U

D. Dijanović: Knjiga koja znanstveno ruši jasenovački mit i poziva na daljnja istraživanja

(/izdvojeno/komentari/d­dijanovi/23220­d­dijanovic­knjiga­koja­znanstveno­rusi­jasenovacki­mit­i­poziva­na­daljnja­istrazivanja.html?tmpl=component&print=1&layout=default&page=)(/component/mailto/?tmpl=component&template=rt_afterburner&link=6f832dee0bdd5c7603a51faf319b68cc531d6088)

DetaljiC Objavljeno: 20. ožujka 2016.

4 komentara

Vladimir Horvat, Igor Vukić, Stipo Pilić i Blanka Matković,„Jasenovački logori – istraživanja“, Društvo za istraživanje

trostrukog logora Jasenovac, Zagreb, 2015.

hrvatskom političkom i javnom diskursu etiketiranje predstavlja jedan od najdjelotvornijih načinaušutkavanja i diskvalifikacije neistomišljenika. Jedna od češće spominjanih etiketa, kojom duhovni ipolitički baštinici jugokomunističkog sustava pokušavaju uštukati svoje oponente, je ona o

„revizionizmu“. Ta se etiketa koristi kad se dovode u pitanje neke historiografske postavke iz bivšegsustava, a pritom se, dakako, s obzirom na to da se etiketama službe ljudi bez argumenata, posvepreviđa činjenica da je historiografija kao znanostnužno usmjerena prema reviziji, tj. prema preispitivanjuvjerodostojnosti pogrješnih postavki, teza i spoznaja.Kada ne bi bila podložna znanstvenom revizionizmu,historiografija ne bi bila znanost, nego bi predstavljaladogmatski sustav.

U Hrvatskoj, međutim, imamo upravo to, naimečinjenicu da se neke historiografske postavke izvremena totalitarnoga jugoslavenskoga komunističkogsustava uzimaju zdravo za gotovo, tj. uzimaju se kaodogme, a one koji te dogme i mitove dovode u pitanjesmješta se u kategoriju „revizionista“, „negacionista“(iako nitko u Hrvatskoj ne negira ustaške zločine) ili u gorem slučaju „fašista“.

No, koliko su god etikete i dan danas djelotvorne, mišljenja sam da se na njih ne treba previše obazirati,jer nas još Sveto pismo uči da nas jedino istina može osloboditi. A istina je ta da u vrijeme komunističkeJugoslavije nije bilo moguće objektivno i profesionalno, sine ira et studio, proučavati povijest NezavisneDržave Hrvatske (NDH) i općenito vrijeme Drugoga svjetskog rata. Povjesničarka dr. sc. Nada KisićKolanović s pravom ističe da je proučavanje povijesti tijekom komunističke Jugoslavije bilo „više ili manje uslužbi povijesti komunističke partije“. [1] Ilustrativan je u tom smislu primjer profesora na Pravnomefakultetu u Zagrebu, Ferde Čulinovića. On je, naime, dobio zadatak napisati povijest partizanskog pokretaza visoke škole te je svoju Historiju narodno­oslobodilačkog pokreta u Jugoslaviji 11. kolovoza 1946.poslao u Agitprop CK KPH s molbom:

„Molim za dobrotu, da se pregleda rukopis, da se dometne ili ispravi ili izbaci sve ono, što smatrate,da nije ispravno“.[2]

Nije, dakle, bilo moguće objektivno proučavanjepovijesti Drugoga svjetskog rata, pa tako ni povijestiratne Nezavisne Države Hrvatske, odnosno rezultatiistraživanja nužno su morali korespondirati spovijesnom „istinom“ koju je proklamirao jugoslavenskikomunistički sustav. A tu je „istinu“ najbolje formuliraogeneral JNA Milan Basta koji je zapisao da je NDH bila„najgora zemlja bezakonja koja ikada postojala i po

tome je nadmašila i svoje fašističke gospodare i učitelje“.[3]

Mitovi i crne legende

Posve logično, tamo gdje kriterij za pisanje i proučavanje historiografije nisu arhivi i literatura, tj. povijesniizvori i činjenice, nego gdje se rezultati istraživanja nužno moraju poklapati snavedenom tezom o NDH kao „najgoroj zemlji bezakonja koja je ikadapostojala“ otvara se prostor za stvaranje mitologije koja nema nikakve veze shistoriografskim faktima. Tako su i o NDHstvoreni brojni mitovi i brojne crne legende, odkojih je svakako najdominantniji jasenovačkimit.

Jasenovački mit počeo se je stvarati još zavrijeme Drugoga svjetskog rata kada je imaomobilizatorsku funkciju, tj. kad se jeizmišljanjem i preuveličavanjem broja žrtvavaželjelo privući ljude u partizanski pokret koji jesmjerao obnovi Jugoslavije, ali se je i poslijerata maliciozno iskorištavao na štetuhrvatskog naroda.

U knjizi Narodnooslobodilački rat­Narodnarevolucija u Jugoslaviji 1941. ­ 1945. JovanMarjanović tako piše:

„Jugoslavenski grobovi mogu se danas naći i u Mathauzenu, Dahau,Buhenvaldu, Osvjencimu i drugim hitlerovskim mučilištima i fabrikama smrti. Alivrhunac fašističkih zverstava u Jugoslaviji sigurno je predstavljao logor uJasenovcu i Staroj Gradiški. Kao verne sluge svojih nemačkih i italijanskihgospodara, ustaški đželati usmrtili su u tom logoru u toku rata oko 800.000Jugoslovena, među kojima veliki broj žena, dece i staraca“.[4]

Navedena brojka od 800 000 nije bila najmanja. Radimir Bulatović u knjiziKoncentracioni logor Jasenovac s posebnim osvrtom na Donju Gradinu 1991.piše:

„Da je u Jasenovcu stradalo preko 1,110.929 ljudi, žena i djece, teško će ko moći oboriti“.[5]

Bulatović se je, međutim, u istom djelu „zeznuo“, pa je na jednom mjestu zapisao da o Jasenovcu „naučneknjige nema“, jer se do sada o Jasenovcu pisalo uglavnom samo prema sjećanju logoraša.[6] Bulatović jetime zapravo priznao da sve do 1991. o Jasenovcu nije bila napisano niti jedno znanstveno djelo. Drugim

Tamo gdje kriterij zapisanje i proučavanjehistoriografije nisuarhivi i literatura, tj.povijesni izvori i

činjenice, nego gdjese rezultati

istraživanja nužnomoraju poklapati snavedenom tezom oNDH kao „najgorojzemlji bezakonjakoja je ikada

postojala“ otvara seprostor za stvaranjemitologije koja nema

nikakve veze sBulatovic

Jasenovachistoriografskimfaktima. Tako su i oNDH stvoreni brojnimitovi i brojne crnelegende, od kojih je

svakakonajdominantnijijasenovački mit.

Mit

riječima, o Jasenovcu se je pisalo na temelju ideoloških konstrukcija i mitovapa je tako srbijanski novinar Milomir Marić uspio doći i do brojke od 1 400 000žrtava Jasenovca.[7]

Jasenovački mit – kohezivno tkivo komunističke

Jugoslavije

Glavni cilj promicanja jasenovačkog mita s ovakvim suludim brojkama nakonsvršetka Drugoga svjetskog rata bio je taj da se očuva Jugoslavija, a time ispriječi hrvatsko osamostaljenje. Tako je Titov general Jefto Šašić napadajućiTuđmanove radove, pisane u vrijeme Jugoslavije, koji su delegitimiralijasenovački mit, ustvrdio kako je „... u pitanju (...) pokušaj uništenja one snagei svih snaga koje čine 'kohezivno tkivo Jugoslavije'“. Tuđman je na takvu

konstataciju reagirao pitanjem: „Kako to, i pokojoj to povijesnoj ili dijalektičkoj logici,'koheziono tkivo Jugoslavije' mogu činiti samo'ona snaga' ili 'one snage' (sic!) koje stoje izado monstruoznosti uveličavanja jasenovačkogmita??“. [8] Dakle, jasenovački mitneprijeporno je predstavljao temelj, kohezivnotkivo postojanja Jugoslavije, a time i instrumentkojim se je onemogućavala svaka pomisaopostojanja hrvatske države, jer je jasno da akosu Hrvati pobili 800 000 ili milijun ljudi da oni –kao zločinački narod – ne mogu imati svojudržavu.

Anticipirajući događaje koji će uslijediti krajem osamdesetih odnosnopočetkom devedesetih godina, kad je započela masovna propaganda o jasenovačkom mitu, a kaosredstvo velikosrpske mobilizacije za nadolazeći rat, Tuđman se je upitao i to „nema li sustavnouveličavanje jasenovačkog mita svrhu stvaranja crne legende o povijesnoj krivnji čitavog hrvatskognaroda, koju tek valja ispaštati?!“.[9] Koliko je za hrvatsko osamostaljenje bilo važno delegitimiranjevelikosrpskoga jasenovačkog mita pokazuje i notorni partizanski koljač Simo Dubajić kad, govoreći oTuđmanu, piše:

„Kada se radi o Jasenovcu, on je 600.000 smanjio na deseti deo, odnosno 60.000 pa je zbog togapostao i predsednik nove NDH“.[10]

Dakle, i sâm Dubajić vidi važnost jasenovačkoga mita u kontekstu osamostaljenja Hrvatske, i utolikoneizravno priznaje kako se je on koristio kao instrument za onemogućavanje hrvatskog osamostaljenja.

Nakon uspostave samostalne i neovisne hrvatske države oboren je jasenovački mit u verzijama koje sugovorile o 800 000 ili 1 000 000 žrtava, te je prihvaćena brojka koja se kreće od 40 000 do 90 000 žrtava(pritom, dakako, govorim o hrvatskoj historiografiji, srbijanska kvazihistoriografija ne odustaje odmitomanije i brojke od 700 000 žrtava). Poimenični popis žrtava Jasenovca navodi kao službenu brojkuonu od 83 145 žrtava. No, radovi nekolicine povjesničara, akademika i novinara posljednjih petnaestakozbiljno dovode u pitanje i tu brojku, koja je očito i dalje potrebna zagovornicima jasenovačkog mita kakobi njome kao bičem mogli udarati po hrvatskom narodu, ali ujedno dobili i „opravdanje“ za bleiburškutopografiju smrti u svibnju 1945.

Anticipirajućidogađaje koji ćeuslijediti krajemosamdesetih

odnosno početkomdevedesetih godina,kad je započela

masovnapropaganda o

jasenovačkom mitu,a kao sredstvovelikosrpskemobilizacije zanadolazeći rat,

Tuđman se je upitaoi to „nema lisustavno

uveličavanjejasenovačkog mitasvrhu stvaranja crnelegende o povijesnoj

krivnji čitavoghrvatskog naroda,

koju tek valjaispaštati?!“.

Tuđman

Mr. sc. Mladen Ivezić tako je još 2003. u knjizi „Jasenovac. Brojke“ – kojase temelji na vrlo opširnoj bibliografiji ­ došao do zaključka da uJasenovcu nije stradalo više od 5 000 ljudi.[11] Vrijedi svakako spomenutii knjige od prof. dr. sc. Josipa Jurčevića[12], akademika JosipaPečarića[13] te Vladimira Horvata i Vladimira Mrkocija[14]. Autorinavedenih knjiga u vremenu komunističke Jugoslavije zasigurno ne bidobro prošli, a za što ponajbolje svjedoči primjer beogradskog novinaraVladimira Markovića koji je 1979. nakon razgovora s dr. FranjomTuđmanom ­ u kojemu se navodi 60 000 ubijenih u Jasenovcu – prisilnopsihijatrijski hospitaliziran.

Najozbiljnije znanstveno djelo o Jasenovcu

Kako bilo, rekao bih da knjiga „Jasenovački logori – istraživanja“, koju jeprošle godine izdalo Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, a čiji su autori Vladimir Horvat,

Igor Vukić, Stipo Pilić i Blanka Matković, predstavlja do sadanajozbiljniji znanstveni rad koji se u hrvatskoj historiografiji, ali ihistoriografiji općenito, bavi problematikom jasenovačkoglogora.

Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac nakonpočetnih komplikacija s registracijom prošle je godineregistrirano, predsjednik mu je povjesničar dr. sc. StjepanRazum, a tajnik Igor Vukić. Društvo čini niz istaknutihpovjesničara, akademika, profesora i novinara.

Knjiga „Jasenovački logori – istraživanja“ na 268 str. donosiintrigantne (za one koji su ideološkom indoktrinacijom ipolitičkom propagandom odgojeni u vremenu jugoslavensko­komunističkog totalitarizma i šokantne) informacije o zbivanjimau logoru od 1941. do 1945., ali i dalje nakon svršetka Drugogasvjetskog rata kad je jasenovački logor postao logor novihkomunističkih vlasti. Na temelju autentičnih dokumenata iz

arhiva (knjiga, naime, ruši mit da o Jasenovcu nema gradiva u arhivima, ali i mit do uprava logora nijevodila evidenciju – upravo suprotno popisi zatvorenika i dnevnici u logoru vodili su se izrazito precizno ipedantno[15]), izjava svjedoka i do sada objavljene literature knjiga pokazuju da jasenovački logor od1941. do 1945. nije bio „logor smrti“ (što, naravno, ne znači da u njemu nije bilo likvidacija), kako je togodinama tvrdila jugoslavensko­komunistička historiografija.

Prema podatcima koje su prikupili članovi društva, bio je to radni logor za protivnike Nezavisne DržaveHrvatske (u najvećem broju komuniste i njihove suradnike) te za skupinuŽidova koji su bili izuzeti iz deportacija u njemačke logore. Deportacije Židovaiz NDH bile su provedene po njemačkom diktatu. Knjiga dokazuje da jedanašnji službeni broj od 83 145 žrtava višestruko puta preuveličan te da jelogor u Jasenovcu bio radni i sabirni logor, kako mu je glasio i službeni naziv, ukoji zatočenici nisu dovođeni s namjerom da bi bili ubijani. Postojesvjedočanstva da je logor nastavio s radom i nakon 1945., a zatočenici su biliprotivnici komunističkog režima i pobornici Staljinovog Informbiroa. Odatle ipridjev „trostruki“ u imenu Društva koje je objavilo knjigu.

Na temeljuautentičnih

dokumenata izarhiva (knjiga,

naime, ruši mit da oJasenovcu nemagradiva u arhivima,ali i mit do upravalogora nije vodila

Knjiga

U prvome poglavlju „Trijasenovačka logora“ autorpater Vladimir Horvatnajprije nas upoznaje sgeografskim smještajem ipoviješću Jasenovca, patako doznajemo zanimljivuinformaciju da u arhivimapostoje zapisnici o sudskimpostupcima koji su vođenizbog srpskih zločina nadHrvatima u Jasenovcupočetkom 20 st. Naime, u predizbornoj kampanji za Hrvatski sabor predstavnikHrvata Stanko Dragić prigovorio je bogatom sumještaninu Srbinu Lazi Bačićuzbog provokativnog isticanja srpske zastave, a dva dana kasnije bio jeustrijeljen kroz prozore krčme Luke Turića. Na sudskoj raspravi pod prisegomo tome je svjedočio jasenovački pravoslavac Krnjajić:

„U Jasenovcu postoji srpska banda već duže vremena. Ta banda radi nazločinstvima. Ako treba ko da pogine, ona to izvrši. Tako je poginulo već petljudi, i nitko ne zna tko ih je ubio... Tako je i Dragić postao žrtvom srpskebande, a to je maslo Laze Bačića. Paroh Joco Jovanović ne samo vani, nego i

u crkvi propovijeda mržnju protiv katolika. Srpski propagatori viču da će Hrvate protjerati i da svemora biti srpsko“.

Već spomenuti L. Bačić, veletrgovac, zbog bogatstva blatne gline na prilazu u Jasenovac, 1918. je uJasenovcu otvorio veliku ciglanu, a poslije i elektranu, pilanu, tvornicu lanaca i ljevaonicu zvona. Početkom1941. Lazar Bačić i sin mu Ozren napustili su svoju industrijsku zonu u Jasenovcu i otišli u Srbiju, gdje suzbog suradnje s Nedićevim režimom nakon rata i osuđeni. Nedugo nakon osnutka NDH je nacionaliziralaBačićevu napuštenu industrijsku zonu i tamo formirala ustaški sabirni i radni logor koji je trajao do travnja1945., a upravo izbor ovoga mjesta za logor govori u prilog činjenici da je namjera logora bila ta da unjemu zatvorenici objavljaju industrijske i poljoprivredne poslove.

Logoraši – uglavnom Hrvati

U nastavku Horvat piše o nacionalnom sastavu logoraša te u tom kontekstu citira Antuna Miletića,pukovnika JNA i načelnika nekadašnjega Arhiva oružanih snagaSFRJ, koji se cijeli radni vijek posebno bavio proučavanjemjasenovačkog logora. U knjizi Koncentracioni logor Jasenovac,1941.­1945. Dokumenta. Knjiga III. Miletić postavlja pitanje„Zašto ne postoji popis žrtava“, na što malo dalje odgovara:„Nacionalisti, šovinisti i zločinački ekstremisti ne dozvoljavaju 'uime povijesne istine“ da se kaže da je bilo više od 50.000umorenih... uglavnom Hrvata“. Iako ne navodi dokaze zanavedenu broju od 50.000 žrtava zanimljiva je Miletićeva tvrdnjada su logoraši većinski bili Hrvati. Miletićevu tvrdnju potvrđuje ijedno svjedočanstvo objavljeno u knjizi Nikole Nikolića„Jasenovački logor“ (1948.) gdje čitamo:

evidenciju – upravosuprotno popisizatvorenika i

dnevnici u logoruvodili su se izrazitoprecizno i pedantno,izjava svjedoka i dosada objavljeneliterature knjigapokazuju da

jasenovački logor od1941. do 1945. nijebio „logor smrti“ (što,naravno, ne znači dau njemu nije bilo

likvidacija), kako je togodinama tvrdilajugoslavensko­komunističkahistoriografija.

„Počeli su 1942. dovoditi sve više Hrvata u logor. Većinom su to bili ljudi iz Hrvatske, ali ih je bilo i izBosne, osobito iz Sarajeva i Mostara. Iz Hrvatske je dolazilo mnogo seljaka, osobito bivših radićevaca izHSS­a usprkos 'Mačekovu stavu iščekivanja': ti su ljudi bili protiv ustaša i protiv Mačeka. Radnici su igrađani počeli pristizati u sve većim skupinama iz Zagreba, Bjelovara, Karlovca, Siska, Broda, Osijeka,Varaždina. U lančari su radili gotovo isključivo zagrebački radnici, lijevci HSS­ovci i hrvatski intelektulaci“.

Zabranjene knjige logoraša

Horvat dalje u knjizi analizira zabranjene knjige bivših logoraša. Bitno je tako spomenuti knjigu U mučilištu­paklu Jasenovac autora Đorđa Miliše (rođen kao Jure u hrvatskoj obitelji, ali je kao orjunaš posrbio ime u„Đorđe“) objavljena 1945. Knjiga logoraša Miliše imala je tri „krimena“ zbog kojih ju je režim zabranio, tj.povukao iz prodaje i dao uništiti: 1. Miliša u knjizi prikazuje da su partizanskizrakoplovi po navodnoj Titovoj naredbi bombardirali Jasenovac (zapravo su to učinilisaveznički avioni 25. ožujka 1945., a zatim partizanski 13. travnja 1945.) „pa jepukovnik Jefto Šašić, načelnik III. protuobavještajnog odjela vojne OZNA­e poduzeomjere da se to iznimno neugodno svjedočanstvo partizanskog zločina uništi, a njegovpisac likvidira“. 2. Drugi razlog je to što je prikazano „neprimjereno ponašanjekomunističke logorašice Marine Gregorić, koja je bila 'drugarica', tj. žena prvoborcaPaje Gregorića, a u logoru je prema nekim tvrdnjama živjela u priležništvu sazatočenim ustaškim dužnosnikom Vladom Singerom. 3. Kao treći razlog navodi se dasam Miliša protuslovi naslovu knjige U mučilištu­paklu, pa daje iznimno 'blagu sliku' oJasenovcu. Govori i o prosvjetnom i kulturnom djelovanju, o logoraškoj knjižnici i određenoj slobodi, orazonodi na utakmicama, koncertima i priredbama. Premda su sve to usmeno iznosili i drugi svjedoci, to jebila prva objavljena knjiga koja je to tvrdila.

Druga knjiga koju valja izdvojiti je Grad mrtvih – Jasenovac 1943. čiji je autor Milko Riffer, koji je kaosuradnik partizana otkriven od strane ustaškog redarstva i zatvoren u Jasenovac(poslije rata obnašao je niz dužnosti u komunističkoj Jugoslaviji). Rukopis knjigeo Jasenovcu ponudio je Nakladnom zavodu Hrvatske i nakon četiri mjesecadobio je primjedbe na tekst od povjesničara umjetnosti i bivšega jasenovačkoglogoraša Grge Gamulina, koji je postao načelnik u Odjelu za kulturu Ministarstvaprosvjete. Među desetak primjedaba glavna je bila ta što je razdoblje upravezapovjednika logora Ivice Brkljačića nazvao blažim, pa prikazuje koncerte,predstave i nogometne utakmice „što bi moglo da izazove dojam komfora, iakoje sve to istina“.

Horvat u svom radu piše i o izbjeglicama iz El Shatta koji su uvršteni najasenovački popis, o uklanjanju ključnih isprava (vojnici JNA i četnici iz iz Spomen­područja Jasenovac1991. su opljačkali dokumente, tj. građu koja bi prema dr. Mati Rupiću trebala sadržavati 6088inventarskih jednica, odnosno muzejskih predmeta, arhivskih dokumenata, fotografija i sjećanja logoraša,kao i pismohranu Spomen­područja Jasenovac od osnivanja (1968.) do 1991.) te o poslijeratnompartizanskom logoru u Jasenovcu.

Najbitniji dio knjige je rad od Igora Vukića

Središnji i najbitniji dio knjige, kojemu ćemo posvetiti najveći dio ovoga prikaza[16], svakako je radnovinara i politologa Igora Vukića pod naslovom „Sabirni i radni logor Jasenovac, 1941. – 1945.“ koji seosim na do sada objavljenoj literaturi temelji i na (neobjavljenome) arhivskome gradivu. U Vukićevu radunavodi se pregršt zanimljivih, a dobrim dijelom i do sada nepoznatih činjenica od kojih ćemo zbog

prostorne ograničenosti izdvojiti one koje smatramonajbitnijima. Radi što boljeg prikaza rezultata Vukićevihistraživanja usporedno s knjigom poslužit ćemo se i srazgovorom koji je Vukić dao za „Vijenac“ u studenomprošle godine.[17]

Prije svega, valja napomenuti kako Vukić za bavljenjeproblematikom jasenovačkih logora ima i osobnerazloge, jer su mu članovi uže obitelji bili jasenovačkilogoraši. Vukić je o tome progovorio u razgovoru za„Vijenac“:

„Vaš otac i baka prošli su logor. Kako su ga preživjeli?

Oni su živjeli u selu Donja Gradina točno naspram logora, na desnoj obali Save, sve do prosinca1941, kada je u selo došla skupina partizana i pucala na logor. Dva, tri dana trajalo je puškaranje, aonda su ustaše i domobrani prikupili jače snage i od Dubice napali partizane. U selo je netko javio zanapad pa su se partizani sa stanovnicima povukli na jug, prema Kozari. Ondje je moj djed poginuokao zapovjednik jedne partizanske desetine, a ostatak je sela zarobljen i u dugoj koloni zajedno sdrugim zarobljenicima s Kozare doveden u logor Jasenovac.

Je li bilo ubijanja?

U logoru nije bilo. Zarobljenici su razdvajani na dvije velike skupine, jedna je išla na rad u Njemačku,uglavnom odrasli muškarci i žene, a druga, u kojoj su bili stariji ljudi, žene i djeca, preko Lipika iPakraca razmještena je po tamošnjim slavonskim selima. Oko 16.000 pravoslavnih žitelja Kozare iPotkozarja bilo je razmješteno po tim selima, da ne bi i dalje podupirali partizanske skupineraspršene nakon bitke na Kozari. Moja obitelj, sve pravoslavci, znači moj otac, baka, prabaka, očevatetka i još neki, dovedena je u Pakračku Poljanu i tu su živjeli do kraja rata, ukupno oko 300 osoba iztog zbjega. Neki su i prije kraja rata obilazili svoja sela.

A što je bilo s ostalima?

Ostali su, kako sam rekao, odvedeni na rad u Njemačku. Brodovima su prevoženi Savom na istok doZemuna, a onda Dunavom na sjever u Njemačku i sve do Norveške. Nekih devet tisuća muškaracaodvedeno je na rad u Njemačku.

Jesu li ti ljudi upisani kao ubijeni?

Neki su od njih na popisima ubijenih u Jasenovcu, iako su kroz njega samo prošli. Najčešće je riječ odjeci. U Beogradu postoji organizacija Jasenovac Memorial koja se bavi prikupljanjem izjava tihizbjeglica. Jedan od njih bio je smješten u selu Rajić u pravoslavnoj obitelji koja je tamo živjela, i on jerekao da su se njegov brat i bratić razboljeli i umrli. Ti su dječaci također stavljeni na popis kao da suubijeni u Jasenovcu.

Jedan od vaših rođaka umro je u Norveškoj, a upisan je među žrtvama logora Jasenovac?

Jedan od pradjedova vodi se na popisu jasenovačkih žrtava, a našao sam njegovo ime na popisuodvedenih u Norvešku...“.

Laž o 10.700 ubijenih 1941.

Prema službenim brojkama na sadašnjem jasenovačkom popisu za 1941. stoji 10. 700 ubijenih. U raduVukić navodi podatak iz već spomenute trosveščane zbirke dokumenata koju je uredio Antun Miletić da jepotkraj 1941. godine u logoru bilo 1189. zatočenika. Na tom popisu ima ljudi koji su preživjeli cijeli rat u

logoru, a ima i 280 nečitkih imena, pa su u pretiskuoznačeni samo točkicama. Sarajlija Vojislav Prnjatoviću jasenovačkom logoru bio je od 24. prosinca 1941. do30. ožujka 1942., kad je pušten i otpremljen u Beograds još 12 srpskih zatočenika. Prema njegovoj procjeni,potkraj 1941. u logoru je bilo 1100 zatočenika. Srpskihzatočenika u to je vrijeme bilo razmjerno malo. DragoHadži­Čolaković piše da ih je bilo oko 450. No, kao štoprimjećuje Vukić, taj broj djeluje pretjerano uzmu li se uobzir izjave drugih zatočenika iz tog vremena (ĐuroSchwartz je u iskazu poslije rata tvrdio da je Srba u tovrijeme bilo 40 do 50). Preživjeli se prisjećaju da je u to

vrijeme bila manja hrvatska skupina zatočenika od nekoliko desetaka ljudi. Jedan dio bili su radniciZagrebačkog tramvaja osumnjičeni zbog komunizma.

U kontekstu navedenih brojki zatočenika u logoru Jasenovac tijekom 1941. vrijedi dodati kako je uspomenutom razgovoru za „Vijenac“ Vukić posvjedočio da je s ocem posjetioSpomen­područje Jasenovac zanimajući se na čemu se temelji brojka od10.700 ljudi 1941. ubijenih u Jasenovcu. S obzirom na to da je navedenosvjedočenje iznimno zanimljivo donosimo i taj dio razgovora iz „Vijenca:

„Je li točan podatak o 10.700 ubijenih u 1941. godini?

Ja sam s ocem, jasenovačkim logorašem, išao u muzej i kustosa pitao kako jemoguće da na sadašnjem jasenovačkom popisu – gdje je popisano 83.000navodnih žrtava – za 1941. stoji 10.700 imena ubijenih, kada dvadesetaktadašnjih zatočenika tvrde da u logoru nije bilo više od 1200 ljudi? A logor nijebio i na desnoj obali Save, gdje je živjela moja rodbina.

I što je kustos odgovorio?

Rekao je da su vjerojatno bačeni u Savu. Čuvši to moj otac je rekao da je Savate zime bila zaleđena pa se nekim danima moglo kolima prelaziti. Tada jekustos rekao da onda jednostavno nema odgovora. Hrvatska država tekustose plaća da istražuju logor i posjetiteljima daju točne, istražene iargumentirane činjenice, a ne komunističke konstrukcije koje smo slušalidesetljećima“.

U nastavku razgovora Vukić dodaje da je „preuveličavanje događaja uJasenovcu počelo 1942. nakon jedne Titovedepeše slavonskim partizanima, gdje piše da„izvide mogućnost napada na logor u kojem jestradalo 10.000 naših drugova“. „Ispod te brojkenije se smjelo ići, nego je dodavano i danas jošneki dodaju“ – zaključuje Vukić.

Zatočenici koji su prvi dolazili u jasenovački logor, ubarake u Bročicama i Krapju bili su pretresani ioduzimani su im svi vrjedniji predmeti. Ustaškizapovjednici bi im potom održali govor u kojem bi ihupozorili da ne smiju bježati, jer će uhvaćenibjegunci biti strijeljani. Ako bijeg uspije, strijeljat će se i određen broj ljudi izbjegunčeve radne i zavičajne skupine. Ispočetka na radu nije bilo nasilja.Zatočenik Drago Svjetličić izjavio je u iskazu pred beogradskim Komesarijatom

Prema službenimbrojkama nasadašnjem

jasenovačkompopisu za 1941. stoji10. 700 ubijenih. Uradu Vukić navodipodatak iz većspomenute

trosveščane zbirkedokumenata koju jeuredio Antun Miletićda je potkraj 1941.Propagandagodine ulogoru bilo 1189.

zatočenika. Na tompopisu ima ljudi kojisu preživjeli cijeli ratu logoru, a ima i 280nečitkih imena, pa suu pretisku označenisamo točkicama.Sarajlija VojislavPrnjatović u

jasenovačkomlogoru bio je od 24.prosinca do 30.

ožujka 1942., kad jepušten i otpremljen uBeograd s još 12srpskih zatočenika.Prema njegovojprocjeni, potkraj

1941.

za izbjeglice, 7. srpnja 1942., kako je do kraja rujna 1941. režim „bio snošljivjer su ustaše, koji su držali stražu, bili sve stariji ljudi iz Osijeka i uglavnomdosta pristojni“. „Nije nas se tuklo i nije došlo ni do kakve tvorne zlostave, svedo 2. rujna 1941., kada je pokušao bijeg neki Abinun, tapetarski pomoćnik izZagreba“, rekao je 1945. zatočenik Miroslav Auferber, pred ispitivačimaZemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora. Auferber opisuje kako suod tada ustaše tjerali zatočenike trčećim korakom i odjednom je izgledalo kao

da oni naprijed pokušavaju bježati. Straža je otvorila vatru i ubila nekoliko zatočenika. „Bilo je to prvoubijanje u Jasenovcu“ – rekao je Auferber.

Paketi pomoći i otpuštanja iz logora

Težak rad, nedovoljna prehrana, hladnije i kišovito vrijeme te ušljivost počeli su iscrpljivati zatočenike. Prvasrpska žrtva zvao se Pero Zlokas, iz nekog sela između Siska i Petrinje, koji se razbolio i umro. Premaknjizi Drage Hadži­Čolakovića, Zlokas je u logor dospio jer je uhićen kao ustanički kurir u okolici Petrinje.

Dolazak većeg broja ljudi u logorske barake pogoršao je problem prehrane. Velike napore da osiguradovoljno hrane činila je židovska zajednica, a posebno Odjel skrbi za logore Židovske bogoštovne općineiz Osijeka. Njegova dvojica članova Andrija Ripp i Vlado Grünbaum posjetili su Jasenovac 19. listopada1941. radi dogovora o opskrbi koji je bio uspješan, pa su se tako uskoro opet vratili u Jasenovac te uzpošiljku hrane dopremili i 50 šivaćih strojeva za jasenovačke obrtne radionice. Pakete je u logor slao iHrvatski crveni križ.

Logor Jasenovac, gradnja nasipa i odteretnog kanala

1941. u logoru je bilo1100 zatočenika.

Srpskih zatočenika uto je vrijeme bilorazmjerno malo.

Nakon što su prvi zatočenici stigli u Bročice i Krapje, članovi njihovih obitelji počinju slati molbe za puštanjeiz logora. Molitelji traže da se članovi njihovi obitelji puste s prisilnog rada, a molbe se najčešće temelje načinjenici da je neki logoraš oženjen Hrvaticom, katolkinjom (odnosno tadašnjom terminologijom„arijevkom“) ili zbog svoga javnog djelovanja ima velika zasluge za hrvatski narod. Zatočenici su i samiupućivali molbe. Vukić navodi niz primjera gdje je takvim molbama Židova udovoljeno. U jasenovački logorsu se internirali i komunistički simpatizeri i aktivni pomagači protudržavne pobune. U listopadu 1941. jednaje takva skupina mladih Petrinjaca puštena na temelju pomilovanja poglavnika Ante Pavelića. U kasnijimgodinama, iz logora je u nekoliko navrata pušteno po više stotina zatvorenika, a radilo se je oamnestijama koje je proglašavala Vlada NDH prigodom državnih blagdana, obljetnica i drugih prigodnihdatuma. Navedeni primjeri puštanja iz logora – u knjizi se navode i primjeri puštenih iz logora nakonizdržane kazne ­ jasno pokazuju da zatvorenici nisu dovođeni u Jasenovac s namjerom da ih se likvidira.A bilo je slučajeva da su nekomu nakon isteka kazne predložili da ostane raditi u logoru za plaću, ako jenedostajala njegova struka. Tako je student arhitekture Tibor Lovrenčić iz Zagreba nakon izdržane kazneostao raditi kao građevinski stručnjak.

Logor Jasenovac, zapadni ulaz s osmatračnicom

Kazne strijeljanjem – zbog bijega i nepoštivanja discipline

Režim u logoru se pooštrava nakon nekoliko slučajeva bijega, počevši od studenog 1941. kad je iz logorana Kozaru pobjegao Marko Spitzer. Za osvetu zbog tog bijega strijeljana je skupina zatočenika iz pilanskeskupine. Općenito uzevši, u logoru se je strijeljalo radi održavanja discipline.[19] Zatočenicima je rečenoda se ne smije bježati iz logora i ako netko pobjegne bit će strijeljano njegovih deset i više kolega iz radneili zavičajne skupine. Kažnjavalo se je i zbog krađe pa su jednom zajedno strijeljani ustaše i zatočenici kojisu se povezali i zajednički švercali izvan logora, npr. oduzeto zlato, novac, odjevne predmete i sl. Međustrijeljanima bio je i Ljubo Matković, brat zapovjednika logora Ivice Matkovića, a strijeljano je i deset ustašajer su pljačkali po okolnim selima. Kazne su bile drastičnije ako je pri bijegu ubijen ustaša. Tada se je zaosvetu strijeljao veći broj zatočenika. Zapovjednik logora Ivica Brkljačić u istrazi pred partizanima rekao jeda je bilo slučajeva kad su neki zarobljenici strijeljani po naredbi Zagreba. On je po takvoj naredi tako1943. dao strijeljati pet zatočenika, a tvrdio je da je to bilo jedino strijeljanje provedeno 1943.

Za neke prijestupe kažnjavalo se je i sa 25 batina. „Prije udaranja liječnik je morao pregledati kažnjenika iutvrditi može li to podnijeti bez straha za njegov život“ – ispričao je 1945. bivši zatočenik ZdenkoSchwartz.

Logor Jasenovac, proizvodnja cigle

Dne 6. veljače 1942. logor je posjetila međunarodna komisija koju su činili Giuseppe Massucci, tajnikpapinskog izlaslanika Ramira Marconea, Stjepan Lacković, tajnik nadbiskupa Stepinca te predstavniciHrvatskog crvenog križa i Srpskog crvenog križa iz Beograda, a uz njih bili su i predstavnici njemačkevojske i novinski dopisnici iz Italije, Njemačke, Rumunjske i Mađarske. Članovima komisije pokazana jevrlo precizna kartoteka, tj. evidencija zatočenika, a kao dokaz da se radi o uređenu radnom logoru.Opisano im je kako na temelju zakonske odredbe od 25. studenoga 1941. redarstvene oblasti šaljuprijedloge o upućivanju zatočenika u logor, kako se o njima izdaju točne personalne liste, s fotografijom iosobnim opisom, i kako se sve bilježi u logorsku kartoteku, iz koje se kopije šalju u Zagreb.

Logor Jasenovac, lokomobil

Zbrinjavanje djece nakon bitke na Kozari i monstruozna laž o njihovu ubijanju u

Jasenovcu

Najviše Srba, odnosno pravoslavnih stanovnika NDH kroz logore Jasenovac i Stara Gradiška prolazi1942., nakon bitke na Kozari, kad je prema izvještaju koji je njemačkom Ministarstvu vanjskih poslovaposlao Heribert von Troll­Obergfell zarobljeno i u logore i sabirne centre dovedeno 9000 muškaraca i23.000 žene i djece. Oko 2400 muškaraca poslano je u zemunski logor, 5000 izravno na rad u TrećiReich. Oko 7­8000 smješteno je u sabirne logore i dječje domove. Ostatak je raspodijeljen po selimaSrijema i Slavonije za žetvene radove. Preko Karitasa Zagrebačke nadbiskupije samo u 1942. uZagrebačkoj nadbiskupiji i Đakovačkoj biskupiji smješteno je 5124 kozaračke, pravoslavne djece.Stanovnici NDH pokazali su velku solidarnost te se odazvali novinskim pozivima da preuzmu djecu naskrb.

Logor Jasenovac, kovačka radionica u lančari

Ovdje se valja osvrnuti na jugokomunističku laž i mit o ubijenoj djeci u Jasenovcu. U tome će nam pomoćiveć citirani Vukićev razgovor za „Vijenac“:

„(...) Jedna od najgorih komunističkih laži jest tvrdnja da je u Jasenovcu ubijeno 20.000 djece, njihovaimena su na popisu ubijenih u muzeju. Ali to je velika laž. Nitko od stotina i stotina bivših zatočenikane govori o velikim skupinama djece u logoru. Ta djeca, među kojima je bio i moj otac, u ljeto 1942.prošli su kroz logor i odatle su odvedeni u prihvatilišta, gdje ih je zbrinula NDH, njezini organi vlasti.

Ipak ima dokaza da je u logoru Jasenovac bilo djece.

Bilo je dječaka koji su tamo išli u školu. U logoru je postojala škola za obrte u koju su bili upućivanidječaci iz hrvatskih obitelji izvan logora. Među njima je bio i Ilija Ivanović, Srbin, koji je s kozaračkimzbjegom došao i ostao u školi. On je prije godinu ili dvije na komemoraciji u Jasenovcu to rekao predsvima gotovo kao da se žali što je morao ići u školu. Učio je za brijača, kao što je Zvonko Pajur izJasenovca učio za električara. S Pajurom smo nedavno objavili razgovor u novinama u kojem sečudio kako se o tome dosad nije pisalo jer svi u Jasenovcu i oko Jasenovca znaju za tu školu.

Pajur je ispričao da ga je Ozna obrađivala i nagovarala da kaže kako je u jasenovačkom logoru vidiotisuće ubijenih. Umjesto potvrde o ubijenima oznašima je rekao: 'Nek mi nebo padne na glavu ali janeću reći ono što nisam vidio!'[20] Od daljnjeg maltretiranja spasio ga je Srbin, njegov majstor na

zanatu, koji je nakon logora poslije rata radio u policiji. Ljudi su uglavnom šutjeli o istini jer bi došli bipod udar komunističke policije, koja je od njih tražila da lažu.

Je li u Jastrebarskom bio logor za djecu, kako piše u povijesnim knjigama?

Nije! Iz Jasenovca su djeca, koja su ostala bez roditelja ili čiji su roditelji poslani na rad u Njemačku,razmještana po dječjim prihvatilištima u Jastrebarskom, Sisku, Gornjoj Rijeci kod Križevaca, uZagrebu, u sadašnjem Centru Slava Raškaj u Ilici, koji se tada zvao Gluhonijemi zavod, i na mnogimdrugim adresama.

Organizaciju smještaja vodilo je tadašnje ministarstvo socijalne skrbi, koje se zvalo Ministarstvoudružbe, u kojem je Kamilo Bresler bio glavni organizator. On je organizirao crkvene redove,posebno sestre milosrdnice Sv. Vinka Paulskog, koje su u Jastrebarskom vodile dječji dom iprihvaćale tu djecu. Pomagale su im djevojke iz škole za medicinske sestre iz Ruda, koju je vodilaTatjana Marinić i koje su premještene tamo. Bilo je i nekoliko liječnika, među kojima i Židov kojega sučasne sestre tu sklonile da ne bude deportiran u Njemačku. One su pomagale djeci da ozdrave, jersu mnoga bila zaražena zaraznim bolestima i od tih bolesti umrla. Kako odmiče vrijeme, poizvještajima se vidi da smrtnost brzo opada i raste broj ozdravljene djece.

Nije li istina da su partizani u jesen 1942. napali dom i oslobodili djecu?

U knjigama piše da su djecu oslobodili, a ne i da su ih vratili natrag jer su vidjeli da ih ne mogu hraniti.Mali broj ostao je s partizanima, a većina je vraćena i raspoređena po hrvatskim obiteljima. Novine uNDH objavljivale su oglase u kojima su pozivali stanovništvo da prihvati tu djecu, da im pomognu. Uknjigama ne piše ni da su partizani bombardirali dom pri čemu su poginuli svećenik i dvije časnesestre. To je bio još jedan od zločina, koji su partizani počinili prema dobročiniteljima te djece.

I koji se prema djeci nisu odnosili neprijateljski?

Nimalo. Zatočeni liječnik u Jasenovcu, Jozef Konforti, poslan je na službeni put u Gornju Rijeku daliječi takvu djecu. Njega i medicinara pratio je jedan ustaša. Konforti je 1972. u knjizi Sećanja Jevrejana logor Jasenovac, objavljenoj u Novom Sadu, na trideset stranica opisao kako mu je bilo uJasenovcu. Napisao je i kako je išao u borbe protiv partizana zajedno s ustašama kao njihovsanitetlija. Rekli bi mu: sutra idemo u akciju i vi idete s nama. Iz Jasenovca je poslan u Kupinec daliječi Mačekovu obitelj, gdje je boravio godinu i odakle je pobjegao u partizane. On je opisao i kako jesuzbio epidemiju tifusa koja je 1942. izbila u logoru.

Možete li zamisliti da su mnogi jasenovački logoraši, komunisti, čamcem išli na partijske sastanke uStaru Gradišku, gdje su dogovarali akcije i kako će pobjeći. Recimo iz logora su poslali pismo,čestitku AVNOJ­u. Partijska grupa imala je i svoj radio, napravili su ga od dijelova i slušali. Novine senisu smjele donositi, a ipak su stizale, čak i Vjesnik koji su partizani pokrenuli i tiskali u šumi. Čak bi injega prokrijumčarili i čitali“.

Kulturni i športski život u logoru

Iako zadojenicima jasenovačkog mita, odgojenima na brojkama od 700.000 ubijenih u Jasenovcu, tomože izgledati skandalozno i šokantno (pa će one koji o tome pišu i govore, dakako, odmah požuritiproglasiti „fašistima“), u logoru Jasenovac bio je razvijen i kulturni i športski život.

Logor Jasenovac, geodeti na građevinskim radovima

U već spomenutoj knjizi jasenovačkog logoraša Milka Riffera – kojeg bi u „fašiste“ mogli uvrstiti jedino onikojima je i Tito „ustaša“ ­ Grad mrtvih – Jasenovac 1943. tako čitamo:

„Navečer se pretvara upravna pisarna u kavanu. Na pećima u kojima je plamsalo dobro jasenovodrvo ukradeno u pilani, kuhao se čaj, kava, grah ili grijala pura. Topli zrak bio je zasićen mirisima jela ioblacima dima iz cigareta. Dolazili su pripadnici raznih skupina na sastanke i razgovore spripadnicima upravne pisarne što su spavali u podkrovlju iste zgrade. Na stolovima su se pojavilešahovske table na kojima su se često vodile ogorčene bitke. Po sredini dvorane između stolova šetalisu logoraši u živom razgovoru, kao na Zrinjevcu. U pokrajnjoj sobi logorski skladatelj Švabo napijaninu je bijesno udarao šlagere“.

Dolaskom već spomenutog Brkljačića za zapovjednika logora dodatno se razvio kulturni život logoraša. Uzkazališne predstave i koncerte smjeli su se logoraši za slobodno vremena baviti i športom, nogometom iodbojkom. Na suđenju Dinku Šakiću 1991. u Zagrebu, svjedoci poput Miloša Despota potvrdili su da su se1943. organizirale priredbe, igrao nogomet, i da je među nogometašima bio i optuženi i Šakić. SvjedokJosip Erlih sjetio se kazališnih priredbi, kao i svjedok Tibor Lovrenčić: „Formirana je kazališna grupa kojaje davala predstave i zatočenici su tu godinu smatralo malo laganijom za život“.

Logor Jasenovac, geodeti na građevinskim radovima

Posjet predstavnika Međunarodnog odbora Crvenog križa

Logor je 1944. posjetio i Julius Schmidlin, predstavnik Međunarodnog odbora Crvenog križa koji jeizvještaj o tome poslao u Ženevu. Schmidlin svjedoči da u spavaonicama, unatoč relativno skromnimuvjetima, vlada red i čistoća, odjeća je kod logoraša oskudna, a za ručak su se kuhali žganci. Schmidlin jenazočio jutarnjoj misi u katoličkoj crkvi, koja je bila puna zatočenika i zatočenica, a nije propustio pogledatiniti kazališnu predstavcu, Nušićevu „Gospođu ministarku“. Detaljnije o posjetu predstavnikaMeđunarodnog odbora Crvenog križa Jasenovcu može se pročitati u knjizi prof. dr. sc. Maria Keve „VezeMeđunarodnog odbora Crvenog križa i Nezavisne Države Hrvatske“ (2009.).

Logor Jasenovac, gradnja logorskog zida­ograde

Logor Jasenovac, izrada remenja u kožari

Logor Jasenovac, Julius Schmidlin, izaslanik MOCK­a (desno)

Logor Jasenovac, Kuhinja

U Vukićevu radu, koji bi – kao i cijelu knjigu – trebao pročitati svatko komu je stalo do istine ojasenovačkome logoru, navode se i brojni drugi, za baštinike jasenovačkog mita „šokantni“ podatci, no većiz navedenog sasvim je jasno kako je riječ o knjizi koja na znanstveni način neprijeporno ruši jasenovačkimit, pa i onaj u verziji od 83 145 žrtava. Rušenje tog mita važno je kako bi se otkrila istina o ovome dijeluhrvatske povijesti, kako bi se delegitimirali mitovi i crne legende o hrvatskom narodu, koji se i dan­danasprovlače i po zapadnim medijima, ali je njegovo rušenje krucijalno i za popravljanje odnosa izmeđuhrvatskog i srpskog naroda. Ova knjiga nesumnjivo predstavlja bitan doprinos u tome neizbježnom poslu,no valja istaknuti kako je pred istraživačima još puno posla i kako ovu knjigu treba shvatiti kao poziv ipoticaj na daljnja istraživanja. [20]

Logor Jasenovac, pekara

Proizvodi logora izloženi na Zagrebačkom zboru

Logor Jasenovac, šef logorske ambulante dr. Milo Bošković (u bijeloj kuti)

Logor Jasenovac, žetva na logorskoj ekonomiji

Logor Jasenovac, žetva na logorskoj ekonomiji

Ovaj prikaz završit ćemo zaključkom Vukićeva rada „Kažnjenički logor, a ne logor smrti“, kojemu se uistinunema što dodati:

„Ovaj rad prilog je tezi da je jasenovački logor bio kažnjenički, radni logor. Uz preventivnu funkciju(sprečavanje protivnika, uglavnom po narodnosti Hrvata, u poduzimanjuakcija protiv države i poretka), ujedno je bio i logor za prikupljanje radnesnage za industriju i poljoprivredu Trećeg Reicha. No zatočenici u logornisu dovođeni da bi bili ubijani. Uzroci smrti bili su bolest, odmazde i kaznena pojedine prijestupe (bijeg, krađe, napadi na stražare, odmazde zapartizanske napade) te partizanski i saveznički napadi (bombardiranja izzraka). Koliko je ukupno života na taj način izgubljeno mogla bi pokazatibuduća ozbiljna istraživanja. Poslijeratne opširno provedene ekshumacijenisu uspjele pronaći više od 500 posmrtnih ostataka.

Zbog svoje nacionalne pripadnosti u logor su dovođeni Židovi i Romi.Pažljiviji čitatelji primijetit će da do sada Rome nismo spominjali: bivšilogoraši govore o manjoj živopisnoj skupini od nekoliko stotina Roma kojisu se u logoru našli u rano ljeto 1942. godine. Među njima bili su i cirkuskiartisti koji su s dresiranim medvjedima i majmunima izvodili predstave zazatočenike i stražare. Rome se ubrzo preseljava u selo Ušticu. Bivšilogoraši ni prije ni kasnije od tog razdoblja ne govore o većim skupinamaRoma u logoru.

"Desetljeća u kojimase o Jasenovcu nijemoglo normalno

istraživati irazgovarati stvorilesu od tog logorapropagandni mitprotiv kojeg seteško boriti. U

Jugoslaviji je priča ojasenovačkom

logoru poslužila nasrpskoj strani i kaopogonsko gorivo zapripremu rata 1991.godine. KardinalStepinac pisao je1943. godine Anti

Ljaga

Članovi židovske zatočeničke skupine mogu se u pojedinim popisima idostupnim dokumentima pratiti sve do 1944., pa i 1945. Ti su Židovi biliizuzeti od deportacija u Treći Reich kamo je odvedena većina pripadnikažidovske zajednice u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. No ukupni odnos NDHrvatske prema Židovima treba i te kako dodatno istraživati. Knjiga EstherGitman, američke povjesničarke židovskog podrijetla, rođene u Sarajevu, opomoći koju su Židovima pružali i članovi ustaškog uproavnog aparata,dobar je prilog tome.

Srbi su u logor dospijevali isključivo iz ideoloških razloga. Nitko u logor nijedospio, niti bio ubijen, samo zašto što je Srbin ili pravoslavac. U prvovrijeme u logor su dovođeni Srbi koji su imali veze s četničkim pokretom, azatim s partizanskim. U logoru su za kaznu internirani i članovi obiteljipartizanskih prvaka, primjerice, Čeda Grbića. Iz logora se nisu vratilikućama.

Ustaški zločini nad Srbima događali su se 1941. i 1942. po selima unacionalno miješanim krajevima. Redovito su imali uzročno posljedičnuvezu s četničkim ili partizanskim akcijama. U prvoj polovini 1942. znatno se

mijenja opći odnos ND Hrvatske prema srpsko­pravoslavnom stanovništvu. Prestaje kampanjaprevođenja na katoličanstvo, a osniva se Hrvatska pravoslavna crkva. S četničkim odredima uzapadnoj i sjeverno Bosni te Lici sklapaju se sporazumi o nenapadanju i priznavanju suvereniteta NDHrvatske. U Hrvatski državni sabor a potom i u Vladu imenuju se predstavnici pravoslavnihstanovnika (Savo Besarović). Novačenjem pravoslavnih mladića u radne postrojbe domobranstvapriznaje se njihov 'prigovor savjesti' da ne žele ratovati protiv partizanskih jedinica koje su u znatnombroju popunjene upravo Srbima. Besarović i drugi dužnosnici zalagali su se za puštanje iz logorazatečenih srpskih zatočenika i u tome često uspijevali.

Spomenuli smo u ovom radu i odnos vlasti ND Hrvatske prema zarobljenim partizanima i usvajanjeŽenevsih konvencija. Podkraj 1942. Pavelić je izdao oštru naredbu u kojoj je zaprijetio svim snagamaND Hrvatske koje bi vojnim akcijama ubijale civile. Tražio je istrage i odgovornost zapovjednika utakvim slučajevima. Više ustaških vojnika kažnjeno je smrtnim kaznama zbog takvih postupaka.

Desetljeća u kojima se o Jasenovcu nije moglo normalno istraživati i razgovarati stvorile su od toglogora propagandni mit protiv kojeg se teško boriti. U Jugoslaviji je priča o jasenovačkom logoruposlužila na srpskoj strani i kao pogonsko gorivo za pripremu rata 1991. godine.

Kardinal Stepinac pisao je 1943. godine Anti Paveliću da je Jasenovac 'sramotna ljaga'. No zbogpolitičko­propagandno mita u koji se logor kasnije pretvorio (o čemu se može svjedočiti čak i danas),može ga se mirne duše proglasiti većom ljagom na Titovoj Jugoslaviji, nego na PavelićevojNezavisnoj Državi Hrvatskoj“.

Davor DijanovićFotografije iz Jasenovca (crno­bijele): https://drustvojasenovac.wordpress.com/

(https://drustvojasenovac.wordpress.com/)

[1] N. KISIĆ KOLANOVIĆ, „Hrvatska historiografija o Drugom svjetskom ratu: metodologija i prijepori“, u:Hrvatska politika u XX. Stoljeću, ur. Ljubomir ANTIĆ, Matica hrvatska, Zagreb, 2006., 243.

[2]Zlata KNEZOVIĆ, „Obilježja boljševizacije hrvatske kulture (1945. ­ 1947.)“, Časopis za suvremenupovijest, Institut za suvremenu povijest, 24./1992., br. 1, Zagreb, 1992., 130.

[3]Milan BASTA, Rat je završio 7 dana kasnije, Beograd, 1982., 167.

Paveliću da jeJasenovac

'sramotna ljaga'. Nozbog političko­

propagandno mita ukoji se logor kasnijepretvorio (o čemuse može svjedočitičak i danas), možega se mirne dušeproglasiti većomljagom na Titovoj

Jugoslaviji, nego naPavelićevoj

Nezavisnoj DržaviHrvatskoj“.

[4] Jovan MARJANOVIĆ, Narodnooslobodilački rat­Narodna revolucija u Jugoslaviji 1941. ­ 1945., Kultura,Beograd, 1961., 67.

[5] Radomir BULATOVIĆ, Koncentracioni logor Jasenovac s posebnim osvrtom na Donju Gradinu,Svjetlost, Sarajevo, 1990., 413.

[6] Isto, 17.

[7] J. JURČEVIĆ, Nastanak jasenovačkog mita. Problemi proučavanja žrtava Drugog svjetskog rata napodručju Hrvatske, Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 1998., 181.

[8] Franjo TUĐMAN, Bespuća povijesne zbiljnosti. Rasprava o povijesti i filozofiji zlosilja, Hrvatskasveučilišna naklada, peto izdanje, Zagreb, 1994., 29.

[9] ISTI, Bespuća povijesne zbiljnosti., 27.

[10] Simo Š. DUBAJIĆ, Život, greh i kajanje, Ispovedna autobiografska hronika ­ Knjiga I, Od Kistanja doKočevskog roga, Nidda Verlag GMbH (Bad Vilbel) i Vesti d. o. o., Beograd, 2006., 349.

[11] Mladen IVZEZIĆ, Jasenovac. Brojke, Vlastita naklada, Zagreb, 2003.

[12] Josip JURČEVIĆ, Nastanak jasenovčakog mita, II. izdanje, Hrvatski studiji, Zagreb, 2005.

[13] Josip PEČARIĆ, Srpski mit o Jasenovcu, Dom i svijet, Zagreb, 1998.

[14] Vladimir HORVAT i Vladimir MRKOCI, Ogoljela laž logora Jasenovac, Naklada Emil Čić, Zagreb,2008.

[15] Zakonski temelj za internaciju u logor bila je Zakonska odredba o upućivanju nepoćudnih i pogibljenihosoba na prisilni boravak u sabirne i radne logore. Donesena je 25. studenoga 1941. Trajanje boravka ulogorima nije moglo biti kraće od tri mjeseca, a ni duže od 3 godine. Kad bi nekoga predložili za logor,tada su ustaške službe u Zagrebu ispisivale odluku i o svemu se vodila precizna kartoteka.

[16] Trećim dijelom knjige „Poslijeratni zarobljenički logor Jasenovac prema svjedočanstvima i novimarhivskim izvorima“ u ovome prikazu se ne ćemo baviti zbog prostorne ograničenosti, uz napomenu kakoje riječ o vrlo vrijednom znanstvenom radu koji se do sada najsustavnije bavi problematikomposlijeratnoga komunističkog logora u Jasenovcu.

[17] Andrija TUNJIĆ, „Vrijeme je za istinu o logoru Jasenovac“(http://www.matica.hr/vijenac/566/Vrijeme%20je%20za%20istinu%20o%20logoru%20Jasenovac), Vijenac,br. 566., 12. studenoga 2015. /

[18] Dio zatvorenika preminuo je i zbog različitih bolesti, tifusa, ali i kao žrtve angloameričkihbombardiranja.

[19] „... Istražitelji su tražili od mene da im opišem maltretiranje i ubijanje logoraša, a ja to nisam mogao nihtio, jer doista nikada nisam vidio da su ustaše nekoga tukli a pogotovo ubili. Znam da to danas zvučinevjerojatno, neistinito, pristrano i sl., ali neka mi cijeli svijet padne na glavu – ne mogu potvrditi ono štonisam vidio!“.

[20] Vrijedi spomenuti i to da prema Vukićevu istraživanju niti jedna fotografija koja je nakon Drugogasvjetskog rata objavljena u jugokomunističkoj propagandi (npr. fotografije mrtvih tijela) zapravo ne potječeiz jasenovačkih logora, već se radi o krivotvorinama i propagandi koja je vrlo prozirna.

4 Komentara Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća Prijava1

Podijeli⤤ Sortiraj prema Najstarijem Recommend

Join the discussion…

• Odgovori •

Hrvatsko Nebo • prije 15 satiOvo je savršeno predstavljanje knjige No dobro ja od Davora ništa manje ne bih ni očekivao

10

• Odgovori •

jure boban23 • prije 9 sati"Sve ovo pokazuje, da je hrvatska svijest kod naše gospode duboko pala. Oni doduše jošimaju ljubavi prema domovini; ali pod domovinom razumijevaju samo ono zemljište, koje imomogućuje, da lagodno živu. Staleška im tjesnogrudnost ne dopušta, da spoznaju i drugu— pravu — domovinu: živi narod hrvatski!"zato prezirem komunizam i Jugoslaviju jer sunam ukrali pola stoljeća. Jer su ubili generacije i generacije i oteli im priliku da žive kao ljudi.Tisuće Hrvata ne bi se maknulo sa svojih sela samo da im se dopustilo da žive kao ljudi,tisuće i tisuće Hrvata ne bi napustilo zemlju da već prvi dani osvete 45. nisu govorili da sesprema likvidacija biblijskih razmjera! i kad vidimo da je netko danas protiv lustracije znacida je on jedan od tih istih krvnika koje brani od pravde i suđenja, a to je MOST I BOŽOPETROV, evo MOSTAŠI I BOŽO PETROV morate shvatiti LUSTRACIJU JENEMOGUĆE ZAUSTAVITI to će mnogima vrlo skoro biti jasno

4

MIJO F • prije 8 satiTrudbenik..'dd'..eto, tako se to radi­znanstveno­i nikako drukčije!! Zločinci titini i samTito..tisuću puta umnožili žrtve u J.­a zločin je i JEDNA nevina žrtva, kako bi se unaprijedulogirali za povijest, kao žrtve­i, valjda su promišljali ipak?..kako ćemo jednog dana ipaknaći žive zazidane Hrvate po Hudama, Celjima, Mariborima i cijeloj najgrobniciSloveniji..itd..Znači, još fizički srušiti onu 'betonsku nakaradu'­koja predstavlja LAŽ naen'tnu potenciju i ende tj.točka na poznato slovo. Okončati popis na glinenoj 'ostracpločici'­a počelo je, pa će valjda djeca NAM, unuci, s mirom Božjim početi živjeti?MFP!

Huda jama Barbara rov najgrozniji zločin ANTIFAŠISTA

Podijeli ›

Podijeli ›

back to top

Sirijski Kurdi proglasili federalnu regiju6 komentara • prije 4 dana

Saga — Dragi Sharp, hvala za članak! Mojnaklon. :)

Z. Vukman: Milosno vrijeme3 komentara • prije dan

MIJO F — ..jedan nosi sviću..a stotine istotine vide svitlo... :) MFP!

O prvim potezima predsjednika VladeTihomira Oreškovića105 komentara • prije 4 dana

Sharp Shooter — Apsolutno, svi gazeoprezno, kao po jajima, jedino poštovanigosp.Nino Mogorović …

D. Radman: Branitelj još uvijek tražiHrvatsku5 komentara • prije 3 dana

jure boban23 — POŠTOVANE IPOŠTOVANI . Danas se sudi predsjednikuStožera za obranu …

TAKOĐER NA PORTAL HRVATSKOGA KULTURNOG VIJEĆA

• Odgovori • 4

• Odgovori •

Lovro • prije 6 sati> MIJO F

Ma Mijo, "džaba" sve, dok desnica u Saboru šuti. O Varvodama zna i dijete upelenama, ali kada su u pitanju Voćin, Široka Kula, Nadin, Škabrnja, Vukovar,Lovinac Tovarnik, Saborsko, Čanak,Kostajnica, Glina, OVČARA, Sotin, Vukovaruopće i još tisuće znanih i ne znanih (na žalost), uključujući "nestale", uključujućiviše od četiri stotine pobijene nevine dječice, itd, itd, itd. glasa čuti nije. Pupovacdocira li docira! E da je bar stotine Culeja i Glasnovića u Saboru. Pupovac bi čuo štoga "spada". Njima, Culeju i Glasnoviću se ne može odgovoriti, jer su razvidni,inelektualni superiorni, svaka riječ ima težinu, argument istine i pravednosti, dokostali "desni" tehnokrati šute! Sram ih, na desnici bilo!

4

Pretplati se Dodajte Disqus na svoju stranicu Add Disqus Addd Privatnostὑ

Podijeli ›

Podijeli ›