VIŠA RAZINA = NIŽA +

1. KNJIŽEVNOST

Homer: Odiseja (grčka)Vergilije: Eneida (rimska)

Petar Hektorović. Ribanje i ribarsko prigovaranje (hrvatska renesansa)Marin Držić: Novela od Stanca (hrvatska renesansa)Petar Zoranić: Planine (hrvatska renesana)

- razumjeti tematiku «rasute bašćine» i turske opasnosti (Juraj Šišgorić, Marko Marulić, Petar Zoranić)

- razumjeti barokni odnos prema temi života, smrti, ljubavi

- interpretirati: Jean Racine: Fedra, Voltaire: Candide (klasicizam)

- Edgar Allan Poe: Crni mačak (romantizam)

- A. Šenoa: Prijan Lovro (Šenoino doba)

- Gustave Flaubert: Gospođa Bovary (realizam)Nikolaj Vasiljević Gogolj: Kabanica (realizam)

- Josip Kozarac: Tena (hrvatski realizam)

- Charles Baudelaire: Cvjetovi zla (modernizam)

- Interpretirati liriku A. G. Matoša i V. Vidrića (hrvatska moderna)

- Interpretirati: Milan Begović: Bez trećega , A. G. Matoš: Cvijet sa raskršća, Camao; Milutin Cihlar Nehajev: Bijeg

- Interpretirati: Marcel Proust – Combray; Franz Kafka – Preobrazba (književnost 20. st.)

- Interpretirati: Louigi Pirandello – Šest lica traži autora, Samuel Beckett: U očekivanju Godota (moderna drama, drama apsurda)

- Miroslav Krleža: Baraka pet be (novela iz zbirke «Hrvatski bog Mars», književnost od 1929. do 1952.)

- J. D. Sallinger: Lovac u žitu (moderan roman, svjetska književnost II. razdoblja )

- Ranko Marinković: Ruke (zbirka novela; razdoblje druge moderne)

- Poznavati stvaralački opus i interpretirati poeziju Ivana Slamniga i Slavka Mihalića; suvremena književnost)

- Antun Šoljan: Kratki izlet, Ivan Aralica: Psi u trgovištu (postmodernizam)

-2. JEZIK

- razumjeti leksičko-semantičke pojmove: antroponimi, toponimi (4. razred)- razumjeti tvorbene načine u hrvatskom jeziku (4. razred)- razumijeti i poznavati povijesni razvoj hrvatskoga jezika (1.-4. razred)

1. Homer: Odiseja

«Odiseja» je Homerov spjev nastao u 8. st. pr. Krista, ime je dobio po junaku Odiseju. Ep prikazuje mirnodopski život starih Grka.

Ispjevan je u heksametrima, sastoji se od 24 pjevanja.

Ep počinje «in medias res» (u središte radnje).

«Odiseja» ima kompleksnu strukturu kompozicije:1) mirnodopski život2) pomorski život

Središnji motiv, koji pokreće radnju «Odiseje» su nastojanja gl. junaka da se nakon lutanja svijetom vrati kući.

Odisej je glavni lik epa, prikazan kao junak velike snage i hrabrosti, pameti, snalažljivosti, dovitljivosti, opreznosti,... Hladnokrvno rasuđivanje i prijevara spašavaju ga iz svih opasnosti.

Lik Odiseja je vječan simbol nemirnoga ljudskiog duha, radoznalosti i žeđi za novim spoznajama.

Odisejev lik pobudio je zanimanje novih književnika i mislilaca, te je prisutan u djelima svjetske književnosti (R. Marinković: Kiklop, James Joyce: Uliks,...).

U «Odiseji» su bogovi većinom zaštitnici pravih i moralnih odnosa među ljudima.

«Odiseja» je:

1. ep o mirnodopskom životu starih Grka (himna bračne vjernosti)2. ep povratka (takvi se epovi koriste u usmenoj predaji)

3. prva knjiga pomorskih pustolovina (prikazuje nemiran čovjekov duh)4. prvo epsko djelo europske književnosti koje se bavi sudbinom junaka

(privatan život)______________________________________________________________2. VERGILIJE: ENEIDABilješke o piscu: Vergilije je bio najistaknutiji rimski pjesnik Augustova doba.Bio je poseban ljubitelj starogrčkih pjesnika i filozofa.Živio je na Augustovu dvoru koji ga je i nagovorio da napiše Eneidu,junački ep u 12 pjevanja i ukupno 9 896 heksametara, u kojem jeproslavio rad Julijevaca kojima pripada i car August. Vergilije je snažno utjecao na mnoge europske pisce.

Vrsta djela: Junački ep

Kratki sadržaj: Poslije propasti Troje Eneja se spašava i sa svojim sinom Askanijemotplovi u Italiju sa željom da na ušću Tibera osnuje novo carstvo.Eneja je prikazan kao praotac rimskog naroda, a neizravno i kao Augustovpraotac. U prvom pjevanju prikazan je Enejin put u Italiju i nezgode kojemu priređuje božica Junona. Bog vjetrova, po Junoninoj želji, uništavaEneji brodove i on dolazi u Kartagu na dvor kraljice Didone. U drugom itrećem pjevanju Eneja pripovijeda svoje doživljaje. U četvrtom pjevanjuprikazana je ljubav između Didone i Eneje, koja završava tragično.U petom i šestom pjevanju prikazan je Enejin bijeg prema Siciliji i silazaku donji svijet, kroz koji ga vodi Sibila. Od sedmog do dvanaestog pjevanjarazvija se priča o Enejinom dolasku na obale Tibera, borbi s kraljemTurnom i njegovom smrti.

Jezik, stil i kompozicija djela: Vergilije je Homerovim stilom i tehnikom kompozicije obradio legenduo Trojancu Eneji kao osnivaču Rima i tako stvorio rimski nacionalni ep.Vergilije je svoj epski spjev obogatio ljubavnom pričom, utkavši u epskuradnju dramske zaplete i produbljene slike osjećaja. Ovaj ep je spjevanpo uzoru na Ilijadu i Odiseju. Spjevan je u dvanaest pjevanja u kojim seprvih šest pjevanja odnosi na Enejina putovanja koja možemo usporeditii sa Homerovom Odisejom, dok drugi dio epa pjeva o ratovima te jenapisan po uzoru na Ilijadu. Ep se sastoji os 9 896 heksametra, a jezik jevrlo jednostavan i jasan.

Analiza likova: Eneja Razlikuje se od Homerovih junaka koji djeluju uglavnom spontano,on je u prvom redu oruđe sudbine koja mu je naredila da udari temeljebudućoj veličini Rima. Time se nekako mogu opravdati neki njegovi

postupci koji bi inače bili za osudu. Kraljica Didona primila ga je kaobrodolomca u svoj grad, a on je, unatoč svim njenim dobročinstvima,neviteški napušta.

Didona Pametna i lijepa kraljica Kartage koja se zaljubljuje u Eneju nakonnjegova dolaska u Kartagu.

Dojam o djelu: Eneida kao ep je u biti zapravo Ilijada i Odiseja.Ipak, Vergilijeva je izvornost osebujna, osobito su izvorni njegovi opisi oluja, ljubav Eneje i Didone, te je Eneida pravi roman u stihovima kojeg krase razne usporedbe, stanovita jasnoća i posebni likovi s jedinstvenim osobinama. Zbog svih tih elemenata Eneida me se duboko dojmila te je smatram za jedan od najboljih epova.______________________________________________________________3. RIBANJE I RIBARSKO PRIGOVARANJE

PETAR  HEKTOROVIĆ    ( 1487. – 1572. )

Rodio se na otoku Hvaru u uglednoj vlasteoskoj obitelji. Cijeli svoj život proveo je u Starom Gradu, gdje je izgradio dvorac – utvrdu Tvardalj, u kojem je živio do smrti.

Svoj rodni otok napustio je u dva navrata: 1539. god. kada je pobjegao pred Turcima u Italiju i 1557. god. kada je otputovao u Dubrovnik  da upozna svoje prijatelje dubrovačke pjesnike.

U mladosti je pisao ljubavne pjesme, ali one se nisu sačuvale. Od Hektorovićeva književnog opusa očuvano je malo: nekoliko poslanica i pisama ( J. Bartučeviću, M. Veteranoviću, N. Nalješkoviću, M. Pelegrinoviću ), odlomak prepjeva Od lika ljuvenoga Ovidijeva spjeva ( Remedia amoris ) i glavno djelo, Ribanje i ribarsko prigovaranje ( dovršeno 1556., tiskano 1568. ).

Ribanje i ribarsko prigovaranje, pisano u obliku poslanice (pismo nekoj osobi, ali namijenjeno i javnom čitanju) vlastelinu i piscu Jerolimu  Bartučeviću, predstavlja neku vrstu putopisa u stihovima, u kojem Hektorović pripovijeda o trodnevnom putovanju na moru ( između Hvara, Brača i Šolte ) s ribarima Paskojem i Nikolom. Djelo se odlikuje svježinom, neposrednošću i jednostavnošću te ljubavi iskazanoj prema običnom puku i napaćenoj domovini.

Hektorović je unio u svoje djelo i četiri narodne pjesme – dvije bugaršćice ( Kraljević Marko i brat mu Andrijaš i Radosav Siverinac ) i dvije lirske pjesme ( Naš gospodin poljem jezdi i I kliče divojka ).

 

RIBANJE I RIBARSKO PRIGOVARANJE – poema Petra Hektorovića

U Ribanju i ribarskom prigovaranju po prvi se puta u hrvatskoj književnosti pojavljuju likovi težaka.

Starogradski ribari, Paskoje Debelja i Nikola Zet, prikazani su s puno simpatije i iskrenog divljenja zbog svoje bistrine, mudrosti i vitalnosti.

Opis ribanja, pojedinosti putovanja, susreti na moru, posjet Nečujmu Marka Marulića, reminiscencije na pjesnikov Tvardalj i zavičaj, odnos prema ribarima, narodnoj pjesmi i posebno naglašeni realistički odnos prema književnom stvaranju uopće znatno otežavaju kategorizaciju djela.

U biti Ribanje je himna specifičnoj ljepoti primorskog pejzaža i afirmacije života koji je uz taj pejzaž čovjek organizirao.

______________________________________________________________

5. PETAR ZORANIĆ : PLANINE (1508.-1569.)

- pisac prvog hrvatskog romana (Planine ) - pripada zadarskom renesansnom krugu, uz Brnu Karnarutića i Jurja

Barakovića

Biografija: potomak stare plemićke obitelji, kojoj je sjedište bilo ispod Velebita u Lici, ali se kasnije doselila u primorje – Nin. Kad su Turci potkraj 15.st. došli u Nin, Zoranićeva obitelj seli u Zadar. Tako se pjesnik rodio u Zadru, kasnije u Nin dolazi kao sudac, a radi i u vojnoj službi. Humanističku naobrazbu stekao je u Zadru i Padovi; bio je pravnik, bilježnik i javni službenik.

PLANINE

Jednini sačuvan pjesnikov roman (za druga dva njegova djela «Ljubveni lov» i «Vilenica» znamo samo po naslovu); pastirski je roman s umetnutim stihovima, napisan u Ninu.

Najjači poticaj za stvaranje toga djela bilo je Zoranićevo domoljublje; on već u posveti govori kako različiti pisci proslavljaju svoje zemlje, npr. u Grčkoj nema gore, rijeke ni izvora za koje ne bi bila vezana neka pjesnička priča. Zar da samo hrvatski kraljevi, ljepši od tih, ostanu neopjevani?

S takvim mislima započeo je Zoranić opisivati svoj fantastični put iz primorja u planine, k vili Dejaniri, po kojoj se, kako pisac izvodi, zove planina Dinara, koja će ga osloboditi od «betega ljubavnoga» (ljubavnog bola). Ali put do vilenice, pun čudnih doživljaja, vodi najprije kroz cvjetni prah pastira i vila; pjesnik ostaje nekoliko dana s njima slušajući njihove pjesme i pripovjetke o nesretnimljubavnicima pretvorenim od bogova u stabla, cvijeće, izvore i potoke.

Pohodivši zatim vilenicu, koja ga svojim čarolijama oslobodi od ljubavne boli, vraća se u svoj primorski zavičaj, gdje ga u alegorijskoj viziji nebeske pojave upućuje da se okani isprazne svjetovne poezije i prione uz vječnu istinu.

Tijek putovanja: Zoranovo putovanje započinje u Vodicama kod Nina, ide morskim putom do Starigrada podno Velebita, penje se velikom Paklenicom na vrh Velebita, ide prema istoku do Dinare, te rijekom Krkom dolazi do Šibenika. Put ga dalje vodi pokraj Zadra do Zatona i Nina.

Utjecaji: Dante, Boccaccio, Petrarca, Sannazzaro (Arcadia), Ovidije – Metamorfoze (Pripovjetke o nesretnim ljubavnicima kojima pisac objašnjava postanak izvora, bilja i rijeka svoga zavičaja).Najveći je utjecaj Sannazzarove «Arcadie» jer su i Zoranićeve «Planine» neka fantastična arkadija, smještena na hrvatskom tlu.

Značaj: Najvažnije u djelu je pjesnikovo domoljublje, koje se očituje u raznim prigodama. Tako pjesnik sreće dvojicu pastira sa stadom prorijeđenim napadajima istočnih vukova, tj. Turaka, sluša kako mu dvojica od njih pjevaju pjesme o raspadu domovine («od rasute baštine»). Kasnije vidi perivoj slave i u njem vilu Hrvaticu koja kori Hrvate, što pišu tuđim jezicima mjesto svojim.

Struktura djela: Roman se sastoji od 24 poglavlja, s uvodnom posvetom ninskom kanoniku Mateju Matijeviću. Događaji su ispričani kronološki.. Zamišljeno putovanje traje sedam dana, a od ljubanih jada glavni lik, Zoran, boluje već sedam godina.

Značenje: Roman možemo čitati u doslovnom (putovanje zaljubljenog pastira Zorana po stvarnim hrvatskim krajevima) i alegorijskom smislu : čovjeka na putu do spoznaje (Istine) vodi Božja Milost.________________________________________________________________

4. MARIN DRŽIĆ: NOVELA OD STANCA

vrsta: farsa

sadržaj: U karnevalskoj noći, u mračnim uličicama renesansnog Dubrovnika susreću se Vlaho, Miho i Dživo Pešica – neobuzdani mladići željni zabave. Dživo pripovijeda o sirotom seljaku koji je sa skromnom robom na prodaju, ne nalazeći bolje prenočošte, zanoćio uz gradsku fontanu. Mladići odluče «učiniti novelu» (našaliti se). Dživo se, maskiran, predstavlja Stancu kao bogati trgovac. Priča mu kako je uz pomoć vila povratio mladost.Stanac mu povjeruje. U njemu se budi razumljiva ljudska čežnja za mladošću i osjećaj gorke nepravednosti i prevarenosti prolaznošću života.Uz to, Stanac ima u dalekom selu na Pivi (selo u Hercegovini) mladu «domaću» čija bi ljubav planula novim žarom kada bi joj se iz grada vratio ponovno mlad, kao nekada.Ova posve obična ljudska sreća takvom se snagom suprostavila zdravom razumu, da su dubrovačke maškarejadnom starcu sasvim uvjerljivo izgledale kao vile. Maškare obriju Stancu bradu, odnesu, ali i plate, sir i kozle, i nošene neobuzdanom radošću nestanu među drevnim dubrovačkim palačama.Shvativši da je prevaren, Stanac uviđa da je čovjekova sudbina da nezaustavljivo korača svom kraju, a sva je gorčina baš u tome što je pri svakom koraku sve dublje svjestan činjenice da se ne može okrenuti i koraknuti nazad.

Stih: 316 dvostruko rimovanih dvanaesteraca- oko 40 puta se pojavljuju riječi STAROST i MLADOST (smisao/tema/ideja

djela)- kontrasti: starost –mladost, selo(Stanac, vlah, hercegovac, seljak) – grad

(mladići, građani, gospoda)- ___________________________________________________________

6.TEMATIKA «RASUTE BAŠĆINE» I TURSKE OPASNOSTI (JURAJ ŠIŠGORIĆ, M. Marulić, P. Zoranić)

Patriotizam kojim je prožeto djelo od prve do posljednje stranice jest okosnica koja ga drži kao cjelinu. Bašćina, kao zavičaj u užem i domovina u širem smislu, a ne samo kao obiteljski posjed kojim je jedna generacija vezana za korijene prošlosti, tema je cijeloga djela. Bašćinac j e čovjek koji je svjestan sebe, svoje povijesne uloge, pa taj pojam označuje jaku i poduzetnu ličnost u tragičnoj stvarnosti, na oštrici vremena prošlog, sadašnjeg i budućeg (Zoranić: Planine)

Marulić: Judita; Marulić je starozavjetni motiv prenesao u nove okolnosti i prilike naime to je vrijeme opasnosti od Turaka posebno prijetnja Splitu; kao predstavnik novog vremena očito je da Marulić brine za sudbinu svog naroda što pokazuje njegova domoljubna osjećanja i predstavlja nam ga kao dobra poznavatelja prilika u Hrvatskoj (to se vidi i u epskoj pjesmi "Molitva suprotiv Turkom")Šišgorić: Elegija o pustošenju šibenskoga polja

Zoranić: Planine: najznačajniji problem "rasute bašćine" koja se očituje u Turskoj i Mletačkoj opasnosti, a posebno ga zabrinjava opasnost od talijanskog jezika koji ugrožava hrvatski- problem ovoga romana možemo definirati kao:a) problem rasute bašćineb) pitanje od narođivanjac) problem hrvatskog jezika i stvaralaštva na hrvatskom jeziku________________________________________________________________7. BAROKNI odnos prema temi života, smrti, ljubavi

barokni svjetonazor ("memento mori" – sjeti se da si smrtan) tematika: prolaznost, život i smrt, odnos prema Bogubarokna obilježja:  - podvojenost baroknog čovjeka između svjetovne prirode i straha od smrti  - tematika: prolaznost, život i smrt, odnos prema Bogu________________________________________________________________8. JEAN RACINE: FEDRA (klasicizam)

Izvori: Racinovi uzori su antički: Euripidov Hipolit i Senekina Fedra

Tema: Tema tragedije je ljudska razapetost između strasti i krivnje

Radnja: Fedra, žena kralja Tezeja, zaljubljena je u svog posinka Hipolita. Budući da joj je muž već dugo odsutan i da joj dolaze glasine kako je mrtav, ona otkriva Hipolitu svoju ljubav. Otkriva se da Tezej nije mrtav, te Fedra očajna zbog straha od sramote i spoznaje da Hipolit voli mladu Ariciju, slaže mužu da ju je Hipolit obljubio. Tezej proklinje sina Hipolita, koji nakon nekog vremena pogiba. Fedra ispija otrov i, mučena osjećajem krivnje priznaje Tezeju svoju ljubav spram Hipolita.

Stih: aleksandrinac (12 slogova s cezurom iza šestog sloga)

U skladu s klasicističkim racionalizmom, moraličnošću i didaktičnošću, u djelu se osuđuje:- nerazumno , griješno ponašanje odnosno nedopuštena ljubav- nemoral glavne junakinje (spremnost na preljub i laž)- didaktičnost (poučnost) je vidljiva u poruci gledatelju da treba shvatiti kako kršenje društvenih normi vodi u smrt________________________________________________________________

9. PIERRE CORNEILLE: CID (klasicizam)

Tema: Ljudska razapetost između ljubavi i dužnosti.Likovi: Don Rodrigo, Himena,...

Fabula: Don Rodrigo i Himena zaljubljeni su jedno u drugo, ali zbog svađe njihovih očeva oni potiskuju svoju ljubav vođeni osjećajem časti i dužnosti očuvanjaobiteljskog ugleda. Oni se nisu samo spremni odreći ljubavi, nego su spremni poželjeti smrt voljene osobe. Na kraju se, po kraljevoj želji, ipak trebaju vjenčati.Stih: aleksandrinacStil: U djelu se naglašava potreba racionalnog poponašanja (prema razumu, a ne prema osjećajima), potreba poštovanja morala i običaja sredine u kojoj čovjek živi (važnost časti i ugleda obitelji).Pisac pokazuje čitatelju (gledatelju) što bi se moglo dogoditi u slučaju izbora jedne odnosno druge mogućnosti.Izvor: Priča o Cidu do Corneillea je došla putem drame Cidova mladost Guillena de Castra._______________________________________________________________

10. EDGAR ALLAN POE (1809.-1849.)

- Edgar Allan Poe je rođen 1809. godine u Bostonu. Pohađao je Universiy of Virginia  i West Point, ali je odustao od studija.

- američki pjesnik, pripovjedač, esejist, kritičar- dijete putujućih glumaca, koji su nastradali u prometnoj nesreći, posvaja ga obitelj imućnog trgovca Johna Allana - neslaganje s posvojiteljem (duhovno – materijalno)- bavi se novinarskim i književnim radomumire slavan, ali siromašan od posljedica bohemskog života i teškog alkoholizma- u njegovim djelima prevladavaju motivi straha, užasa, napuštenosti,

usamljenosti, izgubljene ljubavi i propalih iluzija («Ovaj je svijet svijet boli i nesreće»)

- utječe na pjesnike modernizma (Baudelaire)- DJELA: Napisao je oko 70-ak pripovijesti u kojima se nastavlja na engleske «gotske» romane strave i užasa, te fantastične pripovijesti njemačkih romantičara. Njegove novele pune su tajanstvenih i jezovitih zbivanja, smrti i stravične atmosfere, ili prepune fantastike.Imao je razvijen dar zapažanja, natprosjećnu sposobnost analize i logičnog zaključivanja – utemeljitelj je KRIMINALISTIČKOG ŽANRA U KNJIŽEVNOSTI(otac moderne detektivske priče – «Ubojstvo u ulici Morge»)Neka od njegovih djela: «Crni mačak», «Ubojstvo u ulici Morge», «Krabulja crvene smrti», «Groteskene pripovijesti i arabeske»,...

♦ groteska - likovno i verbalno prikazivanje ljudi ili životinja u neobičnom, fantastičnom, nakaznom ili komičnom obliku♦arabeska-ornament, šara u orijentalnom stilu; preneseno: crtež, slikarija

♦bizarno-neobično, čudno, iznenađujuće

CRNI MAČAK

Ukratko o likovima…ili možda o liku…koji nije imenovan.

On je čovjek pomalo nestalne psihe, vjerojatno utjecaj alkoholizma, čovjek koji je naglo postao siromašan i razdražljiv. Ne mogu reći da ga krivim, niti da ga opravdavam.

Kratak sadržaj:

Priča se o čovjeku, koji je od rane mladosti privržen životinjama, te ih je uvijek držao u kući, mazio…  Kasnije se oženio sličnom takvom osobom. Držali su mnogo ljubimaca, među kojim i crnog mačka Plutona. Jednog dana, ne mogavši više gledati životinju, objesi je na drvo. Čovjek dovodi kući crnog mačka iz neke krčme. Tako žive neko vrijeme, a onda čovjek zapazi mrlju na mačkovim prsima, koja ima oblik vješala. Tako redom, čovjek digne sjekiru na mačka, žena ga zaustavi, on digne sjekiru na ženu, ubije ju i zazida ju u podrumu. Nakon toga mačak nestaje, i on konačno mirno spava. Dolazi policija i ne otkriva nikakvog traga, ali čovjek lupi o zid, koji je nedavno sagradio, a iznutra se javi cviljenje. Policajci sruše zid, te nađu ženu i mačka.

Mjesto radnje:Radnja se odvija negdje u Americi.

Vrijeme radnje: Radnja se odvija u 19. stoljeću.

Pripovjetka prikazuje ljudsku sklonost zlu, nanošenju zla bez pravog motiva. Nastranost i zlo su najiskonskiji poriv ljudskog srca, a ovdje se javlja u različitim oblicima: kao mrzovoljnost, razdražljivost, bezobzirnost, okrutnost i na kraju hladnokrvno ubojstvo.Crni mačak je materijalizacija pripovjedačeve zle ćudi i u njemu se javlja želja da je uništi. Vješala na mačkovu trbuhu upozoravaju ga da je zločinac, ali i da će biti kažnjen. Mačak pobjeđuje, ali i pravda – zlo će biti kažnjeno (policija zahvaljujući mačku otkriva pripovjedačev zločin).______________________________________________________________

11. AUGUST ŠENOA: PRIJAN LOVRO

Kratki sadržaj August Šenoa boravio je na seoskom imanju svog prijatelja, gdje se upoznao s mladom udovicom s kojom se upušta u razgovor o književnosti: mlada udovica mu govori da rado čita no pretežito na njemačkom i francuskom jeziku jer je hrvatska literatura monotona. Šenoa joj želi dokazati da se I na hrvatskom jeziku

može napisati zanimljiva priča , te joj ispriča priču o svom prijatelju iz studentskih dana - prijanu Lovri. Lovro je rođen u mnogobrojnoj siromašnoj obitelji, ali se već rano istaknuo svojom inteligencijom i puno obećavao. Siromašnom je dječaku vrhunac životnog uspjeha, bez obzira na želje i darovitost, bilo svećenstvo. Duhovnost i učenost crne halje respektirali su Lovrini roditelji, gledajući u njoj prije svega mogućnost da njihovo dijete proživi život manje tegoban od njih. Lovro je učio dobro, ali je njegova nemirna priroda teško podnosila stroge zakone svećeničkog liceja. Lovro se osjećao zarobljen i sputavan, ali to je nestalo kad je susreo Malvinu. Na Lovrinu ljubav odgovorila je blagim prijekorom iako ga je voljela, ali to nije mogla priznati jer je on bio svećenik. Očaj koji je Lovro proživio dovodi ga do spoznaje da je bolje da bude dobar svjetovnjak nego loš svećenik. Tako se Lovro vraća kući, razočaravši svoje roditelje: otac ga tjera da se zaposli kao privatni učitelj grofova sina. Posao mu nalazi kanonik. Lovro se dobro slagao s grofom i intenzivno učio. Na jednoj zabavi susreće Malvinu, sada udatu, ona mu priznaje ljubav no on ju odbija. Nakon završetka s poučavanjem mladog grofa Lovro je želio nastaviti svoje školovanje no nije dobio stipendiju, te slomljen brojnim porazima oboli. Lovrin je otac slomljen sinovljevom boli odlučio založiti sve što su imali da bi platio sinu školovanje. Tako se Lovro nalazi na studiju jezikoslovlja. Rado je učio jer je gorio od želje za znanjem. U to vrijeme je u stanu sa Šenoom i Žigecom, i kad mu se konačno život sredio otac mu zapada u dugove. Jedino rješenje za Lovru je ženidba bogatom djevojkom. Tako upoznaje Minku, stariju djevojku čija je sumnjiva ljepota i još sumnjivija materijalna situacija samo za trenutak zaslijepila Lovru. Na nagovor Šenoe u razgovoru s budućim tastom doznaje da ona nema novca. Tada prekida zaruke. Ipak, u jednom času se činilo da se i Lovri osmjehnula sreća - na studij je došao neuki svećenik iz Dalmacije koji doznavši za Lovrine probleme ispriča priču o lijepoj i bogatoj nasljednici koja nema nikoga. Zajedno otputuju na more gdje je Lovro i upoznao Anđeliju o kojoj mu je svećenik govorio. Lovro je konačno upoznao ženu svog života i zaljubio se u nju, kao i ona u njega. Njezin stric doznaje da je Lovro siromah i da se želi oženiti Anđelijom zbog njezinog novca te zabranjuje vjenčanje. Lovro je istinski volio Anđeliju, no znao je da u to nikoga više ne može uvjeriti. Dolazi kod Anđelije govoreći joj da ne može više tako, te si oduzima život prerezavši si grkljan britvom. Tako se daroviti seoski mladić pretvara u očajnog, ogorčenjem otrovanom čovjeka.

Utjecaj sredine na pojedincaU svojoj pripovijest Prijan Lovro Šenoa nam daje portret tragičnog junaka Lovre čija je sudbina određena sumornošću sredine u kojoj se taj junak kreće. U njoj Šenoa raspravlja o odnosu društva i pojedinca odnosno utjecaju društva na pojedinca. Lovro je osoba iznimnih intelektualnih sposobnosti ali zbog njegova podrijetla društvo ga odbacuje uzrokujući time njegovu propast. Njegovim prvim dolaskom u grad otvaraju mu se novi vidici i on zaželi uzeti komadić slasti što ju je zamišljao u gradskome životu:

“Kad je Lovro vidio velike kuće, silu ljudi, visoke tornjeve, kad su mu poprvi put zagrmile velike orgulje, razigra mu se mlado srce preko reda.“

Ali tek što je vidio vanjskoga svijeta stadoše ga kidati od njega (“… žarkomu srcu mladića bijaše svijet preuzan, prezalo ono proletjeti preko svijeta, više svijeta, a ovamo ustadoše kidat ga od svijeta, zatvorit ga u sebe…”). Nemirna duša ne može naći utjehu u zatvoru društvene konvencije već traži slobodan prostor u razvoju vlastitog intelekta. Zbog takvih težnji čovjek u tadašnjem društvu biva proganjan i njegova je sudbina samo niz sankcija uvjetovanih društvenim okolnostima (“… vaša žrtva nije ništa drugo nego obična posljedica naših društvenih okolnosti…”). Društvo uvjetuje razvoj čovjeka, ne pita za njegovo znanje i kvalitete već gleda njegovo porijeklo (“Svijet obično ne sudi mladića po duševnim vrlinama, već po školskim svjedodžbama ili kasnije po većem ili manjem zvanju. Često se ljudi klanjaju plitkoj glavi jer je uvrštena u red javnog zvanja, često rugaju se umniku jer je ništa, jer ne spada u koju od društvenih kasta…”).

Stvaranje čitalačke publikeŠenoa u svojim djelima vodi dvije fabule, jednu ljubavnu a drugu temeljenu na povijesnoj građi. Dok je ljubavnu fabulu pisao romantičarski, drugu je vodio iznimno realistički prenoseći svoje poruke čitaocu. Taj izbor dvostruke fabule upotrijebljen je zato da bi se stvorila čitalačka publika na hrvatskom jeziku. Do tada su čitatelji bili zatrpani gomilom jeftinih romana jednakog zapleta, i sve se više počeli okretati stranoj književnosti zaboravljajući svoju. Te je ideje Šenoa prikazao na samom početku Prijana Lovre dobivši time izliku da prikaže još jedan društveni problem.

_______________________________________________________________________________

12. GUSTAVE FLAUBERT: GOSPOĐA BOVARY

Gustave Flaubert (1821.-1880.) francuski je pripovjedač i romanopisac.Nastojao je apsolutnom objektivnošću prikazivanja evocirati (prisjećati se) u svojim djelima likove i prizore iz svakidašnjeg malograđanskog života koji ga je okruživao i odbijao, kao i sjajne slike i likove daleke prošlosti, koja ga je neodoljivo privlačila.Djela: ''Madame Bovary'', ''Sentimentalni odgoj'', ''Jednostavno srce'', ''Bouvard i Pecuchet'', ''Salammbo'', ''Iskušenje sv. Antuna'', itd.

KNJIŽEVNI ROD: epikaVRSTA DJELA: roman

KARAKTERIZACIJA LIKOVA:likovi: Emma Bovary, Charles Bovary, Leon, Rudolphe, Charlesovi roditelji, Emmin otac...

EMMA BOVARY: Odrasla je u samostanu, a svijetu snova i mašte, potaknuta mnogobrojnim jeftinim romanima prepunih ljubavnika i ljubavnica, progonjenih gospođa što se onesviješćuju u samotnim paviljonima i sličnih romantičnih sudbina, i ona je sanjala o jednoj takvoj. Izašavši iz samostana i vrativši se na selo gdje joj je bilo dosadno, s nestrpljenjem je čekala da život počne, da se maštanja obistine.Kada je Charles zaprosi, ona pristaje misleći da ga voli, ali ona je nakon udaje sve prije nego sretna.

Kad je zahvati depresija oni se čak sele u Jonvil-l’ Abei. Ondje Emma rađa, ali curica joj uopće ne mijenja raspoloženje iako je voli.Budući da je dosta neuravnotežena, ona se zanosi svakakvima mislima;jednom se trudi da bude što bolja domaćica i majka – sve onako kako stoji u romanima, a ponekad je veseli i zaokuplja misao da pripada kolu ljubavnica kojima su dozvoljene zabranjene slasti, no sve to ipak joj ne donosi željenu sreću jer ona misli da “ljubav dolazi iznenada, s burom i munjama, kao nebeski uragan koji se spušta na život, otresa ga, čupa volu kao lišće i cijelo srce nosi u ponor... ” a ne zna da su prave ljubavi tužne i da se vrlo rijetko događaju.''Ona je bila tu, i za nju je postojao samo ples – sve je ostalo pokrivala neka tama.''''Njezino je srce bilo nalik na njih: bogatstvo ga je dodirnulo i ostavilo je na njemu svoj neizbrisiv trag.''

CHARLES BOVARY: Vrlo dobar čovjek, prostodušan, ne prevelikih ambicija, slijepo obožava Emmu i kad na kraju sve saznaje o svojoj ženi za koju je smatrao da je savršena to ga ubija i on umire nesretan jer je nije usrećio i jer mu ona nije uzvratila ljubav, a nije ni pronašla sreću.

O DJELU:''Gospođa Bovary'' je najpoznatiji Flaubertov roman, na kojem je radio pet godina.Fabula je romana vrlo jednostavna i ne obiluje uzbudljivim događajima, već iznosi povijest života mlade Emme Bovary, djevojke koja je odrasla na bogatome seoskome imanju, odgojena u djevojačkom internatu, udana za dobra i prostodušna seoskog liječnika Charlesa Bovaryja, s kojim provodi jednoličan život u malograđanskoj sredini provincijskih gradića. Nezadovoljna svojim životom, upušta se u dvije strastvene ljubavne avanture i, napuštena od oba ljubavnika, konačno se ubija.Sadržaj djela ima podlogu u istinitom događaju.Roman je podijeljen na tri dijela, sva tri s raznih aspekata koncentrirana oko lika glavne junakinje.

BOVARIZAM – ''svojstvo držati se drugim nego to čovjek jest'':Lik se Emme Bovary pretvorio u simbol nemoćne čežnje osrednjih duhova prema visinama, melankolične volje za junaštvom i poezijom u zatvorenoj kuli ugašenih želja, neostvarivih ambicija, zavisti, svagdašnje dosade...

Emma Bovary žrtva je svojih snova. Ona nije sebe mogla zamisliti kao gubitnicu, kao običnu domaćicu koja pluta po dosadnoj svakodnevnici uz svog tako prosječnog muža. Njezin se svijet, kojeg je tako pažljivo složila od detalja svoje mašte, srušio i nestao. I zato, ispijanje je otrova maestralan završetak sasvim u stilu Emme Bovary.

KRATAK SADRŽAJ:

PRVI DIORadnja započinje s Charlesom Bovaryem kao dječakom, nespretnim i nesnalažljivim učenikom, koji unatoč svemu tome u svome životu uspije doći do titule liječničkog pomoćnika s pravom liječenja. Ženi se postarijom udovicom koja brzo umire i ne ostavlja mu prevelik imetak, iako se upravo zbog toga njome i oženio. Dok mu je žena još bila živa, Charles upoznaje Emmu Rouault jer je dolazio liječiti njezinog oca na selo. Bila je drukčija, zato se zaljubio u nju i uskoro ju i zaprosio i oženio. Emma se, međutim, udala iz krivih razloga – selo joj je bilo dosadno, a Charles joj se učinio kao zgodna prilika za bijeg. Mislila je da će sreća doći sama od sebe, ali to se nikada nije dogodilo. Postaje ogorčena i brakom i životom u Tostesu. Charles, s druge strane, uvijek jednako voli Emmu i ne primjećuje koliko je ona nezadovoljna. Ona počinje mrziti njegovu sreću, ispod prividnog mira u njoj bujaju bijes i žudnja za drukčijim životom. Zapušta kuću i muža, naposlijetku se razboli i Charles se zbog njezinog zdravlja odluči na selidbu iz Tostesa. Kada su odlazili, Emma je bila trudna. 

DRUGI DIODolaze u Yonville, zapušten pokrajinski gradić. Odmah prvu večer upoznaju Léona koji svojom pojavom i interesima u Emminim očima postaje idealni muškarac, a s time Charles sve dublje tone. Emma počinje gajiti osjećaje prema njemu. U to je vrijeme i rodila djevojčicu Berthe, koju daje dojilji.Rastrgana je - izvana i prema drugima je draga i pristojna, ali ne može se riješiti mržnje i nemira u duši. Htjela je potražiti pomoć kod župnika, ali on je tome nedorastao i zato ona odlazi. Léone odlazi u Pariz jer više ne želi čekati da mu Emma uzvrati ljubav. Ona ostaje nesretna, ali ne zadugo jer se u njihovom životu pojavljuje bogati posjednik Rudolphe Boulanger. On zamjećuje Emmu i shvati da će ju vrlo lako osvojiti, što se i dogodi. Postaju ljubavnici, čak planiraju zajedno pobjeći, ali to se naravno ne dogodi jer je on Emmu zapravo samo htio iskoristiti i nikada zbog nje ne bi narušio vlastiti ugled, a niti bi se vezao za cijeli život. Nakon što je ostavljena i od njega, pomišlja na samoubojstvo, ali ga ipak ne počini. Slomljena je, zapada u teške i duge psihičke krize. Uz sve ovo, napravila je ogromne dugove koji sada dolaze na naplatu. Kada je ozdravila, odlazi s Charlesom u kazalište u Rouen gdje nakon tri godine sreće Léona. 

TREĆI DIOOna ostaje u Rouenu s Léonom, a Charles putuje kući. Postaju ljubavnici. Tada Emmin život postaje mreža laži koje su vodile jednom cilju – sastancima s Léonom. U to vrijeme nagovori Charlesa da joj omogući punomoć nad njihovom imovinom, na što on pristaje. Tako se još više zaplitala u lihvarovu mrežu, pravila sve veće dugove i sve ih više odgađala. Zbog toga dolazi do pljenidbe i prodaje svih njihovih pokretnina. Emma ne želi da se to dogodi, moli za pomoć sve koje poznaje, ali svi oni ju odbijaju. Léon se uplašio i pobjegao, ponovno ju ostavljajući. Jedini izlaz za Emmu bila je smrt. Proguta arsen i u sljedećih nekoliko sati umre. Charles pati, povlači se u sebe, kao da više ne živi. U kući pronalazi ljubavna pisma koja je Emma primala od svojih ljubavnika. Za sve krivi sudbinu. Umire.

_______________________________________________________________

13. NIKOLAJ VASILJEVIĆ GOGOLJ(1809.-1852.)

Biografija : prvi pisac velike plejade ruskih realista, potjeće iz plemičke obitelji. Odgojen je u plemenitaškim kućama, predavao povijest na petrogradskom fakultetu, radio kao niži činovnik.

Počinje pisati u gimnaziji. Objavio je neke poeme i igrokaze. Ulazi u literarne krugove uz pomoć Puškina. Jedan od najvećih ruskih pisaca. Vješto isprepliće realno i fantastično. Izvanredan slikar ljudske psihologije s profinjenim smislom za humor, također pjesnik koji voli otkrivati morbidne i mračne ljudske psihe. Takav kontrast čini ga jednom od najzanimljivijih pojava u ruskoj književnosti.

Djela : «Večeri na imanju kraj Dikanjke» (zbirka pripovjedaka) «Mirgorod» (zbirka novela) «Arabeske» (pripovjetke iz petrogradskog života» «Revizor» (komedija; satira na birokraciju ljudskog društva) «Mrtve duše» (roman; negativnosti ruskog društva)

Potkraj života Gogolj upada u vjerski misticizam, smatrajući da se zlo u Rusiji ne može nadvladati progresivnim, liberalnim idejama i socijalnim reformamam, nego treba ići natrag k vjeri i u Bogu naći utočište.

K A B A N I C A

Najpoznatija pripovjetka iz zbirke «Arabeske».

Središnji je lik Akakije Akakijević (apsurnost imena) koji iz prividno mirno i usporenog života završava u fantaziji. On je tragičan mali čovjek i nositelj apsurnog besmisla.

Gogolj kroz svoje likove upozorava ruskog čovjeka da mu je najveća mana – sličnost s njima. U tom kontekstu je i smisao tvrdnje Dostojevskog : «Svi smo mi izašli ispod Gogoljeve kabanice».

Kratka fabula: Glavni junak – Akakije Akakijević, niži činovnik za prepisivanje službenih spisa. Potpuno nevažan, plašljiv čovjek. Ti spisi su mu sav smisao života.

Potpuno je predan poslu, ali je nesposoban za nešto više (nikad ne napreduje u poslu, nemaštovit). Nema smisla za zabavu. Ne brine o svom oblačenju (hoda neuredan, sav u prnjama). Nosi uvijek istu, staru, istrošenu kabanicu.

Kada mu krojač više ne želi popravljati staru, nađe se u nevoji – nema novaca za novu. Ipak, nekako prikupi potrebnu svotu i sada mu je svaki dan ispunjen – sanja o kabanici. Napokon je gotova. Akakije se ne može nagledati, svi na poslu joj se dive. Odlazi kod jednog višeg činovnika na zabavu.

Na povratku kući kradu mu kabanicu. (pisac osuđuje birokratski aparat: policija ne poduzima ništa, govore mu da mora otići kod neke visoke ličnosti (ironija).

Na kraju dobiva vrućicu i umire. Nakon njegove smrti pojavljuje se mrtvac koji svima na mostu krade kabanice, dok se na kraju ne pojavi ta visoka ličnost, te se više ne pojavljuje.

Glavni motiv: KabanicaGlavni lik: Akakije Akakijević, tragičan mali čovjekStruktura djela: elementi realnog (opis njegov života), fantastičnog

(pojavljivanje nakon smrti), osuda birokracije (ironija)

Psihološki prikaz Akakija (plašljiv, nemaran prema sebi, slabić, savjestan u poslu,...)

__________________________________________________________

14. JOSIP KOZARAC: TENA

JOSIP KOZARAC(1858.-1906.)

- slavonski pisac, rođen u Vinkovcima- u Beču diplomira poljodjelstvo i šumarstvo (šumarski inžinjer)- zbog svoga zanimanja u djelima obrađuje ekonomske probleme (npr. u romanu Mrtvi kapitali)- najveći dio vremena provodi u prirodi

Njegovo stvaralaštvo možemo podijeliti na tri faze:

1) Pseudoromantizam - stihovi bez veće vrijednosti (pod utjecajem knjiške romantike), te pokušaji drame (Turci u Karlovcu, Tartufov unuk)

2) Saživljenost s prirodom i selom- «Priče djeda Nike» (zbirka poučnih crtica)- «Biser-Kata», «Naš Pilip», «Slavonska šuma», «Tena» (novele)- «Mrtvi kapitali», «Među svijetlom i tminom» (romani)

3) Psihološki prikaz unutrašnjeg života junaka- «Dona Ines», «Mira Kodolićeva», «Oprava» (novele)

Kozarac je bio pisac sa tezom. Po njegovom mišljenju književnost mora vršiti društvenu ulogu, pa makar i na štetu umjetničke vrijednosti djela.

Vrijednost Kozarca kao književnika- kritičar hrvatskog građanskog društva- piše o ekonomskim, socijalnim, političkim i moralnim problemima Slavonije

toga doba (aktualan)- roman «Mrtvi kapitali» piše više kao ekonomsko djelo i u tom smislu ima

vrijednost (uočio je problem: neiskorištenosti slavonske zemlje, te eksploatacije od strane stranaca; djelo je inače pisano crno-bijelom tehnikom: SELO pozitivno – GRAD negativan)

- uglavnom sva njegova djela imaju sretne završetke (sreća je u obrađivanju zemlje: Tena)

TENA(pripovijetka)

- u ovoj pripovijetki Kozarac iznosi niz društveno-ekonomskih problema svoga doba (propadanje zadruga, nesnalaženje slavonskog seljaka u novonastalim okolnostima (dotad je seljak bio specijaliziran za samo jednu gospodarsku granu, a sada se mora brinuti o cijelom imanju), visoki porezi, stranci koji uništavaju hrvatska prirodna bogatstva

- subjektivni čimbenici (lijenost, alkoholizam, nemar) onemogućavaju pojedinca da se barem pokuša snaći u novonastalim okolnostima

- Kozarac opisuje moralno propadanje prelijepe seoske djevojke Tene koja troši svoju ljepotu i mladost u koristoljubljem potaknutim vezama s različitim muškarcima, oženjenim ili neoženjenim

- Tenina kazna su kozice koje joj narušavaju tjelesnu ljepotu, ali njezin grijeh je iskupljen ljubavlju i radom___________________________________________________________

CHARLES BAUDELAIRE – CVJETOVI ZLA

15. CHARLES BAUDELAIRE (1821.-1867.)- francuski pjesnik i kritičar , začetnik moderne europske poezije- proživio je buran i mučan život ispunjen neprihvaćanjem,

nerazumijevanjem, sukobima, skandalima, psihičkom preosjetljivošću i mračnom melankolijom koja ga je počela mučiti već u djetinjstvu

- Baudelaire odrasta u hladnoj i nezainteresiranoj aristokratskoj sredini, vezan uz majku koja se nakon smrti Charlesova oca (60-godišnji filozof, hobi: slikanje) brzo preudala za plemića (general, veleposlanik) iz viših aristokratskih krugova

- Baudelairovo razočarenje majčinim nerazumijevanjem i njegova sklonost melankoliji i depresivnom klonuću koju je očito naslijedio od svog ekstravagantnog i neobično senzibilnog oca, oblikovala ga je u buntovnika koji prezire vlastitu životnu sredinu

- On traži prave životne poticaje u mračnim kvartovima boemskoga Pariza, opija se i luta, ali se istovremeno zanosi Wagnerovom glazbom i romantičarskom lirikom, posebno pjesništvom Edgara Allana Poea

- Njegovo skandalozno ponašanje kulminira, u za tadašnje prilike, skandaloznoj ljubavnoj vezi s mulatkinjom Jeane Duval koju proglašava svojom muzom i zajedno s njom tone u svijet mračnih pogubnih uživanja alkohola i narkotika

- Njegov bolećivi i turobni duh, njegova želja da razotkrije lažni malograđanski moral i deklarativne moralne i estetske zakonitosti – namjere toliko očigledne u njegovu buntovničkom načinu života, očituju se i u njegovu pjesništvu

- Baudelaire je bio genijalni utemeljitelj novih pogleda na značenje i bit poezije koji su najočiglednije izraženi u zbirci lirike «Cvjetovi zla» čija je pojava označila prekretnicu u europskoj lirskoj tradiciji.

- Uz to, Baudelaire je napisao i velik broj književnih, likovnih i glazbenih kritika, pjesama u prozi, a zapaženi su i njegovi prepjevi pjesama E. A. Poea

- Gotovo sva njegova poezija doživjela je afirmaciju nakon njegove smrti, a poklonici simbolizma i brojnih drugih pjesničkih pravaca rado su se pozivali na Baudelairea kao svog učitelja

- Iako je za života bio neprihvaćen, često i otvoreno prezren i odbačen (zbirka Cvjetovi zla dospjela je na sud zbog povrede javnog morala), Baudelaire si je svojim pjesmama osigurao mjesto začetnika modernoga pjesništva, a svojim kontroverznim životom neformalnu titulu velikog BOHEMA I BUNTOVNIKA PROTIV ISPRAZNOSTI I LAŽNIH VRIJEDNOSTI MALOGRAĐANSKOG DRUŠTVA

- Umro je i sam slomljen bolešću i životnim tegobama, u 46. godini života

- Djela: «Cvjetovi zla» (zbirka pjesama)- «Spleen Pariza» (pjesme u prozi)

- «Romantična umjetnost» (esej),…

«CVJETOVI ZLA»- zbirka objavljena 1875. i odmah je izazvala ogromno zanimanje i

burnu reakciju neprihvaćanja Baudelaira- Isto ono građanstvo koje je optuživalo Flaubertovu Madame Bovary

za nemoral optužilo je, ali i osudilo Baudelairove pjesme- Baudelaire je postao karizmatski neshvaćeni i ukleti pjesnik koji

svoje pjesme naziva «strastvenom nasladom nad otporom» i «proizvodom mržnje», a u svojoj odbačenosti uživa pozivajući se na «aristokratsko zadovoljstvo ne svidjeti se»

- Želju da šokira, muči i sablažnjava izražava razaranjem ideala tradicionalnog sentimentalnog pjesništva koje je imalo zadaću da uljepšava malograđanske živote i rasplakuje duše naših čitatelja

- Izborom tema, motiva i leksika Baudelaire propagira KAOS i ESTETIKU RUŽNOĆE koju izrazito sugestivno materijalizira u svojim tekstovima prepunim naturalističkih pjesničkih slika izraženih sugestivnim riječima, sinestezijama te teškim i mračnim bojama i zvukovima stiha

- Danas zbirka sadrži oko 200 pjesama, uglavnom soneta (70), a podijeljena je na 6 ciklusa:

- 1) SPLEEN I IDEAL (88) – pruža kontrast između uzleta i pada

- 2) PARISKE SLIKE (18) - iskazuje pokušaj bijega u izvanjski svijet velegrada

- 3) Vino (5) – umjetnički raj

- 4) Cvjetovi zla (12) – predanost čarima razornoga

- 5) Pobuna (3) – pobuna protiv Boga

- 6) Smrt – traženje mira u smrti

- Cvjetove zla možemo u određenoj mjeri smatrati simboličkom kronologijom pjesnikovih životnih uspona, klonuća i zanosa

- Baudelaire odbacuje ideju ljepote, sentimentalnost, uvodi novu emotivnost: osjećanje očaja, nemoći, mržnje, prkosa, prezira i zanosa

- Njegove pjesme govore o ponoru ljudskog bića – o nagonu, bludu, zavisti, animalnosti, praznini.

- Teme njegovih pjesama su detalji svakodnevnog, naturalistički sagledanog čovjekova postojanja: SMRT, RASPADANJE, PRAZNINA, OČAJ, SIVI ŽIVOT VELEGRADA, MATERIJALNA I DUHOVNA BIJEDA, TAMNI BRUTALNI PORIVI NAGONSKE BORBE ZA OPSTANAK.

- Srušena je tradicionalna uloga pjesnika: on je OTPADNIK OD DRUŠTVA I POBUNJENIK koji grubo izgovara ogoljelu istinu u zaprepaštena lica malograđana

- P JESNIK JE UKLET, ODBAČEN I OČAJAN, ali i jedini sposoban da protumači bit i smisao općeg društvenog kaosa

- Djelomično utemeljujući svoje pjesništvo na idejama romantizma, posebno na pjesništvu E. A. Poea, Baudelaire je izgradio posve novu poetiku i tako postavio polazišta suvremenoj modernoj europskoj lirici

A L B A T R O S (pjesma)

Albatrosi su velike morske ptice koje žive u visinama gdje dolazi do izražaja njihova ljepota i ravnodušnost spram svijeta mornara (čije brodove albatrosi prate). Mornari love Albatrose radi zabave, muče ih na brodskoj palubi i ismijavaju njihovu ružnoću. Suprotnost između albatrosa i mornara je suprotnost između pjesnika i svijeta. I pjesnici žive u visinama (teže višim, duhovnim vrijednostima i idealu), u stvarnosti, među ljudima, oni su drukčiji, neshvaćeni i ružni.

U katrenima, dvanaestercima povezanim unakrsnom rimom Baudelaire govori o odnosu pjesnika i svijeta.

B A U D E L A I R O V P J E S N I Č K I S V I J E T

Krajnje točke Baudelairovih pjesničkih preokupacija mogu se i shematski prikazati:

N E B O(pozitivne vrijednosti kojima čovjek teži: ideal, sreća, ljepota, ljubav)

M O R E S T V A R N O S T U M J E T N I R A J(more je odraz čovjekove - patnja (čovjekova opijenostnutrine: Slobodni čovječe - tjeskoba vinom, poezijom ili uvijek ćeš voljeti more) - ružnoća krepošću)

P O N O R (negativne vrijednosti: strah, zlo, pakao, blud, grijeh)

Od stvarnosti kao središta kreću njegovi uzleti (u nebo) i padovi (u ponor). Lakše podnošenje stvarnosti omogućavaju umjetni rajevi i more koje zrcali čovjekovu dušu – tajanstvenu i beskrajnu.

S T R A N A C

- Koga najvoliš, zagonetni čovječe, Oca ili majku, sestru ili brata?- Nemam ni oca ni majke, ni sestre ni brata.- A prijatelji?- Do dana današnjega nisam upoznao smisao ove riječi.- A domaja?- Ne znam pod kojom je širinom smještena.- Ljepota?- Rado bih je volio, da je besmrtna božica.- Zlato?- Mrzim ga kao što vi mrzite Boga.- Pa što onda voliš, neobični stranče?- Volim oblake…oblake, što prolaze….ondje…divne oblake! (Iz zbirke «Spleen Pariza»

POANTA: Baudelaire je stranac na cijelom svijetu, jer se osjeća neshvaćen, neprilagođen. Ne može uživati u vrijednostima ovoga svijeta, jer to nisu njegove vrijednosti. Osjeća se mnogo bliže OBLACIMA – NEBU, svom dalekom idealu.

________________________________________________________________

16. VLADIMIR VIDRIĆ LIRIKA

VLADIMIR VIDRIĆ(1875.-1909.)

- jedan od najizrazitijih predstavnika hrvatskih modernista zagrebačkog kruga- napisao samo jednu zbirku pjesama (40-ak pjesama) koja je bila dovoljna da ga

se uvrsti među najbolje naše pjesnike moderne

Stvaralaštvo:- pjesme je počeo rano pisati (6.raz. klasične gimnazije)- motivi : staroklasični, iz slavenske mitologije, pejzaži ( najbolji

u hrvatskoj književnosti, «pjesnik vizualnog»; svoja raspoloženja

izražava bojom, a ne refleksijama), aktualni društveno-socijalni problemi

- neobična jednostavnost njegove poezije kojom je iskazao najdublje misli

- piše u strogo zatvorenoj formi, služi se elementima narodnog izraza

PEJZAŽ I.Pjesničke slike:

1) «U travi se žute cvjetovi I zuje zlačane pčele» (vizualni i auditivni motivi)2) Boje (neba, krovova), zvukovi (podnevno zvono)3) «Zlatno se polje stere(...)/I s huma se k humu vere...» (širina ravnice, valovitost / val=hum/ širina horizonta/ beskonačnost)

- pjesma kao lirski ugođaj; ljepota jednostavnosti, spokojnost- pjesma poput slikarskog platna: ljepota boja- pjesma poput simfonije: ljepota zvuka

PEJZAŽ II.

Pjesničke slike:1) Mjesec – nebeski putnik

«Lako je odsakivo(...) I opet u nebo plivo.» (personifikacije)

2) Otvoren prozor – blistav od kapi kiše (ljepota trenutka, sl. Cesarićevoj Voćki poslije kiše)

3) Zamišljen glas«Iskrice noću lete...» - ljepota krijesnica- rosno grmlje

4) «Grmlje i bašta sniva» «...mjesec(...) hiti i pliva:» (personifikacije)5) Radost prirode («i smijeh se pronije Il prosu se šaka pjeska?» (usporedba, retoričko pitanje)

- usporedba pjesama

PEJZAŽ I. PEJZAŽ II.

- dan (podne) - noć- lirski ugođaj - noćni ugođaj- auditivni i vizualni motivi - tajanstvenost (mjesec, iskrice- spokojnost = krijesnice, glasovi, smijeh)- širina horizonta

(simbolično: širina života)_____________________ __________________________

JEDNOSTAVNOST I TAJANSTVENOST I LJEPOTALJEPOTA PRIRODE PRIRODE NOĆUDANJU

Moguća usporedba sa čovjekom: Ljepota u jednostavnosti djetinjstva i starosti; ljepota u tajansvenosti mladalaštva i zrelosti; tajanstvenost smrti,...

Vidrić dokazuje da se može o svemu napisati pjesma. Bitan je doživljaj/sposobnost doživljavanja prirode.

ADIEU

- franc. adieu=zbogom

Pjesničke slike:

1) «O moja je leđa lagano kucnula mandolina...» (skitalački/bohemski život tjera ga dalje) Purpurna pomrčina

Moje je vjeđe prekrila (personifikacija)Od sunca, vjetra i vina. (poroci lutalačkog života)

2) «Moja se ruka ganulakoja pjesmice sklada» (metonimija: dio predstavlja cjelinu: ruka = pjesnika)

POANTA: Opraštanje od tajanstvene gospođe/ opraštanje od života________________________________________________________________

17. MILAN BEGOVIĆ: BEZ TREĆEGA (hrvatska moderna)

MILAN BEGOVIĆ (1876. – 1948.)

Rođen je u Vrlici (Dalmacija). Pohađao gimnaziju u Splitu, te Filozofski fakultet u Zagrebu i Beču (romanistika, slavistika). Radio kao profesor u Zadru i Splitu, dramaturg, redatelj u Hamburgu i Beču, kasnije profesor glume u glumačkoj školi, te ravnatelj drame zagrebačkog HNK. Bio je pisac, kazališni kritičar, prevoditelj i urednik književnih časopisa (Kritika, Suvremenik).

Varirajući od romantičnih i zabavnih komada do majstorskih i psiholoških analiza, Begović uvodi u dramu teme i tehniku moderne europske književnosti (utjecaj Ibsena, D´ Annunzija).

Piše novele, drame, romane, feljtone, eseje, pjesme,…

Njegova najpoznatija zbirka pjesama je «Knjiga Boccadoro» (1900.) provokativne tematike (erotika, hedonizam), koju je objavio pod pseudonimom Xeres de la Maraja.

Najvrjedniji dio njegova opusa su drame: «Pustolov pred vratima», «Bez trećega», «Amerikanska jahta u splitskoj luci».

BEZ TREĆEGAVrsta djela: drama u užem smislu Vrijeme radnje: krajem veljače 1926. godine

VRIJEME I MJESTO RADNJE: Radnja se događa u Zagrebu, u jednoj jedinoj noći, u jednoj prostoriji male barokne jednokatnice s visokim parterom i mansardom, u Kuševićevoj ulici u Gornjem gradu, krajem veljače 1926. godine

TEMA: Sukob žene, koja odavno čeka povratak muža, i muža, koji se vraća iz zarobljeništva u Sibiru nakon osam godina. Njihov se ponovni susret temelji na sukobu koji je prouzročen muževom ljubomorom bez nekog posebnog povoda.Psihološka razmatranja ljubomore.

LIKOVI: Marko Barić, Margita (Giga) Barić, Franciska (Gigina sluškinja)

MARKO - izrazito ljubomoran iako ga žena nije varala, nego mu je svih osam godina bila potpuno vjerna, u dvojbi je treba li vjerujovati ženi ili ne; u njemu se odvija unutarnji sukob te dolazi i do fizičkog sukoba, nasilan je, snažan, grub. Nakon osam godina izbivanja iz doma u njemu se događa fizička i psihička preobrazba. Osim ljubomorom, ispunjen je i mržnjom.

GIGA - vjerna i odana supruga. Imala je tifus pa joj je dosta kose opalo, a Marko je mislio da se ošišala, odnosno promijenila zato što ima ljubavnika pa je ljut zbog toga. Na kraju joj je muž povjerovao da ga nije varala jer je pronašao očevo pismo koje o tomu svjedoči, Ona u početku želi Marka uvjeriti u svoju ljubav i vjernost, no na kraju se ipak okreće samoj sebi i ubije Marka da se obrani od silovanja.

Kratak sadržajMarko Barić, Gigin muž, vraća se kući nakon 8 godina koje je proveo u Sibiru. Dok  je čekao, telefon je zvonio dva puta. Gigu su tražili neki njemu nepoznati muškarci, po salonu je ugledao bukete cvijeća, razna pisma i tu se počela rađati njegova bolesna ljubomora i uvjerenje da ga ona vara.

Počinju stalne svađe, a Marko nikako ne može shvatiti da ga Giga ne vara. Ispočetka, Giga mu se pravda i objašnjava zašto ga je proglasila mrtvim i da nije imala nikoga osim njega, no Marko i dalje tvrdi da je siguran da ga vara.Na kraju Marko odustaje i govori Gigi kako joj vjeruje i više nije ljubomoran, no Giga mu više ne dozvoljava da joj priđe govoreći da joj se gadi jer ju je optuživao za nešto što nije napravila. Marko ne prihvaća odbijanje, zbog čega ga Giga ubije revolverom. Naziva doktora s priznanjem da je ubila svog muža.

KARAKTERISTIKE DJELA:- Kvalitativan (unutarnji) i kvantitativan (vanjski, među likovima) sukob- Razgovor između muža i žene zasniva se na dubokom nesporazumu- Često dolazi do neočekivanih dramskih preokreta (npr. kad Marko pronalazi pismo Gigina umrlog oca kojim se uvjerio u njenu vjernost)- Drama ima tragičan završetak: Giga pištoljem ubija Marka da se obrani od silovanja- Naslov ''Bez trećega'' - pritom se misli na čovjeka koji ni ne postoji jer Giga nije varala muža ni s kim; znači za ljubav, a tako i za ljubomoru, potrebno je dvoje, bez trećega- Mnogi smatraju da se lik Gige može poistovjetiti s likom Laure (Kovačić), ali također ima dosta sličnosti s Norom (Ibsen)

18. ANTUN GUSTAV MATOŠ : CVIJET SA RASKRŠĆA

Tema: ljubav (razmišljanje gl. lika o ljubavi)Jedan događaj: susret putnika Solusa i slijepe djevojke IzabeleVrijeme: nedjelja, praznik; jedan ljetni danProstor: francuski grad N., odmorište u aleji pokraj ljetnikovcaGlavni likovi: dva karaktera – Solus i Izabela; karakterizacija (vanjski izgled, citati, postupci, povezanost s događajem, duševno stanje)Izabela – lirski portret: bijela, nježna, naivna, susretljiva, neiskvarena, čista, netaknuta – ČISTA LJEPOTA – sve što je lijepo jest u njoj, izolirana od vanjskog svijeta, simbol IDEALNE LJEPOTE- SIMBOLIKA BIJELE BOJE: «bijele cipelice koje nikad blata ne

vidješe» - lijepo je ono što je netaknuto od ljudi;

- asocijacije: citati…(mjesečina, večernje cvijeće, duša sjetnog noturna, djevičanska bajka, vilinsko vreteno, akord Beethovenova uzdaha, kaplja sreće,…)

- simbol – idealne, netaknute, djevičanske, apstraktne, ljubavi – ljepote o kojoj Matoš sanja kao o svom idealu

Solus – simbolika imena : «sam»

- životni izbor: putnik, lutalica, fotograf, bježi od društva kojim je nezadovoljan, izabrao je slobodu i lutanje, ne može živjeti u društvu koje mu ne odgovara (citati)

- traži od života . SREĆU, LJEPOTU, idealnu ljepotu i ljubav; on je neiskvaren i buntovan, govori s gorčinom o ljudima (citati).

-Kratak sadržaj:Novela govori o čovjeku koji sebe naziva Solus i koji sam putuje svijetom jer ne voli gradove. Uz to on ne voli biti slobodan. Jednog dan zaustavio se u jednom francuskom gradiću gdje nakon što se okrijepio, zaspi na jednom lovačkom puteljku nedaleko od novog ljetnikovca.Dok se budio osjeti da nije sam. Ugledao je pored sebe prekrasnu djevojku, ali ubrzo shvati da je ona slijepa. A ona je toga dana prvi puta otišla sama s svojim psa od kuće dok nitko nije pazio na nju. Djevojci se Sulus odmah svidio i nagovarala ga je da zajedno pođu u njezin dvor. Kad on to otkloni, ona poželi sa Solusom lutati svijetom. I baš dok ju je uvjeravao da ni to nije dobro za nju, pojavi se djevojčin otac i grubo prekine njihov razgovor, odvevši djevojku kući.

Glavni junak je putnik koji pješke putuje po svijetu, a ono što je lijepo bilježi svojim fotoaparatom. Ime mu je Solus. Na jednom takvom putovanju on stiže u mali francuski grad i zastaje da se odmori. Probudivši se zatiče ondje prelijepu, ali slijepu djevojku Izabelu. I između njih se rađa ljubav na prvi pogled. Izabela živi s ocem i paziteljicom, kako je Matoš naziva, koja je čuva i uvijek je s njom. No ovaj put, Izabela se uspjela odšuljati iz dvora i tako je naišla na Solusa. Ona se zaljubljuje u njega i želi da on pođe s njom u dvor i da zajedno tamo žive, no on to ne prihvaća jer kaže da onda ne bi bio slobodan, a drugačije ne može živjeti. Izabela onda pristaje i da krene s njim na putovanja, besciljna lutanja svijetom, ali on joj ne želi takvu sudbinu. U to dolazi Izabelin otac i odvodi je natrag u dvor, a Solus nastavlja sa svojim putovanjem.

Simbolika naslova (u kontekstu novele): CVIJET – simbol harmonije i idealne ljubavi; posrednik između pjesnika i njegova naslućivanja misterija LJEPOTE.RASKRŠĆE – simbolizira njegovo traženje, njegov životni put, sudbinuPRIPOVIJEDAČ – svojim lirskim iskazajima (citatima) i uporabom simbola i alegorija proširuje sadržaj novele.Matoševa liričnost: ritam rečenice, slikovitost, sažetost izraza, sinestezija, subjektivni osjećaji (citati).

Početak novele: lirski ugođaj – opis prirode i događaj (dolazak u južni francuski gradić N)

Završetak novele: POANTA – SUKOB STVARNOSTI I SNOVA (San, ljepota i savršenstvo su neuhvatljivi i nedostupni /kao Izabela/, ruše ih realnost, buđenje iz sna pr. dolazak ljudi i lavež pasa).Sporedni likovi: malobrojni (otac i sluge – citati)

Prožimanje sna i jave u noveli:- SAN . pjesnikova sjećanja i asocijacije, maštanja- STVARNOST (JAVA): početak (dolazak u francuski gradić N.) i

završetak (sve iluzije u tom se trenutku pretvaraju u stvarnost: dolazak ljudi i lavež pasa).

________________________________________________________________

19. MILUTIN CIHLAR NEHAJEV: BIJEG (hrvatska moderna)Naslov: BijegVrsta djela: romanKratak sadržajĐuro Andrijašević toliko se naputovao u svom životu da je imao neku odvratnost protiv svakog putovanja. Hvatao ga strah da će u onom drugom svijetu naći nešto nepoznato i novo na što se neće moći priviknuti. Prisjetio se da je u trećoj godini sveučilišta upoznao Veru u koju se jako zaljubio.Smatrao je da bi bilo najbolje sve prepustiti vremenu. Prisjetio se kako su profesori u gimnaziji potvrdili da takvog talenta kakav je on nije bilo. U Vijencu je izašao njegov prvi veći rad i svi su se čudili njegovoj savršenosti. Opčinila ga je želja za slavom.Praznike nakon položene mature proveo je u Kraljevici, a tamo je  upoznao gospođicu Zoru  i njenog brata Marka. Mladići su ubrzo postali dobri prijatelji. Njihovim izletima se pridružila gospođica Zora i poslije par susreta Đurin se pojam o ženi kretao između dva kontrasta. Nije bila lijepa, ali je začarala svoju okolinu.Nakon par dana Zora i njen brat su otišli i Đuro je osjetio grižnju savjesti na tu ljubav i propatio je do trenutka kada je trebao krenuti u Beč da se upiše na sveučilište. Napisao joj je pismo proklinjući je i u isti mah strašno i samilosno žaleći.U velegradu se preobrazio u drugog čovjeka. Čekao je neće li od Zore doći nekakav odgovor i tako se njihov roman nije nikako mogao završiti. Mislio je da se njena ljubav pretvorila u prezir. Izbjegavao je susret sa poznatim ljudima, da ne bi oni vidjeli kako je duboko i zauvijek propao.Otišao je kod prijatelja Toše. Povjerio mu se i rekao ga je mučilo. On mu je rekao da je proživio normalno razočaranje u prvoj ljubavi i da je loše što je zapustio

svoj književnički rad. Đuro je poslušao savjet i treću godinu studija upisao u Zagrebu. Novi osjećaj ga je odveo dalje od očajanja zbog prijeloma sa Zorom.Vera je bila lijepa pristala djevojka i njen izgled je pristajao uz sliku djevičanstva i netaknutosti koju bijaše zamislio. Sve snažnije je primjećivao da mu se Verina duša približava. Nevidljiva veza između njih dvoje sve se više stezala i Đurino uspavano srce stalo se buditi, kucati sve jače i hrliti njoj u susret. Ipak je Đuro uvjeravao sebe da je odviše star i grešan za tu novu, veliku ljubav i da se ne može izbrisati prošlost koja ga čini bezvrijednim pred Verinim zahtjevima.Otišao je u svoj stan da je više ne vidi i napisao joj pismo, kako je ovo sve ludost i zločin što radi. Opisao je svoju ljubav prema njoj i svoj strah radi te ljubavi, te da je njegov život sagrađena na ogromnom razočaranju.Đuro je otputovao prijatelju Toši i u prilikama odmora pisao dnevnik događanja. Slučajno je u novinama pročitao o imenovanjima i premještajima da je Zora Marak, učiteljica više pučke škole premještena na višu djevojačku školu u V. Tako je saznao gdje je završila Zora kao učiteljica, odgajajući djecu, s vremenom stara djevojka sa praznim domom.Teško je pomislio, kako je proživjela te godine. Da li ga je zaboravila i smirila se. Da li je zadržala uspomenu na našu ljubav, a to sigurno jest jer se nije udala i mora da ju to muči. Ružno je misliti na to, ali se ništa više ne da popraviti.Smislili su da razvrgnu zaruke i Veru udaju za nekoga drugoga. Bio je premješten za suplanta u Senj. Nije htio javiti Veri, nego je htio da ona vijest pročita iz novina, te se uputi u svoje novo boravište. Pomisao da će Vera biti njegova svakim danom se sve više udaljavala od njega.Jednoga dana je stigao brzojav od Vere, koja ga poziva da dođe. Pomislio je da ga se poželjela vidjeti, ali se tog trenutka kod njega pojavila spoznaja vlastite bijede i nemoći. Slabost mu je zahvatila cijelu dušu. Samo se prisjećao Vere i njihove ljubavi.Napisao je oproštajno pismo Toši u kojem ga obavještava da je sasvim propao, dobio otkaz i da mu u krčmi iz milosti daju piti. Postao je propalica.Vera se udala, a on od života ne može pobjeći. Nikad nisu pronašli njegov leš.Vrijeme radnje: kraj siječnja 1909. godineAutor: Milutin Cihlar NehajevBilješka o piscuMilutin Cihlar Nehajev rođen je 1880. godine u Senju, u doseljeničkoj obitelji. Pohađao je gimnaziju u Kraljevici i Zagrebu, a studij kemije završio je u Beču.Bio je gimnazijski profesor u Zadru, a u Zagrebu je radio i kao novinar, i kao književnik. Bio je svestrani stvaralac: novelist, romanopisac, dramatičar, književnik, prevoditelj i intelektualac. U trideset godina književnog rada stvorio je velik broj djela.

Bio je zainteresiran i za politiku. On pripada čelnicima hrvatske moderne, posebno svojim romanom Bijeg. To je jedan od prvih romana u hrvatskoj književnosti. On se u pisanju tog romana poslužio modernom tehnikom pisanja, pokušajem zatvaranja interesnog kruga na probleme čovjeka. Pri tome sve drugo ostaje u drugom planu i ništa drugo nije važno.Umro je 7. travnja 1931. godine u Zagrebu.

20. MARCEL PROUST: COMBRAYMarcel Proust: Combray

- Proustovo životno djelo – ciklus U traženju izgubljena vremena od 7 romana (neki se sastoje od više djelova) u kojima opisuje prvih 30 godina svog života: Put k Swannu (Combray, Jedna Swannova ljubav, Zavičajna imena – ime), U sjeni procvalih djevojaka (Oko gospođe Swann, Zavičajna imena – zavičaj), Vojvotkinja de Guermantes, Sodoma i Gomora, Zatočenica, Bjegunica, Pronađeno vrijeme – pisao u posljednjih 15-ak godina, osamljen, zatvoren u svoju sobu zbog bolesti (astma, srčani problemi, preosjetljivost) – prvi veliki opus modernih romana europske književnosti- 1. dio – Combray – uvodi sve teme i gotovo sve likove ciklusa – može se čitati kao zasebno djelo – u njemu se prisjeća ljetnih razdoblja svog djetinjstva koja je provodio u francuskom provincijskom gradiću koji se u djelu zove Combray, a u stvarnosti Illiers – do vremena kad je napisavši svoj prvi ulomak (o 3 zvonika) i otkrio svoj umjetnički poziv (pišući se osjeća sretnim jer se "oslobađa" stvarnosti)- pseudoautobiografija – mnogi autobiografski elementi (djetinjstvo boležljiva, osjetljiva dječaka iz dobrostojeće građanske obitelji), ali s previše detalja i poetike da bi se moglo temeljiti samo na pouzdanom sjećanju- u 1. licu, subjektivni pripovjedač – dvostruko ja (osoba koja se prisjeća i osoba u sjećanju)- glavna tema: sjećanje tj. traganje za prošlošću (rekonstrukcija individualne prošlosti) madeleine - najpoznatiji kolačić u povijesti književnosti)- sjećanja su potaknuta osjetilnim podražajima – na pisanje ciklusa potakao ga je okus i miris lipova čaja i kolačića madeleine koje mu je nekoć davala teta Leonie (reminiscencija – ponovno oživljena prošlost)- reducirana fabula s mnogim epizodama i digresijama – retrospekcija – fragmentarnost i simultanost vremena (dokinuta razlika između prošlosti i budućnosti u ime sadašnjosti)- vrlo duge, ali jasne rečenice; tehnika unutarnjeg monologa- likovi: sam Marcel (ne saznajemo puno o njemu, a ostali likovi viđeni su isključivo njegovim očima), otac (mali Marcel smatra ga gotovo svemogućim), majka (mali Marcel jako je vezan uz nju, ne može zaspati bez njena poljupca), baka, djed (uvijek prigovara malom Marcelu zbog njegova izbora prijatelja), teta Leonie (ekscentrična, ne izlazi iz svog kreveta i bavi se samo promatranjem susjeda kroz prozor i saznavanjem pojedinosti o njima), sluškinja Francoise, kućni prijatelji (Charles Swann koji je izgubio ugled u građanskom društvu

zbog ženidbe za ženu sumnjiva morala, a potajno se kreće u mnogo višem društvu, njegova kći Gilberte u koju se mali Marcel zaljubljuje)... - impresionizam – impresije iz prirode- utjecaj filozofije Henryja Bergsona- smatra da se život može osmisliti jedino naknadno u sjećanju, pokušava razumjeti vremenitost čovjeka i prevladati prolaznost, izaći iz vremena kroz umjetnost; smatra da je stvarnost besmislena konvencija, a da je književnost pravi život ("izvrće" potrebu da književnost obuhvati cjelinu života, koja je bila važna u tradicionalnim romanima realizma (npr. Balzacovim))- prikaz i kritika društva

________________________________________________________________

21. FRANZ KAFKA – PREOBRAŽAJ________________________________________________________________22. LOUIGI PIRANDELLO –ŠEST LICA TRAŽI AUTORA (moderna drama, 20.st.)

ŽIVOTOPIS:Luigi Pirandello (1867.-1936.) talijanski je pripovjedač i dramatičar, rodom sa Sicilije.U svojim djelima privlači sukob između unutrašnjega, osjećajnog svijeta svojih junaka i stvarnosti koja ih okružuje i kojoj se pokušavaju prilagoditi.Najveći je uspjeh postigao romanom ''Pokojni Matija Pascal'' i zbirkom od preko 200 majstorskih novela pod naslovom ''Gole maske''. Ostala su mu djela ''Šest osoba traži autora'', ''Henrik IV.''Svojim je djelima utro put egzistencijalizmu, miješanjem realnog i irealnog, nadrealizmu, a rušenje ograda između glumaca i publike revolucionirao kazališnu tehniku i srušio okvir naturalističkog teatra.1934. mu je godine dodijeljena Nobelova nagrada.

VRSTA DJELA: drama u jednom činu

MJESTO RADNJE: danjuVRIJEME RADNJE: pozornica nekog kazališta

KARAKTERIZACIJA LIKOVA:RAVNATELJ-REDATELJ:''A kroz vrata dvorane uđe Ravnatelj-Redatelj, koji s tvrdim šeširom na glavi, sa štapom ispod ruke i s velikom cigarom u ustima prijeđe prolaz između sjedalica pa se uz pozdrave glumaca popne na pozornicu jednim od stepenica.''

OTAC:''Otac ima pedesetak godina, bez kose na sljepoočnicama, ali nije ćelav, riđ je, gustih brčića gotovo skučenih oko još svježih usta koja se često otvaraju nesiugrnu i ispraznu smiješku. Blijed je, osobito na široku čelu, ovalnih plavih

očiju koje su vrlo sjajne i oštroumne; odjeven je u svijetle hlače i tamnu jaknu, kadšto je slatkorječiv, kadšto ima grube i oštre izljeve.''

MAJKA:''Majku kao da je prestrašio i uništio nepodnošljiv kret sramote i poniženja. Ogrnuta gustim udovičkim florom, skromno je obučena u crninu, a kad podigne koprenu pokaže lice koje nije slabunjavo nego kao od voska, a pogled joj je uvijek spušten.''

PASTORKA:''Osamnaestogodišnja Pastorka je bezočna, gotovo bestidna. Vrlo lijepa, i ona nosi crninu, ali udara u oči njezina elegancija. Odaje prijezir prema plašljivu, ojađenu, i gotovo izgubljenu držanju malog brata.''

DJEČAK: 'Dječak od četrnaest godina koji je također u crnini...''

DJEVOJČICA:''Djevojčici, kojoj su oko četiri godine i koja je obučena u bijelo s crnom svilenom vrpcom oko struka.''

SIN:''Sin ima dvadeset i dvije godine, visok je, gotovo ukrućen u suzdrživu prijeziru prema Ocu i namrgođenoj ravnodušnosti prema Majci, nosi ljubičasti ogrtač i dug zelen šal oko vrata.''

PRVAKINJA:''Sva je odjevena u bijelo, s velikim izazovnim šeširom na glavi i s dražesnim psićem u rukama. Potrči kroz red stolica i žurno se popne jednim od stepenica.''

O DJELU:U drami se isprepliću dvije radnje i dvije stvarnosti.Kazalište: na pozornici se priprema nova Pirandellova komedija; u pripremi sudjeluju Direktor drame, Prvi glumac, Drugi glumac, Šaptač;Stvarnost: na pozornicu dolaze članovi jedne obitelji (Otac, Majka, Pastorka, Sin, Dječak i Djevojčica) koji žele ispričati svoju priču.

Bit je priče da Majka i Pastorka prostitucijom zarađuju za život, da ih je Otac odavno napustio i Majku prepustio Tajniku s kojim je imala troje djece. Kulminacija je njihove obiteljske drame bila kad je Otac došao u javnu kuću i krenuo u krevet s Pastorkom.

Stvarnost u djelu postaje iluzija, a iluzija postaje stvarnost: ''obični'' ljudi postaju glumci, a glumci postaju ''obični'' ljudi.

Slika se svijeta umnožava: vidimo samo slike svijeta i nema čvrstoga uporišta za razumijevanje i tumačenje drame.

Pirandello kaže da je nerazmijevanje bit ovoga svijeta, svatko posjeduje svoj svijet stvari i sve je puno apsurdnosti u kojima je nemoguće pronaći univerzalni smisao.

KRATAK SADRŽAJ:Otac Majku daje svome Tajniku s kojim je ona rodila troje djece. Tajnik je umro, a Otac je već prije toga napustio obitelj pa Majka počinje raditi u krojačkom salonu kako bi uzdržavala obitelj.To je zapravo bila javna kuća, u kojoj Pastorka zarađuje novac kao prostitutka, a iscrpljujući je posao Majke samo zastor koji prekriva obitelj. Otac dolazi u javnu kuću te odlazi u sobu i spava s Pastorkom.Tu priču pričaju članovi obitelji, a na pozornici se zbiva nešto posve drugo. Glumci i Redatelj pripremaju probu nove Pirandellove komedije, ali tada dolaze navedeni članovi obitelji i traže da se izvede jedna ''njihova drama'', na koju su glumci i Redatelj pristali, i svoju priču iznose na pokusu.Tada su se vidjele razlike između pozornice i stvarnoga života jer su na pozornici stvarni samo glumci, a članovi obitelji dolaze iz neke druge stvarnosti. Članovi obitelji tada postaju vlastiti glumci. Glume sebe na temelju onoga što se dogodilo u stvarnom životu.Kako se Otac vrati obitelji i prihvaća ih u kuću, to stvara neodrživ položaj. Sin se zatvara u neprijateljsku šutnju, Djevojčica se utapa u bazenu, a Dječak, koji nije interpretirao, ubija se revolverom.Zajedno s tom dramom proživljavaju još jednu. Samo oni mogu prikazati svoju vlastitu tragediju, samo je oni mogu živjeti. To je vječna drama.

23. SAMUEL BECKETT – U OČEKIVANJU GODOTA________________________________________________________________24. MIROSLAV KRLEŽA –BARAKA PET BE Napisana u razdoblju hrvatske književnosti od 1914. do 1929.> Baraka Pet Be je jedna od novela u zbirci novela Hrvatski bog Mars.> Hrvatski bog Mars jedna je od nasnažnijih aniratnih knjiga u eurospskoj književnosti. Samo sebi svojstvenom snagom zapažanja Krleža u tim novelama stavlja pod povećalo svoga analitičkog zahvata hrvatskoga seljaka i intelektualca u uniformi austrougarskoga vojnika. Prodire duboko u psihologiju svojih likova. Otkrivajući tragedije pojedinaca i cijelih skupina koje ginu, a da zapravo ne znaju zašto, ni za koga, Krleža pokazuje i apsurdnost ljudskog i međuljudskog klanja uopće.

> Krleža želi pokazati besmislenost rata, kako u njemu plaćaju samo mali ljudi svoj danak u krvi, dok se oni glavni, koji su ga i prouzrokovali često ostaju u foteljama.

SADRŽAJ:Opisuje se život u jednoj baraci koja zbrinjava ranjenika. Na mjesto broj 8 u baraku dolazi ranjenik Vidović za kojeg je prognoza smrt u roku od jednog dana.

Padaju oklade među ostalim “stanovnicima” barake hoće li ili neće doživjeti jutro.

Ipak doživljava jutro i inspekciju grofa Axelrodea koji obilazi ranjenike. Te noći Vidović je i dalje živ Nijemci i Mađari provode grupno pijančevanje u baraci, iako je to strogo zabranjeno.

Front je probijen (radi se o I. svjetskom ratu, logor - baraka je smješten negdje gore, oko granice s Rusijom ), svi napeto iščekivaju prekid puškaranja, tj. da se puškaranje od njih udalji. Kad je ipak fronta odbačena dalje od barake, grof priređuje mimohod u čast pobjede. Svi, baš svi, moraju obići oko barake jedan krug: ranjeni, napola mrtvi, bez udova, medicinsko osoblje.

Broj devet, koji je boravio do Vidovića, umire, a tada se Vidović diže iz postelje i zove doktora da pomogne njegovu susjedu, ali i on tada umre.

PRIMJER ESEJA ZA BARAKU PET BE

smjernice su: -pisac i djelo u knj. razdoblje-kakav je pripovj? koje prip. tehnike koristi?-obj ironiju i grotesku u liku M. Axelrodea-na koji način krleža nat. i eksp. slikama i opisima stvara dojam ratnog apsurda?-kako izgleda baraka?-najpotresnije scene u ulomku?-što saznajemo o Vidoviču u navedenom ulomku-usporedit način karak. vidovića i ostalih ranjenika

- ulomak je od početka pa do rečenice - i onda se baraka počela kladit koliko če Vidović izdržat

                Novela „Baraka Pet Be“ Miroslava Krleže pripada zbirci novela    „ Hrvatski bog Mars“ koja je nastala između 1922. i 1933. godine. To je bilo razdoblje ekspresionizma kojeg karakterizira pobuna, nemir i tjeskoba. Na to razdoblje nas odmah asocira slika Edvarda Muncha  „Krik“ koja zorno prikazuje kakvo je razdoblje ekspresionizma. Krleža ovim naslovom svoje zbirke odmah na početku uvodi ironiju te svoj antiratni stav. Bog Mars ( bog rata ) uopće nije hrvatski bog čime pisac poručuje da se Hrvati cijeli život bore za druge i ukazuje na apsurdnost rata, što je i jedna od tema ovog ulomka s početka novele.                     U onom ulomku pisac kroz unutarnji monolog Vidovića, studenta i domobrana kojeg je Austro-Ugarska unovačila, iznosi svoje antiratne stavove. Krleža Vidovića karakterizira socijalno i psihološki ( što je jedna od odlika realizma) govoreći da je student te da je >jadna nervozna figura<, zatim nam govori ponešto o njegovim iskustvima u ratu te njegovim osjećajima: „ ali mu se sve ipak zgadilo“. Vidović je smješten na ležaj broj osam, čime je u startu određena njegova sudbina : „Već četiri dana redom mijenja se broj osam! Još su ujutro ruski robovi iznijeli jednoga svoga ruskog kolegu. Imao je razderana crijeva i vikao je dva dana i dvije noći. Prije Rusa bio je tu neki dobri Bečanin, a sad je

došao Vidović.”. Ovaj mladi student predstavlja hrvatski narod koji se zna boriti samo za tuđince, ali ne i za sebe.               S druge strane, u noveli se pojavljuje Maksimilijan Axelrode, krajnja suprotnost Vidoviću. On je, za razliku od Vidovića, fasciniran i opsjednut ratom >imao je za cijelog svog života samo jednu ideju (...) da sune u smrt, vedra i smiona čela“. Ovaj lik je karikiran. Krleža koristi grotesku i ironiju kako bi ga pobliže opisao „ komitur Suverenog malteškog reda, postao je johaniterski chevalier de justice (...) brojio je na svojoj lozi dvadeset i osam perjanica i kacoga pod kojemu je već ključala modra krv“. Također, ironija je vidljiva i u opisu njegova „posla“: „putuje sa svojim malteškim cirkusom (...) situacija je napeta i ozbiljna“. Upravo to je taj njegov špital, pravi cirkus. Axelrode predstavlja neprijatelja Hrvatske, zapravo sve imperijalističke sile koje se ne mogu obuzdati u svojim ratnim podhvatima ne mareći za druge.             Nadalje, pisac uvodi likove drugih ranjenika, predstavnika ostalih naroda koji se bore za drugu državu kao i Hrvati. U baraci oni su samo brojevi , izgubili su svoju ljudskost, čime nam pisac donosi kritku društva. Oni su drugačije okarakterizirani od Vidovića. Dok je Krleža studenta opisao ponajviše socijalno-psihološkom karakterizacijom kroz njegove monologe, pisac ostale ranjenike opisuje više kroz dijaloge, masovnu scenu pijančevanja te opise (opisani su dijelovima tijela): „ leži Mongol, Sibirnjak, s tanetom u glavi, i već treći dan viče u agoniji“. Također, govornom karakterizacijom saznajemo koje su nacionalnosti koji ranjenici ( „ No hat, Istereni (...) Szerluz“). Tako određuje i Hrvate koji govore kajkavskim dijalektom čime se uvodi i autobiografski element jer je Miroslav Krleža iz Zagreba.            Djelo je napisano iznimno bogatim i intelektualiziranim Krležinim leksikom. On koristi tuđice, poredbe, ali i arhaizme. Kako je bio poliglot, upotrebljava brojne kratke rečenice na stranim jezicima kao što su mađarski i francuski. Pripovjedač je u ovoj noveli u trećem licu. On uglavnom opisima prikazuje svu tu bijed i jad, no također koristi i unutarnji monolog kao jednu od tehnika.                Krleža niže i ekspresionističke i naturalističke slike koje nam opisuju baraku. Naturalizam je najzornije vidljiv u opisu kupaonice: „ U betoniranom bazenu bućkala je smrdljiva žuta voda, pjenilo se sivozelena sapunica i plivali krvavi zavoji“; dok je ekspresionizam vidljiv u opisu kaosa ( „svi trče, svi su izgubljeni“) te usporedbom barake sa >utrobom velikog šlepa< te tijela ranjenika sa >vrećama<. Upravo to su i najpotresnije slike opisane u djelu. Njima možemo pridodati još opis Slovaka sa prostrjeljenim grkljanom te samu podjelu među ranjenicima na tri grupe: prva grupa su polomljene kosti, druga amputirani, a treća cuvaks. Ta grupa ljudi je već otpisana, oni samo prolaze kroz tu baraku jer je već sigurno da će umrijeti.                     Konačno, možemo zaključiti da Krleža u noveli „Baraka Pet Be“ iznosi svoje antiratne stavove kroz lik Vidovića koji ipak na kraju ne uspijeva provesti svoju pobunu, nego umire bez da je ostavio trag. U njegovu liku prisutan je unutrašnji konflikt, gdje pronalazimo element drame, Vidović si postavlja razna pitanja nacionalne i vjerske naravi. Osim toga, opisi ponekad djeluju poput

didaskalija, a dijalozi koji slijede nakon njih stvaraju dojam dramskog teksta. Stoga se može reći da je Krleža ovim djelom osuvremenio književnu tradiciju, što je upravo odlika razdoblja hrvatske književnosti u kojemu  Krleža započinje svoj književni rad.

25. J. D. SALLINGER – LOVAC U ŽITU- moderan roman- pisan u 1. licu- vrsta: moderan roman, po njemu je nastala vrsta romana u hrvatskom postmodernizmu «proza u trapericama» (To je posebna vrsta urbanog romana nastala prema romanu J.D.Salingera "Lovac u žitu". Nastaje kao opreka snažnom problemskom intelektualizmu modernog romana. Karakteriziraju ga mlađi glavni junak koji je netipičan, pasivan, bez ciljeva, gradski marginalac suprostavljen svijetu odraslih. On pripada određenoj manjoj skupini, zajedno izazivaju tradicionalne vrijednosti i stvaraju vlastitu kulturu (odijevanje, glazba, jezik).

KROZ PRIČU postupno saznajemo o životu Holdena Caufielda, obitelji, prijateljima, učiteljima i ljubavima.Holden je dijete dobrostojećih roditelja, ima starijeg brata D.B.-a koji je uspješan u Hollywoodu i mlađu sestru Phoebe koju voli više nego ikoga drugoga. Mlađi brat Allie je umro od leukemije što je jako utjecalo na Holdena jer je bio jako vezan uz njega.Holden je izbačen iz tri škole. Na kraju ga izbacuju i iz škole Pencey Prep, zbog nerada i neuspjeha. Iz škole je trebao otići početkom božićnih praznika, u srijedu, no on odlučuje otići već u subotu, nakon posjeta profesoru iz povijesti i tučnjave s cimerom Stradlaterom.Boji se reakcije roditelja, pa ne odlazi kući nego u hotel u New Yorku. Tu se suočava s noćnim životom: s taksijima, turistima, barovima i sl., čak i s prostitutkom i njezinim svodnikom. Tada susreće bivšu djevojku Sally koja ga nikako ne može shvatiti. Također posjećuje svoju malu sestru Phoebe. Spreman je otići na zapad, ali se prije toga želi oprostiti sa sestrom. Ona želi poći s njim pa se oni posvađaju. Nakon svađe oni odlaze u zoološki vrt, a zatim i na vrtuljak. Tamo Holden uz sestru pronalazi mir i sreću. Tim prizorom završava Holdenova ispovijest u bolnici, gdje se nejasno izražava o očekivanjima o budućnosti i mogućnosti prilagođavanja svijetu.U romanu se mnogo pažnje posvećuje Holdenovom unutarnjem monologu, njegovim razmišljanjima o životu, svijetu, ljudima koji ga okružuju, budućnosti… Vrlo su izraženi njegovi osjećaji prema obitelji, školi, prijateljima i sestri Phoebe koju voli više od svega. Holden ne započinje priču uobičajenim dugačkim uvodom s mnogo opisa već samo napominje neke važne činjenice koje su važne da se razumije nadolazeća radnja.

Već na samom početku romana Holden napominje da ta priča nije autobiografija u pravom smisli riječi:“Ako već zaista želite da vam pričam o sebi, prva stvar koju ćete vjerojatno htjeti znati jest gdje sam se rodio, kakvo je bilo moje glupo djetinjstvo, čime su se bavili moji roditelji prije nego sam došao na svijet i sve ono uobičajeno davidkoperfildsko sranje, ali ja nekako nisam raspoložen da se upuštam u te stvari. Osim toga, nije mi ni na kraj pameti da vam sad ovdje pričam čitavu svoju autobiografiju ili nešto slično.”Holden nam na početku objašnjava kako se zapravo našao u bolnici:“Pričat ću vam samo o onoj ludnici kroz koju sam prošao tamo oko prošlog Božića, upravo prije nego sam nešto kao šiznuo, pa su me dogurali ovamo da se malo smirim.”Zatim nakon nekoliko stranica iznosi i drugu verziju o svom boravku u bolnici:“S druge strane, porastao sam u toku prošle godine šesnaest i pol centimetara. Tako sam ustvari i dobio tuberkulozu i morao doći ovamo na sve one proklete pretrage i preglede i tako. Inače sam posve zdrav.”Holden nam govori da njegov odnos s roditeljima i nije najbolji. Jako ih voli i priznaje da mu se teško vratiti kući nakon što je izbačen iz škole.Govori da su mu roditelji oduvijek osjetljivi:“…a s druge strane moji roditelji dobili bi bar po dva nervna sloma po komadu kad bih pokušao da kažem nešto pobliže o njihovom privatnom životu. To su dobri, fini ljudi i sve – ne kažem ništa – ali zaista su preko svake mjere osjetljivi.”Posebno su postali osjetljivi nakon smrti Holdenovog brata Allieja:“Od smrti mog brata Allieja ona nije baš naročito zdrava. Strašno je nervozna.”Allie je bio Holdenov mlađi brat uz kojeg je Holden bio posebno vezan. Bio je Holdenov uzor. Holden o njemu govori pun ponosa. “Bio je dvije godine mlađi od mene ali zato valjda pedeset puta inteligentniji. Bio je fantastično inteligentan. Njegovi nastavnici stalno su pisali majci pisma o tome kakvo je zadovoljstvo imati u razredu dječaka kao što je Allie. Stvar, međutim, nije bila samo u tome da je bio najinteligentniji član obitelji. Bio je i najbojli, na mnogo načina. Nije se nikad ljutio ni na koga. Općenito se smatra da se riđokosi ljudi veoma lako raspale, ali Allie se nikada nije raspalio, a imao je izrazito riđu kosu.”Holdenu je također važna njegova sestra Phoebe, o kojoj govori samo najbolje stvari. Nakon što je napustio školu, ponekad mu padne na pamet da nazove svoju sestru, ali se boje da mu se ne jave roditelji.Holden se stalno uspoređuje sa Phoebe i Alliem. Često govori za sebe da je glup i lud. Tvrdi da je u cijeloj obitelji jedini neuspješan. “Trebalo bi da je vidite. U životu niste vidjeli tako lijepu i bistru djevojčicu. Zaista je bistra. Hoću da kažem, otkad je pošla u školu, imala je uvijek odlične ocjene iz svih predmeta. U stvari, ja sam jedini tup u cijeloj porodici. Moj brat D.B. je  pisac i sve što god hoćete, a moj drugi brat Allie, onaj koji je umro, bio je pravi mudrac. Ja sam jedini koji je zaista tup.”Govori da nema mnogo prijatelja. Izdvaja nam Stradletera, Ackleya i Jane Gallagher. Za Stradletera kaže da je pametan i dobar čovjek, ali da je veliki ženskar. Ackleya je opisao kao strahovito dosadnog i naivnog, ali mu je svejedno

nedostajao. Jane Gallagher je Holdenova draga prijateljica, čak i tajna ljubav. Na toj je djevojci sve volio, čak i njen način kartanja. Spominje ju kroz cijeli roman.Holden mnogo govori o svojim razmišljanjima, ali o izgledu vrlo malo. “Često govorim “ljudi moji”, prilično često. Dijelom zato što mi je rječnik vrlo siromašan, a dijelom zato što se ponekad ponašam kao da sam mlađi nego što jesam. Sad imam sedamnaest, ali ponekad se ponašam kao da imam svega trinaest godina. To je doista ironija jer sam visok 189 cm a u kosi imam dosta sijedih vlasi.”U jednom dijelu nam Holden govori da mnogo laže. To potvrđuje i citatom:“Samo da prestanem lagati. Kad jednom počnem, u stanju sam lagati satima.”Holden općenito voli filozofirati pa stvara i cijele odlomke oko inače potpuno nevažnih tema, npr. kako se držati s djevojkom za ruke. Također se često susreće s temama koje voli prokomentirati. Često počinje govorit o nečemu da bi se sjetio druge stvari koja ima neke veze s početnom tvrdnjom, a onda se vraća na prijašnju temu, podsjećajući čitatelja gdje je stao. Holden je jako nesiguran u sebe. Pretpostavljam da ta nesigurnost proistječe iz neprestane usporedbe s Allijem, koji je bio jako pametan.U jednom dijelu saznajemo o naslovu romana. Možda se čini neprikladnim, no on je itekako točan. U cijelom se romanu govori o Holdenovim željama, o onome što voli ili ne voli. Tako je Holden jednom pričao Phoebe o tome što bi želio postati. Rekao je da želi biti lovac u žitu, ali takav lovac kojemu bi bila dužnost da lovi malu djecu koja se slučajno zatrčavaju u provaliju. To je povezano sa pjesmom “Ako netko sretne nekog dok kroz žito ide” pa je tako nastao ovaj lovac u žitu.

Radnja ovog romana ne teče kronološki nego ovisi o subjektivnim doživljajima lika, a tijek se radnje prekida razmišljanjima i monolozima.

26. RANKO MARINKOVIĆ – RUKE

________________________________________________________________

27. IVAN SLAMNIG

28. SLAVKO MIHALIĆ

29. ANTUN ŠOLJAN

JEZIK

1) ANTROPONOMIOnomastika (imenoslovlje, grč. ὄνομα, onoma = ime) posebna je grana lingvistike koja se bavi proučavanjem osobnih imena (imena i prezimena) i nadimaka, odnosno proučava značenje i povijest imena ljudi (antroponimi) i imena mjesta (toponimi).

Pri svom proučavanju onomastika se koristi etimologijom, dijalektologijom, poviješću, etnologijom, mitologijom.

Antroponimi (grč. ántrophōs) imena su ljudi.Proučava ih grana onomastike koja se naziva antroponomastika.

Osobna imena Osobna imena najstariji su sloj hrvatske antroponimije jer su nekoć ljudi imali samo osobno ime, a to nam potvrđuju i brojni jezični spomenici, primjerice u Bašćanskoj ploči spominju se kralj Zvonimir i opat Držiha, a o prezimenima nema glasa, ona su najmlađi sloj hrvatske onomastike.

Prema porijeklu postoji nekoliko slojeva hrvatskih i pohrvaćenih imena:

slavenski sloj

Imena koja su prisutna i u drugim slavenskim jezicima:Vesna, Vesela, Zdeslav...

sloj narodnih imena

Imena koja su izvorno hrvatska ili su pak prevedenice:Hrvoje, Borna, Domagoj, Vjera...

kršćanski sloj

Imena kršćanskih svetaca i blaženika te biblijskih osoba:Marija, Ana, Eva, Josip, Petar, Ivan...

islamski sloj

Imena koja su se proširila zbog turskih osvajanja:Osman, Fatima, Hasan...

sloj posuđenih imena

Imena koja su se proširila zbog doticaja s drugim kulturama:Karlo, Nataša, Vanja...

sloj pomodnih imena

Imena koja su rezultat društvenih događanja, ideologija i popularnih ljudi:Jugoslav, Indira, Elvis, Ines, Nives, Dolores...Ta se imena, poput potonja tri, često i ne mogu prilagoditi hrvatskome jezičnom sustavu pa se ne sklanjaju.

Nadimci Nadimci su srednje stari sloj hrvatske antroponimije. Služili su kao svojevrsni epiteti osobnim imenima da bi se lakše razlikovale osobe istih imena. Zapravo su

nadimci prethodnici prezimena u koja su se često i razvili. Mogli su označavati neku fizičku i psihičku osobinu ili mjesto rođenja ili stanovanja.

Prezimena Prezimena su najmlađi sloj hrvatske antroponimije, potječu s prijelaza iz dvanaestog u trinaesto stoljeće. Tridentski sabor donio je odluku o popisivanju pučanstva s imenom i prezimenom u matice.

________________________________________________________________ TOPONIMIToponimi (grč. τόπος = mjesto, ὄνομα = ime) imena su mjesta.Toponime proučava toponomastika.

Podjela toponima 

Toponimi su podijeljeni na ove skupine:

ekonimi ili ojkonimi

Imena naseljenih mjesta: Rijeka, Split, Pula , Zagreb, Zadar, Požega, Begovo Razdolje...

oronimi:

Imena gora i uzvisina: Učka, Biokovo, Velebit, Papuk, Dinara, Medvednica...

hidronimi

Imena voda - rijeka, potoka, jezera: Cetina, Sava, Jadro, Vrljika, Karašica, Vransko jezero, Tribaljsko jezero..

________________________________________________________________TVORBENI NAČINI U HRVATSKOM JEZIKU-sve tvorenice među kojima postoji tvorbena veza čine porodicu riječi -motivirani i nemotivirani leksemihrvatski (od – Hrvat);čovječan (od - čovjek) Hrvat, čovjek (ne vidi se od čega su (imaju korijen ili osnovu i nastavke) nastali)

-izvedenice – tvorenice nastale izvođenjem od jednog osnovnog leksema-složenice – nastale slaganjem dva osnovna leksema: parobrod (par-o-brod) -o- spojnik ili interfiks, moguimati i nastavke, kao izvedenice

-najčešća je sufiksalna tvorba, a postoji i pefiksalna i prefiksalno-sufiksalna-ima slaganja i bez spojnika: crvenperka, zimzelen (crven-Ø-perka)

-složenice imaju jedan naglasak: romanopísac, rovokòpāč

-ako obje sastavnice zadrže svoj naglasak nastaju → polusloženice: lovor-vijénac, spőmēn-plőča

-određivanje koja je riječ složenica, a koja izvedenica → vidjeti od čega je nastala: domobran < dom-o-bran – složenica; domobranstvo < domobran-stvo – izvedenica od složenice-sraslice – tvorenice nastale srastanjem dva leksema: dangubiti, blagdan

-preobrazba – pomoćni tvorbeni način → riječi prelaze iz jedne vrste u drugu, fonemski sastav ostaje isti, naglasaki dužina (prozodija) se mogu mijenjati:pridjev ž.r. mláda → u imenicu ž.r. mlâdapridjev ž.r. hrvātskā → u imenicu ž.r. HrvatskaA jed. Imenice ž.r. nà pamet → u prilog nãpametpridjev m.r. kraljevski → u prilog kraljevskidomobran < dom-o-bran – složenica; domobranstvo < domobran-stvo – izvedenica od složenice-sraslice – tvorenice nastale srastanjem dva leksema: dangubiti, blagdan

-preobrazba – pomoćni tvorbeni način → riječi prelaze iz jedne vrste u drugu, fonemski sastav ostaje isti, naglasaki dužina (prozodija) se mogu mijenjati:pridjev ž.r. mláda → u imenicu ž.r. mlâdapridjev ž.r. hrvātskā → u imenicu ž.r. HrvatskaA jed. Imenice ž.r. nà pamet → u prilog nãpametpridjev m.r. kraljevski → u prilog kraljevski