzeju, zašto je Festa sv. Vlaha, zaštitni-ka Grada Dubrovnika, upisana na listu UNESCO-ve zaštićene nematerijalne baštine. Uživajte u pripovijestima o „malim“ ljudima, starim zanatlijama, strancima koji to više u Dubrovniku nisu, ili strancima koji su zaljubljeni u njegovu kamenu ljepotu i koji čeznu za njim kada su u svojim domovima u „dalekom svijetu“. Otkrijte nepoznatu stranu Grada s kojim je lako doživjeti ljubav na prvi pogled!

Having a cappuccino in Stradun and savouring local sweet delica-

cies are the things you can enjoy in Du-brovnik also in December, January and February. Winter doesn’t wear a coat in the City, because we have 260 sunny days a year. In winter you can read the new issue of the Welcome to Dubrovnik magazine too. The beauty of the stone city in the months when it is not crowded with visitors was recorded by the camera of the Oscar-winning director Jiri Men-zel. This lover of the City captured the breathtaking stone details and the „win-ter life“ of local people who walk along Stradun every day, used to the magic which surrounds them.Our Welcome magazine, whose 20th issue we proudly present, offers the pleasure of never-ending revealing the Dubrovnik stories, curiosities and per-sonalities who have marked its past and present.

It took the Welcome to Dubrovnik twenty issues and ten years to build the image of a magazine which breathes with this City, cherishing its legacy and respect-ing its heritage and all glorious ances-tors who have built and preserved it with their art. We believe that, as one of UNESCO World Heritage Sites for more than thirty years, Dubrovnik needs and deserves such a magazine, which has been conceptualised with dedication and attentiveness, created with true inventiveness, and realized with pride.Before you get a copy of the forthcom-ing special issue of Welcome to Dubrovnik, enjoy the contents of this winter is-sue which, like all the preceding ones, contains a number of intriguing stories from Dubrovnik’s past and present. Learn about the life of one of brilliant scientific minds born in Dubrovnik, the visionary, traveller and mathemati-cian Ruđer Bošković, find out which Dubrovnik’s „wonders of the world“ are hidden in the newly-opened Natural Sci-ence Museum, and why the Festival of St Blaise, the patron of Dubrovnik, was included in UNESCO Intangible Herit-age of Humanity List. Enjoy the stories about „ordinary“ people, old tradesmen, the foreigners no longer in Dubrovnik, or about the foreigners in love with its stone beauty who long for it in their faraway homes. Discover the unknown side of the City one easily falls in love with at first sight!

4 DobroDošli u Dubrovnik Zima 2010/11

Page 5: Welcome to Dubrovnik No.20

Sadržaj / ContentSNakladnik / Publisher:

Tel. / Phone: +385(0)20/323-887323-889, 323-907

Fax: +385(0)/323-725

www.tzdubrovnik.hr

[email protected]

Glavni urednik / Editor-in-chief:Nikša Bender

Suradnica glavnog urednika /Associate Editor-in-chief:

Lidija Crnčević

Tajnica redakcije / Redaction Secretary:Sandra Milovčević

Uredničko vijeće / Editorial Board:Tilda Bogdanović, Pave Brailo, Aida Cvjetković, Miho Katičić,

Lukša Lucianović, Ðuro Market

Lektor / Proofreader:Mirjana Kaznačić

Prijevodi / Translations:Dubravka Knežević

Oblikovanje i grafička priprema /Design and prepress:

m&m, Dubrovnik

Fotografije / Photography:Miho Skvrce

Željko Tutnjević Ado Buljubašaić (Cropix)

Dubrovniknet.hr

Foto-arhiva / Photo-archives:Turistička zajednicaGrada Du brovnika,

Dubrovačke ljetne igre

Naklada / Printing run:7.000

Tisak / Print:Alfa-2

DVADESET BROJEVA U DESET GODINA! TWENTY ISSUES IN TEN YEARS!Napisao/By Nikša Bender .......................................................6

DUBROVNIK ZIMI DUBROVNIK IN WINTERNapisala/By Lidija Crnčević ....................................................8

Poznati Dubrovčani Dubrovnik Celebrities: JOSIP RUÐER BOŠKOVIĆNapisao/By Vinicije Lupis .................................................. 13

100 Godina DUBROVAČKOGA TRAMVAJA 100 YEARS OF DUBROVNIK TRAMNapisao/By Božo Lasić ...................................................... 17

U UNESCO-voj obitelji In UNESCO FamilyFESTA SVETOGA VLAHA THE FESTIVAL OF SAINT BLAISENapisala/By Maja Nodari .................................................... 20

Zašto volim Dubrovnik Why I Love Dubrovnik: ROBERT BENMOSCHENapisala/By Lidija Crnčević ............................................... 22

Dom atelje / The studio home of JAGODA BUIĆ WUTTKENapisala/By Paulina Peko ................................................... 24

PLACA / STRADUNNapisala/By Maja Nodari ................................................... 28

POZNATI I SLAVNI U DUBROVNIKU THE WELL-KNOWN AND FAMOUS IN DUBROVNIKNapisala/By Lidija Crnčević ............................................... 30

Foto oko / The Photographic Eye of

MARKO ERCEGOVIĆNapisala/By Božica Ðurđević ............................................. 33

Stari zanati / Old Trades bravar / Locksmith MLADEN MIŠIĆNapisala/By Silva Capurso ................................................. 36

Baština / HeritageBURO / CHEST OF DRAWERSNapisala/By Tereza Gović Buconić .........................................3

Kolekcionar / Collector DR. BRANKO ÐUKIĆNapisala/By Sandra Lacković ............................................. 40

IMPORTANNE RESORT - HOTEL NEPTUNNapisao/By Nikola Šubić ................................................... 42

PRIRODOSLOVNI MUZEJ DUBROVNIK NATURAL SCIENCE MUSEUMNapisala/By Sandra Lacković ............................................. 47

ODLAZAK TRUBADURA DEPARTURE OF THE TROUBADOURNapisao/By Slobodan Nano Vlašić ..................................... 50

Stranci koji to više nisu Foreigners No Longer MARK THOMASNapisao/By Nikša Bender .................................................. 52

Dubrovčanin u kraljevskom klubu A native of Dubrovnik in the Royal Club ANTE TOMIĆNapisao/By Tonči Vlašić .................................................... 54

Sportske legende Grada The City’s Sports LegendsANDRIJA HABULINNapisao/By Tonči Vlašić .................................................... 57

Gastro kutak / Culinary CornerTORTA OD ROGAČA CAROB GATEAUNapisao/By Josip Žuvela ............................................. 61

Naslovnica:Dubrovački tramvaj

Cover photo:Dubrovnik Tram

20Broj / Number

Welcome to Dubrovnik 5Winter 2010/11

Page 6: Welcome to Dubrovnik No.20

20Broj / Number

Dvadeset brojeva u deset godina!

Više od 364 naslova, 126700 pri-mjeraka te 60 suradnika, neki su od podataka koji opisuju Naš i

Vaš časopis Welcome to Dubrovnik, kojeg smo dosad poslali na gotovo 2000 adresa od Dubrovnika do Sidneya.Sve je počelo tijekom ljeta 2001. kada sam se prvi put susreo s časopisom Welcome to Zagreb Turističke zajednice grada Zagreba. Od tog trenutka smišljao sam način, maštao o mogućnosti pokretanja sličnog dubrovač-kog časopisa te uporno nagovarao tadašnju direktoricu gđu. Miloš da me podupre u mojoj nakani. Upornost se isplatila. Na moju veliku radost u proljeće te godine dobio sam zeleno svjetlo za prvi broj. Pomoć sam zatra-žio od zagrebačkih kolega i njihovog marke-tiškog partnera Masmedie, a već nakon dva broja cjelokupan posao obavljali smo sami.U Uredničko vijeće okupili smo izuzetno drage ljude, koji su pomagali savjetima i iskustvom pri tematskom osmišljavanju

magazina, i to: Aidu Cvjetković, Tildu Bog-danović (i danas su u Vijeću),Sonju Kise,Asju Skaramuca, Miru Muhoberac, Josipa Ivano-vića, Pera Portolana i Vedrana Benića. Već na prvome sastanku dogovorili smo, i teme, i autore prvoga broja.Za stručnu pomoć zamolili smo poznatu dubrovačku novinarku Jelku Tepšić (našu današnju direktoricu) koja je predano obav-ljala dodijeljenu joj zadaću do sedmoga broja kada ju je naslijedila novinarka Lidija Crnčević.Iako smo svi strahovali kako će kod domaće i strane publike naš “Welcome” biti prihvaćen pokazalo se da za strah nije bilo razloga. Naš prvi broj naišao je na odobravanje svih onih koji su ga imali u ruci, bilo da smo im ga poslali ili su ga dobili u hotelskim sobama, na sajmovima i prezentacijama diljem svije-ta, u predstavništvima Hrvatske turističke zajednice ili našim veleposlanstvima. Primili smo brojne pohvale popraćene mišljenjem da je takav časopis već odavno bio potreban, a opća ocjena bila je : odličan!

Nikša Bender Glavni urednik / Editor-in-chief

6 DobroDošli u Dubrovnik Zima 2010/11

Page 7: Welcome to Dubrovnik No.20

Although all of us were apprehensive of how our Welcome would be accepted by the local and international public, our fear was groundless. Already the first issue was met with the approval of everyone who either received the magazine by mail or found it in their hotel rooms, at different fairs and presentations all over the world, at the Croatian Tourist Board branch offices and at the Croatian embassies. We were widely praised, the readers claimed that they needed such a magazine for a long time, and the general feeling was: well done! A large number of designers, photographers, proof-readers and other collaborators have suc-ceeded and complemented each other, while the permanent collaborators have included the journalist Šubić and the ALFA 2 print-ing company, which – with the exception of the 11th issue – printed all the issues on time, meeting high standards. The printing quality is also responsible for the fact that this twenty-year-old, with its inexhaustible topics on the City's past, present and future, has been highly ranked among the Croatian tourist publications of the kind. This is best confirmed by the fact that its quality was recognised in 2005 by the INTERSTAS international jury, which awarded our maga-zine with a DIPLOMA for the editing of the first ten issues.It was an encouragement - not only to me, but to all my precious collaborators - to make top quality concepts for every forth-coming issue, looking forward to its, now anniversary, twentieth issue.However, without your support, dear read-ers, we wouldn't have succeeded! Thank you for your faithfulness and your support. We promise wonderful new hit issues with articles about the City which is everything to us, who are merely its residents. In this way we wish to present the residents and guests of Dubrovnik with a story of our City, which is a unique stage of the cultural heritage of humanity. We are proud of taking part in the creation of the first twenty issues of Welcome, and happy for enhancing the moments you spent reading them. We owe special grati-tude to our dear sponsors, who from the very start understood the justification and goal of our work and gave us their precious support and encouragement.

Twenty issues in ten years!Dizajneri, fotografi, lektori kao i brojni drugi

suradnici mjenjali su se i međusobno nado-punjavali, a stalni suradnici ostali su novinar Nikola Šubić i tiskara ALFA 2, koja je osim broja 11 kvalitetno i na vrijeme tiskala ostale brojeve. Sigurno je i kvaliteta tiska doprinijela da ovaj dvadesetogodišnjak s nepresušnim te-mama o Gradu jučer , danas i sutra, nađe svoje mjesto pri vrhu ovakvih turističkih edicija u Hrvatskoj što najbolje potvrđuje činjenica da je njegovu kvalitetu prepoznao i Međunarodni žiri INTERSTASA koji mi je 2005. dodijelio DIPLOMU za uređenje prvih deset brojeva.Bio je to poticaj, ne samo meni, nego i svim mojim dragim suradnicima, da svaki sljedeći

broj osmislimo kvalitetnije, veseleći se danas slavljeničkom

dvadesetom broju.

Napisao/By Nikša BeNder

Međutim, bez Vaše podrške, dragi čitatelji, ne bismo uspjeli! Hvala Vam na vjernosti i podršci. Obećavamo Vam nove uspješnice ispisane prekrasnim stranicama o Gradu koji je “nama sve, a čiji smo mi samo stanovnici” (prema Luko Paljetak). Na taj način građani-ma Dubrovnika, ali i našim gostima želimo pokloniti priču o našemu Gradu koji je je-dinstvena pozornica kulturne baštine čovje-čanstva. Ponosni smo što smo sudjelovali u stvaranju njegovih prvih dvadeset brojeva, a radosni jer smo uljepšali Vaše životne tre-nutke dok ste ih čitali. Posebnu zahvalnost dugujemo našim dragim sponzorima koji su od prvog trenutka shvatili opravdanost i cilj našega rada te nas podržavali i poticali.

More than 364 titles, 126700 copies and 60

collaborators are some of the details that describe our and

your Welcome to Dubrovnik maga-zine, which we have sent to almost

2000 addresses from Dubrovnik to Sydney.

Everything began in the summer of 2000, when I first met with the

Zagreb Tourist Board’s Welcome to Za-greb magazine. From that moment on, I

dreamed about the possibility of starting a similar magazine in Dubrovnik, and kept

on persuading the then director Mrs. Miloš to support my idea. My persistence paid off. To my immense joy, the following spring I got the green light for the first issue. I asked our Zagreb colleagues and their marketing partner Masmedia for assistance, and already after two issues we were capable of doing the entire work ourselves.We established the Editorial Board which consisted of a number of outstandingly nice people who helped us conceptualize our magazine with their advice and experi-ence. They included Aida Cvjetković, Tilda Bogdanović (they have been the Editorial Board members until this day), Sonja Kise, Asja Skaramuca, Mira Muhoberac, Josip Ivanović, Pero Portolan and Vedran Benić. We determined the topics and authors of our first issue already during our first meeting.We turned to the renowned Dubrovnik jour-nalist Jelka Tepšić (our present-day Director) for expert assistance, and she performed that task with dedication until the seventh issue, when she was succeeded by the journalist Lidija Crnčević.

Welcome to Dubrovnik 7Winter 2010/11

Page 8: Welcome to Dubrovnik No.20

Dubrovnik zimi- I s t o l i j e p i drugač i j i

Dubrovnik je zimi Grad koji privlači goste željne drugačijeg ugođaja od onoga koji se nudi u ljetnim gužvama, pod vrelim sunčevim zrakama. Nije dosa-

dan, uvijek je isto lijep i drugačiji. Dubrovnik se zimi može upoznati na intimniji način, kroz običaje i tradiciju koja se slavi na njegovim ulicama i diše u ritmu iskonske biti Grada.

Božić u GrAduUnesco-v grad svjetske baštine, Dubrovnik, u prosinačko blagdansko vrijeme

zasjat će čarobnim dekoracijama i iskriti okićen svjećicama stvarajući ugođaj baj-

kovitog renesansnog grada.U mjesecu darivanja održat će se Božićni sajam, na ko-

jem će se predstaviti tradicijski obrti koji će izložiti svoje rukotvorine. Ugostitelji

će nuditi božićne kolačiće i slastice, kuhano vino, bruštulane mjendule (bademe u

šećeru), tradicionalne dubrovačke slastice: kontonjatu, mantalu, prikle, hrostule i

druge delicije koje se pripremaju za ovo svečarsko vrijeme. Uz zvuk božićnih na-

pjeva Sajam će biti otvoren od blagdana Sv. Nikole do Sveta tri kralja.

christmas in the city At the time of the December holidays the UNESCO World Heritage City of

Dubrovnik will glow with magical decorations and sparkle with fairy lights,

creating the atmosphere of a fairy-tale renaissance city. In the month of gift giv-

ing the Christmas Fair will take place featuring the traditional trades and handi-

crafts. The caterers will offer Christmas cookies, sweet delicacies, mulled wine,

bruštulani mjenduli (candied almonds), and traditional Dubrovnik sweet delica-

cies including kontonjata (quince cheese), mantala (must cheese), prikle (dough-

nuts), hrostule (deep fried biscuits) and other delicacies prepared for this holiday

time. To the accompaniment of Christmas songs , the fair will be opened from St

Nicholas Day until Epiphany.

doček noVe Godine na straDunuNa Staru godinu, 31. prosinca, dubro-

vački izvođači glazbenim će programom

ispratiti Staru godinu, uz tradicionalnu

dubrovačku kolendu i cjelodnevni glaz-

beni program, što će biti najbolji mogući

uvod u najluđu noć. Brojni posjetitelji

Dubrovnika Novu 2011. godinu do-

čekat će uz nastup hrvatskih zvijezda.

Posebna poslastica posjetiteljima Grada

bit će Novogodišnji koncert Dubrovač-

kog simfonijskog orkestra na Stradunu,

prvog dana Nove 2011., uz najljepše

operne skladbe koje će dodatno začiniti

nezaboravni provod u dubrovačko novo-

godišnje vrijeme.

8 DobroDošli u Dubrovnik Zima 2010/11

Page 9: Welcome to Dubrovnik No.20

Dubrovnik zimi Dubrovnik In Winter- Equal ly Beaut i fu l , y e t Di f f e r en t

FesTA sVeToGA VlAhAOd daleke 972. kad se započinje slaviti dan sv. Vlaha, zaštitnika Grada

Dubrovnika posve je posebna, tipična, dubrovačka Festa. Uz otvaranje

Feste na Gospu Kandeloru, svečanu procesiju koja na Stradunu okuplja

mnoštvo vjernika, niz je crkvenih i svjetovnih koncerata, izložaba, pred-

stavljanja knjiga i kazališnih gostovanja posvećenih dubrovačkom zaštitni-

ku, čiji nas kipovi motre s vrata i zidina, a brižna ruka čuva Dubrovnik na

dlanu, već više od tisuću ljeta.

Festival oF st blaise The Festival of St Blaise, Dubrovnik patron saint, has been a very special

holiday for the people of Dubrovnik ever since the year 972, when they

started to celebrate it. Beginning on Candlemass Day with a solemn pro-

cession of numerous congregation members, the Festival includes a series

of church and secular concerts, exhibitions, book presentations and theatre

guest performances dedicated to the Dubrovnik patron saint, whose stat-

ues look at us from the city walls and gates, and whose caring hand has

protected Dubrovnik on his palm for more than a thousand years.

Dubrovnik in winter is a city which attracts the visitors who wish to experience the atmosphere different from that in the summer characteristic of crowds and hot rays

of the sun. Everything but boring, it is equally beautiful, yet different. In winter one can get acquainted with Dubrovnik in a more intimate way, through the customs and tradi-tion which is celebrated in its streets breathing in the rhythm of the City’s primeval essence.

neW year’s Party in straDunOn New Year’s Eve, 31 December, the musi-

cians of Dubrovnik will see the old year out

with traditional Dubrovnik carols and a music

programme lasting all day, which will be the

best possible introduction to the wildest night.

Numerous visitors to Dubrovnik will begin

the New Year 2011 entertained by Croatian

stars. The Dubrovnik Symphony Orchestra’s

New Year’s concert in Stradun on New Year’s

Day will be a special gift to the visitors. The

orchestra will perform the most beautiful ope-

ratic pieces that will additionally enhance the

unforgettable New Year’s fun in Dubrovnik.

Napisala/By Lidija CrNčević

Welcome to Dubrovnik 9Winter 2010/11

Page 10: Welcome to Dubrovnik No.20

duBroVAčki kArneVoI naši su stari ludovali, pa možemo i mi ... izreka je koja se u Dubrov-niku čuje u vremenu karnevalskih svečanosti, vremenu kad je sve dopušteno, kad ljudi postaju netko drugi ili pak pokazuju svoje pravo lice... Tijekom karnevala u Dubrovniku osjetite posebnu atmosferu šale, smijeha, veselja, radosti, satire... osjetite posebni duh Grada u vrijeme Karnevala!Karnevalske svečanosti u Dubrovniku će 2011. godine biti obogaćene dodatnim sadržajem pod nazivom “Dubrovnik Karneval fest”, jedin-stvenim spojem karnevala i glazbenog festivala koji počinje u veljačli i završava u ožujku, uz sudjelovanje najpoznatijih grupa i udruga iz karnevalskih gradova Hrvatske i susjednih zemalja.

Dubrovnik carnivalOur ancestors had fun, and so should we... is a proverb which one can hear in Dubrovnik in February during the carnival, the time when everything is allowed, when people become someone else or show their true face... Experience the special atmosphere of the Dubrovnik carnival festivities characteristic of jokes, laughter, merriment, joy and satire. Feel the special spirit of the City during the Carnival!In 2011 the carnival festivities in Dubrovnik will be enhanced by a special event entitled the Dubrovnik Karneval Fest, a unique combi-nation of the carnival and the music festival which begins in February and ends in March. The participants will include the best-known groups and societies from the carnival cities of Croatia and neigh-bouring countries.

Festa oD kamenicaKamenice su najzrelije i najukusnije u ožujku kada se slavi blagdan Sv.Josipa, a gastro stručnjaci spomi-nju da je kamenice najbolje služiti svježe otvorene i začinjene limunovim sokom. Baš takve, svježe otvorene i s mirisom mora možete kušati od 19. do 22. ožujka u dubrovačkim i stonskim restoranima. Festa od kamenica je gastro manifestacija, koja je, osim ponude ovih školjaka i jela prigotovljenih od njih (juha od kamenica, pohane kamenice, zapečene kamenice, pržene ili pečene kamenice na razne nači-ne) popraćena i dalmatinskom pjesmom i kapljicom dobroga vina.

oyster FestivalOysters are fullest and most delicious in March, when St Joseph’s Day is celebrated. Gastro experts claim that oysters are best served freshly opened with some lemon juice. You will have the opportu-nity to taste the freshly opened oysters smelling of the sea from 19 to 22 March at the restaurants in Dubrovnik and Ston. The Oyster Festival is a gastro event which offers oysters and oyster dishes (oyster soup, oyster fritters, roasted oysters, fried or baked oysters in various ways) along with the Dalmatian song and a glass of good wine.

Dubrovnik zimi / Dubrovnik In Winter

10 DobroDošli u Dubrovnik Zima 2010/11

Page 11: Welcome to Dubrovnik No.20
Page 12: Welcome to Dubrovnik No.20
Page 13: Welcome to Dubrovnik No.20

Poznati Dubrovčani

Zanesenjak, znanstvenik, putnik, diplomat...

Napisao viNiCije B. Lupis

Josip Ruđer Boškovićne vraća se u Dubrovnik, već ostaje u Italiji, gdje su mogućnosti napredovanja bile veće nego u Dubrovniku i zajedno s grofom Francescom Garampijem, astrono-mom, motri prolaz Merkura ispred Sunca te upoznaje astronomske instrumente i metodologiju rada. Bošković je svestran pa nastavlja svoj rad u matematici, astrono-miji i književnosti.Godine 1742. povjerena mu je važna zadaća da istraži pukotine na kupoli Sv. Petra u Rimu, a istodobno je bio zaokupljen obnovom luka Rimini i Savo-na, te razgraničenjem voda između Lucce i Toskanskog vojvodstva. Cijeloga svoga života ostao je trajno vezan sa svojom domovinom – Dubrovačkom Republikom, za koju je često obavljao brojne delikatne diplomatske poslove, kao i svojom obite-lji, naročito majkom i sestrom, s kojima razmjenjuje nježna pisma na hrvatskome jeziku. Među brojnim talijanskim akade-mijama bio je članom bolonjske Akade-mije i rimske Arkadije, gdje će za člana predložiti Voltairea, koji će mu na tome pismeno zahvaliti. Godine 1748. bio je

izabran za dopisnog člana Kraljevske akademije u Parizu. Bošković je kao isusovac u Engleskoj 1761. primljen u Royal Society, a tada nastaje i nje-gov poznati portret. Nemirnog duha cijeloga života bio je u pokretu: pu-tuje preko Carigrada pišući svoj opis Troje, nastavlja put preko Poljske, Šleske i Austrije te se vraća u Italiju. Godine 1764. povjeren mu je osnu-tak zvjezdarnice u Breri u Milanu, a iz Milana 1774. prelazi u Francusku, gdje prihvaća mjesto upravitelja optike za mornaricu u Parizu. U Francuskoj je

stekao i francusko državljanstvo, a kretao se među kremom tadašnje francuske znan-stvene elite. Bošković se u smiraj svoga života vraća u Italiju. Umire u Milanu, ne vrativši se u rodni Dubrovnik. Najvažni-ji Boškovićev prinos znanosti upravo je na polju shvaćanja strukture tvari, koja je sustavno izložena u djelu Philosophiae naturalis theoria (1758.). Boškovićeva di-

Podrijetlom je iz trgovačke obitelji, koja je dala hrvatskoj kulturi i znanosti iznimno značajne osobe. Poput njegove sestre pjesnikinje Anice Bošković, braće pjesnika: Bara, Ivana Dominika i Petra, i Ruđer Bošković je već zarana osjetio žeđ za stjecanjem znanja ona ga je odvela

u avanturu koja je trajala cijeli njegov život. Prve korake

u školovanju započeo je u Dubrovniku, a

nastavio u Rimu. Po završetku studi-ranja na Collegiumu

Romanumu i preuzi-manja ugledne katedre,

već se od 1736. istaknuo objavljivanjem rasprava

u duhu njutizma. Mladi Ruđer

Josip Ruđer Bošković (Dubrovnik, 18. V.1711. – Milano, 13. II.1787.), fizičar,

matematičar, astronom, geodet, inže-njer, pjesnik, filozof i diplomat ostavio je neizbrisiv trag u hrvatskoj i svjetskoj znanosti.

Welcome to Dubrovnik 13Winter 2010/11

Page 14: Welcome to Dubrovnik No.20

namičko-atomička teorija otvorila je nove vidike u znanosti i odrazila se u mnogim radovima znanstvenika, koji su poput M. Faradaya koji je, temeljeći se na Boškovi-ćevu radu, došao do pojma polja sila, a sve do naših dana Boškovićev znanstveni genij ostao je prihvaćen i na polju suvremene atomske fizike. Josip Ruđer Bošković izni-mna je pojavnost XVIII. stoljeća. Teško je oslikati životni put ovog zanesenjaka u znanost, putnika i lutalice trajno vezanog sa svojom rodnom grudom. Kretao se po europskim dvorovima, pa je na prijelomu 1759./1760. kao izaslanik Dubrovačke Republike boravio u Versaillesu u služ-benoj diplomatskoj misiji. Zahvaljujući poznanstvu s kraljem Stanislawom Le-szczycskim, Bošković je došao na dvor. U francuskoj kraljevskoj rezidenciji on je bio čest gost kraljice Marije Leszczycske, supruge Luja XV., kćeri kralja Stanislawa, te i prijestolonasljednika. Svoja politička poznanstva u Poljskoj iskoristio je tijekom rusko-turskog rata godine 1771. kad se Dubrovačka Republika našla u smrtnoj opasnosti. Budući da je Dubrovnik pri-znavao vrhovnu vlast Turske i plaćao joj godišnji harač, Rusija je Republiku sv. Vlaha proglasila svojim neprijateljem. Zbog toga je admiral Orlov, zapovjed-nik ruske flote na Jadranu, započeo s presretanjem dubrovačkih brodova i zaprijetio bombardiranjem Dubrovnika. Smirivanja sukoba s Rusima diplomat-skim putem, prihvatio se po nalogu Se-nata Dubrovačke Republike upravo Josip Ruđer Bošković koji je odlučio iskoristiti poznanstva što ih je sklopio tijekom bo-ravka u Poljskoj. Dubrovčanin Bošković je računao na pomoć Stanisława Augusta Poniatowskog, negdašnjeg miljenika carice Katarine II., i nije se prevario. Boško-vić je već u jesen 1771. uputio poljskom kralju pismo u kojemu je vladaru objasnio tešku situaciju u kojoj se našla Dubrovač-ka Republika i istodobno je zamolio kralja da intervenira na ruskome dvoru. Nije se razočarao, poljski su diplomati interveni-rali u Petersburgu i pripomogli instalaciji dubrovačkog izaslanika Frana Ranjine na carskom dvoru.Ovo je samo jedna od di-plomatskih zadaća koje je uspješno okon-čao na radost svoje domovine. Josip Ruđer Bošković veliko je ime hrvatske i svjetske znanosti i kulture. Svojim životom rodni Dubrovnik i hrvatski narod povezao je s mnogim kulturama i narodima.

Dubrovnik Celebrities

Josip Ruđer BoškovićJosip Ruđer Bošković1736. The young Ruđer did not return to Dubrovnik, but remained in Italy where the prospects for his advancement were greater. Together with Count Francesco Garampi, the astronomer, he observed the passage of Mercury in front of the Sun, and got acquainted with astronomic instruments and methods. A remarkably versatile person, Bošković continued to work in the fields of mathematic, as-tronomy and literature. In 1742 he was entrusted with the important task of solving the problem of the crack which had appeared on St Peter’s cupola in Rome. At the same time, he was engaged in the restoration of the ports of Rimini and Savona, and in the solving of water drainage dispute between the Republic of Lucca and the Grand Duchy of Tuscany. All of his life Ruđer Bošković remained connected with his homeland, the Du-brovnik Republic - for which he often performed delicate diplomatic missions - and with his family, exchanging tender letters in the Croatian language with his mother and sister. In Italy he was a mem-ber of many academies, including that of Bologna and of the Roman Arcadia - where he recommended Voltaire, who later thanked Bošković in writing – and in 1748 he was appointed a corresponding

The physicist, mathematician, astronomer, geodesist, engineer, poet, philosopher and diplomat

Josip Ruđer Bošković (Dubrovnik, 18 May 1711 - Milan, 13 February 1787) was an outstanding personality, who left an inerasable trace both in the Croatian and the world science. He was descended from a family of merchants, which gave several remarkable personalities in the Croatian culture. Like his sister, the po-etess Anica Bošković, and his brothers the poets Baro, Ivan Dominik and Petar, Ruđer Bošković felt an early craving for knowledge, which resulted in an adven-ture that lasted his entire life. He began his studies in Dubrovnik and continued them in Rome. Having graduated from the Collegium Romanum and upon as-suming a respectable professorship, he came into prominence by publishing several Newtonian treatises as early as in

14 DobroDošli u Dubrovnik Zima 2010/11

Page 15: Welcome to Dubrovnik No.20

member of the Paris Royal Academy. As a member of the Society of Jesus, Bošković was admitted to the English Royal Society in 1976, when his well-known portrait was made. A restless spirit, he spent his entire life on the move. He travelled from Constantinople - where he wrote his de-scription of Troy - via Poland, Silesia and Austria, in order to return to Italy. In 1764 he was entrusted with the starting of an astronomical observatory in Brera, Milan, from where he moved to France in 1774, where was appointed the navy optics director in Paris. He acquired the French citizenship and moved in the most prestigious scientific circles of France. In his late years Bošković returned to Italy and died in Milan, never returning to his native Dubrovnik.Bošković’s greatest contribution to science is particularly in the field of understand-ing the structure of things, which is sys-tematically elaborated in his work entitled Philosophiae naturalis theoria (1758). His dynamic-atomic theory offered new in-sights in science and influenced the works of numerous scientists, including M. Faraday who came to the idea of the force

Josip Ruđer BoškovićJosip Ruđer Boškovićlov, the Russian Adriatic fleet commander, began to intercept the Dubrovnik ships and threatened to shell the City. By order of the Dubrovnik Republic Senate, Josip Ruđer Bošković undertook the task of calming down the conflict with the Rus-sians in a diplomatic way, intending to use the acquaintances he had made during his sojourn in Poland. He counted on the help of Stanisław August Poniatowski, the one time favourite of Queen Catherine II, and his expectations were fulfilled. Already in the autumn of 1771 Bošković wrote a letter to the King of Poland, explaining the Dubrovnik Republic’s difficult situa-tion and asking the king to intervene at the Russian court. The Polish diplomats indeed intervened in St Petersburg and helped the appointment of the Dubrovnik envoy Frano Ranjina at the royal court. This is only one of the diplomatic missions which Bošković completed successfully to the joy of his homeland. A leading scien-tific and cultural spirit of Croatia and the world, Josip Ruđer Bošković connected both his native Dubrovnik and the people of Croatia with many other cultures and nations.

field on the basis of Bošković’s work. In the field of modern atomic physics the scientific brilliance of Ruđer Bošković has continued to be recognised up to this day.Josip Ruđer Bošković is an outstanding 18th century phenomenon. It is dif-ficult to depict the life of this scientific enthusiast, traveller and wanderer, who was nevertheless permanently connected with his homeland. Having had ac-cess to European courts, Bošković was a Dubrovnik Republic envoy in Versailles on an official diplomatic mission in 1759/1760. He came to the court owing to his acquaintance with King Stanis-law Leszczycski. He frequently visited the French royal residence as a guest of Maria Leszczycska - the wife of Louis XV and daughter of King Stanislaw - and also of the heir to the throne. He used his politic connections in Poland during the Russian-Turkish war of 1771, when the Dubrovnik Republic was in mortal danger. Taking into consideration the fact that Dubrovnik recognized the supreme authority of Turkey paying an annual pool tax, Russia proclaimed the Republic of St Blaise its enemy. Thus, Admiral Or-

A visionary, scientist, traveller, diplomat…

Napisao/By viNiCije B. Lupis

Welcome to Dubrovnik 15Winter 2010/11

Page 16: Welcome to Dubrovnik No.20
Page 17: Welcome to Dubrovnik No.20

Pilama. Jedna je osoba poginula, a više njih bilo je ranjeno. Ubrzo potom, toč-nije 20. ožujka 1970. u 12 sati, na svim relacijama ukinut je promet dubrovač-kog tramvaja. Dan kada je dubrovački tramvaj imao svoju posljednju vožnju mnogim će Dubrovčanima ostati u traj-nom sjećanju. Nekoliko tisuća Dubrov-čana došlo je na tu posljednju vožnju tramvajem te tako pokazalo emotivnu vezu s tim prometalom koja i danas traje istim intenzitetom. U svakom slučaju, dubrovački tramvaj dio je kulturno- -tehničke baštine cijele Hrvatske te je ujedno i jedini tramvaj koji je vozio u Dalmaciji. Danas je dubrovački tramvaj, zajedno s prikolicom, izložen u Tehnič-kom muzeju u Zagrebu.

Kada je nastajao dubrovački tramvaj, Dubrovnik je – tada u sastavu Austro-

-Ugarske – imao oko 12 tisuća stanovni-ka. Nakon pada Republike i ulaska Na-poleonovih postrojbi u Grad, Dubrovnik stagnira na svekolikom gospodarskom polju, međutim, Austro-Ugarska će gradnjom uskotračne željezničke pruge Brod – Bosanski Brod – Doboj – Sara-jevo – Dubrovnik – Zelenika dati nov poticaj za gospodarski razvitak ovog dijela Dalmacije. Upravo će gradnja te pruge ubrzati ostvarenje ideje o promet-nom povezivanju Gruža i Pila jer sve do pojave tramvaja ta su dva dijela Grada bila prepuštena nesigurnom prijevozu uz pomoć kočija, a nešto kasnije i omnibusa kojega su vukli konji.U vrijeme uvođenja tramvaja Gruž je bio dubrovačka periferija, ali istodobno i luka koja je bila izvorište svih putovanja. Gruž je isto tako u tadašnjem Dubrov-niku bio svojevrsna industrijska zona, ali i predio za njegovo moguće širenje. Kad se sve rečeno uzelo u obzir, tada je bilo razumljivo, logično, pa i gospodarski isplativo povezati ta dva gradska dijela. Puštanjem u pogon elektrane, točnije termoelektrane u Dubrovniku 1. lipnja 1901. stvorene su i prve pretpostavke za funkcioniranje tramvaja. Presudan tre-nutak zbio se 1905 kad je osnovan Od-bor za gradnju električnoga tramvaja, na čijem je čelu bio Luko Bona, jedna od najzaslužnijih osoba koje su pridonijele ostvarenju projekta uvođenja tramvaja u Dubrovniku. Ostali članovi Odbora bili su: Ivo Papi, dr. Miho Papi, dr. Artur Saraka, Mato Šarić, dr. Antun Pugliesi, dr. Mato Gracić, dr. Ivo Degiulli, Ernest Katić i Antun Milić. Novi Osnivački od-

Obljetnica

godina dubrovačkoga tramvaja

bor d.d. utemeljen je 1908., a priključili su mu se svi predstavnici kapitala.Gradnja dubrovačkoga tramvaja po-stignuće je iznimne gospodarske sloge, domoljublja i požrtvovnosti koji su u da-našnje vrijeme gotovo neshvatljivi. Rea-lizacija takva projekta trebala je pokazati Beču kako je nekoć slavan i gospodarski moćan Grad još pun potencijala da sa-mostalno ostvari, za to vrijeme, uistinu tehnički zahtjevan gospodarski projekt. O tomu svjedoči i brzina postavljanja tračnica – kolosijek je postavljen u samo 48 radnih dana. Izvedba električnog tramvaja pripala je tvrtki Fr. Križik iz Praga. Prvih pet dubrovačkih tramvaja, njihov kolni ormar i kolni slog kupljeni su u tvornici Grazer Wagonen und Mas-chinenfabrik. Dubrovački tramvaj imao je 1910. pet motornih kola s brojevima 1, 2, 3, 4 i 5 te tri zatvorene prikolice, također kupljene u spomenutoj tvrtki u Grazu, a imale su registracijske brojeve 21, 22 i 23. Dubrovački električni tram-vaj pušten je u pogon 22. prosinca 1910. te je prometovao sve do 1970. godine.Sedmog ožujka 1970. oko 9 sati dogodi-la se teška prometna nesreća na Pilama kada su tramvajska kola br. 5, koja su vozila na relaciji Pile – Lapad, iskočila iz tračnica i survala se u gradski park na

1ooNapisao Božo Lasić

Welcome to Dubrovnik 17Winter 2010/11

Page 18: Welcome to Dubrovnik No.20

When the Du-brovnik tram was coming

into existence, the City – a part of the Austro-Hungarian Empire at the time – had about 12 thousand inhabitants. After the abolition of the Dubrovnik Republic and the arrival of Na-poleon’s troupes in the City, Dubrovnik faced an overall economic decline. However, by construct-ing the Brod – Bosanski Brod – Doboj – Sarajevo – Dubrovnik – Zelenika narrow-gauge railway, the Austro-Hungarian Empire gave a new impetus to the development of this part of Dalmatia. The railway’s construction speeded up the realisa-tion of the idea about traffic connection between Gruž and Pile, because before the appearance of the tram these two city districts depended on the unreli-able coach transport and later on horse driven omnibuses.At that time Gruž was a periphery of Dubrovnik and a port of departure. It was also a kind of industrial zone and the area where the City could possibly expand. In view of these facts, it was understandable, logical and economi-cally profitable to connect these two city areas. The first prerequisites for the functioning of the tram were created by putting the Dubrovnik power plant - or thermo-electric power plant, to be more precise - into operation on 1 June 1901. After that, in 1905, the Electric Tram Committee was founded, headed by Luko Bona, one of the people most responsible for the realisation of the Du-brovnik tram project. Other committee members included: Ivo Papi, Dr. Miho Papi, Dr. Artur Saraka, Mato Šarić, Dr. Antun Pugliesi, Dr. Mato Gracić, Dr. Ivo Degiulli, Ernest Katić and Antun Milić. The New Founding Committee Ltd. was founded in 1908, and it also included representatives of all financers.The Dubrovnik tram was the result of an outstanding economic concord, patri-otism and dedication which are almost incomprehensible nowadays. The project realisation was supposed to show Vienna that once glorious and economically

ANNIVERSARY

Years of Dubrovnik Tram

By Božo Lasić

powerful City still possessed the poten-tial to carry out such technology-wise extremely demanding project. Testi-mony to that was the speed at which the rails were laid – the gauge was laid in 48 work days only. The electric tram con-struction was entrusted to the Fr. Križik Co. of Prague. The first five Dubrovnik trams were purchased from the Grazer Wagonen und Maschinenfabrik. In 1910 the Dubrovnik tram had five motor units with the numbers 1, 2, 3, 4 and 5 and three closed cars, also purchased from the afore mentioned company in Graz, while their registration numbers were 21, 22 and 23. The Dubrovnik electric tram was put into operation on 22 December 1910, and it operated until 1970.On 7 March 1970 there was a major traffic accident at Pile. The car No. 5, which operated between Pile and Lapad, left the rails and crashed into the Pile public garden. One person was killed and several

injured. Soon after that, on 20 March 1970, at 12 noon, the Dubrovnik tram stopped operating. The day when the Dubrovnik tram made its last drive remained imprinted in the memory of Dubrovnik residents. Several thousands of them came to that last drive showing their emotional attachment for the tram which has survived until this day. The Dubrovnik tram is by all means a part of the cultural and technical heritage of entire Croatia, being at the same time the only one that operated in Dalmatia. The Dubrovnik tram is now exhibited at the Zagreb Museum of Technology.

1oo

18 DobroDošli u Dubrovnik Zima 2010/11

Page 19: Welcome to Dubrovnik No.20
Page 20: Welcome to Dubrovnik No.20

Dubrovnik ima, uz sve svoje po-sebnosti, i onu najveću – tradiciju

slavljenja sv. Vlaha, zaštitnika Grada, svoga Parca.Festa sv. Vlaha najkorjenitija je i najdraža dubrovačka svečanost, ponos kroz po-vijest, a sve u slavu zaštitnika sv. Vlaha: liječnika, biskupa i mučenika iz armenske Sebaste, koji se štuje po cijeloj Europi i svijetu, ali nigdje tako snažno i zdušno, s toliko vjere i poštovanja kao u Dubrov-niku, koji ga je po legendi 972. g. uzeo za svoga zaštitnika, a po dokumentima njegovo je štovanje zasvjedočeno od 1190. godine.Dubrovnik i sv. Vlaho nerazdvojni su pojmovi, gotovo istoznačnice. Snaga i simbolika nebeskoga zaštitnika utemeljila je i razvijala kulturni prostor Dubrovnika i njegova područja, oblikujući lokalni i nacionalni kulturni pejzaž svestranim pojavnostima, povezujući materijalnu i nematerijalnu kulturnu baštinu proži-mljućom duhovnom dimenzijom.Stoga je osobito radosno i svečano od-zvonila vijest iz Abu Dhabija 30. rujna 2009.g.o upisu Feste svetoga Vlaha na Reprezentativnu UNESCO-vu Listu nematerijalne kulturne baštine čovječan-stva, kao prinos hrvatske, dubrovačke posebnosti jedinstvu svjetskih civilizacij-skih i kulturoloških različitosti.

Festa svetoga Vlaha, zaštitnika Dubrovnika

U UNESCO-voj OBITELJI IN UNESCO FAMILY

Dubrovnik je tako po drugi put, nakon upisa spomeničke cjeline Grada iz 1979. g., ušao u UNESCO-v registar i po Festi svetoga Vlaha, na što su Dubrovčani posebno ponosni. Sv. Vlaho srastao je s ovim Gradom i njegovim pukom, a sre-dišnja Festa s veličanstvenom procesijom 3. veljače, u kojoj se nose svečeve moći, uz sudjelovanje puka, klera, hodočasnika i gostiju, što se slavi više od milenija, srž je dubrovačke duše i identiteta, slobode i mira.Ponosna sam i sretna jer sam dala prinos upisu naše Feste najprije na hrvatski popis nematerijalnih kulturnih dobara, a zatim kreirajući obrazloženje i prikuplja-jući dokumentaciju u ime i na prijedlog Konzervatorskog odjela u Dubrovniku, sudjelovala u dugogodišnjoj zahtjevnoj proceduri ispunjavanja UNESCO-vih kriterija, koji su prethodili odluci o upisu.Upis na UNESCO-vu Listu obavljen je uz najveću moguću suradnju i sudjelo-vanje svih sudionika dubrovačke lokalne zajednice (posebno rektora Crkve sv. Vlaha don Tome Lučića), kako crkovne tako i svjetovne vlasti - a ima zadaću podizati svijest o nematerijalnoj baštini ugroženoj globalizacijskim procesima, na-dalje poticati dijalog kao odraz kulturne raznolikosti diljem svijeta i svjedočanstvo o ljudskoj kreativnosti.

No, bez vjere, katoličke tradicije, bliske povezanosti dubrovačkoga puka i milog zaštitnika, sv. Vlaha, bez ljubavi za svog Parca, ne bi se mogla održati vjekovna tradicija, posebno kultura nasljeđivanja, po kojoj je Festa sv. Vlaha postala Festa za cijeli svijet!I na kraju ono ponosno, dubrovačko, tradicionalno: Živio sveti Vlaho!

The greatest among Dubrovnik particularities is the tradition of honouring St Blaise, the

City’s patron saint.The Festival of St Blaise is Dubrovnik’s oldest and most favourite festivity, hon-ouring St Blaise, the bishop and martyr from the Armenian city of Sebasta. He is celebrated all over Europe, but nowhere so ardently, wholeheartedly, and with so much faith and respect as in Dubrovnik. Legend has it that Dubrovnik recog-nized St Blaise as its patron in 972, and records show that he has been honoured since 1190.

20 DobroDošli u Dubrovnik Zima 2010/11

Page 21: Welcome to Dubrovnik No.20

Almost synonyms, Dubrovnik and St Blaise are inseparable. The power and symbolism of its heavenly protector established and developed the cultural area of Dubrovnik and its surround-ings, using universal phenomena to give form to both local and national cultural landscape, and connecting material and nonmaterial cultural heritage by per-miting spiritual dimension. That is the reason why the news from Abu Dhabi of 30 September 2009 on the Festival of St Blaise joining the representa-tive UNESCO Non-material Cultural Heritage List were received with out-standing enthusiasm, being Croatia’s and Dubrovnik’s contribution in the world’s civilisational and culturologi-cal diversity. The people of Dubrovnik take special pride in the fact that, after joining UNESCO World Heritage Sites in 1979, Dubrovnik was for the second time included in UNESCO List owing to its Festival of St Blaise. St Blaise is inseparably connected with the City and its residents. The central Festival event with a magnificent procession taking place on 3 February - when the holy relics of St Blaise are carried in the presence of clergy, pilgrims, dwellers and guests of the City - which has been celebrated for more than a millennium, is the essence of Dubrovnik’s spirit, identity, freedom and peace.I am proud and happy for my contribu-tion in including our Festival at first in the Croatian Non-material Cultural Heritage List, and later in participating in the long-time demanding proce-dure of meeting the UNESCO criteria preceding the inclusion by conceptual-izing the explanation and collecting the

Napisala/By Maja Nodari

The Festival of

Saint Blaise, the patron of Dubrovnik

documents on behalf of and at the sug-gestion of the Dubrovnik Art Conserva-tion Department. The purpose of the inclusion - which was made possible owing to full cooperation of all members of the Dubrovnik local community (particularly Father Tomo Lučić, Rector of St Blaise’s Church) including both church and city authorities - is to raise the non-material heritage awareness endangered by the globalization process, and to further encourage dialogue as a reflection of cultural diversity all over the world and as a testimony to human creativity.However, without faith, the Catholic tradition, the close connectedness between the people of Dubrovnik and their dearly loved protector St Blaise, and without love for their patron saint, the centuries long tradition could not have been preserved, particu-larly the culture of inheriting, which recognised the Festival of St Blaise as world heritage!And in conclu-sion, following the Dubrovnik tradition, let us exclaim proudly: Long live St Blaise!

Welcome to Dubrovnik 21Winter 2010/11

Page 22: Welcome to Dubrovnik No.20

Kada je američkom predsjedni-ku Baracku Obami javio da će prihvatiti odgovornu funkciju

direktora posrnule najveće svjetske osi-guravajuće kuće, American Internatio-nal Group, AIG-a, ali tek nakon berbe u njegovom pelješkom vinogradu, oči svjetske javnosti bile su okrenute prema jugu Hrvatske gdje nekoliko mjeseci godišnje boravi Robert Benmosche. Du-gogodišnji šef osiguravateljske kuće Met Life spremao se ostatak života provesti u mirovini koju je planirao provoditi većinom u svojoj prekrasnoj kući u Du-brovniku, kada ga je američki predsjed-nik Barack Obama zamolio za pomoć. Smatrao je da svoje iskustvo i znanje mora staviti na raspolaganje u tom gos-podarski kriznom vremenu i prihvatio je ponovno biti radno aktivan. No, visoko na listi njegovih životnih prioriteta ostali su – pelješki vinogradi i Zinfandel, sorta grožđa koju je vratio doma, u Hrvatsku. Postao je ujedno najveći promotor Hr-vatske kao zemlje vrhunskih vina. Jedan od financijski najutjecajnijih i najstruč-nijih ljudi na svijetu, za svake je berbe u svojim vinogradima na Pelješcu gdje mu posao vodi partnerica, pelješka vinarka Marija Mrgudić.

Dubrovnik ste prvi put posjetili 1987. godine...-... kada sam doveo tristotinjak financij-skih savjetnika s Wall Streeta da prosla-ve uspješnu poslovnu godinu. Izlet je bio iznimno uspješan i ostavio je toplo mje-sto u mome srcu. Samome sebi tada sam obećao da ću se jednoga dana vratiti.

I jeste. Odlučili ste kupiti kuću u Dubrovni-ku? Zašto?- Kasnih 90-tih saznao sam da sorta grožđa Zinfandel potječe iz Hrvatske. Tada mi je sinula ideja da Zinfandel jednog dana vratim doma i da, kada po-

ZAŠTO VOLIM DUBROVNIK

Obamin savjetnik na Pelješkom vinskom putu

RobertBenmosche

đem u mirovinu, dio svoga vremena provedem proizvodeći vino u Hrvat-skoj, živeći u Dubrovniku. Desetak godina kasnije, 2000-te, vratio sam se u potragu za vinogradima želeći ulagati u Hrvatsku i pomoći po-krenuti tradiciju proizvodnje vina kako bi zemlja u tom segmentu postala svjetski poznata.

Jeste li tada pokrenuli posao u Hrvat-skoj?- Ne, nisam tada pronašao odgo-varajuće vinograde, ali sam dobio mogućnost kupiti prekrasnu vilu u blizini mora koja mi je postala do-mom iz kojega sam mogao krenuti u novi poslovni izazov. Kada sam 2006. pošao u mirovinu, zasadio sam svoj prvi Zinfandel u vinogradu u Vignju na Pelješcu, također i Plavac Mali u vinogradu u Dingaču, na tristotinjak metara od mora. Prva berba Zinfan-dela dala je skoro 2 tisuće kilograma visokokvalitetnog grožđa. Hrvatska je veličanstvena destinacija za odmor, oso-bito dalmatinska obala. Trebamo svi za-jedno raditi još više na tome da se gosti osjećaju dobrodošlima te da usluga koju im pružamo bude jednako kvalitetna ljepoti zemlje i toplini ljudi u Hrvatskoj. Moramo raditi svi zajedno na tome da proizvodimo svjetska vina. Ovo zahtjeva dugoročna ulaganja tako da mi zapravo radimo za buduću generaciju. Toga smo svjesni i ja i moja partnerica Mare Mrgu-dić čija obitelj proizvodi vrhunska vina generacijama.

22 DobroDošli u Dubrovnik Zima 2010/11

Page 23: Welcome to Dubrovnik No.20

President asked his help. Aware of the fact that his knowledge and experience were needed in time of crisis, Robert Benmosche agreed to return to active service. However, his Pelješac vineyards and Zinfandel - the wine variety which he brought back to its Croatian home - remained highly positioned on his list of life priorities. At the same time Benmosche became the major promoter of Croatia as a country of top quality wines. One of the world’s most influen-tial financial experts, he spends grape harvesting time in his Pelješac vineyards, where his partner Marija Mrgudić, a local wine producer, runs the business for him.

- «I first came to Dubrovnik in 1987 when I brought almost three hundred Wall Street financial advisers to cele-brate their successful sales year. The trip was a tremendous success and it left a warm place in my heart. I said then, one day I hoped to return.»

And you returned indeed, and decided to buy a house in Dubrovnik? Why?- «In the late 1990s I learned that the grape variety Zinfandel came from Croatia. I then came to the idea to bring Zinfandel back to its home one day, and, when I retire, to spend part of my time making Zinfandel wine in Croatia and living part of my retirement in Dubrovnik. Ten years later, in 2000 I returned to look for vineyards and to begin to invest in Croatia to help restore the country’s heritage of being a world leader in producing wonderful wines.»

Did you start the business in Croatia then?- «I didn’t find vineyards at the time, but I did have the opportunity to invest in a villa that could be a base of op-erations for my new business venture.

When I retired in 2006, I started my first Zinfandel vineyard in Viganj on the Pelješac Peninsula and also a small Pla-vac Mali vineyard in Dingač 300 metres above the sea. Both are doing great and our Zinfandel harvest had almost 2,000 kilos of high quality grapes. Croatia is a great destination for vacationers, especially along the Dalmatian coast. What I hope we all do is a better job of making people feel welcome and that our service is as good as the beauty of the land and the people of Croatia. We also need to work together to produce world class wines. This will require long term investments so that we build for the next generation. Some wine produc-ers are already doing that, but we need so many more to join the effort. Mare Mrgudić and her family are leading that important effort.»

Does your family enjoy Dubrovnik and your Pelješac vineyards as much as you do?- « My family loves coming to visit each year and they keep wanting to find way to stay longer. It is such a beautiful place to stop and take time to appreci-ate life.»

What do you tell your friends when they ask: why Dubrovnik?- «Many friends ask why Dubrovnik. I then ask if they had ever been to Croatia, and they say no. I say then that after they visit, they can ask me again. But when they come to visit, they sim-ply say ‘got it’. It is just so clean, safe, peaceful and incredibly beautiful. While I have had to return to work after three years of retirement, I look forward in a year or two to being able to again spend five months a year living in Dubrovnik and making better wine every year.»

Napisala/By Lidija CrNčevićWHY I LOVE DUBROVNIK

Obama’s Adviser on the Pelješac Wine Route

Uživa li Vaša obitelj u Dubrovniku i pelješ-kim vinogradima kao i Vi?

- Moja obitelj obožava dolaziti u Dubrovnik i pokušavaju iznaći na-čin da ostanu ovdje što dulje. Ovo je prekrasno mjesto na kojemu postanete svjesni ljepote življenja.

Kada Vas prijatelji pitaju čime Vas je Dubrovnik privukao, što kažete?- Mnogi me prijatelji pitaju – Za-što baš Hrvatska? Odgovaram im

protupitanjem jesu li ikada bili u Hrvatskoj i preporukom da mi isto

pitanje postave nakon što ju posjete. Oni koji su poslušali moj savjet više

nisu postavljali ovo pitanje jer su odgo-vor znali sami, moja opčinjenost Hrvat-skom postala im je jasna. I njih je Hr-vatska osvojila svojom čistoćom, mirom i nevjerojatnom ljepotom. Iako sam se nakon tri godine mirovine morao vratiti na posao, veseli me pomisao da ću za godinu ili dvije moći opet provoditi pet mjeseci godišnje u Dubrovniku i svake godine proizvoditi kvalitetnije vino.

Benmosche

Upon informing the President of the United States, Barack Obama, that he would ac-

cept the invitation to assume the role of CEO of American International Group, the world’s major insurance corpora-tion suffering from a liquidity crisis, but only after the grape harvesting in his vineyard on the Pelješac Peninsula, the eyes of the world were on the south of Croatia where Robert Benmosche lives several months a year. The longtime CEO of Metropolitan Life Insurance Company was planning to spend his retirement days in his beautiful house in Dubrovnik, when the current American

Welcome to Dubrovnik 23Winter 2010/11

Page 24: Welcome to Dubrovnik No.20

Dom atelje Jagode Buić Wuttke

I Ionesco je uživao u Kolorini

Iako oko nastanka lokaliteta, koji je danas prepoznat kao uvala Kolorina, postoji mnogo legendi, prvi povijesni podatci kažu da su u tim kućicama u 11. stoljeću za-pravo živjeli radnici koji su gradili tvrđavu Lovrjenac. Pretpostavlja se da su oni iz neposredne blizine kućica vadili kamenje koje je po-moglo u gradnji impozantne tvr-đave na koju sa svih terasa kućica, puca nezaboravan pogled.

Eksterijer i interijer ispunjavaju kameni stolovi i klupe, pokoja ple-tena stolica te kreveti prekriveni bijelim pletenim prekrivačima.Na kamenoj klupi na terasi, izle-žavao se i Eugene Ionesco koji je svoj užitak izrazio riječima:

“Ne mičem se odavde!”

24 DobroDošli u Dubrovnik Zima 2010/11

Page 25: Welcome to Dubrovnik No.20

Napisala/By pauLiNa pekoThe studio home of Jagoda Buić Wuttke

Ionesco is among those who enjoyed Kolorina

Kad bi se u Dubrovniku tra-žio dom jedinstven po svom položaju i doživljaju bliske

povezanosti s mediteranskom kulturom i prirodom, bio bi to nedvoumno dubro-vački dom svjetski poznate umjetnice Jagode Buić Wuttke. Kompleks malih kamenih kućica zabijenih u stijenje s po-gledom prema tvrđavi Lovrjenac i uvali Kolorina, jedinstvena je arhitektonska cjelina čija je vrijednost multiplicira-na istančanim ukusom i umjetničkim dodirom vrsne umjetnice. Otkako je sredinom šezdesetih godina Jagoda Buić u nabacanim kućicama imala viziju je-dinstvenog dubrovačkog doma, terase, šest u cjelinu povezanih kućica, postale su primjer kako prostor sa što manje intervencija zadržati izvornim i učiniti ga udobnim.Kućice u bijelom odišu mediteranskom nostalgijom. Njihovu unutrašnjost, nakon što je iz njih danima izbacivano kamenje i otpad, vlasnica je uredila u potpunom bjelilu s naglaskom na pri-rodno. Najdojmljivija je okrugla prosto-rija s ognjištem na sredini koja je ostala u izvornom stanju u kakvom je i nađena.-Kuća nije samo fizički kuća, već je kuća

i duhovno. Kad me pitaju do kada sam u Dubrovniku, kažem da sam tu dok me ne otplave kiše. Istina, lijepo mi je ovdje i zimi dok šetam praznim Stradunom okupanim mjesečinom. No, mjesto moje inspiracije i glavno mjesto mog rada je škrapa ispod Lovrjenca na koju ljeti le-gnem, upijam sunčeve zrake i sanjam...-kaže Jagoda Buić Wuttke.Kućice u Kolorini uređene su s punim respektom prema starini i pejsažu, što je konačno, i likovni kredo umjetni-ce. Upravo u jednoj od kućica koja je umjetničin atelje, nastale su brojne skice za scenografije, kostimografije i izložbe diljem Europe i svijeta. Brojna likovna publika imala je priliku u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu pogledati veliku retrospektivnu izložbu Jagode Buić Wuttke koja će potrajati sve do konca rujna zbog velikog interesa javno-sti. Na njoj je bilo izloženo više od 200 radova, među kojima i 26 reprezenta-tivnih tapiserija većinom posuđenih iz uglednih inozemnih ustanova kulture u Francuskoj- kao što su UNESCO u Parizu, Muzej likovnih umjetnosti u Bordeauxu i FNAC (Centar za suvre-menu umjetnost i skulpturu) u Parizu te iz Moderne galerije u Zagrebu i Ga-lerije umjetnina Split. Uostalom, radovi umjetnice svjetskog renomea Jagode Buić Wutke zastupljeni su u gotovo svim velikim svjetskim muzejima suvre-mene umjetnosti.Poznata tapiseristica, od gimnazijskih dana “zaražena” kazalištem, napravila je oko 150 scenografija i kostimografija, a poslije se bavila i režijom. Zanimljiv stvaralački život danas provodi na relaci-ji Pariz – Rim – Dubrovnik - Provansa. Dok iz svog provansalskog doma, koji je pripadao ispovjedniku Merquisea de Sadea, s prozora vidi De Sadeov srušeni dvorac kojeg je obnovio Pierre Cardin, u Dubrovniku iz Kolorine gleda na tvrđa-vu Lovrjenac, najistureniju dubrovačku utvrdu.

- Dubrovnik bi zimi trebao biti jednako atraktivan kao i ljeti. Ta njegova zim-ska publika mogla bi biti kvalitetnija i umjetnički senzibilnija. Dubrovnik bi dakle zimi trebao nastaviti biti centar kulture u kojem bi se uživalo više nego ljeti gužvajući se u nepreglednoj masi ljudi. Neprihvatljivo mi je opravdanje za sve “nema novaca” jer se mnoge stvari, uz entuzijazam i ljubav za Grad, mogu napraviti i bez ili s vrlo malo novca - kaže Jagoda Buić Wuttke.

If one looked for a home in Du-brovnik unique for its position and the feeling of close connectedness

with Mediterranean culture and nature, it would undoubtedly be the Dubrovnik home of the world famous artist Jagoda Buić Wuttke. The complex of small stone houses on the cliffs overlooking Fort Lovrjenac and Kolorina Cove is a unique architectural unit, whose value is enhanced by the refined taste and artistic touch of this outstanding artist. Ever since she envisioned her unique Dubrovnik home with terraces and six interconnected small houses in the mid 1960s, it became an example of how one can retain the original form of a space and make it comfortable with as few interventions as possible.

Welcome to Dubrovnik 25Winter 2010/11

Page 26: Welcome to Dubrovnik No.20

The white little houses give out the Mediterranean nostalgia. Having spent many days throwing stones and waste materials out of them, Jagoda Buić Wuttke decided to paint the entire in-terior white. The most impressive room is the one with a fireplace in its centre, which remained in its original state.

In spite of many legends of the origin of the locality known to-day as Kolorina Cove, the first historic records show that in the 11th century the little houses were actually inhabited by the builders of Fort Lovrjenac. It is supposed that they used the stones found in close proxim-ity to the houses for the con-struction of this imposing fort.

Their exterior and interior con-sist of stone tables and benches, wicker chairs and beds covered with white knitted bedspreads.One of those who lolled about on the terrace stone bench, Eu-gene Ionesco expressed his en-joyment in the following words: „Wild horses wouldn’t drag me away from here!“

- A house is not only a house in the physical, but also in the spiritual sense. When asked how long I would stay in Dubrovnik, I reply: till the rains wash me away. To tell the truth, here I feel fine in winter too, while promenading along the empty moonlit Stradun. How-ever, the place of my inspiration and my main working place is a small plateau at the foot of Lovrjenac, where I lie down in the summer, absorb the rays of the sun and dream… - says Jagoda Buić Wuttke.The artist decorated the small houses in Kolorina fully respecting the antiquity and landscape, which is, after all, her artistic credo. In the little house she uses as a studio she made a large number of sketches for set designs, costumes and exhibitions put up all over the world. Numerous visitors have had the op-portunity to see the great retrospec-

tive exhibition of Jagoda Buić Wuttke, which will remain open until the end of September because of a huge public interest. The exhibition presented more than 200 works, including 26 repre-sentative tapestries mainly borrowed from the prestigious cultural institutions of France such as UNESCO in Paris, the Visual Arts Museum of Bordeaux and FNAC (Modern Art and Sculpture Centre) in Paris, as well as from the Zagreb Gallery of Modern Art and the Split Art Gallery. After all, the works of this world famous artist are exhibited in almost all major modern art museums in the world.Infatuated with theatre ever since her grammar school days, Jagoda Buić Wuttke has made some 150 set and costume designs, and has also been engaged as a theatre director. She now spends her intriguing creative life be-tween Paris, Rome, Dubrovnik and Provence. Her Provence home - which belonged to Marquise de Sade’s confes-sor - overlooks De Sade’s demolished castle, now restored by Pierre Cardin, while her Kolorina home in Dubrovnik overlooks Fort Lovrjenac, the City’s most prominent fortification.- Dubrovnik in winter should be as at-tractive as Dubrovnik in summer. Its winter audience could include more sophisticated and artistically more per-ceptive visitors. Dubrovnik in winter should thus continue to be a cultural centre in which the visitors enjoy much more than in summer pushing through huge crowds of people. The explanation „there is no money“ is unacceptable, be-cause, with enthusiasm and love for the City, many things can be done with no or with small sums of money – claims Jagoda Buić Wuttke.

Napisala/By pauLiNa pekoThe studio home of Jagoda Buić Wuttke

26 DobroDošli u Dubrovnik Zima 2010/11

Page 27: Welcome to Dubrovnik No.20
Page 28: Welcome to Dubrovnik No.20

Stradun

„Stradun je više nego ulica i više nego glavna ulica, on je svijet, zasebni zao-

kruženi svijet. Čitav.“, zapisao je najveći dubrovački lirik Luko Paljetak. I pogo-dio. Pa je Stradun još počastio i antolo-gijskim svojim stihovima:

„Ulica to nam nije nego je to Očenašživota svagdanjega, saloča naša,salaod Versaja, đe ide vazda se, đe se balaonako kako svira, i kako sam ordenaš;“

A Stradun je izvornim imenom Placa, kako ga malo tko i u Dubrovniku danas zove.U tom svijetu dugačkom oko 300 me-tara, osnovne geometrije izduljenog, nepravilnog pravokutnika, dimenzioni-ranog u skladu s okolnim građevinama prije Velike trešnje izrazito reprezenta-

tivnog izgleda i sadržaja, zvanog Plathea Magna, život će teći i svakodnevno trajati, pa i nakon što mu se obličje iz-mijeni. Kada je kataklizmički potres, 6. travnja 1667., koji je i samo postojanje Grada doveo u pitanje, pokopavši mu gotovo polovicu stanovnika – preobra-zio lice Place obujmivši je s obje strane redom naizgled istih kuća - bilo je to iz nužde, koja je rodila skladom. Vojni inženjer Giulio Cerruti iz Rima, poslan u Dubrovnik zalaganjem rodoljubnog oca domovine, Dubrovčanina, u Vatika-nu utjecajnog opata Stjepana Gradića, obnovio je dubrovačku glavnu arteriju čistoćom i jednostavnošću urbanističke zamisli, potpuno uvažavajući zadanu formu Grada i organizaciju prostora, na staroj matrici iz 13. stoljeća. Ugođaj asimetrične simetričnosti, po stanovitoj dinamici svojstvenoj baroknim pravili-ma, progovorio je unificiranim jezikom,

zrelo i osmišljeno, uspostavljajući na Placi estetiku reda jednostavnih mogućnosti. Tu civiliziranu odmjerenost očito nimalo dobro nije razumio, stoljeće kasnije, ne-sklon i zavidni Mlečanin, uzviknuvši na sjajno(j) popločanoj Placi:“Che strada, che stradone!“ U prijevodu bi taj pejora-tivni augmentativ glasio: uličetina. Toga se pogrdnog naziva malo tko sjeća kada kroči na dubrovački Stradun.Lijep je u sve sate dana i noći. Pun čelja-di i prazan. Ritmiziran svojim vratima na koljeno. Skladan i odmjeren kao i Grad, čiji je izlog i ures.Sve se gradske ulice u njega slijevaju, sva mu se kućna pročelja okreću, svi zvonici Grada njemu zvone, gradske fontane na njegovim krajevima vodom žubore.

Napisala/By Maja Nodari

Placa /

Saloča od GradaSaloča od Grada

28 DobroDošli u Dubrovnik Zima 2010/11

Page 29: Welcome to Dubrovnik No.20

Stradun

“More than a street and more than a main street, Stradun

is a world of its own. A complete one.”, wrote Luko Paljetak, Dubrovnik’s great-est lyric poet. The description was accu-rate indeed, and so were his anthological verses:

“’Tis not just a street but a paternoster of our daily life, our anteroom, a hall of Versailles,a place where you can walk and danceto the tune, and to your own will.”

The original name of Stradun is Placa, although few people in Dubrovnik call it by that name nowadays. In that 300 metre long world in the shape of an elongated irregular rectangle, called Plathea Magna - the dimen-sions of which are in accordance with the representative surrounding build-

ings constructed before the Great Earthquake – life went on, regardless of the architectural changes. After the cataclysmic earthquake of 6 April 1667 – which jeopardised the very existence of the City destroying almost half of its population – had changed the appear-ance of Placa, two rows of seemingly alike buildings were constructed along its sides. Although done out of necessity, this resulted in harmony. Thanks to the interceding of Abbot Stjepan Gradić, the native of Dubrovnik and Father of the Country who was very influen-tial in Vatican, the military architect from Rome Giulio Cerruti was sent to Dubrovnik. Fully respecting the city’s specific form and space, he restored the main street of Dubrovnik according to a clear and simple design based on the old 13th century city plan. Following a dynamics characteristic of baroque

rules, the atmosphere of asymmetric symmetry spoke in a uniform language, maturely and meaningfully, establish-ing the aesthetics of simple possibilities in Placa. One century later, an antagonistic and envious visitor from Venice obvi-ously failed to understand this civilised sense of proportion. Having seen the shiny paved Placa, he exclamed: “Che strada, che stradone“! An approximate translation of this pejorative augmenta-tive is: a large street. However, few people nowadays remember this abusive name while walking along Stradun.Crowded and empty, in the rhythm of its knee-shaped doors, Stradun is well-proportioned and neat, like the City adorned with it. All the city streets lead to it, all fronts of the buildings face it and all bells of the City ring for it, while the water gurgles in the fountains stand-ing at its beginning and at its end.

The City’s AnteroomThe City’s Anteroom

Welcome to Dubrovnik 29Winter 2010/11

Page 30: Welcome to Dubrovnik No.20

I slavni Morgan Freeman prošetao Gradom

Oscarovac Morgan Freeman, proslavljen ulogom u filmu Djevojka od milijun dolara,

za kojega je i nagrađen zlatnim film-skim kipićem, ali i brojnim drugim poput onih u „Vozeći gospođicu Daisy“, „Sedam“, „Duboki udar“ itd., ovoga je ljeta na atraktivnom „Dubrovnik Film Meetingu“ nazočio projekciji svog filma Invictus o Nelsonu Mandeli. Freeman se dubrovačkoj publici predstavio na nešto intimnijoj projekciji pod otvore-nim nebom na terasi Hotela Dubrovnik Palace, ali i na crvenom tepihu koji je te večeri neodoljivo podsjetio na gla-mur Hollywooda. Na crvenom tepihu Dubrovnika bila je ovog ljeta i Caprice, slavni američki top-model, trenutno jedna od najuspješnijih poslovnih žena svijeta i nekoć najfotografiranija osoba u Velikoj Britaniji. Tijekom devedesetih pojavila se na naslovnicama više od 300 najutjecajnijih svjetskih časopisa poput

Poznati i slavni u Gradu

Morgan Freeman

Jiri Menzel

Vougea, Maxima, GQ, Peoplea, Cosmopolitana te mnogih drugih. Sir Roger Moore priznao je da mu je mjesec rujan postao nezamisliv bez Dubrovnika u kojemu već godinama sudjeluje

na Festivalu komorne glazbe kojega je pokrenuo njegov prijatelj, violinist Julian Rachlin. Dubrovnik je u rujnu obvezna stanica za užitak i slavnom Johnu Malkovichu koji je također jedan od zaljubljenika u glazbenu čaroliju koja nastaje na festivalu Julian rachlin & fri-ends. A kada se o Festivalu tako izjasne dvije glumačke veličine poput njih, ne treba čuditi vijest o tome da je britanski Guardian proglasio Dubrovnik jednom od naj-destinacija za odmor u rujnu i listopadu. Libertas film festival doveo nam je ovog ljeta američku glumicu Gabourey Sidi-be, glavnu zvijezdu filma Precious koja je u pet filmskih dana boravka uživala u Dubrovniku, Hrvatskoj, te pružila Du-brovniku publicitet svjetskih razmjera govoreći o ljepotama Grada i mentalite-tu ljudi u Jay Leno talk Show-u. Slično osjeća i dugogogodišnji prijatelj Grada, češki oskarovac Jiri Menzel koji je svoj prvi dokumentarac snimio baš o Du-

brovniku, a ove godine je dobio nagradu Libertas film festivala za životno djelo. U zanimljivom teniskom meču održa-nom ispred Kneževa dvora susreli su se hrvatski slavni tenisač Goran Ivanišević i Johna Mc Enroe. Među slavnima koji su posjetili Dubrovnik na romantičnom pu-tovanju bili su ovoga ljeta i „kućanica“ Eva Langoria i njen suprug Tony Parker koji su Dubrovčane oduševili svojom jednostavnošću. Sa svojim društvom še-tali su Gradom bez ikakvog osiguranja, a fotografije s njihovog boravka u Hr-vatskoj vidjeli su brojni fanovi u cijelome svijetu preko njezinog Facebooka. Brojne zvijezde, koje su gostovale u Dubrovniku ovoga ljeta, potvrdile su konstataciju iz britanskog mjesečnika za putovanja i lifestyle Conde nast Tra-vellera da je Dubrovnik šik destinacija. Conde Nast Travellera donosi na pet strana atraktivnu reportažu o Dubrovni-ku “Hrvatsko blago: Posjetite prekrasan grad na moru Dubrovnik” eminentnog britanskog novinara Jonathana Basta-blea, koji je u rujnu prošle godine bora-vio u Dubrovniku.

John Mc Enroe.

Goran Ivanišević

30 DobroDošli u Dubrovnik Zima 2010/11

Page 31: Welcome to Dubrovnik No.20

The well-known and famous in Dubrovnik

This summer, Morgan Freeman who became famous for his role in the film Million Dollar

Baby for which he was awarded Oscar, and who also starred in many other films such as Driving Miss Daisy, Seven and Deep Impact, attended the projec-tion of his film about Nelson Mandela Invictus at the attractive Dubrovnik Film Meeting. He presented himself to the Dubrovnik audience at a bit more intimate open-air projection on the Du-brovnik Palace Hotel terrace, as well as on the red carpet which was very much reminiscent of the Hollywood glamour that night. This summer we also saw the famous American top-model Caprice on the Dubrovnik red carpet, Great Brit-ain’s one time most often photographed person and one of the present-day most

Napisala/By Lidija CrNčević

The famous Morgan Freeman walked through

the City too

Caprice

Sir Roger Moore

John Malkovich

Gabourey Sidibe

Eva Langoria & Tony Parker

successful business women in the world. Sir Roger Moore admitted that he could no longer imagine September without Dubrovnik, where he for many years had taken part in the chamber music festival started by his friend, the violinist Julian Rachlin. Dubrovnik in September is an indispensable place of enjoyment also for the famous John Malkovich, who is one of the lovers of the magic created at the Julian Rachlin & Friends Chamber Music Festival. This summer the Libertas Film Festival invited the American actress Gabourey Sidibe, the protagonist of the film Precious, who en-joyed Dubrovnik during the five festival days. The longtime friend of the City, the Czech Oscar-winning director Jiri

Menzel, whose first documentary film featured Dubrovnik, received a Lifetime Achievement Prize awarded by the Lib-ertas Film Festival. The famous Croatian tennis player Goran Ivanišević and John Mc Enroe played an exhibition tennis match in front of the Rector’s Palace. Other celebrities who visited Dubrovnik on a romantic trip this summer included the protagonist of the Desperate House-wives TV series Eva Langoria and her husband Tony Parker who enthralled the people of Dubrovnik by their simplicity. Together with their friends they walked through the City with no security at all, and the photographs of their Croatian holiday were seen by Langoria’s numer-ous Facebook fans all over the world.

John Mc Enroe.

Welcome to Dubrovnik 31Winter 2010/11

Page 32: Welcome to Dubrovnik No.20
Page 33: Welcome to Dubrovnik No.20

Marko Ercegović rođen je 1975.godine u Dubrovniku. Pre-

davač je osnova fotografije na Aka-demiji likovnih umjetnosti

u Zagrebu. Izuzetnom produktivnošću niže

samostalne i skupne izložbe, a i važne nagrade i priznanja,

i u Hrvatskoj, i u inozemstvu.

Napisala BožiCa Ðurđević

umjetnost je tek slutnja...

Marko Ercegović

FOTO OKO

Welcome to Dubrovnik 33Winter 2010/11

Page 34: Welcome to Dubrovnik No.20

Art is merely a presentiment- Znamo što jesmo, no ne znamo što možemo postati - govori jedan od Sha-kespeareovih likova. Za mladog dubro-vačkog majstora umjetničke fotografije Marka Ercegovića, kao da je prirodni tijek stvari odlučio što on jest i što će biti, dojam je kojega ostavljaju njegove fotografije koje su precizno i jasno, no nepretenciozno zaustavljene, sačuvane sekvence vremena. Marko je četvrta ge-neracija u obitelji Ercegović koja se bavi fotografijom. Zajedno s generacijom izuzetno nadarenih mladih fotografa čini prepoznatljiv umjetnički krug koji već više godina utječe na oblikovanje dubro-vačke kulturne stvarnosti i s razlogom se vjeruje da će i njihov rad imati značenje na puno široj sceni.Vaše fotografije često, zadržavajući distancu od motiva i ostavljajući pro-matraču da bez izravnih sugestija doživi raspoloženje kamerom zaustavljenog trenutka, kao da odražavaju i samu bit dubrovačkog mentaliteta u njegovoj naj-boljoj maniri, nenametljivosti. Je li riječ samo o osobnom senzibilitetu ili je ipak to i stvar genskog koda i odnjegovanog pristupa ljudima, stvarima, vremenu… ?- Mislim da je to stvar osobnog razvoja. Fotograf mora prilaziti motivu s pošto-

vanjem, ako želi da mu on bude dare-žljiv. U nekom smislu riječi, ta distanca je ona koja ne uznemirava, kao da prila-zite nekome tko drijema. S druge strane, ono što okružuje motiv bitno je kao i on sam - fotografija je ono što NISTE sni-mili, što je izostavljeno.Stasavali ste i sazrijevali u jednom po-sebnom vremenu za Dubrovnik, u jed-noj postratnoj, kulturno indisponiranoj sredini, premda se to izvana tako ne čini.

Jesu li to vrijeme i sredina potaknuli potrebu da motive istine, ljepote i stvarnosti tražite i pronađete na socijal-noj i prostornoj margini?- U postratnoj Hrvatskoj, centralnu poziciju zauzeli su ljudi i događaji koji me ne interesiraju. Oni imaju svoje fotografe na stalnoj plaći. Meni pre-

ostaje veći dio, i ne mislim da se radi o nikakvoj margini. Ono što me zanima su događaji koji su prividno marginalni, a za koje mislim da imaju noseću važnost u mediju fotografije.Živite u Zagrebu, a Dubrovniku se stal-no vraćate. Svojedobno sam čula kako jedan dubrovački fotograf govori svom prijatelju da bi bio jako sretan da je tog trenutka prvi put u Dubrovniku. Kako vi vidite sadašnji stvarni Dubrovnik, a kakvog biste ga htjeli vidjeti sutra?- U Zagrebu radim, Dubrovnik je moje doma. Tu svjedočim svakodnevnoj ek-sploataciji slike Grada od tisuća „neuro-tičnih“ fotoamatera. Njihova nemoguć-nost da se nose s prizorom pred sobom je i razlog za postavljanjem fotoaparata između - radi se o nekoj vrsti agresije iz samoobrane od ljepote koju vide. Osje-

34 DobroDošli u Dubrovnik Zima 2010/11

Page 35: Welcome to Dubrovnik No.20

A native of Dubrovnik, Marko Ercegović was born in 1975. He teaches essential photography at

the Zagreb Academy of Visual Arts. He has had a large number of one-man and group exhibitions and has been awarded many times at home and abroad.- We know what we are, but know not what we may be – said one of Shake-speare’s characters. For the young Dubrovnik master of art photography

Marko Ercegović, it seems that the natural course of things is responsible for what he is and what he will be. This is the impression that his photographs leave. They are the precisely and clearly, yet unpretentiously halted, preserved sequences of time. Marko Ercegović belongs to the fourth generation of pho-

THE PHOTOGRAPHIC EYE of Marko Ercegović

tographers in his family. Together with a generation of outstandingly talented young photographers, he is a part of a recognisable art circle which has been influencing the Dubrovnik cultural real-ity for several years, and whose work is, with good reason, expected to affect a much wider area.Distancing themselves from the motifs and enabling the observer to experience the mood of the moment captured by the camera without direct suggestions, your photographs often seem to reflect the very essence of Dubrovnik mentality in its best manner and unobtrusiveness. Is it merely your own sensibility, or also a matter of genetic code and sophisticat-ed approach to people, things, time…?

I believe it to be a matter personal growth. A photographer must approach his motif with respect if he wishes it to be generous. In a sense, that distance is not disturbing, as if you are approaching someone who is dozing. On the other hand, that which surrounds the motif is as important as the motif itself. A pho-tograph is that which you DID NOT capture, that which is omitted.

You grew up and matured in your work at the time which is quite special for Dubrovnik, in a post-war and culturally indisposed environment, although it does not seem so from the outside. Were that time and environment the reasons why you began to look for the truth, beauty and reality in the margin, taking into consideration that you often find

your motifs particularly in the social and spatial margins?- In the post-war Croatia, the central position was taken by the people and events I am not interested in. They have their own photographers on the payroll. A larger part remains to me, and I be-lieve it has nothing to do with any mar-gins. What I am interested in are the events which are apparently marginal, but which I consider to have major im-portance in the medium of photography.

You live in Zagreb, but keep on re-turning to Dubrovnik. I once heard a Dubrovnik photographer saying to his friend that he would have been very

happy if he had been in Dubrovnik for the first time at that moment. What is your perception of the real present-day Dubrovnik, and what kind of Dubrovnik would you like to see in the future?- I work in Zagreb, and Dubrovnik is my home. This is where I bear wit-ness to the everyday exploitation of the City’s image by thousands of “neurotic” amateur photographers. Their inability to cope with the scene in front of them is the reason they place their cameras in between – it is a kind of aggression in self-defence from the beauty they see. I feel a need to defy them: the moment I see a spectacular event I lay my camera aside and watch, and the things begin to intrigue me when nothing is going on.Art is not an explanation, but a presen-timent – seems to be the most precise explanation of Marko’s approach to photography, art and life in general.In that sense he says that - roughly speaking - photography is for art that which chess is for sports, and that the best explanation of artistic creation is that it is a process with unforeseeable outcome, and that only occasional re-sults deserve attention.

ćam potrebu da im se suprotstavim: čim vidim neki spektakularan događaj, spre-mam aparat i gledam, a stvari mi posta-ju zanimljive kad se ništa ne događa.Umjetnost nije objašnjenje, nego slut-nja – čini se najispravnijim objašnjenjem Markovog pristupa fotografiji, umjet-nosti i životu općenito. U tom smislu on će reći da je fotografija za umjetnost otprilike ono što je šah za sport, te da je najbolje objašnjenje umjetničkog rada da je to proces, s nepredvidivim krajem, i da su tek povremeni rezultati oni koji su vrijedni pažnje.

Napisala/By BožiCa Ðurđević

Welcome to Dubrovnik 35Winter 2010/11

Page 36: Welcome to Dubrovnik No.20

Jedna od dubrovačkih specifičnosti, bravarska radnja obitelji Mišić, u povijesnoj jezgri Dubrovnika je

gotovo pola stoljeća. Danas u njoj radi Mladen Mišić koji je odmalena zanat učio s ocem. Cijelo djetinjstvo proveo je na Bunićevoj poljani. Trgovinu od svega 13 četvornih metara otvorila je u Du-brovniku 70-ih godina prošloga stoljeća stara kovačka obitelj Mišić iz Konavala koja se tim poslom bavi više od 500 godina.- Nije bilo dileme oko toga što raditi u životu. Trgovinu sam naslijedio od oca i otkad znam za sebe, tu sam. Skoro sam se i rodio ovdje – govori Mladen Mišić koji je s desetljećima rada prikupio i hvalevrijednu kolekciju starih brava i ključeva. Skupljati ih je počeo njegov otac, a on je do danas kolekciju utro-stručio. Ima više od 350 ključeva i oko 60 starih brava.- Ljudi znaju da sam skupljač pa mi donose ključeve. Neki dan mi je jedan poznanik donio punu vrećicu ključića od malih škrinjica.Skupio je brava starih po 300, pa i 400 godina, koje su zamijenjene novima, a potom bačene.- U želji za novim, ljudi nerijetko baca-ju stare brave i ključeve koje sam znao pronaći na smetlištu. Meni je najdraža u kolekciji brava sa zvoncem. Ona se ne otvara uobičajeno već je treba tri puta okrenuti, a onda na njoj zazvoni batić. Potrebno je malo pričekati i ključ vra-titi u suprotnome smjeru. To je brava s mornarske škrinje kojoj je to bila zaštita. Ako bi je netko pokušao otvoriti čulo bi se zvono. Imam dvije takve brave. S trećom mi je došao na popravak vlasnik koji nije znao kako se otvara – priča Mladen Mišić kojega posebno veseli kolekcija ključeva. Neki od njih stari su više stoljeća.

Stari zanati bravar Mladen Mišić

Čuvar ključa od Grada

- Vjerujem da je najstariji ključ onaj od prije 450 godina. Ne znam za što je služio, ali je bio za otvaranje nečega vrlo važnoga jer je specifično izrađen. Po vrlo kompliciranoj izradi vidi se otprilike za što su ključevi korišteni. Tako imam 5, 6 starinskih ključa od grada starih više od stotinu godina. Na njima se vidi da ih je radio isti meštar.Mladen Mišić radio je i velike starinske ključeve za Knežev dvor.- Tu se sve radi na ruke. Od sirovog ključa ručno se izrađuju zupci i kanal. Slične sam ključeve izrađivao i za Po-morski muzej, Muzej Rupe...Rado bi proširio zanat na ono čime se njegova obitelj bavila u prošlosti. U Za-grebu mu je kolega našao cijelu kovačku radionicu.- Kako su moji kovači, a i sam često ku-jem i izrađujem starinske ključe, imam planove otvoriti kovačku radionicu.U povijesnoj jezgri Dubrovnika nema je gdje smjestiti jer radi u 13 četvornih metara. Najvjerojatnije će se prostor za nju naći u Konavlima odakle obitelj Mišić potječe.

- I never had second thoughts about my profession. Having inherited the shop from my father, I have been here for as long as I can remember. I was almost born here – says Mladen Mišić, who now owns a valuable collection of old locks and keys. His father had begun to collect them, but Mladen has triplicated the collection, which now comprises 350 keys and some 60 old locks.- People know that I am a collector and they bring me keys. A few days ago an acquaintance brought me a sack full of small chest keys.He now has the locks which are 300 and even 400 years old. Having been replaced by new ones, they were thrown away.- When providing new locks and keys, people often throw away the old, which I happened to find in the garbage. My favourite item in the collection is a lock with a bell. It is not unlocked in the usual way. One has to turn the key three times in order to hear the sound of a clapper. After a few seconds, the key has to be turned in the opposite direction. The lock One of Dubrovnik’s par-

ticularities, the Mišić family locksmith’s shop has been

located in the Old City for almost half a century. It is the working place of Mlad-en Mišić, who as a young boy learned the trade from his father. He spent his entire childhood in Bunić Square. The shop spreading on 13 square metres only was opened in the 1970s by the old blacksmith family Mišić of Konavle, which has been engaged in the trade for more than 500 years.

36 DobroDošli u Dubrovnik Zima 2010/11

Page 37: Welcome to Dubrovnik No.20

- Bearing in mind the fact that I hail from a family of blacksmiths, and that I often forge and manufacture old-style keys, I am planning to open a black-smith’s workshop.The shop of Mladen Mišić in the Old City is not large enough. He will most probably find the place for his black-smith’s workshop in Konavle, where his family comes from.

was once installed on a sailor chest as a protection. If someone tried to open it, the bell would ring. I have two locks of the kind. The third lock of the kind was brought to me by the owner who did not know how to unlock it – says Mladen Mišić who is particularly fond of his key collection. Some of them are more than several centuries old.- I believe the oldest one to be 450 years old. I don’t know its purpose but, ow-ing to its specific manufacture, it must have opened something important in-deed. Their quite complex manufacture roughly reveals what the keys were used for. I have five or six antique City keys more than a hundred years old. One

Napisala/By siLva Capurso

MLadeN Mišić u svojoj radioNiCi

MLadeN Mišić iN his workshop

Old Trades Locksmith Mladen Mišić

Keeper of the City Keys

can see that hey were made by the same locksmith.Mladen Mišić also manufactured the big old-style Rector’s Palace keys.- Everything is made by hand. The grooves and valleys are made by hand on the coarse key. I have manufactured similar keys for the Maritime Museum, the Rupe Museum, etc. Mladen Mišić would like to expand his business with his family’s old trade. A colleague of his found him a complete blacksmith’s shop in Zagreb.

Welcome to Dubrovnik 37Winter 2010/11

Page 38: Welcome to Dubrovnik No.20

Starinske su kuće i u Gradu i po se-lima imale slične komade namje-

štaja. Bogatije su gradske kuće brojile izobilje svega, a vrijedni se namještaj dovozio brodovima iz drugih zemalja i krasio salone i spavaće sobe. Seoske su pak kuće imale malo, tek trpezu, škrinju, blanak, postelju i obvezno bar jedan buro, tu starinsku komodu sa škrabijicama i mjedenim ručkama.Buro je stajao na vidnom mjestu u kamari, iznad njega ogledalo, na nje-mu napica, u njemu bjankarija. Bio je napravljen od plemenita drva, čitav gladak da je ruka po njegovoj polituri klizila kao po živoj svili. Zaobljenih rubova i sa četiri prostrane ladice, koje su resile oslikane ptice i cvijeće, on je u unutrašnjosti čuvao probrane stvari, pomno složene i očuvane utihninom i mirisom lavandinog cvijeta.Mirisali su burali i po tajnovitom, blagom i neuhvatljivom dahu koji za sobom ostavlja čisto rublje. U njegovoj su unutrašnjosti bile složene spavaćice, sotokotule, rekamane napice, faculeti, dječji pasovi, kamižoti i misna roba, ona posebna, prožeta dahom nedjeljnih izlazaka kad starost odlazi u crkvu u najsvečanijoj odjeći s kralježom i ofiči-com u rukama.Svaka je ladica burala bila namijenje-na ukućanima po redoslijedu koji je u svojoj mudrosti i praktičnosti odredila domaćica. Ona je pažljivo, s obje ruke otvarala ladice, držeći mjedene ručke i pred njom se pokazivao bogati kućni izlog, bijel, uredan, mirisan da bi joj se lice u punini starinskog burala uvijek otvorilo poput cvijeta, jer ljudi i kućni predmeti dijele raspoloženja i život.A iznad ove komode je pored ogledala

B a š t i n a

Mirisni kućni iZlogbilo svetačkih slika u kvadrima pa se lik Gospin i čisto Isusovo lice odozgo smijalo bjelini i šestu kojim domaćica iz ljubavi i pažnje slaže i vadi rublje.Burali su putovali kao svadbeni darovi u kuću mladoženje, tu ostajali mnogim

generacijama, čuvajući u jednom tajan-stvenom pregratku starinski nakit. Bio je skriven pod rubljem u drvenoj škatulici, a kad bi ju domaćica otvorila, zažutjela bi se peružina kolarina, prsten pečatnjak, vreći-ni, koralji i zlatne manine.

38 DobroDošli u Dubrovnik Zima 2010/11

Page 39: Welcome to Dubrovnik No.20

Old houses in the City and the vil-lages had similar pieces of fur-

niture. Richer city houses lived in opu-lence, and valuable pieces of furniture brought on ships from foreign countries adorned their lounges and bedrooms. Village houses, on the other hand, had just a few pieces of furniture – a table, a chest, a bench, a bed and at least one chest of drawers, this old fashioned com-mode with drawers and brazen handles. The chest of drawers stood in a notice-able place in the room and a mirror was placed above it. Covered with a napkin, it contained bed linen and underclothes. It was made of precious wood, and its polish was as smooth as silk. With rounded edges and four spacious draw-ers ornamented with painted birds and flowers, it contained fine things care-fully folded and preserved by silence and lavender flower fragrance.Chests of drawers smelled of the secre-tive, sweet and elusive breath left be-hind clean linen. They contained night-gowns, underskirts, crocheted napkins, kerchiefs, children’s belts, bodices and festive clothes worn on Sundays, when old people go to church dressed in their finest garments with a rosary and prayer-book in their hands.Each drawer was reserved for a different household member, in the order which the mistress of the house determined wisely and practically. Carefully and with both hands, she would pull the

Napisala/By Tereza Gović BuCoNić

H e r i ta g e

Fragrant House Shop-windowdrawers out holding the brazen handles, and the luxurious, white, tidy and fra-grant house shop-window opened up in front of her. The fullness of the antique chest of drawers always made her face open up like a flower, because people and pieces of furniture share their moods and lives.Above this commode, next to the mir-ror stood the framed pictures of saints, so that Our Lady and Jesus smilingly watched the whiteness and neatness with which the mistress of the house stacked and took out the linen lovingly and carefully.As wedding gifts, chests of drawers were taken into the bridegroom’s house, remaining there for many generations and keeping the old jewellery in a secret compartment. It was hidden under the linen in a little wooden box. When the mistress of the house opened it, a gold bead necklace, a signet-ring, earrings, corals and golden bracelets gave out their yellow light.Standing on cypress-wood floor boards, together with beds, home-made patch-work rugs, window curtains and the footsteps that came and went always in the same rhythm, the chest of drawers in time became a lodger in the house, and the wood of this precious piece of furniture became imbued with the soul and love of household members.

Na čempresovim šticama poda, u druš-tvu postelja, domaćih tapita od krpica, koltrina na funjestri i koraka koji su do-lazili i odlazili uvijek istim ritmom, buro je vremenom postao stanar kuće, drago-cjeni namještaj u čije je drvo i tkivo ušla duša i ljubav ukućana.

Chest of Drawers

Welcome to Dubrovnik 39Winter 2010/11

Page 40: Welcome to Dubrovnik No.20

Što je to – „uvijek ide naprijed, nikad se ne umara i ne vraća?“ Liječnik Branko Ðukić ovu je poslovicu čuo i zapamtio još u djetinjstvu, iako priznaje, pouku o nezaustavljivosti vremena, kao uostalom i svi mi, shvatio je puno godina kasnije. Da je zaljubljenik u satove jasno vam je čim uđete u njegovu ambulantu u Domu zdravlja. Umjesto hladnih instru-menata, iza stakla u vitrini ugledate bu-dilice, zvonjarine, one starinske kakvih više nemate gdje kupiti, a čija je kvali-teta i danas neupitna. Na zidu je 40-ak godina stara kukavica, svaku punu uru otpjeva „Bečku krv“.- „Sve je počelo u najranijem djetinjstvu nastankom tehničkih igračaka,a po prirodi sam znatiželjan. Ispočetka sam bio autodidakt, ali moram spomenuti da sam odrastao u tehnički obrazovanoj familiji; otac mi je bio pčelar, a stariji brat je imao razne alate i strojeve za obradu drva i metala. U osnovnoj školi obožavao sam tehnički odgoj“, priča nam ovaj specijalist medicine rada. Prvi sat popravljao je kao šesnaestogodišnjak, kolegi koji je sa Švicarcem marke LIGA skočio u more. Nakon što ga je rastavio shvatio je da nema pomoći, mehanizam je zahrđao jer nije bio vodootporan.Fascinacija satovima nastavljena je i u studentskim danima. Zajedno s kolega-ma išao je u Trst u kupovinu. Dok su oni kupovali odjeću, on je, mladi student medicine, tražio alat i povećala za svoj hobi. Učio je po noći, a u stankama se odmarao uz satove, popravljao ih, ra-stavljao, proučavao i tako se odmarao od napornog učenja.- „Kao mlad liječnik nekoliko godi-na radio sam na Pelješcu, a kada bih tijekom kućnog posjeta spazio kakav stari sat pitao bih odakle je i koliko je star. To su bili stari američki satovi tipa Ansonia, 100 godina stari, koje bi jed-nom godišnje, po preporuci hodajućeg urara-amatera, podmazivali kokošjom perušinom umočenom u petrolej“, pri-sjeća se Branko Ðukić. Danas radi u Dubrovniku, ali i dalje obavlja kućne vizite po Pelješcu i Konavlima, samo što

Kolekcionar / Collector

Satovi pričaju priče

su pacijenti satovi. Popravlja ih i vraća vlasnicima. Fascinantan je to hobi, svaki je sat priča za sebe. No, uvjerio se da i satovi pričaju priče. Ponekad u njima pronađe papiriće na kojima piše tko ih je i kada popravljao. Najstariji Ðukićev prethodnik, zasada, poruku je napisao 1926-te godine.Posljednjih osam godina dr. Ðukić brine o glavnom dubrovačkom satu, ono-me u gradskome zvoniku. U zvoniku je trenutačno 4-ti mehanizam i to iz 1926-te. Ništa neobično, jer tvornice su toranjskim satovima davale garanciju od 105 godina. U vrlo je dobrom stanju zahvaljujući Ðukićevu prethodniku, pokojnome Tonću Krasovcu. Sat je izlo-žen naglim temperaturnim promjenama što uzrokuje širenje i skupljanje metala pa tako i nekoliko minuta kašnjenja ili žurenja dnevno. Gledajući svoje Quar-tz satove ljudi nerealno očekuju da će i zvonikov ići točno u minutu. Ipak, nekoliko puta godišnje i to je potrebno. Na Novu godinu ili otvaranje Du-brovačkih ljetnih igara, kada su oči javnosti uprte u brojke na zvoniku, Branko Ðukić obvezno dolazi narihtati sat.- „Zvonik je ekološki osvije-šten, jer je neko vrijeme tijekom Domovinskoga rata nestalo mo-tornoga ulja pa smo ga podmazi-vali maslinovim uljem“, priča kroz smijeh samozatajni Dubrovča-nin. Možda niste znali, ali Dubrovnik ima Udruženje Rolex entuzijasta. Pred-sjednik mu je Branko

Ðukić. Najdraži mu je sat, pogađate, Rolex iz 1965-te. Ima i veliku kolekciju Seiko ručnih satova i mogao bi dvije godine svaki dan mijenati sat, a da ne ponovi isti.Na pitanje je li teže liječiti ljude ili popravljati satove spremno odgovara: „Ljudska je anatomija jedna, a satova ima stotinjak vrsta.“

40 DobroDošli u Dubrovnik Zima 2010/11

Page 41: Welcome to Dubrovnik No.20

What is it – „it always goes forward, never getting tired and never coming back?“ The physician Branko Ðukić heard and memorised this riddle in his childhood. However, he confesses that, like all of us, he understood the rid-dle’s moral about the unstoppability of time many years later. You can see that he is a lover of clocks the moment you enter his outpatient department at the Dubrovnik Health Centre. Behind the glass of his cabinet, instead of cold in-struments, one can see old alarm clocks that can’t be bought any longer, and the quality of which is still indisputable. About forty-year old cuckoo clock on the wall plays the Vienna Spirit tune on the hour.

„Everything began in my earliestchildhood with the appearance of tech-

nical toys, and I am curious by na-ture. I was self-taught at first, but

I must mention that I grew up in a technically educated

family: my father was a bee-keeper, and

my elder brother had all sorts

Napisala/By saNdra LaCković

Storytelling Clocks

of tools and metal- and woodwork-ing machinery. In elementary school I adored shop classes,“ says this industrial medicine specialist. He repaired his first watch as a sixteen-year old boy, when his school mate jumped into the sea wearing a LIGA Swiss wrist watch. Having dismantled the watch, he real-ised that it was beyond repair: it wasn’t waterproof and its mechanism become rusty.Branko Ðukić’s fascination with clocks and watches continued in his student days. Together with his colleagues he went shopping in Trieste. While they were buying clothes, the young medi-cine student was looking for tools and magnifying glasses for his hobby. He studied at night, and during the breaks he rested repairing, dismantling and studying clocks and watches.- „As a young physician I worked on the Pelješac Peninsula for several years. When, while making house calls, I spot-ted an old clock I asked where it came from and how old it was. They were the hundred-year-old American Ansonia clocks, which the owners lubricated with a chicken feather dipped into paraffin oil once a year, upon the recommenda-tion of travelling amateur clockmaker,“ recalls Branko Ðukić.Working in Dubrovnik today, he still makes house calls in Pelješac and Kon-avle, except that his patientsnow are clocks. Having repaired them, he re-turns the clocks to their owners. It is a fascinating hobby, and every clock is special. He is convinced that clocks tell stories too. Sometimes he finds in them pieces of paper including the name of the person who repaired them and the

reparation date. Dr. Ðukić’s oldest pred-ecessor, for the time being, wrote his note in 1926. For eight years, Dr. Ðukić has been in charge of the major Du-brovnik clock, the one in the city bell-tower. The bell-tower now houses its fourth clock mechanism from 1926. It is not unusual, because the manufactur-ers gave a 105-year warranty for their bell-tower clocks. The clock is in fine condition thanks to Ðukić’s predecessor, the late Tonći Krasovac. It is exposed to sudden changes of temperature which cause stretching and shrinkage, and also losing or gaining a few minutes per day. Looking at their Quartz watches, peo-ple unrealistically expect the bell-tower clock to be equally precise. However, the preciseness is necessary at least several times a year. On New Year’s Eve and at the Opening Ceremony of the Dubrovnik Summer Festival, when everyone looks at the bell-tower clock, Branko Ðukić comes unfailingly to ad-just it.- „Our bell-tower is ecologically aware“, adds this unpretentious resident of Du-brovnik, smiling. „During the Croatian War of Independence we ran short of machine oil, so that we lubricated it with olive oil instead.“You probably don‘t know it, but Du-brovnik has a Rolex Enthusiasts Society, and Branko Ðukić is its president. His favourite watch is, as you may guess, a 1965 Rolex. He also has a big col-lection of Seiko wrist watches, and he could wear a different watch every day for two years. When asked whether it is more difficult to heal people or to repair clocks and watches, he replies without hesitation: „There is only one human anatomy, and almost a hundred types of clocks and watches.“

dr. Branko ÐukićWelcome to Dubrovnik 41Winter 2010/11

Page 42: Welcome to Dubrovnik No.20

Importanne Resort

P o l u s t o l j e t n a l e g e n d a

Početkom šezdesetih godina 20.

stoljeća Dubrovnik se vrlo ozbiljno

vraćao u svijet turizma (vrijedi se pod-

sjetiti da je prije Drugog svjetskog rata

Dubrovnik bio vodeće turističko sre-

dište i odredište na ovim prostorima).

Sve što se tada događalo bilo je u cilju

razvitka turističke privrede, tako da je

tih godina, Grad bio, uistinu, veliko

turističko gradilište. U planove godine

1959. koji su se odnosili za, u to vrije-

me velikih 800 novih postelja, uklopila

se i izgradnja Hotela Neptun. Novi

hotelski objekt za kojeg je odlučeno

da će nositi simbolično ime Neptun

(rimski bog mora), počeo se graditi

na izuzetno lijepom i atraktivnom rtu

poluotoka Babin kuk u Lapadu, odakle

se pruža čaroban pogled na Grebene,

Daksu, Koločep, Svetog Andriju i dalje

prema pučini u pravcu Italije, s južne

strane prema Uvali Lapad, dok sa sje-

verozapadne strane pogled seže prema

Zatonu, Dubrovačkom primorju i dijelu

elafitskih otoka. Na tom području pro-

stirala se šuma i tvrde stijene, koje su

kasnije dijelom pretvorene u površine za

sunčanje kupača, dok je uz samu obalu

Uvale Lapad išla šetnica sve do kupali-

šta Sumratin. Na tom „rajskom“ mjestu

izgrađen je Hotel Neptun, koji je sveča-

no otvoren u poslijepodnevnim satima

13. svibnja 1961. godine.

Bio je to, kako su pisale lokalne novine,

objekt B kategorije sa 120 postelja i ve-

likom suvremenom restauracijom koja

je bila mnogo veća od potreba tadašnjeg

hotela, ali je to učinjeno za potrebe go-

stiju koji će boraviti u dva nova paviljo-

na, koji su se planirali kasnije izgraditi

kao dijelovi Hotela Neptun. Prvi direk-

tor bio je ugledni dubrovački ekonomist

Hinko Dragičević. Hotel je sezonski po-

slovao kao samostalno poduzeće i posti-

zao odlične turističke i financijske rezul-

tate. Kasnije su izgrađena dva planirana

paviljona, a preuređena je i Villa Elita

(objekt koji je podignut 1937. godine),

čime je ponuda bila zaokružena na 500

kreveta, uređeni su noćni bar i drugi

ugostiteljski sadržaji, veliki parking,

šetnice... Mnogi Dubrovčani i njihovi

gosti i danas se s nostalgijom sjećaju tog

noćnog bara i prekrasne terase za ples,

uz živu muziku. U kasnijim godinama,

Hotel Neptun je izgubio samostalnost,

jer je u procesu ondašnjih integracija u

hotelijerstvu i turizmu, ušao u sastav

najprije Hotelskog poduzeća Lapad, a

kasnije Hotelsko - turističkog podu-

zeća Dubrovnik, u svjetskim razmje-

rima čuvene i uspješne hotelske kuće.

Uspješno poslovanje nastavljeno je sve

do početka Domovinskoga rata, a na-

kon ratnih strahota i nepogoda radio je

samo dijelom kapaciteta uz postupno

obnavljanje.

Novo poglavlje u povijesti Hotela Nep-

tun započelo je 31. prosinca 2003. go-

dine kada kupnjom prelazi u vlasništvo

Društva s ograničenom odgovornošću

Importanne, koje u svom sastavu ima i

veliki prodajno - poslovni centar u Za-

grebu. Novi vlasnik, dr. sc. Ciril Zovko,

našijenac iz Kanade, uspješni poduzet-

nik, kupnjom se obvezao izvršiti do-

datna ulaganja u objekt radi povećanja

njegove kategorije s tri na četiri zvjez-

dice. Tu svoju datu obvezu je i izvršio

na najbolji mogući način. Predviđeni

zahvati su se odnosili na smještajni dio

i brojne nove sadržaje, u što je uloženo

105 milijuna kuna. U kompleksu Im-

portanne Resort, poznatijem kao Hotel

Neptun, otvoren je i obnovljeni Hotel

Ariston sa 115 soba, spomenuti Nep-

tun ima 91 sobu (ukupno 206 soba), te

zgrada nazvana Importanne suit koja

ima 25 apartmana. Većina soba ima pri-

vatne balkone i pogled na more. Ponov-

no je adaptirana i uređena i prekrasna

Villa Elita, koja zbog vrhunskih sadržaja

i svega onoga što pruža bogatim turi-

stima, postiže izuzetno visoke cijene na

turističkom tržištu.

Ova hotelska kuća danas zapošljava 150

ljudi (od kojih je 80 stalnih radnika),

vrhunski obrazovanih, koji znaju i vole

svoj posao, i dobro su plaćeni, a njihovo

usavršavanje u struci i u učenju stranih

jezika događa se redovito, svake godine,

u kontinuitetu. Predsjednik Uprave,

34-godišnji vlasnikov sin, Dennis Zov-

ko, zadovoljan je postignutim ukupnim

rezultatima, a budući da hotel radi

tijekom cijele godine, ozbiljno pomaže

turizmu Dubrovnika u produženju turi-

stičke sezone.

Hotel Neptun

42 DobroDošli u Dubrovnik Zima 2010/11

Page 43: Welcome to Dubrovnik No.20

Napisao NikoLa šuBić

Welcome to Dubrovnik 43Winter 2010/11

Page 44: Welcome to Dubrovnik No.20

Neptun Hotel

In the early 1960 Dubrovnik was returning to the world of tourism

very seriously (worth mentioning is that before World War II Dubrovnik was a major tourist destination in the region). All events at the time aimed at the development of tourist industry, so that the City was indeed a huge tourist construction site. The 1959 plans for the then impressive number of 800 new beds included the construction of Nep-tun Hotel. The new hotel, symbolically named after Neptune (god of the sea in Roman mythology), was constructed in the outstandingly beautiful and attrac-tive cape on the Babin Kuk peninsula in Lapad. It offered magnificent views over the reefs and the islands of Daksa, Koločep and St Andrew, towards the open sea and Italy, the Bay of Lapad in the south, and Zaton, the Dubrovnik littoral and a part of the Elafite islands in the northwest. The site previously covered with trees and rocks was turned into sunbathing platforms, while a seaside promenade stretched from the Bay of Lapad to the Sumratin beach. Constructed in this “heavenly” place, the Neptun Hotel was opened in the afternoon of 13 May 1961.According to local newspapers, it was a four-star hotel with 120 beds and a spacious modern restaurant, which - al-though exceeding the then needs of the hotel - was also foreseen for the guests of the two new extensions that were to

be added to the Neptun Hotel later on. The renowned Dubrovnik economist Hinko Dragičević was the hotel‘s first director. As an independent company, the hotel developed a flourishing busi-ness during the tourist season and achieved outstanding tourist and finan-cial results. The two planned extensions were constructed later and the Villa Elita (built in 1937) was renovated, so that the total number of beds was 500. Apart from the newly opened night club, the hotel offered various catering facilities, a large parking area, walking paths, etc. Many guests and residents of Dubrovnik remember with nostalgia that night club and the gorgeous dance terrace with live music. In the years that followed, the Neptun Hotel lost its independence. Following the then hotel and tourist integration, it became a part of the Lapad Hotel Company and later of the Dubrovnik Hotel and Tourist Company, the world renowned and suc-cessful hotel corporation. The business was successful till the beginning of the Croatian War of Independence. After the disastrous war the hotel operated only with a part of its capacities, while gradually restoring the sections that had been demolished.A new chapter in the hotel history began on 31 December 2003, when it was purchased by the Importanne Ltd., which also owns a huge trade and busi-ness centre in Zagreb. When buying

the hotel, its new owner Ciril Zovko, Sc. D., a successful Canadian business-man of Croatian origin, obliged himself to make additional investments so that the hotel could obtain a four-star rat-ing. Mr. Zovko fulfilled his obligation in the best possible way. The improve-ments included the accommodation and many new facilities amounting to 105 million kunas. The Importanne Resort complex, better known as the Neptun Hotel, thus includes the newly restored Ariston Hotel with 115 rooms, the afore mentioned Neptun Hotel with 91 rooms (206 rooms altogether) and the Importanne Suite building with 25 apartments. The majority of rooms have private balconies and sea view. Owing to its top quality facilities for tourists with big pocketbooks, the stun-ning Villa Elita - which was addition-ally restored and furnished – reaches exceptionally high prices on the tourist market. The Importanne Resort has 150 highly educated employees (80 of whom work on fulltime basis), who are efficient and fond of their work, and also well-paid. Every year they continue to improve their technical training and their knowledge of foreign languages. Aged 34, Denis Zovko, the hotel owner’s son and chairman of the Board is satisfied with the total results. Open all the year round, the hotel contributes to the extension of tourist season in Dubrovnik.

A H a l f - C e n t u r y L e g e n d

By NikoLa šuBićImportanne Resort

44 DobroDošli u Dubrovnik Zima 2010/11

Page 45: Welcome to Dubrovnik No.20

Hotel Ariston Hotel Neptun Importanne Suites Villa Elita

DUBROVNIKHotels & Suites Dubrovnik, Croatia. Kardinala Stepinca 31, 20 000 Dubrovnik, Croatia. T: +385 20 440 100 F: +385 20 440 200 E: [email protected] www.importanneresort.com

Experience unforgettable moments in our peaceful oasis!Doživite nezaboravne trenutke u našoj mirnoj oazi!

C

M

Y

CM

MY

CY

CMY

K

183X128_RESORT_final.pdf 9/27/10 11:27:53 PM

Welcome to Dubrovnik 45Winter 2010/11

Page 46: Welcome to Dubrovnik No.20

Radisson Blu Resort & Spa Dubrovnik Sun Gardens, Dubrovnik Croatia

Radisson Blu Resort & Spa Dubrovnik Sun GardensNa Moru 1, 20234 Orašac Dubrovnik, Croatia Tel: +385 20 361 500, Fax: +385 20 361 501

[email protected]/resort-dubrovnik

DINING AND WINING IN THE SUN GARDENS

46 DobroDošli u Dubrovnik Zima 2010/11

Page 47: Welcome to Dubrovnik No.20

poznati prirodoslovac, Dubrovčanin Baldo Kosić. Službeno, najmlađi je to dubrovački muzej, koji se u zgradu u Androvićevoj ulici, u povijesnoj gradskoj jezgri, uselio u ožujku 2009-te. No, po-vijest prirodoslovlja u Dubrovniku seže još u 1872. kada je otvoren Domorodni muzej (MUSEO PATRIO). Temelj mu je činila prirodoslovna zbirka ljekarnika i brodovlasnika Antuna Dropca pa i veći-na muzejskih eksponata potječe s kraja 19-og i početka 20-tog stoljeća, među kojima su najbrojniji oni iz zbirki puževa i školjkaša, minerala i ruda, ptica, mor-skih algi, okamina i riba.Sedam je oso-bito vrijednih prirodnina - herbarizirane alge Matije Botterija i Marije de Cattani, preparati silikatne spužve venerine košarice, preparat: glave tune, goleme morske kornjače sedmopruge usminjače, sredozemne medvjedice, vidre i prepara-ti rijetkih ptica koje su nađene samo na dubrovačkom području. Kada na prvom katu zgrade ugledate četiri velika preparata, drago vam je što ste u muzeju jer mnogima zasigurno ne bi bilo ugodno susresti takve primjerke u moru. Riječ je o psini lisici, atlan-tskoj psini, morskoj kornjači sedmopru-goj usminjači i već spomenutoj glavi i repu tune. Gigantska je tuna svojevrsna zvijezda muzeja jer više od stotinu go-dina izaziva pozornost posjetitelja koji se čude i pitaju kolika je uistinu bila.

Napisala saNdra LaCkovićPRIRODOSLOVNI MUZEJ DUBROVNIK

dubrovačkih “čuda”

Nedavno su temeljem znanstvenih podataka procijenjene dimenzije tijela tune, kako bi se izradio model u prirod-noj veličini, koji će postati dio stalnog postava muzeja. A tuna je, vjerovali ili ne, bila duža od 2,5 metra i teža od 250 kilograma. Sastavni dio projekta su pe-dagoške radionice za srednjoškolce, jer se edukativnim programima ukazuje na status ove vrste u Jadranu, te na potrebu njezinog očuvanja i zaštite.Posebna je vrijednost sačuvanog dijela zbirke veći broj različitih vrsta koje kasnije nisu zabilježene na ovom području, pa čine dragocjenu dokumentaciju o stanju prirode s kraja 19.stoljeća. Muzejska građa uostalom svjedoči o promjenama biološke raznolikosti, urbanističkome razvoju Grada i cjelokupnome kultur-nome nasljeđu. Srećom, postoji muzej, pa možete vidjeti kako izgleda sredoze-

Kada je prije stotinjak godina u Dubrovniku vidio prepa-rat velike glave i repa tune,

poznati prirodoslovac Spiridon Brusina zapisao je: „Vidjeti treba, i ponavljam: londonski i pariški bi se zavodi mogli dičiti ovakvim preparatima.“ Gigan-tska je tuna,jedan od tisuću eksponata Prirodoslovnoga muzeja Dubrovnik, ulovljena koncem 19.stoljeća u Hodilju (Hodiljama) kod Stona, a ovaj raritetni dermoplastični preparat izradio je drugi

7Welcome to Dubrovnik 47Winter 2010/11

Page 48: Welcome to Dubrovnik No.20

Having seen the mount of big tuna head and tail in Du-brovnik a hundred years ago,

the renowned natural scientist Spiridon Brusina wrote: „ A must see! I repeat: the institutes of London and Paris would be proud to have such mounts.“ One among the thousand Dubrovnik Natural Science Museum exhibits, the giant tuna was caught in the late 19th century in the village of Hodilje near Ston, while the rare dermo-plastic mount was made by another well-known natural scientist, the Dubrovnik born Baldo Kosić. Offi-cially, it is the youngest Dubrovnik mu-seum, which moved into its present day premises - located in Andrović Street in the Old City - in March 2009. How-ever, the history of natural science in Dubrovnik goes back to 1872, when the National Museum (MUSEO PATRIO)

„Won ders“ of Du brovnik

mna medvjedica,vidra ili ogromna ptica droplja koja je još prije stotinjak godina živjela u Gospinom polju, vrste koje da-nas rijetko ili gotovo nikako ne možete vidjeti u prirodnom staništu.U prizemlju zgrade postavljena je izložba Hrvatskog biospeleološkog društva „Živo špiljsko blago dubrovačkoga područja“, rezultat višegodišnjega istraživanja bogatih spe-leoloških objekata dubrovačkog kraja.No, u Prirodoslovnom muzeju otišli su i korak dalje-izradili su model špilje u mjerilu 1:1 i posjetiteljima omogućili da je istraže uz pomoć speleološke opre-me, kacige i čeone lampe. Osvjetljavaju-ći špilju čeonom lampom mogu prepo-znati stalaktite, stalagmite, stalagmate, šišmiše ...

Nije to prvi put da se ovdje planinarilo jer u Prirodoslovnom muzeju Dubrovnik uvijek nastoje biti zanimljivi, originalni i edukativni pa su svojedobno pravo oduševljenje mnogobrojnih posjetitelja izazvali članovi Hrvatske gorske službe spašavanja koji su se uz pomoć opreme popeli na krov zgrade.Da biste došli do Prirodoslovnoga muze-ja Dubrovnik ne trebaju vam predznanje ni planinarska oprema. Put je jednosta-van, krenete s Gundulićeve poljane pre-ko place i na skalinima od Jezuita ugle-dat ćete stratu s natpisom...i, pred vama je nova dimenzija kulturnoga nasljeđa Dubrovnika.

was opened. The museum was based on the natural science collection of the pharmacist and ship-owner Antun Dro-bac, so that the majority of the museum exhibits originate from the late 19th and early 20th centuries. The largest in number are the exhibits from the collec-tions of snails, shellfish, minerals, ores, birds, marine algae, petrified objects and fish. The seven extremely valuable items include the algae herbaria of Matija Botteri and Maria de Cattani, the Venus‘ flower basket silicate sponge mounts, the tuna head mount, the leatherback sea turtle mount, as well as the mounts of the Mediterranean Monk Seal, the ot-ter and the rare birds which were found exclusively in the Dubrovnik area. When facing the four huge mounts exhibited on the first floor, one feels happy to be in a museum because see-ing such specimens in the sea would be frightening indeed. They include the thresher shark, the Atlantic shark,

7

48 DobroDošli u Dubrovnik Zima 2010/11

Page 49: Welcome to Dubrovnik No.20

DUBROVNIK NATURAL SCIENCE MUSEUM

„Won ders“ of Du brovnik

ban development of the city and to the entire cultural heritage. Luckily, there are places like this museum, where you can see how the Mediterranean Monk Seal, the otter and the huge bustard looked like. The latter is a bird which lived in Gospino Polje a hundred years ago, which you can nowadays seldom or almost never see in its natural environ-ment. On the museum ground floor one can see the exhibition of the Croatian Biospeleological Society entitled The Living Speleological Treasure of the Du-brovnik Area, the result of many years of exploring the rich speleological sites in the Dubrovnik region.However, the people at the Natural Sci-ence Museum went a step further. They produced a model of a cave at a scale of 1:1 enabling the visitors to explore it using speleological equipment, helmets and head flashlights. They can thus re-cognise stalagmites, stalactites, bats, etc.

However, there have been other oppor-tunities for mountain-climbing, organ-ised by the Natural Science Museum, which always tries to be interesting, original and educative. Some time ago, the members of the Croatian Mountain Rescue Service caused much excitement climbing the roof of the building using their equipment.In order to come to the Natural Science Museum you need neither foreknowl-edge nor mountaineering equipment. The route is a simple one: if you walk from Gundulić Square past the green market, you will see the Jesuit steps and a banner with the inscription... and you will find yourselves in front of a new dimension of the Dubrovnik cultural heritage.

the leatherback sea turtle and the afore mentioned tuna head and tail. The giant tuna is a star of the museum. For more than a hundred years it has attracted attention of the visitors who have won-dered and speculated about the tuna‘s actual size. The scientists have recently estimated the dimensions of its body, so that a life-size model will be made and exhibited in the museum. Believe it or not, the tuna was more than 2,5 metres long and was more than 250 kilograms in weight. This project will include secondary school workshops aiming to acquaint the students with the status of this species in the Adriatic sea and with the necessity of its protection. Es-pecially valuable in the collection is a large number of species which were not found in this area afterwards, provid-ing precious evidence of how the nature looked like in the late 19th century. The museum items, after all, witness to the changes of biological diversity, to the ur-

Napisala/By saNdra LaCković

Welcome to Dubrovnik 49Winter 2010/11

Page 50: Welcome to Dubrovnik No.20

Protekloga nas je ljeta napu-stio uzor svih dubrovačkih zabavljača Marko Brešković,

član i suosnivač legendarnih Dubro-vačkih trubadura, proslavljenih diljem svijeta. Od osnivanja Trubadura 1962. godine, Marko je uz Ðela Jusića i Lucia-na Capursa te Ladislava Padjena, Hama Hajdarhodžića i Boba Berdovića – čla-nove izvorne postave, karakterističnim zabavljačkim stilom i vrhunskom vokal-nom i instrumentalnom izvedbom ste-kao iznimnu međunarodnu popularnost, koja je kulminirala nastupom na Euro-viziji 1968. pjesmom Jedan dan. Prva im je snimka, Sva u crvenom, snimljena u studiju Radio Dubrovnika, a prvi ve-liki uspjeh bila je pobjeda na Splitskom festivalu 1967. s “Ulicama moga grada” (Luda mladost). Marko je kao glumac nastupao u predstavama Dubrovačkih ljetnih igara, te u filmu Željka Senečića Dubrovački suton. Kao velik i nepo-pravljiv zaljubljenik u jazz tijekom 90-ih godina prošloga stoljeća u programu je Radio Dubrovnika vodio specijaliziranu emisiju o jazzu.Brojni Dubrovčani i gosti Grada Marka će pamtiti i kao vještog ugostitelja, koji je sedamdesetih godina prošloga stoljeća vodio popularni “Suvenir-bar”, a potom i zacijelo najpoznatiji dubrovački Hard-jazz caffe Trubadur. Tu se svake ljetne večeri (nerijetko i zimi!) čula “živa” svir-ka – uglavnom jazz-standardi (American

ODLAZAK TRUBADURA

Ulicama našeg Grada živjet će Markov glas...

song book) i sve ono što se u takav kon-tekst moglo uklopiti, a središnji lik svih izvedaba, uz njegov neizostavni kontra-bas, bio je trubadur Marko. Uz njega su nerijetko muzicirali, često i znalački među sobom izmjenjujući instrumente, njegovi sinovi Tonči i Nikola, a gdjekad i najmlađi Vlaho, inače vrsni bubnjar. Nije bilo neobično zateći ih pred “Truba-durom” kako s prijateljima glazbenicima iz Grada i odsvukud, sviraju i “usred podneva”, ako je bila neka “festa” ili su jednostavno Stradunom šetale veće sku-pine turista, želeći im Grad predstaviti u punom svjetlu i zvuku!Za svoje je Trubadure Marko znao naglasiti da su nastali na korijenima romanske, a ne anglo-saksonske muzi-ke, misleći pritom poglavito na Italiju i pjevače kakvi su bili Peppino Di Capri, Renato Carazone ili Adriano Chellenta-no. Tako je i prva trubadurska snimka zapravo prepjev pjesme koju je skladao Talijan Marino Marina Tutta in roso. Uslijedile su Ðelove obrade poznatih dalmatinskih pjesama u cha-cha ritmu ili swingu, a prvi pravi trubadurski autorski hit bila je Oj, djevojko, dušo moja, koja je već tada bila ono što bi u svijetu danas zvali etno, pa i “worldmu-sic”.Još će mnogi naraštaji u Dubrovniku prepričavati zanosne plesne večeri u Restoranu Jadran u atriju Samostana svete Klare, gdje su Dubrovački tru-

baduri nastupali od 1962. do 1967. Te godine dolazi već opisana pobjeda na prestižnom Međunarodnom festivalu u Splitu, a Marko s Trubadurima počinje internacionalni pohod i seriju nastupa u najpoznatijim europskim i svjetskim dvoranama, televizijskim spektaklima i festivalima. Marko je znao posebno istaknuti kako su Dubrovački trubaduri obavili veliku misiju nastupajući više od dvadeset godina pred hrvatskim iselje-ništvom u Australiji, Južnoj i Sjevernoj Americi, po cijeloj Europi: “Sretali smo publiku koja je već treća generacija u inozemstvu i zaboravili su naš jezik. Međutim, znali su riječi naših pjesama. Neki su uz naše pjesme popravili svoj “broken” hrvatski. Muzika i sport mogu više učiniti nego bilo kakva politika.”Trubadurske vječne skladbe: Noćna muzika, Pusti da ti leut svira, Jedan dan, Marijana, Dok palme njišu grane, Dalmatinski lero, Luda mladost, Adio Mare, Mi prepuni smo ljubavi... mnogi će još dugo pjevati ulicama našega Gra-da. U odjeku tih ulica raspoznat će se i Markov glas...

prvi sasTav duBrovačkih TruBadura

The oriGiNaL LiNe-up of The duBrovNik TrouBadours

Marko Brešković, a role model for all Du-brovnik entertainers,

member and co-founder of the legen-dary and world famous band The Du-brovnik Troubadours, passed away last summer. From the band’s foundation in 1962, owing to his distinctive enter-taining style and outstanding vocal and instrumental performance, Marko – to-gether with the members of the original line-up Ðelo Jusić, Luciano Capurso, Ladislav Padjen, Hamo Hajdarhodžić and Bobo Berdović - won huge interna-tional popularity, which culminated with the band’s appearance at the Eurovision

50 DobroDošli u Dubrovnik Zima 2010/11

Page 51: Welcome to Dubrovnik No.20

Napisao/By sLoBodaN NaNo vLašićDEPARTURE OF THE TROUBADOUR

Marko’s voice will live in the streets of our City...

glo-Saxon music, bearing in mind Italy in particular and the singers such as Peppino Di Capri, Renato Carazone and Adriano Chellentano. Terefore, the first song which The Troubadours recorded was the arrangement of the song by the Italian composer Marino Marina Tutta in roso. It was followed by Ðelo Jusić’s arrangements of the well-known Dal-matian songs in the rhythm of cha cha cha and swing. The Troubadours’ first real authorial hit was the song entitled Oj, djevojko, dušo moja, which at the time already belonged to the style now called ethno, and even world music.

Many generations will continue to talk about the enchanting daning parties at the Jadran Restaurant in St Claire’s Convent Atrium, where The Dubrovnik Troubadours performed from 1962 – 1967. It was the year of the afore mentioned victory at the perstigious International Split Festival, after which Marko and The Troubadours began to perform extensively at the world’s most renowned concert halls, festivals and in TV programmes. Marko liked to emphasize that The Dubrovnik Troubadours completed a major mission performing for the Croatian emigrants in Australia, South and North America and Europe for more than twenty years: „We happened to meet the third generation imigrants who forgot the Croatian langage. However, they knew the lyrics of our tunes, and some of them improved their ‘broken’ Croatian thanks to our songs. Music and sports can accomplish more than any kind of politics.“

Many people will continue to sing The Troubadours’ eternal songs such as Noćna muzika, Pusti da ti leut svira, Jedan dan, Marijana, Dok palme njišu grane, Dalmatinski lero, Luda mladost, Adio Mare, Mi prepuni smo ljubavi… While these songs resound in the streets of Dubrovnik, people will recognise Marko’s voice…

Numerous residents and guests of Dubrovnik will remember Marko as a successful manager of the popular Souvenir Bar in the 1970s, and later of Dubrovnik’s most popular Hard Jazz Café Troubadour. This is the place when on summer nights (and often in winter!) one could listen to live music – mainly jazz standards (American Song Book) along with everything that fitted into that context, and Marko the trouba-dour with his indispensable double bass was the heart of all performances. He often jammed with his sons Tonći and Nikola, who were occasionally joined by Marko’s youngest son Vlaho, an excel-lent drummer. It was not unusual to see them playing in front of the Troubadour Café with their friends, musicians from Dubrovnik and from other parts of the world, also at midday on some festive occasion, or when they merely wished to present the City at its best to larger groups of tourists who promenaded along Stradun!

Marko claimed that his Troubadours had their roots in the Roman, and not An-

Song Contest 1968 with the song Jedan dan. Their first recording Sva u crvenom was made in the Dubrovnik Radio stu-dio, and their first major success was the victory at the 1967 Split Festival with the song Ulicama moga grada (Luda mladost). As an actor Marko appeared in the Dubrovnik Summer Festival plays and in the Željko Senečić film entitled Dubrovački suton. A great lover of jazz, he ran a jazz programme on the Du-brovnik Radio in the 1990s.

Welcome to Dubrovnik 51Winter 2010/11

Page 52: Welcome to Dubrovnik No.20

Mark Thomas

“kad sam prvi put došao u Du-brovnik, planirao sam ostati

godinu dana. U to vrijeme sam živio i radio u gužvi i jurnjavi Londona pa je godina dana u miru i tišini izgledala kao dobra ideja. Pozdravio sam se sa svojim prijateljima i rodbinom vjerno im obeća-vajući da ćemo se vidjeti za godinu dana kad završi moj dugi odmor. Moja žena i ja smo se dogovorili da ćemo, nakon što prođe godina dana, sjesti za stol i poraz-govarati o tome što ćemo dalje raditi i gdje ćemo dalje živjeti.Devet godina je prošlo i mi još uvijek nismo o tome razgovarali.Prvi posjet Gradu izgledao je kao živa razglednica. Kombinacija Grada s kro-vovima od terakote i blistavog plavog mora još i dan danas me zadivljuje. Sa-muel Johnson je jednom rekao da ‘Onaj koji se umorio od Londona, umorio se od života’. Isto se može reći i kad gle-date Dubrovnik – nikad se ne možete umoriti od tog pogleda.Integrirati se u lokalno društvo bio je sljedeći izazov pa sam imao konfuzni početak. S prvim okusom dubrovačkog mentaliteta ispod mog remena, krenuo sam dalje.Sljedeći kamen spoticanja bio je jezik. Kad sam prvi put čuo hrvatski zazvučao mi je kao da su talijanski i ruski jezik upali u mikser i rezultat te kombinacije je stvorio hrvatskog govornika s tečnim jezikom. Dubrovčani, imaju sklonost govoriti mnogo glasnije i s puno više pokreta rukama nego Englezi. Ovo sve može biti jako zbunjujuće za turiste kad

Stranci koji to više nisu

Englez u dubrovniku

ugledaju dvoje ljudi kako živo viču je-dan prema drugom dok uživaju u kavi. Iako može izgledati i zvučati kao da se svađaju oko neke životno važne teme, u najvećem broju slučajeva oni samo razgovaraju o nogometnoj utakmici prethodne večeri ili o vremenu. U stvari, što su teme razgovora više svakodnevne, glasnije se o njima priča. Ako vidite da ljudi šapuću, tada znajte da razgovaraju o nečem ozbiljnom.Dok je čaj u 17 sati u Engleskoj po-put institucije, ustvari mnogi kafići i barovi izvan Londona uopće ne služe kavu, brazilsko zrno je ovdje broj jedan. Postoji gotovo cijela kultura organizi-rana oko rituala ispijanja kave. Unu-tar Grada vidjet ćete osnivače ‘’kava klubova’’,stare gospòđe i gospare kako sjede na Stradunu i piju svoju kavu dok ‘’vježbenici’’ tj.pripadnici mlađe genera-cije piju kavu po kafićima u pokrajnim ulicama. Poslovi se sklapaju za vrijeme kave, stvaraju se prijateljstva, problemi se rješavaju, upoznavaju se novi ljudi. Jedan ‘’lokalac’’ mi je jednom ispričao priču o odvjetniku u Dubrovniku koji nije imao svoj ured nego je sve svoje poslove obavljao u kafićima u Gradu. Turisti me obično pitaju kad ovdje ljudi rade kad su kafići stalno puni. Kad sam prvi put došao ovdje s namjerom da tu živim, bio sam iznenađen, čak i pomalo ljut na ljude koji su po cijeli dan samo pili kave, zbog toga što na takvo nešto ja nisam navikao. Sada, nakon nekog vremena što sam ovdje, ne bih nizašto propustio pauzu za kavu, iako još uvi-

Marka Thomasa sam upoznao tijekom pripremanja prvog broja WELCOM-a (2001.) kao njegov

učenik u Inlingue.Kako se poduka održavala u uredu Turističke zajednice Grada Dubrovnika,na

stolu oko nas su uvijek bili brojni prospekti koji su jako privlačili Marka. Sve ga je zanimalo pa me

često nešto zapitkivao, a najviše smo pričali o sljedećem Welcomu koji ga je jako zainteresirao

zbog brojnih tema o dubrovačkoj prošlosti i njegovom danas. Mark je tada sramežljivo govorio

hrvatski, bolje rečeno dubrovački, kojeg je naučio od punice, a tema je bilo napretek. Dvije godine

kasnije prekinili smo poduku i jako se rijetko viđali.

Obradovao sam se kad sam vidio da je pokrenuo „The Dubrovnik Times“, a još više kad je u Moska-

ru Dubrovačkog vjesnika počeo pisati, izuzetno čitanu i zanimljivu kolumnu Englez u Dubrovniku.

Zbog svega toga mi je izuzetno drago da ćemo, umjesto klasičnog razgovora, baš u ovom dvadese-

tom, jubilarnom broju, i u ovoj rubrici, objaviti dio njegove kolumne Englez u Dubrovniku.

jek ponekad uživam u mom čaju u 17 sati popodne. Sve stvari se mijenjaju i kako je Gail Sheehy rekla - ‘’Ako se ne mijenjamo, ne rastemo.Ako ne rastemo, ustvari ne živimo.’’

I was happy to see that he started The Dubrovnik Times, particularly

when he also began to write the widely red and interesting column entitled An Englishman in Dubrovnik in the Du-brovnik Vjesnik’s Moskar. These are the reasons why I am so pleased to publish a part of his column An Englishman in Dubrovnik particularly in this jubilee 20th edition, instead of a classical inter-view.

«When I first came to Dubrovnik, I planned to spend one year there. At that time I lived and worked in London at a hectic pace, so that a year spent in peace and quiet seemed like a very good idea. I said goodbye to my friends and family promising to see them in a year’s time after my long holiday. My wife and I agreed that after that we would sit and discuss what to do and where to live afterwards.Nine years later, we still haven’ had that conversation.

My first visit to Dubrovnik looked like a living postcard. The city’s image with its terracotta roofs and glittering azure sea has continued to amaze me up to this day. Samuel Johnson once said: ‘When a man is tired of London, he is tired of life’. This also applies to Dubrovnik – one can never get tired of watching it. My next challenge was to integrate into the local society, and I had a confus-ing beginning. Having tasted the Du-brovnik mentality, I went on.The following stumbling block was the language. When I first heard Croatian it sounded like the Italian and the Rus-sian languages put into a mixer, and the combination resulted in my fluent

52 DobroDošli u Dubrovnik Zima 2010/11

Page 53: Welcome to Dubrovnik No.20

Mark ThomasNapisao/By Nikša BeNderForeigners No Longer

an Englishman in dubrovnik

Croatian. The people of Dubrovnik tend to speak much louder and gesticulate much more than the English people do. All this can be quite confusing for the tourists watching two local people who shout bubbly to each other while enjoy-ing their coffee. Although it may seem that they are quarrelling about some essential issue, in most cases they merely talk about the last night’s football match or about weather. Actually the more everyday the themes of the conver-sation are, the louder people talk about them. If you see the people whispering, you can be sure that they are talking about something serious.While the five o’clock tea in England is like an institution – many cafés and bars outside London actually don’t serve coffee at all - the Brazilian coffee beans are number one here. There is almost an entire culture of coffee drinking ritual. In the Old City you can see the found-ers of ‘coffee clubs’, elderly ladies and gentlemen sitting in Stradun and drink-ing their coffee, while ‘the trainees’, i.e. the younger generation members have their coffee at the side-street cafés. Over a cup of coffee people make deals, make friends, solve problems and meet new people. One of the ‘locals’ told me a story of a Dubrovnik lawyer who had no office and managed his affairs at the Old City cafés. Tourists often ask me when these people work, seeing the cafés which are always full. When I first came to Dubrovnik planning to live there, I was surprised and even a bit angry at

the people who spent the entire day drinking their coffees, be-cause I wasn’t used to that. Now, having spent some time here, I wouldn’t miss my coffee break for the world, although I still enjoy my five o’clock tea now and then. All things change, and, as Gail Sheehy put it ‘If we don’t change, we don’t grow. And if we don’t grow, we actually don’t live’.”

I met Mark Thomas while preparing the first edition of Welcome magazine (2001) as his Inlingue

student. The tuition took place at the Dubrovnik Tourist Board premises, and we were always surro-

unded by numerous brochures which Mark found very interesting. He wished to know everything,

asked many questions, and we talked mainly about the next Welcome edition that intrigued him

because of many themes on Dubrovnik’s past and present. At the time Mark was quite shy when

speaking Croatian, to be more precise, the Dubrovnik dialect, which he learned from his mother-in-

law. And there were so many things to talk about. Two years later the tuition ended, and we seldom

saw each other.

Welcome to Dubrovnik 53Winter 2010/11

Page 54: Welcome to Dubrovnik No.20

Tehnika playmakera, mekana ruka i impozantna visina, plus talent

i brzina te izuzetna motorika - to su sve odlike jučer najvećeg talenta, a da-nas već jednog od najboljih hrvatskih košarkaša. Ante Tomić je visok 217 centimetara. Od siječnja ove godine je član Real Madrida. Prvi je Dubrovčanin u Kraljevskom klubu, deveterostrukom prvaku Europe. U redove najtrofejnijeg europskog kluba stigao je nakon igranja za Košarkaški klub Zagreb.Košarku je Ante počeo igrati u Košar-kaškom klubu Dubrovnik. Prvi trener mu je bio Pero Jejina, a prvi košarkaški trening je odradio s osam godina, 1995. godine. U Košarkaški klub Zagreb od-lazi 2002. godine te s njim osvaja drugo mjesto na Kadetskom prvenstvu Hr-vatske, a kao junior naslov prvaka te je izabran za najboljeg juniora Hrvatske.- Tomić će biti naš novi Krešimir Ćosić - napisali su tada.Iako mršav za poziciju centra, nedosta-tak kilograma nadoknađivao je odli-čnom tehnikom u borbi s protivničkim, daleko težim centrima.- On je najbolji igrač Zagreba - isticali su mnogi košarkaški treneri. Potvrda toga je stigla u vidu trofeja - MVP regionalne lige. Tomić je u sezoni 2008./2009. bio najkorisniji igrač liga-škog dijela lige.- Nagrada godi, ali nisam pretjerano zadovoljan jer je Zagreb ostvario loš plasman - kazao je na kraju te sezone.U novoj sezoni, nakon prvog dijela, ponovno je MVP, najkorisniji igrač lige: drugi strijelac, prvi skakač. Ali, ovaj put je itekako zadovoljan jer je Zagreb vode-ći sastav lige.- Može on igrati i u NBA ligi - isticalo se još u ljeto 2007. godine. Godinu dana poslije, 2008., Tomić je izabran u dru-gom krugu NBA drafta. Izabrao ga je Utah Jazz.- On je budućnost kluba - izjavio je tom prilikom Kevin O’Connor, glavni me-nadžer Utah Jazza.Ipak, ostao je u Zagrebu, u Europi.

Ante began to play basketball in the Dubrovnik basketball club. His first coach was Pero Jejina, and he had his first practice session in 1995, at the age of eight. In 2002 he went to the Zagreb basketball club, with which he won the second place in the Croatian Cadet Championship that same year. After that, playing as a jun-ior, he won both the Championship and the best Croatian junior title.- Tomić will be our new Krešimir Ćosić – was one of the comments at the time.Although thin for the centre position, he compensated the lack of kilograms with his excellent technique playing against the opposing teams’ far heavier centres.He is the best Zagreb player – claimed many basketball coaches. That was confirmed by the MPV regional league trophy. In the season 2008/2009 Tomić was the best performing player in the League.

“Košarkaš s lijevom i desnom rukom”ANTE

- Bit će vremena za NBA - kazao je.Laskavi naslovi najboljeg igrača regi-onalne lige i naslov pobjednika Kupa Hrvatske rezultirali su pozivom iz Madrida. Košarkaški klub Zagreb nije mogao odbiti izdašnu ponudu Real Ma-drida, bogatog španjolskog kluba te je Dubrovčanin osam dana od posljednjeg nastupa za Zagreb, 24. siječnja 2010.

imao debi u dresu Kraljevskog kluba.Unatoč svemu ranije navedenom na debi u dresu A reprezentacije Hrvatske trebao je pričekati. Bio je među kandi-datima za nastup na Olimpijskim igra-ma u Pekingu, ali dobio je virozu te nije nastupio. Iako je godinu dana poslije Pekinga, na Mediteranskim igrama u Pescari, nastupajući za B reprezentaciju Hrvatske osvojio zlatnu medalju i bio ponajbolji igrač, nije otišao s A reprezen-tacijom tog ljeta na Europsko prvenstvo u Poljsku.Debi na velikim međunarodnim natje-canjima dočekao je na Svjetskom pr-venstvu u Turskoj ovoga ljeta i to protiv najjače reprezentacije SAD-a. Unatoč porazu od SAD-a s 28 koševa razlike, ostavio je više nego dobar dojam. La-mara Odoma, centra LA Lakersa, NBA prvaka, Tomić podsjeća malo na Pau Gasola, španjolskog reprezentativca, koji mu je suigrač u LA Lakersima. Tomića je pohvalio i Tyson Chandler, centar Dallas Mavericksa.

- Momak ima budućnost, puno toga obećava. Zna se kretati za visokog igra-ča, ima i lijevu i desnu ruku, odlične poluhoroke i pred njim je zaista svijetla budućnost. Naravno, i u NBA ligi – kazao je Chandler, koji je tako ponovio sve ono što je o Tomiću napisano prije nekoliko godina.

A playmaker technique, soft hand, imposing height, talent, speed

and outstanding motoric – are the attributes of the greatest talent of yesterday and one of the best present-day Croatian basketball players. Ante Tomić is 217 centimetres tall. From this January he has been a member of Real Madrid. He is the first Dubrovnik player in the royal club which has won the European Championship nine times. Ante Tomić joined the most successful

European club after playing for the Zagreb basketball club.

DUBROVČANIN U KRALJEVSKOM KLUBU

54 DobroDošli u Dubrovnik Zima 2010/11

Page 55: Welcome to Dubrovnik No.20

Napisao/By ToNči vLašićA NATIVE OF DUBROVNIK IN THE ROYAL CLUB

Playing basketball with both left and right hands

- The award is flattering, but I am not completely satisfied because Zagreb was poorly ranked – said he at the end of that season.- After the first part of the new season Ante Tomić was again the League’s most valuable player: second best scorer and best jumper. This time, however, he is very satisfied because Zagreb is the League’s top ranked team.

Already in the summer of 2007 people claimed that he was capable of playing

in the NBA League too. A year later, in 2008, Tomić was selected by Utah Jazz in the NBA second-round draft.- He is the future of the club – claimed the Utah Jazz General Manager Kevin O’Connor on that occasion.Ante Tomić, nevertheless, stayed in Zagreb, in Europe.- I still have time to play in the NBA – said he.The flattering best regional league player title and the Croatian Cup Win-ner title resulted in the invitation from

Madrid. The Zagreb basket-

ball club could not refuse the generous offer of the rich Spanish club Real Ma-drid, and, eight days after his last play for Zagreb on 24 January 2010, the Dubrovnik basketball player debuted wearing the royal club kit.In spite of the above-mentioned facts, Ante Tomić had to wait for his debut in the Croatian national team. He was one of the candidates selected to appear at the Beijing Olympic Games, but a vi-rosis prevented him to do so. Although he won gold medal and was the best player in the B Croatian national team at the Mediterranean Games in Pescara a year after Beijing, Ante Tomić was not invited to play in the A national team in the European Championship in Poland that summer.

He eventually made his debut in the World Championship in Tur-key this summer, playing against

the strongest national team, that of the USA. In spite of a 28-points

defeat, Ante Tomić left a very good impression. Lamar Odom, the centre of LA Lakers, the NBA champions, said that Tomić reminded him of Pau Gasol, a member of the Spanish national team and his team mate in LA Lakers. The Dallas Mavericks centre Tyson Chandler also spoke highly of Ante Tomić.- The boy has a future and promises a lot. As a tall player he knows how to move, he uses both his left and right hands, has excellent semi-sky hooks, and really has fine prospects. Of course, in the NBA league too – said Chandler, who thus repeated everything that had been written about Tomić several years ago.

TOMIĆWelcome to Dubrovnik 55Winter 2010/11

Page 56: Welcome to Dubrovnik No.20

Admiral

40 DOBRODOŠLI U DUBROVNIK ZIMA 2OO9/1O

Admiral

HOTEL LERO, Iva Vojnovića 14

[email protected] www.hotel-lero.hr

20000 DUBROVNIK - CROATIAT +385 20 341 333 F +385 20 332 123

56 DobroDošli u Dubrovnik Zima 2010/11

Page 57: Welcome to Dubrovnik No.20

Nakon što smo odslužili vojni rok, general Janko Bobetko, tadašnji zapovjednik vojne

oblasti, pozvao je Sulejmana Muratovića i mene, te rekao: “Ako ne želite biti u re-zervi dok sam živ, morate u Dubrovniku pokrenuti folklor i judo.” Tako je počelo. Muratović je pokrenuo folklor, a ja judo - prisjetio se Andrija Habulin događaja s kraja 50-ih godina prošloga stoljeća.- Preko naših veza u Londonu, dubro-vačke obitelji Sorgo, te suradnje s dubro-vačkim entuzijastima Vlahom Lučićem, Antunom Napicom, dr. Markovićem, Markom Grošetom, Pavom Mitrovi-ćem i drugima, organizirali smo prvu prezentaciju juda na ovim prostorima, i to u Cavtatu. Doveli smo čuvenog nizozemskog judaša Esinga i trenera Van der Eista. Taj prvi seminar, koji je održan na cavtatskom plivalištu, trajao je deset dana. Postavili smo drvene pontone i na njih par stru-njača, koje smo posudili od gi-mnastičkih klubova, a ono što je nedostajalo, pokrili smo praznim vrećama od brašna. Tako je bilo te 1960. godine - prepričao je događaj od prije točno 50 godina danas 73-godišnji Andrija Ha-bulin. Rođen je u Bedekovčini 1937., a od te 1960. godine njegov život vezan je za Du-brovnik.Habulin je začetnik borila-čkih sportova u Dubrovniku i okolici, inicijator, pokretač i osnivač, uz još nekoliko sportskih entuzijasta, Judo kluba Dubrovnik, koji je u svom začetku imao i sekci-ju karatea te ju-jitsua. Od samog osnivanja kluba, pa do unatrag nekoliko godina, bio je trener koji je odgojio nebrojeno mnogo uzornih sportaša i sportašica.- Svih ovih godina judo je u Dubrovniku

Napisao ToNči vLašić

Andrija Habulin

Sportske legende Grada

Otac juda u Dubrovniku

haBuLiN kao TreNer Na svjeTskoM prveNsTvu u parizu 1979. GodiNe.

Te je GodiNe kovačević osvojio 3. MjesTo.

haBuLiN as a CoaCh iN The worLd ChaMpioNship iN paris, 1979.

ThaT year kovačević was raNked Third.

Welcome to Dubrovnik 57Winter 2010/11

Page 58: Welcome to Dubrovnik No.20

TrosTruki svjeTski i oLiMpijski prvak Moriwaki

u duBrovNiku 1982. G. Na iNTerNaCioNaLNoM

seMiNaru kojeG su održaLa čeTiri svjeTska prvaka.

The Three-TiMe worLd aNd oLyMpiC ChaMpioN

Moriwaki iN duBrovNik, 1982, aT The iNTerNaTioNaL

seMiNar CoNduCTed By four worLd ChaMpioNs

treniralo više od 6.000 Dubrovčana - kazao je Habulin koji je najzaslužniji za brojne uspjehe koji su postignuti kako u muškoj, tako i u ženskoj kon-kurenciji u svim dobnim kategorijama, pojedinačno i ekipno u domaćoj i me-đunarodnoj konkurenciji. Bio je trener kako judo reprezentacije bivše države, tako i Republike Hrvatske.- Već 1968. godine, dakle, nakon samo dvije godine od osnutka kluba (regi-striran je 17. travnja 1966. godine), imali smo državnog prvaka, pa su nas ljudi u Gradu počeli shvaćati ozbiljnije. U početku nisu imali sluha, judo im je bio nepoznanica. Sjećam se kad smo na samom početku rada kluba organizirali demonstraciju kod Orlandova stupa

uoči otvaranja Dubrovačkih ljetnih igara, ljudi su komentirali “kako

je to neki folklor, koji je došao izvana!”

Habulin, koji je nositelj cr-nog pojasa 8. DAN u judu,

5. DAN u ju-jutisu te 4. DAN u karateu, s judom se prvi put susreo kao 14-godišnjak na semina-ru u Zagrebu.- Odmah sam zavolio

judo. Sjećam se, učio nas je japanski natjecatelj Nacui, prvi

svjetski prvak u otvorenoj kate-goriji, po kojemu smo poslije i nazvali dubrovački klub. Da, prvo ime dubro-vačkog kluba je bilo Judo klub Nacui. U Dubrovniku, nakon seminara u Cavtatu, formirali smo sekciju 1961. godine. Radili smo tada u Hotelu Excelsior. Shvatio sam to kao zabavu za Grad. Vidio sam da se djeca vole igrati, valjati po strunjačama i kroz zabavu, učio sam ih judo.Prva generacija judaša, kazao je, bila je temelj dubrovačkog juda.- Tu su bili dr. Cikatić, Mitrović, Vi-đen, zatim Trosman i Škerlj, danas poznati slikari, koji su u to vrijeme bili gimnastičari, ali kako im je klub prestao s radom, nastavili su raditi s nama. Imali smo, takoreći, i svoj glazbeni sastav jer u Poklisarima su svi članovi bili judaši. Tako se judo uvlačio i uvukao pod kožu Gradu, a početkom 70-ih dobili smo prvi put pomoć od gradskih tvrtki. Baš tada smo imali nadarenu generaciju koja će kasnije ostvariti velike uspjehe. Svi znaju danas za Gržetića, Zekića, Spa-čeka, za Nadu Duš... prvaci ondašnje

Sportske legende Grada

58 DobroDošli u Dubrovnik Zima 2010/11

Page 59: Welcome to Dubrovnik No.20

After we had completed our military service, General Janko Bobetko, the then mili-

tary district commander, invited Sulej-man Muratović and me and said: «If you don’t wish to remain reservists as long as I live, you must start folklore and judo in Dubrovnik». That’s how it began. Muratović started folklore, and I judo – said Andrija Habulin recalling the events in the late 1950s.- Through our contacts in London, the Dubrovnik family Sorgo, and the collaboration with Dubrovnik enthu-siasts Vlaho Lučić, Antun Napica, Dr. Marković, Marko Grošeta and Pavo Mitrović, we organised the first judo presentation in the region, to be more precise, in Cavtat. We invited the fa-mous Dutch judo wrestler Esing and coach Van der Eist. The first seminar, which took place at the Cavtat swim-ming pool, lasted ten days. We installed wooden platforms, covered them with several mats which we borrowed from local gyms, and covered the remaining space with empty flour sacks.This is how Andrija Habulin, aged 73, describes the events that took place in 1960, precisely 50 years ago. He was born in Bedekovčina in 1937. From 1960 on, his life has been connected with Dubrovnik. The originator of

The City’s Sports legends

The Father of Judo in Dubrovnikmartial sports in Dubrovnik and its surroundings, Habulin, together with several sports enthusiasts, initiated and founded the Dubrovnik Judo Club, which also included the karate and ju jitsu sections. During his tenure as coach, from the club’s foundation up to several years ago, he brought up a huge number of fine sportsmen and sports-women.- All these years more than 6,000 people of Dubrovnik have had judo practice sessions – said Habulin, who is most responsible for numerous successes both in men’s and women’s, individual and group competitions in all age groups, at home and abroad. He coached judo national teams of the former state and of the Republic of Croatia.- Already in 1968, only two years after the club’s foundation, which had been officially registered on 17 April 1966, we had a national champion. That is when the people in Dubrovnik began to understand us more seriously. At the beginning they had no interest in judo because they were not familiar with it. I remember that soon after the club’s opening we organised a demonstration by the Orlando Column on the eve of the Dubrovnik Summer Festival open-ing. The people believed it to be „a for-eign folklore!“The owner of the black belt 8th dan rank in judo, 5th dan in ju jitsu and 4th dan in carate, Habulin met with judo for the first time as a fourteen year old boy at a seminar taking place in Zagreb.- I immediately became fond of judo. I remember that our coach was the Japa-nese competitor Nacui, the first open category world champion, after whom we later named our Dubrovnik club. That’s right. The first name of the Du-brovnik club was the Nacui Judo Club. After the aforementioned seminar in Cavtat, we formed the Dubrovnik sec-tion in 1961. At the time we worked at the Excelsior Hotel. I understood that to be a kind of entertainment for the City.

I saw that the children enjoyed playing and rolling on the mats, and I taught them judo through fun. The first gen-eration of judo wrestlers was the founda-tion of the Dubrovnik judo, said Andrija Habulin.- It included Dr. Cikatić, Mitrović, Viđen, the nowadays renowned paint-ers Trostman and Škerlj, who were gymnasts at the time and who joined us after the closing of their club. We, so to say, also had our own band, because all members of the Poklisari were judo wrestlers. That is how judo got under the City’s skin, so that in the early 1970s we for the first time got financial support from the city companies. It was the time when we had a talented generation that became extremely suc-cessful later on. Today everybody knows Gržetić, Zekić, Spaček, Nada Duš..., champions of the former state who were winning European medals as the national team members. In the years that followed we began to organise national championships and major tour-naments… I felt that Dubrovnik was fond of team sports, which was the con-sequence of its long water polo tradition and of Jug results. Such was the atmos-phere of the City! You can have indi-vidual European champions, but that doesn’t mean much if you don’t have a strong team. That is the reason why I worked on creating a strong team. In the 1970s, when water polo failed to win medals, we were the ones who won more than five hundred national medals, national championships… In order to achieve such results, you need more than a coach. The value of a coach equals the value of his people – concluded Andrija Habulin.

države s reprezentacijom su osvajali i europske medalje. Počeli smo tih godi-na organizirati državna prvenstva, jake turnire... Osjetio sam da Dubrovnik voli momčadi, ekipne sportove, što je poslje-dica duge tradicije vaterpola i Jugovih rezultata. Grad tako diše! Možeš imati pojedinačnog prvaka Europe, ali to ne znači puno, ako nemaš jaku ekipu. Stoga sam radio na stvaranju jake momčadi. Sedamdesetih godina, kad vaterpolo nije osvajao medalje, mi smo bili ti koji smo osvojili preko pet stotina državnih me-dalja, državna prvenstva... A za to ostva-riti nije dovoljan samo trener jer trener je dobar onoliko koliko dobre ljude ima - zaključio je Habulin.

By ToNči vLašićA N D R I J A H A B U L I N

Welcome to Dubrovnik 59Winter 2010/11

Page 60: Welcome to Dubrovnik No.20

60 DobroDošli u Dubrovnik Zima 2010/11

Page 61: Welcome to Dubrovnik No.20

Gastro kutak

Torta od Rogacav Prigotovljavanje U pjenasto izmiješani maslac (0,12 kg) doda se rastopljena čokolada (0,14 kg) i šećer (0,08 kg). Miješajući dodaje se jedno po jedno žumance, dok se šećer ne rastopi. Tada se umiješa posebno tučeni čvrsti sni-jeg od bjelanca i slatka šećera. Ujednačeno se izmiješa i dodaju (očišćeni mljeveni) rogači, brašno od rogača, strugana korica i sok od naranče te rum. Rahlo izmiješa-na smjesa istrese se u namazani kalup za torte i peče na temperaturi 175° C oko 45 minuta. Pečena torta treba se odvajati od stijenke kalupa. Ohlađena torta izvadi se iz kalupa i po sredini vodoravno presiječe na pola. Donja polovina premaže se pe-kmezom od marelice. Preklopi se gornja polovina i poravna, a torta prelije ocakli-nom od čokolade.Torta se ukrasi tučenim vrhnjem , komadi-ćima rogača i arancinima.

Napomena Ukoliko nemate svježih rogača za mljeve-nje, možete tortu pripremiti i bez njih uz povećanje brašna od rogača. Brašno rogača može se prije upotrebe malo popržiti na suhoj tavi. Okus je puniji i finiji.

Rogaču godi topla mediteranska klima, ali ne podnosi dobro preveliku količinu vode.Oblikuje arhitekturu prostora gdje god je stasao. Mnogi pokušaji

kultivirane sadnje nisu baš uspijevali. Stari Dubrovčani znaju da najbolje uspi-jevaju oni koje ne diraš dok se zameću... kasnije ih možeš navrći i „pripitomiti“ da bi ti dali plod, nakon dvije do tri godine.Mahune rogača odlična su hrana. Sladak i mirisan je njegov plod. Tamnosmeđe mahune su bogate šećerom, bjelančevinama, vitaminom A i onima iz B skupi-ne, te nizom važnih minerala. Rogač je bogat pektinom koji pomaže probavi. Ne sadrži masnoću. Kalorijska vrijednost mu je za 2/3 manja nego u čokoladi.Pržen i samljeven može poslužiti kao zamjena za kavu ili kakao.Koristi se za pripremu različitih slatkiša i pića. U prehrani je najbolje i najje-dnostavnije upotrebljavati fino mljeven rogačev prah (poput kakaa), s kojim se mogu napraviti ukusni i zdravi topli “čokoladni” napitci, a također se njime može raznim pudinzima i kolačima dati fina aroma čokolade. U specijalizira-nim trgovinama zdrave hrane mogu se naći proizvodi od rogača.

Napisao josip žuveLa

Welcome to Dubrovnik 61Winter 2010/11

Page 62: Welcome to Dubrovnik No.20

- jaja - Eggs

10kom pcs

- maslac - Butter

0,15 kg

- čokolada (tamna za kuhanje) - Chocolate (dark, cooking) 0,20 kg

- šećer (kristal) - Sugar (powdered) 0,12 kg

- rogači (svježi zreli) - Carob (fresh, ripe) 0,15 kg

- brašno od rogača - Carob flour

0,10 kg

- naranča (1 kom) - Orange (1 pcs) 0,18 kg

- rum - Rum

0,02 l

- pekmez od marelice - Apricot jam

0,07 kg

- vrhnje (slatko) - Cream (cooking) 0,10 l

- arancini (ušećerena kora naranče) - Arancini (candied orange peel) 0,08 kg

Torta od rogača Carob Gateau (Normativ za 16 osoba) (Ingredients for 16 persons)The carob tree likes the

warm Mediterranean climate, but doesn’t like large

quantities of water. Wherever it grows it gives form to the landscape. Numerous attempts to cultivate the carob tree were not particularly successful. The natives of Dubrovnik know that the carob trees which are undisturbed while in the bud will grow the best… after that they can be grafted and „tamed“ in order to bear fruit two or three years later. Carob pods are excellent food. The fruit is sweet and fragrant. The dark brown pods are rich in sugar, proteins, vita-min A and vitamin B group, and many important minerals. They are also rich in pectin which facilitates digestion. They do not contain fat and their caloric value is 2/3 less than that of chocolate. Roasted and ground carob can be served as an alternative to coffee or cocoa. It is used for the preparation of various sweet delicacies and drinks. Carob is best consumed in the form of finely ground powder (similar to cocoa) and used for the preparation of delicious and healthy „chocolate“ beverages. It also gives a fine chocolate aroma to various pud-dings and cakes. Carob products are sold in the specialised healthy food shops.

CarobGateau

Culinary Corner By Josip Žuvela

Preparation: Beat butter until foamy (0,12 kg) and add melted chocolate (0,14 kg) and sugar (0,08 kg). Mix adding yolks one by one until sugar melts. Separately beat egg-whites and sugar until stiff, and add into the mixture. Add (cleaned and ground) carob, carob flour, grated orange peel, orange zest and rum, and mix until well blended and crumbly. Put the mixture into a greased cake tin and bake for about 45 minutes at 175° C. When baked, the sponge should separate from the tin easily. Cool. Take the sponge out of the cake tin and cut in half horizontally. Coat the lower half with apricot jam, cover with the upper part, even, and cover with chocolate glazing. Decorate with whipped cream, carob pieces and arancini.

Note: If you do not have fresh carobs to ground, you can pre-

pare the gateau without them increasing the quan-tity of carob flour. Carob flour will have a fuller and finer taste when roasted slightly on a dry pen before use.

62 DobroDošli u Dubrovnik Zima 2010/11

Page 63: Welcome to Dubrovnik No.20

Gil’s cuisine & pop loungeSv. Dominika b.b. 20 000 Dubrovnik

tel: + 385 20 322 222 fax: + 385 20 322 [email protected] www.gilsdubrovnik.com

C

M

Y

CM

MY

CY

CMY

K

koncept2-a.ai 4/17/08 11:27:15 AM

Page 64: Welcome to Dubrovnik No.20

Includes free entrance to:

City WallsMaritime MuseumRector’s PalaceNatural History Museum DubrovnikHome of Marin DræiÊArt Gallery DubrovnikEthnographic Museum RupeDulËiÊ-Masle-Pulitika Gallery

Includes:

discounts in restaurants*rent-a-car discount*concert tickets discount*discounts on souvenirs*

* for details see the Dubrovnik Card leafl et

Available at all Tourist Information Offi ces and Cultural Institutions

Special tourist discount card

DubrovnikCard

Daily Card

includes free entrance to8 cultural institutions &24 h public transport rides

No charge for children up to 12 years old

ONLY 130,00 kn

Weekly Card

includes free entrance to8 cultural institutions &20 public transport rides

No charge for children up to 12 years old

ONLY 220,00 kn