viktor schauberger - zivot u ucenju od prirode
TRANSCRIPT
Jane Cobbald
V I K T O R SCHAUBERGER
Život u učenju od Prirode
Jane Cobbald
VIKTOR SCHAUBERGER
Život u učenju od Prirode
SADRŽAJ
PREDGOVOR HRVATSKOM IZDANJU
9
ZAHVALE
15
PREDGOVOR ALICKA BARTHOLOMEWA
17
U V O D
19
1. NASTANAK VODENOGA ČAROBNJAKA
2 3
2. KRIVUDAV PUT DO MUDROSTI
29
3. OSJEĆANJE ZEMLJINOGA PULSA
3 9
4. JAJA IJAJOLIKI OBLICI
51
5. RITMOVI ŽIVOTA
61
6. PRIRODNI MAGNETIZAM
6 9
7. KAKO STVARI RASTU
7 7
8. ŽIVOTNE ENERGIJE
87
9. MATERIJALNA RAZLIKA
9 9
10. NASLIJEĐE, N A D A H N U Ć E I VIZIJA
109
1 1 . PREDAJUĆI ŠTAFETU
121
12. U DVADESET PRVO STOLJEĆE
131
RAZGOVOR S GOSPODOM INGEBORG SCHAUBERGER
135
IZVORI, VEZE I PRIMJENE
143
KAZALO
149
PREDGOVOR HRVATSKOM I Z D A N J U
D A V N O J E R E Č E N O - jezici postoje da bi sc ljudi lošije razumjeli. Riječi ne mogu
uobličiti cjelovitost misli niti prenijeti sve nijanse značenja ili kulturnoga konte
ksta. Isto vrijedi i za definicije i sve druge izraze koji teže tome da precizno opišu
neku pojavu, nakon što su je prvotno izolirali od ostatka svijeta.
Nigdje takav problem nije bolje uočljiv nego u pokušaju sažetoga opisivanja čo
vjeka o kojemu govori ova knjiga. Drugim riječima, nemoguće je precizno defi
nirati tko i stoje bio Viktor Schauberger. Štoviše, u suvremenome poimanju svi
jeta, kojim vladaju specijalisti za razna područja, to je jednostavno nemoguće.
Viktor Schauberger nalikuje osobi izvan svoga pravog vremena. Vjerujem da bi
nekada davno - u doba vladavine možda dubokoumnijih doktrina koje su spa
jale umjetnost, religiju, filozofiju i znanost u neodvojivu cjelinu, što je danas ne
zamislivo — stvari stajale znatno drugačije.
T k o je, dakle, bio Viktor Schauberger? Pokušajmo sa - znanstvenik. Doista,
ako je znanost disciplina koja pokušava dokučiti istinu o prirodi svijeta oko nas,
Schauberger je to doista bio. Ali opet - kada bi Schauberger saznao da ste ga na
zvali znanstvenikom, vjerojatno bi se uvrijedio. Po pitanju metode, njegov je put
spoznaje bio potpuno različit. On se nije bavio analizom, razbijajući predmet u
sitne dijelove da bi na temelju djelića pokušao spoznati nešto o cjelini. On je pro
matrao cjelinu sa svim njenim neodvojivim elementima i vezama između njih.
Tako je otkrivao temeljna, upotrebljiva načela koja nisu imala usputne destruk
tivne učinke. Kako i bi? Bila su to načela Prirode same. Stoga gaje njegov put vo
dio u potpuno suprotnome smjeru od onoga kojim se kreće suvremena znanost.
Tamo gdje su oni vidjeli mrtvu tvar i mehanizme, on je vidio inteligenciju priro
de i živa bića. Dok su oni vodu smatrali kemijskim spojem, on ju je smatrao ži
vim bićem. Do biti vode nije bilo moguće doći promatrajući atome od kojih se
sastoji, njena se priroda otkrivala ponašanjem unutar većih sustava kojih je bila
9
J A N E C O B B A L D : V I K T O R S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D P R I R O D E
10
P R E D G O V O R
11
dio i koje je, prema Viktorom shvaćanju, animirala, bivajući nešto nalik krvi or
ganizma kojega znamo kao Zemlju. Kao i mi sada, tako se i Schauberger suočio
s manjkom izraza koji bi opisivali ono što je otkrio. Stoga je morao sam skovati
novu terminologiju. Ne treba posebno naglašavati da to također nije pripomo-
glo prihvaćanju njegovih ideja i razumijevanja svijeta. Razilaženja, animoziteti i
nerazumijevanje sa znanstvenom zajednicom bili su neminovni. Njegov put bio
je put intuitivne spoznaje funkcioniranja cjeline. Schauberger nije mogao shva
titi kako akademski ljudi (osim časnih iznimaka) ne uviđaju očigledne stvari
koje je, uz to, mogao zorno dokazati i demonstrirati - bilo eksperimentom, bilo
učinkovitošću nekoga izuma nezamislive efikasnosti, utemeljenog upravo na tim
načelima. Stoga ih je smatrao neznalicama. Oni mu nisu ostajali dužni. Ta on je
bio tek lugar, neobrazovan čovjek koji je većinu svoga života proveo u šumi. Zar
je to čovjek koji će davati lekcije desecima stručnjaka, znanstvenika, inženjera
i profesora?
Stoga, da ne bismo uvrijedili ni Schaubergera ni znanstvenike, pokušajmo ga
nazvati - filozofom. Doista, značajan dio njegovih zaključaka doveo ga je na trag
velikih filozofa povijesti, od antičke Grčke nadalje. Usporedba njegovih zaklju
čaka i zaključaka nekih od najvećih filozofa u povijesti pokazuje da između njih
skoro da nema nikakve razlike. Kada se ne bi znalo da je riječ o neobrazovanu
lugaru, čovjek bi pomislio daje Schauberger prepisao misli Platona, Heraklita,
Pitagore, Keplera, Goethea... Osim toga, filozofi su umovali, ali na temelju svo
jih zaključaka nisu stvarali praktične izume. Stoga propada naš pokušaj opisa
Schaubergera kao filozofa. Tek filozofa, u ovom slučaju.
Stoga pokušajmo s - izumitelj. Taj pojam doista ima puno veze sa Viktorom
Schaubergerom. Bio je inovator i izumitelj na mnogim poljima. Na popisu njego
vih izuma i inovacija nalaze se korita za spuštanje trupaca, brane, konstrukcije ko
rita rijeka, vodovodne cijevi, alati za zemljodjelstvo, letjelice koje su mogle levitira-
ti, čak i neke vrste »free energy « uređaja... Pa ipak, on nije bio »klasični« izumi
telj, nalik, recimo, Edisonu, koji je mukotrpnom metodom pokušaja i pogreša
ka dolazio do izuma koji su funkcionirali u okviru poznatoga znanja. Kada smo
već spomenuli Edisona - Schauberger je bio više nalik Tesli, intuitivnom geniju
elektriciteta koji je izume stvarao na temelju shvaćanja kako funkcionira sama
Priroda. On je stvarao izume, ali oni su bili tek posljedica otkrivanja načela koja
nitko prije njega nije uvidio. Schauberger je shvaćao principe cjelovitosti, ali je
bio i konkretan. Usprkos tome što je toliko volio boraviti u šumi, on nije nudio
povratak životu u šumi već tehnološki svijet zasnovan na potpuno drukčijim na
čelima od danas prevladavajućih. Istim onima koja vladaju u šumi i na svakome
drugom netaknutom dijelu našega planeta.
Schauberger je veći dio života proveo u frustraciji. Njegove ideje bile su toliko
drukčije od svega što čini suvremeni znanstveni i tehnološki idejni sklop, da za
pravo nikada nije imao priliku nametnuti ih. Sto može jedan čovjek protiv bu
jice? Ništa.
Ili ipak može bar nešto? Ono stoje Schauberger i napravio - ostaviti svoje za
misli i ideje onima koji dolaze. Jer ideje putuju dugo i polako - ponekad deset
ljećima (kao što zorno svjedoči i ova knjiga, prva koja predstavlja Schaubergera
na hrvatskome jeziku). Ponekad i stoljećima. Nadajmo se da ovo potonje neće
biti slučaj s Viktorovim otkrićima.
Toliko slova smo potrošili, a nismo definirali tko je bio Viktor Schauberger.
Možda bi neki apstraktniji izrazi poput »filozof prirode« ili »znanstvenik rene
sansnoga t i p a « , bio manje neprecizan - ali zato ne bi bio ništa više precizan.
S obzirom na to daje Schauberger bio čovjek sa sposobnošću pronicanja dubo
ke magije prirode kroz proučavanje vode, možda je, na kraju krajeva, izraz koji
ga najbolje opisuje upravo onaj po kojemu je i postao slavan.
»Čarobnjak vode«.
Doista, bio je potreban čarobnjak đa bismo shvatili što ta obična, svakodnevna
vođa, tvar koje oko nas ima u gotovo neograničenim količinama, uistinu jest.
K R E Š I M I R M I Š A K
Ovu knjigu posvećujem gospodi Ingeborg Schauberger,
iznimnoj i odlučnoj dami koja je vjeru u svoga svekra
održala više od pedeset godina.
ZAHVALE
Oko ove knjige pomogli su mi dragi prijatelji: Jenny Mitchell u Australiji; Wolf
gang i Susanne Prock, Johannes Stadler, Jorg i Ingrid Schauberger te gospoda In-
geborg Schauberger u Austriji; Curt Hallberg u Švedskoj te Alick Bartholomew,
Nick Raeside, Denise Tearle i Gill Whitehurst u Ujedinjenome Kraljevstvu. Za
hvaljujem svima, a osobito svome partneru Nigelu Thorleyu koji je bio izrazito
dobroćudan za vrijeme cijeloga ovog projekta.
Kako ova knjiga obuhvaća i stanovita sporna područja, izazvat će razlike u mišlje
njima o svome sadržaju. Za njih i pogreške u tekstu sama snosim odgovornost.
Jane Cobbald
OPASKA ČITATELJU
Viktor Schauberger živio je u prvoj polovici dvadesetoga stoljeća, u svijem vrijedno
sti drukčijih od današnjih. Jedna od promjena koje su se otada dogodile jest odnos
prema lovu. Za njegova naraštaja, odlazak ljudi u lov predstavljao je prirodnu stvar.
Nije vidio ništa sporno između lova i svojega silnog poštovanja Prirode. Danas je
svijet složeniji i mnoge su vrste u divljini ugrožene pa neki od nas imaju o tome po
dijeljene stavove. Međutim, neporecivo je da brojne od njegovih izvanrednih priča
potječu iz vremena dok je, loveći, samovao u planinskim šumama.
ZABILJEŠKA O ILUSTRACIJAMA
Knjiga sadrži izbor crteža Viktora Schaubergera koji ranije nisu objavljivani u ovo
me obliku. Izabrani su iz nizova skica koje je nacrtao 1946. i 1947. godine. Bilo je to
teško razdoblje za njega i njegovu zemlju. Nije mogao nastaviti ni s jednim od pro
jekata na kojima je prije radio. Našao se u izolaciji vlastita doma. Onemogućen da
radi na bilo kakvome praktičnom izazovu na otvorenome, povukao se u sebe. Crteži
su nastali na papiru s crtovljem, uglavnom bez popratnih objašnjenja.
15
J A N E C O B B A L D : V I K T O R S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D P R I R O D E
16
PREDGOVOR
A L I C K A B A R T H O L O M E W A
Po mome mišljenju, oni omogućuju letimičan pogled na svijet kakvim ga vidi
Viktor Schauberger. Svjedoče o njegovu opažanju pojavnih oblika u Prirodi i nje
govu uviđanju njihova značenja. Neki od njih doimaju se poput vrtloga u brza
ku; drugi su pak nalik sitnoj ribi. Ostali se mogu tumačiti na oba načina. Sve su
to dijelovi kontinuuma koji pokazuju njegovu očaranost neprekinutim procesi
ma koje je promatrao u igri oko sebe. Svjedoče o njegovu geslu »kapieren und
kopieren«, shvati i preslikaj. Drugim riječima, ponajprije nastoj razumjeti Pri
rodu, a potom ju preslikaj.
Skraćenice Schauberger ovih izvora upotrijebljenih u ovome rukopisu:
VČ - Vodeni čarobnjak
PKU - Priroda kao učitelj
PZ - Plodna zemlja
EE - Evolucija energije
Pojedinosti o ovim knjigama moguće je naći u Literaturi i dodatnim uputama,
na 141. stranici.
VIKTOR SCHAUBERGER dao je osobit doprinos znanju o svijetu Prirode. Slavan
je po svojim otkrićima u području proučavanja vode, u poljoprivrednim tehni
kama i na području energije - što poboljšava, a što ugrožava život. Schauberger
nam donosi sveobuhvatan, cjelovit pristup razumijevanju Prirode. Rabeći sjajna
rješenja u Prirodi, izumio je uređaje za proizvodnju energije da bi ljude oslobo
dio robovanja rušilačkim izvorima energije. Razvio je poljoprivredne postupke
kako bi poboljšao kakvoću tla i usjeva.
Schauberger je pokazao da kod uravnoteženih ekosustava koji su u skladu s pra
vilima bioraznolikosti postoji veća kreativnost i evolucija viših i složenijih oblika
života, ali da u njima istovremeno vladaju red i stabilnost. Otkada su prohodali Ze
mljom, ljudi surađuju s Prirodom. Iako smo još uvijek dio nje, danas se ponašamo
kao da smo superiorni, dominirajući nad drugim vrstama i zlorabeći njezinu dare
žljivost. Viktor je prije osamdeset godina upozorio - nastavimo li djelovati protiv
Prirode, Zemljini ekosustavi će oslabjeti, klima će postati razorna, a ljudsko će se
društvo raspasti u ekstremnome nasilju, pohlepi i pandemijsldm bolestima.
Pred nama je posve osobita knjiga. Iz Janeine očaranosti glavnim likom proi
zlazi želja da otkrije kako je djelovao Schaubergerov um. Viktor je bio intuitivan
vizionar - inženjer prije nego egzaktni znanstvenik - te je bio zaokupljen razu
mijevanjem zagonetnih procesa Prirode. Jane Cobbald nam pruža vrijedne uvi
de u Viktorov svjetonazor. Vješto je uvela njegov glas u tekst navodeći anegdote
koje ocrtavaju njegovu osobnost.
Većina istraživača iz knjiga saznaje što treba očekivati da će vidjeti, a potom
promatra ono što je nesvjesno očekivala. Viktor Schauberger nije imao takvih
očekivanja. Promatrao je s ushićenjem djeteta. Jane ženskom intuicijom prenosi
taj osjećaj zadivljenosti.
J A N E C O B B A L D : V I K T O R S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D P R I R O D E
18
U V O D
I S P R V A M E zamislima Viktora Schaubergera privukao njegov rad s bakrenim ala
tom. Odrasla sam na farmi i sjećam se registriranja podsvjesne tuge kada sam se
zapitala treba li ljudski odnos prema Zemlji i njezinim bićima biti baš takav. Sje
ćam se ovaca u toru u proljeće. Ovce su još poludivlje pa, iako fizički dobro zbri
nute, torovi se nisu doimali pravim mjestima za njih. Obrađena polja me tako
đer nisu privlačila. Sume i divljina, manje obuhvaćeni dijelovima posjeda, bila
su mjesta na kojima sam željela boraviti.
Već odrasla, u 1990-ima čitala sam o Viktoru Schaubergeru i nadahnjivala se iz
vješćima o njegovu radu s bakrenim alatkama. Činilo se to tako profinjenom za
misli. Možda je naposljetku ipak moguće pronaći drukčiji način obrade zemlje.
Bila sam primorana pričekati još deset godina prije nego što sam mogla nasta
viti s takvom zamisli. Tada sam imala vrt, tipičan engleski vrt s cvijećem i po
vrćem. Nisam bila odveć uspješna vrtlarica, iako mi nije manjkalo entuzijazma.
Tada sam započela upotrebljavati bakrene alatke u svome vrtu. Radeći s njima
postupno sam uočavala da je riječ o posve drukčijem osjećaju. Alatke su sjekle
tlo čistim rezovima. Dobiva se osjećaj da se radi sa zemljom, a ne protiv nje. Su
protno tome, upotreba mojih starih željeznih alatki navodila me da se osjećam
kao da uspostavljam svoju volju nad vrtom.
Nikada neću zaboraviti berbu svojih krumpira prve godine. Nekoliko sam go
dina bila nastojala uzgajati krumpire u malim priređenim recima u dnu vrta, uvi
jek sa sličnim rezultatom. Svaki put pobrala bih jedva nešto više krumpira nego
sto sam ih posadila i svi su se odreda morali vaditi iz zemlje metalnom šipkom.
Ovaj put priča je bila posve drukčija. Biljke su bujno rasle, a početkom kolovoza
krumpiri su stali izvirivati na površinu tla. Skupila sam ih nekoliko da ih odmah
pripremim, a ostatak vratila u zemlju s pokošenom travom. Iskopavši krumpir
19
Njezina objašnjenja važnosti prave vrste gibanja, najkorisnije vrste temperatur
nih promjena i značenja oblika jajeta od osobite su koristi. Njezini opisi Vikto-
rovih uvida u rast biljaka, suptilnih energija uključenih u to i elektromagnetskih
interakcija u vodi i tlu pomažu da se demistificiraju ti procesi.
Nakon Viktorove smrti njegov sin Walter utemeljio je Schaubergerov istraživač
ki institut, Pitagora-Keplerovu školu. Janeini razgovori s njegovom udovicom,
gospodom Ingeborg Schauberger pomažu oslikavanju odnosa oca i sina.
Viktor Schauberger, iscjelitelj okoliša i pronalazač tehnologije naklonjene oko
lišu, živopisno je opisivao kako naše omalovažavanje zakona prirode donosi samo
katastrofe. Njegova vizija čovječnosti koja djeluje unutar prirodnih zakona staza
je koju moramo ponovno otkriti želimo li preživjeti.
Malo je mario za sebe, ali je s razumijevanjem usvajao kako živjeti u skladu s na
šim okolišem, posvetivši život unapređivanju života drugih. Njegovi uvidi od ži
votne su važnosti za nas danas, kada prevladavajuća znanstvena paradigma vidi
Zemlju kao inertnu materiju, a prirodu se smatra mehaničkim sustavom te se nje
zini resursi iskorištavaju na korist čovječanstva, pridonoseći uništavanju okoliša i
klimatskim promjenama. Jane Cobbald predstavlja djelo koje, vrlo čitko, unapre
đuje razumijevanje silno važnih i značajnih načela koje je Schauberger otkrio.
J A N U C O B B A L D : V I K T O R S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D P R I R O D E
20
U V O D
Oduvijek me privlačila šuma. Satima sam mogao sjediti i gledati vodu
kako protječe, a da se ne zasitim i posustanem...
Postupno sam započeo igru s tajnim silama vode, predajući svoju svje
snost i prepuštajući vodi da na neko vrijeme ovlada njome. Malo poma
lo, ta je igra prerasla u vrlo ozbiljan izazov jer sam shvatio da je moguće
odvojiti svoju svjesnost od tijela i predati je vodi. Kada se moja svjesnost
najzad vratila, najdublje skrivena duša vode često mi je otkrivala najpo-
sebnije stvari...
Primjenjujući tu viziju zavezanih očiju, naposljetku sam razvio vezu s tajno
vitom Prirodom čiju sam bit postupno učio opažati i razumijevati.
Viktor Schauberger, Priroda kao učitelj, str. 29-30
21
potkraj kolovoza dobila sam obilan prinos, urod se približavao komercijalnom
uzgoju. Od svih tih krumpira samo je šest izvađeno rilom. Dok ovo pišem, oba
vila sam berbu ovogodišnjega krumpira, a prinos je jednako dobar kao i te prve
godine.
Nakon prve sezone lišila sam se svojih starih alatki od željeza. Nije mi više pa
dalo na pamet da ih upotrijebim u vrtu. Još sam uvijek povremeno entuzijastič-
na u svome pristupu vrtlarenju, ali moram kazati da je sada uspješniji nego rani
je. Sve je to vrlo osobno, a da tako i ostane, pridodajem kako mi se vrt sada čini
sretnijim.
Ova knjiga nastajala je iz osobnih zapisa. Bila sam očarana Viktorom Schau-
bergerom i pročitala sam sve što sam o njemu uspjela pronaći. Započela sam tra
gati za temeljnim načelima u nastojanju da u svojoj glavi posložim različite stra
ne njegova sustava.
Pred vama je rezultat takvoga nastojanja. U spisima Viktora Schaubergera tra
žila sam ono što je on vidio, njegova tumačenja zbivanja koja je promatrao, izu
me koje je razvijao kao rezultat svojih razumijevanja. Ovdje nije konačno objaš
njenje zamisli Viktora Schaubergera, to su prije zaključci mojih osobnih razmi
šljanja temeljenih na Schaubergerovoj ostavštini, koju je preveo Callum Coats, i
vlastitim obilascima mjesta u prirodi nadahnutim njegovim zapisima.
Moj je cilj istražiti različite strane njegova sustava razmišljanja i predstaviti ih
njegovim riječima. On je kovao nove riječi i pojmove da bi objasnio prirodne pro
cese koje je promatrao. Moj je osjećaj da Schaubergerova objašnjenja nisu tako
teška koliko su različita. Polazio je od osnovnih načela, putova Mudre Prirode,
kako ju je nazivao.
Mnoge njegove zamisli razilaze se s dominirajućom znanosti, a ponekad joj jed
nostavno protuslove. Kada se takvo što dogodi, slijedim Viktora Schaubergera,
iako se pozivam i na konvencionalnu znanost kada ona može pomoći u objaš
njavanju njegova načina mišljenja.
Jane Cobbald, siječanj 2006.
I. NASTANAK V O D E N O G A ČAROBNJAKA
D I O L U G A R S K O G A posla Viktora Schaubergera sastojao se u dovlačenju već pro
danoga drveta s planine. To se obično radilo tegllenjem na saonicama s upregnu
tim parom volova. Schauberger je mrzio gledati bol koju na teškom terenu živo
tinjama zadaje teret koji su morale vući i podnošenje vozačeva biča. Znao je ta
kođer da vozač mora natovariti saonice što je više moguće kako bi pokrio svoje
troškove i zaradio plaću.
Tragovi kroz snijeg bi se uništili kada bi vozač upotrijebio lance za kočenje na
strminama pa je običavao potjerati volove galopom koji im je trebao olakšati slje
deći uspon. To je iziskivalo veliki napor životinja te je ovoga puta jedna od njih
posve iznemogla. Vozač je sišao i dao oduška bijesu bičujući i urlajući na izmo
renu životinju da se podigne. Borila se da ustane na noge, ali se zapetljala u za
pregu. Schauberger je doviknuo čovjeku da prestane, ali ga je time samo još više
razjario. Ugledao je kako životinji na usta nadire pjena, a u očima sjaji posljed
nji tračak skršenoga duha.
Čovjek je tada dohvatio povodac sa srebrnim zvončićima i prebacio ga preko
leđa uspravnoga vola na drugoga koji je ležao. Kada mu gaje namjestio preko gla
ve, to je vola toliko užasnulo da je učinio zadnji napor da se podigne i tada podbo
čovjeka koji je odletio ustranu. Za vozača je to bila kap koja je prelila čašu. Opora-
vivši se od pada, dograbio je čekić, obišao oko saonica i odbio lance te su se ldade
s praskom stumbale niz kosinu. Tada je nestao s parom svojih volova.
Nakon što je neko vrijeme razmišljao, Viktor Schauberger vratio se nači
nu prijevoza koji mu se više sviđao, ali je do tada bio spriječen da ga ko
risti. Bio je to prijevoz niz planinske potoke. Takav je način ranije dvaput
odbačen iz dva razloga. Prvi je razlog bio taj što se smatralo da bi se tako
uništavala korita bujica, a drugi je bilo mišljenje kako teže klade bukve i
bora neće plutati.
23
J A N E C O B B A L D : V I K T O R S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D P R I R O D E
24
I . N A S T A N A K V O D E N O G Č A R O B N J A K A
25
Znao je kako je njegov otac prevozio tone bukovih stabala vodom na ve
like udaljenosti. Sjećao se očeva objašnjenja da noću i osobito za mjeseči
ne voda postaje svježija i žustrija te tako s lakoćom nosi teške trupce. Na
pravio je improviziranu branu i ustavna vrata te u nju nabacao raspršene
klade. Idućega jutra plutale su bez teškoća potokom, ali čim su se sunčeve
zrake probile do vode, drvo je potonulo. Kloneći se dnevnoga svjetla, Vik
tor Schauberger uspio je gotovo cijelu pošiljku, osim nekoliko jogunastih
»utopljenika« zaostalih u dubokoj jaruzi, spustiti u dolinu.
Viktor Schauberger zacijelo je bio usamljeno dijete. Imao je nekoliko braće i se
stara, ali izgleda daje vrijeme najradije provodio lutajući šumom u blizini svoga
doma u gornjoj Austriji. Njegov otac, djed i preci kojih se uspijevao sjetiti, radili
su u šumama. Mladi Viktor upijao je njihove tradicije te se u svom kasnijem ži
votu često prisjećao mudrosti koje su mu oni prenosili.
Nije bio zaneseni školarac. Njegova tri starija brata krenula su na sveučilište, ali
kada je otac poželio da i on krene njihovim stopama, Viktor je odbio. Već je bio
zamijetio da previše učenja iz knjiga sprečava ljude da uoče čuda koja je on tek
započinjao opažati. Nije želio doživjeti istu sudbinu, a u tome ga je podržavala
majka. Dogovorili su se da će se školovati za državnog lugara.
Navršio je dvadeset četvrtu kada je izbio Prvi svjetski rat, te je unovačen. Borio
se u Rusiji, Italiji, Srbiji i Francuskoj te je naposljetku ranjen. Nakon rata zapo
slio se kod princa Adolfa von Schaumburg-Lippea gdje je preuzeo skrb za 21000
hektara gotovo nedirnutih šuma u Gornjoj Austriji. U tom velikom lovištu bio
je najbolji lugar i lovočuvar.
Godine 1924. princ je pokrenuo natječaj ne bi li pronašao najučinkovitiji način
da zrelo drvo dovuče s udaljenih područja u planini. Viktor Schauberger bio je
nastavio sa svojim promatranjem Prirode te je sada predstavio svoje ideje o ka
nalu za odvoženje trupaca koje je temeljio na svojim proučavanjima. Njegova je
polazna točka bila da izgradi korito onako kako se kreće vodeni tok, a ne kako
to stoji u uobičajenim zamislima o izgradnji kanala. Kako se radilo o neortodok
snoj zamisli, a on je bio tek obični lugar bez službenoga obrazovanja u tome po
dručju, možda i ne iznenađuje što je njegov prijedlog smjesta odbijen.
Otprilike u to vrijeme Viktora Schaubergera zamijetila je princeza, mlada žena
princa Adolfa, dok je u njegovu lovištu lovila na svoj rođendan. S istančanim smi
slom za pravi trenutak, zazvao je za nju jelena dvanaesterca tradicionalnim nači
nom austrijskih lovaca, puhanjem u školjku. Poslije nezaboravnoga prvog obila
ska, princeza je provodila sve više vremena loveći u tom prostranom području, a
Schauberger ju je pratio u ulozi lovočuvara. U jednoj takvoj prilici raspravljali su
o natječaju koji dotada još nije donio nikakva korisnog rezultata, pa se razgovor
usmjerio na prijedlog Viktora Schaubergera. Princeza se zanimala za potanko
sti. Iako su joj tehničke pojedinosti vjerojatno bile nejasne, mogla je shvatiti da
bi, uspije li, ta zamisao bila daleko jeftinija od svih drugih.
Po povratku, princeza je uvjerila svoga supruga da pobliže pogleda lovočuva-
rev neobičan, ali obećavajući nacrt. Sporazum je bio na pomolu. Nacrt je trebao
biti prihvaćen p o d uvjetom da Schauberger osigura novac. Pokaže li se uspje
hom, bit će obeštećen. S druge strane, imat će potpuni nadzor nad nacrtom i iz
gradnjom kanala.
Da skratim dugu i događajima ispunjenu priču, Schaubergerov kanal nadmašio
je čak i njegova osobna očekivanja. U to doba, manje od desetljeća nakon pada
Carstva, austrijsko društvo bilo je još uvijek izrazito hijerarhično. Prihvaćajući tu
osobitu priliku koju mu je princ ponudio, Viktor Schauberger je izašao iz svoga
mjesta u toj rigidnoj hijerarhiji. Od toga trenutka njegov se život počeo razliko
vati od života njegovih predaka.
Schauberger je otada bio poznat kao »vodeni čarobnjak«. Napustio je posao
kod princa i krenuo u izgradnju sličnih objekata posvuda u središnjoj Europi. Po
stao je namještenik vlade u Beču. Jednom je znanstveniku bilo određeno da su
rađuje s njim kako bi demistificirao Schaubergerova shvaćanja onima s tradici
onalnijim obrazovanjem. Schaubergerov je rad objavljen u znanstvenim časopi
sima. Patentirao je nekoliko izuma za poboljšanje kakvoće vode.
Čak i u najranijoj mladosti moja najveća želja bila je shvatiti Prirodu i ta
kvim se razumijevanjem približiti istini, onoj istini koju nisam mogao otkri
ti ni u školi, niti u crkvi.
Viktor Schauberger, PKU, str. 29
J A N E C O B B A L D : V I K T O R S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D P R I R O D E I . N A S T A N A K V O D E N O G Č A R O B N J A K A
27
Nakon što je oslobođen, posvetio se novome području ispitivanja - poljopri
vredi. Još ga je uvijek vukla želja za otkrivanjem tehnologija koje bi poboljšale
kakvoću života ljudskih bića i uspostavile prosvijećeniji odnos s planetom Ze
mljom. Provodio je terenska ispitivanja s poljoprivrednim alatkama presvučeni
ma bakrom, koja su dovela do izvanrednih rezultata. Međutim, opet je bio spri
ječen da postigne ikakvu komercijalnu primjenu svojih zamisli.
Suočivši se s još jednom nepremostivom zaprekom, vratio se svojim drugim
istraživanjima i naposljetku primio neku vrstu podrške akademskoga establiš-
menta. Nakon strahota posljednjega rata postao je uvjeren da su njegovi prona
lasci ponudili ljudima njemačkoga govornog područja priliku da se iskupe za gri
jehe pred ostatkom svijeta. Mogli su donijeti bolji svijet cijelome čovječanstvu.
Jednako je tako nužno pročistiti sadašnji pristup onih koji kao političari otu
đeni od Prirode osuđuju (našu) sadašnju sudbinu, situaciju za koju je cijelo
pučanstvo također bez sumnje krivo. Slobodnim i dragovoljnim otkrivanjem
najveće tajne Prirode to se, barem djelomice, može ispraviti.
Viktor Schauberger, svibanj 1945., EE, str. 91
Posljednja epizoda njegova života vrlo je tužna. Godine 1958. posjetila ga je ne
kolicina Amerikanaca. Obećali su mu sve pogodnosti koje su mu bile potrebne,
pod uvjetom da dođe u Ameriku nastaviti svoja istraživanja. Takve je pozive pri
je odbijao, ali ovaj je, iz nekih razloga, prihvatio. Viktor i njegov sin Walter otišli
su u SAD iako nije govorio engleski, a Walter tek pomalo. Došao je u Ameriku,
ali se obećane pogodnosti nikada nisu ostvarile. Viktor i Wilter bili su prepušte
ni sebi u bungalovu u Teksasu, ne radeći ništa. Viktor se razbolio i zatražio da se
vrati kući. Dopušteno mu je uz uvjet da potpiše dokument na engleskome koji
su mu ponudili domaćini prema kojem se odriče svih svojih prava na sadašnja i
buduća otkrića. Bio je častan čovjek pa, otkrivši s čime se morao složiti, shvatio
je da ne može nastaviti svoje životno djelo. Umro je u tjednu u kojemu se vratio,
25. rujna 1958. u Linzu, u Austriji.
Kako je rad Viktora Schaubergera postajao sve poznatiji, ne iznenađuje da je
privukao pažnju nacista. Godine 1934. Adolf Hitler ga je pozvao u Berlin. Hi
tler ga je srdačno pozdravio govoreći mu kako je proučavao njegov rad te da ga
se dojmilo ono što je pročitao. Njihov prethodno predviđen tridesetminutni sa
stanak potrajao je sat i pol. Cijeneći istinu i ne pokazujući obzir za interese vla
sti, što je obilježilo čitav njegov život, Viktor Schauberger nastavio je Hitleru go
voriti gdje je njegova politika upravljanja energijom i riječnim tokovima otišla
U krivome smjeru. Hitler se zainteresirao i zatražio od njega da razgovor nastavi
s njegovim znanstvenim savjetnicima. Međutim, sastanci sa savjetnicima poka
zali su se manje plodonosnima.
Tako je izgledao život Viktora Schaubergera u 1930-ima. Našao se u vrtlogu no
vih pronalazaka. Prijavljivao je patente za uređaje za proizvodnju energije. Cijelo
vrijeme uživao je podršku nekolicine uglednika, opirući se pritisku establišmen-
ta. Bio je uvjeren da su suvremeni oblici proizvodnje energije opasni, razarajući
i otrovni, te da Priroda djeluje drugim, graditeljskim sustavom stvaranja. Vjero
vao je da je samo dubokim razumijevanjem djelovanja Prirode moguće otkriti
alternativni način koji bi poboljšao kvalitetu života.
Godine 1941., pred izbijanje Drugoga svjetskog rata, Schauberger je unovačen
iako je još trpio od posljedica ranjavanja u prethodnome ratu i bio suviše star za
aktivnu službu. Viktor Schauberger ostavio je nekoliko zapisa iz toga razdoblja
u kojemu je bio obvezan nastaviti svoja istraživanja u njemačkoj službi. Godine
1943. prebačen je u SS. Pod prijetnjom smrću bio je obvezan raditi za Heinricha
Himmlera. Dodijeljen mu je prostor u blizini koncentracijskoga logora Mautha
usen te mu je naređeno da u osoblje pozove logoraše. Uspio je izvući neke ustupke
- svi koji su s njime radili prebačeni su iz logora i dopuštena im je civilna odje
ća. Uspostavili su svoju radionicu u dvorcu Schonbrunn, a nakon savezničkoga
bombardiranja, nastavili su raditi u selu Leonstein u Gornjoj Austriji.
Pri kraju rata Amerikanci su počistili njegov prostor u Leonsteinu, a Rusi od
nijeli sve iz njegova bečkog stana te ga potom zapalili. Nakon što je rat završio,
američke su ga snage držale nekoliko mjeseci u zatvoru. Gotovo je neprekidno
ispitivan o svome radu te mu je savjetovano da ga prekine.
2 . KRIVUDAV P U T D O M U D R O S T I
J O Š u M L A D O S T I Viktor Schauberger jednoga je dana ugledao nešto što
je ostalo uza nj do kraja života. Na prvi pogled nije to bilo ništa neobično,
i mnogi od nas su to vidjeli, ali je tom osobitom prilikom shvatio njegov
golemi značaj i dobio nadahnuće za glavninu svoga budućeg rada.
Bio je u planini i stajao uz potok. Brzak je bio širine otprilike metra. Kri
stalno jasan, leden i brz. Mučile su ga mnoge stvari i dovele na to mjesto.
Još u djetinjstvu majka mu je govorila da se duhovi umrlih vraćaju na takve
potoke kako bi pomogli živima u teškim vremenima. Rekla mu je da će i
ona također biti ondje da mu pomogne. Sada, kada je odrastao, osjećao je
da mu je potrebna njezina pomoć. Zurio je neko vrijeme u vodu, puštajući
svoj pogled i svijest da prate njezin tok, ali pomoć se nije pojavila.
Razočaran, predao se. Stavio je štap u vodu da bi se prebacio na drugu oba
lu i, učinivši to, preplašio pastrvu koja je nepomično stajala u struji. U tre
nu se poput strijele bacila uzvodno. Smjesta mu se pojavilo nekoliko mi
sli. Kada ju je uzbunio, pojurila je uzvodno, protiv struje, a ne nizvodno.
Kakva ju je energija navela da postupi tako? Sinulo mu je kako je mnogo
puta ugledao pastrvu gotovo nepomičnu u brzaku potoka. Kako uspije
vaju mirovati u tako brzoj vodi, tek povremeno klepnuvši škrgama i za-
mahnuvši repom? Da sve bude još zagonetnije, Viktor Schauberger znao
je da nedaleko od mjesta gdje je stajao započinje visoki vodopad. Kako
se pastrva uopće ondje našla? Shvatio je kako prisustvuje pojavama o ko
jima konvencionalna znanost ne raspravlja. Sinulo mu je kako im to us
pijeva i kako bi to znanje mogao iskoristiti za opće dobro.
SPIRALNI PLES
Jedno od omiljenih štiva Viktora Schaubergera bila je Smaragdna pločica Hermesa
Trismegistosa, alkemičarski tekst iz drevne Grčke. Sadržavao je čuveno načelo:
koliko iznad, toliko ispod. Viktor Schauberger prepoznao je to načelo u kretanju
Zemlje kroz nebeski svod koje se zrcali u protoku vode u potoku.
29
A N E C O B B A L D : V I K T O R S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D P R I R O D E 2 . K R I V U D A V I P U T D O M U D R O S T I
Planet Zemlja okreće se oko svoje osi. To nam daje dan i noć. Također, okreće
se oko Sunca pod kosim kutom tako da u različito doba godine prvo jedna, a po
tom druga hemisfera prima sunčeve zrake p o d izravnijim kutom. To nam daje
godišnja doba. I treće, cijeli sunčev sustav kreće se unutar galaksije koja nam daje
astrološke ere poznate kao staro i novo doba. Tako se planet koji nastanjujemo
vrti kroz svemir noseći nas sa sobom.
Tekućice na Zemljinoj površini zrcale takvo kretanje. Na daleko nižoj razini
možemo to vidjeti kada voda ulazi u odvod. Ona se prirodno vrtloži oko središ
njega vrtloga. Kako smo učili u školi, na sjevernoj hemisferi voda koja odlazi u
odvod vrtloži se suprotno od kazaljke na satu, a južno od ekvatora u smjeru ka
zaljke. Međutim, kada sljedeći put izvučete čep iz odvoda, promotrite središnji
vrtlog! On također slijedi svoj vlastiti zmijoliki ritam. Tako, na neki način, vidi
mo dvostruku spiralu. Vođa koja otječe vrti se oko središnjega vrtloga, a cjelina
se također leluja i pokreće.
Takvo se kretanje može vidjeti u načinu na koji sjemenke sikomore lepršaju kada
se ujesen odvajaju od matičnoga stabla, okrećući se i spuštajući zavojito podalje
na tlo. Odražava se to i u plesu, u valceru. Plesači se vrte jedan oko drugoga u ri
tmu glazbe, dok istovremeno opisuju veći krug krećući se plesnim podijem.
Sada zamislite sebe kako stojite na riječnoj obali. Po mogućnosti uz rijeku koja
teče prirodno te njezin tok nije izmijenjen ljudskom rukom. Promatrajte tok vode.
Ona ne teče jednako cijelom širinom rijeke. Najbrža je negdje blizu sredine, a sa
svim mirna uz obale. Svako ispupčenje ili zapreka, poput kamena, izaziva vrtlo-
ge nizvodno. Oni imaju svoje spiralne pokrete, a bačeni prut privremeno okreće
pravac — uzvodno, protiv struje.
Struja ne teče pravocrtno - zmijoliko opisuje širi luk. Zavojita je duž toka, po
put vode koja istječe iz kade ili poput planeta Zemlje koji se okreće u svemiru.
Naposljetku se cijeli vodeni tok kreće, a u širim riječnim dolinama nailazimo na
meandre. Na daleko manjoj i bržoj razini promatramo potočiće na plaži dok jure
svojim putom u more, vijugajući kroz pijesak.
Viktor Schauberger tvrdio je da voda u svome toku nastoji zrcaliti tri vrste kre
tanja planeta. Prvo, voda se okreće oko svoje osi: K R U Ž N O KRETANJE, poput
31
J A N E C O B B A L D : V I K T O R S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D P R I R O D E
32
2 . K R I V U D A V I P U T D O M U D R O S T I
33
GRAVITACIJA I LEVITACIJA
Sunce je daleko najveći i najteži objekt u sunčevu sustavu. Zašto svi planeti ne
popadaju prema njemu? Zato što se kreću oko njega. Nešto u njihovu okretanju
sprečava ih od padanja na Sunce. Bliže nama, i drveće i ljudi rastu uvis, usprkos
gravitaciji. Nešto ih osnažuje da se opiru sili teži. Viktor Schauberger naziva tu
suprotnu silu LEVITACIJOM. Kako znamo iz iskustva astronauta, sila teža sla
bi pri uspinjanju iznad atmosfere. To upućuje na to da ona nije stalna.
Zamislite vrh kovitlaca. Dok vrtloži, on stoji na svojoj točki, očigledno prkoseći
gravitaciji. Jednom kada vrtloženje prestane, počinje padanje. Vrh kovitlaca ne sto
ji na jednome mjestu poput balerine. Kreće se po površini opisujući veću spiralu.
Drukčije rečeno, kreće se ujednačavajući kružno-spiralnu prostornu krivulju.
Sada zamislite kapljicu vode na površini vrha kovitlaca. Kada se vrh zavrti, ka
pljica će odletjeti. Što ako se voda nalazi unutar vrška kovitlaca poput vode u nu
trini Zemlje? Bit će potaknuta da se digne.
Mislim da bi bilo daleko bolje daje Newton ponajprije razmišljao kako jeja
buka uopće došla gore.
Viktor Schauberger, PKU, str. 90
Ta levitacijska sila koncentrira se prema unutra, prema vrtlogu u središtu spi
rale. Moćan primjer toga vidljiv je u primjeru tornada. Kod tornada masa pada
jućeg zraka i vode uzrokuje nastajanje središnjega vrtloga. Ponaša se kao divov
ski usisavač, noseći velike objekte na prilične udaljenosti - metrima, katkad i
kilometrima. Kada se kreće kako Priroda smjera, voda se kreće u kružno-spiral-
noj prostornoj krivulji i u svome kretanju sadržava levitaciju. T\j proces poma
že objasniti kako pastrva može preskočiti vodopad uzdižući se u središte spira
le vode koja se spušta.
Ako je spriječena da se kreće u tome pravcu, levitacija nestaje i površina vode
je ravna. To se događa s podzemnim vodama u nutrini Zemlje, sa sokovima dr
veća i s rijekom koja teče prema moru. Takva voda hrani i održava život u sebi.
planeta koji se kreću oko svoje osi donoseći nam dan i noć. Potom, voda VIJU
GA dok teče svojim koritom, kao što planet Zemlja vijuga dok rotira oko Sun
ca tijekom godine. I, najzad, sav vodeni tok uvija se i okreće u P R O S T O R N O J
KRIVULJI odražavajući cijeli sunčev sustav koji slijedi svoj put kroz galaksiju.
To je razlog zašto voda, prepuštena svojim vlastitim mehanizmima, nikada ne
teče pravocrtno.
Njegova osobita pronicljivost dovela je tu misao korak dalje - da je voda naj
zdravija i najpotentnija kada teče kako želi. Svoje spoznaje doveo je do praktič
nih primjena. Kanali za spuštanje klada koje je izgradio trebali su potaknuti vodu
da teče na način da nosi debla teža od sebe. Nacrt takvih kanala išao je za tim da
podupre to gibanje kružno-spiralnom prostornom krivuljom.
Jednoga dana mladi je Viktor Schauberger sjedio na obali jednoga od je
zera u blizini Oda u Gornjoj Austriji. Bilo je vruće ljetno popodne, a on
je razmišljao da zapliva.
Sjedeći ondje, zamijetio je neko kretanje vode u jezeru. Stala se kovitlati
bez vidljiva razloga. Drveće koje se našlo uz jezero nakon proljetnoga ota
panja i zaostalo u pijesku na njegovim rubovima, počelo se okretati zahva
ćeno kovitlacima. Nosilo ga je prema nečemu što se doimalo poput vrtlož
ne kade usred jezera. Ondje je zastalo, a onda je povučeno nadolje takvom
snagom daje deblima strgnuta kora. Drveće više nije izronilo.
Ponovno se sve smirilo, ali samo na trenutak. Iz jezera je nanovo počela
sve snažnija tutnjava koja je prerasla u urlik. Odjednom se, uz zvuk gr
mljavine, stup vode visok kao kuća izdigao iz sredine jezera i na površi
ni zavrtio poput lijevka.
A onda se srušio. Valovi su zapljuskivali obalu primoravajući Schauber
gera da se povuče s mjesta na kojem je dotada sjedio. Kada su se smirili,
površina jezera doimala se zamjetno višom.
Taj fenomen bio je poznat tamošnjim ljudima. Pričali su kako nakon du
gog razdoblja vrućeg vremena jezera počinju hučati, a potom izbijaju vo
deni stupovi.
J A N E C O B B A L D : V I K T O R S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D P R I R O D E
3 .
2 . K R I V U D A V I P U T D O M U D R O S T I
35
što uključuje majstorstvo; akademsko jer se naučava u svim sveučilišnim ustano
vama.
Ta vrsta gibanja temelji se na pritisku, spiralnom rastu prema van. Kao i pro
izvodna snaga, tehničko gibanje vodi zagrijavanju, širenju i destrukciji kompo
nenata. Schauberger tvrdi da Priroda koristi to gibanje kako bi izazvala raspa
danje i truljenje. To se načelo primjenjuje u svakodnevnom životu. Staklenke za
konzerviranje obično imaju »sigurnosno d u g m e « u središtu poldopca s poru
kom da se sadržaj ne koristi ako se dugme može utisnuti. Ako se sadržaj počne
raspadati, širi se te sigurnosno dugine iskoči.
Današnja tehnologija stremi naprijed sa silama koje djeluju unazad.
Viktor Schauberger, EE, str. 174
Kao i kod svake energije, sa svakim oblikom gibanja povezano je zračenje. Sto
jeći uza stroj možete ga gotovo osjetiti. Prema tvrdnjama Viktora Schauberge
ra, pošaljete li ga kroz zrakopraznu cijev moguće je vidjeti tamnocrveno svjetlo.
Takva emanacija dovodi do pogoršanja kakvoće naše vode, naše hrane pa čak i
našega misaonog procesa. On vodu promatra kao živu krv živuće Zemlje i kaže
da voda koja se pokreće silom, tehnički, kroz turbinu primjerice, može oboljeti,
čak postati kancerogena. Viktor Schauberger govori kako su stari Grci znali za tu
tehnologiju, ali su se, za razliku od nas, odbili njome koristiti. Mislili su da je pre
opasna te su se radije oslanjah na snagu ljudi i životinja u fizičkim poslovima.
Ilije posvemašnja glupost ili najveći zločin svih vremena koristiti razgrade-
ne atomske energije za izgradnju svjetskoga gospodarstva.
Viktor Schauberger, EE, str. 27
Izvorno se gibanje također može osjetiti. Tko se nije osjetio osvježenim i smirenim
nakon što je neko vrijeme proveo na riječnoj obali promatrajući vodu kako krivu
da svojim putem prema moru? To gibanje predstavlja plavozelenu energiju koja se
razlijeva uokolo, osnažujući cijeli život i povećavajući plodnost okolnoga tla.
Pogledajte neke vodene biljke u brzim potocima. U brzim strujama one lelujaju
nježno, uspravno, više kao da su zahvaćene povjetarcem negoli bujicom koja se
obrušava na njih. Jedini put kada se takve biljke istrgnu iz korijena jest kada bu
jica izađe izvan nadzora i izgubi svoj ritam - primjerice, u poplavi.
Bilo je proljeće, doba mrijesta, jasna mjesečina obasjavala je noć. Viktor
Schauberger sjedio je pokraj jezerca u podnožju vodopada. Voda je po
put tekućega metala padala u jezerce, potom zažuborila i onda se smiri
vala. Kut mjesečine na vodi dopuštao mu je da promatra kruženje riba u
prozirnoj vodi jezerca.
Iznenada su se sve ribe razbježale. Iz nizvodnoga toka u jezercu pojavila
se velika pastrva. Započela je plivati ukrug. Plivajući, njezini su pokreti
postajali sve izraženiji, kao da se kretala u obliku osmice. Viktoru Scha-
ubergeru učinilo se da pastrva gotovo pleše neku vrstu narodnoga plesa.
Njezin put doveo ju je do uzburkane vode podno vodopada.
Nestala je. Sve stoje Schauberger mogao vidjeti bila je divlje uskovitlana
voda iznad mjesta gdje je zadnji put vidio pastrvu. Sljedećega trena po
javila se ponovno, ali stojeći na repu i plivajući s vidljivim naporom pre
ma gore. Dosegnula je vrh vodopada i kao da se odgurnula perajom svo
ga repa. Schauberger je začuo glasan pljusak kada se spustila u vodu nad
vodopadom.
JOŠ O GIBANJU
Viktor Schauberger spomenuti proces opisuje kao PLANETARNO GIBANJE
ili I Z V O R N O GIBANJE. To je pribrano, usredotočeno, centripetalno gibanje
koje privlači u središte spirale. Mehanički pronalasci industrijske revolucije te
meljili su se na obrnutom procesu. Naši strojevi rade spiralno prema van, stva
rajući buku, toplinu i pritisak. Takvi su strojevi poznati kao neučinkoviti. Kom
ponente unutar stroja, uključujući često fosilna goriva, djeluju posredstvom pla
mena. One se uništavaju da bi proizvele energiju ili gibanje te pritom oslobađa
ju otrovni otpad.
Schauberger je na tu vrstu gibanja ukazivao kao na T E H N O A K A D E M S K O ili
T E H N I Č K O gibanje: tehno od grčke riječi techne, u značenju umijeće ili vještina,
J A N E C O B B A L D : V I K T O R S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D P R I R O D E
36
2 . K R I V U D A V I P U T D O M U D R O S T I
37
I dok tehnoakademsko gibanje uzrokuje pritisak kada se komponente susret
nu i eksplodiraju, izvorno gibanje ima suprotan učinak kada se one susretnu i
kondenziraju. Njihova međusobna povezanost vodi smanjenju pritiska što Vik
tor Schauberger opisuje kao BIOLOŠKI VAKUUM. Taj je princip primijenio u
nekoliko svojih izuma.
»Kako bi se to drukčije trebalo napraviti?«, pitanje je koje uvijek slijedi. Od
govor je jednostavan: točno suprotno od onoga kako se radi danas!
Viktor Schauberger, PKU, str. 11
Ako promatramo potok kako se ruši niz planinsku strminu, pitamo se je li voda
gurnuta ili povučena? Jesu li šljunak i kamenje gurani ili vučeni uzduž korita?
Viktor Schauberger bi rekao da su povučeni baš kao što voda istječe kroz otvor.
Govori o tome kao o V U Č N O J SILI. Jednako tako, rekao bi da planet Zemlja
propada kroz nebesa.
Može se činiti očiglednim kako sposobnost vodotoka da nosi teške terete ovi
si o strmini njegova nagiba. Što je strmiji nagib, veća je sposobnost prenošenja.
Viktor Schauberger razmatrao je tu konvencionalnu mudrost. Kako su pokazali
njegovi kanali za prijevoz trupaca, vučna sila povezana s izvornim gibanjem ima
jednak ili veći kapacitet prenošenja na strmom nagibu, a ne uzrokuje uzburka
nost niti uništavanje vodotoka pri takvom postupku.
Ptice i ribe čija su tijela izvedena da razviju iste levitacijske energije, privuče
ne su svojim medijem dok se kreću. I ovdje vidimo suprotnost tehnologiji koja
pokreće sve naše strojeve. Tehničko gibanje odbija i potiskuje. Izvorno gibanje
poziva, privlači.
Ptica ne leti - nju se leti. Riba ne pliva - ona jeplivana.
Viktor Schauberger, PKU, str. 175
Jednako tako, Viktor Schauberger tvrdi da u ljudskome tijelu nije srce to koje
pumpa krv, nego krv pumpa srce. U prilog tome, on kaže da kada je krv pregrijana,
primjerice dok osoba ima groznicu, zahvaćeno je i srce pa se ritam njegovih ot
kucaja mijenja.
Jedno od planinskih jezera znao je nadlijetati jastreb. Svake večeri, otprili
ke u isto vrijeme, pojavljivao bi se nad jezerom, kružio i ispuštao svoj sabla
sni krik, sjurio se nad vodu te odletio s lososom u kandžama. Za mladoga
Viktora Schaubergera, to je predstavljalo zagonetku. Lososi nisu površin
ski plivači. Kako ga je jastreb uspijevao zgrabiti, a da i ne smoči noge?
Na jednoj strani jezera nalazilo se stjenovito ispupčenje iz kojega je ra
sla visoka omorika. Jedne večeri uspeo se na drvo. Stajao je nepomično,
skriven zelenilom, promatrajući svojim teleskopom. Nedaleko ispod sebe
ugledao je losose koji su plivali u svojoj rupi. Jednim je okom budno mo
trio hoće li ugledati jastreba.
Točan kao i obično, stigao je nad jezero. Krcštavo se oglasio i objavio svoj
dolazak svima u dolini. Tada je započeo letjeti prema gore praveći nad
jezerom spiralu sa sve manjim krugovima. Iznenada se, poput kamena,
sjurio u jezero, a onda lepetom krila zakočio baš nad površinom. Veliki
losos već se koprcao u njegovim kandžama. Najzad je, s plijenom, odle-
tjeo preko šume.
Viktor je bio tako hipnotiziran jastrebom da je zaboravio gledati što su
radili lososi. Odlučio je sve dobro promotriti idući put.
Prvom prilikom vratio se i uspeo na drvo na izbočini odakle se pružao po
gled na jezero. Lososi su opet plivali u svojoj rupi. U sumrak jastreb je po
novno najavio svoj dolazak jezovitim krikom. Započeo je u spirali kružiti
nad jezerom. Ovaj put Viktor je pažljivo motrio losose i bio tako hipnoti
ziran njihovim kretanjem daje gotovo ispao iz sjedala koje si je namjestio
na drvetu. Lososi su plivali u istoj spirali, oponašajući let jastreba iznad
njih. Dok su se izdizali u vodi, imitirajući jastrebov način uspinjanja, pli
vali su sve bliže jedni drugima prema površini. Ribe u sredini spirale bile
su tako blizu jedna drugoj da su njihove peraje najzad probile površinu
vode. I tada se dogodilo. Njegova se sjena nadvila nad tim minijaturnim
vrtlogom i sekundu potom odletio je s lososom u kandžama.
Mnogim se večerima Viktor vraćao da promatra ovu dramu. Jastreb je sti
zao navrijeme i ispuštao svoj krik koji je odjekivao unaokolo. Svaki put
pak on se njihao na drvetu gledajući kako se svi u igri kreću jednakom
spiralom. I gotovo svaki put jastreb je odletio s lososom u kandžama.
3 . OSJEĆANJE ZEMLJINOGA PULSA
Na planinskoj visoravni nalazio se izvor prekriven trošnom kućicom. Ku-
polasta kamena koliba izgledala je kao da bi se svakoga trena mogla sru
šiti te ju je Viktor Schauberger, vrlo mladi lugar, odlučio porušiti. Njego
vi stariji sudruzi u lovu, međutim, nisu takvo što držali dobrom zamisli.
»Srušiš li tu kolibu«, rekli su, »izvor će presušiti«.
Iako u tome nije vidio nikakvu logiku, Schauberger je odlučio postupi
ti pažljivo. Zamolio je svoje ljude da obilježe svaki kamen dok rastavlja
ju kolibu kako bi je, pokaže li se potrebnim, mogli ponovno izgraditi.
Tako je i učinjeno.
Kao što su stariji predvidjeli, izvor je doista presušio. Visoravan je osku
dijevala vodom pa je izvor bio dragocjen. Po njegovim uputama kupola je
ponovno izgrađena, a nekoliko dana kasnije voda je ponovno potekla.
Iz tog je iskustva shvatio da postoji osjetljiva povezanost sunčeva svjetla,
topline i podzemnih voda, koju nije razumijevao u potpunosti.
ANOMALNA TEKUĆINA
Temperatura vode kritičan je dio sustava Viktora Schaubergera. Opće je pozna
to da je voda neobična supstancija te da je gušća u tekućem nego u krutom sta
nju. Zbog toga led pliva na površini vode. Ustvari, voda je najgušća na četiri Cel-
zijeva stupnja, malo iznad smrzavanja. Schauberger upućuje na tu temperaturu
kao na anomalnu točku ili točku neutralnosti. On kaže da je voda na toj tempe
raturi bez temperature.
Zemlja je prožeta vodom koja osjeća otkucaje mijenjanja temperature iz ritmo
va dana i godišnjih doba. Ti ritmovi zagrijavanja i hlađenja šire se u Zemlju. Za
uzvrat, podzemna voda neprekidno mijenja temperaturu. Kao što meteorolozi
izrađuju karte temperatura zraka, iscrtavajući linije između svih točaka jedna
ke temperature, sličnu je kartu, koja bi pokazivala sloj iste temperature, mogu
će izraditi za podzemne vode. One se zagrijavaju odozdo, a naizmjenično hlade
39
J A N E C O B B A L D : V I K T O R S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D P R I R O D E
40
3 . O S J E Ć A N J E Z E M L J N O G A P U L S A
il
su Schaubergerovim kanalima za spuštanje trupaca mogle ploviti klade teže od
vode koja ih je nosila. U tim kanalima on je na nekim točkama ispuštao iskori
štenu, a punio korita svježom, hladnom vodom i takav se postupak odvijao ci
jelim tokom.
Vodeno tijelo također odgovara na ritam dana i noći, zagrijavanjem danju i hla
đenjem noću. Schauberger kaže da šumari tradicionalno najteža debla brzacima
spuštaju noću kada voda ima najveću snagu nošenja.
Viktor Schauberger imao je, promovirajući svoje neortodoksne zamisli,
mnoga neslaganja s establišmentom. Međutim, uživao je i podršku kru
gova od kojih to nije očekivao. Jedan medu njima bio je ministar poljo
privrede Andreas Thaler, i sam seljački sin. Thaler mu je ispričao sljede
ću priču:
»U blizini moje seoske kuće u Tirolu nalazi se izvor koji sam za vruće
ga ljeta s nelagodom promatrao jer je taj maleni izvor bio za mene i moje
imanje sve ili ništa. Godinu za godinom uspijevao sam napraviti da izli
jevanje toga malog izvora bude sve više i više dok se sve unaokolo poče
lo sušiti i prelazilo u smeđe. Što je vrijeme bilo toplije, voda je postajala
hladnijom i naposljetku tijekom ekstremno sušnoga ljeta izbijala je go
tovo dvadesetak koraka poviše prvobitnoga izvora. Voda je bila bolja i
obilnija.« (PKU, str. 67)
Kasnije je Schauberger naišao na drugi lutajući izvor, sličan onome na
imanju ministra Thalera, u crnogorskim planinama. Njegov mu je vodič
ispričao da se ljeti pojavljuje na višem mjestu u planini, a zimi nestaje i iz
bija u dolini. Viktor Schauberger uzeo je svoj termometar i izmjerio tem
peraturu vode u izvoru. Iznosila je točno 4 Celzijeva stupnja. Petnaest me
tara niže, voda je već bila toplija, 8 Celzijeva stupnja.
Voda na anomalnoj točki ima najveći kapacitet nosivosti jer je gusta i podržava
je okolna voda. Može nositi najviše plutajućih čestica tvari i otopina plinova. Ta
voda je zrela. Pripravna je predati svoje blago okolišu. Izvorska voda bogata je
spojevima ugljika koje skuplja na svome putu prema gore. Ti spojevi ugljika na
staju iz ostataka predaka one vegetacije koja sada cvjeta na površini. Kako voda
i zagrijavaju odozgo. Negdje ispod naših nogu sloj je koji se nalazi na anomalnoj
točki. Schauberger to opisuje kao G R A N I Č N I SLOJ.
Sada dolazimo do zapanjujućeg saznanja. Svaki dio vode koji se odmakne od
anomalne točke, bilo da se zagrijava do pet stupnjeva ili da se hladi prema tri
stupnja, proširit će se. Kada se nešto proširuje, kreće se prema van u svim prav
cima, uključujući i prema vodi na anomalnoj točki. To znači da se granični sloj
neprekidno steže uslijed vode koja se proširuje oko njega, poput zubne paste u
tubi. Sve dok nema poldopca, lagani pritisak pri dnu tube istiskuje pastu iz otvo
ra, točke najmanjega otpora oko mase zubne paste.
Obrnuto, svaka voda koja se hladi ili zagrijava prema anomalnoj točki, kako
postaje gušća, sažima se. To privlači više vode. Tako je sloj vode na anomalnoj
točki od četiri Celzijeva stupnja najgušći pa skuplja svu okolnu vodu.
Sve plovi, pluta i kreče se. Nema starija ravnoteže i nema stanja mirovanja.
Viktor Schauberger, VČ, str. 167
U podzemnoj vodi ispod nas djeluje pulsirajući ritam koji se proširuje ili zguš
njava odgovarajući na promjene temperature po danima ili godišnjim dobima. S
levitirajućim efektom Zemljina gibanja postupno se podiže prema gore. Ako je
biljni pokrivač odstranjen, tlo je izloženo izravnoj sunčevoj toplini, a rezultiraju-
ći puis topline vraća gornju granicu podzemne vode natrag. Sve dok je površina
zaštićena vegetacijom i zadržava se na stalnoj temperaturi, voda bez temperatu
re naposljetku će probiti.
Viktor Schauberger je u mnogim prilikama mjerio temperaturu izvorske vode u
trenutku izviranja iz zemlje i otkrio da je voda iz planinskih izvora zaista na tem
peraturi od točno ili približno četiri Celzijeva stupnja. U jakim izvorima voda za
država takvu temperaturu cijele godine. Ti su izvori najsnažniji ljeti, danju, kada
se zemlja zagrije i stegne bestemperaturni sloj.
U svakome vodenom tijelu, granični sloj se drži pritiskom okolne vode: hlađe
njem ili zagrijavanjem, ali uvijek proširivanjem. To je drugi dio objašnjenja kako
J A N E C O B B A L D : V I K T O R S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D P R I R O D E
42
3 . O S J E Ć A N J E Z E M L J N O G A P U L S A
43
Temperatura je, dakle, razlika među različitostima iz kojih izrasta nepre
kidno gibanje evolucije, koja je sama rezultat napetosti što proizlaze iz su-
protstavljenih smjerova gibanja.
Viktor Schauberger, EE, str. 3
Temperaturni gradijenti pomažu nam razumjeti zašto tlo ponekad upija kišni-
cu, a ponekad je odbacuje na površinu. Ogoljena zemlja upija toplinu iz sunčeva
svjetla. Kada je toplija od kišnice, voda u tlu širi se brže nego kiša. Stoga postoji
negativni temperaturni gradijent iz zemlje prema zraku. To je dovoljno da spri
ječi kišu da prodire u tlo te ona otječe površinom. Na vrućim, bezvodnim tlima
takvo što dovodi do poplava nakon loša. Kiša ne može prodrijeti u vrelu zemlju,
stoga teče površinom.
Kada je tlo prekriveno raslinjem, ono ga štiti od izravne sunčeve topline te osta
je hladno. U tome primjeru nastaje pozitivan temperaturni gradijent. Topla kiš-
nica širi se u tlo gdje se hladi, što omogućuje daljnje upijanje kiše.
Gibanje vode rijekama do mora, isparavanje u zrak i ponovno vraćanje na ze
mlju u obliku kiše, poznato je kao HIDROLOŠKI CIKLUS. Schauberger dodaje
novu dimenziju općeprihvaćenomu razumijevanju toga ciklusa, opisujući pune
i polovične hidrološke cikluse. Kada je zemlja dostatno hladna daje upije, kišni-
ca zatvara svoj puni ciklus prolazeći kroza zemlju, sazrijevajući i pojavljujući se u
izvorima. Tada utječe u rijeke i potoke, isparava, oblikuje se u oblake i ponovno
pada kao kiša. On to naziva punim hidrološkim ciklusom. Kada je pokrov vege
tacije odstranjen, voda je spriječena da ulazi u tlo te tako otječe površinom. Tada
ponovno isparava te naposljetku pada kao kiša. Drugim riječima, voda ide preči
com, gubeći dio svojega puta kroza zemlju. Taj drugi proces on opisuje kao po
lovični hidrološki ciklus. Takva voda može biti pitka, ali nije tako zrela ili blago
tvorna kao voda koja je zaključila puni ciklus.
TEMPERATURA I RIJEKE
Zamisao o temperaturnim gradijentima također nam pomaže razumjeti što se zbi
va kada rijeka mirno teče svojim tokom, a što uzrokuje da nagriza svoje obale, na
nosi mulj ili plavi. Dio vode koji je najbliži anomalnoj točki jest onaj gdje je struja
postaje toplijom u dodiru sa sunčevim svjetlom, ona će ih predati. U boci kvali
tetne, tek natočene izvorske vode vidimo kako na stijenkama nastaju mali mje
hurići. To je ugljični dioksid jer se ugljik u izvorskoj vodi miješa s atmosferskim
kisikom. Ne potpuno jednako kao u gaziranoj mineralnoj vodi. Ako se vodu od
nese na hladno, tamno mjesto, poput podruma, tada će ponovno apsorbirati mje
huriće, ali će njezin okus i dalje biti neukusan i bljutav. Izgubila je svoju prvobitnu
pjenušavost, sve kvalitete koje je nakupila na svome putu kroz tlo.
Viktor Schauberger vjerovao je da temperatura objašnjava zašto katkad naduto
životinjsko truplo pluta na vodi, a drugi put opet potone i nikada se više ne po
javi. Ponajprije, tijelo je bilo zagrijano, širilo se i počelo truliti. Drugo, ono tone
do graničnoga sloja gdje se postupno sjedinjuje sa zemljinim energetskim odla
galištem. U prvome primjeru, životinjsko truplo se gibalo tehnički: lutalo je, ši
rilo se i zagrijavalo; u drugome, hladilo se i gibalo planetarno: nadimalo se, kon
denziralo. Kada peremo u toploj vodi, očekujemo da će svojstva zagrijane vode
odstraniti nečistoću. Pranje u hladnoj vodi je možda poticajno, ali ne odstranju
je učinkovito prljavštinu. Svaki postupak ima svoje mjesto.
Događa li se rast ili pad isključivo je pitanje temperature... Ona obdaruje
vodu njezinim temeljnim oblikom energije. U jednome primjeru to obilježa
va rast ili život, a u drugome pad ili smrt.
Viktor Schauberger, PZ, str. 68
TEMPERATURNI GRADIJENTI
Viktor Schauberger uveo je novi pojam da bi objasnio svojstva vode kada mije
nja temperaturu - pojam T E M P E R A T U R N I H GRADIJENATA. Voda koja se
odmiče od anomalne točke, zagrijavanjem ili hlađenjem, na negativnome je tem
peraturnom gradijentu. Odmičući se, ona predaje neke blagodati koje je priku
pila. Voda koja se približava anomalnoj točki postaje gušća i, prikupljajući to u
sebe iz okoliša, nalazi se na pozitivnom ili opadajućem temperaturnom gradi
jentu. Na negativnome temperaturnom gradijentu voda kao da izdiše, a na po
zitivnome kao da udiše.
J A N E C O B B A L D : V I K T O R S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D P R I R O D E
P I S M O V I K T O R A S C H A U B E R G E R A S I N U 1 9 4 1 .
3 . O S J E Ć A N J E Z E M L J N O G A P U L S A
45 44
najsnažnija. Ta voda teče najbrže. Schauberger je naziva jezgrom vodenoga tije
la. Kada rijeka teče glatko i mirno, jezgra vodenoga tijela uvija se u sebe iz toplije
vode koja je okružuje, tako je hladeći i smanjujući pritisak na riječne obale.
Ako je biljni pokrov odstranjen s obala, površinu vode obasjava više sunčeva
svjetla pa rijeka mora obaviti više posla da bi upravljala tom dodatnom topli
nom. Umjetne betonske obale mogu biti hrapave i proizvoditi dodatnu toplinu
trenjem kako voda otječe. Kada je rijeka ispravljena ima strmije nagibe pa se s
njima također mora nositi.
Temperaturni gradijent upravlja i kakvoćom mulja na riječnim obalama. Jezgra
vodenoga tijela, najbliža anomalnoj točki, ima najveće svojstvo nošenja. Tako tim
dijelom rijeka nosi najveće kamenje. Kako se voda grije prema obalama, postu
pno odlaže manje čestice. Obale se učvršćuju najfinijim sedimentom koji djelu
je kao koža rijeke.
To shvaćanje navelo je Schaubergera da vidi glupost pokušaja da se rijeka kon
trolira ispravljanjem ili podupiranjem njezinih obala. Bilo je to, s njegova motri
šta, naopako razmišljanje. Rijeka nadzire obale, a ne obratno. U svojoj kritično
sti bučno je negodovao protiv vodnih vlasti. Objavljivao je pisma i članke optu
žujući ih za razaranje Rajne i Dunava, za pretvaranje bogatstava središnje Europe
u zatrovane kanale blata i gubitak mnogobrojnih jutara plodne obradive zemlje.
Takav vatreni val psovanja jednoga bivšeg šumara bez akademskoga obrazova
nja nije ga baš omilio vladajućima.
Rijeka, prepuštena sama sebi, sama će se i regulirati. Ona će čak prilagoditi
svoj vlastiti gradijent, omogućavajući sebi da teče optimalnom brzinom. Gdje
strmo pada, nastaje povećano trenje između slojeva vođe u rijeci, te rijeke s ko
ritom i obalama. To znači više topline, pa se voda zagrijava. Posljedica toga je
da voda odlaže dio sedimenta koji nosi. Zauzvrat, smanjuje se gradijent te tako
rijeka može teći hladnija i mirnija. U donjem toku ohlađena jezgra vodenoga ti
jela sada može uzeti više sedimenta. I tako nastavlja, udišući i izdišući, čitavim
putem do mora.
J A N E C O B B A L D : V I K T O R . S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D P R I R O D E
PRAKTIČNE PRIMJENE
Djela ljudskih ruku dobrodošla su, vjerovao je on, sve dok se vodi računa o putu
kojim voda želi protjecati i dok se zadovoljava njezin okoliš. Godine 1927. prija
vio je, naposljetku odobreni, patent uređaja za regulaciju rijeke, koji uređuje ri
ječni tok iznutra. Radilo se o betonskim blokovima usidrenima u pravilnim raz
macima na određenim mjestima riječnoga korita. Unutrašnje površine blokova
bile su zaobljene tako da iznutra daju oblik jajeta. Zarezane su uskim kanalići-
ma koji vode prema unutra i prema gore u povećavajućoj krivulji prema sredi
štu protoka vodenog puta. Te kočione prepone, kako ih je nazvao, postavljene
su uzvodno gdje rijeka nagriza korito. Svrha tih blokova bila je da usmjeravaju
tok vode prema jezgri vodenoga tijela, podalje od obale. Kada su takvi blokovi
ugrađeni, rijeka je mogla nositi teže kamenje i sediment preko kočionih prepo
na i odlagati ih u nižem dijelu toka.
Drugo polje kojemu je poklonio pažnju bila je konstrukcija brana. Temperatur
ni gradijenti od ključne su važnosti za sigurnost brana. Ako je betonski zid brane
topliji ili hladniji od vode koju zadržava, razlika u temperaturi znači da će dva
tijela djelovati međusobno. Temperaturni gradijent određuje hoće li voda nagri
zati branu koja je zadržava, stvarajući pukotine u zidu, ili na nju odlagati sedi
ment i tako je ojačavati.
Godine 1930. Viktor Schauberger osmislio je zid brane tako što je uzeo u ob
zir temperaturna svojstva vode i pretvorio ih u prednost. Kada se površina jezera
zimi zamrzne, toplija voda, na četiri Celzijeva stupnja, uhvaćena je u klopku na
dnu. Predložio je postavljanje druge opne na unutarnjoj strani zida brane, prema
jezeru, s otvorom između tih dviju opni na vrhu i na dnu. U temelju brane, topli
ja voda bliža jezerskome dnu privučena je u pukotinu između dviju opni. Ona
raste i naposljetku curi preko ruba na vrhu brane. Voda koja je u dodiru s beton
skom branom toplija je od površine vode i okolnoga zraka. S manje izraženim
temperaturnim krajnostima, struktura zida brane ne uništava se tako brzo. Ljeti
je temperaturna razlika obrnuta. Voda s dna hladnija je od površinske vode i, bu
dući da je privučena prema gore, hladi zid brane. Ista zamisao sada ima suprotni
•16
3 . O S J E Ć A N J E Z E M L J N O G A P U L S A
J A N E C O B B A L D : V I K T O R S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D P R I R O D E
48
3 . O S J E Ć A N J E Z E M L J N O G A l ' U L S A
49
Razgovori s Forchheimerovim kolegama potvrdili su Schaubergeru ono što je
već naslućivao. On i znanstvenici imali su u osnovi različita shvaćanja prirode
vode i onoga što ona znači. Schaubergerova polazna točka, nadahnuta njegovom
intuicijom i potvrđena brojnim iskustvima, jest da je voda živi entitet. To zna
či da ima svoju strukturu i osobine. Voda diše i prolazi kroz procese umiranja i
obnavljanja. Može biti zdrava ili nezdrava. On se usredotočio da shvati kako se
procesi života manifestiraju kroz vodu i kako te procese možemo voditi na do
brobit svih. Za znanstvenike s kojima se susretao, voda je bila inertna supstan
cija s nekim zanimljivim fizikalnim svojstvima. Schaubergerovo stajalište nije se
moglo usuglasiti sa stajalištem znanstvenika, čak ni polovično. On je promatrao
živi svijet, a oni su proučavali onaj mehanički.
Da je voda doista ono što hidrolozi drže da jest - kemijska inertna supstan
cija - onda već odavna ne bi bilo ni vode, niti života na ovoj Zemlji.
Viktor Schauberger, VČ,str. 85
Susret s Philippom Forchheimerom, čovjekom s ugledom i naobrazbom, te bez
predrasuda, pokazao se zaista sretnom prilikom. Međutim, Forchheimer je već
bio u dubokoj starosti i umro je 1931. godine. Serija članaka, koji su predstavlja
li svojevrsni proboj, bila je okončana, a pokretni most prema znanstvenoj zajed
nici ponovno podignut.
Vodu smatram krvlju Zemlje. Njezin unutarnji proces, iako ne identičan ono
me u našoj krvi, bez sumnje mu je vrlo sličan. Taj proces daje vodi gibanje.
Usporedio bih to unutarnje gibanje s onime u pupoljku cvijeta. Dok se rascvje-
tava, stvara krunu latica sličnu vrtlogu u središtu, na kraju koje stoji istinska
tajna gibanja - život m statu nascendi, u obliku koncentracije gibanja.
Viktor Schauberger, VČ, str. 85
Viktor Schauberger čudio se oblicima kapi rose. Prije no što se sunce
rada postoji kratak trenutak u kojemu zrak kao da postaje hladniji. U
tome trenu, ako su uvjeti povoljni, embrionalna vrećica, nalik praznome
učinak, štiteći zid brane od pregrijavanja. U oba slučaja na zid brane djeluje pozi
tivni temperaturni gradijent jer je temperatura zida brane bliža anomalnoj točki
nego temperatura površine vode u jezeru. U sldadu s time, voda jezera ne nagri
za zid brane. Taj mehanizam također štiti branu od fluktuacije u temperaturi iz
među dana i noći. Jednostavna zamisao štiti cijeli zid brane od krajnosti u tem
peraturi koje bi inače neizbježno razarale građevinu.
Ta izvedba također omogućava inženjerima da reguliraju temperaturu vode koja
istječe iz brane. Voda u jezeru može se povlačiti na različite načine ovisno o dobu
godine i temperaturi prirodnoga vodenog toka. To omogućuje da voda nizvod
no teče u optimalnoj temperaturi, smanjujući kovitlace i sprečavajući da prodire
u obale ili nanosi mulj dok nastoji primiti vodu drukčije temperature.
Sve stoje potrebno da se ponovno uspostavi prirodni poredak jest urediti ano-
malno stanje zdravija uz pomoć temperaturnoga gradijenta.
Viktor Schauberger, PZ, str. 34
NOVI PRIJATELJ
Razdoblje ranih 1930-ih bilo je jedno od rijetkih perioda kada je Viktor Scha
uberger uživao podršku uglednih znanstvenika. Profesor Philipp Forchheimer,
umirovljeni hidrolog, bio je određen da mu se pridruži, u početku kako bi shvatio
i objasnio zagonetna korita za spuštanje trupaca. Prof. Forchheimer svakako je
bio strpljiv i bez predrasuda. Mogao je slijediti tijek razmišljanja Viktora Schau
bergera i u njemu vidjeti smisao. Postao je tako uvjeren u vrijednost znanja Vik
tora Schaubergera da mu je dogovorio pisanje serije članaka, koje je sam uredio,
za austrijski Hidrobs'kiglasnik. Forchheimer je zapisao: »Nadmoćnost Schauber-
gerove zamisli nad suvremenim projektima je očigledna.« (VC, str. 133)
Bio je to velik potez za osobu Forchheimerova ugleda i prestiža. Postavio je sebe
u ulogu učenika i pokazao se sposobnim izdići se iznad omalovažavanja i netr
peljivosti znanstvenih krugova prema Viktoru Schaubergeru i uviđati istinitost
onoga o čemu je govorio. Prepoznao je važnost njegovih proučavanja i borio se
za njih kod svojih kolega.
J A N E C O B B A L D : V I K T O R S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D P R I R O D E
4. JAJA I JAJOLIKI OBLICI
P R V I K A N A L za spuštanje trupaca koji je Viktor Schauberger izgradio za
princa Adolfa von Schaumburg-Lippea nije bio nalik nijednom dotad.
Izgrađen od drveća, zmijoliko je kružio niza strmine, a ne najkraćim pu
tom, i imao je izgled zatupljene strane jajeta. Sam je bio prikupio novac
za gradnju pa su njegov bankovni račun i samopoštovanje ovisili o uspje
hu pothvata.
Došao je dan kada se osjetio spremnim da iskuša kanal. Uzet je prvi trupac
s gomile i spušten u ležište korita. Plutao je kojih stotinjak metara, a zatim
potonuo na dno. Voda je nadirala straga i prekrila stranice kanala, ali se
trupac nije pokrenuo. Schauberger je bio zaprepašten. Pomaknuo je tru
pac i udaljio radnike da bi o problemu razmislio u miru i tišini. Pogledao
je izbliza i otkrio daje strmina nagiba prevelika za nizak obujam vode.
Polagano je šetao oko kanala. Bio je siguran da su zavoji ispravni. Spustio
se do bazena za zadržavanje vocie, sjeo na kamen na toplome suncu i za
gledao se u vodu. Sjedeći tako, osjetio je kako ga nešto grebe kroz kožnate
hlače. Poskočio je i, okrenuvši se, spazio daje sjedio na zmiji koja se smo
tala na toplome kamenu. Dohvatio ju je i bacio u vodu. Doplivala je do
obale, ali nije mogla izaći jer je površina kamena bila suviše strma. Plivala
je naprijed i nazad te naposljetku našla svoj put preko brane.
Zapitao se kako zmija pliva tako brzo bez peraja. Dohvatio je svoj dale
kozor i promatrao njezino kretanje kroz vodu dok nije dosegnula dru
gu stranu bazena i ispuzala van. Predočio je sebi zmijino čudno gibanje
u vodi petljom i shvatio da je izvodila naizmjenične vodoravne i okomi
te zavoje.
U tome trenutku sinula mu je ideja. Krenuo je potražiti radnike i našao ih
kako u kolibi pripremaju hranu. Zatražio je da pojedu što prije te da podu
do pilane i donesu tristo tankih daščica ariša. Tada im je pokazao kako
da zabiju daščice pod kosinom u dnu korita. Do kasno navečer šuma je
odjekivala od udaraca čekića.
Blizu ponoći, kada se vratio kući, našao je poruku glavnoga šumarskog
povjerenika kojom javlja da će princ, princeza i nekoliko stručnjaka ujutro
mjehuru sapunice, pojavljuje se na vršku vlati trave. U hladnom, plavom,
blistavom jutarnjem svjetlu mjehurić se puni vodom. Kada čovjek boso
nog stane u rosnu travu, osjeti se osnažen i okrijepljen. Kako se sunce us
pinje na nebu, kakvoća svjetla se mijenja, postaje toplije i njegove zrake
izravno dodiruju rosnu kap. U tome trenutku, uskoro rođena kap rose
sjedinjuje se sa svojom dušom. Kap rose sada osjeća snagu sile teže i po
staje punijom, svijajući vlat trave. Vrećica se rasprsne i voda kapa niz vlat,
prenoseći blagodat zemlji.
J A N E C O B B A L D : V I K T O R S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D P R I R O D E 3 . J A J A I J A J O L I K I O B L I C I
Svaka snaga... otkriva se i izbija iz izvornoga oblika života, jajeta.
Viktor Schauberger, PZ, str. 8
Viktor Schauberger smatra da svi jajoliki oblici imaju prirođenu plovnost. To
svojstvo pomaže biljnim sokovima da rastu u drvetu. Danju korijenje privlači
podzemnu vodu prema toplijoj krošnji stabla. Kako se voda zagrijava, kisik iz
atmosfere miješa se s lebdećim spojevima ugljika i oblikuje ugljični dioksid. Taj
ugljični dioksid nalazi se u jajolikim mjehurićima u kapilarama. Plovnost tih mje
hurića pomaže biljnim sokovima da se uspinju do krošnje drveta.
Schauberger izražava svoju zabrinutost zbog prakse plantažnoga uzgoja šuma u
kojemu su stabla izloženija sunčevom svjetlu nego u prirodnome razvoju. U na
stojanju da se zaštite od dodatne topline, stabla rastu brže. Kapilare su šire i spu-
žvastije, »mjehurići« ugljičnoga dioksida ne sjedaju kako treba, rastući biljni sok
nije tako hranjiv pa drvo obolijeva. Takvi postupci, usmjereni na količinu drveta
na štetu kakvoće u konačnici, po njegovu mišljenju, ne koriste nikomu.
Jednoga dana, prije službenoga otvorenja kanala za spuštanje trupaca, po
javio se glavni šumarski povjerenik. Zabranio je nastavak radova dok ne
stigne istražno povjerenstvo. Članovi, predstavnici lokalne vlasti i šumar
ske uprave, pojavili su se u pravome trenutku. Pregledali su cijelo gradi
lište i došli do brane visoke petnaestak metara koja je okruživala bazen s
vodom. Obavijestili su Viktora Schaubergera daje brana nesigurna te da
neće biti dovoljno čvrsta da izdrži pritisak nadolazeće vode kada se jed
nom otvore vrata ustave.
Schauberger nije odgovorio ni riječi. Uzeo je svoju pušku i sišao do bra
ne. Uspeo se na zid brane i ispalio dva pucnja u zrak. Ako su službeni lju
di ikada posumnjali u mentalnu stabilnost gospodina Schaubergera, nje
govo ponašanje sada kao daje potvrdilo njihove sumnje. Međutim, nisu
znali da su ta dva pucnja u zrak bila ranije dogovoreni znak njegovim lju
dima da otvore velika vrata ustave iznad kanala.
Odjednom se začulo hučanje. Schauberger je pokazao uzvodno na jureći
vodeni zid u kojemu su se vidjele ldade i busenovi trave kako se miješa
ju u zapjenjenoj vodi. Povjerenici su pomahnitalo vikali i kretnjama mu
S3
prisustvovati pokusnom spuštanju trupaca. Pohitao je nazad, dobrih sat
vremena pješice, i obećao radnicima platiti trostruku satnicu ako nasta
ve raditi cijelu noć i završe posao do osam ujutro. Kao po dogovoru, za
vršili su do 7.30. Poslao ih je na doručak, obećavši dodatni poticaj ako se
vrate na ustavu u 9.30.
Svita je stigla. Njegovi radnici otvorili su vrata ustave i započeli šipkama
gurati trupce u kanal. Teža klada kliznula je medu lakše, a radnici su po
tajice nastojali pogurati je s puta. Netko medu uzvanicima ih je vidio i po-
vikao da odstupe. Schauberger se složio s njime. Trupac je plutao preko
bazena, a kada je dostigao i začepio kanal, razina vode iza njega počela se
dizati. Svi su zurili u trupac. Kanal bi se u trenu prepunio.
Začuo se klokot kad se teški trupac stao pomicati. Zanjihao se lijevo, pa
desno, a onda se sjurio niz korito. Jurio je vijugajući s jedne na drugu stra
nu i iza zavoja nestao s vidika, (vidi PKU, str. 52-53)
Kasnije je Schauberger dalje razvijao zamisao s daščicama u koritu na koju
ga je potakla vodena zmija. Koristio se njome u regulaciji rijeka tako da
voda ne dere obale i patentirao još jedan izum da bi poboljšao protok u
cijevima za vodu. Oba uređaja potiču vodu da spiralno kruži prema unu
tra tako da se smjer gibanja okreće središtu spirale, oslobađajući pritisak
na obale ili stijenke cijevi za vodu.
Jajoliki oblici posvuda su u prirodi kada ih počnete tražiti. Zemljina or
bita oko Sunca, obično opisivana kao eliptična, zapravo slijedi oblik ja
jeta. Kišne kapi i cvjetni pupoljci također. Promatramo U ribu, poput pa
strve, jajolikog je oblika iz sva tri plana - odozgo, sprijeda i sa strane. Ja-
joliko je i tijelo ptice. Učitelji slikanja navode oblik jajeta kao temelj za
crtanje ljudske glave.
Spirala se udobno smješta u jajoliki oblik. Kada naraste u širinu i dobi
je na intenzitetu, stane se kretati prema vrhu takvoga oblika. Odlažete li
jaja u hladnjak s vrhom jajeta nadolje, dulje će sačuvati svježinu. Amfo
re koje su naši preci koristili za čuvanje hrane i pića, imale su takav, ina
če nepraktičan, oblik.
Schauberger kaže da jaje s vrhom nadolje zrači prema van dok ono sa za-
tupljenim krajem nadolje privlači u sebe. Ovo potonje je najbolji oblik za
izazivanje raspadanja. Sukladno tome, preporučuje da se hrpa za kom-
post oblikuje kao jaje sa zatupljenim krajem nadolje.
J A N E C O B B A L D : V I K T O R S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D P R I R O D E
54
3. JAJA 1 J A J O L I K I O B L I C I
SS
pokazivali da pohita na sigurno mjesto. Schauberger je ostao stajati na
gnut kao da provjerava zid brane na kojemu je stajao.
Izradio je bazen u obliku jajeta i bio siguran da će izdržati. Prvi udar vode
ušao je u bazen, zakrenuo se i usmjerio svoju snagu prema navirućoj novoj
vodi. Debla su se ustobočila i čak iskakala u zrak iz vrtloga prije nego što
se bazen ispunio s milijun prostornih metara, a voda i debla stišala svoj
ples. (vidi PKU, str. 53-54)
Život je rođen iz jajeta. Gdje se u prirodi pojavi, oblik jajeta predstavlja zametak
sljedećega utjelovljenja, bez obzira je li riječ o ptici, ribi ili nekom finom izvoru
energije. Svaka kap rose sadržava navještaj novoga života. Ako je posljedica hla
đenja, kao u primjeru cvjetnoga pupoljka, daje rađanje novoga života u fizičko-
me obliku. Ako je pak posljedica zagrijavanja, kao u kapi rose, onda rada ener
giju koju osjećamo kao štipkanje dok koračamo mokrom travom.
Sveti gral - krajnji oblik jajeta (čašice)
Viktor Schauberger
OD VODE DO ZRAKA
Viktor Schauberger vidi napredak u načinu kako pojedine vrste polažu svoja jaja.
Ribe, koje svoje živote provode u vodi, legu jaja bez ljuske. Njihova su jaja hra
njena i zaštićena vodom i njezinim sastojcima. Amfibije, koje mogu živjeti na-
zraku, moraju pak zaštititi svoja jaja vodenim pokrovom. Neki vodenjaci, kaže
on, polažu svoja jaja u vlažne rupe te ih potom prekrivaju urinom i izlučevinama
iz želuca. Drugi jaja polažu sa smežuranom opnom. Problem je uvijek u tome da
izvan vode jaja moraju biti zaštićena od štetnih utjecaja i prehranjivati se hra
nom odgovarajuće kakvoće.
Ptičja jaja predstavljaju daljnji korak u toj progresiji. Njihova jaja su majstorska
djela inženjeringa. Ljuska jajeta mora zaštititi novi život unutra i dopustiti da se
kroz nju procjeduje hrana dobre kakvoće. Ona je čvrstoga oblika, a ipak dovolj
no fina da propušta hranjive tvari da se šire do života koji se unutra razvija. Medu
osobito vrijednima u toj vrsti je crni orao koji jaja polaže u visinama gdje je zrak
razrijeđen i atmosfera suviše rijetka da bi usmjeravala snagu sunčevih zraka.
Schauberger je vjerovao da su naši preci primjenjivali ista načela za cjevovode
i grobne komore. Kamenje je obrađivano na način da se postigne rezultat sličan
širenju hranjivih energija, istodobno zaštićujući sadržaje od štetnih utjecaja. To
im je omogućavalo da uz male šume podižu umjetne gorske izvore vode visoke
kakvoće. On kaže da su se cjevovodi izrađivali od prirodnih kamenih cijevi oblo
ženih žbukom. Žbuka se izrađivala od pijeska i vapna, ili se upotrebljavala »r im
ska žbuka« napravljena od vulkanskoga pepela umjesto pijeska.
Vjerovao je da se slični načini još uvijek mogu pronaći u Meksiku u obliku pi
ramida i obeliska čije su vanjske površine obrađivane tako da omogućuju šire
nje zraka. Postupak bi se potom olakšavao nadsvođenjem zgrada zlatnim kro
vovima i šiljatim kupolama.
Zahvaljujući neophodnim katalizatorima djelovali su kao prave ljuske ja
jeta. Postali su stvarni dišući mehanizmi omogućavajući da se razviju razli
čiti elementi staroga zidarstva.
Viktor Schauberger, PZ, str. 28
Za Schaubergera takva primjena načina djelovanja prirode dio je ljudskoga posla
nja. Kao što se životinjsko carstvo oslobodilo prevlasti vode, usavršavajući načine
kako se legu mladi, tako i ljudsko društvo u cjelini pokazuje isti žar uzdizanja.
Drevni narodi, bolje rečeno njihovi vladari i oni koji su upravljali njihovim
životima (visoko svećenstvo), učinili su posve istu stvar jer je prava svrha evo
lucije da sve izdiže na višu razinu razvitka ili otkrića.
Viktor Schauberger, PZ, str. 28
Schauberger je vjerovao da se tehnologija jajolikoga oblika i spiralno gibanje
koje mu prirodno pristaje može primijeniti i danas. Moguće ju je prilagoditi da
osigura vodu visoke kakvoće i za piće i za natapanje usjeva. Ona sadrži tajnu novih
J A N E C O B B A L D : V I K T O R S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D P R I R O D E
N E N A S L O V L J E N I C R T E Ž V I K T O R A S C H A U B E R G E R A
56
3 . J A J A I J A J O L I K I O B L I C I
37
oblika energije koji mogu zamijeniti naftu i dizelske strojeve za koje je ustvrdio
da su razarajući, rasipni i opasni. Stoga će se čovječanstvo, oslobođeno gladi, po
novno vratiti zdravlju i imati slobodu kretanja na zemlji, pod vodom i u zraku.
Schauberger je opisivao zrelu, ljekovitu vodu koja izranja iz gorskoga izvora
kao O P L E M E N J E N U VODU. Patentirao je uređaj u obliku jajeta koji vođu iz
slavine pretvara u izvorsku vodu visoke kakvoće. Uz pomoć materijala posude,
protjecanjem i točnim temperaturnim gradijentom, voda može ponovno upija
ti neophodne elemente na svome putu i vratiti svoju energiju. Schauberger je na
sebi ispitivao takvu vodu i uvjerio se u njezino blagotvorno djelovanje. Prijatelji
i znanci doznali su za to i zatražili da je i sami kušaju. U nekoliko tjedana stale
su kolati priče o izvanrednim oporavcima od kroničnih oboljenja. Bubrežni ka-
menci, reumatizam, malarija - sve se smanjivalo nakon stoje oboljeli popio vode
iz Schaubergerove jajolike posude. Čak su se smanjivala i oboljenja od raka. Me
đutim, u Austriji je zakon samo kvalificiranim liječnicima omogućavao da liječe
ljude. Vlasti su doznale za njegovo djelovanje te je bio primoran prekinuti istra
živanje budući da je njegova voda smatrana nezakonitom.
Viktor Schauberger priča bajkovitu zgodu iz jedne od svojih ekspedicija
u šumu. Ondje se u visokoj planini prostirala dolina koja je godinama bila
nedostupna zbog klizišta. Zbog toga nitko ondje nije boravio.
Upotrijebivši konopac i kuke za penjanje uspeo se do ulaza u dolinu. Pro
lazio je netaknutom šumovitom zemljom sa starim, visokim omorikama i
stablima ariša, po zdravom bilju što je raslo ispod njih. Promatrao je pla
ninske divlje jarce, divokoze, i one su promatrale njega, više znatiželjno
nego uplašeno. To je potaknulo njegov lovački ponos. Iako su bile opre
zne, nisu se oglasile svojim upozoravaj učim piskavim glasanjem.
Kao i obično, njegov izgovor za takav put bio je lov. Bio je u potrazi za
tetrijebom. Prolazeći dolinom, otkrio je granu na koju bi se tetrijeb spu
štao kako bi otpjevao svoju jutarnju pjesmu. Potražio je mjesto na koje
mu će ga pričekati. Nešto podalje otkrio je pogodno stablo, oslonio se na
nj zaogrnuvši se kaputom kako bi se ugrijao i namjestio se da čeka svita
nje. Vladala je noć bez mjesečine. Pod drvećem je postajalo sve mračnije
te uskoro nije mogao vidjeti ni prst pred nosom. Usnuo je.
J A N E C O B B A L D : V I K T O R S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D P R I R O D E 3. JAJA I J A J O L I K I O B L I C I
kvočka koja leži na jajima ili toplina sunca, tada u protoplazmi okruženoj
grubim i nježnim materijalom ljuske jajeta započinje tajanstveno tkanje i
omatanje oko žumanjka. Počinje širenje majčinstva i umotavajuće, voljeno
i gajeno gibanje, koje dovodi do trošenja one supstancije u kojoj je bila usa
đena tako žarko iščekivana neodoljiva pobuda.
Viktor Schauberger, PKU, str. 177
58
Kada se probudio još je uvijek vladala tama, ali kroz mrak se pred njim
ukazao maleni plamen. Nije to bila vatra, nego prije crvenkasti plamičak
iznad tla. Bio je slušao o vatri lutalici i pomislio da bi to moglo biti takvo
što. Nastavio ju je promatrati.
Njegovu je pažnju tada privukao svjetlosni jajoliki oblik koji je lebdio nad
humkom na proplanku. Ta je utvara bila tako čudna da se osovio na noge.
Lebdjela je iznad humka, vrhom nadolje, ispuštajući žućkasti sjaj. Pove
ćavala se sve dok nije izrasla gotovo dva metra uvis i metar u širinu. Tre
sao se od straha i hladnoće.
Približio se sjajnome nadzemaljskom jajetu dok su mu koljena klecala
od straha. Nije ispuštalo toplinu ni miris. Stavio je ruku imutra, ne osje
tivši ništa i ne vidjevši nikakvu sjenu. Zamijetio je kako je humak prekri
ven malim bijelim cvjetovima. Podigao je busen s tla vrhom svoga šta
pa, ali nije ugledao ništa. Jaje je i dalje sjalo, nepromijenjeno, svojim bez
bojnim svjetlom.
Vratio se do svoga stabla i ostao promatrajući dalje. Naposljetku je svje
tlo počelo slabjeti i uskoro je nestalo. Nedugo potom zrak je postao to
pliji i počelo je svitati.
Otišao je do humka da ga razgleda po danjem svjetlu. Posvuda po hum-
kubili su nježni bijeli cvjetovi s krupnim kapima rose na laticama. Kad je
dodirnuo jednu od kapi, ona je teško pala na tlo kao da je s cvijeta uda
rena čekićem.
Štapom je prošao po humku, ali nije otkrio ništa neobično. Tada je nje
gov štap naišao na otpor. Bio je to divokozin rog. Istraživao je dalje i ot
krio još rogovlja te naposljetku netaknuto tijelo divokoze. Streljivo ko
jim je ubijena još je uvijek bilo ondje u prednjoj nozi. Lovna je sezona bila
već odavno prošla, a životinja kao da je ovdje ležala neko vrijeme. Shva
tio je da stoji na počivalištu divokoza. Brižljivo je vratio busenje natrag i
napustio dolinu.
Ono što zovu nebesima u stvarnosti je zbir sličan vrećici jruktigena u oplo
đenom pilećem jajetu, koja pluta i polagano se okreće oko svoje osi pod utje
cajem stalnih promjena temperature. U tome procesu nježna će struja živo
ta biti ispuštena u obliku impulsa koji se ovlaženim jezikom mogu osjetiti
kao hladnoća na vrhu jajeta, a toplina na zatupljenom dijelu. Ako se okre
taji toga životnog stroja pojačavaju uslijed povišene temperature koju daje
5. RITMOVI ŽIVOTA
V I K T O R S C H A U B E R G E R znao je daje planinski potok hladniji bliže izvo
ru i pitao se ima li to ikakve veze sa sposobnošću pastrve da nepokretna
stoji u brzacu. Proveo je pokus kako bi provjerio svoju postavku o znače
nju tih malih promjena temperature.
Izabrao je mjesto na potoku gdje je bio vidio nepomičnu pastrvu. Zatra
žio je od svojih ljudi da ponesu kotao nekoliko stotina metara uzvodno,
napune ga vodom i stave na vatru. Tako su i učinili. On se vratio da pro
matra pastrvu. Kada se voda dobro zagrijala, ljudi su je izlili u potok. Za
nekoliko trenutaka pastrva je započela trzati repom i bacakati se. Unatoč
svim pokušajima, nije se uspjela zadržati na mjestu, nego ju je voda odni
jela nizvodno. Nešto kasnije mirno se vratila u prvobitni položaj.
ČAROBNA ŠUMA
Temperatura je od presudne važnosti za životne procese. Razlika u djeliću stup
nja određuje hoće li jaje istruliti ili će se razviti. Ona određuje hoće li sjeme osta
ti neiskorišteno ili stvoriti novi život.
Hodate li prirodnim šumovitim krajem, ispod visokih stabala, čut ćete vjetar,
a na njihovim vrhovima ugledati sunčevo svjetlo. Ali, onuda kuda koračate, po
šumskome tlu, tiho je i hladno. Dok gazite po mekoj prostirci od lišća, s balda
hinom koji vam stabla nadvijaju nad glavom, zaštićeni ste od vanjskoga vreme
na. Viktor Schauberger govori o tome kako zrelo drveće ureduje mikroklimu is
pod sebe, štiteći svoje izdanke tako da mogu cvjetati.
Svojim lepršavim lišćem i njišućim granama matično stablo širi svoj kisik
i stvara novi visokokvalitetni prehrambeni materijal za mlado drvo ispod
sebe, kojega samo na taj način može upijati.
61
Viktor Schauberger, PZ, str. 11
J A N E C O B B A L D : V I K T O R S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D P R I R O D E
62
5 . R I T M O V I Ž I V O T A
63
KAKO SE BILJNI SOK USPINJE
Kako se biljni sok uspinje prema krošnji visokih stabala? Kapilarni postupak dio
je toga procesa. Ali, svatko tko je vukao porub svoje odjeće po lokvi vode znat će
da taj kapilarni postupak ima ograničenu snagu. On privlači nekoliko centimetara
vode u tkaninu naše odjeće, ne više. Ni u drvetu mehanički kapilarni postupak ne
može biti objašnjenje za sve. Za početak, sok se mora uspinjati, a ne spuštati. Kada
uredujete živicu i sadite mladicu, ona mora biti iznad razine mjesta na kojemu je
odsječena. Ako je mladica niža od razine gdje je odrezana, ona će se sasušiti. Bilj
ni sok mora ići prema gore, protiv sile teže. Jasno, riječ je o suptilnim procesima.
Prema Schaubergerovu stajalištu, temperatura također ima svoju važnost.
Na crnogoričnim šumama promatrao je sljedeći fenomen. Oko podneva, za to
plih tihih dana može se vidjeti fina izmaglica kako se izdiže ponad vrhova drve
ća te nestaje u svjetlu i toplini. Po njegovu mišljenju, to je posljedica negativnoga
temperaturnog gradijenta. Sokovi u drveću, koji sadrže vrijedne sastojke ugljika,
naglo su povučeni prema gore gdje se miješaju s atmosferskim kisikom. Kaže da
su stari šumari običavali promatrati takvu pojavu u vrijeme objeda i pakirali kiš
ne kabanice u ruksake jer je to naviještalo popodnevnu lošu. Takva se izmaglica
ne vidi nad mješovitim šumama gdje je temperatura stalnija.
Viktor Schauberger obučavan je za lugara, a ne za plantažnoga biologa. Učio je
iz onoga što je oko sebe vidio u šumama i planinama. Neka od njegovih sazna
nja odgovaraju onome stoje napisano u botaničkim udžbenicima, druga pak ne.
Primjerice, tek se usput zanimao za postupak fotosinteze. (Način kojim biljke
koriste zeleni klorofil u lišću da bi za dana došle do sunčeve energije. Tu ener
giju koriste da bi razgradile vodu u sokovima i spojile ju s atmosferskim ugljič
nim dioksidom i tako stvorile škrob i druge ugljične spojeve.) Više gaje zanima
la voda kao medij za događanje takvih interakcija, pokretana svojim tempera
turnim promjenama i izmjenama noći i dana te godišnjih doba.
Za dnevnoga svjetla pozitivni temperaturni gradijent djeluje izvan stabla prema
unutra jer je vanjska strana toplija i debela kora štiti nutrinu. Ta temperaturna
razlika jednolika je, ali malena, ograničena visokim baldahinom od lišća. Sokovi
Stabla su dugovječna. Ona su dio složenoga ekosustava koji u svome okrilju sa
država i prehranjuje mnoštvo života. To je okoliš koji ljudi mogu uništiti, ali ga
ne mogu lako stvoriti. Samo drveće predstavlja čudo. Biljni sok uspinje se uza sta
blo da dosegne i nahrani lišće visoko iznad, u krošnji stabla.
Pojam B I O C E N O Z A opisuje kolektivitet organizama u nekome području.
Svaki živi dio biosfere, svaka biljka i životinja, daje svoj vlastiti doprinos kakvo
ći cjeline. Svatko dodaje svoj jedinstveni okus podzemnoj vodi koja omogućuje
i održava njihov suživot. Drveće, dugovječno kakvo već jest, daje složenom eko
sustavu vremena potrebnog da se razvije p o d njegovom zaštitom. Za Viktora
Schaubergera, to je od ključne važnosti za zdravlje svih. Okoliš omogućuje ra
zvitak viših oblika života. No, on je krhak. Smanjenje biocenoze znači da jedan
ili više prinositelja ovoj sveukupnosti ne ispunjavaju svoju ulogu. To dovodi do
osiromašenja kakvoće podzemne vode, oboljenja biljaka i životinja i, u konač-
nici, do bolesnih ljudi.
Kao i monokultura na plantažama, drveće se bori za potrebne hranjive sastoj
ke iz dostupne vode. Stabla postaju čisti potrošači vode, uzimajući je više nego
što je proizvedu te naposljetku isušuju zemlju. U prirodnoj šumi koja obiluje ra
znolikim životnim oblicima, voda je prožeta hranjivim sastojcima visoke kakvo
će. Schauberger je vjerovao da takva vrsta šumske zemlje postaje čisti proizvo
đač vode. Stablima je potrebna manja količina vode pa gornja granica podzemne
vode i tekući izvori ostaju visoki .
Schauberger se užasavao postupaka krčenja šuma - rezanja svih stabala u neko
me području zbog čega zemlja ostaje izravno izložena suncu. To, po njegovu mi
šljenju, uzrokuje pregrijavanje tla. Dovodi do opadanja gornje granice podzemnih
voda, a time do suše i naposljetku do umiranja šume. Međutim, to ne znači da se
šuma ne smije sjeći. Schauberger zastupa selektivnu sječu - žetvu zrelih stabala
tako da izdanci mogu preuzeti njihovo mjesto i nastaviti kolektivitet šume.
Šuma je prebivalište vode i jednako tako prebivalište životnih procesa čija
kvaliteta opada ako je narušen njezin organski razvitak.
Viktor Schauberger, PZ, str. 98
J A N E C O B B A L D : V I K T O R S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D P R I R O D E
prema vanjskome dijelu stabla zagrijavaju se i šire, stišćući hladniji sok u sredinu.
Podrška jajolikih zračnih mjehurića također pomaže uspinjanju sokova. Atmos
ferski kisik kojega on opisuje kao »muški« , postaje aktivniji u toplim uvjetima na
osunčanoj strani stabla, dok su ugljični spojevi (za Schaubergera, ženske supstan
cije) življi u hladnijim uvjetima na sjenovitoj strani. Spoj to dvoje vodi stvaranju
složenijih spojeva kao što su škrobovi i proteini. Noću je temperaturni gradijent
64
5 . R I T M O V I Ž I V O T A
65
obrnut. Kisik se oslobađa u središtu stabla, uzrokujući zagrijavanje, dok vanjski
dio stabla ostaje hladniji
Za Viktora Schaubergera, kora drveta predstavlja djelo inženjerskoga dizaj
na slično ljusci jajeta. Temperatura je jedan od nižih oblika zračenja. Viši oblici
uključuju sunčevu energiju koja može spaliti onoga tko nije odgovarajuće zašti
ćen. Kora pruža tu zaštitu osjetljivim unutarnjim procesima u stablu.
Promatramo li johe poredane duž riječnih obala, možemo zamijetiti da one ne
rastu prema svjetlu, nego nadsvoduju jedna drugu te se vrhovi njihovih krošnji
gotovo dodiruju. One tako tvore svod koji sadrži izravnu hranjivu i difuznu
mješavinu koju onda udišu kroz koru, čija funkcija odgovara škrgama.
Viktor Schauberger, PZ, str. 118
Drveće se razlikuje po svojoj sposobnosti da trpi izravno sunčevo svjetlo. Jed
nako kao i konvencionalno šumarstvo i Viktor Schauberger dijeli ga na podvr
ste, drveće koje traži svjetlo i ono koje traži sjenu. Biljke koje traže svjetlo, po
put engleskog hrasta, imaju debelu koru koja ih izolira od sunca. Biljke koje tra
že sjenu, kao što su bukva i bor, ne mogu podnijeti previše svjetla i toplina izrav
no utječe na njihovu koru. Ona remeti temperaturni gradijent koji upravlja kre
tanjem soka prema krošnji. U šumama koje su u svome razvoju prepuštene sebi,
drveće raste visoko i uspravno. Postoji debeli baldahin od grana te tako vrlo malo
sunčeva svjetla stiže do tla. U takvim šumama prizemlje je zaštićeno od vanjskih
ekstremnih vremenskih uvjeta.
Samo jedna zraka sunca dovoljna je da izmijeni stanje ravnoteže između
tijela i vode.
Viktor Schauberger, PZ, str. 55
Ako su biljke koje traže sjenu zasađene na izravnome sunčevom svjetlu, nji
hove grane mogu rasti samo na onoj strani stabla okrenutoj od sunca ili pak de
bla nabreknu od spužvastoga rasta. Za Viktora Schaubergera ova druga pojava
J A N E C O B B A L D : V I K T O R S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D P R I R O D E
66
5 . R I T M O V I Ž I V O T A
67
su rastućim biljkama. Voda koja dolazi s površine oskudna je solima, a bogata
kisikom. Ona prolazi dublje od sloja u anomalnoj točki. Uranja u zemlju gdje se
zagrijava, a u procesu razlaganja na svoje sastojke, stvara još više topline. Topli
na znači širenje pa tako ona raste i može prikupljati soli na svome povratnom
putovanju.
Da bi soli postale dostupne biljkama, gornja granica podzemne vode mora biti
visoka. Sve što bi uzrokovalo da se gornja granica podzemne vode spusti, kao što
je plantažna monokultura ili pregrijavanje površine odstranjenjem vegetacije, po
remetilo bi procese. To dovodi do manje zdravih biljaka i životinja. Viktor Scha
uberger promatrao je rast drveća koje je primalo vodu oskudnu tim solima. Niži
dijelovi debla bili su zdravi do granice do koje je sol došla, ali naviše prema kroš
nji izgledala su nekako mršava, koščata, kao da ih je napala kakva životinja.
Da seljak samo zna kolika je važnost sume, njegovao bije kao sAm život.
Viktor Schauberger, PZ, str. 107
Za njega, optimalni je izgled zdrava drveta visok valjak iste širine duž cijeloga
debla. Ono raste okomito u odnosu na tlo, na drugačijoj razini od zemlje, kao da
ga je sama zemlja odgurnula. Stožast oblik, poput božičnoga drvca, simptom je
njegove nemoći da duž cijeloga debla zadrži stalni temperaturni gradijent. Drvo
nije sposobno visoko uznijeti vrijedne ugljikove sastojke te ih odlaže niže.
Viktor Schauberger mislio je da šumari mogu naučiti lekciju o upravljanju
šumama iz načina na koji krava pase. Krava prikuplja busene trave jezi
kom, okreće ih oko njihove osi i tada povlači. To uzrokuje da se stabljike
trave lome na pravome mjestu. I ne samo to - krava tada ruje travu svo
jim mokrim ustima što izaziva promjenu polarnosti u zraku koji okružuje
odsječenu travu i omogućuje da ozljeda trave gotovo odmah zacijeli. Na
posljetku težina njezina tijela zbija travu izgubljenu njezinim čupanjem i
u tom postupku ona vraća više topline zemlji nego što je nestala zbog va
kuuma stvorena njezinim čupanjem. To znači da se, unatoč činjenici da
je krava odnijela nešto trave, tim postupkom zemlji vraća još više energi
je te pašnjak može rasti zdravije, raznovrsnije i plodnije.
jednaka je otečenosti životinja i ljudi u groznici. S njegova stajališta, brzorastuće
drvo slabe kakvoće, koje se proizvodi takvim šumarskim postupcima, posljedi
ca je bolesti, a ne zdravlja.
Vrlo se kritički odnosio prema toj utrci za količinom drva na uštrb kakvoće.
Biljke koje traže sjenu previše su izložene suncu što uzrokuje bolest, a plantaž-
ni uzgoj pojedinih vrsta lišava šumu njezine bioraznolikosti. Jedan od simpto
ma oboljenja živoga organizma je porast temperature. Schauberger je pokazao
kako povećani temperaturni gradijent, daleko od anomalne točke od četiri Cel
zijeva stupnja, vodi proširivanju i truljenju.
Truljenje je dio životnoga ritma, neizbježan proces koji sljedećem naraštaju omo
gućuje da se oblikuje na ostacima prethodnoga. Da bi pripomogla tome procesu,
priroda se oslanja na mikroorganizme koji izazivaju truljenje i koji se razmno
žavaju u takvim uvjetima. Svako živo biće ima svoju optimalnu temperaturu u
kojoj se unutarnja flora i fauna održavaju u ravnoteži. Problemi nastaju kada se,
uslijed pregrijavanja, ti mikroorganizmi skupljaju u inače zdravom biću, bilo to
stablo, životinja, biljka ili čovjek.
Voda ima ulogu neumornoga nosača svjetla, energije i topline. Prvo i najvaž
nije, ona je nosač svih supstancija koje stvaraju i održavaju život.
Viktor Schauberger, PZ, str. 97
SOL ZEMLJE
Soli nastaju od metala i kiseline i rastapaju se u vodi. Primjerice, kemijski naziv
za kuhinjsku sol je natrijev klorid. Ona je kombinacija natrija, metala i kloridne
kiseline. Soli sadrže mikroelemente koji su neophodni za zdravlje biljaka. Tem
peratura upravlja izviranjem tih hranjivih soli iz zemlje da bi hranile vegetaciju
na površini. Sol se rastapa u toploj vodi, a taloži kada se voda hladi. Duboko u
zemlji podzemna voda dostiže visoke temperature te može upijati različite soli.
Kako se voda podiže, hladi se prema anomalnoj točki. Tako dugo dok je nasla
ga u anomalnoj točki unutar dosega korijenja vegetacije, odložene soli dostupne
J A N E C O B B A L D : V I K T O R S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D P R I R O D E
6. P R I R O D N I M A G N E T I Z A M
N E K E S P O S O B N O S T I opažanja koje je posjedovao Viktor Schauberger po
sve su iznad iskustava većine nas. Dok ih se sluša, doimaju se posve bizar
nima, gotovo nezamislivima.
Takav se događaj zbio jednoga osobito hladnoga zimskog dana. Lovio je
divlje koze, divokoze. Ustrijelio je mužjaka koji se srušio u jarugu. Sjurio
se za njim niza strminu. Nasreću nije propao kroz led kada je pao u potok
na dnu klisure. Pripremio je jarca da ga ponese kući.
Zatim je pošao preko leda do otvorene vode da opere ruke. Zagledao se u
ledenu, mirnu, kristalno čistu vodu. Bila je duboka nekoliko metara. Pro
matrajući, zamijetio je nekoliko velikih klada kako se pomiču ispod nje
ga u čudnome plesu. Kraj jedne klade plutao je uspravno približavajući se
drugoj. Kada je prišao bliže drugoj kladi, ona je odskočila unazad kao da
je odgurnuta i ponovno se smirila. Potom je sljedeća klada ponovila isti
ples. Schauberger je ostao u čudu. Zaboravio je na jarca i ostatak popod-
neva proveo na ledu, nesvjestan hladnoće, promatrajući gibanje tih veli
kih, teških bukovih klada u mirnoj dubokoj vodi.
Kako se spuštala večer, postajalo je hladnije. Počeo je izlaziti puni mjesec.
Okretanje klada sada se pojačalo. Odjednom, jedna od njih se uspravila i
ustremila u zrak. Probila je površinu vode i našla se ovijena ledenom ogr
licom. Pojavile su se i druge klade te su za nekoliko minuta zaplesale svoj
ples, svaka izbijajući na površinu s čipkastom ogrlicom od leda.
Nova su čuda tek uslijedila! Ponovno se zagledao u vodu i ugledao novo
gibanje. Dio krupnoga jajolikog kamenja s dna toka započelo se gibati na
isti način kao i klade. Kao da je zaboravilo da je podčinjeno zakonu gravi
tacije, zanosilo se jedno prema drugome i opet se odbijalo.
Kako se puni mjesec uspinjao na nebu, on je sada obratio pažnju na ka
menje. Jedan se, veličine i oblika ljudske glave, započeo okretati u sve
punijem krugu. Zatim se također izdigao na površinu optočen ledenom
ogrlicom. Uskoro su se pojavili i drugi kameni obluci te se neko vrijeme,
ondje na ledenoj mjesečini, površina vode prošarana kamenjem ljuljala u
njihovu tajanstvenome plesu.
Promatrao je i način na koji tradicionalni seljaci kosom kose travu. Kosa se
čekića i naoštri uvečer. Sljedećega jutra, prije no što sunce izađe dovoljno
visoko nad livadu, seljak kosi rosnu travu pod niskim kutom. Napon koji
je tijekom noći nastao u kosi izoliran je drvenim drškom te tako spaljuje
ozljede trave. Na taj način i polje i sječena stočna hrana zadržavaju svoju
energiju. Ni jedna od njih se ne gubi pražnjenjem u atmosferu. Kako se
sunce uspinje, košnja postaje sve napornija bez obzira na to kakva je oštri
ca. Kosa gubi svoj akumulirani naboj, seljaci odlažu kose za taj dan izvan
izravnoga dodira sa suncem, kako bi se ponovno napunile.
Jednak prirodni proces promatrao je u jesenskim jutrima. Za izlaska sunca,
kada se jedva osjeti povjetarac, na tisuće uvelih listova opada na tlo. Čim
se sunce digne dovoljno visoko da zagrije zrak, pojava prestaje. Za Scha
ubergera, ranojutarnje sunce ima najjaču snagu i stvara najveću količinu
kisika. Kisik spaljuje ozljede nastale zbog odvajanja lišća od matičnoga
stabla i otvorena rana brzo zacjeljuje. (vidi PZ, str. 113-115)
J A N E C O B B A L D : V I K T O R S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D P R I R O D E
70
6 . P R I R O D N I M A G N E T I Z A M
71
Kod magnctizma, isto se odbija od istoga. Baš to se, vjerovao je Viktor Schau
berger, događalo s kladama. Bile su magnetizirane pod djelovanjem ledene vode
i pune mjesečine te su se tako odbijale jedna od druge.
Dinamo, poput onoga što napaja svjetiljku na biciklu, ima tri sastojka. To su
kretanje (u primjeru bicilda okretanje kotača), magnetizam (maleni magnet u di
namu) i elektricitet (koji osvjetljava svjetiljku). Ako postoje dva, pojavit će se i
treći. Kod svjetiljke bicikla djeluju magnetizam i kretanje tako da se stvara elek
tricitet koji osvjetljava svjetiljku. Schauberger tvrdi da, kao što je to posve toč
no s tehničkim pokretanjem (kao kod dinama), isti princip djeluje i kod izvor
noga gibanja. Razlika je u kvaliteti magnetizma i elektriciteta. Jedno vodi lakoći
i narastanju, drugo težini i razaranju. Plešuće klade i kamenje izranjali su na po
vršinu jer je nastupilo veliko punjenje pod djelovanjem B I O M A G N E T I Z M A u
mjesečini i ledenoj vodi.
U svakodnevnoj primjeni, magnetizam je ono što navodi komadić željeza u
kompasu da pokazuje sjever. Međutim, fizičari poznaju najmanje tri vrste ma
gnetizma, a onaj u komadiću željeza naziva se feromagnetizam (»ferro« znači
željezo). Feromagnetski materijali imaju sjeverni i južni pol te privlače druge fe-
romagnetske materijale da se poravnavaju s njima.
Viktor Schauberger osobito se zanimao za drugu vrstu magnetizma, poznatu
kao DIJAMAGNETIZAM (dia na grčkome znači kroz). Dijamagnetizam je naziv
za polje pokretano elektronima koji se uvijaju oko jezgre atoma. Sve su stvari sa
stavljene od atoma te je svaka supstancija u konačnici dijamagnetska. U prisutno
sti feromagneta ti materijali skreću pod pravim kutovima u magnetsko polje.
Među dijamagnetskim materijalima su ugljen, bakar, voda, zlato i srebro. Me
đutim, neki su materijali osjetljiviji na feromagnetizam tako da je njihov prirod
ni dijamagnetizam nadjačan. Supstancije koje to uzrokuju su PARAMAGNET-
SKE. Svaki atom u takvim materijalima reda se u smjeru vanjskoga feromagnet-
skog polja iako sami ne mogu zadržati nikakav magnetizam. Kada su maknuti
iz vanjskoga feromagnetskog polja, vraćaju se svome izvornom, neporedanom
stanju. Paramagnetski materijali, medu ostalim, sadrže kisik i aluminij. Zrak je
paramagnetski. Stoga postoji razlika između elektromagnetskih svojstava vode
u zemlji i atmosferskoga kisika.
Procjenjuje se da zemlja sadrži četiri posto željeza. To znači da postoji slabo fe-
romagnetsko polje nad cijelom Zemljom i proteže se u atmosferu gdje se s njim
povezuje paramagnetska atmosfera. Magnetna kompasna igla poklapa se s tim
poljem kada pokazuje sjever. To polje uzrokuje da se dijamagnetski materijali u
zemlji, kao što su voda i organska tvar, pokreću pod pravim kutom prema nje
mu, drugim riječima, prema gore. Schauberger vjeruje da u sjaju pime mjesečine
voda dobiva dijamagnetsko punjenje što joj omogućuje da prenosi objekte koji
su inače teži od nje, kao što su klade i kamenje koje je promatrao one noći.
Kao i obično, Schauberger je pošao dalje od konvencionalnoga razmišljanja. Po
njemu je dijamagnetizam posljedica unutarnjega vijuganja, hlađenja i zgušnjava-
jućega gibanja koje je opisao kao kružno-spiralnu prostornu krivulju. Tako se giba
i planet Zemlja i tekućina u njoj. Tekućina koja se pokreće u tome pravcu ima za
posljedicu negativni pritisak i elektromagnetsko polje. Elektricitet nastao u ta
kvome polju, koji naša tijela mogu registrirati kada stojimo u prirodnoj šumi ili
pokraj potoka, hladan je i konstruktivan. Nasuprot tome, elektricitet koji osvjet
ljava naše domove, a nastaje centrifugalnim gibanjem, vruć je i destruktivan.
Mnogi od suvremenika držali su kako je teško prihvatiti zamisli Viktora
Schaubergera, uključujući i tvrdnju da šljunak pod vodom može proizvo
diti iskre. Jedan od njegovih prijatelja, urednik časopisa, rekao mu je kako
je to pretjerana tvrdnja ako želi da ga znanstvena zajednica shvati ozbiljno.
Schauberger se samo glasno nasmijao rekavši: »Iskre pod vodom? Zar ih
nikada niste vidjeli? Odmah ću vam ih pokazati. Pođite sa mnom!«
Napunio je vjedro vodom i odnio ga u zatamnjeni kut. Zatim je uzeo dva
kamena i trljao ih pod vodom. Pojavile su se iskre! Baš kao i kad se želje
zo i kremen taru na svjetlu. Za njegova prijatelja to je bio bajkovit pokus
koji je kasnije često izvodio pred sumnjičavcima.
Za Viktora Schaubergera taj je fenomen predstavljao izvor legendi o čistome
zlatu za koje mnogi tvrde da su ga vidjeli kako svjetluca u vodama Rajne. Iskre
J A N E C O B B A L D : V I K T O R S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D P R I R O D E
72
su posljedica trenja kamenja pod vodom, kamenja koje sadrži metal. On vjeruje
da je to još jedan primjer biomagnetizma, kao kad polovi potiskuju jedan dru
goga (magnetski materijali su BIPOLARNI, tj. imaju dva pola, sjeverni i južni).
On kaže da je najbolji način da se proizvede taj efekt iskrenja da se uzme kamen
iz viših područja planinskih potoka i razlomi na dvije polovice tako da obje ima
ju jednaka magnetska svojstva.
Sve oko nas odgovara jednome ili drugome obliku magnetizma i tako uzaja
mno djeluje sa svime s čime se dodiruje. To znači da se sve oko nas podvrgava
promjeni, brzo ili usporeno. Čak je i kamenje podvrgnuto tome procesu promje
ne. Ništa ne ostaje jednako — sve je u gibanju.
Tako dugo dok se zemlja, voda i zrak mogu planetarno gibati, tako da vjetar
puše, a voda spiralno otječe, nastajat će energija. Kako smo vidjeli, oblik jajeta po
tiče izvorno gibanje te je također ključni sastojak procesa. Prema stajalištu Vikto
ra Schaubergera, sam život je koncentrirana energija. Ta stalna promjena i uzaja
mno djelovanje predstavljaju temelj za cvjetanje organskoga života na Zemlji.
U međusobnoj mješavini bipolarnih elemenata, svako gibanje povlači reak
tivne učinke atomske i neprimjetne naravi.
Viktor Schauberger, PZ, str. 3
Da bi se stvorila električna energija, mora postojati magnetsko polje. Supstanci
je koje izvorno potječu iz zraka imaju pozitivan električni naboj, a one sa Zemlje
ili Mjeseca pak negativan. To se najbolje vidi kada sijevaju munje, a to se događa
kada promjena mjestimice naraste do takve razine da provali nazad prema Ze
mlji. Kiša koja upija kisik i tako stječe pozitivan naboj, opisana je kao A N O D
NA VODA. Podzemna voda koja stječe negativan naboj na svome putu prema
površini, opisana je kao KATODNA VODA. Drugim riječima, Zemlja je gole
ma, veličanstvena, samopuneća spiralna baterija. U bateriji energija teče od ka-
tode prema anodi - izvan Zemlje u atmosferu. Na višoj razini, Mjesec je katoda,
Sunce je anoda, a zemaljska voda je elektrolit - medij koji omogućuje da dolazi
do procesa izmjena energije.
J A N E C O B B A L D : V I K T O R S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D P R I R O D E
74
6 . P R I R O D N I M A G N E T I Z A M
75
Slično tome, čaša obične destilirane vode uvlačit će u sebe sastojke iz tijela oso
be koja ju je ispila. Poznato je da pijenje destilirane vode može štetiti jer izvlači
minerale iz tijela. Onaj koji je pije, hrani piće. Čaša svježe izvorske vode, s druge
strane, hrani onoga tko ju pije.
Predlagao je novi projekt za hidroelektrične turbine. Voda bi padala kroz lijevak
koji je zarezan spiralno na unutarnjoj strani da potiče prirodno uviruće gibanje.
Kao da izlazi iz brizgalice, struja vode padala bi na neku vrstu lopatica vadičepa
koje se okreću kao posljedica pada vode velikom brzinom. S takvim se uređajem
voda, koja bi rotirala oko svoje osi, ne bi oštećivala u tome procesu.
Viktor Schauberger, PZ, str. 10
ŠTO TO ZNAČI ZA RIJEKE
Kako smo vidjeli, voda može nositi naboj. Za Viktora Schaubergera to je ve
oma važna činjenica. Ona određuje otječe li voda mirno ili nagriza obale, je li
okolno tlo plodno ili jalovo i je li čaša vode ukusna i osvježavajuća ili bez oku
sa i bljutava.
Ako je vodeno tijelo iscrpilo svoj naboj, kao što će se dogoditi ako dođe u do
dir s metalnim željezom ili putem zagrijavanja, tada je iscrpljeno. U nastojanju
da se napuni privlačit će energiju od bilo kuda. Viktor Schauberger vjeruje da se
baš to događa kada voda protječe kroz željeznu rešetku ili hidroelektričnu turbi
nu. Željezo izvlači iz nje svaki naboj. (Željezo ima sposobnost da izazove iskrenje.
Svaka iskra predstavlja pražnjenje, izvlačenje energije sadržane u metalu.) Cen
trifuge turbine remete i obrću njezino izvorno (planetarno) gibanje. Schauber
ger upućuje na udubljenja koja primjećuje na oštricama hidroelektrične turbi
ne. Ta udubljenja su, po njegovu mišljenju, posljedica tehničkoga gibanja. Oni
me što naziva »izvorno gibanje«, voda zadržava kisik. Tehničko gibanje spre
čava vodu da zadržava kisik pa ga ona oslobađa. U tome stanju kisik nije stabi
lan i troši se na sve na što nailazi uključujući i oštrice turbine. Hidroelektričnim
turbinama prigovarao je i iz drugoga razloga. One narušavaju prirodni tok vode
u njezinu vijuganju, kružno-spiralnoj prostornoj krivulji. Turbine lome struktu
ru vode naslagama progresivno zagrijavajuće vode koja spiralno kruži oko hlad
ne jezgre vodenoga tijela.
Prošavši kroz turbinu voda nastoji obnoviti svoju ravnotežu i vratiti se izvor
nome gibanju — uvirućem gibanju. Kako je bila iscrpila svaki naboj koji je nosi
la, ona se sada iznova popunjava. Privlači naboj koji se nalazi u podzemnoj vodi,
ostavljajući manje za bujanje vegetacije na okolnim tlima. Sve stoje potrebno da
se to ispravi jest da se zaustavi uništavanje voda. Vodeni tok koji ide putom ko
jim želi, na temperaturi koju želi, hrani život oko sebe.
... preživljavanje ili izumiranje ovisi o reguliranju elektromagnetskih me
đudjelovanja.
7- KAKO STVARI RASTU
D O K JE bio još mladi lugar, Viktora Schaubergera povremeno je posjeći
vao jedan seljak. Na njegovu posjedu redovito su uspijevale obilne žetve
i visoki prinosi, ali su ga susjedi smatrali ludim jer je, za razliku od njih,
sve radio na drukčiji način i u drugo vrijeme.
Jedne večeri, u sumrak, onuda je prolazio Viktor Schauberger. Zatekao
je seljaka u ambaru iza kuće kako stoji ispred velike drvene bačve i pjeva
mu neku čudnu pjesmu. Držao je u ruci veliku drvenu pjenjaču miješaju
ći sadržaj u bačvi. Pjesma je bila neka vrsta visokih i niskih tonova, goto
vo povika. Kada je ton rastao, miješao je u jednome pravcu. Mijenjajući
ton, okretao je i pravac miješanja. S vremena na vrijeme zastajao bi i do
davao šaku ilovače koju je mrvio i bacao u bačvu, a onda nastavljao mi
ješati i pjevati.
Schauberger se približio i pogledao u sadržaj bačve. Unutra je bila bistra
voda. Seljak mu se nasmijao na pozdrav i miješajući nastavio svoju čud
nu pjesmu. Naposljetku je izvadio pjenjaču i rekao: »Eto, sada može pro
vreti.«
Uz čašu jabukovače, u kući, seljak je objasnio što je radio. Ilovača je sadr
žavala aluminij. Umiješao ju je u hladnu vodu u bačvi, zajedno s izdahnu-
tim ugljičnim dioksidom, koji je nastajao dok je pjevao. To je prožimalo
vodu neutralnim nabojem. Nakon drljanja polja drvenom drljačom, po
lje je špricao nabijenom vodom, lišćem paprati, kao da mu daje blagoslov.
Voda je isparavala ostavljajući za sobom kristale. Kristali omogućuju stva
ranje svjetlucave ljubičaste mreže visoke kakvoće, između zemlje i neba.
Stari seljak spominjao je tu mrežu kao »himen«. Omogućavao je tlu da
ostane vlažno i plodno čak i za najvećih vrućina u godini.
MIJEŠANJE NEBA I ZEMLJE
U ovome poglavlju promatramo shvaćanja Viktora Schaubergera o tome kako što
raste. Po njegovu mišljenju, fizički rast reztdtat je združivanja dviju različitih vrsta
energije - jedne koja dolazi od Sunca i druge koja spiralno iz Zemljine nutrine
77
J A N E C O B B A L D : V I K T O R S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D P R I R O D E
izlazi na površinu. Schauberger o takvim vrstama energije govori kao o ETERI-
C I T E T I M A . Njihovo međudjelovanje omogućuje da se razvija život na Zemlji.
Skovao je tri nove riječi da bi mogao objasniti svoje opažanje kako što raste:
OKSIGEN, KARBON i F R U K T I G E N .
OKSIGEN upućuje na element kisik, ali i više od toga. Usredotočuje se na nje
gova energetska svojstva. To je etericitet uzrokovan aktivnošću sunca.
KARBON se odnosi na element ugljik i sve njegove spojeve. Karboni tvore fi
zički oblik svega života na Zemlji, od virusa do slonova.
F R U K T I G E N je prvi zemljin etericitet koji ćemo susresti (još će dva uslijediti
kasnije). To je energija povezana s karbonima. Oslobađa se iz fizičkih ostataka
života na Zemlji kada se oni razgrađuju u tlu.
78
7 . K A K O S T V A R I R A S T U
79
OKSIGENI
Sunčevo svjetlo neprekidno pada na zemlju i u tome procesu stimulira atmos
ferski kisik. Svjetlošću i toplinom kisik postaje aktivniji. Ustvari, Viktor Schau
berger ide i dalje od toga. On kaže da sunčevo svjetlo nastaje u susretu s atmosfe
rom. Kako je između Zemlje i Sunca mrak, možda ima pravo. Kisik koji on opi
suje kao otpad Sunca, očvrsnuta je sunčeva svjetlost.
Voda koja s neba pada kao kiša upija dio kisika i u tome procesu stječe pozi
tivan naboj. Sada poduzimamo prvi korak u organsku kemiju Schaubergerova
stila. On želi napraviti razliku između elementa kisika kako je opisan u udžbe
nicima kemije i živoga, međudjelujućeg oblika energije koji on zapaža oko sebe.
Sukladno tome, etericitete s tom pozitivnom, muškom kvalitetom opisuje kao
OKSIGENE.
Oksigeni su aktivni kada je vruće. U šumi, sunčeva svjetlost pada kroz lišće na
tlo. Kisik tada može biti prerađen žbunjem koje bi se inače spržilo. Takav se pro
ces može vidjeti u gustim šumama. Grane matičnoga drveća prethodno prožva-
ču hranu u sunčevu svjetlu za mladice koje rastu pod njihovim okriljem. Slično
tome, kada se rijeka kotrlja preko kamenja u svome koritu, stvaraju se maleni vr-
tlozi. Ti su vrtlozi usta koja uzimaju atmosferski kisik.
KARBONI I FRUKTIGENI
Element ugljik baza je molekula koje oblikuju organizme svega života na Zemlji,
od virusa do biljaka, od insekata do slonova. Kako se Viktor Schauberger zanima
za nešto drukčiji proces, on daje i ponešto drukčiji naziv svim tim ciglama života.
Njegov se pojam za njih može prevesti kao KARBONI. Kada bilo koja vegetaci
ja umire, ona se pretvara nazad u medij za budući rast, kao humus, ili se odlaže
u tlo kao ugljen, nafta ili plin. Energetski potencijal u tome odlagalištu ugljičnih
spojeva naziva se F R U K T I G E N . Schauberger upozorava na njegovu slatkastu,
masnu emulgiranu prirodu, nasuprot kiselinskoj kvaliteti oksigena.
Fosilna goriva stoga predstavljaju energetsku banku Zemlje, depozitni račun
za buduće fruktigene. Podzemna voda uspinje se kroz taj materijal na putu do
J A N E C O B B A L D : V I K T O R S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D P R I R O D E
s o
7 . K A K O S T V A R I R A S T U
U Schaubergerovu opisu MLADA VODA usputni je proizvod mirnoga među
djelovanja tih dvaju etericiteta, oksigena i fruktigena. No, još nije spremna za
piće. Mora proći kroz ciklus sazrijevanja tonući u zemlju i izlazeći ponovno da
bi dobila soli i fruktigene. Tada je, izranjajući u izvoru, dovoljno zrela da hrani
biljke i životinje.
Voda je organski magnet, a istodobno i transformator, prijamni k i predajnik.
Ona je medijator ili akumulator rasta koji posreduje život...
Viktor Schauberger, VČ, str. 55 - primjedba
Oksigeni su to aktivniji što su topliji, dok fruktigeni postaju potentniji u hlad
nim, zamračenim uvjetima. Viktor Schauberger ukazuje da u dizelskome m o
toru vozila nastaje reakcija kisika i ugljikovih spojeva. Međutim, to je centrifu
galna reakcija do koje dolazi u uvjetima topline i tlaka. Ona za posljedicu ima
buku, razaranje komponenti, energetski i toksički otpad. Upozorava također da
je, iz energetske perspektive, taj stroj neučinkovit. Suprotstavlja ga promišljeno-
me, vlažnom, tihom, graditeljskom procesu vegetativnoga rasta, ublažavanoga
učinkom hlađenja vjetra kroz drveće.
Element vodik također ima ulogu u ovome sustavu. On vidi vodik kao ko
načni noseći medij svih ovdje opisanih procesa. Ugljik i vodik oblikuju gradiv-
ne elemente živih bića. Organska kemija znanost je koja ih proučava. Kemijska
je definicija vode da je ona molektda koja se sastoji od dva atoma vodika i jed
nog atoma kisika.
Odvojeni i podvrgnuti zagrijavanju i pritisku, kisik i vodik će eksplodirati i
gorjeti. Kada su pak okolnosti pogodne Schauberger tvrdi da vodik može veza
ti, inače agresivni kisik, da bi stvorio vođu. Toplina i pritisak proizvode vatru,
a hladnoća i biološki vakuum dovode do vode i vegetativnoga rasta zasnovano
ga na ugljiku.
Zagrijavanje i hlađenje dio su ciklusa, poput dana i noći, naizmjenični ritam u
procesima rasta. Kada su fruktigeni potentniji, u hladnim uvjetima, međudjelo
vanje se zbiva u mediju vode i ono je korisno. Pod opadajućim temperaturnim
81
površine i upija neke fruktigene. On kaže da su biljke opremljene da preuzmu
akumulirani naboj iz podzemne vode kroz čvoriće na korijenju koje naziva KORI
JENSKOM P R O T O P L A Z M O M . Podzemna voda ritmički prazni svoju akumu
liranu energiju u te male vrećice slične jajetu. To je dio zemljina pulsiranja kako ga
osjeća vegetacija. Te su vrećice vrlo osjetljive i slamaju se kada je biljka iščupana s
korijenom, a one izložene zraku. Biljka ih stvara nanovo kada je presađena.
Oko visokih planinskih izvora rastu hranjive trave. Viktor Schauberger
često je ondje nailazio na bolesne i ranjene životinje kako pasu takve bilj
ke. Jedući ih, izgleda da su pomagale procesu iscjeljivanja. Voda u takvim
izvorima siromašna je rastvorenim kisikom, a obiluje mikroelementima
i ugljičnim spojevima. Vjerovao je da visoka kakvoća izvorske vode koja
je hranila te biljke omogućuje da one iscjeljuju planinske životinje. Ona
također omogućava životinjama da iscjeljuju razarajući učinak sunčevih
zraka na svojoj koži na prorijeđenome planinskom zraku. Onemogućen
prilaz takvim mjestima, vjerovao je, značio bi da bi visoko nabijena sun
čeva svjetlost mogla spržiti njihovu kožu i životinje bi mogle postati šu-
gave. Stari šumari su mu pričali, namigujući i smijući se, da im je pijenje
vode s takvih izvora pomoglo da njihova muškost bude živahna i u viso
kim godinama.
Tu izviruču vodu iscjeljujučom su nazivali stari lovci jer je ublažavala ko-
stobolju, artritis i druga oboljenja starije dobi. Zlobno se smješkajući, pate
tično su objavljivali da obnavlja muškost ili je održava u poznim godinama
zbog čega čak ni feudalni veleposjednici, kada su počeli posrtati, nisu propu
štali da piju vodu s tih izvora koji vraćaju mladost.
Viktor Schauberger, PZ, str. 3
MEĐUDJELOVANJE OKSIGENA I FRUKTIGENA
Oksigeni okomito prodiru kroz atmosferu. Fruktigeni se spiralno uspinju kroza
zemlju u podzemnoj vodi. Vegetativni rast temeljen na ugljiku posljedica je zdru
živanja atmosferskog kisika, napunjenoga suncem i tih fruktigena. Oni se sasta
ju na mjestu gdje biljke rastu na površini zemlje. Schauberger takav pojas naziva
GEOSFERA. Geosfera je električki neutralna.
J A N E C O B B A L D : V I K T O R S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D P R I R O D E
82
7 . K A K O S T V A R I R A S T U
83
gradijentom, prema anomalnoj točki od četiri Celzijeva stupnja, fruktigeni pot
pomognuti vodikom, sposobni su vezati oksigene. To vodi nastajanju ugljičnih
spojeva - drugim riječima, do fizičkoga rasta - i vode.
Za Schaubergera, taj susret pozitivne i negativne energije predstavlja proces naj
veće važnosti u geosferi. To je savez muških i ženskih životnih energija na razini
Sunčeva sustava i vodi rađanju sljedećega naraštaja na planetu Zemlji. Kako smo
vidjeli, gibanje vode njezinim tokom oponaša gibanje planeta svemirom. Na isti
način, svaki put kada ženka jedne vrste poziva mužjaka da se pare i stvore slje
deći naraštaj, oni na nižoj razini sudjeluju u združivanju energija Zemlje i Sunca
koje se sve vrijeme zbiva oko nas.
Kao i uvijek, problemi nastaju s ljudskim uplitanjem. Organizmi namijenjeni
procesima hlađenja bit će uništeni uvedu li se toplina, svjetlost i kisik. U šumi,
matično drveće filtrira sunčevu svjetlost za svoje mladice. Na jednak način, naša
pluća uvjetuju da se kisik koji udišemo može vezati s fruktigenima sadržanima
u našoj krvi, koji su bili filtrirani u utrobi.
CIKLUS FIZIČKOGA ŽIVOTA
Da bi došlo do rasta, truljenje se već moralo dogoditi. Viktor Schauberger zani
mao se za ovu transformaciju, raspadanje organizama na jednostavnije sastavne
dijelove. Osobito je proučavao različite procese fermentacije. U pravljenju vina
kvasac prolazi kroz dva početna stupnja. U prvome stupnju organizam kvasca
udiše kisik, nagriza meso ploda, pretvara ga u sok i izdiše ugljični dioksid. To
omogućuje da se kvasac povećava. U drugome stupnju, svjetlost i kisik isključeni
su, te kvasac ulazi u drukčiji proces. Nagriza složene šećere ploda i na taj ih način
pretvara u alkohol koji je jednostavniji spoj ugljika. U oba stupnja izdiše ugljični
dioksid i oslobađa se energija.
Viktora Schaubergera osobito zanima taj drugi proces, proces HLADNE FER
MENTACIJE koja, vjeruje on, dopušta ispuštanje energije bolje kakvoće. Nje
gova je tvrdnja da je razlika između ta dva procesa bila dobro poznata u nekim
krugovima. To je razlog zašto su posmrtni ostaci važnih ljudi često sahranjivani u
kovčezima od specifičnih metala u hladne podzemne grobnice do kojih nije dopi
rala toplina, svjetlost ni kiša bogata kisikom. Kada se takvi ostaci počnu polagano
raspadati, za tamnih se noći pokraj takvih prebivališta može zamijetiti sablasna
svjetlost. Energija sjedinjena s tim procesom isijavala je ledenu svjetlost kakvu je
on jednom u noći bez mjesečine vidio iznad mjesta uginule divokoze.
Zbog toga su, kako je objašnjavao veoma lukavi stari šumar, visoki svećenici
davali sebe sahraniti u uvijek hladnu crkvenu kriptu. Zato su i obični sveće
nici imali barem maleni krov podignut nad svojim grobovima uzduž gro
bljanskoga zida na istočnoj strani, da bi se zaštitili od kiše.
Viktor Schauberger, PKU, str. 94
Sve što umire naposljetku svoje ostatke vraća zemlji. Preci vegetacije koja je
sada živa uvenuli su i istrunuli ostavljajući ostatke u tlu. Truljenjem i hladnim
vrenjem organizam koji je jednom bio stablo raspao se u masu biljne tvari. Pod
zemna voda na svome putu do površine prolazi kroz te ostatke, privučena da sret
ne nadolazeću sunčevu energiju. Kada dođe s njom u dodir, biva prožeta frukti-
genom, esencijalnom kvalitetom živih bića ugrađenim u složene ugljične spoje
ve nastale tijekom procesa života i rasta pradavnih biljaka. To sljedećemu nara
štaju živih bića omogućuje da se sažme i prođe isti proces.
PRIMJENA OVIH ZAMISLI U POLJOPRIVREDI
U svojim poznim godinama Viktor Schauberger okrenuo se poljoprivredi. Zami
slio je dva uređaja za poticanje procesa hladnoga vrenja biljnih tvari ili stajsko
ga gnoja koji bi, naneseni na tlo, poticali stvaranje » h i m e n a « o kojemu je prije
mnogo godina govorio onaj stari seljak.
Prvi uređaj služi za stajski gnoj. Iskopajte u zemlji komoru u obliku jajeta. Pro
vjerite jesu li stranice čvrste da budu nepropusne za vodu te da u taj prostor ne do
piru vanjsko svjetlo i toplina. Napunite prostor svježim, fino isjeckanim stajskim
i tekućim gnojem. Prelijte ga vodom s visokim stupnjem rastvorenoga kisika, kao
što je kišnica, ili riječnom vodom koja je bila izložena suncu. Dodajte minerale
J A N E C O B B A L D : V I K T O R S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D P R I R O D E 7 . K A K O S T V A R I R A S T U
SS
različitoga potencijala, poput aluminijem bogate ilovače kakvu je stari seljak bio
razmrvio u svoju bačvu s vodom. Pokrov prostora ima mali motor u središtu koji
pokreće mješalicu koja izaziva vrtlog u donjoj trećini komore. Mješalica je bolja
ako sadrži bakar i cink. Kada padne noć na komoru se stavlja pokrov da u nju
ne ulazi zrak i uključi se motor. Sljedećega dana nema ni traga stajskome gnoju
ostavljenome u komori. Ona sadrži samo djelotvornu vodu slatkastoga mirisa.
Uvečer se manja količina toga visokotekućega gnoja raspe po tlu.
Kada sunce sljedećega dana obasja tlo, supstancije neba i zemlje susreću se i mi
ješaju, kako Schauberger navodi iz jednoga od svojih omiljenih izvora, Smarag
dnih pločica, Hermesa Trismegistosa. Sve dok nastali sloj nije oštećen željeznim
oralom, po Schaubergerovu vjerovanju, taj gnoj može dovesti do deveterostru
koga povećanja prinosa, pa čak i ponovnog kultiviranja pustinje.
Druga od njegovih zamisli jest preuzimanje stare tradicije - pravljenje komposta.
Izaberite stablo, najbolje zrelo deblo voćke sa širokom lisnatom krošnjom. Isko
pajte rupu oko podnožja debla, ali tako da ne oštetite korijenje. Zaštitite donji
dio debla papirom, korom ili kartonom do visine prvih grana. Tada stavite svje
že pokošenu travu, ljuske od krumpira i otpatke drugoga povrća u pripremljenu
rupu. Mogu se dodati i lišće i slama već požnjetih žitarica. Raspršite nešto pra
ha bakra i cinka, malo soli pa čak i manju količinu smedega šećera po vrhu mje
šavine. Ugazite ju i prekrijte slojem zemlje. Zemlja može biti pomiješana s pije
skom ili šljunkom s obližnjega potoka. Ponavljajte takve slojeve sve dok imate
otpadaka povrća, postupno sužavajući promjer i slažući ga na karton oko debla
sve dok konačni kup ne zadobije oblik jajeta. Kada je takvo oblikovanje gotovo,
pukotinu kroz koju bi mogao ulaziti zrak prekrijte lišćem i vanjske stranice na
bijte stražnjom stranom lopate.
Prvi stupanj fermentacije započinje ljeti kada je hrpa podignuta, a kišne gliste
se razmnožavaju. Ujesen je masa zatvorena i prekrivena lišćem koje je otpalo s
drveta. Zimi se, u tako zatvorenom prostoru, može dogoditi proces hladne fer
mentacije. Sljedećega proljeća kompostna naslaga će procvjetati. To je znak da
je sazrela. Raširite kompost po zemlji lopatom od bakra ili bronce i brzo ga uko
pajte. Kao bonus, sljedeće će jeseni i vaša voćka obilno roditi.
Procesi grijanja i hlađenja izmjenjuju se i pulsiraju cijeloga života. Kada vlada
toplina, nastaje širenje te se tako razmnožavaju bakterije kao nužan dio procesa
razgrađivanja svega što više nije potrebno kako bi ostalo na raspolaganju sljede
ćem naraštaju. Schauberger ponekad o planetu Zemlji govori kao o naslazi gno
ja. Kako je truljenje neizbježni dio životnih procesa, shvaćamo da on to čini po
štujući složenost i međuovisnost svega.
Vjerovao je da će zlouporaba zemljinih zaliha fruktigena u tehnoakademskom
gibanju destabilizirati vremenski sustav planeta. Već 1930-ih predvidio je da će to
dovesti do oluja, poplava i drugih nepredvidivih vremenskih stanja dok se Maj
ka Zemlja pokušava prilagoditi. Njezine banke energije koriste se za svrhe koje
idu protiv njezina prirodnoga puta napretka. Život je, s njegova stajališta, giba
nje prema sve složenijim supstancijama višega stupnja. Preokretanje toga pro
cesa vodi u smrt.
Rast je izravna posljedica prijenosa Volje, koja se zbiva u ritrnićkome preo
kretanju polariteta posrednika života, vode.
Viktor Schauberger, PZ, str. 162
Rast i truljenje dva su dijela istoga procesa kao što magnet ima sjeverni i južni
pol. Zajedno, oni vode evoluciji. Za Schaubergera, evolucija je otvoreni proces
pročišćavanja. Kao što se planet Zemlja kreće nebom, tako se žive stvari kreću
naprijed. Naši preci pojavili su se ranije u vremenu te su tako, po njegovu mišlje
nju, manje razvijeni nego sadašnji, nastupajući naraštaj. Naraštaj u usponu razvija
se na iskustvu onih koji su taj put već prošli. Mladi naraštaj stiže kasnije te je ra
zvojno stariji. To je, po njegovu shvaćanju, jednako primjenjivo na biljke, životi
nje i ljudska bića. To znači da je sav život naklonjen razvitku i poboljšanju, a to
se događa kada su dva procesa, rast i truljenje, u ravnoteži.
Za svojih putovanja Viktor Schauberger posjetio je samostan Arlcs-sur-
Tech u istočnim Pirinejima. Taj samostan ima kriptu s velikim mramor
nim sarkofagom potpuno zaštićenim od /raka, s izbočenom bakrenom
J A N E C O B B A L D : V I K T O R S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D P R I R O D E
86
8. ŽIVOTNE ENERGIJE
N A K O N U S P J E Š N O G A prvog kanala za spuštanje trupaca, Viktor Schau
berger nastavio je graditi druga takva korita po središnjoj Europi. Za jed
ne od takvih gradnji projektirao je novu vrstu ustavnih vrata koja su po
ticala vodu da se okreće poput protoka urina iz divlje životinje u trku. Taj
tok omogućio je oblikovanje središnjega lijevka, svjetlucajućega vrtloga
energije koji se giba u pravcu suprotnome od toka vode.
Na dan ispitivanja novih vrata sipila je kiša. Sagnuo se i promatrao vrtlog
koji se oblikovao na vratima ustave. Kiša je kapala s oboda šešira ispred
njegovih očiju. Nije padala ravno u lijevak koji je vidio ispred sebe. Sjaj
na traka svjetla u središtu spirale kao da ju je sprečavala u tome. Svaka
kap s njegova šešira išla je postrance, ocrtavajući stožastu formaciju na
vrhu lijevka.
Ali, ne zadugo. Iznenada, mlaz hladne vode buknuo je uvis i pogodio ga
u lice. Pripisao je tu pojavu činjenici da je zrak bio hladniji od vode te se
lijevak nije mogao širiti prema gore. Umjesto toga išao je ustranu i kako
se stožac širio, vodu koja je kapala s njegova šešira gurao je postrance. Po
jačavajući vrtlog uzrokovao je da više vode bude usisano prema gore i u
njegovo lice koje je bilo točno iznad vrtloga.
U ovome poglavlju razmatramo druga dva Zemljina etericiteta koja je opisao Vik
tor Schauberger. Oba nastaju iz izvornoga gibanja, u uvirućem, koncentrirajućem,
spiralnom kretanju koje je vidljivo u kretanju planeta kroz nebesa i u pulsiranju krvi
kroz arterije i vene. KVALIGENI zrače prema van, u polje koje okružuje objekt u
spiralnom kretanju, bilo daje to voda koja teče rijekom ili planet Zemlja koji se kre
će. DINAGENI se koncentriraju prema unutra, prema središtu spirale. Jedan od
izuma koje je razvio direktan je rezultat njegova razumijevanja ovih energija.
Kao što smo vidjeli, smirujuće združivanje oksigena i fruktigena donosi rast
živih bića. Njihovo međusobno djelovanje daje nam naša fizička tijela, naš prvi
87
cijevi iz koje izlazi voda čudesnih ljekovitih svojstava. Teče tako najmanje
sedamsto godina. Redovnici iscjeljujuća svojstva vode smatraju takvim
misterijem da su ponudili nagradu za objašnjenje. Za Viktora Schauber
gera visoka kakvoća vode nije bila tajnovita. Svaki izvor koji šiklja iz ze-
mljina sarkofaga i zaštićen je od sunčevih zraka nosi potencijal jednakih
ljekovitih svojstava. U kripti ispod toga pirinejskog samostana zadovo
ljeni su svi preduvjeti, stekle su se sve pretpostavke. Hladna je i tamna.
Voda je hermetički zatvorena u svome mramornom prostoru tako da do
nje ne može doprijeti kisik. Bakrena cijev završna je sastavnica koja po
maže toku vode da poveća životnu energiju te postane zrela voda kakva
izvire iz zemlje.
Izvor života nastaje kada se etericiteti zemlje vežu s onima iz nebesa. Zato
materinske sile i energije moraju biti moćnije od slučajnih oplodujućih sup
stancija jer ako se proces događa obrnutim redom, nastaje vatra.
Viktor Schauberger, PKU, str. 98
J A N E C O B B A L D : V I K T O R S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D P R I R O D E 8. Ž I V O T N E E N E R G I J E
89
dom. Međutim, naša tijela i ona svih biljaka i životinja oko nas samo su kratko
ročna posudba. I ona će se vratiti zemlji u svoje vrijeme da bi otvorila put sljede
ćem naraštaju. Taj cildus rasta i povratka prvi je zahtjev da bi život postojao na
Zemlji. Viktor Schauberger opisuje ugljike nataložene za fizički rast kao balast,
odbačen da omogući razvoj višim energijama. Kvaligeni i dinageni su te pove
zane dugoročnije energije.
Svako gibanje znači energiju. Postoje različite kvalitete zračenja povezane s
izvornim i tehničkim gibanjem. Tehničko gibanje proces je kojim se priroda služi
za razbijanje stvari na sastavne dijelove. To je gibanje destruktivno. Kreativnost se
teško pojavljuje u takvome polju. Da se poslužimo ekstremnim primjerom, nije
lako napregnuto razmišljati uz buku strojeva. Glazbeni zvuči također mogu biti
poticajni ili rušilački - mogu stimulirati ili sprečavati misaoni proces. Kvaligeni
i dinageni imaju različite učinke kada su rezultat tehničkoga gibanja.
KVALIGEN
Viktor Schauberger vrstu energije koja zrači prema van naziva kvaligen jer ona
utječe na kvalitetu života svakoga koga dotakne. Ti oblici zračenja zahvaćaju kva
litetu procesa svih živih bića, uključujući naše vlastite misli. Kvaligeni povezani s
izvornim gibanjem imaju poticajna svojstva. Oni nastaju kao posljedica kreativ
nog utjecaja. To je razlog zašto osvježavajuće i poticajno djeluje šetnja divljinom,
šumama, planinama ili uz more. Na takvim mjestima, daleko od buke i zračenja
strojeva, možemo zamijetiti zračenje života na Zemlji. To je osobito primjetno
zorom i predvečer kada sunce nije tako jako. Kvaligeni utječu na kvalitetu ljud
skih misaonih procesa, jednako kao i na naše fizičko i mentalno zdravlje.
Kvaligeni utječu i na kvalitetu vegetativnoga rasta. Isijavane kvaligene upija
podzemna voda koja opet hrani vegetaciju. Zdrava, bujna vegetacija održava
zemlju hladnom, omogućavajući podzemnoj vodi da raste i hrani je, te se tako
nastavlja cildus života.
Planeti u svojim spiralnim gibanjima nebesima također isijavaju kvaligene. Od
lika kvaligena je levitacija. Viktor Schauberger govori kako su mlada, zdrava djeca
J A N E C O B B A L D : V I K T O R S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D P R I R O D E
90
8. Ž I V O T N E E N E R G I J E
Prema stajalištu Viktora Schaubergera, to je energija na koju se pastrva oslanja
kada nepomično stoji u jakoj struji planinskoga potoka te strelovito, poput munje,
kreće uzvodno kada je uznemirena. Oko hladnijega središta vode postoji spiralno
gibanje cijeloga toka vode. To izaziva pokretanje dinagenske energije i njezin tok
u suprotnome smjeru. Pastrva leži u tome strujanju prilagodavajući svoj položaj,
kada je potrebno, nježnim pokretima svojih škrga, peraja i repa. Teški trupci, koji
plutaju ispod površine potoka, potpomognuti su i gurani tom energijom.
Po Schaubergeru, sve što vidimo u procesu je poboljšavanja i evolucije, prema
sve većoj složenosti. Na isti način kao što su oksigeni koncentrirana sunčeva svje
tlost, dinageni su energetski dvojnici metala, najfinijih fizičkih elemenata koji se
prirodno nalaze na Zemlji.
Schauberger ide i dalje od toga. Izjavljuje da će u odgovarajućim uvjetima i s
opadajućim temperaturnim gradijentom, metali sadržani u kamenju zapravo ra
sti u procesu očvršćivanja bipolarnih dinagena. Dalje kaže daje taj fenomen po
tvrdio forenzički znanstvenik dr. Zuckerkandl. (vidi EE, str. 23) Objašnjava to
učincima dviju vrsta gibanja. Tehničko gibanje, uz prisustvo rastućega tempe
raturnog gradijenta, vodi ekspanziji. Izvorno (ili planetarno) gibanje, suprotno
tome, vodi zbijanju. Kada su uvjeti prikladni, energija dinagena može se zgusnu
ti u svoj fizički pandan, metal.
Primjer toga procesa dao je u vodenome toku. Kada kamenje koje struja nosi
zbog trenja pada na dno, nastaje toplina. Hladnija voda, približavajući se ano
malnoj točki od četiri Celzijeva stupnja, upija tu toplinu iz okolne, toplije vode.
Jezgra vodenoga tijela također može nositi kamenje, šljunak i sediment nizvod
no, gdje će započeti proces nagrizanja. Metali sadržani u kamenju nabijeni su tim
stalnim trenjem. Ta energija dinagena koncentrira se naposljetku u metale koji
se katkad vide kako svjetlucaju na riječnome dnu.
Svaka kiselina je tekući metal, a bez metala nema energije ni životnoga elek
triciteta bilo koje vrste.
91
Viktor Schauberger, PZ, str. 176 Viktor Schauberger, EE. str. 156
i životinje tako prožeti kvaligenima da ne osjećaju svoju vlastitu fizičku težinu.
Promatrajući malu djecu može se vidjeti koliko im je teško da ostanu mirni.
Kvaligene isijava planet Zemlja, a jednako tako i Mjesec. Poznato je da Mjesec
privlači svu vodu na Zemlji - svakoga dana on podiže Tihi ocean za nekoliko me
tara. Promjene u mjesečevoj gravitaciji mogu se izmjeriti u čajnoj šalici, a morske
mijene najjače su u vrijeme punoga i mladoga mjeseca. Tradicionalno, austrijski
šumari najteže trupce s visokih planina prevoze potocima pod svjetlom punoga
mjeseca, kada je voda najplovnija. Sunčeva svjetlost, govorio je otac Viktoru Sc-
haubergeru, čini da se voda sklupča i ulijeni.
... kolosalne noseće i vučne sile koje cijelu zemlju održavaju u nestabilnom,
plutajućem stanju i uzrokuju da ona rotira osobitim spiralnim prostornim
krivuljama (kružno-spiralno prostorno gibanje). To su iste one sile koje omo
gućuju da sve što gmiže i leti na ovoj naslazi gnoja - Zemlji - nadvlada vla
stitu fizičku težinu.
Viktor Schauberger, EE, str. 44
DINAGENI
Treća vrsta Zemljina etericiteta, koja upotpunjuje trio s fruktigenima i kvalige
nima, također je posljedica izvornoga gibanja. Dok kvaligeni zrače prema van,
ova energija teče suprotnim smjerom od gravitacije, prema gore u smjeru sredi
šta spirale. Viktor Schauberger ovu vrstu Zemljine energije opisuje kao dinagen.
Ona se dramatično prikazuje u središnjemu strujanju vodenoga mlaza gdje vr
tlog djeluje u smjeru suprotnome od toka vode. Na isti način kako se Zemlja kre
će naprijed kroz nebesa u svojoj rotaciji i spiralnome plesu, dinagenska se ener
gija kreće prema njoj.
Zemlja rotira u spiralnim prostornim krivuljama oko svoje dijamagnetske
osi. Ta os nije osovina nego negativno potencirana koncentracija dinagena
koja raste kroz to uviruče gibanje. Sama os je nešto srodno rupi u koju su usi-
sane plodonosne supstancije.
J A N E C O B B A L D : V I K T O R S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D P R I R O D E
92
8. Ž I V O T N E E N E R G I J E
93
Metali se kombiniraju s drugim elementima da bi stvorili soli. Soli su topljive u
vodi. One se nalaze u urinu i fekalijama koje su izašle iz životinja. Tada su izvor
koncentriranoga dinagena. Viktor Schauberger tvrdi da bi mjehur bio vakuum
i onemogućavao bi prolaz vode, kada ne bi bilo dinagenske energije koja ide u
suprotnome pravcu omogućavajući izbacivanje urina. Taj otpad tada može po
taknuti daljnji razvoj fruktigena. Tradicionalni vrtlari znaju da je urin vrlo učin
kovit aktivator komposta koji ubrzava proces pretvaranja vegetacijskoga otpa
da u gnojivo za sljedeći naraštaj biljaka.
Jednom je prilikom Viktor Schauberger pozvan da grupi znanstvenika
predstavi svoje zamisli o regulaciji rijeka. Bilo je to 1930-ih u Austriji, na
mjestu i u vrijeme kada su se položaj i kvalifikacije vrlo poštivali. Scha
uberger, samo s lugarskom naobrazbom, trebao je govoriti skupini sve
učilišnih profesora te nekolicini inženjera hidraulike. Kako je bio pisao
da je sve što oni rade krivo, već su unaprijed bili spremni da ga ne doče
kaju sa simpatijama.
Raspravu je orvorio rektor zatraživši da ukratko izloži svoje zamisli o prirod
noj regulaciji rijeka, kojom ne bi nastajale erozije i štete uzrokovane vodom,
što dovodi do korisnih učinaka u cijelome razvojnom lancu. Schauberger
je odgovorio da se takvi pristupi ne daju zbiti u nekoliko riječi. »Izvolite«,
rekao je rektor, »možda možete osvijetliti bit stvari u nekoliko kratkih re
čenica. Molim da budete što jasniji i da se držite biti«.
Na to je Schauberger polagano i pažljivo odgovorio: »Na isti način na
koji jureći divlji vepar prelazi rijeku.« Iako činjenično točna, ta primjed
ba zasigurno nije bila u skladu s rektorovim poimanjem i nije mu baš
omilila toga skorojevićkog šumara. Nasreću, sveučilišni profesor koji je
sponzorirao skup shvatio je što Schauberger smjera. Taj se gospodin po
kazao sposobnim da načelo izvornoga gibanja i njegove popratne energi
je predstavi svojim kolegama pristupačnijim jezikom te je započeta živa
i korisna rasprava.
Viktor Schauberger vjerovao je da kapi rose utjelovljuju oplodnju negativno nabi
jenih dinagena svojim atmosferskim pandanom. Kako su dinageni povezani s meta
lima, vjerojatnije je da će se pojaviti tamo gdje je tlo bogatije mikroelementima. Viktor Schauberger, EE, str. 26
Tri etericiteta - fruktigeni, kvaligeni i dinageni postoje također i kod spiralno
ga kretanja prema van, tehničkoga gibanja, ali tada imaju suprotan učinak. Tako
dinageni, koji nastaju centrifugalnim gibanjem, dovode do raspadanja, razaranja
života. S izvornim gibanjem oni vode povećanju životne snage. Oboje su dijelovi
pulsirajućega ritma života, ali za pojavu evolucije i napretka na Zemlji ravnote
ža mora biti naklonjena izvornome gibanju.
Život sam... najveća je shvatljiva koncentracija dinagena.
Viktor Schauberger • I L I I ' ? ' J I
Tri opisana Zemljina etericiteta tvore hijerarhiju. Fruktigeni, energetski vid uglji
ka, spajaju se s oksigenima. Oni rađaju vodu i vegetaciju. Schauberger opisuje fruk
tigene kao zametke kvaligena. Fizički, na ugljiku temeljen rast može se gledati kao
na balast koji je odbačen oslobađanjem kvaligena. Kvaligeni koji imaju svoj život
i izražaj kroz izvorno gibanje, nazvani su tako jer upravljaju kvalitetom procesa
svega živoga, uključujući i nas. Isijavajući kvaligeni također omogućavaju da ži
vot cvjeta u svoj svojoj raznovrsnosti koja uspostavlja okvir za nastavak toga pro
cesa. U isto vrijeme kao i kvaligeni, izvorno gibanje uzrokuje nastanak dinagena.
Dinageni, najviši i najpotentniji od tri etericiteta, omogućavaju povećanje života
te uspostavljaju uvjete za nastanak sljedećih generacija fruktigena.
Problemi nastaju kada ili izvorno ili tehničko gibanje izađu iz ravnoteže. Po mi
šljenju Viktora Schaubergera, to je uvijek posljedica ljudskoga uplitanja. Aludira na
katastrofu Atlantide za koju ima neobično objašnjenje. On navodi da su stanovnici
Atlantide bili vrlo sposobni u uprezanju energija levitacijskoga rasta, ali su naposljet
ku otišli predaleko. Primijenili su tu tehnologiju tako uspješno da su čitava područja
Zemlje bila iščupana i podignuta k nebu, a među njima i sam otok Atlantida.
Visoko svećenstvo drevnih kultura imalo je dominirajuće znanje o toj sili,
koje su njegovali i čuvali kao sam život tako da zbog svojeg umijeća budu
poštovani kao bogovi.
J A N E C O B B A L D : V I K T O R S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D P R I R O D E
94
8. Ž I V O T N E E N E R G I J E
Danas se suočavamo sa suprotnim problemom. Naša industrija, naš svijet ovi
san je o raspadanju izazvanome procesima tehničkoga gibanja. Nastaje višak de
struktivne energije koja ima drukčiji skup posljedica.
NEPREKIDAN POKRETAČKI STROJ
Uvidi Viktora Schaubergera u te prirodne energije, razvijani kroz godine proma
tranja u šumama i planinama, doveli su do zamisli o tome kako se mogu upotrije
biti u strojevima. Vidio je načine kako upotrijebiti energiju povezanu s izvornim,
a ne tehničkim gibanjem. Pokažu li se uspješnima, to će značiti da strojevi neće
stvarati otrovni otpad i neće uništavati svoje gorivo. Sveti gral neprekidnoga kre
tanja bit će dostupan svima. Mnogo puta pokušavao je opisati trenutak kada će
se takva lepeza mogućnosti, izlazak iz problema čovječanstva, pred njim odjed
nom razbistriti. Često se prisjećao trenutka kad je stajao pokraj planinskoga po
toka i uznemirio pastrvu izazvavši je da klizne uzvodno protiv struje te bljeska
razumijevanja koji mu je tamo sinuo.
Jednoga sam dana shvatio značenje »drugoga svijeta«. To je veliki nadsvod-
ni luk iznad nas koji je čuveni pjesnik jednom nazvao »živim dahom Boga«,
što nije prazan izraz. Njegovo značenje postat čejasno samo onima koji zna
ju kako osloboditi goleme energije, materijalne i nematerijalne, koje su sadr
žane u svakoj kapi vode i u najtanjoj struji zraka.
Viktor Schauberger, PKU, str. 62
Nekoliko je puta pokušavao razviti stroj pokretan dinagenskom energijom.
Možda najčuveniji razvio je kasnih 1930-ih i ranih 1940-ih. Može raditi na vodu
ili zrak. Izgleda poput malenoga letećeg tanjura - kružni disk s malo izdignutim
središtem. Kapsulu okružuju dvije kružne vodoravne ploče, jedna iznad druge.
Ploče imaju oblik koncentričnih valova, sličnih onima koji nastaju oko točke na
kojoj je kamen bačen u jezerce. Na strani svakoga vala, usmjereni prema sredi
štu, nalaze se prorezi nalik ribljim škrgama. Mali konvencionalni motor pokreće
rotaciju ploča oko osovine središnje kapsule. U inačici pokretanoj vodom, motor
J A N E C O B B A L D : V I K T O R S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D P R I R O D E
96
8. Ž I V O T N E E N E R G I J E
97
Postoje dvije činjenice u koje smo sigurni, no da bi se stvar još više zamrsila čak
su i one, kako se čini, kontradiktorne. Prvo, Schauberger je za svoga života, izgle
da, vjerovao da su drugi ljudi uspješno koristili ovu tehnologiju. Drugo, posto
jali su mnogobrojni pokušaji nakon njegove smrti da se razvije usisna turbina,
ali nikakvi rezidtati nikada nisu objavljeni. Najuspješniji dokumentirani poku
šaj zabilježio je dvopostotni levitacijski efekt. Teško da bi to bilo dovoljno da se
leteći tanjuri pošalju put nebesa.
75. srpnja 1936.
Danas smo započeli sklapati stroj za transformaciju atoma. Sutra ili preko
sutra proradit će po prvi put. Jednostavno i istinito, to je dojam koji se stje
če pivmatranjem.
24. srpnja 1936.
U smislu manufakture dijelovi stroja nisu propisno izrađeni i sada, naža
lost, cijeli posao moram napraviti još jedanput jer ne mogu postići potrebne
okretaje...
25. srpnja 1936.
Ovaj tjedan provjeravao sam stroj koji namjerno ili nenamjerno ima mnoge
neispravne dijelove. U budućnosti ne želim više ništa imati s inženjerima.
U konačnici, oni su nečasni i glupi.
27. srpnja 1936.
Gotovo je! Najzad sam postigao planetarno gibanje'. Želio sam stroj razbiti
u komadiće. Unutra se sve događalo suprotno mojim očekivanjima...
Čini se kao da Priroda odbija otkriti mi svoju konačnu tajnu bio-gibanja.
Sve je bilo drukčije nego što sam zamislio. Uvijek je ponešto nedostajalo i
zaista sam počeo sumnjati...
Izvaci iz dnevnika Viktora Schaubergera, EE, str. 125-127
povlači vodu u kapsulu i raspršuje ju tehničkim gibanjem prema van. Kao i kod
pastrvinih škrga, tok prema van gura vodu kroz proreze. Ona potom pada u pro
stor između dviju ploča i niz drugu stranu vala povlači još vode za sobom. Taj se
proces nastavlja između valova i kroz svaki od njih u pločama, sve dok voda ne
dosegne vanjski rub.
Dospjevši dotle, usmjerena je prema jednoj od nekoliko prskalica. Te prskalice
imaju oblik nadolje usmjerenoga vrha jajeta sa središnjom osovinom izvedenom
tako da uzrokuje da se tekućina uvija u samu sebe. Kako prolazi kroz prskalice,
ona pada i spiralno se okreće prema van, stvarajući vrtloge dinagenske energije
u suprotnome pravcu. Voda tada pada u spremnik za zadržavanje te odlazi na
zad kroz središnju kupu da bi ponovila cijeli proces. Dok se kreće kroz turbinu i
izvan nje, vodi se poboljšava kvaliteta, dok istovremeno stvara energiju. Energi-
zirana tekućina može se izvući. Nastala snaga može se koristiti za stvaranje ener
gije ili pogona, ili za poboljšanje kakvoće vode za piće.
Mala količina energije potrebna je da ga pokrene, ali nakon toga, to je u biti stroj
koji se vječno pokreće. Viktor Schauberger vjerovao je da takav uređaj može biti
98 posto učinkovit, u usporedbi s otprilike 12 posto kod konvencionalnih stro
jeva. Patentirao je svoj uređaj 1940., kada je Austrija bila pod vlašću nacističke
Njemačke. Godine 1941. unovačen je u njemačku vojsku, u dobi od pedeset pet
godina, a 1943. dospio je pod čizmu SS-a. Obvezali su ga da nastavi s projektom
uz pomoć drugih zatvorenika koncentracijskoga logora. Koristeći princip usi
snih turbina, razvili su levitacijski stroj. Kada je pokrenut prvi put, tiho se uspeo
do stropa hangara, ostavljajući isprva plavozeleni trag, a potom srebrni bljesak.
Tresnuo je o strop i raspao se.
Pitanje je li projekt nastavljen nakon toga vremena, bilo je predmetom brojnih
nagađanja. Postoje pojedinačne priče i glasine, ali činjenice su neiihvatljive. Go
vorilo se da su nakon rata ruske trupe uzele sve papire iz njegova stana u Beču
i potom ga zapalile. Amerikanci su uzeli sve iz njegove radionice u Leonsteinu.
Tada su na nekoliko mjeseci zatočili Schaubergera, a oslobodili su ga p o d uvje
tom da napusti projekt. Sve je to plodno tlo za teoriju zavjere, o čemu se drug
dje više pisalo.
9. MATERIJALNA RAZLIKA
G O D I N E 1933. kada je u središnjoj Europi već bio izgradio nekoliko kana
la za odvođenje trupaca, Viktor Schauberger primio je poziv bugarskoga
kralja Borisa da jedan takav izgradi u njegovoj zemlji. Poziv je prihvatio i
otputovao u tu zemlju. Kako je Schauberger nedvojbeno bio čovjek širo
kih zanimanja i neortodoksnih perspektiva, kralj Boris ga je zamolio da
istraži fenomen koji ga je već počeo zabrinjavati. Zamijetio je pad poljo
privrednih prinosa, a nije znao što stoji iza toga.
Schauberger se zaputio Bugarskom. Cijela zemlja mu je djelovala bezvod
no, s vegetacijom koja se borila s pomanjkanjem vode. Posvuda su se vi
djele duboke jaruge izbrazdane kišom, pokazujući da ništa što je palo nije
moglo prodrijeti u tlo, iako je bilo rastresito i porozno. U velikome di
jelu zemlje odnedavna su bili uvedeni suvremeni čelični plugovi. Među
tim, na jugu, u blizini turskih sela ugledao je veličanstvene visoke stablji
ke kukuruza. Istraživao je dalje. Taj kukuruz obrađivale su žene iz doma
ćinstava. Još su uvijek upotrebljavale tradicionalne drvene alatke koje su
bile suviše lagane za obradu urednih, vrlo suvremenih brazdi. Primijetio
je da grumeni zemlje i krivuđave linije drvenih plugova ostavljaju tlu na
izmjence svjetlo i sjenu. Pitao se dovodi li izbor materijala i to neuredno
oranje zemlje do tako bogata uroda i, ako da, kako.
M U D R O S T DRVEĆA
Bugarska epizoda nije bila prva u kojoj se Viktor Schauberger dao u potragu za
zamjenom za željezo. Na početku 1930-ih, kada je zahuktali njemački industrij
ski stroj prešao Rajnu prema sjeveru, on je odlučio da je najzdraviji i najpraktič
niji način prijenosa vode za domaću upotrebu drvenim cijevima umjesto želje
znim, koje je izabrala bečka vodna uprava.
Sastavio je popis razloga zašto je nezdravo, dapače opasno, dovesti željezo kao
metal u dodir s pitkom vodom. Željezo je neplemenit metal. Kako voda prolazi
99
J A N E C O B B A L D : V I K T O R S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D P R I R O D E 9 . M A T E R I J A L N A R A Z L I K A
C&TEŽ ZA PATENT 138296, L O P A T I C E ZA N A V O Đ E N J E U D R V E N O J V O D O V O D N O J CIJEVI
101
Voda, dakle, ne samo daje, vodena željeznim cijevima, izgubila visoku razinu
svoje duše, nego je postala opterećena ubitačnom drugorazrednom dušom.
Viktor Schauberger, VČ, str. 55
Već je bio zabilježio uspjeh u prijenosu vode koristeći drvo. Drveni kanali za
spuštanje trupaca koje je gradio posvuda u središnjoj Europi privukli su pažnju
šire javnosti. Nije vidio zašto se jednako načelo ne bi moglo primijeniti kod vo
dovodnih cijevi. Sve dok je drvo dobre kakvoće i dobro položeno, potrajat će
duže od željeznih cijevi.
I ne samo to — vratio se zamisli koju je prvi put primijenio kod kanala za spušta
nje trupaca dok je promatrao vodenu zmiju kako pliva u bazenu s vodom. Tada
je žurno pribijao tanke daščice na stranama kanala. Izvedba je time bila pobolj
šana. Lopatice za navođenje od posrebrenoga bakra pričvršćene su na unutarnje
stranice cijevi usmjeravajući vodu da teče kružno-spiralnom prostornom krivu-
100
kroza nj, ono korodira i ostavlja naslagu taloga u cijevi. Tako se gaje štetne bakte
rije koje tada odlaze s vodom. I ne samo to, blagotvoran negativni naboj, koji voda
stječe svojim putem prema gore kroz tlo, poništava se u dodiru s pozitivno nabi
jenim željezom. Voda tada postaje bljutava i nezdrava. Schauberger je bio uvjeren
da če to dovesti do porasta oboljenja medu ljudima koji piju takvu vodu.
Znao je da su se prije dvije tisuće godina Rimljani, kako su njihovi gradovi po
stajali veći, odrekli drvenih cijevi. Govorio je kako su promatrali učinak vode na
novčiće bačene u izvore i tada su se, nažalost, odlučili za olovo, koje je u nekom
pogledu čak i štetniji materijal od željeza. Po njegovu mišljenju, njihova pogreš
ka, koju se sada nadao ispraviti, nije bila samo u izboru materijala. Osjećao je da
se ponajprije nisu smjeli odreći drveta.
Schaubergerovo možda najomiljenije geslo glasilo je »shvati i preslikaj« (još
bolje to zvuči na njemačkom, kapieren und kopieren). Kako smo vidjeli, njego
vo nadahnuće došlo je iz vremena koje je kao mlad čovjek provodio u šumama
i planinama. Njegova prva službena obuka i tradicija njegovih predaka otkad je
pamtio, bila je šumarstvo. Gajio je duboko poštovanje za čudo inženjerske teh
nologije kakvo je drvo. Vidio je kako drvo prenosi vodu od korijenja do krošnje
i bez upotrebe crpke. I drugdje smo razmatrali njegova shvaćanja kako je posti
gnuto čudo hidraulike. Materijal koji je priroda izgradila da nosi tu vodu je drvo.
Drvo ima neutralni električni naboj. Ono je dobar električni izolator. Ako se drži
izvan dodira sa svjetlom, ne oštećuje se. Svako zdravo drvo pruža dokaz da voda
zadržava svoju kakvoću dok teče deblom.
Za Schaubergera, Priroda je živa. To znači da je sve što prenosi živu tekućinu,
bila to rijeka, drvo kroz koje se uspinje biljni sok, ili vene kojima lav teče našim
tijelima također živo i može biti više ili manje zdravo. Proces prenošenja žive te
kućine pridonosi zdravlju žila, a istodobno osnažuje i samu tekućinu. Uzmimo
za primjer rijeku. Rijeka se prožima sa svojim koritom, izgrađuje ga, obnavlja i
prilagođava njegov oblik na način sličan onome kako sok koji teče kroz deblo
uzajamno djeluje sa živim stablom. Suvremeni projekti za vodene cjevovode, vje
rovao je, ne obaziru se na svoju štetu, na taj ključni uvid.
J A N E C O B B A L D : V I K T O R S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D P R I R O D E
102 103
ljom. Dok se okreće oko sebe, cijelo okrećuće vodeno tijelo spiralno se spušta niz
cijev. Voda potaknuta da teče u takvome kanalu ovim gibanjem postaje zdravi
ja jer joj njezino gibanje omogućuje da sve nečisto izbaci u vanjski dio cijevi. To
gibanje daje vodi snagu da protječe sredinom cijevi poboljšavajući svoju kakvo
ću i također održava zdravo drvo cijevi. U času pristizanja na odredište, istječe
zrela, zdrava, pitka voda.
Debla iz plantažnoga uzgoja ne bi bila pogodna za takve cijevi, ali on je raču
nao da postoji dovoljno stabala potrebne kakvoće, prirodno izraslih bez suvre
menih šumarskih tehnika. Priredio je nacrte sa svim potankostima. Predao je
prijave za patent. Ali, nikada se ništa nije dogodilo. Bečka vodna uprava nije pri
hvatila njegovu zamisao.
Učestalost raka povećava se razmjerno duzini glavne željezne vodovodne
cijevi.
Viktor Schauberger, PZ, str. 124
ZLATNI PLUG
Kako smo vidjeli, nakon što su ga iza Drugoga svjetskog rata Amerikanci oslo
bodili, Viktoru Schaubergeru savjetovano je da prekine svoje istraživanje usisne
turbine. Tako je svoju pažnju usmjerio posve drukčijoj temi, za koju je osjećao da
je ljudska rasa poduzela još jedan pogrešan zaokret - poljoprivredi.
U razmišljanjima o poljoprivredi kretao je sa stajališta po kojem, prepuštena
svojim vlastitim sredstvima, zemlja ostaje plodna. Istaknuo je činjenicu da samo
jedno drvo svake godine urodi velikim količinama sjemena. Sve dok se ljudi drže
podalje, odvija se super-proizvodnja golemih razmjera.
Jednu od inovacija u početku dvadesetog stoljeća predstavljalo je umjetno gno
jivo. Viktor Schauberger bio je zabrinut da ono donosi kratkoročnu korist, a da
u konačnici zagušuje tlo. Kratkoročno donosi napregnuti rast, ali dugoročno šte
ti. Smatrao je da je riječ o stimulansu koji nastaje od troske iz visokih peći. Pri
znavao je da njezini sastojci koriste biljkama, ali je vjerovao da to nije slučaj s
J A N E C O B B A L D : V I K T O R S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D P R I R O D E 9. M A T E R I J A L N A R A Z L I K A
105
Za poljoprivredne alatke tražio je zamjenu za željezo i opredijelio se za bakar.
Svoj izbor bakra tumačio je dvama razlozima. Prvo, minerali koji sadrže bakar,
poput malahita, zadržavaju vodu. Drugo, tamo gdje u zemlji ima bakrene rude,
vegetacija buja. I dalje, među razlozima koje nije izričito navodio, jest da je ba
kar stvrdnut hladnoćom prije nego toplinom, što je slučaj sa željezom, nije ma
gnetičan i tako ne remeti magnetizam tla. Najzad, bakar ima visoku termalnu i
električnu provodljivost. To znači da energije tla koje dolaze u dodir s bakrom
nisu iscrpljene kao one koje nailaze na metalno željezo, nego su potpomognute
u svom toku i mogu hraniti biljke.
Godine 1947. bio je spreman provesti terenske pokuse. Imao je podršku kvali
ficiranoga poljoprivrednog znanstvenika Franza Rosenbergera koji je bio neza
visni svjedok u četiri pokusa. Tri su probe izvedene u suradnji s glavnim agrono
mom Odjela za primarnu industriju u Salzburgu. Odabrano je nekoliko terena
oko Salzburga. Plan je bio obraditi naizmjenične pojaseve u istome polju konven
cionalnim čeličnim plugom i plugom s pobakrenim lemešima. U svemu drugome
komadi zemlje bit će obrađeni jednako. Odabrane su različite vrste sjemena. Od
žitarica odabrane su ječam, zob i raž; od korijenskih biljaka mrkva i krumpir, a
od zelene stočne hrane uzeti su djetelina, trava i silazni kukuruz.
Ostvarivanje neke zamisli često je složen posao te su pokusi neizbježno bili ote
žani praktičnim problemima. U nekima od njih, čelični plug nije upotrijebljen kao
kontrolni. U drugima su pak žetva i berba obavljene, a da plodovi nisu bili izva-
gani i izmjereni. U takvim slučajevima promatrači su se oslonili na ranije provo
đeni nadzor plodova u polju i napravili procjene prinosa. Međutim, tmatoč svim
tim neprilikama rezidtat je bio jasan i nedvojben. Od svih obrađenih biljaka, po
lja obrađena pobakrenim plugom imala su veće, zdravije biljke, manje štetočina
i značajno veće prinose nego kontrolne parcele. Izvanredni pobakreni plug po
stao je poznat kao »zlatni plug«.
Ali, onda su stvari krenide po zlu. Viktor Schauberger izradio je nacrt novo
ga pluga i želio s njime ući u serijsku proizvodnju. Međutim, bilo je mnogo ljudi
zadovoljnih statusom quo, a bili su u mogućnosti da dopuste ili spriječe razvoj
Viktor Schauberger, PZ, str. 124
104
njezinim električnim svojstvima. Bila je deenergetizirana vatrom i zato bi lišila
tlo energije, baš kao što čaša bljutave vode iscrpljuje čovjeka, a željezni plug ze
mlju. Zbog tih je razloga vjerovao da umjetno gnojivo i željezne poljoprivredne
alatke predstavljaju jednako pogrešne zaokrete, sprečavajući zemlju da zadrži
moguću plodnost.
Ako se pospe umjetno gnojivo, tada ostaci troske, posve lišeni potencijala zbog
razarajućeg utjecaja vatre, lišavaju podzemnu vodu njezinih levitativnih i
stimulirajući}) supstancija. Biološka posljedica takvoga nasilnog sustava po
punjavanja lažna je proizvodnost koja daje mnogo ploda, ali zemlji prepu
šta malo hranjive vrijednosti.
Viktor Schauberger, PZ, str. 174
Njegov posjet Bugarskoj 1930-ih dao mu je ideju da svi razlozi koje je navodio
protiv upotrebe metalnoga željeza za prijenos vode, imaju jednaku vrijednost kada
se primijene na poljoprivredne strojeve. Vjerovao je da dovođenje željeza u dodir
s podzemnom vodom može djelovati uništavajuće na zdravlje tla i biljaka. Dodir
sa željezom iz vode izvlači svaki naboj koji ona nosi, a kako je željezo neplemeni
ti materijal, ono također i korodira. Kako je već zabilježeno u stajalištima Vikto
ra Schaubergera, takvo što omogućuje razmnažanje štetnih bakterija. Naposljet
ku, upotreba željeznoga pluga isušuje tlo. Pozitivno nabijeno željezo uravnotežu-
je negativan naboj geosfere te također razlaže podzemnu vodu. Naposljetku, po
njegovu mišljenju, to dovodi do opadanja gornje granice podzemne vode. Uči
nak upotrebe željeznih plugova opisao je kao širenje babinje groznice, groznice
poroda djeteta nad Zemljom.
Željezo i čelik, polarizirani vatrom, jednako su krajnje opasni za šume i po
lja, jer te ispražnjene supstancije poput magneta privlače vrijedne energi
je iz tla.
J A N E C O B B A L D : V I K T O R S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D P R I R O D E
ISCJELJIVANJE ZEMLJE
Schauberger je vidio druge mogućnosti za bakar. Čuo je o tradiciji u južnoj Ru
siji, o tome kako su Tatari stavljali bakrene trake i cijevi u kanale kojima je pro-
tjecala voda namijenjena njihovim poljima. Tako su oživljavali vodu. Razvio je
zamisao i predlagao odlaganje vode u polja u spremnicima u obliku jajeta, izra
đenima od ilovače, gline za posuđe, stakla i drveta. Ako je riječ o drvenoj bačvi,
željezne obruče treba odstraniti i zamijeniti ih bakrenima ili drvenima. Tada ba
kar i cink treba, zabijene na komadima drveta, postaviti u spremnik. U idealno
me primjeru spremnik treba biti dva metra dubok i ukopan u zemlju. Na vrhu
je potrebno ostaviti malu rupu i prekriti je lanenim ili grubim platnom, tako da
difuzni kisik ulazi u spremnik. Voda sadržana u takvoj posudi emitirat će zdra
vo zračenje po okolnoj zemlji.
9 . M A T E R I J A L N A R A Z L I K A
107
Međutim, postoji način kako treba upotrebljavati željezo. Viktor Schauberger
govori kako su seljaci običavali štititi procvjetale voćnjake od kasnih mrazeva pr
skajući vodu iz željeznih ili čeličnih prskalica. Tako su podizali temperaturu u
krošnjama, a kako raspršeni zrak ima različit naboj, ne miješa se s okolnim, daleko
hladnijim, zrakom. Bakar ima suprotan učinak od željeza. Obrnuti proces, prska
nje iz bakrenih prskalica, hladi zrak i tako štiti mlade izdanke da se ne sprže.
Svako ljudsko uplitanje mora pripomoći prirodnim procesima rasta, truljenja
i obnavljanja u kojima zemlja ponovno sjedinjuje ostatke prethodnih naraštaja
da bi dala život narednomu. Radije nego da se zemlja prekriva otpadom kemij
ske industrije, preporučivao je prskanje energetskom vodom i kompostom kod
kojega je završen ciklus hladnoga vrenja. Zajedno s upotrebom bakrenih alatki,
takav sustav značit će da poljoprivreda može biti tako produktivna da ljudska
rasa nikada više neće trpjeti glad.
Te reaktivne sile postoje u gotovo neograničen im količinama, zahvaljujući
procesima vrenja visokoga stupnja koje izazivaju prirodno fermentirane ma
sti iz umrlih oblika života u anomalnoj zoni. To također objašnjava kako iz
najmanjega sjemena može izrasti divovsko drvo koje opet rada na milijune
sjemenki. Dobro posađen krumpir može dati do 20 kilograma visokokvalitet
noga krumpira u polovici godine ako se netko samo sjeti ugraditi vrstu nega
tivno nabijenoga katalizatora nužnoga za svaku vrstu preobrazbe.
Viktor Schauberger, PKU, str. 97
projekta. Razvijanje takvoga novog pothvata zahtijeva delikatne diplomatske vje
štine za kakve Schauberger nikada nije pokazao da ih posjeduje. Sam je priznao
da na svojoj strani nije imao čak ni seljake. Oni su bili zabrinuti hoće li prevelika
proizvodnja kao posljedica upotrebe novoga pluga sniziti cijene. Priča, kako je
kasnije ispričao sin Viktora Schaubergera, glasi da je završni udarac došao kad ga
je jedna službena osoba obavijestila da su joj tvornice gnojiva financijski vrijed
ne dok ohrabruje upotrebu njihovih proizvoda. Njegov plug umanjio bi potrebu
za gnojivima. Bi li Viktor Schauberger bio voljan ući u sličan aranžman u kojem
bi ta osoba promovirala upotrebu pluga u zamjenu za odgovarajuću nadoknadu?
Odgovor je bio konačan: »Ne.« Schauberger je smjesta okončao razgovor, izjav
ljujući da ne posluje s kriminalcima. Možda ne iznenađuje što je otada za njega
postalo vrlo teško uopće doći do bakra te je bio primoran napustiti projekt.
Seljaci su se pribojavali značajnoga smanjenja cijena svojih proizvoda iako su
prve godine dosegnuli šezdeset posto veće prinose. Jedini napredak koji seljaci
priznaju jest uklanjanje visokih troškova kontrole štetočina jer, kao što je slučaj
u svakoj prirodno zdravoj šumi, nijedan parazit ne može tamo preživjeti.
Viktor Schauberger, PZ, str. 72
106
IO. NASLIJEĐE, N A D A H N U Ć E I VIZIJA
Den Sinnen hast du dann zu trauen,
Kein Falsches lassen ste dich schauen,
Wen debt Verstand dich ivach erhalt,
Mit frischen Blick bemerke jreudig.
Und ivandle, sicher wie geschmeidig.
Dutch Alien reichbegabter Welt.
(Potom se moraš osloniti na svoja osjetila:
Neće ti pokazati ništa krivo
Ako te tvoj razum drži budnim.
Gledaj pažljivo, čilo i radosno,
I koračaj sigurno premda gipko,
Cvjetnim livadama tako nadarenoga svijeta.)
Johann Wolfgang von Goethe, cit. Naydler,
Goethe on Science
Viktor Schauberger priznaje svoj dug velikim misliocima koji su mu prethodi
li. Osobito je štovao Goethea spominjući ga kao Princa poezije. Često je navodio
završni redak Goetheova epskoga djela Faust:
Vječna ženstvenost vodi nas naprijed
(Das ewig Weibliche zieht uns hinan)
Ta je izreka za Viktora Schaubergera sadržavala jednu od osnovnih činjenica
naših života, neprekidno izvorno gibanje.
109
J A N E C O B B A L D : V I K T O R S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D P R I R O D E
110
I O . N A S L I J E D E , N A D A H N U Č E 1 V I Z I J A
111
Johann Wolfgang von Goethe rodio se u Frankfurtu 1749., a umro 1832. godi
ne. Manje obaviještenima teško je cijeniti golemu Goetheovu ostavštinu u svije
tu njemačkoga jezika i kulture. Njegova djela nije lako prevoditi, a obuhvaćaju
toliko mnogo kategorija. Poslije divlje mladosti (poznate kao Sturm unci Drang,
godine »mladenačkoga nesređenog oduševljenja«) postao je glavni upravitelj
vojvodstva Weimar. To zvuči sjajno, ali Weimar je bio malen i nedvojbeno izvan
glavnoga puta toga vremena. Međutim, Goethe ga je ucrtao na kartu. Postao
je širom Europe poznat kao čovjek pera: znanstvenik, filozof, pjesnik, kazališ
ni pisac i romansijer. Posjetio ga je i Napokon. Zauzimao se za holistički sustav
znanstvenoga razmišljanja, nasuprot redukcionističkoj struji prosvjetiteljskoga
mišljenja onoga vremena.
Njegova su djela uređena u 143 toma. Ovo je knjiga o Viktoru Schaubergeru,
ne o Goetheu, pa ćemo stoga izdvojiti svega dvije Schaubergerove zamisli koje
su odjeci još iz Goetheova doba.
CJELINA PRIRODE
Kako smo vidjeli, Viktor Schauberger shvaćao je vodu kao »krv Zemlje« (izre
ka kojom se prvi poslužio Goethe), a Zemlju kao živi entitet. Sve što postoji na
Zemlji podvrgnuto je promjeni kao dio toga života koji odiše cjelinom. To je ton
njegova istraživanja. Zemlja nije nepokretni skup elemenata koji se raščlanjuje u
laboratoriju, ona živi i to treba cijeniti svim našim osjetilima.
Takav se pristup posve slaže s Goetheovim motrištem. Za Goethea, opasnost
mikroskopa i teleskopa u tome je da oni opažaju čak i manje odsječke stvarno
sti nego je to nama dopušteno našim već ograničenim osjetilima. Naposljetku,
ljudsko oko zamjećuje samo djelić golema elektromagnetskoga spektra. Naše su
uši također podešene tako da skupljaju samo malen dio onoga što postoji. Ali,
shvaćena u cjelini, naša osjetila mogu tvoriti instrument koji ima veću sposob
nost opažanja od bilo kojega uređaja. Naša zadaća je potom da ostanemo spo
sobni vjerovati procesu i razumjeti što nam pokazuju naša osjetila, kao što je to
učinio Viktor Schauberger kada je pustio svoju svijest da teče s vodom planin
skoga potoka, u priči s početka ove knjige.
STVARNOST IZA POJAVA
Jedna od Goetheovih zamisli osobito odjekuje u poimanjima Viktora Schauber
gera. To je pojam ur-fenomena, izvornika ili arhetipa. Na tragu Goetheova mi
šljenja, Schauberger je tragao za arhetipom, bitnom odlikom fenomena koji je
promatrao. On opisuje planetarno gibanje kao izvorno ili arhetipsko gibanje. I
kretanje planeta i nebesa i tok vode u struji zrcale to arhetipsko gibanje. Oblik
jajeta je drugi arhetip. Svaki novi život izvire iz jajeta i svaki je driucčiji odjek is
hodišnoga arhetipskog jajeta. Što se više približavamo primjercima oblika i razu
mijevanju arhetipa u podlozi svega, bliže smo istini. Goetheovim riječima:
Nijedno organsko biće u potpunosti ne odgovara ishodišnoj zamisli. Viša ide
ja skriva se iza svega. To je moj Bog - to je Bog kojega svi tražimo i nadamo
se da će uspostaviti naš spokoj, ali možemo ga samo slutiti, ne i vidjeti. (Goe
the, cit. Naydler, 2000., str. 109)
UZROK POKRETANJA
Viktor Schauberger priznaje doprinose učenja Leonarda da Vincia i Paracelsusa
nekoliko stoljeća unazad. Obojica su bili samouki izvorni mislioci i promatrači
Prirode, kao i sam Schauberger. Često se vraća Da Vincijevoj sintagmi: U Primo
Motore, Prvi uzrok ili Glavni pokretač. Da Vinci se zanimao za poriv prema rav
noteži u Prirodi - način kako će se sila primijenjena na objekt pretočiti u kretanje
i potom se izjednačiti. Ako je kretanje prekinuto, objekt će odskočiti i nastaviti
svoje kretanje dok se izvorna pokretna sila ne iscrpi. Schauberger je također bio
opčinjen tajnom kretanja, osobito kružno-spiralnom prostornom krivuljom.
J A N E C O B B A L D : V I K T O R S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D P R I R O D E
ANALIZA ILI SINTEZA?
Ideja o arhetipu ili ur-fenomenu, kako ju je opisao Goethe, može se pratiti una
trag do Platona. Goethe se osobito zanimao za klasično grčko promišljanje, a i
Viktor Schauberger se u svojim spisima često pozivao na Grke. Schauberger je
veliku važnost pridavao intuitivnim uvidima, kao i Goethe, Grci i brojni mislioci
u vremenu između. Po njegovu mišljenju, takav oblik opažanja nudi duboko,
holističko shvaćanje životnih procesa, nasuprot isključivo racionalnome mišlje
nju koje može pružiti samo nepotpunu sliku stvarnosti. Ovdje je njegovo objaš
njenje razlika između znanstvene metode primijenjene u dvadesetome stoljeću
i tradicije čijim se dijelom smatrao:
Temeljno učenje jonskoga filozofa prirode Talesa (625. — 545. pr. Kr.) »Voda
je izvor svega života«, utjelovljuje duboko razumijevanje i od goleme je važ
nosti. Ne smije se ni u kom slučaju tumačiti kao čista spekulacija. Kao Grk
posjedovao je intuiciju koja je, prema Goetheu, »otkrivenje koje se oslobađa
iz unutrašnjega sebe«. Intuicija je duhovno gledanje, a ne uvid koji se stječe
iskustvom ili racionalnim mišljenjem. Prema Spinozi, to je najviši oblik opa
žanja jer samo čisti principi Prirode ostaju aktivni, dok sklonost kategorizi
ranju (mentalitetpodjele) ljudskoga uma ne stupa u akciju.
Viktor Schauberger, VČ. str. 15
Međutim, valja kazati da se Viktor Schauberger u svome radu koristio s oba su
stava mišljenja. U vremenu samovanja u planinama stjecao je uvide koje je dalje
mogao razumijevati racionalnom analizom. To ga je dovelo do njegovih prona
lazaka. Važno mu je bilo da je intuitivno shvaćanje na prvome mjestu.
Riječi »anal iza« i »s inteza« mogu se primijeniti i u području ideja i u područ
ju fizičke stvarnosti. Izvorni je grčki smisao analize odriješiti, razdvojiti na jedno
stavnije elemente. Nasuprot sintezi koja znači sastavljanje — proces od jednostav
nijih načela do složenih posljedica. Za Viktora Schaubergera analiza jest ono što
se događa kod raspadanja i tehničkoga gibanja. Sinteza opisuje čudo koje nastaje
u rastu drveća. Kako oba procesa zajedno oblikuju pulsiranje prirode, tako su oba
112
I O . N A S L I J E D E , N A D A H N U Ć E I V I Z I J A
J A N E C O B B A L D : V I K T O R S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D P R I R O D E
114
IO. N A S L I J E D E , N A D A H N U Ć E I V I Z I J A
115
nužna za napredak našega mišljenja i razumijevanja. Viktor Schauberger vjero
vao je kako ova dva procesa zajedno, u ispravnoj ravnoteži, daju treći - proces u
kojemu neprekidno gibanje naprijed samoga života nalazi svoj izraz.
TOK POSTOJANJA
Poštovanje vode dijelio je s Heralditom, jednim od najranijih znanih grčkih fi
lozofa čija je glavnina spisa izgubljena. Heraldita su njegovi nasljednici držali
»nerazumljivim« jer su neke od njegovih izreka bile izuzetno zagonetne. Do
bar primjer je sljedeća: » Z a duše je smrt postati vodom, za vodu je smrt postati
zemljom, ali iz zemlje nastaje voda, iz vodene duše«.
Usporedimo je s jednom od zagonetnijih izreka Viktora Schaubergera:
Zračna jaja rađaju vodu.
Vodena jaja rađaju zemlju.
Zemljinajaja rađaju energijskajaja (dinagene).
Obojica su tijekom života bila opčinjena neprekinutim gibanjem koje vidimo
oko nas. Smjer je opisanoga procesa različit, ali postoji sličnost u pristupima u
spisima te dvojice ljudi razdvojenih dvama tisućljećima.
Heraklitje davno ustvrdio da se nitko ne može okupati dvaput u istoj vodi
jer je ona u neprekidnome gibanju čak i kada naočigled miruje te je stoga u
stalnome stanju metamorfoze.
Viktor Schauberger, EE, str. 99
Schauberger je međutim vjerovao da je iznova otkrio zamisli koje sežu još da
lje unatrag, do vremena Atlantide. Vjerovao je kako su tehnologiju njegovih pro
nalazaka poznavali, razumijevali i primjenjivali naši preci. Ustvari, on tvrdi daje
njihova zlouporaba u pozadini katastrofe Atlantide. Oni su toliko prekomjerno
poticali te energije u nastajanju da su čitavi dijelovi Zemlje istrgnuti k nebu.
N A D A H N U Ć E VIKTORA SCHAUBERGERA
Viktor Schauberger svoje je djelo već vidio kao hranjenje plamena znanja. Pre
nosio je štafetu velikih mislilaca prošlosti u današnjost. To učenje pokazuje put
ljudima da žive u skladu s planetom Zemljom, našim sadašnjim domom.
Bio je šumar, lugar naviknut da bude sam sa sobom. Još kao mladić, mnoge je
sate provodio sam u divljini promatrajući procese koji su se mirno razotkrivali
oko njega. Ako ste ikada bili u šumama, daleko od mjesta gdje prebivaju ljudi,
znate da su one goleme. Drveće je visoko kao i planine. Planinski potoci su moć
ni. U takvome okolišu osoba može samo razmišljati o prirodi i ljudima. Priro
da je kudikamo moćnija, brižnija, veličanstvenija. Priroda u miru i tišini posti
že čudesne stvari koje nas ondje čekaju da ih vidimo kada to odlučimo. Nakon
vremena provedenoga na takvim mjestima, glavnina suvremenih ljudskih posti
gnuća kao što su ceste, tvornice i gradovi doimat će se poput mrtvih komadića
kože, raka nad krajolikom.
Otuda nadahnuće Viktoru Schaubergeru. Sate je provodio gledajući kako se voda
vrtloži u struji, a po povratku kući trudio se nacrtati ono što je vidio. Svugdje je vi
dio jednake obrasce, u načinu na koji raste drveće i na koji divlje životinje u trku
prelaze vodu. Naposljetku su se njegovi crteži razvili u uzorke njegovih izuma.
Razgovarao je s gorštacima koji su živote provodili u šumama i planinama i učio
o onom što su oni vidjeli. Naučio je da kada stariji čovjek pije vodu s izvora vi
soko u planini, ostaje seksualno živahan. Vidio je kako se pastrve same vraćaju
u iste potoke u vrijeme mriješćenja, skačući na vodopade u želji da ih dosegnu.
Vidio je planinske koze kako se vraćaju na takva mjesta kada su ozlijeđene i jedu
iscjeljujuće trave što rastu uokolo. Potom je nastojao uhvatiti smisao tih zapaža
nja, otkriti što je to osobito u vodi na mjestima poput ovih.
Da je ostao u planinama radeći kao šumar i učeći iz onoga što je gledao, vodio
bi ispunjen život, a nitko za njega ne bi ni znao izvan njegove neposredne oko
line. Vjerojatno bi ga se prisjećali kao mudra i zanimljiva starca, s malko čud
nim idejama.
Međutim, u njemu je sazrijevala ideja o tome gdje se to čovječanstvo okrenulo u
pogrešnom smjeru i kako bi ljudski život mogao, na način da svi uživaju priliku
J A N E C O B B A L D : V I K T O R S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D P R I R O D E
116
IO. N A S L I J E Đ E , N A D A H N U Ć E I V I Z I J A
117
da žive pod zaštitom Prirode, biti jednak onome životu koji teče u šumi. Ne tre
ba se boriti protiv Prirode - svi smo mi dio života. On je vidio kako bi to moglo
izgledati. Vidio je procese kojima se služi priroda i shvatio da i mi možemo od njih
imati koristi. Priroda je stvaralac mreže, a ne uništavač. Takvi mogu biti i ljudi.
Započelo je kanalima za spuštanje trupaca, koji su išli protiv naravi konvenci
onalnoga mišljenja. Unatoč neprihvaćanju najkraćega puta i uzimanju drugih
specifičnih razmišljanja poput onoga o temperaturi vode, oni su djelovali, i to
vrlo učinkovito. Dizajn je bio fin i precizan. Drugi su pokušali imitirati njihov
dizajn, ali nisu uspjeli. Iz toga je uspjeha Schauberger shvatio da može izgraditi
i druge uređaje koji će biti blagodat svim ljudima. Osmislio je metode regulacije
rijeka koje omogućuju da rijeka upravlja sama sobom. Kasnije je razvio naprave
za proizvodnju pitke vode izvorske kakvoće te levitacijske strojeve.
Živeći s tim znanjem, vizijom kakav život može postati, slomilo mu se srce kada
je vidio što su vodne vlasti učinile s Dunavom i Rajnom. Njihove upravljačke stra
tegije počivale su na zamisli daje voda inertna. On je rijeke gledao kao dio živu
će cjelovitosti i činio sve u svojoj moći da vlasti uvjeri da vide ono što je on vidio.
Prakse plantažnoga uzgoja šuma također su mu slamale srce. Jasno je sagledavao
štetu koju su one napravile u cijelome ekosustavu.
VIZIJA
Planet Zemlja je konačan. Materija se ne može stvoriti ili uništiti - ona može
samo mijenjati oblik. Kako je sve što vidimo u procesu, znači da materija nepre
kidno mijenja svoj oblik. Viktor Schauberger pridaje veliko značenje smjeru pro
mjene: silaznom, kroz destrukciju i raspadanje na jednostavnije dijelove ili uzla
znom kroz pročišćavanje i rast.
Taj prevladavajući proces ima učinak na sva živa bića. Ako je prethodni proces u
uzlaznoj putanji onda je najvažniji imptds raspadanja. To znači da biljke ne mogu
rasti zdravo, te rastu glad i nevolja u cijelome životnom lancu. Promatrao je to u
svijetu oko sebe, držeći to izravnom posljedicom ovisnosti ljudske rase o destruk
tivnoj tehnologiji. Ljudski usud doživljava se kao teški rad potican strahom.
Njegova je vizija išla za tim da ne mora tako i biti. Priroda može osigurati sve
što nam je potrebno za poboljšanje, povećanje kvalitete života. Priroda se koristi
više stvaralačkim nego uništavajućim energijama i u tome ima veliko iskustvo.
Bit Majke Zemlje živi u hranjenju, zaštiti i podizanju. To se može osjetiti stoji li
se tiho u dubini šume. Šuma se može doživjeti kao divovski stroj koji prerađuje
sunčevu energiju i energiju zemlje spajajući ih za povećanje i napredak svega u
njezinim granicama. Mi također možemo biti zaštićeni i podržavani kada gaji
mo poštovanje i razumijevanje prema mogućnostima Prirode i upravljamo na
šim životima u svjetlu toga razumijevanja.
Za Schaubergera, način ostvarivanja toga sna jest u zamjeni postojeće tehno
logije onom koju je iznova otkrio promatranjem načina na koji djeluje priroda.
Drugi u modernoj eri otkrili su to prije njega, ali su bili spriječeni u primjeni. On
imenuje Johna Worrella Kellya i Johna Andrewa u SAD-u s granice dvadeseto
ga stoljeća. Ta se tehnika uglavnom temelji na stvaranju, a ne na destrukciji. Ne
samo da je učinkovitija, nego je i njezina upotreba blagodatna, napredna i ople-
menjujuća za sveopći život ubrajajući i samu Zemlju.
U budućnosti će Majka Zemlja ponovno moći mirno podizati svoje euer-
gizirajuće supstancije u posvemašnjem miru, koje danas tako glupo sago
rijevaju.
Viktor Schauberger, VČ, str. 164
U vrijeme Atlantide znanje je bilo poznato samo rijetkima, upućenima, zato je
i propala. On nije želio da se to ponovno dogodi.
Svoju je ulogu vidio dvostrukom - da razvije tehnologiju i da poučava druge te
meljnim načelima, tako da ih i budući naraštaji mogu koristiti. Ne bi bila izgu
bljena za čovječanstvo, kako se to zbilo u prošlosti.
Taj potonji dio njegove uloge zahtijevao je da predstavi pogled na svijet koji se
toliko razlikovao od onoga što se uči u našim školama i fakultetima, kao što se
planetarno razlikuje od tehničkoga gibanja. Djelomice je to učinio pričama iz
J A N E C O B B A L D : V I K T O R S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D P R I R O D U
118
I O . N A S L I J E D E , N A D A H N U Ć E I V I Z I J A
119
da je to dio razloga zašto je pristao otići u Ameriku u posljednjoj godini života.
Bila je to posljednja prilika da ostavi nešto budućim naraštajima.
Je li to prst sudbine ili izvanredan slučaj koji je doveo do otkrića najdublje
tajne evolucije, tajne koja je zapretena ležala tisućama godina pokraj najti
šega stvora na Zemlji? Bila je to pastrva što nepokretno pluta usred bujnih
voda planinskoga potoka, koja se mladom šumaru otkrila kao naslijeđeni
dar prisne povezanosti s Prirodom.
Viktor Schauberger, PZ, str. 29
osobnoga iskustva, a dijelom razvijajući sustav objašnjavanja onoga što je vidio
na djelu.
Međutim, neodvojiv dio pogleda na svijet Viktora Schaubergera jest da je ta teh
nologija dostupna samo onima koji poštuju život i skrbe za opće dobro. Zasigurno,
za njegova života i kasnije samo su se rijetki pokazali sposobnima da iskoriste
njegove zamisli u komercijalne svrhe i osobni probitak.
Implozivni strojevi... mogu se povjeriti samo onima koji smještaju opće dobro
iznad svoga osobnog blagostanja. Oni apsolutno ne bi smjeli imati nikakva
interesa da žude za vlašću.
Viktor Schauberger, PZ, str. 34
Predviđao je svijet u kojemu će biti toliko obilja da neće biti potrebe za ratom.
Nitko ne treba biti gladim. Milosrđe i tolerancija bit će najracionalniji motivi ljud
skoga ponašanja. Čovječanstvo će krenuti svojom stazom evolucije.
Ljudski rod, po naravi nikad tovarna životinja, s mojim će strojem biti oslo
bođen svake muke.
Viktor Schauberger, PKU, str. 31
Viktor Schauberger bio je jednostavan čovjek. Vjerovao je kako je pronašao rje
šenje općeljudskih problema. Vjerovao je da će istina izaći na vidjelo - prije ili
kasnije donositelji odluka vidjet će ono što je njemu bilo tako očigledno. Njima
je tek preostalo da primijene tehnologiju koju je on otkrio na korist svima.
Preporodom duha ljudski rod naviknut će se da duboko poštuje i skrbi za sav
život koji izrasta iz Zemlje.
Viktor Schauberger, PKU, str. 32
Pri kraju života počeo je sumnjati da istinama, koje je pohranio u sebi, prijeti
opasnost da umru zajedno s njim. Spas ljudske rase odbacili su oni koji su ga mo
gli primijeniti. Za njega je to predstavljalo veliko razočaranje. Osobno sumnjam
I I . PREDAJUĆI ŠTAFETU
S I N V I K T O R A Schaubergera, Walter, ispričao je osobitu priču o događaju
koji se njegovu ocu zbio 1938. godine.
Uvjet za stjecanje ratne mirovine, uslijed ranjavanja u Prvome svjetskom
ratu, Viktoru Schaubergeru bio je da se svake treće godine odazove na
kratki liječnički pregled. Kada je to trebao učiniti 1938., Nijemci su već
bili okupirali Beč. Prije no stoje otišao na kliniku našao se s prijateljicom,
gospođom Madom Primavesi. Ispričao se što će zbog pregleda izbivati ko
jih dvadesetak minuta. Pristala je na to da ga pričeka.
Nakon sat i pol i četiri šalice kave, Schauberger se još nije vratio, a gospoda
Primavesi se zabrinula. Nazvala ga je kući, ali ondje ga nije našla. Pozava-
jući ga kao čovjeka koji ne bi pogazio svoju riječ, zaputila se u kliniku da
vidi što se dogodilo. Nitko joj nije mogao reći što je s njim. Gospoda Pri
mavesi tada je od ravnatelja klinike, kojega je poznavala iz društava, za
tražila da krenu od sobe do sobe. Schaubergera su naposljetku pronašli na
odjelu za duševne bolesnike, svezanoga u luđačku košulju kako mirno leži
na krevetu u čeličnome kavezu, okruženim bučnijim pacijentima u dru
gim kavezima. Već u to vrijeme bio je to postupak uklanjanja ljudi koji su
izgledali nepoželjni Trećem Reichu uz pomoć smrtonosne injekcije.
Schauberger je ubrzo oslobođen. Ravnatelj klinike naširoko se ispričavao
i napisao pismo kojim potvrđuje njegovo dobro duševno zdravlje.
Walteru je tu priču vjerojatno ispričao njegov otac. Walter je u nju očevid
no povjerovao, baš kao i njegova udovica, gospoda Ingeborg Schauber
ger. Sam Viktor u svojim spisima izravno ne spominje taj incident. Bio je
tako nepopustljivo kritičan prema statusu quo tolike godine da je čak i
sam priznao da je na tome putu pribavio podosta neprijatelja. Međutim,
to se ipak čini ekstremnim načinom utišavanja kritika.
NAPOKON PRIZNANJE?
Viktor Schauberger imao je mnogo razloga za razočarenje vlastima. Ispričana pri
ča ekstremni je primjer. Bio je sumnjao da su se katkad drugi okoristili njegovim
121
J A N E C O B B A L D : V I K T O R S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D P R I R O D E
122
I I . P R E D A J U Ć I Š T A F E T U
123
jedne niti, i one su se njihale u spiralnome utoku vode u cijev. I ne samo to, splele
su se jedna oko druge dok je voda otjecala. Istraživači su se pitali nisu li razma
knice uzrokovale spletanje, te su ih odstranili i voda je ponovno potekla u cijev.
Niti su se i dalje spletale dok je voda otjecala. Priznali su da je takvo ponašanje
niti novina za znanost. Zamijetili su tamnjenje vode oko vlakana, kao da iz vode
oko njih dolazi manje svjetla. Zaključili su da same mehaničke sile - centrifugal
no i centripetalno gibanje - ne mogu objasniti taj fenomen. Mogao bi se objasni
ti samo ako djeluju i električni procesi.
U sljedećem nizu testova, voda je otjecala u cijevi različitih oblika i materija
la te je mjerena protočnost. Test je sužen na tri cijevi: ravnu staldenu cijev, rav
nu bakrenu cijev i bakrenu cijev u obliku opadajuće spirale poput kuduova roga.
Voda koja je protjecala kroz staklenu cijev pokazala je najveći otpor, najveće tre
nje. Ravna bakrena cijev pokazivala je manje, a spiralna bakrena cijev prkosila je
očekivanjima. U jednome trenu mjerni uređaji bilježili su ništicu ili čak negativ
no trenje u vodi koja je otjecala tom cijevi. Tako je narušen jedan od svetih ka
nona znanosti, drugi zakon termodinamike, po kojemu se zatvoreni sustav pra
zni bez novoga dotoka energije. Po riječima Franza Popela:
Tumačenje i vrednovanje gore odabranih promatranja također dopušta hi-
potetički zaključak da sinkronizacija kinetičke energije tekuće vode proi
zvodi više energije zahvaljujući spiralnosti i uvrtanju cijevi nego što je po
trebno da se svladaju gubici nastali trenjem. Pojavljuje se neprekidno rastu
će ubrzanje protoka vode. (Prof. Franz Popel, 15. ožujka 1952., navedeno
u EE, str. 243).
To dokazuje mnogo onoga o čemu je Viktor Schauberger govorio tolike godine.
I objašnjava uspjeh njegovih kanala za spuštanje trupaca trideset godina ranije.
Svjedoči da su politike upravljanja rijekama Rajnom i Dunavom bUe zaista loše
vođene. Dokazuje da prekidanje vijugavoga riječnog toka neće ubrzati protoč
nost kao stoje on opetovano upozoravao. Uvjerava da ojačavanje riječnih nasipa
nije najbolji put za upravljanje tokom. Pokazuje da, kada se u cijevi potiče izvorno
zamislima. Spominje se kako je tijekom rata Heinkel bio u prilici tajno pregle
dati jedan od njegovih patentiranih pronalazaka i sam se njime okoristio. Spre
čavanje njegova projekta zlatnoga pluga bilo mu je uobičajeno iskustvo, posljed
nje u dugome nizu razočaranja.
Nakon što je napustio projekt pluga, Schauberger se na nov način vratio jed
nome od svojih ranijih zanimanja. Svojim novim razumijevanjem važnosti ma
terijala, poboljšao je nacrte cijevi za vodu. Promatrao je spiralne obrise u priro
di. Uzmete li životinjski rog kao što je onaj kudu antilope i prerežete ga, presjek
ima profil jajeta zagriženoga na zatupljenome dijelu. Izvodio je pokuse s tokom
vode kroz bakrene cijevi, zavijene u sličan oblik.
Godine 1952. Viktor Schauberger zadobio je priliku da svoje istraživanje pred
stavi na Sveučilištu u Stuttgartu. Profesor Franz Popel iz Instituta za higijenu ne
voljko je pristao na to da obavi neka istraživanja protoka vode u cijevima različi
tih oblika i materijala. Ustvari, ispočetka je tražio da se povuče iz tih ispitivanja,
rekavši da ne može vidjeti nikakva pozitivnog rezultata. Predstavnik njemačkoga
Ministarstva za vodne resurse uvjerio ga je da ostane, obrazlažući da bi to moglo
okončati Schaubergerove napade na njihove metode upravljanja rijekama. Čak
i tada, prihvatio je da istražuje samo dio pokusa koje je Schauberger zahtijevao,
a i to na Schaubergerov osobni trošak.
Prvi se test doimao prilično neškodljivim. Voda iz bazena ulivena je u usku sta
klenu cijev tako da je oblikovala vrtlog baš kao što se događa s vodom kada iz
kade istječe u uski odvod. Prije izlijevanja vode u cijev postavljena je tanka svile
na nit s bakrenim vlaknima, pričvršćenima na dnu. Istraživači su promatrali po
kretanje niti dok je lagano rotirala u prostornoj krivulji u središtu vrtloga, kao
što je Schauberger predvidio. Uobičajena bi mudrost rekla da će centrifugalnim
gibanjem nit biti odgurnuta uza stranu cijevi. Činjenica da nije, bila je prvo izne
nađenje za profesora Popela.
Sljedeće, u cijev su postavljene tri svilene niti. Postavljene u svaki kut trokuta-
stoga čepa, učvršćene su razmaknicama u sredini i prema donjem dijelu te ote
žane na kraju. Iako su niti imale manje prostora za pokretanje nego u primjeru
J A N E C O B B A L D : V I K T O R S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D P R I R O D E
124
. P R E D A J U Ć I Š T A F E T U
N E N A S L O V L J E N C R T E Ž V I K T O R A S C H A U B E R G E R A
gibanje, ono neće dovesti do začepljenja jer teži materijali odlaze središtem vr
tloga. Najzad, ovdje je neovisna potvrda središnjega dijela sustava Viktora Scha
ubergera, značenje, relevantnost i raspon primjene načela izvornoga gibanja.
Međutim, ljudska rasa pokazuje zapanjujuću sposobnost da ignorira činjenice
koje ne pristaju stečenoj mudrosti, a akademska zajednica u tome nije izuzetak.
Izgledalo je da su pokusi donijeli zanimljive preliminarne rezultate koji su oprav
davali daljnja istraživanja. U nedostatku novca, do novih istraživanja nije došlo.
PONOVNO SAM
Unatoč nedostatku novca Viktor Schauberger nastavio je sam, tražeći primje
ne ove tehnologije. Radio je na načelima koja je otkrio i koja su bila neprekidna
tema cijeloga njegova života. Dok svi suvremeni strojevi snagu proizvode pri
tiskom, toplinom i širenjem, Schauberger se pouzdao u suprotan proces - usi
savanje umjesto pritiska, hlađenje umjesto zagrijavanja i uvijanje prema unutra
umjesto prema van.
Njegovi strojevi trebali su raditi na zrak ili vodu. Zahtijevali su mali početni ulaz
struje da započnu proces uvijanja koji hladi vodu ili zrak, uzrokujući pad tempe
raturnog gradijenta prema anomalnoj točki koja tada stvara biološki vakuum.
Tako se privlači sve više i više zraka ili vode. Dobivena turbina može se upotrije
biti za stvaranje struje, ili za proizvodnju visoko kvalitetne zdrave pitke vode.
Jedna takva primjena bila je kućna električna centrala. Temeljena je na ranije
opisanoj usisnoj turbini te ima nekoliko dodatnih dijelova. Njezino središte sasto
ji se od uvrtloženih bakrenih cijevi. Iz vodoravnoga plana one su upletene prema
središnjoj točki od koje nastavljaju spiralno jedna oko druge do okomitoga pla
na, gotovo poput žila sa sokovima u deblu drveta. One uzimaju vodu koja izlazi
iz usisne turbine. Iznad njih je cijev s usisnim otvorom. Ulaz u cijev naizmjence
se otvara i zatvara dok cijevi ispod nje rotiraju sve brže i brže. Privremeni vaku
um uzrokovan oscilirajućim gibanjem u tom stroju, vjerovao je, omogućuje go
tovo deveterostruko povećanje proizvedene struje.
Viktor Schauberger nije raspolagao s dovoljno novca da razvije kućnu električ
nu centralu. Sam je rekao kako su vlasti dvanaest puta uzele njegove zamisli za
J A N E C O B B A L D : V I K T O R S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D P R I R O D E
126
1 I . P R E D A J U Ć I Š T A F E T U
127
svoj račun te stoga nije bio sklon podijeliti ih s ljudima koji su mu mogli pomo
ći. To je još više sputavalo njegova nastojanja, ostavljajući ga usamljenoga, neza
dovoljnoga i razočaranoga.
Do svojih posljednjih dana izgarao je zbog važnosti svojih otkrića. Upotreba teh
nologije zasnovane na raspadanju bila je škodljiva za cijelo čovječanstvo vodeći nas
silaznom stazom s rastućim opsegom oboljenja, ponajprije od raka. Čak se bio po
čeo pitati naučavaju li vlasti svjesno tu opasnu tehnologiju u školama i sveučilišti
ma. To ga je učinilo još opreznijim u opsežnijem objavljivanju svojih otkrića. Želio
je da njegove zamisli opstanu i da budu dostupne narednim naraštajima da se nji
ma koriste. Kako se planet Zemlja stalno kreće naprijed svojom uvijajućom spiral
nom stazom, tako su budući naraštaji evolutivno stariji i na taj način, vjerovao je,
mogu postati sposobni prosuditi životnu važnost njegovih otkrića.
SIN I NASLJEDNIK
Sin Viktora Schaubergera, Walter, koji ga je pratio na Sveučilište u Stuttgartu
1952., bio je akademski obrazovan. Školovao se za fizičara i krajem 1950-ih po
čeo je cijeniti važnost očeva djela.
S Viktorom nije bilo lako živjeti. S obzirom na njegovu nepovjerljivost prema
znanstvenoj javnosti bio je također sumnjičav i prema sinovljevoj sposobnosti da
shvati njegov rad. Walter je napustio akademsku karijeru da bi pomogao ocu, ali
Viktor mu se ipak nije želio povjeriti. Međutim, pokušali su s nekoliko zajednič
kih pothvata. Godine 1949. u Austriji su uspostavili Zeleni front koji je mogao
postati prva suvremena politička stranka zelenih. Imali su iste preokupacije kao
i buduće stranke zelenih - nuklearna energija, uništavanje šuma, upravljanje ri
jekama - i upozoravali su na opasnosti koje prijete ne obuzdamo li svoje krajno
sti - klimatske promjene i zagađivanje.
Jednom se prilikom Walter zaputio u Odjel za poljoprivredu Sveučilišta u Beču
da predstavi očeve zamisli. Po povratku, on i njegova supruga Ingeborg bili su na
čaju s Viktorom. Prema riječima gospode Ingeborg, Walter im je oboma govo
rio o posjetu te kako mu je drago što je imao priliku Viktorove zamisli objasniti
sveučilišnome svijetu te o pozitivnoj reakciji na koju je naišao. Viktor je reagi
rao Ijutito: »Što si to učinio? Pokvario si cijelu stvar! Te neznalice nikada neće
razumjeti moj r a d ! «
Gospođa Ingeborg stala je u muževljevu obranu, objašnjavajući kako vjeruje da
je njezin suprug učinio dobru stvar. Viktor se iznenadio stoje stala uz supruga i
nikada se više s njime nije svađao pred njom.
Ta je zgoda možda bila još bolnija zbog razočaranja u životu Viktora Schauber
gera. Njegova žena nije mu davala takvu podršku i razumijevanje. S vremenom
je ipak došao do zaključka da je Walter dobro postupio razgovarajući sa sveuči
lišnim ljudima. Bilo je to ono što sam očito nije mogao učiniti.
Viktor Schauberger često je govorio da ono što predlaže ne izaziva poteškoće.
Moramo samo činiti ono što već radi Priroda svuda oko nas i oduvijek. To je samo
malen korak i na nama je da otkrijemo ključ. Drugo što je običavao govoriti jest:
» I m a m tajnu i nitko ne zaslužuje da mu je p r e d a m ! « Vrijednim toga nije mu se
doimao čak ni vlastiti sin. Ma kakva bila njegova tajna, odnio ju je u grob.
Walter je 1958. pratio oca u SAD. Kako smo vidjeli, to putovanje skupo je staja
lo već postarijega Viktora. Po povratku iz Teksasa, Viktor se vratio kući u Linz,
a Walter svome domu u Bad Ischlu, udaljenom nekoliko sati vožnje. Walter se
zatvorio s objašnjenjem kako ne želi da ga uznemiravaju. Nekoliko dana kasnije
stigla je vijest da je Viktor umro.
ŠTO SLIJEDI?
Može se samo nagađati kako je očeva iznenadna smrt pogodila Waltera. Njegova
supruga Ingeborg relda je kako je to za njega bio veliki šok. Kako će nastaviti? S
jedne je strane shvaćao važnost očeva djela. U drugu ruku, njegov ga otac nika
da nije držao pravom osobom koja će ga naslijediti. I doista, Viktor je vrlo jasno
dao do znanja da nikada nije našao pogodnoga kandidata. Hoće li to vrijedno
djelo biti zaustavljeno? Gospođa Ingeborg veoma je cijenila značenje Viktorove
ostavštine i osjećala da Walter jest osoba koja će preuzeti štafetu. Savjetovala je
Walteru da nastavi - to je sada postala njegova zadaća. Ona će ga podržavati.
J A N E C O B B A L D : V I K T O R S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D P R I R O D E
128
Walter je smatrao da se njegova uloga sastoji od nekoliko bitnih obilježja. Jedno
je da rehabilitira očev ugled. Mnogi su ljudi odbacili Viktora kao luđaka. Kako
smo vidjeli, Walter je imao akademski položaj te bi očeve zamisli prikazao na
dostojan način. Započeo je s t im poslom još za Viktorova života i zadobio očev,
mada nevoljni, pristanak. Putovao je svijetom radeći taj posao. Richard St. Barbe
Baker, utemeljitelj International Men of the Trees, organizirao mu je 1951. pre
davanje na Sveučilištu u Birminghamu. Walter je prijateljevao s urednicima ča
sopisa i tako uspio objaviti nekoliko članaka.
Međutim, uskoro je zbog takvoga pristupa naišao na probleme. Mnogi su ljudi
bili oduševljeni i privatno mu pružali podršku, ali su odbijali izreći je javno. Vik
torove zamisli bile su tako nekonvencionalne i izvan glavne struje da su se pribo
javali kako će podrška ugroziti njihove karijere.
Walter je napustio svoj izlet u politiku i Zeleni front. Došao je do zaključka da
sustav koji predlaže nadmašuje politiku. Svaka politička stranka, govorio je, tre
ba imati svoje zelene.
PITAGORA-KEPLEROV-SUSTAV
Walter je pokazivao sklonost matematici. Tragao je za matematičkim načinom
za opisivanje oblika koje je njegov otac upotrebljavao u svojim izumima. Poka
zao je matematički odnos između oblika jajeta i hiperbolične krivulje. Zapravo,
da bi to postigao morao je razviti novu granu matematike.
Osnovao je organizaciju, Pitagora-Keplerov-Sustav ili PKS, kako bi promovi
rao vlastiti i očev rad. Ta je otkrića predstavio na seminarima koje je organizi
rao PKS. Seminarima su se odazvali ljudi različitih disciplina: inženjeri, ekolozi,
inovatori i poduzetnici. Bio je uvjeren da odstranjenje sveukupne tehnologije ne
predstavlja napredak ljudske rase i tragao je za načinima kojima Priroda i teh
nologija mogu djelovati zajedno. Temeljna tema seminara bila je otkrivanje na
čina borbe za šumu i za vodu da bi se otkrila tehnologija po ljudskoj mjeri koja
ne djeluje razarajuće na Zemlju.
Ta druga strana Walterova rada nije tekla bez razočaranja. Tražio je put naprijed,
a mnogi ljudi s kojima je radio, vraćali su se starim vremenima. Više no jednom W A L T E R S C H A U B E K G E K I S E M I N A R S K A S K U P I N A P K S
129
J A N E C O B B A L D : V I K T O R S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D P R I R O D E
130
1 2 . U DVADESET PRVO STOLJEĆE
GLATKI PRIJELAZ
Tajnik gospođe Schauberger, Wolfgang Prock nakon Walterove smrti 1997. pre
uzeo je uzde PKS-a. Nastavljajući širenje zamisli i prednosti nove tehnologije, pri
premio je CD s Viktorovim idejama o vodama. Obnovio je PKS-ove seminare
koji su bili zamrli potkraj Walterova života. Godine 1999. sin Waltera i Ingebo
rg, Jorg, napustio je svoju karijeru u medijima da bi se vratio u PKS. Studirao je
matematiku i riziku te je na pravome mjestu da nastavi posao predstavljanja za
misli svoga oca i djeda široj publici.
VALOVI SE ŠIRE
Walterov rad na širenju znanja o djelu njegova oca i dalje donosi plodove, osobi
to sada, u eri Interneta. Na primjeni ideja Viktora Schaubergera rade pojedinci
širom svijeta, od Švedske do Australije i od Južne Koreje do SAD-a. Osobiti su
uspjesi zabilježeni u metodama tretiranja vode.
Postojao je i usporedni razvoj. Austrijanac, pripadnik naraštaja starijega od Vik
tora Schaubergera priredio je 1924. niz predavanja predlažući novi pristup po
ljoprivredi. Ta predavanja Rudolfa Steinera predstavljala su prekretnicu pokre
ta biodinamičke poljoprivrede i jedan od primjera novoga pristupa holističkoj
znanosti. Potaknuti Steinerovim uvidima, istraživači poput Theodora Schwen-
ka, Georgea Adamsa i Johna Wilkesa počeli su promatrati vodene tokove i neo
visno došli do sličnih zaključaka kao i Viktor Schauberger. Razvili su »obrasce
protočnosti«, vodene tokove koji potiču tekućice da se kreću zavojito i uvijaju te
je otkriveno da takva voda ima blagotvorna svojstva za ribe i život u vodi.
Na neki način vrijeme je sustiglo Viktora Schaubergera. Njegove zamisli o
upravljanju rijekama sada su počele dospijevati u središte pozornosti. Primjerice
131
govorili bi: »To što kažete je zanimljivo, ali vaš je otac rekao...« Međutim, bio
je odlučan da oca ne pretvori u gurua te je ostao usredotočen na putove razvitka
zamisli i na prioritete o kojima su se on i njegov otac bili složili.
Seminari su bilježili uspjehe. Walter je bio komunikator, govornik koji je plije
nio pažnju. Ljudi su odlazili s nadahnućem. Za razliku od oca, uspijevao je po
taknuti ljude da na podlozi Viktorovih uvida razvijaju osobne zamisli. Walter je
svoju tdogu vidio kao osobu u središtu koja objašnjava načela sustava. Na drugi
ma je ostalo da traže načine primjene. Walterovim radom očeve su zamisli pro
nalazile put u razvoju proizvodnje mlijeka, obradi vode, upravljanju rijekama pa
i više od toga.
Surađivao je sa švedskim prijateljem Olofom Alexanderssonom, koji je napi
sao malu, ali nadahnjujuću knjigu o Viktoru Schaubergeru. Kasnije je prevede
na na engleski i tako se sustav mišljenja Viktora Schaubergera prelio preko gra
nica njemačkoga govornog područja.
Potkraj Walterova života, ime njegova oca postalo je poznato posvuda. Pojedin
ci su eksperimentirali s idejama koje je predlagao, s različitim uspjehom. Mož
da je Walterovo najveće postignuće to što su njegov glas i glas njegova oca pri
dodani neslaganjima s prevladavajućim trendovima u poljoprivredi. Pripadali
su onima koji su tokom neradnih agroindustrijskih godina od 1950-ih do 1980-
ih održali zamisao o Zemlji kao živućem entitetu prema kojemu se valja opho
diti s poštovanjem.
J A N E C O B B A L D : V I K T O R S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D P R I R O D E
132
2 1. U D V A D E S E T P R V O S T O L J E Ć E
133
dogodile su se dvije goleme poplave Rajne i trovanje širokih razmjera. Godine
1986. požar u kemijskome postrojenju na obali Rajne uzrokovao je ozbiljno za
gađenje rijeke. Uginule ribe prekrile su obale stotinama kilometara nizvodno u
Nizozemskoj. Bio je to znak za buđenje, obnovljen nakon poplava velikih raz
mjera 1993. i 1995. Godine 1998. ministri Europske unije složili su se oko akcij
skoga plana za obranu Rajne od poplava. Sadržavao je zamisli o tome da izgrad
nja nasipa ne može jamčiti zaštitu od poplava, da se rijeka može prelijevati preko
svojih obala osobito u gornjim područjima. Šumarstvo je imenovano ključnom
sastavnicom riječnoga menadžmenta. Izgledalo je da je geslo Viktora Schauber
gera »shvati i preslikaj« naposljetku primijenjeno.
Prosvjetljenje se proširilo, iako uz zapreke, i unapređivanjem šumarskih prak
si. U Ujedinjenome Kraljevstvu, oluja golemih razmjera u listopadu 1987. pred
stavljala je poticaj. Otkriveno je da plantažno uzgojene četinjače napreduju sla
bije nego izvorni predjeli šuma listača. Ne samo to, primijećeno je da se područja
p o d šumama koje rastu bez uplitanja obnavljaju daleko brže nego ponovno za
sađena područja. Na prijelazu u dvadeset prvo stoljeće, odnos četinjača spram
šuma listača u Ujedinjenome Kraljevstvu na razini je otprije pedeset godina. To
su postignuća koja bi godila srcu Viktora Schaubergera, iako bi on vjerojatno ot
krio mnogo toga što bi kritizirao. Postoji i odmak od prakse krčenja šuma, iako
ne zbog razloga koje je zagovarao Viktor Schauberger. Sada se prepoznaje da ta
kva praksa vodi narušavanju ekosustava, a novi pojam »neprekidnoga pokriva
nja« šuma ušao je u rječnik šumarskoga menadžmenta.
Ispunila su se i neka turobna predviđanja. U 1930-ima on je mislio kako je pre
komjerno oslanjanje na fosilna goriva - ugljen, naftu i plin - opasno kratkovidno.
Predviđao je da će se u budućnosti ratovi voditi oko pristupa vodi. U bezvodnim
područjima, gdje jedna rijeka teče kroz više od jedne zemlje, to je zasigurno po
kretački motiv. Bio je uvjeren da će posvemašnja ovisnost čovječanstva o tehno-
akademskom kretanju opasno destabilizirati klimatske sustave planeta.
OSTAVŠTINA
Viktor Schauberger pripadao je izvanrednim ljudima dvadesetog stoljeća. Posti
zao je uvide i razumijevanja koja čak i sada, na početku dvadeset prvoga stoljeća,
ostaju uglavnom neistražena od strane prevladavajuće znanosti.
Njegovo nadahnuće potječe iz dana dok je bio šumar s vrlo malo dodira s vanj
skim svijetom. Ondje je stekao duboko razumijevanje drveća i vode, te poštova
nje za žive procese Majke Zemlje. Međutim, imao je i nepovjerenje šumara pre
ma postupcima čovjeka.
Posjedovao je vještine inženjera, iako najneobičnije naravi. Mogao je učiti iz
procesa Prirode oko sebe i svoja saznanja primijeniti u razvoju strojeva. Zbog ne
povjerenja ostatka čovječanstva nastavljao je provoditi ograničenja šteta. Ponu
dio je alternativu razarajućim posljedicama ljudske civilizacije - i njezinoj tvr
doglavoj tehnologiji. Nudio je rješenja, bez objašnjenja temeljnoga sustava koji
je stvorio probleme.
Ta politika trpi od očiglednih nedostataka. Ponajprije, iz vlastitoga je iskustva
znao da drugi imaju poteškoće u primjeni njegovih zamisli. Bez njegove pomoći
nisu mogli izgraditi ni kanale za spuštanje trupaca. U usporedbi s njegovim ka
snijim pronalascima, bile su to vrlo jednostavne gradnje. Čovjek se pita je li realno
očekivati od drugih da razvijaju njegove sofisticirane strojeve. Čak je i on morao
raditi manje izmjene napredujući od plana do prototipa, a za njega su temeljna
načela bila gotovo njegovo drugo ja, rezultat višegodišnjih istraživanja.
Drugo, ljudi su slutili da je nudio rezultat svoga rada s vrlo malo objašnjenja o
putu kojim je prolazio. Zbog nepovjerenja i pomanjkanja poštovanja spram ci
vilizacije dvadesetog stoljeća, i ljudi koje je vidio kao njezine nastavljače, nije se
osjećao sldon ponuditi cjelovita objašnjenja. To opet znači da su ga baš oni ljudi
koji su potpuno opremljeni da razviju njegove pronalaske, nerado prihvaćali.
Imajući malene izglede da bude prihvaćena, ta je politika nosila i urođenu opa
snost. Viktor Schauberger otkrio je način upotrebe nekih moćnih prirodnih pro
cesa. Moć podrazumijeva odgovornost te je njegov jedini način da spriječi ne
odgovornu upotrebu svojih otkrića bio da o njima zadrži informacije. Drugi, u
J A N E C O B B A L D : V I K T O R S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D I ' R I R O D E
134
RAZGOVOR S G O S P O Đ O M
INGEBORG SCHAUBERGER
GOSPOĐA SCHAUBERGER udovica je Waltera, sina Viktora Schaubergera. Još
uvijek živi u njihovu obiteljskom domu u Bad Ischlu, u Gornjoj Austriji gdje smo
vodile ovaj razgovor.
Zahvaljujem Vam što ste pristali sa mnom razgovarati o vašim sjećanjima na Vik
tora Schaubergera.
Goethe je govorio o razlici između poezije i stvarnosti. Velika pjesma može na
stati iz male jezgre stvarnosti. Želim govoriti o stvarnosti Viktora Schaubergera
kako ga se sjećam. Nema više puno živih koji su poznavali pravoga Viktora Sc
haubergera.
Viktora sam poznavala kratko, od 1952. do njegove smrti 1958. godine. Nisam
s Viktorom provela previše vremena. Walter i ja živjeli smo u Bad Ischlu, a on je
živio u Linzu.
Bio je jedan od osobitih ljudi dvadesetoga stoljeća. Ali, u vremenu u kojemu
sam ga poznavala, bio je razočaran mnogim stvarima. Uvijek je bilo tako, cije
loga njegova života. Njegove su zamisli uvijek očaravale ljude, ali su ih samo ri
jetki uspjeli ostvariti.
Kako ste susreli Waltera?
Imala sam dvojicu braće. Jedan je umro za Drugoga svjetskog rata. Jednoga je
dana njegova udovica, moja šogorica, rekla da te večeri dolazi vrlo zanimljiv čo
vjek koji mnogo govori. Upitala me hoću li i ja doći. Tako sam odlučila susre
sti ga. Bio je to Walter. Sprijateljili smo se. Imala sam 36 godina, i sama udovica.
135
sličnoj situaciji, utrošili su godine učeći svoje učenike da se pobrinu kako bi ste
čena znanja primjenjivali mudro i brižno.
Unatoč iskrenoj želji da prenese svoje znanje, Viktor Schauberger nije bio pri
rodni učitelj. Njegovo nepovjerenje u motive škola i sveučilišta davalo mu je male
povode da takvim postane. Po temperamentu bio je sklon praktičnostima, ali ne
i teoriji koja bi ih podupirala. Međutim, bio je posve svjestan važnosti svojih ot
krića i ostavio je umnožene spise. Ostavio je pojedinosti svojih pronalazaka i pre
slike svoje prepiske. Bilo kako bilo, nikada svoja znanja nije koherentno ususta-
vio. Jedina knjiga koju je napisao nosi neprivlačan naslov. Unsere Sinnlose Arbeit
(Naš besmisleni rad) ne privlači pažnju i ne potiče na čitanje.
Nikada nije pronašao dovoljno ljudi sposobnih, strpljivih i pripravnih da s nji
me surađuju i temeljna načela razvijaju u cjelinu razumljivu drugima. Prema kra
ju života, ne našavši nastavljača, priklonio se nadi da će se budući naraštaji poka
zati sposobnima razvijati zamisli koje je otkrio.
Za mene, djelo Viktora Schaubergera predstavlja nadahnuće. Ono je samo još
jedan dokaz da ljudi ne moraju nužno slijediti trag destrukcije, ma kuda se zapu
tili. Mnogo toga valja otkrivati. Postoje i drugi načini života, stvaralački putovi
suživota na planetu Zemlji. Stoje pred nama ako ih potražimo.
Fidus in silvis silentibus - Vjerni mirnim šumama
(geslo obitelji Schauberger)
J A N E C O B B A L D : V I K T O R S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D P R I R O D E
INGEBO-RG S C H A U B E R G E R , 2 0 0 4 . ( S N I M I L A : S U S A N N E P R O C K )
Moj je muž poginuo u ratu, u Rusiji. Walteru je bilo 37, rastavljen s dvoje djece.
Susrela sam njegovu djecu i svidjela su mi se od prvoga trenutka kada sam ih vi
djela. Bilo je to 1952. godine.
Walter je uvijek govorio kako se neće ponovno ženiti, a ja sam bila sretna da
ostanem u prijateljstvu s njim. Ali, jednoga je dana Jorg (njezin sin) objavio da
želi doći na svijet pa smo promijenili mišljenje. Viktor nije došao na vjenčanje.
Mislim da ga je Walter zaboravio pozvati! Sjećam se da je pitao svoju majku je
li Viktor pozvan.
U početku Viktor nije odobravao brak. Njegov brak u to vrijeme nije bio baš
sretan te je bio skeptičan općenito spram braka. Bio je težak suprug. Kada bi od
lučio, bio bi vrlo šarmantan sa ženama, ali je svojoj ženi Mariji govorio - ti ne ra
zumiješ moj posao. Ostani u kuhinji i brini se za djecu, i to je za tebe puno! Nije
136
R A Z G O V O R S G O S P O Đ O M I N G E B O R G S C H A U B E R G E R
osjećao da ima njezinu potporu. Bila je sedam godina mlada od njega. Rođen
dan je imala dva dana iza njegova. Umrla je dvadeset godina nakon njega, goto
vo na isti dan.
Ne znam je li me Viktor poštovao. Walter je kasnije govorio da me poštuje. Kada
smo razgovarali nasamo, bio je vrlo ljubazan sa mnom.
Walter je govorio mnogo. 0 čemu je govorio?
Wilter je govorio o pomoći prirodi, o pomoći drveću. Moramo imati više drve
ća, više šume. Prva zadaća šuma jest da osiguraju vodu. Što možemo činiti za Pri
rodu, što učiniti za šume i što možemo učiniti za šume i vodu zajedno? O tome
je uvijek govorio.
Bilo je to vrijeme industrijskoga rasta, vrijeme njemačkoga poslijeratnog eko
nomskog čuda. Sve je moralo biti veće i bolje. Ta dvojica ljudi, Viktor i Walter,
govorila su kako nije dobro uvijek imati veće i veće. Govorili su kako treba pro
matrati gdje je zgusnutost i što je bitno za cjelinu života. Viktoru i Walteru to je
bilo važno. Kako su mogli rastumačiti tu zamisao, a da je ljudi razumiju.
Obitelj Schauberger ima dugu tradiciju rada u šumarstvu. Radi li još tko taj posao
danas?
Viktor je bio posljednji. Odrastao je sjeverno od Linza u području još i danas
izvornih šuma. Danas je to u Austriji rijetkost. Četiri je godine vojnikovao u Pr
vome svjetskom ratu. Borio se u Rusiji, Italiji, Srbiji i Francuskoj te bio ranjen.
Nakon rata radio je u šumskoj divljini do 1924. kada je s njegovim šumarskim
poslom bilo gotovo. Potom je gradio kanale za spuštanje drveta (njegov prvi pro
nalazak kojim je privukao pažnju šire javnosti) i bio je pozvan na posao u Beč.
Bio je posljednji iz svoje obitelji koji je radio u šumarstvu. Danas se nitko ne bavi
tim poslom. Nema lova, nitko više ne radi u šumskim divljinama.
0 čemu je Viktor govorio?
Viktor Schauberger uvijek bi govorio: razmišljaj o Prirodi. Prirodi treba mno
go vremena da se razvije. Zato se prirodne stvari ne događaju odmah. Običavao
137
J A N E C O B B A L D : V I K T O R S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D P R I R O D E R A Z G O V O R S G O S P O D O M I N G E B O R G S C H A U B E R G E R
139
Danas vjerujem da su ga prema kraju života obuzimale sumnje. Stao se pitati je
li uopće postigao nešto. Njegove su mu se zamisli činile tako jednostavne i oče
vidne, ali kao da ih nitko nije uspio razumjeti.
Tragedija Viktora Schaubergera bila je u tome da nije uspijevao prenijeti ono
što je njemu bilo jasno. Uviđao je da ljudi ne razumiju, ali nikada se nije pitao je
li razlog u njemu. Pogreška je uvijek bila na strani drugih.
Drugi je problem bio u tome što nije vjerovao ljudima. Sve je radio sam jer nije
vjerovao da će drugi to dobro obaviti. Mislim da se bojao kako će ljudi uzeti nje
gove zamisli i pogrešno ili koristiti, bilo zbog neznanja ili namjerno. Njegov je
rad bio tako nekonvencionalan, tako osobit da su poneki mislili kako je to prije
vara. To nije bdo baš od pomoći.
Viktor i Walter razmišljali su jednako. Zašto se nisu slagali?
Imali su istu ideju, ali otac je rekao: » Ž a o mije, ideja je moja !« Počesto se lju
tio na Vvaltera. Mnoge su poteškoće stajale između oca i sina. Viktor je uvijek
govorio: »Budi tiho, ne razumiješ što ja misl im!«
Viktor je imao intuiciju. Sva njegova tri brata imala su sveučilišno obrazovanje,
bili su istaknuti ljudi. Ali, Viktor nije vjerovao mišljenju akademski školovanih
ljudi. Vjerovao je da akademsko učenje kvari način razmišljanja ljudi. Akadem
sko školovanje sprečava ljude da razumijevaju putove Prirode.
Walter je studirao na sveučilištu. Viktor nije volio s njime dijeliti svoje zamisli.
Pribojavao se da će Walter pogrešno tumačiti njegove ideje, da će reći stvari koje
Viktor ne bi mogao prihvatiti.
Jednoga dana otac je bio ovdje u Ischlu. On i ja smo razgovarali. »Oče,« relda
sam mu, »nije to tako. Walter također poznaje neke stvari.« Viktor me upitao:
»Podupireš li Waltera?« Rekla sam: »Da, stojim uz njega i ono što radi i znam
da Walter također intuitivno razumije putove Prirode.« Viktor je to s oklijeva
njem prihvatio i nakon toga nikada više protiv Waltera nije rekao ni riječ. Dobro
su surađivali zajedno do kraja, posljednje dvije ili tri godine Viktorova života.
Na koncu, Viktor je rekao Walteru: »Mislim daje dobro da si studirao. Možeš
sa školovanim ljudima, inženjerima razgovarati njihovim jezikom.« Jer nitko nije
138
je govoriti Walteru: »Pogledaj, sada je sve skuplje od vode. Ali, vidjet ćeš, sljede
ći će rat biti oko nafte. Pa i više od toga - za vodu.«
Uvijek bi govorio: » Z a r ne vidiš? Ne vidiš li vodu kako se uspinje drvećem, 30
metara i više? Nema crpke na zemlji! Priroda radi potiho, bez zagrijavanja ili za
gađivanja. U industriji uvijek vlada buka, toplina i zagađenje«.
Rekao je kako s načinom na koji se izgrađuje industrijsko društvo, a sada smo
do grla u problemima, tonemo u teškoće. »Što možemo učiniti da se čovječan
stvo vrati na pravi put? T k o će se založiti za vodu?«, pitao je. » Z a Zemlju?« Da
nas su stvari malo bolje nego u Viktorovo i Walterovo vrijeme. Vremena se kreću
ususret načinu mišljenja Viktora Schaubergera.
Želio je izazvati ljude, navesti ih na razmišljanje. Govorio bi inženjerima i pro
fesorima: »Vi ne znate. Čak mi ne znate reći kako raste vlat trave. A ako ne zna
te to, što onda znate o drveću?« Uzeo bi svoj šešir i otišao.
Bio je govornik koji je plijenio pažnju. Kada je govorio, slušali su ga svi i razu
mjeli ono stoje mislio. Međutim, kada su se razilazili i nastojali zapamtiti, dojam
bi blijedio. Pamtili su osjećaj, ne razumijevanje. Nisu se sjećali što su razumjeli u
njegovoj nazočnosti. Kao da je veza bila presječena.
Imao je skupinu odanih pristaša koji su ga voljeli slušati. Kada bi završio, govo
rili su: » O v o je sjajno!« Ali, kada ih je upitao što su razumjeli, usnice bi se sti-
snule i nisu odgovarali.
Bio je nestrpljiv čovjek. Ponekad je bjesnio ili očajavao jer je život prekratak da
predstavi sve svoje zamisli i cjelinu svoje vizije. Govorio je: » Z a r me ne razumi
jete?« Gledajući unazad, vidim daje bio nesretan. Govorio je, govorio i govorio,
ali kao da ga nitko nije čuo. Kao da govori u vjetar. A mnogi od ljudi koji su ga
slušali, željeli su odgovore odmah. Za Viktora i Vvaltera, razumijevanje Prirode
bilo je najvažnije od svega. Strojevi su došli mnogo kasnije.
Njegova životna zadaća bila je razgovarati sa svima, poticati ljude na razmišljanje.
Znao je da cijelu svoju viziju mora predstaviti prije smrti. U vrijeme kada sam ga po
znavala, mislim daje mogao osjetiti da mu se približava smrt. To mu je davalo oso
bit osjećaj žurnosti. Imao je vrlo jasnu predodžbu onoga što je potrebno. Za njega,
ona je bila jednostavna. Zato je bio vrlo nervozan kad ga ljudi nisu razumjeli.
JANI- C O B B A L D : V I K T O R S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D P R I R O D E
140
R A Z G O V O R S G O S P O D O M I N G E B O R G S C H A U B E R G E R
141
razumijevao Viktorov jezik. Pomirili su se i to je Waltera učinilo vrlo sretnim. Po
slije toga je bio daleko smireniji.
Walter je poštovao svoga oca i njegove zamisli. Prevodio je očeve ideje na jezik koji
su ljudi razumjeli. I Walter je bio čovjek intuicije. Od one vrste koja vidi da je žena
trudna prije no što i sama sazna! Umio je premostiti dva svijeta - bio je intuitivan i
akademski rječit. Viktor je također premošćivao dva svijeta - od starih znanja vla
stita oca do današnjih. Viktor je živio stotinu godina ispred svoga vremena.
/ tada je uslijedila američka epizoda.
Ne znamo točnu pozaclinu američke avanture. Nitko točno ne zna što se dogodi
lo, mnogi o tome samo nagađaju. Godine 1958. ovdje su došla dvojica, Amerikan
ci. Obećali su Viktoru brda zlata. Rekoše: »Sve što poželite, Viktore, možete ima
ti.« Moguće je da imate sve. Dođite s nama u Teksas. Viktor nije znao engleski, a
Walter je poznavao samo osnove jezika. Njega je zanimao samo jezik matematike i
rizike. Bio je ondje i prevoditelj, naturalizirani Amerikanac njemačkoga podrijetla.
Rekao mi je: »Ni riječi. Nikome ne govorite o ovome. Mi vas motrimo.«
Prvo su krenuli u New York. Tamo su imali službenu dobrodošlicu. »Kakva sre
ća za Ameriku, kakva sreća za vas«, govorili su. Tri ili četiri dana proveli su u New
Yorku, a potom odletjeli u Dallas. Odvezli su se u pustinju. Dobili su bungalov u
pustinji. A Viktor i Walter su upitali: »Kada ćemo započeti s poslom?« »Mora
te imati vremena za pri lagodbu«, rekoše im. No, nije bilo posla, ni cilja. Walter
nije znao zašto su uopće tamo. Samo su osjećali da su stalno p o d nadzorom.
Viktor se razbolio i otišao u bolnicu. Činili su sve što su mogli, sve što je pože
lio, imao je prvorazrednu njegu. Ali, nitko iz SAD-a nije obitelji u Austriji rekao
da je Viktor obolio. Mi nismo znali da je bolestan.
Želio se vratiti kući. Rekoše mu: »Ako se želite vratiti u Europu, morate pot
pisati ovaj dokument.« Morao je obećati da nikome neće govoriti o svojim za
mislima. Isključivo Amerikancima. Primorali su ga da potpiše taj dokument. Pet
dana nakon povratka, umro je. Prije smrti, uvijek bi ponavljao: » N e smijem go
voriti ništa. Uzeli su mi riječi.«
Nakon Viktorove smrti pojavio se neki Amerikanac i ispričao se Walteru zbog na
čina kako su se ponašali prema njima. Ali, ipak nije mogao objasniti zašto se to tako
dogodilo. Kasnije su dolazili i drugi Amerikanci, petoro ili šestoro njih u različita
vremena. Svi su govorili: »Oprostite zbog takvoga postupka.« Nisu svi Amerikan
ci tako loši. Ali, nakon toga, Walter više nije imao posla s Amerikancima.
Pričajte mi o Pitagora-Keplerovom-Sustavu.
Walter je započeo PKS. Osjećao je da je njegova životna zadaća objasniti nače
la Viktorova sustava. Walter je vrlo predano proučavao Keplerove ideje i vidio
sličnost s Viktorovim intuitivnim uvidima. Tragao je za matematičkim objaš
njenjima Viktorova sustava. Keplerov rad o gibanju planeta predstavljao je do
bru polaznu točku.
A Pitagora?
Pitagora je suviše daleko u prošlosti, ali ono što je naučavao u Egiptu imalo je
odjeka u Viktorovim zamislima. Pitagora je bio djed, Kepler otac, a Viktor sin.
Svaki je dohvatio štafetu svoga prethodnika i predavao ju dalje. Kod svakoga od
njih izričaj je bio različit, ali temeljna načela su jednaka.
J O R G (njezin sin): Pitagora i Kepler bili su za moga oca heroji jer su u fiziku i
astronomiju unijeli ideju harmonije. Oni su moga oca doveli do Zakona o nara
vi Prirode - Natur-Ton-Gesetz - s hiperboličnim stožcima i hiperboličnom spi
ralom kao manifestacijom pulsiranja u evoluciji. To je razlog zašto PKS simbo
lizira hiperbolična spirala.
0 idejama Viktora Schaubergera znam iz čitanja knjige Olofa Alexanderssona i
prijevoda njegovih spisa koje je napravio Callum Coats. Tako danas njegova poru
ka dolazi do ljudi.
Olof Alexandersson boravio je ovdje 1959. godine. Bio je prvi nestručnjak koji
je uspostavio vezu s Walterom. Ne znam kako je do toga došlo. Dolazio je šest ili
J A N E C O B B A L D : V I K T O R S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D P R I R O D E
I N G E B O R G S C H A U B E R G E R I A U T O R I C A , 2 0 0 4 . ( S N I M I L A : S U S A N N E I ' R O C K )
sedam puta i ostali su u vezi. Bio nam je od velike pomoći i još uvijek jest. Svatko
tko je pročitao njegovu knjigu rekao bi: » O h , kakav je Viktor bio čovjek!« Olofi
Walter imali su akademski odnos. Sa mnom pak, to je bilo osobno prijateljstvo.
Callum Coats je prvi put u Bad Ischl došao sa svojom majkom, godinu dana na
kon Viktorove smrti. Njegova je majka poznavala Richarda St. Barbe Bakera i on
ju je predstavio obitelji Schauberger. Sjećam se kada je Callum došao. Ušao je u
ured PKS-a i vidio spirale nacrtane na zidovima. U tome trenutku pred njim su
se otvorila velika vrata. Bio je to trenutak u kojemu se mijenja život. Sjećanje na
te spirale pratilo ga je. Kasnije se vratio i radio ovdje.
Callum je moj dragi prijatelj. Gdje god da se Viktor nalazi, mislim daje vrlo za
dovoljan Callumom.
Bad Ischl, Austrija, 3.-6. lipnja 2004.
142
IZVORI, VEZE I PRIMJENE
IZVORI I VEZE
Skupine koje istražuju i primjenjuju ideje Viktora Schaubergera:
P Y T H A G O R A S - K E P L E R - S Y S T E M po Viktoru i Walteru Schaubergeru.
Kaltenbach 162, A-4820 Bad Ischl, Austria
Tel +43 6132 24814
www.pks.or.at
Organizaciju je osnovao Walter Schauberger. PKS je domaćin seminara na njemačkome jezi
ku u područjima rada Viktora i Waltera Schaubergera. Povremeno priređuje seminare na en
gleskome. Imaju otvorene dane svake srijede od svibnja do rujna, od 16.00 do 19.00 sati.
ALICK BARTHOLOMEW
Sulis Health, The Hollies, Mill Hill, Wellow, Bath BA2 8QJ
www.schauberger.co.uk
Izdavač Alick Bartholomew prvi je s djelom Viktora Schaubergera upoznao čitatelje en
gleskoga govornog područja. Njegova internetska stranica sadrži širok popis linkova u
svezi sa Schaubergerom.
GRUPPE DER NEUEN »Novi krug«
Dipl.ing. Volker Jonas, Dewitzer str. 103, D-04425, Taucha, Germany
Tel: 034298 49091 http://www.gruppederneuen.de
Ovu su skupinu prijatelji Waltera Schaubergera utemeljili da bi nastavili istraživati Vik
torove zamisli.
IMPLOSION MAGAZINE
Klaus Rauber, Geroldseckstr. 4,77736 Zell a.H.
Tel. 07835-5252, Fax: 07835-631498
Časopis na njemačkome jeziku, kojega je 1958. utemeljio Aloys Kikaly, pristaša i prija
telj Viktora Schaubergera, a obnovio ga je Klaus Rauber.
143
J A N E C O B B A L D : V I K T O R S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D P R I R O D E
144
I Z V O R I , V E Z E I P R I M J E N E
IMPLEMENTATIONS COPPER GARDEN TOOLS Jane Cobbald P.O.BOX 2568, Nuneaton CV10 9YR, U.K. Tel/fox 0845 330 3148 ili +44 24 7639 2497. www.implementations.co.uk
Britanski distributer PKS-ovih bakrenih vrtnih alatki.
CENTRE FOR IMPLOSION RESEARCH POB 38, Plympton, Plymouth PL7 5YX, UK Tel +44 (0)1752 345 552, fax +44 (0)1752 338 569 www.implosionresearch.com
Dolly Knight i Jonathan Stromberg razvili su niz uređaja za poboljšanje kakvoće vode. Proizvode također osobne harmonizere za koje se pokazalo da poboljšavaju opći dobar osjećaj osoba koje ih nose.
VORTEX WATER SYSTEMS PO Box 1295, Bandera, TX 78003, USA Tel 830-796-8377, fax 830-796-8033 http://www.texashillcountrymall.com/vortex/
Dan Reese razvio je sustav za pročišćavanje vode koji se temelji na tehnologiji vrtloga.
LITERATURA I DODATNE UPUTE
VIKTOR SCH AUBERGERS WRITINGS
Glavni izvori za prvih jedanaest poglavlja četiri su toma Eco-Technology Series (Gateway Press, 1998.-2000.) koji predstavljaju rukopise Viktora Schaubergera koje je preveo i uredio Callum Coats: Prvi tom, The Water Wizard (Vodeni čarobnjak); Drugi tom, Nature as Teacher (Priroda kao učitelj); Treći tom, The Fertile Earth (Plodna zemlja); Četvrti tom, The Energy Evolution (Evolucija energije).
DRUGE KNJIGE O VIKTORU SCHAUBERGERU
Alexandersson, Olof: Livitig Water, 1982. Inspirativna knjižica koja donosi priču o Viktoru Schaubergeru i njegovim zamislima.
Coats, Callum: Living Energies, Gateway Press 1996. Cjelovitiji pregled djela Viktora Sc
haubergera.
Bartholomew, Alick: Hidden Nature, Vie Startling Insights of Viktor Schauberger, Floris Books 2003. Pristupačan prikaz sustava mišljenja Viktora Schaubergera.
145
THE INSTITUTE FOR ECO-TECHNOLOGY
Krokcgatan 4.S-413 18 Goteborg, Sweden
http://iet-community.org
Potaknuta idejama Viktora Schaubergera, ova skupina istražuje i potiče praktičnu primjenu njegova djela.
VORTEX SCIENCE
www.vortexscience.com
»Unapređivanjem Prirode služimo čovječanstvu.« Kanadska internetska stranica pod vodstvom Williama Baumgartnera, nadahnuta medu ostalim i djelom Viktora Schaubergera, istražuje nove pravce razmišljanja o našem planetu i novim nerazarajućim tehnologijama.
FRANK GERMANO
www.frank.germano.com
Sa sjedištem u SAD-u, Frank Germano inženjer je koji se bavi promocijom i primjenom ideja Viktora Schaubergera. Vodi debatne grupe elektroničkom poštom, kojoj se može pristupiti putem ove stranice. Skupini se može pristupiti izravno na: http://groups.ya-hoo.com/group/viktorschaubergergroup
MODERN ENERGY RESEARCH LIBRARY
http://merlib.org
Još jedna korisna stranica, sa sjedištem u Finskoj. Njen istaknuti cilj jest da drugima po
maže u otkrivanju uvida i pronalazaka Viktora Schaubergera i drugih.
PRIMJENE
Neke komercijalne primjene ideja Viktora Schaubergera
PKS GARTENGERATE AUS KUPFER
Kaltenbach 162.A-4820
www.kupferspuren.st
PKS-ove bakrene vrtne alatke, potaknute radom Viktora Schaubergera s bakrenim vrt
nim priborom.
J A N E C O B B A L D : V I K T O R S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D P R I R O D E
146
I Z V O R I , V E Z E I P R I M J E N E
je u Zemljinu gravitacijskom polju. Tako se, kao posljedica susreta sunčeva svjetla s vanjskom atmosferom, dobiva čisti kisik za planet.
Za opis izvanrednih svojstava elemenata ugljika i njegove pogodnosti za život u tempe-ratumome lancu tekuće vode: Denton: Nature's Destiny, op. cit., Chapter 5.
O procesima fermentacije: McGee, Harold: On Food and Cooking: the Science and Lore
of the Kitchen, Harper Collins 1991.
Deveto poglavlje
Kako željezo provodi isušenu energiju iz tla: Tabraham, A.P: Solar Energy and Dowsing
in the Isles of Stilly for Gardeners and Farmers, 1982., A.P. and E.V. Tabraham, St Mar's, Isles of Scilly.
A.P. Tabraham iskusni je rašljar. Knjiga govori o njegovim istraživanjima o tome zašto rani narcisi uzgojeni na Otočju Scilly tamo više ne cvjetaju. Implementi željeza, otkrio je, imali su pritom važnu idogu.
O bakrenome priboru i puževima: krv puža golaća i puža sadrži hemocijanin, baziran na bakru, za razliku od hemoglobina u krvi sisavaca. Za daljnju raspravu o značenju toga: The Story of Copper Garden Tools by Jane Cobbald, Implementations, P.O.Box 2568, Nuneaton CV10 9YR, UK.
Deseto poglavlje
Postoji knjiga na koju se Viktor Schauberger često poziva, ali je nisam uspjela pronaći. To je Tf)e Flight of the Great Horse, Svena Hedina. Prema Viktoru Schaubergeru, knjiga opisuje izvanredne tehnologije još postojeće na Bliskome istoku u vrijeme Hedinova posjeta, za prijenos vode podzemnim cjevovodima.
Sven Hedin bio je švedski istraživač prve polovice dvadesetoga stoljeća. Druge su njegove knjige dostupne, uključujući opis njegovih putovanja pustinjom Gobi. Osim svoje zaokupljenosti mjerenjem ljudskih lubanja, što se držalo važnim i vrijednim znanstvenim ispitivanjem toga vremena, a potom izašlo iz mode, nedvojbeno je bio hrabar, radoznao i častan čovjek.
Više o Goetheu:
Naydler, Jeremy: Goethe on Science: an anthology of Goethe's scientific ivritings, Floris Bo
oks, Edinburgh 1996.
Gray, Ronald, Goethe: a critical introduction, Cambridge University Press 1967.
O Leonardu da Vinciju:
Viktor Schauberger često je aludirao na Leonardov Prima Motore. Jedini podsjetnik na
Glavnoga pokretača pronašla sam u Leonardovoj bilježnici danas poznatoj kao Codex
147
LITERATURA
Prvo poglavlje
Za širi opis aktivnosti Viktora Schaubergera u ratnim godinama: Cook, Nick: The Hunt
for Zero Point, Arrow Press 2002.
Treće poglavlje
Za opis izvanrednih svojstava vode i niza zapanjujućih podudarnosti koje ju čine jedinstveno pogodnom za potporu života zasnovanoga na vodiku: Michael J. Denton: Nature's
Destiny, The Free Press 1998.
Četvrto poglavlje
O prilagodbi jaja iz vode za bezvodni medij: Batmanghelidj, F: Your Body's Many Cries
for Water, Tagman Press 2000.
Na str. 12, dr. Batmanghelidj donosi sličan slučaj za razvitak ljudskoga tijela od vrsta što žive u vodenom okolišu, koje su tijekom vremena stekle strategije upravljanja svojom unutarnjom vodom.
Šesto poglavlje
Suvremeni udžbenik o znanosti tla koji o važnosti transfera energije u zemlji (kation je pozitivno nabijena električna čestica) kaže:
Izmjena kationaje uz fotosintezu temeljni proces podržavanja života. Bez toga svojstva tla
zemaljski ekosustavi ne bi mogli zadržati dovoljno hranjivih sastojaka da podupru prirod
nu ili uvedenu vegetaciju, osobito u slučaju takvih poremećaja kao što je sječa stabala, po
žar ili kultiviranje.
(Iz Brady, Nyle C. and Weil, Raymond R.: The Nature and Properties of Soils, eleventh edition, Prentice Hall 1996., str. 270)
Pola stoljeća prije taj je proces predstavljao temeljni dio pristupa Viktora Schaubergera kultiviranju. Izgleda da ga je dominirajuća znanost sustigla.
Sedmo poglavlje
Za opis kemijskih elemenata: Emslcy, John: Nature's Building blocks: An A-Z Guide to the
Elements, Oxford University Press 2001.
Stvaranje kisika sunčevim svjetlom: opis Viktora Schaubergera o kisiku kao očvrsnuto-me sunčevim svjetlom graniči s mističnim, ali za to postoji fizikalno objašnjenje. Voda koja isparava visoko u atmosferu dolazi u dodir sa sunčevom energijom. S tom energijom ona se raspada na svoje sastavne dijelove, vodik i kisik. Taj proces je poznat kao fotoliza.
Vodik je suviše lagan da ga zemlja zadrži pa bježi u svemir. Kisik, teži element, zadržan
J A N E C O B B A L D : V I K T O R S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D P R I R O D E
148
KAZALO
Alexandersson, Olof 142, 145
aluminij 70,77
anomalna točka 39,40, 41, 42,43,45,48,
66, 67, 82, 91, 124
Atlantida 93
bakar 70, 84,105,106
Baker, Richard St Barbc 128
biocenoza 62
biološki vakuum 36, 81, 124
biomagnctizam 70,72
bipolarni 72, 91
Coats, Callum 20,141,142, 145
dijamagnetizam 70,71
dinageni 87
Dunav 45, 116, 123
etericiteti 78, 86
evolucija 16, 17,85,145
fermentacija 82,84,147
feromagnetizam 70
Forchheimer, Philipp 48,49
fotoliza 146
fruktigen 58, 78,79,80, 81, 82, 83, 85, 87,
90, 92,93
geosfcra 80
gnojivo 92, 102, 104
Goethe,J. W. 10,109, 110, 111, 135, 147
granični sloj 40
Heraklit 10, 112, 114
Hermes Trismcgistos 29, 84
izvorno gibanje 34, 36,72,74, 93, 109, 124
jezgra vodenoga tijela 45
karboni 78,79
kisik 42, 53,61,63,64,65,67,68,70,72, 74, 78, 79, 80, 81, 82, 86, 107, 146, 147
kompost 52,84,92, 107
korijenska protoplazma 80 krčenje šume 62, 132 kružno-spiralna prostorna krivulja 32, 33,
71,74, 101, 111 kudu antilopa 122,123 kvaligeni 87, 89, 90, 93
Leonardo da Vinci 148
levitacija 33, 89
oksigeni 79,80,81,91
Paracelsus 111 paramagnetsko 70,71 Pitagora-Keplerov-Sustav 128 planetarno gibanje 34, 97, 111 plantažna monokultura 67 Platon 10, 111 Popel.Franz 122, 123
Rajna 45,71,99,116, 123, 131, 132, 148 rajnsko zlato 71
149
Atlanticus. Ovdje je dio na izvornome talijanskom (ali nije napisan s desna na lijevo kako
je to radio Leonardo) s prijevodom:
Ogni corpo sperico di densa e resistente superfizie, mosso da pari potenzia jara tanto movi-
mento con sua balzi causati da duro e solio smalto, quanto agittarlo libero per I aria.
0 mirabile giustizia di te, Primo Motore! Tu non hi voluto mancare a nessuna potenzia
l'ordini e qualita de'sua neciessari effeti, con cio sia che una potenzia debbe cacciare 100 bra-
cei una cosa vinta da lei, e quella nel suo obbedire trova intoppo, ai ordinato che la poten
zia del corpo ricusi novo movimento, ili quale per diversi balzi recuperi la intera somma del
suo debito viaggio.
»Svako sferno tijelo guste i otporne površine, kada se pokreće jednakom silom, učinit će
takav pokret u odskocima uzrokovanim njegovim učinkom na konkretnu podlogu kao
da je bačeno slobodno u zrak.
O kako je divljenja vrijedna Tvoja pravda, o Ti Glavni pokretaču! Ti nisi želio da bilo
koja sila bude lišena postupaka ili odlika nužnih za njezine učinke: jer ako sila ima spo
sobnost da pokrene objekt koji je osvojila, stotinu braceia, a taj objekt pokoravajući se
naiđe na prepreku, Ti si naložio da će nova sila sraza uzrokovati novo gibanje koje će ra
zličitim odskocima potvrditi sav stupanj udaljenosti koju je morala prijeći.«
(Tfje Notebooks of Leonardo da Vinci, World's Classics, Oxford University Press, 1998., str.
76)
Višeo Heraklitu:
Barnes Jonathan: Early Greek Philosophy, Penguin Classics 1987.
Jedanaesto poglavlje
Cjelovit prijevod izvješća profesora Popela u: The Energy Evolution, str. 219-246.
Druga polovica poglavlja temelji se na obavijestima gospode Ingeborg Schauberger.
Dvanaesto poglavlje
O istraživanjima vode koja je potaknuo Rudolf Steiner:
Schwenk, Theodor: Sensitive Chaos, Rudolf Steiner Press, London 1965.
Wilkes, John: Flowforms, Floris Books, Edinburgh 2004.
O izmijenjenim stajalištima o rijeci Rajni:
Više o Akcijskom planu za obranu od poplava Rajne vidi na United Nations Environment
Program internetskoj stranici, http://www.unep.org/geo/geo3/english/463.htm
O izmijenjenim stajalištima o šumama Ujedinjenoga Kraljevstva: Rackham, Oliver: Tl)e
Illustrated History of the Countryside, Weidenfeld and Nicholson 2003.
J A N E C O B B A L D : V I K T O R S C H A U B E R G E R : Ž I V O T U U Č E N J U O D P R I R O D E
Schauberger, Ingeborg 13, 15, 18, 121, 126,
127, 131, 136, 142, 148 Schauberger, Jorg 15, 131, 136 Schauberger, Walter 18,27, 121, 126, 127,
128, 129, 130, 135, 136, 137, 139, 140, 141, 142, 143
Schaumburg-Lippe, princ Adolf von 24, 51 sinteza 111, 112 sol 66,67
Stciner, Rudolf 148
Tales 112
temperaturni gradijent 42, 43, 45,46,48,
63, 64, 65, 66, 67
truljenje 35, 66, 82, 85
ur-fenomen 111
vodik 81, 146 vučna sila 36
Zuckerkandl 91
željezo 70, 71,74, 99, 104, 105, 107, 147