15.05.1993.

Damir Delija

Implementacija sustava verifikacije korisnika na umreženim osobnim računalima

Sadržaj: U ovom radu se opisuju jedno rješenje sustava automatske verifikacije korisnika na

umreženim osobnim računalima pod operacijskim sustavom MSDOS. Daju se prednosti i

nedostaci navedene metode, te njena moguća proširenja, usavršavanja i veza sa standardnim

nadzornim sustavima.

Ključne riječi: verifikacija, sigurnost, mreža, personalno računalo

0. Uvod

Jedan od osnovnih problema vezanih uz osobna računala, posebno pod operacijskim sustavom

MSDOS je potpuni nedostatak sigurnosti računala. U granicama operacijskog sustava

MSDOS nemoguće je postići verifikaciju korisnika i veoma je teško zaštiti podatke od

neovlaštenog pristupa. Problem se još vise potencira pri vezanju računala u mreže naročito

one koje dozvoljavaju usluge dijeljenja diskova. Da bi se izbjegli problemi vezani uz

neovlašteni pristup podacima i neovlašteni ulazak u računalo moguće je primijeniti razne

metode programske i sklopovske zaštite, čija efikasnost i primjena ovisi o traženom stupnju

sigurnosti za računalo i mrežu.

Jedno od mogućih programskih rješenja je primjena sustava verifikacije korisnika sličnog

sustavu operacijskog sustava UNIX, koji se ujedno prirodno nadovezuje na sustav mrežne

verifikacije korisnika ostvaren kroz NIS (engl. Network Information Service) protokol za

usklađivanje datoteka koje opisuju korisnike na umreženim računalima.

1. Verifikacija korisnika

Verifikacija korisnika je ostvarljiva na lokalnom nivou i na globalnom tj. mrežnom nivou.

Lokalna verifikacija korisnika znači postojanje lokalnog procesa koji korisnika na temelju

njegovog imena i verificirane lozinke uvodi u sustav ili ne. Korisnik pri tome automatski biva

smješten u svoje osnovno kazalo i biva pokrenuta njegova inicijala korisnička ljuska kao na

standardnom UNIX sustavu. Ako je potrebno može se izvršiti i verifikacija korisnika na mreži

putem odgovarajućih procesa. To ujedno znači da korisnik može nastaviti rad i u slučaju

ispada mreže na svom lokalnom računalu, posto njegov opis postoji u lokalnim datotekama.

Ne mora se posebno spominjati da je za takav sustav potrebno i imati pouzdanu

administraciju sustava i jedinstven sustav korisničkih imena koji se održava bilo ručno bilo

putem odgovarajućih alata.

Slika 1: Primjer sustava datoteka sličan UNIX operacijskom sustavu

Prema navedenom postoje dakle dva stupnja verifikacije:

lokalni na temelju kog korisnik ulazi u lokalo računalo

mrežni na temelju kog korisnik pristupa uslugama mreže i koji automatski svojom

promjeno uzrokuje promjenu lokalnog.

1.1.Realizaija rješenja

Prema preporukama i postojeći de facto standardima za operacijski sustav UNIX za

verifikaciju korisnika mora biti izvedena određena struktura datoteka, kazala i programa na

računalu. Moraju postojati osnovna kazala za svakog korisnika, mora postojati datoteka sa

opisom svih korisnika, komandne ljuske, login programi, te inicijalni programi (slika 1).

Postupak pokretanja računala, pristupa na mrežu, te verifikacije korisnika teče prema

algoritmu prikazanom na slici 2. Pri tome se za operacijski sustav MSDOS moraju izvesti

određene specifične modifikacije datoteka CONFIG.SYS i AUTOEXEC.BAT tako da bi

računalo radilo obavilo navedenu sekvencu. Potrebno je modificirati SHELL varijablu u

datoteci CONFIG.SYS kako bi inicijalni proces postao program koji vrši verifikaciju

korisnika .

pokretanje_računala;

provjera_računala;

pokretanje_mreže;

postupci_održavanja;

Ponavljaj zauvijek

početak

unesi korisnikove ime i lozinku;

Ako korisnikovo ime postoji i lozinka je u redu

tada

ako postoji osnovno korisnikovo kazalo

tada

obavi_statistiku_za_korisnika;

ako je mreža aktivna

tada

ako uspije verifikacija na mreži

tada

pokreni osnovnu korisnikovu ljusku;

odjavi_korisnika_sa_mreže

inače

pokreni osnovnu korisnikovu ljusku

obavi_statistiku_za_korisnika;

inače

obavi_statistiku_za_korisnika;

kraj.

Slika 2: Postupak verifikacije korisnika

2.Postupci mrežne verifikacije

Mrežna verifikacija se može izvoditi na vise načina ovisno o tipu mreže, implementaciji

verifikacije na danoj mreži, te o dostupnim programskim alatima.

2.1.Verifikacija putem komandnih procedura za korisničku ljusku

Najjednostavniji način je korištenje komandnih procedura za korisničke ljuske u

neinteraktivnom načinu. Takav pristup ima prednost u tome sto se mrežna verifikacija može

izvesti i za korisnika koji uz verifikaciju zahtijeva aktiviranje specifičnih mrežni usluga, npr.,

pristup diskovima, štampačima i sl. Pri odjavi sa mreže istim načinom se pojedine usluge

odjavljuju slika 2.1, 2.2.

Nedostatak ove metode je u postojanju komandnih procedura koje se mogu neovlašteno čitati

i mijenjati posto na MSDOS-u ne postoji mogućnost efikasne zaštite datoteka.

REM komandna procedura za command.com

REM poziva se sa parametrima /C ime_procedure korisnik lozinka

REM primjer je za SUN PCNFS sustav

REM

REM verificiranje korisnika %1 je korisničko ime %2 je lozinka

NET NAME %1 %2

REM

REM pristup mrežnim resursima, diskovima i štampačima

REM

NET USE J: SUN:/usr/tehnika /ms

NET USE I: m33:/usr/HINA /ms

NET USE LPT1: tea:LN03

NET USE LPT2: tea:LN03

Slika 2.1: Tipičan izgled komandne procedure za mrežnu verifikaciju korisnika i pristup

određenim mrežnim resursima.

Moguća je i modifikacija ove metode tako da se komandne procedure za verificiranje na

mreži smjeste na zaštićene mrežne diskove odakle se svaki puta prenose na lokalni stroj ako

postoji razlika između kopija procedure na lokalnom stroju i one na mrežnim diskovima. Za

takav pristup potrebno je modificirati algoritam verifikacije, tj. računalo nekim postupkom

mora prije verifikacije korisnika ostvariti pristup mrežnim resursima gdje su pohranjene

centralne verzije komandnih procedura.

REM komandna procedura za command.com

REM poziva se sa parametrima /C ime_procedure

REM primjer je za SUN PCNFS sustav

REM

REM otpuštanje mrežnih resursa, diskova i štampača

REM

NET USE J: /d

NET USE I: /d

NET USE LPT1: /d

NET USE LPT2: /d

REM

REM odjava korisnika

REM

NET LOGOUT

Slika 2.2: Tipična procedura za odjavu korisnika sa mreže i otpuštanje mrežnih resursa.

Prednost ovog postupka leži u tome sto se može realizirati na mrežnom sustavu koji

minimalno ima riješeno dijeljenje diskova, pa nisu potrebni nikakvi posebni alati ni zahvati.

2.2. Verifikacija pristupom mrežnim uslugama

Verifikacija korisnika putem pristupa mrežnim uslugama može se ostvariti upotrebom

postojećih usluga kakav je NIS ili pak ostvarivanjem vlastitih mrežnih usluga za potrebe

verificiranja korisnika.

Oba pristupa zahtijevanju postojanje programskih alata i paketa koji ne dolaze sa standardnim

konfiguracijama mrežnih proširenja MSDOS-a, tj. moraju se imati razvojni paketi. Takav

pristup ima prednosti nad pristupom putem komandnih procedura za korisničku ljusku u tome

sto je moguće implementirati vlastiti dodatni sigurnosni sustav sa složenijim načinom

provjeravanja korisnika i sto je moguć pristup standardnim bazama podataka za verifikaciju

korisnika koje se opet automatski usklađuju sa promjenama na cijelom umreženom sustavu.

Realizacija sustava za verifikaciju korisnika na bazi NIS protokola za računala pod

operacijskim sustavom MSDOS zahtijeva postanje bar jednog NIS pružaoca usluge u mreži i

odgovarajuće programske podrške na osobnom računalu. Pri tome se modifikacija procesa

verifikacije obavlja tako da se umjesto direktnog pristupa podacima na lokalnom stroju

(lokalnim informacijama o korisnicima) koriste pozivi funkcija iz biblioteka za podršku NIS

protokola. Te funkcije /SCO/ pristupaju prvo mrežnom pružaocu NIS usluge i tamo

verificiraju korisnika. Ako pristup mrežnom pružaocu usluge nije moguć tek tada se korisnik

verificira uz pomoć lokalnih podataka.

Razvoj vlastitih protokola za verifikaciju korisnika je veoma složen proces i nije

preporučljivo poduzimati posto navedeni načini verificiranja korisnika omogućuju

jednostavno uklapanje u postojeće sustave.

Vlastiti protokol sigurnosti ima smisla u slučaju da se razvija uz neki drugi vlastiti specifični

protokol ili uslugu. Kao primjer za to se može navesti razvoj mrežne usluge za veoma

specifične potrebe kao sto je npr. izvještajna agencija za koju se razvija sustav za udaljeni

pregled vijesti. U tom slučaju potrebno je definirati mrežnu uslugu koja to omogućuje pa se

definiranje dopunskog načina verifikacije korisnika za tu uslugu ugrađuje u definiciju

protokola te usluge /SCO/, slika 2.3. Treba napomenuti da u tom slučaju novi protokol

verifikacije obuvača i sva ostala računala u sustavu a ne samo osobna računala.

Slika 2.3: Veza specifične mrežne usluge i vlastitog protokola verifikacije korisnika

3. Zaključak

Postupci koji su opisani u ovom radu potrebni su za implementaciju verifikacije korisnika na

sustavima umreženih osobnih računala, naročito na onim osobnim računalima na kojima se

može pojaviti vise korisnika. To znači da za tzv. nesigurna osobna računala (engl. nonsecure

personal computers) mora postojati proširenje sustava sigurnosti kako bi se zaštitili i korisnici

i računala i lokalno i u cijelom sustavu. Navedeni postupci su lako uvodljivi i omogućuju

prihvatljiv stupanj sigurnosti za lokalne strojeve i za mrežu.

Osobna računala koja su stvarno osobna tj. za koja postoji samo jedan imenovani korisnik ne

podliježu takvim problemima posto se taj korisnik mora brinuti o računalu, a i aplikacije za

mrežnu podršku su i izrađene za takvu upotrebu osobnih računala, no i na njih su navedeni

postupci također primjenjivi.

Odabir postupka verifikacije korisnika je složen proces vrednovanja i procjene zahtijeva

sustava i usluga na njemu. Ako se odabere pogrešan ili preslab sustav verifikacije korisnika

štete mogu biti nesagledive, pa je zato bolje primijeniti zahtjevniji sustav verifikacije koji će

možda i smanjiti performansu sustava, ali će zadržati nivo sigurnosti sustava.

4. Literatura

/RFC1094/ "NFS: Network File System Protocol Specification", Sun Microsystems, Inc,

March 1989.

/SCO1/ "SCO Network File System (NFS) System Administartor's Guide", Santa Cruz

Operations Inc., 12 March 1991.