vjeŽe za onovu funkijevježbe za obnovu funkcije hodanja 5.vježbe za korekciju loše šeme hoda...

VJEŽBE ZA OBNOVU FUNKCIJE HODANJA

Dr sc.med. Dragana Bojinović-Rodić

PODJELA VJEŽBI PREMA FUNKCIONALNOM CILJU TRETMANA

• Prema kliničkom problemu i cilju tretmana terapijske vježbe mogu biti :1. Vježbe pokretljivosti2. Vježbe jačanja3. Vježbe za mišićnu izdržljivost4. Vježbe za mišićni tonus5. Vježbe za trofiku mišića6. Vježbe za mišićnu elastičnost7. Vježbe istezanja 8. Korektivne vježbe9. Vježbe za stimulaciju10. Vježbe za relaksaciju11. Vježbe za složene pokrete12. Vježbe disanja13. Vježbe za vertikalizaciju14. Vježbe za transfere15. Vježbe ravnoteže16. Vježbe za obnovu funkcije hodanja

Vježbe za obnovu funkcije hodanja

• Slobodno kretanje je uvijek najželjeniji krajnji cilj koneziterapijskog programa, jer se njime povećava aktivnosti i sadržaj funkcije lokomotornog aparata.

• Hod je jedna od osnovnih čovjekovih aktivnosti i predstavljaekonomičnu, svrsishodnu, cikličnu i racionalnu aktivnost, pri kojoj se tijelo pomjera u prostoru.

• Osnovna komponenta hodanja je korak. Za normalan hod korak treba da ima očuvana sva tri sastavna dijela: pokret naprijed i poktret nazad i slonac.

• Osnovni uslov za hodanje je održavanje vertikalnog položaja tijela uz postojanje odgovarajuće snage pokretača donjih ekstremiteta.


• Hod predstavlja složenu, visoko koordinisanu motornu radnju koja zahtjeva kontinuiranu uspješnu integraciju senzornih i motornih funkcija.

• Hod uključuje očuvanost i skladnu funkciju višeorganskih sistema: nervnog, muskuloskeletnog, kardiovaskularnog, vestibularnog I vizuelnog.

• Različit stepen slabosti ekstremiteta jedne stranetijela, poremećaj balansa, koordinacije pokreta, tonusa muskulature i drugih promjena su osnovniuzroci značajnog smanjenja sposobnosti hodanja.


• Faza ciklusa hoda je period između dva uspostavljanja kontakta pete sa podlogom iste noge.

• Faza oslonca predstavlja potpornu fazu, kontakt stopala sa podlogom, 60% ciklusa hoda, 40% oslonac je na jednoj nozi, po 10% oslonac na obe noge. Udar petom predstavlja početak faze oslonca, momenat kada peta dodiruje podlogu, inicijalni kontakt.

• Faza njihanja je faza oslonca na jednoj nozi i odsustvo kontakta stopala sa podlogom.


• Rehabilitacija hoda je potrebna kada oštećenje zahvati sve nivoe funkcionisanja donjih ekstremiteta, pri kojima se javlja poremećaj hoda kao zajednički funkcionalni poremećaj.

• Brzina oporavljanja funkcije hoda zavisi od dužine neaktivnosti, stepena poremećaja na lokomotornom aparatu, postojanje i dužine razvijanja nekorektnih šema pokreta, kao i od stepena oštećenja kontrole nervnog sistema.


• Kada se započne sa fazom obuke za hod u njoj se sprovode:

1. Vježbe obučavanja i reedukacije hoda

2. Vježbe sa doziranjem opterećenja pri uvježbavanju hoda

3. Vježbe po strmoj ravni

4. Vježbe hoda uz stepenice

5. Vježbe za korekciju loše šeme hoda

6. Vježbe za korekciju dužine iskoraka pri hodu


1. Vježbe obučavanja i reedukacija hoda. • Počinju kada se steknu uslovi za realizaciju hoda: ako je

moguća vertikalizacija i kada je dozvoljeno opterećenje, presvega nogu, a zatim i ruku.

• Vertikalizacija poslije mirovanja u ležećem položaju je neophodan uslov da bi mogla da se počne obuka za hod.

• Da bi hod nio moguć, potrebna je mogućnost stabilnog oslanjanja na jednu nogu, postojanje dorzifleksije njenog stopala oko 85-90° i da pokretači stopala imaju dovoljnu snagu da održe taj položaj.

• U okviru vježbi hodanja vrši se reedukacija ranije postojećih sposobnosti hodanja, a kada se koriste pomagala potrebna je obuka za njihovo korišćenje.


2. Vježbe sa doziranjem opterećenja pri uvježbavanju hoda.

• Doziranje pri hodanju počinje kada se završi obuka vježbama hoda na horizontalnoj površini

• Počinje se sa uvježbavanjem hoda sa progresivnim povećanjem dužine, a potom i brzine pokreta.


3. Vježbe po strmoj ravni

• Kada se postigne bolja uzdržljivost pri hodu uz jednostran oslonac, otpočinje se sa hodom uz strmu ravan i uz stepenice.

• Normalan silazak niz stepenice zahtjeva dorzifleksiju stopala od najmanje 70°.


4. Vježbe hoda uz stepenice.

• Ove vježbe su završna faza obuke hoda uz pomoć pomagala i bez njih.

• Za vježbe uz stepenice bolesnik se rukama oslanja na fiksirane rukohvate i postavi prvo zdravu nogu na najnižu dasku. U ovoj poziciji pokušava da odigne petu. Potpomaže se rukama i kvadricepsom zdrave noge. Ovo se ponavlja sa stepenikom više.


5. Vježbe za korekciju loše šeme hoda• Za običan, korektan hod treba da postoje sledeći uslovi: • 1. da je tijelo da je ispravljeno; 2. da je u kuku očuvana

ekstenzija i fleksija; 3. da je koljeno u punoj ekstenziji – kada je težina na drugoj nozi; 4. da stopalo može kompletno da se odvoji; 5. da koraci budu jednaki i istog ritma.

• Kontrola hoda je potrebna stalno, jer se vrlo brzo i lako pogoršavaju odnosi korak – oslonac.

• Poremećaji hoda mijenjaju sekvence hoda i na ukupnom planu hoda su: poremećaji dužine koraka, poremećaji ritma, poremećaji trajanja oslonca.

• Poremećaj hoda zbog skraćenja koraka i nejednakog oslonca je čest zbog traume.

• Nepravilni načini hodanja su korisni u određenoj fazi liječenja, ali se izbjegavaju zbog njihove teške korekcije.


6. Vježbe za korekciju dužine iskoraka pri hodu. • Kada se mjerenjem pronađe nejednaka dužina koraka između načinjenih

otisaka stopala tokom hoda po podlozi, češće je problem skraćen, nego produžen korak.

• Bol u kuku skraćuje iskorak zbog patološkog proces, a kada je noga operisana težnja je da se produži iskorak zdrave noge naprijed.

• Skraćivanjem vremena oslonca, manje se trpi u kuku, ali je rezultat nekorektan hod i slabi mišići se ne jačaju.

• U oba slučaja je potrebno da se što prije zdrava noga pri hodu dovede u visinu druge noge.

• Pri reedukaciji hoda ko operisanih tokom vježbe korekcije dužine iskoraka zahtjev je suprotan – zdrava noga istura se što više naprijed, a sa operisanom se pravi što manji korak.

• Kod bolnog kuka u prvom planu su mjere za liječenje razloga za bol, a potom se po potrebi vrši reedukacija hoda.


6. Vježbe za korekciju dužine iskoraka pri hodu• Fleksiona kontraktura kuka mijenja značajno dužinu

koraka. Vrijednost normalne ekstenzije kuka kod iskoraka nazad je 10°.

• Pored jednake dužine koraka i oslonac treba da bude ujednačen.

• Dešava se da je dužina koraka sasvim nejednaka, a bolesnik ne hramlje, ako je oslonac isti; a sa koracima iste dužine hramlje se, ako oslonac nije dovoljno dugačak.

• Vježbe za uvježbavanje ritma hoda su vježbe po obiježenim mjestima uz korišćenje metronoma.


6. Vježbe za korekciju trajanja oslonca pri hodu. • Trajanje oslonca pri hodu, ako je jednako pri jednakim

koracima i po dužini i po ritmu, je bitno ukoliko vremenski odstupa značajno.

• Ako je dužina oslonca produžena, pri prethodnim uslovima, hod je izrazito usporen, a ako je dužina oslonca skraćena, hod je ubrzan.

• Ako je korak skraćen, hod djeluje kao da je ubrzan ali skoro u mjestu. Karakterističan je za oštećenje ekstrapiramidalnogsistema.

• Vježbe se sastoje od uvježbavanja koordinacije, relaksacije uz vježbe istezanja, vježbe ravnoteže i vježbe za uvježbavanje ritma hoda.

Vježbe hodanja uz pomoć pomagala

• Vježbe hodanja sa pomagalima je način hodanja koji se koristi ukoliko je samostalan hod nemoguć ili otežan, pa se vrši restauracija hoda dodavanjem pomagala sa različitim funkcionalnim ciljem.

• Od hoda sa pomagalima značajne su:1. Vježbe hodanja u razboju2. Vježbe hodanja sa štakama3. Vježbe hodanja uz i niz stepenice4. Vježbe hodanja sa štapom5. Vježbe hodanja sa hodalicom (dupkom)6. Vježbe hodanja sa aparatima7. Vježbe kretanja sa invalidskim kolicima.

1. Vježbe hodanja u razboju

• Vježbe hodanja u razboju započinju obukom u postavljanju ruku i obuhvatanjem rukohvata šakama.

• Obuka se sastoji u pomjeranju naprijed jedne pa druge ruke naizmjenično.

• Obuka hoda se nastavlja dvotaktnim ili trotaknim ili četverotaktnim hodom. Koja će vrsta hoda biti korišćena zavisi od snage i stabilnosti pacijenta.


• Vježbe hodanja u razboju sa potpunim i djelimičnim rasterećenjem

• Ovaj oblik uvježbavanja hoda je karakterističan za postoperativna i posttraumatska stanja na donjim ekstremitetima.

• Tada se sprovodi način obuke za hod kojem je potreba veća stabilnost i sigurnost koje pruža razboj svojom masivnošću- oslonac je na rukohvatima razboja i hod je olakšan stabilnošću razboja.


• Vježbe za reedukaciju hoda – bočnim hodom

• Ovaj način reedukacjie hoda je neophodan kod stajanja poslije oštećenja funkcija održavanja ravnoteže, tj. kada su oštete nervne strukture i centri na više nivoa.

• Poremećaj koji nastaje zove se ataksija ili nedovoljna percepcija dijelova tijela.

• Nestabilnost uzrokuje povećanu sklonost ka padanju, što direktno izaziva strah od kretanja.


• Ovaj poremećaj se javlja poslije oštećenja funkcije perifernih senzitivnih nerava (trauma ili oboljenja sa oštećenjem provodljivosti nerava), oštećenja spinalnih puteva dubokog senzibiliteta u dorzalnimkolumnama kičmene moždine, oštećenja produžene moždine (primarni vestibularni centri), oštećenja malog mozga, vestibularnog aparata unutrašnjeg uha i temporopontini i frontopotini putevi velikog mozga.


• Vježbe za reedukaciju hoda – bočnim hodom

• Bočni hod u razboju i van razboja ima dva oblika: hod na jednu, desnu ili lijevu stranu i kombinovano bočno hodanje na obe strane naizmjenično.

• Bočni – hod u stranu ima više faza:

1. bočni otklon noge


• Vježbe za reedukaciju hoda – bočnim hodom• Cilj bočnog otklona noge je da se odigne od podloge

jedna noga i da se vježba prenošenje težine na nogu koja stoji.

• Pri tome se izaziva ravnotežna reakcija jer se težište tijela nađe van površine oslonca i tijelo se pomjera bočno da bi se nadnijelo na površinu tabana noge koja stoji i daje oslonac cijelom tijelu i odignutoj nozi.

• Kada se uvježbava prenošenje težine na jednu – nogu, tretman se može sprovoditi, prema okolnostima, i sa drugom nogom.


• Vježbe za reedukaciju hoda – bočnim hodom• Sledeća faza bočnog hoda je bočni otkorak. • On podrazumijeva da se odmah poslije bočnog otklona

noge, njome napravi i kontakt sa stajnom površinom. • Tim kontaktom privremeno se povećava površina oslonca, u

zavisnosti od dužine otkoraka. • Terapeut može da bude u kontaktu sa pacijentom da bi mu

povećao sigurnost pri izvođenju vježbe.• Pri uvježbavanju otkoraka u razboju, prije pomjeranja noge

pomjera se ruka na rukohvatu razboja otprilike za rastojanje koje će i noga da pređe. Potom se vraća noga, a zatim i ruka u prvobitni položaj


• Vježbe za reedukaciju hoda – bočnim hodo• Kada se završi sa treningom prethodne faze prelazi se

na bočni korak. • On podrazumijeva poptuno prenošenje težine na

otkoračenu nogu, a zatim se druga noga dovodi do stojećeg sunožnog položaja. Ponavlja se u jednu stranu, uz pauze, a u kasnijim fazama na drugu stranu, pa kombinovano. Kao i kod prethodnih vježbi provodi se u razboju i van razboja.

• Po uvježbavanju prethodne faze prelazi se na uvježbavanje bočnog dokoraka i trokoraka do bočnog hoda po istom sistemu rada.

2. Vježbe hodanja sa štakama

• Štake su pomagala za hod koja imaju rukohvat, osovinski dio i dio za stabilizaciju.

• Rukohvat-obično horizontalan i fiksiran za osovinski dio,oblinomprilagođen za hvatanje šakom.

• Osovinski dio –dio kojim se oslanja na podlogu, na mjestu kontakta sa podlogom -gumeni nastavak

• Dio za stabilizaciju-kod podlaktnihštaka ide do lakta, a kod potpazušnihdo pazušnih jama.


• Štake treba da obezbijede : 1. sigurnost i stabilnost pri hodu i

stajanju u slučaju oduzetosti donjihekstremiteta

2. rasterećenje donjih ekstremteta, donekle i kičmenog stuba. • Dijele se na potpazušne i podlakatne,

drvene i metalne (Al). • Pri dužem nošenju potpazušnih štaka

može nastati oštećenje nerava zbogpritiska u aksilarnoj jami ( n. ulnaris)


• Štake daju veću stabilnost pri hodu od štapa, jer štap nema dio iznad rukohvata.

• Prvi korak obuke-upoznavanje korištenjaštaka i uspotavljanje kontakta -obuhvatanje rukohvata šakama i prstima sa unutrašnje ili spoljašnje strane štaka.

• Vertikalizacija- naginjanje trupa naprijed, radi prenošenja težišta tijela što bliže površini oslonca na stopalima.

• Podizanje u stojeći položaj se izvodi pomoću ruku i ramenog pojasa, nogu, ali po potrebi i uz asistenciju terapeuta potporom sa zadnje strane držanjem odjeće u nivou pojasa.


• Vježbe sa štakama su:

1. Vježbe ravnoteže pri stajanju na štakama

2. Vježbe kontrole položaja karlice

3. Vježbe postavljanja štaka u više pravaca i položaja


1. Vježbe ravnoteže pri stajanju na štakama

• Pravilno stajanje i balansiranje na štakama se može izvoditi i uvježbavati postavljanjem pacijenta uz čvrst, stabilan oslonac kao što je zid.

• Pravilan položaj sa štakama zahtjeva potpuno uspravljeno držanje tijela sa pravilno uzdignutom glavom i sa maksimalno odignutom karlicom iznad nivoa stopala.


1. Vježbe ravnoteže pri stajanju na štakama• Počinju u uspravnom stavu, sa štakama

simetrično postavljenim na podlogu-oko 10 cm ispred i 10 cm sa strane, čime se povećava površina oslonca.

• Pacijent podupire svoju težinu laktovima u lakoj fleksiji, uz laku depresiju ramenog pojasa, a askilama treba da se održava prazan prostor od oko 4 prsta do aksilarnog oslonca potpazušnihštaka.

• Vježbe se izvode u stojećem položaju pomijeranjem ležišta tijela naprijed, nazad i bočno obostrano, sa svakom štakom naizmjenično ili sa obe štake istovremeno.

• Pri navedenim vježbama pacijent nema oslonac na povređenu nogu.


2. Vježbe kontrole položaja karlice

• Vježbe kontrole karlice na štakama počinju obukom kontrole položaja karlice na taj način što se pacijent, dok stoji, obučava da u tu svrhu koristi abdominalnu i leđnu muskulaturu.

• Uz njihovu pomoć treba da se izvodi njeno spuštanje i odizanje radi korigovanja položaja.


3. Vježbe postavljanja štaka u više pravaca i položaja

• Ovo je značajna vježba kojom se pacijent oslobađa psihičke napetosti i nesigurnosti da bi mogao da se brže kreće.

• Ove vježbe se kombinuju sa vježbama ravnoteže.


• Postoje tri različita oblika hoda sa štakama, zavisno od kliničke faze oboljenja:

1. Vježbe hoda sa štakama sa promjenom opterećenja noge:

• bez opterećenja noge sa oštećenom funkcijom

• sa djelimičnim opterećenjem noge sa oštećenom funkcijom

• sa punim osloncem na nogu sa oštećenom funkcijom

2. Vježbe hoda sa štakama sa različitim kretanjem trupa

3. Vježbe sa štakama uz mijenjanje tehnike oslonca.



• Vježbe hodanja sa štakama uz rasterećenje su faza obnavljanja hoda u kojo se postiže djelimično ili potpuno rasterećenje donjih ekstremiteta (zbog povreda, preloma, oboljevanja ili izražene slabosti)

• Suština obuke je da se oslonac sa donjih ekstremiteta prekoštaka prenosi na gornje ekstremitete i rameni pojas.

• Vježbe za hod sa štakama bez oslonca na povređenu nogu ili tzv. touch oslonac - povređenom nogom zemlja se dodiruje preko pete, taban se spušta bez oslanjanja, zatim se odiže peta a stopalo je pre odizanja u kontaktu sa podlogom prekoprstiju.


1. Vježbe hoda sa štakama sa promjenom opterećenja noge:• Vježbe za hod sa djelimičnim osloncem označavaju da

se pri oslanjanju stopala o podlogu prenosi prekotjelesne težine na nogi koja je povređena.

• Djelimičan oslonac obezbjeđuje nadražaj kosti za brže i pravilnije stvaranje kalusa.

• Veličina oslonca se izražava procentima tjelesne težine (25-30%, 50% 75% )

• Iznos procentualne težine od punog iznosa se odredi na vagi za mjerenje tjelesne težine i uvježbava se pritisak nogom do tog iznosa.



• Vježbe za hod sa punim osloncem se koriste kada je snaga donjih ekstremiteta, smanjena pa se opterećenje raspodjeljuje i na gornje i na donje ekstremitete.

• Ovaj hod je značajan kada postoje nestabilnost, nesigurnost i smanjena brzina i spretnost, jer povećava površinu oslonca.


2. Vježbe hoda sa štakama sa različitim kretanjem trupa.

• Ista tehnika hoda se izvodi i u razboju.• Ima dvije varijante: sa dobacivanjem trupa i

nogu do linije oslonca štaka, a druga je saprebacivanjem trupa i nogu preko linijeoslonca na štakama.

• Ova tehnika je pogodna kod:1. paraplegičara koji nose natkoljene aparate,2. za kretanje bez opterećenja na povređenu

nogu,3. kod slučajeva gdje su obe noge sa

supstitucijom natkoljenim protezama4. kod neprotetisanih jednostranih amputacija

donjeg ekstremiteta.


3. Vježbe hoda sa štakama uz mijenjanje tehnika oslonca

• Preporučljivo je pacijenta učiti različitim oblicima hoda istovremeno, jer se u svakom od njih pojavljuju različite grupe aktivnih mišića.

• U slučajevima djelimičnog ili punog opterećenja povređene noge može se upotrijebiti jedna od sledećih tehnika hodanja na štakama:

1. Četvorotaktni

2. Dvotaktni ili

3. Trotaktni hod.


3. Vježbe hoda sa štakama uz mijenjanje tehnika oslonca• Četvorotaktni hod-najelementarniji način hoda na štakama.• Sastoji se u tome što se unaprijed pomjera jedna šaka pa suprotna noga, zatim

druga štaka i na kraju njoj suprotna noga. Na zemlji se sve vrijeme nalazi tritačke oslonca, dok je četvrta u vazduhu. Ovo je stabilan i jednostavan načinhoda. Nedostatak ovog hoda je sporost.

• Vježbanje ubrzanog četverotaktnog hoda-istovremeno se izbacuju jedna štaka injoj suprotna noga, a potom druga štaka i njoj suprotna noga.

• Ovaj način može da dostigne brzinu normalnog hoda i ima veliku stabilnost, ali jepotrebna dobra ravnoteža, jer se istovremeno na zemlji nalaze samo dvije tačkeoslonca.


3. Vježbe hoda sa štakama uz mijenjanje tehnika oslonca• Vježbanje trotaktnog hoda sastoji se u tome što se unaprijed prenose obe

štake i povrijeđena noga u dva takta.• Težina se prenese preko ruku i ramenog pojasa na štake i onemogućava se

oslonac na povređenu nogu, ili se ona djelimično i kontrolisano osloni, dokse zdrava noga prenosi odvojeno.


3. Vježbe hoda sa štakama uz mijenjanje tehnika oslonca

• Pri dvotaktnom hodu štake se istovremeno izbace iravno oslone u širini ramena, tijelo se pomijera izauzima prednji kosi položaj, potom se trup i nogeprebacuju naprijed zamahivanjem


3. Vježbe hoda sa štakama uz mijenjanje tehnika oslonca• Postoje dve vrste dvotaktnog

hoda:1. Dvotaktni hod sa dobacivanjem

nogu-stopala se dobacuju do zamišljene linije između oslonaca štaka na podlogu

2. Dvotaktni hod sa prebacivanjemnogu je brži način ovog hoda. Kod njega se pri zamahu trupom i nogama ostvaruje veće osvajanje prostora-stopala se prebacuju ispred ravni oslonca štaka na podlozi.

3. Vježbe hodanja uz i niz stepenice

• Hod uz stepenice:

• prvo ide zdrava noga, a slabija nogase pomiče istovremeno sa štakama

• Hod niz stepenice:

• Slično kao hod po ravnoj površini: prvo idu povrijeđena noga i štake(istovremeno), a zatim zdrava noga.

4. Vježbe hodanja sa štapom

• ŠTAP je pomagalo za kretanje koje služirasterećenju slabe ili bolne noge, pomažepreraspodjelu težine, povećavajući pritomstabilnost zbog dodatne tačke oslonca.

• Oko deset procenata populacije starije od 65godina koristi štap pri hodu. Razlikujemo višemodela štapova: drveni, aluminijumski, podesivipo visini, sklopivi, sa tri ili četiri tačke oslonca.

• Štap se nosi u ruci sa suprotne strane od straneslabosti.

• Na ovaj način moguće je prenijeti dio težine saslabe strane na štap, a ujedno se prati i prirodnireciprocitet u hodu, pošto se unapred pokrećesuprotna ruka i noga.

• Odgovarajuća visina štapa –rastojanje od poda dosredine ručnog zgloba.

5. Vježbe hodanja sa hodalicom (dupkom)

• Primjenjuje se kada je jako narušena stabilnost ili ravnoteža, kao i onda kada štapili štaka ne pružaju dovoljnu podršku

• Površina oslonca je povećana - površina koju obuhvata hodalica + površina između stopala.

• Postoje različite varijante hodalica. Najstabilnije su sa četiri fiksne tačke oslonca, pa sa tri fiksne tačke oslonca, zatim sa dvije fiksne tačke oslonca i dva točkića (rolator)

• Rolatori znatno olakšavaju kretanje u spoljnjim uslovima zahvaljujući velikimtočkovima, dok su sklopive hodalice pogodnijeukoliko ih je potrebno podizati ili čuvati namalom prostoru.

• Najmanje su stabilni oni koji imaju četiri ili tri tačke oslonca preko točkića.

5. Vježbe hodanja sa hodalicom (dupkom)

• Prva aktivnost je obuhvatanje rukohvata šakama, zatim ustajanje iz sjedećeg do stojećeg položaja.

• Hodanje se sastoji u prebacivanju hodalice u prostoru u pravcu kretanjea, iza čega slijedi dvotaktno ili trotaktnopomijeranje nogu.

• Dvotaktni hod je moguć do dobacivanja, nema prebacivanja. Četverotaktni hod je moguć sa hodalicom, jer se ona pomijera u jednom taktu.

6. Vježbe hodanja sa aparatima

• Aparati na donjim ekstremitetima imaju zadatak fiksacije pridugotrajnoj upotrebi, a u kraćim periodima vrše rasterećenje ilikorekciju. Po postavljanju aparata vrši se ustajanje iz sjedećegpoložaja u stojeći položaj. U tom položaju trebna da postoji fikcijaoba koljena da bi moglo da se nastavi sa hodanjem.

• Vježbe hodanja sa protezama donjih ekstremiteta je veoma složenproces i izvodi se u specijalizovanim ustanovama.

• Obuka obuhvata hod u razboju sa privremenom protezom u kojojse posvećuje pažnja snazi trupa, ruku i nogu.

• Značajno je uvježbavanje ravnoteže sa novom raspodjelom tjelesnihmasa i vježbavanje okretanja pri hodu.

• Obuka se nastavlja van razboja uz pomoć pomagala.• Ako je amputacija donjih ekstremiteta

obostrana i visoka neophodna je obuka padanja iustajanja sa nivoa tla.

7. Vježbe kretanja sa invalidskim kolicima

• Invalidska kolicasu specijalnokonstruisana kolica na ručni ilielektrični pogon koja su namijenjenaosobama koje otežano realizuju kretanje sa štakama ili drugim pomagalima tj. za osobe sa jako oštećenom funkcijom donjih ekstremiteta.

• Kod očuvanih pokreta rukubolesnicima se propisuju kolica naručni pogon, a kod kvadriplegijemotorna kolica, čije upravljanje se vršipomoću udaha ili na komandu izdatuglasom.


• Invalidska kolica mogu biti:

• sobna (veliki točkovi se nalazenaprijed)

• terenska ( veliki točkovinazad)

• invalidska kolica na elektropogon (elektromotorna)

• Postoje u 3 veličine- velika, srednja i dječija.


• Vježbe za vožnju invalidskih kolica obuhvataju:

1. Vježba vožnje invalidskih kolica naprijed

2. Vježbe vožnje invalidskih kolica nazad

3. Vježbe vožnje invalidskih kolica sa skretanjem

4. Vježbe vožnje invalidskih kolica sa okretanjem u mjestu

5. Vježbe vožnje invalidskih kolica na zadnjim točkovima.


• Vježbe za vožnju elektromotornih invalidskih kolica.

• Elektromotorna kolica za invalide imaju sopstveni pogon sa elektromotorom, koji se napaja akumulatorskim baterijama. Osim elektromotora ova kolica imaju i upravljačku jedinicu, komandnu palicu, koja se postavlja na strani funkcionalno bolje šake.

• Ako su obe šake nefunkcionalne upravljačka jedinica je duvaljka koja se nalazi ispred usana pacijenta.


• Vježbe za vožnju elektromotornih invalidskih kolica se provode kao:

1. Vježba vožnje elektromotornih invalidskih kolica naprijed

2. Vježba vožnje elektromotornih invalidskih kolica nazad

3. Vježbe vožnje elektromotornih invalidskih kolica sa skretanjem.

Hvala na pažnji!

vjeŽe za onovu funkijevježbe za obnovu funkcije hodanja 5.vježbe za korekciju loše šeme hoda...

Documents