Ljubav na poslednji pogled

Copyright (C) 2003, Vedrana RudanSva prava pridrana.

Dizajn: Slaven HrvatinNaslovna ilustracija: e-Eva-a / stock.xchng

Posjetite web stranice Vedrane Rudan: http://rudan.info

Izdanja

Hrvatska:

AGM - Zagrebaki holding d.o.o. (2003) http://www.agm.hr

Poljska:

Drzewo Babel (2005) http://www.drzewobabel.pl

Rusija:

Amfora (2011)

Slovenija:

Zaloba Goga (2005) http://www.goga.si

Srbija: Rende (2003) http://rende.rs

http://rudan.info/http://www.agm.hr/http://www.drzewobabel.pl/http://www.goga.si/http://rende.rs/

1

Jaem na oblaku, klatim se poput pijane kurve u vesternu. Nitko me ne goni, ne puca, salunanigdje, nema muterija, kolegica, kaktusa, sunca. Ba se klatim. Povraa mi se, eludac mi je u grlu,lijevo, desno, gore, dolje. Nebo je modro. U daljini vidim debelo, dugako, plastino, crveno ue. Nanjemu visi bijelo rublje, vjetar ga nosi. Sui se i par bijelih, pernatih krila. Isuse! To je reklama zadeterdent! Svake je veeri gledam na televiziji. Bijelo rublje i bijela krila sue se na nebu. Opranasu Mavom, zato se tako bijele. I aneli koriste Mavu. Na nebu sam! Jaem u reklami! Jahati ureklami?! Biti u reklami?! Kuim! U paklu sam! Ja sam paklena jahaica! Jahat u ovako dovijeka iokajavati svoj strani zemaljski grijeh?! A obrana?! Da li mi se sudilo? Nije! Ja sam u ekaonici!Dok ekam, ne sjedim na drvenoj klupi, jaem pahuljastog konja. Ovo je Nebeski sud, ne treba gausporeivati sa zemaljskim! ekat u da me pozovu. A kad me pozovu, ui u u sudnicu i rei, nisamkriva, nisam kriva, nisam kriva! Kako se to dogodilo? Gospodo, bilo je ovako.

Budilica je zvonila u dva ujutro. Da, bitno je, treba naglasiti da je budilica zvonila u dva ujutro.Gospodo suci, ako ne znate, u lov se ide ranom zorom. U umi treba biti prije nego se uma probudi.Kasno je ii u lov kad su ptice budne. Bilo je dva ujutro kad je budilica zazvonila. On je bio ukupatilu. ula sam kako pljuje sluz u umivaonik. Hrk, hrrrk.

Neto u vam rei o stanu u kome smo bili, on u kupatilu, ja u spavaoj sobi. To je dvosobnistan sa dnevnim boravkom, betonski. Kupili smo ga, ne sjeam se koje godine, na kredit, kamatafiksna, tri posto, to su bila dobra vremena, bez devizne klauzule. Nakon nekoliko godina banka nam jeotpisala kredit, inflacija ga je pojela. Sjeam se, odlazili smo na gradilite i gledali kako betonskognijezdo raste. To je krasan osjeaj, kad ti se ni iz ega raa dom! Oh! Oh! Kad je zgrada bila gotova,trebalo ju je oistiti. Uli smo u na stan i gledali kako radnik, na vrnjak, strue eljeznu balkonskuogradu.

Nekakav Bosanac. Gledala sam u njegov smei potiljak, kleao je na ploicama, zapamtila sammu naglasak, nije nas pogledao, rekao je rije ili dvije. Nikad ti nee useliti u tako neto, mislilasam dok sam gledala kako guli ru sa eljeznih ipki! Svakoga e mjeseca slati neku siu u Bosnu, zajedno trideset godina vratit e se u vukojebinu odakle si doao i tamo provesti ostatak ivota saenom koja nije vidjela grad u kome si ostavio ivot. Nisam raunala na rat. Sve mu se dogodilomnogo bre. Kako ga jasno vidim! ui na naem balkonu i pokretima, kao da drka, nekakvom icomstrue ipku, gore, dolje, gore, dolje. Osjeala sam se dobro, oslonjena na muevljevo kameno rame.Bosanac guli kurac koji nije kurac i gleda nas ispod oka! Ha! Moda bih trebala rei, objasniti, zatosam se osjeala dobro gledajui sirotana kako klei i isti ogradu moga balkona? Da me ubijete, neznam. A vidite, moda je to bitno. To vjerojatno neto govori o meni, o meni biu koje gleda tuupatnju i nesreu i uiva u njoj. A da, gospodo suci, zaboravite ovo to sam rekla o Bosancu, skinite tosa trake, to nije bitno, ubila sam mua, kakve veze ima siroti Bosanac s tim?

Za posao sam ga morala buditi, njeno tresti, na mua mislim, govoriti mu, zvonilo je, molim te,est je, sedam je, osam je, molim te...Jedva bi se probudio. Reao bi, digao se, ispljuvao, ispiao,obukao i nestao. Primjeujete nervozni ton u mom glasu? Svi piamo, svi ujutro pljujemo sluz uumivaonik, ali to nas ne definira. Namjerno naglaavam njegovo hrekanje i zvuk njegovog gustog,tamnoutog, pomalo smrdljivog mlaza. elim da o njemu steknete im goru sliku. Hou da vam predoima bljesne lik grubog mujaka koji moda i nije dobro otresao kurac kad ga je ujutro uvalio u gaei nestao iza ulaznih vrata. Namjerno to inim.

Ubila sam ga. Poput svih ubojica mislim kako e moj zloin biti manji ako rtva pljuje, riga i nepere kurac. ta ete, sve su ubojice iste. Trae oprost za neoprostivo. Znam da ste lukavi, zato nekalkuliram, otvoreno s vama razgovaram, to nikako ne znai da neu muljati, lagati, istinu govorititako da izgleda kao la, la tako da izgleda kao istina. To je u redu. Mislim da je to u redu. Svatko odnas radi svoj posao, vi ete mi suditi, ja u se braniti. Sama, uzmite to u obzir, branim se sama,nebom, oito, ne jau odvjetnici. Da, moram biti suvisla, kratka, jasna, bez velikih digresija, odlutate vam panja, odrezat ete mi kaznu veu nego zasluujem, dosadne ubojice najebu jer priaju nadugako i iroko. Suci nikad nemaju vremena, rade na normu, ne zanimaju ih sitni detalji. A ubojice,ja, na primjer, ja mislim da su detalji najbitniji. Da nije bilo sitnih detalja, o sebi govorim, o svomsluaju, ja ga ne bih ubila. Pukla sam na sitnici. Eto vidite, ve na startu, frka! Vratit u se na temu,bit u jasna. Moj mu, moj pokojni mu, volio je spavati, kad je trebalo otii na posao, ja sam gamorala buditi. Moj mu, moj pokojni mu, volio je lov. Kad je trebalo otii u lov, on je morao buditimene. To bi bilo to.

Mrzila sam rana ustajanja, to sam rekla. Digla sam se, namazala tijelo smrdljivom tekuinomprotiv komaraca i krpelja i gola ekala da izae iz kupatila i ue u sobu. Izaao je, uao je. Hoe daskuham kavu? Da, rekla sam, veselilo me kad je bio dobar. Ula sam u kupatilo, ispiala se, moj jemlaz bio i tanji i tii i svijetliji. Nisam hrekala u umivaonik, ne, oprala sam zube, pogledala se uogledalo. Bijelo lice, visoke jagodice, plave oi, svijetla kosa. Iskesila sam zube, zubi su mi bililijepi, dugaak, tanki vrat, ostalo je bio zid. Vratila sam se, gola, u sobu. Pogledao me, onako kakomu gleda enu kad je ne eli pojebati ni vrijeati. elim rei, pogledao me, a nije mi rekao sise tivise, morala bi vjebati, premrava si, kuite to elim rei?

Pogledao me, bez posebne namjere, bila sam u sobi, gola, trebala sam na tijelo navui odjeu, snjim krenuti u lov do koga je njemu bilo stalo, ja sam ga mrzila iz dna due, na lov mislim, o lovugovorim. U takvim trenucima moj je mu, elim rei, moj je pokojni mu, uvijek bio pristojan.Navukla sam dugake, pamune gae, majicu sa dugakim rukavima, tamnozelenu koulju,tamnozelene hlae, debele dokoljenke i ula, bosa, u kuhinju. Sjela sam za stol. Doao je za mnom,skuhao kavu, pogledao me u oi. Osmijeh, rastegnuta usta, krasne tamnosive oi, super. Obuli smo sena hodniku, uzeli jakne u ruke i ruksake i puke, tiho, tiho. Izali, uli u auto, krenuli. Vozili smo se ivozili, ezdesetak kilometara. Na cesti nije bilo ni automobila ni kamiona. Skrenuli smo sa ceste, paneasvaltiranim putem jo desetak kilometara, stali, izali iz auta, rasprostrli deku, sjeli.

Sluaj umu, rekao je, sluaj. Sjedjela sam na deki, naslonjena na automobil, umirila sam se,znala sam, moram mirovati, sluaj umu, ne znai da smijem rei, sluam, nita ne ujem, ali sluam,spava mi se, ne volim umu. Ne, ne, sjedjela sam i sluala umu, sklopila sam oi, kao, sluam umu.Moda je lie utalo, moda su grane krckale, vjerojatno je sova hukala, u tri ujutro, to joj je bioposao, grizla je jadnog mia, ja to ula nisam. Sjedjela sam tiho i ulagala nadljudske napore da nezaspim. Jednom sam zaspala, nisam htjela da mi se to opet dogodi.

Zaspala si, rekao je tada. Kad sam zaklopila oi bila je no, kad sam ih otklopila, dan. Nisammogla rei, nisam zaspala. Zato ide u lov ako te to ne veseli? Veseli me, rekla sam, jako me veseli,valjda sam bila pospana, ili je bilo tiho, rekla sam. U umi nikad nije tiho, rekao je, uma ivi, umaima svoj ivot, ovjek mora voljeti umu da bi je mogao pravilno oslukivati, ima ljudi kojijednostavno ne vole umu. Volim umu, rekla sam brzo, postajala bih nemirna kad bismo analiziralimoje krive poteze. eli li da se vratimo? Ne, rekla sam, ne, ne, zato, dan je, idemo...Digli smo se,mislim, onoga jutra kad sam u umi zaspala, popeli na drvo i ekali divlje svinje i ekali divljesvinje i ekali...Ili se meni samo inilo da ba njih ekamo? Nisu dole, a trebale su biti tamo, znali

smo da tamo ruju i trae ireve. Vjerojatno smo sjedjeli na hrastu, mislim na ono jutro kad sam u umizaspala, na hrastu rastu irevi. On je u ruci imao bokericu, bokerica je skupa i opaka puka. Da susvinje dole, ne bi imale nikakve anse. Ubio bi jednu, stavili bismo je na reetku na krovuautomobila, male svinjske oi bile bi otvorene. Odvezli bismo se do lovake kuice, tamo bi bilidrugi lovci, jedan bi derao ivotinje, drugi bi puili, pili i gledali. Netko od njih bi ogromnim noemnaoj svinji odrezao svinjsku glavu, obrisao krv i uruio je lovcu ubojici. On bi je kasnije odnio nabalzamiranje, glava bi bila u najlonskoj, krvavoj vrei, u ruksaku. Kad bi majstor napravio svoje,lovac bi glavu paljivo stavio na stranje sjedalo auta, odvezao je doma i ogromnim tiplamaprivrstio na zid boravka. Uvijek kad bi netko uao u boravak, susjedi ili gosti, lovac bi pitao, da lisam vam ispriao kako je dolijalo ovo malo prase?

I najbolje komade mesa dobijao je ubojica. Ostalo se prodavalo drugim lovcima po vrlo, vrlopovoljnoj cijeni. Ubojici pripadne i prut. Prut od divlje svinje je neto najbolje to se moe uvalitiu usta, ako ovjeka ne smeta proces pretvaranja ive svinje u suhi prut. Nekima kojima, dok liuprut, pred oima skau slike roktavca pod nogama lovca koji ga sa debele grane gleda, ti neki imajuproblema sa suhim prutom. Ja sam bila meu njima. Da, kuim kako prodajem sliku sebe, osjetljiveautsajderice koja je morala sjedjeti na grani. Morala?

Mi smo satima bili na tom drvu, mislim, toga jutra kad sam u umi zaspala. Svinje nisu dole.Otiao je u auto po drugu puku. ekala sam ga na grani. Sjeo je. Nanianio. Bum, bum, bum, bum.uma je odjekivala, ptice su vritale, prestraene, zabrinute. ojke su padale sa grana. One su krasneptice, glasaju se kraaa, kraaaa, perje im je tamnoplavo, crno i indigoplavo. arenrepke. Spustili smose. Sakupila sam mrtve ptice i ubacila ih u njegov ruksak. Mrtve ptice nisu bile jestive, a ni nekitrofej, ubijao ih je radi vjebe, a onda bacao uvijek u drugi kontejner, za staklo, plastiku, stari papir.Svaki put bi mi pokazao zube kad bi to uinio. Zamiljao je lica smetlara kad budu, meu plastinimbocama koka-kole vidjeli suhe, sive, pernate leeve malih ptica. Uvijek bi se nasmijao kad bi mu topalo na pamet. I ja sam se njemu smijeila, kad bih osjetila da o tome razmilja. Pretvoriti male,mrtve ojke u veliku temu, to mi nije trebalo.

Kad smo se spustili sa onog velikog stabla, to je bilo onog dana kad sam u lovu zaspala, gledaome ispod oka, osjeala sam se krivom. Da nisam zaspala, da sam se na vrijeme popela na drvo, svebi bilo drugaije. Doli smo doma i jedno drugome mazali krpelje na trbuhu i leima. Oni diu naguzicu, ako im je namae uljem, udave se pa ih pincetom lako izvadi. Gade mi se krpelji, ne mogurijeima opisati koliko mi se krpelji gade! Kad voli lovca, krpeljima mora mazati guzicu. Da mi jenetko rekao, ej, ima pravo rei, ne idem u umu, ne bih rekla, ne idem u umu. On bi odlazio sam?!

Strano mi se svialo kako on zna to hoe. Nisam ga htjela samoga putati u umu. Bojala samse da e tamo, ekajui ekinjave svinje i gledajui kroz nian ptice pjevice, razmiljati. Ej, mojadraga ne voli umu! to e mi djevojka koja ne voli umu? Jebe ivot uz ensku koja ne voli mrtveptice pjevaice! Bilo mi je nezamislivo ostati bez lovca na svinje! Ostati bez ubojice ptica pjevicaznailo je ostati sama. Bez mukarca, bez partnera, bez mujaka, bez budueg oca moje djece. Ne iiu umu znailo bi opet krenuti u lov. Ovo nije bio moj prvi lov. Bila sam nekako umorna. Lovac udvadeset i sedmoj, opet ispoetka? to loviti, koga uloviti, gdje je najbolje lovite, koju puku stavitina rame, to voljeti da bi te idua lovina zauvijek voljela?

Ovaj voli lov. Ne vole svi lov. Jedva sam se privikla na dizanje u tri ujutro i noenje puke naramenu. to ako idua lovina poeli sa mnom loviti ribu na uzburkanom moru?

Ja ne podnosim, ja ne podnosim, ja mrzim more! Svakakvo more mrzim. Mirno, kad je juina,kad je maestral. Mrzim more na televiziji, na filmu. Ne volim ni crno more koje se valja i koje me

gleda, ono more izmeu broda i rive. Mrzim more! Mrzim i ribare! Znala sam da postoje mukarcikoji sjede doma, gledaju nogomet, itaju i sluaju muziku. Takvi su mi se sviali. Ali, mislila sam, tivjerojatno piju pivo. Gadilo mi se pivo. Morala sam uhvatiti mujaka! Lovac?

Ribolovac? Pivopija? Zato sam ila u lov. Nisam previe sebe alila. to znai, ne volim sedizati rano, ne volim ii u umu, ne volim lov? To je mogla biti samo faza u mom dugom ivotu. Akoto postane moj jedini ivot, s godinama u zavoljeti krpelje, te gadne i pregadne ivotinje, a lovac ezauvijek ostati uz mene. Ljubav znai moi se mijenjati sve dok te tvoj lovac, najzad, ne pogladi pogoloj guzici i dok ti ne kae, to je to!

Kad bismo se vratili iz ume, ako bi mi uspjelo beumno po liu capati, a ne buno stupati,nagradio bi me kurcem. To je bio krasan osjeaj. Ja sam bila dobar pas, dobila sam kost. Kako je to,biti pas? Nije to neka filozofija, ako nekoga voli si pas, ako ga ne voli si gospodar. Kako prestatibiti pas i postati gospodar? Pitanje ima smisla kad pas poeli biti gospodar, a gospodar pas. To se nedeava. Kako biti gospodar i voljeti? Kako biti pas, a ne voljeti? Mogu li skupa ivjeti dvagospodara? Dva psa? Kakva bi to luda veza bila?! Oboje love tap. Tko baca tap? Koliko udnihpitanja? Netko mora bacati tap! Za vezu treba pas i gospodar. Tako mi se inilo dok nisam skuila,ne tri mi se za tapom. Nisam htjela biti gospodarica. eljela sam iskoraiti iz prie. Jednostavno,iskoraiti iz prie. Pria moga ivota je pria o iskoraenju.

Godine su bitne, ali iz ove nebeske perspektive, dok jaem na gadnoj pahulji, ne mogurazmiljati u zemaljskim kategorijama. Kada, kako, zato, tko, pravda, krivda, grijeh, zloin, nevinost.Mrtvi imaju pravo na svoju istinu. Ovo moe biti i alibi mrtve kurve lisice koja i na nebu osjeazemaljsku potrebu da lae i sebe prikae u boljem svjetlu. Boe dragi, zato mrtvaci ne mogu prestatibiti ljudi? Da sam drugaija, da nisam ono to sam na zemlji bila, ova bi pria bila objektivnija.Nekako osjeam da sam ja i na nebu, dok ovako jaem na oblaku i pripremam se za Sud, ona stara ja,ona zemaljska ja i ne bi mi trebalo previe vjerovati. Kako je to strano, kako je gadan osjeaj kadmrtav misli da mora ostaviti dobar dojam! Ako i poslije smrti osjeamo potrebu da laemo, to jesmrt? Mislila sam da je smrt nestajanje i tiina. Nije, ja priam, priam, govorim, govorim, beskrajni,plavi svemir odjekuje, na uetu bijela krila lepeu, rublje se vijori. Nemirna sam i nesigurna,gospodo! ekam da me pozovete, bojim se toga.

U kuhinji smo spuvom trljali pazuha, meunoje i stopala. Govorim vam o povratku iz lova,priam o vremenu kad smo bili podstanari. Mijeaju mi se prie, morala bih biti jasnija. Pokuat u.Jednom, dok smo bili mladi i podstanari otili smo u lov. Tada sam zaspala. ivjeli smo u betonskojkui u nizu. Radniko naselje. U tim su kuama ivjeli radnici koji su radili u brodogradilitu injihove ene. One su, dok su muevi svijetloplavim plamenovima varili ploe na ogromnimbrodovima, te su se ene doma jebale sa nepoznatim mukarcima. Meni nepoznatim mukarcima, onesu ih poznavale. Uivala sam u tome, mislim, bilo mi je drago da se te ene tako jebu, da ja o tomemogu zadovoljno priati mome deku i imati osjeaj da sam svetica meu kurvama. Sve su enekurve, tada mi je govorio moj dragi, i nikad, nikad ne bi dodao, osim tebe, moje majke i moje sestre.Sada, dakle, govorim o nama u toj kuici. Ponovit u, vratili smo se iz lova, ja sam u umi zaspala.Mokrom smo krpom brisali pjenu, suili se velikim runikom. Tuirati smo se smjeli samo subotom, urano poslijepodne, u kupaonici na katu.

esto smo se iz lova vraali prekasno. Nakon pranja bismo se tucnuli. Moj gospodar imao jemali kurac, uglavnom mu se urilo, moji su pokreti morali biti vrsti i otri, mislim, kad sam gadrala u aci. Sve je trajalo oko deset minuta, moda krae. Ne mislim da je trebalo trajati pola sata,elim rei, osjeala sam da njegovi i moji brzi potezi moda nisu luda ljubav. O, blablabla. Kakvo

drkanje?! Otri potezi nisu bili ljubav, osjeala sam da otri potezi nisu bili ljubav? S kim jarazgovaram? Kome upuujem ove pizdarije? Sucima koje ne vidim ali pred koje u stati? Vamagospodo koji ekate na mene iza onog ljubiastog oblaka? Bogu? Nema Ga, ali e ipak naii i suditimi? Zato ne bi naiao? Ja sam na nebu, to je Njegovo podruje. Tu On sudi i onima koji ne vjeruju uNjega! to to znai, pokreti nisu bili ljubav? To znai da serem, sada kad sam se ohladila.

Voljela sam ga, luda sam bila za njim, jedva sam ekala da me zgrabi, svravala bih im bi metaknuo. Sada mogu lagati kako je hodanje uz visokog, lijepog mukarca, irokih ramena i krupnih akabio samo dobar osjeaj! A moja sitna ruka u njegovoj krupnoj aci? A moja glava na njegovimgrudima? A ljubomorni pogledi drugih ena dok sam uz svoga mujaka stupala ulicama naeg grada?A primanje u svoju ruku iz njegove ruke velike grane ljubiaste orhideje? A ljubljenje u potiljak, dokpopravlja vezicu na cipeli? A razgovaranje telefonom satima? A pla kad je otiao u Bern na mjesecdana? A kad mi je kupio tamnoplavi al od kamira? A debela srebrna ogrlica oko moga tankogvrata? A kad sam sjedjela za ankom u hotelu, u veernjoj haljini golih lea, okruena mukarcima,pa mi je priao, ostali su mukarci nestali jer me poljubio u gole grudi? Da, da, o, da, da, mogugovoriti da to nije bila ljubav. Tko mi brani? Ako to nije bila ljubav, to je ljubav? Ljubav jezavoljeti Pravoga i ivjeti s njim dok te smrt ne rastavi? Super, to, to je moja pria, bila sam sPravim dok nas smrt nije rastavila. Kakve to veze ima to sam ja smrti malo pomogla? Da li to znaida naa ljubav nije bila prava? Sada, nakon toliko godina, prolo je petnaestak od naeg prvogsusreta, dogaa mi se, dogaalo mi se, ako je ovo jahanje jahanje mrtve ene, moram se priviknutigovoriti u perfektu, ako nisam iva...

Koje sranje, znam da sam iva! Nema ni raja ni pakla, osim u priama popova laljivaca! A akonema ni raja ni pakla, ako sam iva, ako je ovo ivot, a ne smrt, zato ne mogu vrsto pritisnuti sapioblaka konja koji nije konj ali jest oblak, zato ga ne mogu utjerati u neku talu gdje se nee ovako,ovako strano ljuljati?! Tamo bih privezala gadno kljuse ili ga pustila da odlebdi pa naslonila glavuna neto vrsto i povraala, povraala, rigala do smrti, ako je ovo ipak ivot.

Sada znam, bilo je krivo, loviti ga, hvatati, mamiti, bacati na njega mreu, postavljati mu zamke,puiti mu kurac samo onako kako je to on najvie volio, grebati ga po jajima umjetnim noktima. On jemeni bio svinja iju sam glavu morala pribiti na zid! Vrat, ruiasti potiljak bez dubokih bora, oi,sive, kosa plava, gusta, visok, vrst, ruke, iroki dlanovi, osmijeh, lijepi zubi, ten, ist, blijed,jagodice, visoke, brada, otra, svijetla, miiava bedra. To! Bljeskao bi u mom filmu, utio i gledaome. Nisam bila opsjednuta njime zato to se dobro jebao. Ne. Seks je tehnika, sjedne pred ogledalo,rairi noge, pronae zone, protrlja ih malo, zauvijek si rijeila problem seksa. Samo treba, onometko naleti, pokazati toke i pokrete. Svaki mukarac koji dobro gleda to mu pokazuje, bit e savrenjeba. Neki ba i ne ele da im se pokazuje. Misle da znaju, da poznaju tvoju piku bolje od tebesame. Ne smije im rei, ej, skreni prst malo lijevo dolje. Ni u ludilu! Mi ene moramo biti Patoni,ako je Paton onaj legendarni vojskovoa, moramo biti Patonice koje e njegov prst voditi tako da onmisli da je on Paton. A mi, onda, je li, stenjemo, iznenaene taktikom i tehnikom. Uh! Nalijeemo nagospodare i vojskovoe, a trebaju nam kuni majstori kojima moe rei, deki, tu poloite cijev!Evo, jaem na oblaku koji se ljulja i ljulja, sada znam kakav mi mukarac treba, sada kada mi netreba mukarac, treba mi netko tko e me sasluati, osuditi i skinuti sa jebenog, nebeskog konja!

Laem! Treba mi mukarac! Ovoga asa! Smjesta! ujete li me?! Treba mi pravi mukarac!Malboro mukarac! Onaj Malboro mukarac iz faze dok nije imao rak plua! Treba mi kauboj koji esmiriti ovog lelujavog drijepca! Da, dok sam hodala Zemljom, bila sam udna ena. Nisam veselotraila momke, kune majstore koji bi me pitali, ej, mala, hoe li policu lijevo ili desno, gore ili

dolje, koso ili ravno? Ti me veseli momci nisu zanimali. Meni je trebao tap! Trk! Hvataj! Nosi!Tri! Doi! Puzi! uti! P!

2

Sjedili smo naslonjeni na auto, mislim, onoga dana kada u lovu nisam zaspala. Tada sam vebila stari lovac. Petnaestak godina pratila sam ga kroz brda i doline, ume i umarke. Doli smoprerano, tiho je uz mene disao, bili smo, po tko zna koji put u specijalnoj, tajnoj misiji iji je cilj onkuio a ja nisam. inilo mi se da smo bar dva sata uranili. Da je do nas doao jelen lopatar visok petmetara, ne bismo ga vidjeli. Oslukivali smo umu, ali uma je spavala. ekali smo jutro koje jegmizalo. Nisam smjela zaspati, ne drugi put u petnaest godina, ni nasloniti se na njega, trgnuo bi se. Utakvim je trenucima mrzio bilo kakav fiziki dodir. Molim te, makni se, u umi smo. Dan je stizao.Ptice su ivnule, zapuhao je neki vjetri, iv, iju, iju, iv, iv. Oekivala sam da emo se popeti nadrvo. Ja u sjesti i drati puku u ruci, neu znati to u s njom, ali bolje da je imam. Puku mi je,moda sam to spomenula, moda nisam, zakoenu, uruio na hodniku. Gledao me ravno u oi,ozbiljan poput generala koji predaje smotanu zastavu malom sinu velikog, palog junaka. Ja sam pukunosila do auta, odloila je u bunker, stali smo na rubu ume. A onda, opet ispoetka, himna svira,topovi pucaju, marinci gledaju ravno, ljudi okolo mru, ja sam sin u nekoj maloj uniformi, general sesaginje i prua mi smotanu zastavu...Ali ja, to vam moram ispriati, to je bitno. Ja, kad sam bila mala,nisam bila mali sin palog marinca, ja, kad sam bila mala...

Ja sam mala, mala, imam malo godina. Trg je velik, presvuen svjeim asvaltom. Asvalt je prviput stigao na trg. Vie njime nee etati krave, iroke guske i okrugle kokoi. To su zakonomzabranili. Tko ima takve ivotinje, morat e ih ubiti ili preseliti dalje od trga. Mi smo nau svinjuMaru ve preselili. Mara je znala piti vodu iz gumenog crijeva, roktala je, oblizivala se esto, menise inilo da se Mara smije. To nije bilo istina, svinje se ne smiju, ni dupini, samo su im usta okrenutana veselje. Okreni usta na veselje, govorila bi mi nona, kad bih plakala.

Puran u doktorovom vrtu govorio je blblblblblb, blblblblbl. Sav bi se zajapurio, sluala bih ga igledala sve dok me nona ne bi zgrabila za malu ruku i odvukla doma. A onda ga vie nije bilo. Ispeklismo ga, rekla mi je doktorova ena, teta Maja, sa krumpirom. Urlala sam. Okreni usta na veselje,rekla mi je nona, puran je samo ivotinja.

Slavi se Sveta Marina, zatitnica mjesta. Na trgu ima mnogo drvenih tandova, iza tandovastoje smei, debeli cigani i smee, debele ciganke. Mi, djeca, hodamo od tanda do tanda. Prodajuse gipsane make, smee na bijele mrlje, psi i konji na zadnjim nogama, kasice prasice, bez epa.Mora razbiti prasca, ako iz njega eli izvui lovu. Ruiaste narukvice, rajfovi za kosu, kutijice sasapunicom, puh, puh, u zrak lete baloni u duginim bojama. Loptice od piljevine umotane u krep papirvise na tankoj, tanunoj, elastinoj niti. Skau gore, dolje, od dlana ka dlanu, dok se nit ne prekine.Onda je dri u maloj aci. Svi ribari iz mjesta i mukarci iz okolnih sela nose bijele koulje izavrnute rukave. Te su bijele koulje za u crkvu, za pogreb i za Svetu Marinu. Ne peru se esto. Kadse skinu sa mokrih lea i vlanog vrata na kome su se zadrale dlaice od ianja prethodnog dana,spreme se u ormar, za iduu godinu ili iduu nedjelju. Na okovratniku je uti rub. Jo nema perilica.ene peru rublje doma. Izvlae ga iz drvenog korita u kome je vrua, sapunjava voda, trljaju nadrvenoj daski, odlau u limeno vjedro, a ispiru u perilu. Perilo je prostorija, ima krov i kamenoklecalo, izvor je okovan betonskim zidovima. Klei, baca rublje u ledenu vodu, ono pluta napovrini vode koja vrije, vrije. Kad je Sveta Marina, rublje se ne ispire, jedino tada u perilo ulazemukarci, pa piaju u ledenu vodu.

Ja sam tu, na trgu, mala, malena. Skaem oko tandova, ve sam pojela sladoled od kave, jednu

kuglicu. Baraka gdje se prodaje sladoled je uz samo more, teta koja prodaje sladoled ima i tvornicusode, zove se Ana. Kad je u tvornici sode, onda nosi izme jer je kameni pod pokriven vodom. Boceu kojima je soda su debele, prozirne ili parikoplave, staklene, teke. Donesi mi bocu sode, kae tata,pa ja odem u tvornicu. Teta Ana mi da oranadu u maloj boci od stakla koje nije glatko, pij dok ti nedonesem sodu. Kad je Sveta Marina, onda teta Ana prodaje sladoled u onoj baraki i ne nosi velike,gumene, crne, izme. Pojela sam kuglicu od kave, rano jutros, tko zna pred koliko sati, vie je nema,ali, ako se potrudim, mogu podrignuti i vratiti u usta okus kave i korneta. Tata sjedi ispred bara kojinema ime, zove se Bar. On tamo sjedi sa svojim prijateljima ribarima, svi su u bijelim kouljama, sviimaju zavrnute rukave, piju vino i smiju se. Skaem tati u krilo, molim te, molim te, molim te, jojedan sladoled, samo jo jedan. Tata me die u zrak, pa sputa na asvalt, asvalt mirie na svje asvalt,to mi je novi miris u ivotu. Dosta je bilo, govori mi tata, nema vie, igraj se, smiri se, dosta je bilo.Ja govorim, molim te, molim te, pokazujem mu male, bijele zube, daj...Pa se lagano odvlaim dotanda, gledam cigane i balone od sapunice kako lete u nebo, sto boja u njima. Keti je pukla tanka,tanka gumena nit, zato lopticu dri u aci. Na stepenitu njihove kue njena se sestra igra sa pravomkuhinjom, dobila ju je od none iz Italije. Ketina sestra ima i mali tednjak i male tanjure i majunealice i pribor i aice, sve ima. Ja se ne smijem igrati, ni Keti. Samo ona. Gledam oko sebe na svestrane, lijevo, desno. Podrigujem kuglicu i kornet. Nita, nita.

Sjedim na malenoj stolici pokraj tednjaka, vrue je, moj najdrai maak Slatko Groe prede umom krilu, idem u prvi razred, itam malu knjigu o abi, knjiga ima nekoliko debelih stranica, vie jeslikovnica nego knjiga, na svakoj stranici ima jednu reenicu, velika slova, tampana, knjiga se zoveTko to skae. O abi. Ve sam proitala male knjige o Maci Papuarici i patuljcima koji ive uarenim gljivama. U kuhinju ulazi tata, oi su mu crvene, sjeda u kut kuhinje, gleda me ispod oka, jagledam u njega, ispod moga oka, Slatko Groe prede. to je, pita tata. Nita, govorim. to ita, pitatata. O abi, govorim. A runi rad?! Jo imam samo malo, govorim, jo samo jednu ruu i jedan malilist. Ne gledam ga vie, gladim Slatko Groe koje prede. Veliki stolnjak sa buketom rua u svakomuglu i ogromnom hrpom rua u sredini, strpala sam u koaru u svojoj sobi, kolska izloba runihradova je tek za tri tjedna, ne volim runi rad. Tata se die, grabi me za kosu, vue uz stepenice. Gdjeje stolnjak, urla. Kleim u sobi, izvlaim stolnjak iz koare. Kravo, govori tata, lijena kravo, govoritata, od itanja se ne ivi, urla tata. Radi neto, kravo! Hvata me za kosu, die sa poda, gura nizstepenice, padam, pa ustajem, pa sjedam na stoliicu. Tata sjeda u kut. Ja sam na stoliici, irimstolnjak preko koljena, ubadam iglom u nacrtani list na ruinoj peteljci. Slatko Groe lei pokrajmene, na ploicama, jer je stolnjak na mom krilu. U igli je zeleni konac, ubadam, ubadam u mali list.

Keti i ja leimo na travi. Do naih noseva sputaju se grane bijelih treanja, bijele trenje supune vode, zato ih crvi ne vole. Ne otvaramo ih, gutamo sa koticom. Tko zna koliko imamo godina?Deset?

Ja bih htjela imati deka, govori Keti. Ja biciklu, pa putovati na sve strane i nai mamu i tatu. Tisi luda, govori Keti, koju mamu i tatu, ima ih. Druge, govorim, prave, ovo nisu moja mama i mojtata. Ma daj, govori Keti, ti si luda, to e ti druga mama i drugi tata, ja ne bih htjela drugu mamu ninita, ja bih htjela da i ja imam biciklu. Ti ima biciklu, to ja govorim. Da, govori Keti, ali to je jednabicikla za moju sestru i mene, ja bih htjela svoju biciklu. Otvaram jednu trenju. Vidi, Keti, govorim.U bijelom mesu je crv. Vidi. Fuj, govori Keti i pljuje trenju iz usta, fuj, fuj, idemo doma. Na trgu jemoj tata. Tko zna koliko je stati popodne? Pet, etiri, est, lijep je dan. Gdje si bila, govori mi tata.Nosi arenu koulju za svaki dan i obine, iroke hlae. Stoji uz mene, vidim mu oi, crvene porubovima, mirie na enjak i jo neto. Keti i ja smo jele bijele trenje, bijele, a imaju crve, ba smo

se udile, Keti...Treska me rubom dlana po lijevom uhu, svom snagom. Svinjo, svinjo...Idi doma,lijena svinjo, radi neto! Ispod murve sjede ribari, gledaju nas. Plaem i trim doma. Doma sam.Mama je na katu, u zahodu. Sputa se u kuhinju, znam da je puila, osjeam po mirisu. Uvijek puisamo u zahodu, cigarete pedeset i sedam, do pola, onda polovicu cigarete stavlja u dep pregae, zaposlije. Tata nije smio znati da pui, a svi smo znali, i on i nona i ja. ta ti je, pita me mama. Bilasam sa Keticom ispod trenje, tata me tresnuo, sve mi zvoni u lijevom uhu, nita ne ujem na to uho,jako me boli, idemo doktoru. Sutra idi, nita to nije, zato si hodala preko trga kad ima i drugihputeva, mogla si proi pokraj kue od tete Anice, da si ila tim putem, sve bi bilo u redu. S tobomstalno problemi. Nita nisam napravila, govorim i plaem, boli me uho, jedva ekam, jedva ekam,vritim i trim uz stepenice, u moju sobu. Mama ne pita, to to jedva eka, zlato moje. Da me pitala,rekla bih joj, jedva ekam da po mene dou pravi tata i prava mama, da vas vie ne vidim, nikad,nikad, nikad, nikad! Da vas moje oi vie ne vide, nikada, nikada, nikada! Aaaaa...

Nonu bih uzela sa sobom, pravom tati i pravoj mami. Nona me voli. Uvijek, kad tata mlati meneili mamu, ona rasplete tanku, dugaku, sijedu pletenicu, tanku kao miji rep, pa onda vie, joooooj,uuuuuj, jooooooj. Tata je mlatio mamu ovako, bacio bi je na kuhinjski pod, na tamnoute ploice,onda bi skakao po njoj, iz usta bi joj izlazili crveni baloni, puh, puh. U mjestu nije bilo telefona,barba Toni je bio telefonist, penjao se na drveni stup uz pomo velikih srpova, pa bi zvao policiju.Policija bi dola. Poite s nama, drue! Poao bi. I doao.

Virim, virim. U spavaoj sam sobi. Tatinoj i maminoj. Tata je po kuama skupljao lanarinu zaCrveni kri. U velikoj teci debelih korica bila su imena i prezimena i iznosi. U biljenici su bili inovci. Teta Marija ima mali duan, prodaje mlijene karamele, novine, cigarete, olovke, teke ilimene viklere. Svakoga dana izvlaim novac iz debele teke i kupujem deset deka karamela, nekedane i trideset deka. Barba Mario je svako jutro u duanu. On ima veliku kilu, ogromnu, meunogama. Kamo ide, Mario, s tom kilom, pita ga teta Zora, njegova ena. ta te briga, odgovara barbaMario. Znam, znam, ide na plau gdje su gole enske, kako moe ii tamo s tom kilom? Mogu, tostrankinje znaju to mi je u gaama, hahahahha, smije se barba Mario. I teta Marija se smije. Jaekam na bombone. Svako jutro barba Mario tjei tetu Mariju koja voli milicajca Mirka. I barbaMirko voli tetu Mariju, ali nita od toga. On ima enu i djecu i milicioner je i u Partiji. On se nesmije rastati, to mu je zabranila Partija i predsjednik barba Boo. Teta Marija je razvedena, imakerku. Barba Boo je rekao, dajmo malu Meri ocu, ne moe razvedena ena koja nije u Partijiodgajati dijete. Malu Meri nije uzeo njen tata jer je nije htjela njegova ena, to mi je rekla moja nona.Tko ti je dao novac, svaki dan si tu, to meni govori teta Marija. Barba Lovre, to je moj tanki glas.Barba Lovre je brat moga djeda. Vratio se iz Amerike da umre doma, rekla je moja nona. Spavao jekod nas, u maloj sobi, imao je dolare na opatijskoj banci, jeo je ribu s kostima, nikad mu kost nijezapela u grlu. Nikad i nikad. Neke dolare je drao ispod jastuka, mama mu nije uzimala dolare ispodjastuka, kad je pijan spavao. Mi smo poteni ljudi, govorila je moja mama. Onda se od nas odselio,pa ga je opljakala moja teta. To nam je hvala lijepa, rekla je moja mama, za sve to smo za njeganapravili, kuhaj, peri, peglaj.

Htjela sam baciti veliku teku u more, neka je voda nosi, neka tata misli, ma gdje mi je teka, magdje je prokleta teka, jesi li vidjela negdje teku, to bi on pitao mamu. Koju teku, rekla bi mama. Gdjeje teka, nema je.

Zakasnila sam. Tata me ugledao na trgu. Tri za mnom. Kako trim?! O kako trim, trim! Kaojedna strijela, kao jedan tigar, kao leopard, kao gazela, kao antilopa, kao raketa, kao motorguci odmoga barbe Antonija. Kako strano, strano trim! Huh, huh, huh, huh! Osjeam njegov dah za leima.

Nikad neu zaboraviti njegov dah! Huh, huh, huh, huh, huh! enjak i bijelo vino. Huh, huh, huh, huh,huh. Bjeim! Prve stepenice. Uz njih! A tata za mnom! Huh, huh, huuuh, huh, huh...Hou, ba u stati!elim stati i plakati i rei, tata, nemoj, ovo nema smisla, pojela sam karamele, stanimo, priajmo, sveme boli, ne mogu trati vie ovako, huh i huh, nemoj me tui, kako to, stanimo! Ne stajem. Trim uzdruge stepenice, pa na vrata tete Mici, pa kroz vrata. Teta Mici zakljuava vrata, tata lupa po vratima,bum, bum, bum! Lupa, lupa, lupa, bum, bum, bum. Uzalud! Dahem, drem.

Sjedni tamo, govori mi teta Mici. Sjedam na kau. Teta Mici mi nekad pria prie, a ja drimsvoje male ruke u njezinim perlicama. U zdjelama ima mnogo perlica, ljubiastih, zelenih, zlatnih,roza, blijedozelenih, na kile i tone. Pria mi kako je bilo kad je ona bila mlada. Nae mjesto je bilobez carine, sve je bilo jeftinije, i kava i eer i petrolej. Teta Mici i ostale djevojke su vercale kavui eer i petrolej, ispod dugakih suknji. Carinici su bili u maloj, drvenoj kui. Nekad bi tetu Micipustili, nekad uvukli u malu, drvenu kuu. Teta Mici bi se morala sagnuti, onda bi oni ulazili jedan pojedan. Oni su tetu Mici jebali iako je bila grbava. Ali je imala jako bijelu kou i velike, bijele sise.Zato im se sviala i rekli su da njena grba sreu nosi. Neke djevojke su rodile djeicu. Dekii su sezvali anfranko, oro, Marjeto. Djevojice su se zvale Anabela, Klaudija, Marija. Kad je proaorat, djevojke su preko Crvenog kria traile oeve svoje djeice. Ako bi ih Crveni kri naao,Marjete bi dobile lire. Neki su carinici oenili mame malih Marija i Klaudija, a onda su, kad je ratzavrio, pobjegli u Italiju. Ali, Crveni kri bi ih naao i rekao, oho, gospodine, imate dvije ene, pabi carinici otili u zatvor. Tata od Marjeta je bio u zatvoru, a njegova mama je prala nau kolu.

Teta Mici mi daje dva jaja. Mijeam eer i utanjke, ona velikom vilicom tue bjelanjke.Drvenom licom mijeam i mijeam i mijeam eer i utanjke. Bjelanjak je vrst, tanjur se moeokrenuti, bjelanjak ostaje na njemu. Teta Mici puta bjelanjak, neka klizne u veliku porculanskualicu. Klizi, mijeam sve, jedem drvenom licom, oblizujem mala usta. Teta Mici odlazi tati, vraase i govori, sve je u redu, nita ti nee, ti si samo dijete, obeao je, nita ti nee, pomirit ete se.Odlazim doma, korak po korak, gledam u crne, gumene cipele. Napravio mi ih je barba Berto, on usvojoj radionici ima mnogo golih ena, imaju velike sise i male gaice i smiju se sa zida. ena odbarbe Berta ima sijedu punu i nosi barbi Bertu aj, kavu, kokoju juhu, istu maramicu. Barba Bertose jako znoji, ubada ilom u gumu, sa ela mu padaju kapi na gumu, kap, kap, kap. Naa kua je blizu,cap, cap, cap. Hodam polako. Ve je mrak, ulazim u kuhinju, tata me uzima za malu ruku, doi,govori. Idemo uz stepenice, ja prva, tata za mnom. Stepenice su uske, drvene. A sada smo u mojojsobi. Tata me svlai, polako. A sada sam gola. Para plahtu. Stojim i gledam. Vrata su zatvorena.Vezuje me za moj krevet. Vezana sam. Tata skida kai iz hlaa. Mlati me kaiem, mlati me kaiemkoji ima veliku kopu. Po leima, po nogama, po rukama, po vratu, po glavi. Mlati, mlati, mlati.Vritim, tankim glasom, spasi meeeeeeeee, mamaaaaaaaaaa, nonaaaaaaa...Nona je u kuhinji. Sigurnorasplie svoj dugaki, tanki, sijedi, miji rep. ujem kako vriti, pomagajteeeee, ljudiiiiiiii,ajooooooj, ajooooooj. Mama sigurno pui u zahodu i radi ustima mljac, mljac, gleda u dim i maerukama, neka dim ide kroz prozor, polovicu cigarete sprema u dep pregae, za poslije. Kurvo,kurvo, kurvo, vie tata. Nonicaaaaaaaaa, to ja viem, nonicaaaaaaaaa, to ja viem, nonicaaaaa, to jemoj tanki glas. Tatica, tatica, tatica, ti si tatica, vie tata. Nonicaaaaaaaaaa, to ja viem. Nona vriti,ajoooooj, mama mae rukama da ode dim kroz uski prozor. Ajooooooo, ajoooooooooj, a onda menevie nema. Sada sam budna i mokra od hladne vode i odvezana sam. Nona me mae maslinovimuljem, maslinovo ulje je tamnozeleno i smrdi.

A sada je ljeto. Moda imam dvanaest godina, moda trinaest. Na rivi sam. Veselo skaem,ulovila sam cipla. Jako je teko uloviti cipla. Ima debele, pune usne, mota se oko mamca, mumla

usnama, skine mamac, ni ne vidi kako, udica je odjednom gola, uhvatila sam cipla! Ribari sjedeispod murve, gledaju me i smiju mi se, govore neto tati, tata mi prilazi, idi doma, obuci se, kravo,ove godine nee u koloniju, kravo! Ostavljam cipla na rivi i jurim doma. Vritim, vritim, vritim,vritim. Aaaaaaaaaaaa. Mama sjedi u kutu kuhinje, uti, gleda u jednu toku koja je svagdje i nigdje.Moram obui jo jednu majicuuuuuu, vritim, tata me nee pustiti u kolonijuuuuu, zato jer su minarasle ciiiceeeeeeee, ajoooj, ajooojoooooj! Mokra sam od suza, navlaim majicu na majicu. Neu ukolonijuuuuuuuuuu, ajooooooooj...Kolonija je u Sloveniji, tamo idemo vlakom, mame nam mau. Paautobusom do velikog dvorca, spavamo u velikim sobama sa velikim prozorima, zrak lijepo mirie,svi smo mravi, svi moramo biti deblji, ba debeli, nakon tri tjedna. Hrane nas pet puta dnevno,preko ramena bacamo limene alice pune malina ili borovnica. Za nas se peku kruhovi, veliki, saSlovenkama koje su vee i jae od nas, igramo graniara. Putujemo autobusom po cijeloj Sloveniji,uveer pleemo oko logorske vatre, ne peremo se uope, vaemo se jednom tjedno, ako netko izgubikilu, ja sam ta, zatvore ga u sobu, neka miruje, neka se tovi. Onda gledam kroz veliki prozor . StariSlovenac dri tranzistor na stogu sijena, muzika svira, on eka kravu koja ima muhe u oima. Na uhumu je naunicaaaaaaaaaaaaaaa! Idem u kolonijuuu, aaaaaaaaaaaaaa! Ne deri se, govori mi mama.None nema. Na meni su dvije majice, navlaim treu. Sise mi se vie ne vide, ribari mi se neesmijati, nita nee govoriti tati, tata mi nee prii i rei...Nadlakticom briem slinavi nos.

U hotelu na trgu slavit e se Nova godina. To je od nae kue jedno pedeset metara. Molim te,tata, molim, kad te molim, molim te, idem na doek, kad te molim, kao boga te molim, kad te molim.Tata uti, sjedi u kutu kuhinje. Mama pui cigaretu pedeset i sedam, u zahodu, dim se osjea, ali, kaoda ga nema. Nona govori tati, pusti je, sva djeca idu, pusti je. Tata uti u kutu kuhinje, vatra gori utednjaku, voda je vrela u posudi za vodu, maak lei pokraj tednjaka i tiho prdi. Smrad se irikuhinjom, ali, kao da se ne iri. Slatko Groe stalno prdi, navikli smo, nitko vie ne pita, to tosmrdi, kad znamo da Slatko Groe stalno prdi, ribe je bilo svaki dan. Kad je bio puni mjesec, tkozna to je onda jeo. Mama se sputa iz zahoda. Kad te molim, kao boga te molim, govorim. Kao bogadragoga, to mi se moe dogoditi, nita, nisam ja kurva da e mi se neto dogoditi, tamo e biti samonai, nee biti stranaca, svi iz mjesta, kad te molim, kao boga dragoga. Tata uti. Pusti je, govorinona, to je tu, na dva koraka. Mama uti, sjedi pokraj tednjaka, ustima radi, mljac, mljac. uje sekako voda vrije, vrue je, maak prede, ba je vrue, tata sjedi u kutu i uti. Molim te i molim, to jagovorim, to je moj glas, Keti, ti zna Keti, kako je strog tata od Keti, kad je on rekao, idi Keti, ondaja ne znam to vie rei, rekao je, idi, Keti, samo ti idi, Keti, to je tu, dva koraka, to ti se moedogoditi, Ketice moja, to je tata rekao Keti. Stvarno je pusti, govori nona, to nema smisla, jesi uo.Nona die glas. Tata odlazi iz kuhinje u tamnu i mranu hladnu no.

Nona mi govori, moe ii, slobodno. Mama sjedi pokraj tednjaka i uti. Maak prdi tiho ipretiho. Oblaim crnu suknju i bijelu bluzu, obuvam lakirane cipele, nemam kaput, ali to je blizukue, dva koraka. A sada smo u hotelskoj sali. Stol je ogroman, vie stolova sloeno je, ispod bijelihstolnjaka, u obliku slova L. U kutu je veliki bor okien lopticama koje se razbiju u tisuu komada, akopadnu. Vrh bora je u iljatoj loptici, ona je srebrnobijela, u sredini tamnocrvena. Kroz stakleni ziddvorane gledaju nas starci i starice, stoje na trgu, mi pleemo i veeramo i pjevamo. Oni nam mau ismiju se. Tu je barba Mario, obuen, ne vidi mu se kila, ali svi znamo da ima kilu. Tu je teta Zora,visoka, ima velike, lijepe zube. Tu je teta Mici, ogrnuta alom, ne vidi joj se grba, ali svi znamo daima grbu. Tu je teta Marija koja gleda kako barba Mirko plee...On plee sa svojom enom od koje sene smije rastati jer je u Partiji. Svi to znamo. Mau nam, oni sa trga, a mi se smijemo i pleemo, ipleemo i pleemo. Tano je jedanaest i etrdeset i pet. Tata ulazi u salu. iroke, prljave hlae,tamnoplava vunena kapa s kojom ide u ribolov, puna je ribljih krljuti, ne vidim ih, ali znam da su

tamo. Prljava jakna. Gumene izme. Tata smrdi na ribu. Pano, na vujak Pano, skae na stol.Vritimo. Kravo, govori mi tata, grabi me za kosu, nitko te nee sliniti, kurvo! Nitko! Pano laje, ruiae i flae, tata me vue za kosu. Svi ute i svi nas gledaju. Ne gledam ih, glava mi je iskrivljena,osjeam da nas gledaju, ne uje se muzika.

Na trgu smo. Boli me kosa, tata me vue preko trga. Pano za nama skakue i veselo laje, av, av,av, avavavav. Plaem i plaem, jecam i jecam, ne mogu rei ni jednu rije. Ti si lud, nona govori.Mama spava, ne sputa se u kuhinju. Ja vritim, luak, luak, luak! Bijesna sam, ba sam bijesna!Zato moji roditelji ne dolaze po mene?! Zato dozvoljavaju da mi se ovo deava?! ekaju, ekaju!to ekaju?! Nona rasplie tanku, sijedu kosu, rasplie i rasplie pletenicu tanku poput mijeg repa isprema se vritati jooooooj, ajoooooooooj, ljudiiiiii, pomagajteeeeeeee...Tata pada preda mnom nakoljena. Plae, aaaaaaaaaa. Govori mi, budi doma, kupit u ti gramofon. Iz nosa mu izlaze sline, oisu mu mokre, gleda u ploice, stenje, mre, drhte mu ruke, huh, huh, to se uje. Ja jecam, on odlazi usobu, presvlai se u tamnoplavo odijelo, ima i bijelu koulju, odlazi u hotel. Ja sam u svojoj sobi,piem dnevnik, plaem do ujutro. Nakon praznika, dobivam gramofon.

Sad sam velika djevojka, imam esnaest godina, imam deka. Svako popodne odlazim na perilo.U perilo, za mnom, ulazi moj deko Slovenac, on ne zna da mukarci ne ulaze u perilo. Sami smo.Obeala si, obeala si, sutra mi je roendan, obeala si. Obeala sam mu da u ga poljubiti. Htjelabih da nisam. Dugaak je, tanak, pritav, ruan, gadi mi se i privlai me zato jer mu se sviam. Samose on oko mene mota. Doi veeras na Sveti Ivan, to on govori. Sveti Ivan je najljepa plaa, tamoima mnogo klupa, a malo svjetla. Doi u. Sjedim na terasi. Najprije mora iz kue izai tata, onda ja.Gledam kako ljudi prolaze, drim lice na skupljenim koljenima i ekam da tata izae. Izlazi. Osjeamga iza lea, nita mu ne govorim, nita ne govori ni on meni, od mene se oekuje da odem u krevet.Spavam na katu, ne provjerava da li sam u sobi, ekam da ode. Ljeti se sa ribarenja vraa doma ranoujutro. Ako je mjesec pun, onda je na Svetom Ivanu. Sad ga vidim na ulici, ulica je pod mojimskupljenim nogama. Istuiran je, izbrijan, na sebi ima koulju na kvadrate i hlae sa rubom otrimpoput britve. Kree prema Svetom Ivanu, vidim to sa nae terase. Pao je mrak, moj me deko ekakod spomenika. Zagrljeni, idemo prema Svetom Ivanu. Sjedamo na zadnju klupu, tamo gdje nemarasvjete, ostale klupe su slabo osvijetljene. Dolazi moj otac. Veselo hoda i grli dvije Slovenke. Onesu na odmoru u slovenskom odmaralitu. To odmaralite zimi uva moj tata, ima i psa i pitolj. Otacdrapa Slovenke. Piju neto, svo troje, iz male boce. ujem udan zvuk. Huhuhuhuhuh. To se moj otacsmije. Prvi put ujem njegov smijeh. Ne bih znala da je njegov, ali on je jedini mukarac koji sjedi naklupi i koji se smije. Mnogi mukarci sjede na klupama, ljeto je. ute. I moj deko uti. A ondapjevaju, ono troje, Moj oka ima konjika dva. Moj otac lijepo pjeva, prvi put ga ujem. Moj dekoSlovenac rei mi u uho, obeala si, obeala si. Otvaram usta, prvi put u ivotu u usta mi ulazi tuijezik. Odvratan osjeaj! Gadi mi se,ini mi se da u se ispovraati. Pljujem jezik iz usta i govorim,sretan roendan, neu vie. Moj prvi deko neto mrmlja. Moj otac pije iz male boce. Otila bih do teklupe i uzela mu bocu iz ruke, nagnula je i povukla dugi gutljaj alkohola da isperem sranje koje mi jeu ustima ostavio debeli, tromi, mesnati jezik. Ne odlazim. Bocu dri moj oprani tata, tata u istojkoulji i hlaama na crtu. On moda jest opran, ipak osjeam njegov smrad na enjak, bijelo vino ina tatu.

3

A sada nas opet vidim u onoj umi. ekamo, ekamo. iju, iju, iju, iju. Jutro dolazi, lagano,lagano, ali jo nije jutro. iju, iju, iju, ptice tiho cvrkuu, nisu sasvim budne, ne vrite lude odsree jer je svanulo, jo nije svanulo, ne sasvim.

Nekad sam bila uiteljica. Veina uiteljica voli svoj posao. Ulaze u razred pune potrebe daneto naue malu ili malo veu djecu. Ne smeta im djeji smrad, ni tupost kolegica uiteljica, ninjihova zloba, ni direktor koji je direktor samo zato jer je u koli jedini mukarac. Deki su mi,govorim vam o vremenu kad sam bila uiteljica, pokretima, mljackanjem, pogledima i dobacivanjempokazivali da su im prljava jaja puna ute sperme koja jedva eka da pljusne u mom smjeru. Klinkesu me doivljavale kao konkurenciju. Ja sam im golim nogama i znanjem koje je, vrlo esto, bilo veeod njihovog, pokazivala da sam jaa. U zbornici mi starije gospoe nisu mogle oprostiti vrsta bedrai gole noge. alila sam ih uvjerena da su one oduvijek bile stare i da u ja zauvijek ostati mlada.Dobar osjeaj koji se s godinama gubi. Na kraju kolske godine nisam djeci davala jedinice, iako jehrvatski bio teak predmet. Starije uiteljice su govorile, elite ljeto provesti ne radei. Ja samgovorila, nije poteno dijeliti jedinice djeci koja se trude. Da, trude se! I drkadije koje ponavljajurazred, koje nemaju ni jedne knjige, a od pribora imaju samo ljepilo i najlon vreicu. Bila sam drska,mlada, bezobrazna, sigurna u sebe i hrabra jer mi do posla nije bilo stalo. Ako me izbace, nita nisamizgubila. Bilo mi je svejedno tko pui u zahodu, ija je mama pijana, tko je ispravio ocjene u imeniku,da li direktor tuca samo uiteljicu zemljopisa ili jebe i malu koja predaje kemiju. Nisam moglavjerovati da taj gospodin, koji je svakoga jutra dolazio u kolu sa iroko rastegnutim pramenom kosepreko elave glave, bilo koga tuca. Ta se frizura u Americi zove zastava, zato jer se, kad zapuevjetar, veliki pramen vijori. Ako taj gospodin tuca, ako ijedna ena ima eluca jebati se s njim dokmu zastava pada na izbeene oi, a tusto tijelo stenje u orgazmu, super. Meni je bilo bitno da krajemmjeseca dobijem plau. Zato to sam krajem svakog mjeseca dobivala plau, mogla sam otii odkue. Nona je bila mrtva, pomalo sam je zaboravljala. Visoke jagodice, tanka usta. Nekad bi mi se usnu nasmijeila, pokrila me vunenom dekom, pogladila po kosi. U snu je uvijek bila via od mene.Rano sam postala visoka, jo kao djevojica bila sam za dvije glave via od none.

Od kue sam otila iznenada, nitko me nije otpratio do autobusa. Kofer nije bio od kartona,imala sam torbu, u praini nisu ostali, zagrljeni, moj otac i moja majka.

Gospodo, bilo je ovako. Vratila sam se iz kole. Na sebi sam imala crnu dolevitu i dugaku,crnu suknju, na nogama crne martensice koje nisu bile marte, tako su izgledale. Nisam razmiljalakako e moj darkerski imid primiti moj tata, zaboravila sam da je njemu uvijek trebalo malovremena da se ufura u trend. Stari mi je itavog ivota govorio, dok si pod mojim krovom, dok jedemoj kruh, ja u odreivati pravila. Jela sam svoj kruh i nosila svoju suknju. Ula sam u kuhinju, starije sjedio u kutu, tednjak je bio vru. Tiinu se moglo rezati noem. Stara me pogledavala uasnuta odstraha da u neto rei. U naoj se kui nije govorilo, kad je stari sjedio u kutu, a uvijek je sjedio ukutu. Zrak su smjele rezati sam najkrae reenice. Juhu! Kruh! Sol! Jo soli! Juha je hladna. Daj mivino! Sjedi kako treba! Ne laktove na stol! Ispravi lea! Dok se jede se ne govori! Nikad nismo skupasjeli za stol. Ja bih jela sama, kad bih se vratila iz kole. Otac je jeo u jedan, sam. Majka je jela svakidan u drugo vrijeme, tanjur joj je bio na koljenima, nikad ne bi sjela za stol. Sjedjela sam pokrajtednjaka i listala novine. Ljudi me zaustavljaju, rekao je. Nita nismo rekle. Nije bio pijan, samojako loe volje. Oi su mu bile tamnosive, mrke. Ljudi me zaustavljaju, ponovio je. utjele smo.

Ljudi mi se smiju, zaurlao je i lupio akom po drvenom stolu. Bilo bi smijeno, da je moj stari bioMastrojani u nekom talijanskom filmu. Pater familijas pizdi bez veze, dvije enice umiru od straha, akino od smijeha. to je uinila mlaa? Stare ionako nikad nita ne ine, one se itav ivot samo tresu?Gledala sam u novine, napeta poput puke, ve sam znala kako izgleda napeta puka. Stara jekuhinjskom krpom brisala ruke. Brisala, brisala, brisala, brisala. Izgleda k'o kurva! Pogledala samga ravno u crvene, upaljene, tamnosive oi. Odloila sam novine na krilo. Tko izgleda kao kurva?Prestanite, rekla je stara, prestani, umukni, umukni, uvijek poinje. Tko je poeo, ja nisam poela!Sjedim, itam novine, utim. Zato njemu nita ne kae? Kurvo, sa mnom razgovaraj! Dobro, s tobomrazgovaram, tko je kurva, majmune? Pogledao me, nekako zateeno. I mene je iznenadilo ono,majmune. Stara se trgnula, stisnula krpu objema rukama, stala i gledala u kuhinjske ploice, ocuokrenuta leima, meni bokom. Izgleda k'o kurva! Ljudi mi se smiju, zaustavljaju me na cesti, tko jeumro tvojoj kerki pitaju, za kim ali u crnini do poda?! Najprije okolo pokazuje piku, sad siodluila krenuti u manastir! Odlui se, to e biti kurva ili asna sestra? Manastir je srpska rije,rekla sam. to e biti, kurva ili asna sestra, ponovio je. Kurva, bit u kurva kao tvoja sestra koja jeu transkom bordelu crkla od sifilisa, ako nema nita protiv. Dugake suknje rajcaju vie negokratke, tko me vidi, tome se die, gledala sam u one crvene rubove. Digao se od stola, bez rijei,digla sam se i ja. Pribliio mi se, nismo esto stajali jedno uz drugo, ipak bih njegov smrad naenjak i bijelo vino mogla prepoznati meu tisuu smradova. Zapahnuo me njegov dah. Zgrabio meza grudi. Na sisama sam osjetila njegove ruke, ake, dlanove, prste. Usta su mu bila otvorena, malopljuvake po rubovima. Dignuo me u zrak, nosio do hodnika i tresnuo u staklena vrata ormara.Zaudila me njegova snaga. Staklo mi se sruilo na glavu, krv me oslijepila, ruke su mi bile punestakla. I ramena i glava. Ovo je banalno, ba banalno, ali, pao mi je mrak na oi. Ba mi je mrak paona oi. Mogla sam pomisliti da sam pala u nesvijest, da je zbog toga oko mene mrak. Nisam topomislila, znala sam da sam pri svijesti, pri tamnoj, mranoj svijesti. Pri sebi, ali van sebe. To to sezove mrak na oima, izgleda kao mrak na oima. Ue u tamu, tama ode, a bijes ostane. Otresla samstakla sa sebe. Stara me gledala. utjela je i guvala krpu. Prila sam tednjaku, uhvatila za uhaogromnu posudu u kojoj je vrila voda, ne sjeam se da li su uha bila vrua, nita nisam osjetila,lagano sam se okrenula prema ocu i bacila mu posudu u glavu s namjerom da ga ubijem. Maknuo jeglavu, trznuo je njome nekako. Tresnulo ga je posred lica i prikovalo za stolicu i uza zid. Zatim je,kaojunak usporenog filma, kliznuo sa stolice i ispruio se po kuhinjskom podu, krvave glave i mrtvatijela. Stara je vritala, prestani, prestani! Bila sam potpuno hladna, nekako ledena. Sagnula sam se,digla posudu sa poda, ekala. ekala sam. Teka posuda bila je u mojim rukama, prazna, ali ubojita.Da se maknuo na krivi nain, da se pridigao, bila bih ga zatukla. ekala sam. Stara me gledala. Krpaje mirovala u njenim akama. Leao je tupo i meko, kao da spava. Takla sam mu glavu vrhom cipele.Nije se maknuo. Skoila sam na njegov meki trbuh. Skakala sam i skakala i skakala. Skok, skok, skok!Nita se nije dogaalo. Da je bio od gume, moda bi zrak izlazio na neki od otvora? Ili bi puknuoPuk! Skakala sam i skakala. Kad smo bili mali, na kolskom dvoritu bismo meusobno dijelilimarendu. Oe, oe griz, oe griz?! Neki od nas bi gricnuli, odlomili komadi peciva, ali rijetko.Bilo je pristojno nuditi, ne grickati. Sila sam sa oeva trbuha i rekla staroj, ajde, skoi, oe griz,oe griz? Skoi, skoi, crknuo je, gricni malo! Gledala me raskolaenim oima, mahala je glavomlijevo, desno.

Ovo sam izmislila. Bilo bi bolje da sam toga dana skoila na oev trbuh, da sam po njemuskakala i skakala i skakala sve dok mu crijeva ne ponu gmizati kroz oi obrubljene crvenim. Nisamto uinila, u ivotu sam uglavnom skakala ili prerano ili prekasno. Crijeva svih mojih neprijateljaostajala su u svojim rupama. Popela sam se u svoju sobu, pobacala stvari u neku torbu i otila. Nisam

pitala staru to se dogodilo kasnije? Kad je doao doktor, da li je stari otiao u bolnicu, koliko je biona bolovanju, jesam li mu neto slomila? Znala sam, moga se oca ne moe ubiti! On je neunitiv!Vjean! Schwarzenegger jebeni! Nisam htjela ostati u blizini. A opet, itav mi se ivot inilo da je uzmene. ekao me iza svakog ugla svake ulice, u parku iza debla, pred kinom, kolom, radijom, ulaznimvratima zgrade u kojoj smo stanovali, na gradilitu kue koju smo gradili. Ovoga asa stoji iza onogoblaka tamo! eka! Gvirne, pa se sakrije! To nije bio, to nije dobar osjeaj! Prijetio mi je, iz sjene.Mene je on i nevidljiv inio nemirnom. udno je to, bila sam sredovjena gospoa, etrdeset jesuneke godine, a tata me stalno gledao?!

4

To ste, gospodo suci, valjda oekivali. Priajui o svom zloinu, spomenut u djetinjstvo.ovjeka odreuje djetinjstvo, zloince posebno. Ako je tako, imajte to na umu. Prije nego mipresudite, sjetite se mene, male, majune, a tata mi ne da za sladoled, mlati me, mama me ne brani,uti, kurva, u kutu kuhinje, nona, jedino bie koje sam voljela, ne moe me obraniti, ima tridesetakkila, ako to nije tuna pria, ja ne znam to jest. Satima bih mogla plakati nad samom sobom, to midobro ide, to svima dobro ide, ali nemam vremena. ini mi se, ako pourim, ako sve ispriam brzo,sjahat u. Svaka je presuda bolja od ovog lelujavog ekanja, osim ako ovo jahanje na nebeskomkonju nije presuda?! Nemojte! Nemojte mi to raditi! Neeeeeeeeeeee! Odjekuje svemir. Recite neto,javite se! Beutni gadovi, to ste vi. A moda sam nepravedna. Sjedite za stolom i ekate priu. Neelite sa mnom ulaziti u dijalog. Draa sam vam ovako nesigurna. Mislite da bi mi vaa pitanja moglapomoi da spasim kou, zato utite? Ja nemam izbora. Ne elim se braniti utnjom, utnja jepriznanje. Vratit u se u onu umu.

Dolo je jutro. Pogledom sam traila veliko drvo. Godinama sam na granama velikog drveaekala divlje svinje, ja na jednoj, on na drugoj. Gdje je drvo, upitala sam tiho. P!! Digao se.Digla sam se. Krenuo je. Krenula sam. Pialo mi se. U umi mi se stalno pialo, to nisam smjela rei,ni u ludilu! Pianje je ukljuivalo skidanje hlaa, gaa, um mlaza po otpalom liu. Pianje u umi jesirena u gradu dok avioni lete i nose bombe debele. Nema pianja! Hodali smo i hodali, lebdjelasam. Kad bi sitna grana pod mojom cipelom ipak krcnula, pogledao bi me. Stala bih, pa krenula.Hodali smo i hodali. Grmlje, grmlje. Grane su mi grebale lice, svoja sam stopala uvaljivala u tragovenjegovih, da zametnem trag. Pred kim? Glupo pitanje. ovjek je u umi okruen neprijateljima! Cap,cap, cap, neka moja noga u tvoju ue. Stali smo. Livada je bila ogromna. Oima mi je dao znak.Blie! Jo blie! Prila sam. Sagnuo se. Nisam mu stavila glavu na grudi, petnaest smo godina biliskupa, tko zna koliko puta je moja glava poivala na njegovim prsima, to vie nije bio pokret koji biu meni mogao izazvati drhtaj, smoiti dlanove, uostalom, bili smo u umi, u lovu, okrueni zvijerima ineprijateljima. Ljubit emo se, moj junak i ja, njegova ena, kad se spasimo, kad pobijemoneprijatelje. Nakon lova rata, bit u njegov odmor ratnika i nagrada. Sada sam malo uho koje e utizapovijed. Vjetar pue iz suprotnog smjera, apnuo je, nee nas osjetiti. Maknuo je usta od mog uha,uspravio se, gledao me. Kimnula sam glavom. Vjetar pue u suprotnom smjeru, to znai u pravomsmjeru, bravo vjetre, moda emo se spasiti! Krenuo je prema velikom grmu, ja za njim. Kleknuo je,legao na trbuh, puku uperio u daljinu. Napravila sam isto. Leala sam tamo, na trbuhu, sa pukom uruci i ekala, ekala. ekala sam neprijatelja. Protivnika. Doi e Zlo, a ja u ga pobijediti.

Onaj stan, tamo u onoj betonskoj kui u nizu, u onom naselju gdje su se sa strancima tucale eneradnika brodogradilita, taj sam stan nala preko oglasa. Duan pet kilometara dalje, bez telefona,bez autobusne linije. Garsonijera, kako je pisalo u oglasniku, bila je gazdin budui dnevni boravak.Pola te sobe, imala je nekih petnaest kvadrata, bila je naa budua spavaa soba, druga polovicakuhinja, vece na hodniku, kupatilo na katu, kupanje jednom tjedno, u zahod se ilo kroz gazdinublagovaonicu. Zidovi su bili tanki, kad bi se pojebao Franko na poetku ulice, digao bi se kurac momdragom, mi smo ivjeli na kraju ulice. Takva je to gradnja bila. Jedino sam to mogla platiti. Imalasam svoj klju, najzad sam imala svoj klju, svoju gajbu, svoja vrata! U trideset i drugoj godini! Nijeme mogao nazvati. elim rei, moj me dragi nije mogao nazvati. Svakoga sam dana, nakon nastave,da li sam vam rekla da sam bila uiteljica, lutala ulicama kojima on nikad nije iao, motala se uparku, gledala magnolije i kamelije, vraala se doma kasno. Htjela sam ga uiniti ljubomornim,

nesigurnim, dokazati mu da mogu ivjeti bez njega, da mi ne treba. Proitala sam negdje da semukarca najlake uhvati odbijanjem. Tada sam mislila da treba uhvatiti mukarca. Da su za sreupotrebni mu i djeja kolica. Bila sam sigurna da u, eui uz mua, ne mukarca, mua, osjetitisigurnost i postati sretna ena. Objektivno sretna. Neu samo ja, intimno, osjeati sreu, ne, svi e zanju znati. Ljudi e, kad me na cesti budu vidjeli kako udana stupam, znati, ona tamo, ona visoka tanka,ona ima mua, ima dijete, ona je sretna ena. Osjeala sam stranu, stranu, jezivu potrebu da svojusreu zabijem u zemlju, da oko nje skaem u debelim cipelama, da se ne nagne i ne padne. Ja sam kaotridesetgodinjakinja osjeala fiziku bol zato to uz sebe nisam uspjela formalno vezati mukarca.Doivljavala sam to kao poraz. Nije lijepo o sebi ovako otvoreno govoriti.

Gospodo, znam da vam otkrivam ranjiva mjesta, trebala bih sakriti svoje slabe strane, zamotatisvoju ivotnu priu u neto toplije, romantinije, govoriti o sebi kao lovkinji na mujaka banalno je,danas pomalo i neuvjerljivo. ene su se u meuvremenu promijenile, nitko vie ne govori da je sreaguranje djejih kolica, udvoje. Sve to znam, ali, nekako mi je lake priznati, htjela sam togamukarca, eljela sam ga po svaku cijenu. Zato njega? Dobro pitanje. Nije mi to bio prvi mukarac uivotu, imala sam ih, imala...Da li je to dobar izraz, imala? Imala sam ih, ako sam ih imala, ako itkoikoga moe posjedovati, dakle, tucalo me, tucala sam nekoliko mukaraca prije posljednjeg...Posljednjeg? Mala digresija, mukarac za koga sam se borila i htjela ga uloviti pod svaku cijenu nijeu mom ivotu bio posljednji mukarac. to sam htjela rei? Da, imala sam neke mukarce, ali me nisuuzbuivali. Ne, ne kaem da su u krevetu bili loi, da nisam svravala s njima, ne. Nisu meuzbuivali. Dijelim seks od uzbuenja. Ovaj me uzbuivao. Htjela sam ga imati. Ba imati! I ne datiga nikome. Neka bude moja igraka, moja najmilija torbica koju u pjenom istiti, trljati vunenomkrpom i spremiti u platnenu torbu dok se jesen ne vrati. Htjela sam ga imati! Spavati uz njega, buditise, sluati mu glas u slualici, stavljati svoj dlan u njegovu ogromnu aku, govoriti mu, dii u mene, aonda njukati njegov dah koji je mirisao na djeju upalu grla, htjela sam ga, ovo ne biste vjerovali,progutati, neka u meni drijema, smanjiti ga i drati u grudnjaku, iako ne nosim grudnjak, htjela samhodati ulicom pa ga iznenada sresti, pa mu prii, staviti mu ruke oko vrata i svoje meunojeprilijepiti uz njegovo, htjela sam hodati uz njega gradom i vritati, on je moooooooooooooj! To samhtjela! Ja mislim, gotovo sam sigurna u to, strano sam ga voljela. Bila sam bolesna od ljubavi.Mislila sam, znam, znam, znam, rei ete, gospoo draga, kako ste banalni, znam, ali govorim istinu!inilo mi se, ako ga ne zgrabim, ako ga ne uhvatim, umrijet u. Neu preivjeti ako svijetom budemohodali svako svojom stranom ulice! Da li me moete razumijeti? A onda sam ga ubila?! Vidite, viditekakva sam?! Nisam smee od ovjeka koje e zaboraviti to je bilo na poetku. Vidite, vidite kakogovorim istinu, kako ne bjeim od svoje odgovornosti. Ne govorim kako me zaveo. Ne govorim dame prevario, ne. Htjela sam ga, dobila sam ga!

Ja vam se divim, gospodo suci, va je posao straan. Morate sluati nesuvisle prie ubojica kojiskau sa teme na temu, morate se snai u umi nepotrebnih podataka i donijeti pravednu presudu. Nepomaem vam u tome. Tko zna da li na svoju tetu ili korist? ini mi se da ete biti milostiviji akopriu ujete sa svim detaljima, a onda, s druge strane, previe detalja e zamagliti sutinu. A sutinajest, kako god okrenuli i izvrtali, tamo lei le moga mua, njegova dua jae na drugom oblaku, ako ion eka. Njemu ste moda ve sudili?

Dobro, vratit u se temi. Podstanarka sam u onoj kui u nizu, ivim sama, on je jo uvijek sasvojim starcima, doma se vraam kasno, eka me jer ima klju, lutam, elim ga uiniti ljubomornim,prisiliti da me oeni. Mili boe! Nakon dva mjeseca pitao me da li se moe useliti. Jes, jes, jes! Vidi,vidi?! Vritati? Skoiti mu oko vrata? Lizati mu oi mokrim jezikom? Plakati, mrcati, neka mi obrie

nos, neka me gladi po kosi? Njegovu ruku staviti meu moje noge, vidi, vidi kako sam mokra? Urlati ituliti, ej, ljudiii, pobjeda! Pobjeda? Kapitulirao je! Mujak eli ivjeti sa mnom! Dignuti V u zrak,poput ludog navijaa kad ugleda TV kamere ili borca na tenku?! Nita od toga nisam uinila, nisam gahtjela prestraiti. Ne znam, rekla sam, razgovaraj sa gazdaricom, nisam to planirala, tko zna da li ese oni sloiti, moda e dignuti najam. Koja sam lukava lisica bila, koja lisica?! Zaraujemo, rekaoje, u dvoje emo lake plaati. Oh, oh, oh! Ako budem dovoljno hladna, ako ne pokaem to mi je naumu, ako budem pravi lovac, kleknut e preda me, uvalit e mi prsten u sladoled u ai, uruit e miau, rei e mi, lizni malo, ajmo se oeniti! Bit u zauena, oklijevat u, ne znam, nisam s timraunala, vjenanje...Napravit u dugu i predugu pauzu... Pauza e biti dugaka kao nit paukovemree....Dugaka i predugaka nit....ekat u da ponovi... Oh, oh, oh! Gazdarica je rekla, nemaproblema, ionako ste stalno ovdje, nije dignula stanarinu.

Sve su ene u naselju imale mueve. Uiteljice, odgojiteljice, prodavaice, radnice, domaice,frizerke. Nale bismo se u nekoj od naih betonskih soba, subotom ujutro, kad bi njemu subota bilaradna. To su bili lijepi dani. Posteljina je visjela na rubovima naih prozora, na glavi smo imaleviklere, lakirale smo nokte, kaiprstima i palevima hvatale uha alica, da ne pokvarimo lak. Htjelasam ih pitati, ej, sluajte, ujte, samo malo, kako ste ih nagovorile da potpiu? Nisam. udno bi megledale. One su bile site svojih mueva, mnoge su eljele otii, neke su bile na pola puta, nisu setrudile sakriti da gospodin koji svako prijepodne parkira ispred njihovog ulaza nije vodoinstalater.Njihovi su muevi bili stalno doma, motali su se oko njih neprestano, nisu im dali da diu, jebali su ihsvakoga dana. Sretnice, mislila sam, sretnice, sretnice, zato moj mene puta samu dok igra koarku,predlae mi da subotom uveer idemo u ivot odvojeno, vraa se doma u tri ujutro, na kaputu munalazim dugake, tamnosmee vlasi i nita ne pitam. Ne mogu gutati vodu ni spavati?! Sve ste udane,pika vam materina, samo moju ruku nitko ne trai, visi bez prstena, mekana i krepana poput make,zimi, ispod tople haube automobila. One su zaviale meni na slobodi koja me davila, ja njima narobiji koja bi meni pruila osjeaj sigurnosti. Udale su se mlade, mujake su ulovile na vrijeme, menije moje istjecalo. Kad smo se uselili ve smo bili est godina skupa. Mislila sam da e moj ivotbre tei. Bila sam u trideset i treoj, moja je lovina jo bila lovac. etao je dalekim, udnimumama, njukao i lizao. Ja sam, kao da nisam lovac, leala i ekala da u mene zabije no! Bila samstrvina, trunula sam na velikoj livadi. Do mene e doetati lisica, medvjed, galeb, orao, jastreb,leinar...

Ej! Di' se! Trudnoa! Da, trudnoa! Dobra stara trudnoa! Nakon odnosa, noge treba dignuti uzrak, da sperma ne iscijedi, drati ih tako nekoliko minuta, najmanje deset. Ravnam lea, moramvjebati, seks me ini hiperaktivnom, govorila sam. Ili bih ekala da zaspi, onda digla noge i dralaih u zraku dok se ne bi probudio. Aleluja, aleluja, zapjevala sam kad mi je ginekolog rekao, elite lizadrati trudnou, sestra me gledala ispod oka. Naravno, rekla sam. estitam, sestra e vam rei kakose morate ponaati, vi ste sada mlada mama. Mama? Mlada?! Nisam imala u planu raati, nisamzamiljala kako e iz mene izai dijete, htjela sam postati udana ena, ne mama! Ipak, toliko sam putavidjela taj prizor!

U vrtu je. U ruci dri gumeno crijevo, polijeva vrt, ona dolazi, izlazi iz dipa, on je gleda,odsutan duhom, pazi da ne smoi zlatnog retrivera, mota mu se oko nogu, ona mu prilazi, apue uuho, gleda je, gumeno crijevo pada mu iz ruke, pas naglo odskae, trese dlaku, kapljice, die je uzrak, pa lagano sputa, to je trudnica, ta mlada ena ravna trbuha, oi su mu pune suza sretnica, jes,jes, jes! Trebala sam otii svome mukarcu, doma, u kuu u nizu koja nije moja, nije ni zavrena,nemamo kupatilo, osim na koritenje, jednom tjedno, peremo se u kuhinji, imamo svoj zahod, ponekad

se u njega posere gazda, ne da mu se ii na kat, uglavnom piamo u sudoper, nemamo psa, kue unaem naselju imaju vrtove velike dva kvadrata, psi i make stalno zavravaju pod kotaimaautomobila, nitko gumom ne polijeva cvijee, nema cvijea, ni jedna ena ne vozi dip, ja imamvozaki, ali ne znam voziti, ne smijem mu apnuti veselu vijest u uho, njegovo uho takvu vijest neeka, da me i baci u zrak, tko zna kamo bih pala, ispred kue je uska ceste kojom prolaze automobili,ne moe zaustaviti promet da bi me bacio u zrak, u kui su stropovi visoki dva i dvadeset, moe mesamo dignuti u zrak, oprezno, moja e glava taknuti strop, ono dvoje u filmu su vjenani, ja mu nisamena, ja mu nisam ena, ja nikome nisam enaaaaaaa!

U glavi bi mi trebali zvoniti dijalozi koje smo vodili. Odgovarala sam na mnoga pitanja. Zatosi prestala uzimati tablete? Nisam prestala, zaboravila sam je popiti. Kakvog smisla ima raatidijete, nemamo stan, tko zna kad emo ga dobiti? Jesi li razmiljala o abortusu? Jesam, brzo samodgovorila, doktor mi je rekao da bi to moglo biti opasno. Sve idu na abortus i preive, nije ovosrednji vijek. Pogledao me, oi su mu postale nekako svijetlije, sive, a opet drugaije sive,blijedosive. Ne idem na abortus, glas mi je bio jako vrst. Ne mislim da roenje moga djeteta imabilo kakve veze s tobom, raanje je moj izbor, zato se trese? Ne tresem se, ja sam otac, ako samotac, dodao je. Da li se zajebava ili misli ozbiljno? Ako sam otac, ponovio je. Ne razgovaramo da lisi ti otac ili nisi, razgovaramo o abortusu. Sebi doputam odluivanje o svom tijelu! To nije fer,gledao je u svoje ake, odjednom je tvoj napumpani trbuh samo tvoje tijelo, ja nemam nita s tim?Ima, ali nisi bitan, sve dok inzistira na pobaaju. Ne inzistiram, pogledao me svijetlosivim oima,predlaem. Tvoj se prijedlog odbija, gledala sam u svoje ake, zavrimo tu priu. Ako ti neodgovara, ima dvoja vrata, jedna vode u vrt pa na cestu, druga u dvorite, pa na cestu. Sjedni u autoi nestani. Zabavljala me ta druga cura u koju sam se pretvorila da bih pomogla onoj prvoj curi koja biprije umrla nego tako govorila. Opa, pogledao me svijetlim oima, misli da je jednostavno ii krozivot sa vanbranim djetetom, svijet se ba i nije mnogo promijenio? Prepusti to meni. Moje mi sedijete dogodilo, nisam ga planirala. Super sam se drala. Neu ga pljusnuti u kanalizaciju zato jer timisli da bi to za mene bilo bolje, tko si ti da brine o meni? Mislio sam da bi to za n a s bilo bolje!Ti i ja nismo mi, ti si ti, ja sam ja, zato misli da smo nas dvoje mi? Godinama smo skupa, imatemo dijete...Ja u imati dijete, prekinula sam ga, mi neemo imati nita. Nemoj me nikad dratisvojim dijelom, ja sam ja, bie odvojeno od tebe, zapamti to! Lijepo sam govorila! Pa smo sevjenali. Vjenanje! Dan moje najvee pobjede! Niega se ne sjeam! Zato ovjek pamti samoizgubljene bitke? O, rei ete, vi, nebeski suci, kad me k vama privedu nebeski policajci, kako je ovodosadna pria, nema zapleta, nema otrih, kratkih dijaloga, ivlje malo, gospoo! To je zato,gospodo, rei u, jer mi je eludac u grlu, uasno, uasno se osjeam dok ovako jaem. Kad bihmogla povraati, spasila bih se, ne mogu, smijem li sjahati, gospodo?! Ja sam nevjernica, gospodo,znam da ne postoji ni raj ni pakao, ali, dok ovako jaem na ovom kurevom oblaku i ljuljam se iljuljam, nisam ba sigurna da Boga nema, smijem li sjahati, gospodo? Sve u vam lijepo ispriati,istinu i samo istinu. A vi ete mi rei, uvjerena sam, gospodo, rei ete mi, draga gospoo, postojizloin, ali postoje i olakotne okolnosti.

Moj je trbuh rastao i rastao. Voljela sam sebe dok se nije primjeivalo da je moj trbuh trudantrbuh. Bila sam ravna, a sise su mi bile ogromne. Kad mi je trbuh poeo rasti, to ba i nije lijepo, toto u rei, ja sam se sebi gadila. inilo mi se da me na cesti ljudi gledaju i govore, vidi ovu, ova sepojebala. Izbjegavao je izlaske sa mnom. Jednom su mi se zagnojili nokti na palevima na nogama. Ustudenom. Doktor mi je iupao nokte i omotao prste. Na stopala sam mogla navui samo sandale.Kad sam otila na kontrolu, u kaputu i ljetnim sandalama, naletjela sam na njega. Stajao je, u drutvumladih ena i mukaraca, ispred suda. Pogledi su nam se sreli, ali, kao da i nisu. Okrenuo je glavu.

udan osjeaj. Kad bismo etali bio je ili korak iza mene ili korak ispred. Svijetom su tada, mislim,ulicama kojima smo mi hodali, jedrile samo ene ravna trbuha. Moj se ivot promijenio. Nisamodlazila na posao, nitko nam nije dolazio u budui dnevni boravak betonske kue u nizu, on je biostalno vani, ja doma. Napravila sam krivi potez! Ne moe na abortus u sedmom mjesecu trudnoe.Da se moglo, bila bih na elu kolone. Zato sam glumila sretnu mamu koja spava u tri ujutro, kad se onuunjavao u na krevet. Disala sam ritmom dubokog spavaa, onako kako die onaj tko oponaadubok, vrst, miran san. On bi zaspao odmah, ja bih bdjela i bdjela i govorila sebi, to e proi. Kojiglupi zajeb! ta sam ja tada oekivala od ivota? Koji mi je bio plan? Zgrabiti mukarca, vezati ga uzsebe elinom sajlom! Letlampom koja lijepi meso?!

Bjeao mi je, nisam ga posjedovala. Htjela sam biti sretan lovac sa mrtvom pticom meugumenim izmama. A on je ulazio i izlazio. Ja sam ostajala. Izmeu ulazaka i izlazaka nismorazgovarali. Usreivalo me to vie nisam sretala smrdljivu djecu u smrdljivim razredima. Gazdaricame zamolila da njenog malog sina pripremim za kolu. Odbila sam. Sluala sam, samo su staklenavrata dijelila nau kuhinju od njihove blagovaonice, kako govori, Toni, reci, i, i, i, i, konac, k, k, k, k,igla. Mali je ponavljao, i, i, i , konac, k, k, k, igla. Onda bi gazdarica skuila zajeb, pa bi dreknula,Toni, pika ti materina, i , i, i, igla, k, k, k, konac. Pa bi siroti Toni ponavljao, i, i, i, igla, k, k, k,konac.

Posteljinu sam bacala na okvir prozora, prljavu kuhala u velikom loncu, odakle mi taj lonac,ispirala je hladnom vodom u sudoperu, vjeala na ue pred kuom i gledala u bijelo rublje kako visi.Zato me to veselilo? Brisala sam kuhinjske elemente dok ne bi zasjali, brala maslake oko kue istavljala ih u au. Kad bi otiao iz stana, njuila sam meunoje prljavih traperica, traila ute mrlje,kao da odrasli mukarci svravaju u traperice, a ne u neiju piku. Ti si ljubomorna, posesivna kravakoja se ne moe naviknuti na konanu pobjedu, govorila sam sebi. Koji je to osjeaj, uloviti mua!Samo lovci to kue! eka, eka, eka, puka ti je u rukama, ptice pjevaju, misli, otjerat e lovinukoja tamo pase, vjetri pue, i on e krivo zapuhati, znoj ti se slijeva u oi, glasno e trepnuti, aonda, ipak, pukne, odjekuje, lav pada, griva mu je krvava, ptice vrite na vedrom nebu, majmunikrijete i pljeu, ustaje, brie mokre dlanove o hlae, oh, lav, crknut, eka. Svaki lovac elicrknutog lava, kome treba lav rikavac za koga nikad ne zna da li zijeva ili e te progutati. Moj lav jebio iv, usta su mu bila puna urlika, ekala sam sa pukom u rukama. Ako puknem u krivo vrijeme,lav e odetati sa ustima punim dosade, ja u gledati u puku i misliti kako u je doma moratirastaviti, oistiti i mazati, kao da sam ubila, a nisam. Doma u, sa oienom pukom, biti sama!Nismo razgovarali, nismo razgovarali. Moj je trbuh dobio divovske razmjere. Digla sam ruke odsebe kao ljudskog bia koje e jednom opet biti ena. Nismo se tucali. On bi neto pokuavao, estosam ga odbijala, inilo mi se da me hvata iz saaljenja. Navikla sam se, u izlozima, gledati odrazbezobline slonice iza koje hoda tigar koji s njom nema nita.

Jednoga sam dana ula u rodilite i rodila. Nije me drao za ruku. Nikad na tako neto ne bihpristala. Nisam htjela da bulji u moju krvavu piku. Dok je izlazila naa kerka, on je plesao na nekojod opatijskih terasa ili jebao kakvu djevojku. Evo, rekla je babica, evo bia koje ete voljeti najviena svijetu. Koja glupaa! Stavila mi je djeju glavu pod usta, poljubila sam je, to se od meneoekivalo, suze radosnice trale su mi niz lice, i to se od mene oekivalo. Plaem samo kad nita neosjeam. Dijete su odnijeli nekamo, ja sam ekala njega. Razgovarali smo. to je on rekao meni, tosam ja rekla njemu? Sjeam se, toga se sjeam, kako je svoj iroki osmijeh uputio najljepoj rodilji usobi. Njen je krevet stajao uz moj. Vidjela sam joj, prije nego je rodila, osunano, mlado, mravotijelo. Doktori su mislili, dan prije, da je dola na abortus, zato su je uvalili u krevet sa enom koja je

bila na samrti. Cijelu je no umirala od neke komplikacije bubrega, bila je gotovo crna. Ujutro su jeizvukli mrtvu, ovu su odvezli u raaonicu.

To mi nee biti nikakva trauma, rekla mi je mlada ena, boli me kurac, samo da izvuemo ivuglavu odavde, jebote, koje blato! Moj mi je doktor rekao da u roditi bezbolno, vjebali smo hipnozuest mjeseci. Kad sam rodila, bio je u Zagrebu, jebo mu pas mater! Stara, ako se odavde izvuemoive, napit emo se k'o svinje! Ne pijem, rekla sam. Kakve to veze ima, zamotat emo jednu, ovosranje moramo proslaviti. Zna to me pitao mu, da li sam malome pogledala u paleve na nogama,da li su mu palevi jednako veliki i runi kao njegovi? Kui koji je to kreten?! Ja sam rodila, ula si,u krikovima i vriskovima, kad mi je, najzad, izaao sin, trebala sam mu gledati u jebene paleve?!Stara, ovo je moj zadnji susret sa udom ivota, nema anse da e ikad vie iz moje pike izai netoivo, nema anse!

On je otvorio vrata nae sobe, ugledao njeno lijepo lice, pokazao joj je svoje velike, bijelezube, a onda je svoje oi uvalio u moje. Moe jebati koga hoe, smij se kome hoe, samo sam ti jarodila kerku! Uskoro mi je postalo jasno da raanje kerke nije put u svijet sigurne ljubavi. Ni timese ne stjee pravo na doivotno posjedovanje oca djeteta. Gospodo moja, gospodo moja, kako mezapanjilo kad sam, nekoliko godina kasnije shvatila da sam majka djeteta iji me otac ne zanima?! Toje za mene bio straan udarac!

Svim su ljudima oi mokre, kad prvi put vide svoje dijete, mislim, kad prvi put vide svoje dijeteu drutvu. Mu i ena skupa, otac i majka skupa. Kad sam ja kerku vidjela, odmah nakon poroda,suze su mi tekle zato jer je oko mene bilo mnogo ljudi koji su oekivali suze. Ginekolozi i babicetrae mokre oi, zato sve mlade mame plau. I kad novu bebu gleda u drutvu sa tatom, moraplakati. Ti misli da on misli da ti mora plakati, rodilje u susjednim krevetima od tebe oekuju suzejer su i one plakale kad su u sobu uli njihovi muevi. Ne moe, jedina u sobi, jedina u rodilitu,jedina u Hrvatskoj, jedina na svijetu, ostati suha, kad prvi put u drutvu sa ocem djeteta, gleda svojedijete. ovjek se mora ponaati u skladu sa pravilima, jebe perverznjake! Oh, ti prvi, neponovljivitrenuci! Glaenje male glave! Odmatanje i gledanje u prstie! Jedan, dva, tri, do deset, broje se samononi! Ohoho, ohoho,ohoho, to je uzvik kad dijete zijevne! Opa, to mora rei kad se digne majunikuri i upia se tati u suzno lice...Da, mi nismo gledali u majuni kuri. Jebi ga, zaboravila sam!

Gospodo, ne laem, ja vas molim da mi vjerujete, zato bih lagala, ovo je nebitan podatak,zaboravila sam svaki uzdah, svaki uzvik u onoj sobi, u onom rodilitu, u onom parku u kome je bilorodilite, danas je tamo neto drugo. Zaboravila! Znam, postoji rekonstrukcija! Dobro, pokuat u.Preskoit u i osmijeh i pogled koji je uputio komadu u krevetu do moga. Rastegnuo je velika usta isvima nam pokazao krasne, jake, bijele zube, bljeskao je sivim oima, krenuo prema meni, oh,sigurno sam pomislila, oh, moj si, moj, si, moj si, moooj si! Nagnuo se, poljubio me u elo, ja samhtjela da me cmokne u usta, nije, gadila sam mu se, sva ta krv i svo to mlijeko i sav taj smrad znoja iuloaka i posranih beba. to mi je rekao? Mala je krasna, sigurno je rekao, svi to govore, odmah samje prepoznao meu ostalima, ima tvoje oi, moda je rekao, sestre su u nju zaljubljene jer jenajljepa, i to je rekao, ne sjeam se niega! Ni jedne rijei! Samo se svojih misli sjeam. Ovo jesamo prvi korak, uhvatit u te, ovo je prvi pravi korak! Ako je prekratak, uinit u drugi korak!Uhvatit u te! Bit e moj! Zaboravit e na popodnevne izlaske, na tue pike i tue grudi, jebat esamo mene! Samo mene! Samo mene! Zauvijek! Dojila sam kerku, zove se Eka, stavljala joj pelene,dizala se nou, mjerila temperaturu, gledala prvi zub kako raste i kako pada. Ali, ali...Imala samsamo jedan plan. Privesti ga! Vezati ga za ogradu, neka pase na mojoj livadi, neka bude samo mojkonj, ja u biti kobila koja e to znati cijeniti. Ne znam zato sam mislila da su konji ivotinje koje

cijeli ivot jebu jednu kobilu? Zato to nita ne znam o ivotinjama. Sada mi se ini da konji, oni kojipasu uz kobile, uope nemaju kurac, neto sam naula na tu temu, a oni koji jebu ne zovu se konji, onisu pastusi i ne skau itav ivot na ista lea. Monogamne ivotinje su...Golubovi? Pelikani? Sobovi?Nemam pojma. Poeljela sam da on bude konj, ja kobila. Neka mi je zlobna zlatna riba ispunila elju.Kad je moj konj bio uz mene, prema meni se ponaao kao konj. A kad sam kasnije, mnogo kasnije,eljela da prema meni bude konj, konj najvei na svijetu, bio je pastuh. Jebene zlatne ribe! Ili nesluaju, ili mi krivo elimo!

5

Opet u se vratiti u ono grmlje. Podsjeam vas, leala sam na trbuhu sa pukom u ruci i gledalakroz nian. Dao mi je znak. Oima. Kako sam to primijetila kad sam gledala kroz nian? Da ste ubraku, gospodo suci, znali biste da se partnerov pogled moe osjetiti. U braku se rijetko gleda, ubraku se osjea. Dakle, gledala sam kroz nian puke, osjetila njegov pogled, pogledala prema njemu,vidjela mu oi, kapcima mi je dao znak, otpuzala sam do njega. Tiho, tiho, najtie. Uho, usne. Otkoipuku, apnuo je. Otkoila sam. Klik, odjeknulo je, uma se zatresla. Pogledao me pogledomizviaa. Oni u bunkeru su nas otkrili, radio je crknuo, nitko ne zna gdje smo, da li emo se ivivratiti u jedinicu, pobiti one u bunkeru? Skrenula sam pogled, otpuzala do mjesta gdje sam prijeleala i ponovno uperila puku. Osjeala sam nemir. Nemir. Nemir. Ovo nemir, nemir, nemir neponavljam da bih nekako prela na priu o naoj kerki koja je unijela nemir u na ivot. Iako se initako, gospodo, nije tako. Osjeala sam nemir na rubu one livade, dok sam ekala neprijatelja.Osjeala sam nemir i kad nam se rodila kerka koju sam esto doivljavala kao neprijatelja. Nemirse razliito zove, ali ima isto lice. Raste u tebi, buja, obuzima te, paralizira ti mozak, stie ti zube iake i eludac, srce ti baca u krivi ritam, die ti kosu na glavi i slae znoj na potiljku, iri ti usta uirok osmijeh, gura te u grohot i suze. Moj nemir je znao biti i vrisak moje kerke u noi i njenosmijeh kada mi nije bilo do smijeha i njena nesanica kad su mi se oi sklapale. Da, kerka je unijelanemir u na ivot.

On je esto bio ljut, mislim, ba ljut. Zato si posudila lovu za ukljuivanje telefona, tko ti jerekao da potpie nalog, tko si ti? ekaj, ukazala se prilika da dobijemo prikljuak iako smopodstanari, to nam je sredio gazda, kad iselimo, moi emo uzeti broj sa sobom, plaa se na rate,zato ne bismo imali telefon? Kome treba telefon, koga misli nazivati, ima telefon u koli, ja naposlu. Nisi normalan, ruke su mi se tresle, dijete e krenuti u kolu, bit e samo doma. Kad Eka kreneu prvi razred... Kad Eka krene u prvi razred! Eka je beba, to ako nikad ne krene u prvi razred?!Gledali smo se. ovjee...Nisi normalan, prestraila sam se. On je sjedio za stolom, ja sam stajala uzsudoper. Tko nije normalan, digao se i stao uz sudoper. Siktao je i pogledavao prema staklenimvratima koja su nau kuhinju dijelila od gazdina boravka. Sjetio se da su gazde u Slavoniji, digao jeglas. Tko nije normalan? Zato se ljuti, smoio mi se potiljak. Htjela sam umiriti ovjeka koji nijeznao to je rekao, zabunom je rekao da Eka nee doivjeti sedmu godinu, bolestan je, lud, stranouznemiren, tko zna to mu se dogodilo, nisam smjela potegnuti tu temu, trebala sam o telefonu govoritinakon ruka, nije zdrav kad je gladan, nikad tako neto ne bi rekao da ga neto nije uznemirilo, modamu nije dobro...Zato die ton, pokuala sam govoriti niskim tonom. Mucala sam. Krivo, krivo!Dijete...Opet krivo, opet krivo! Ne spominji dijete, ostavi dijete na miru! Uvukla si se u moj ivot,misli me totalno staviti pod kontrolu, danas e mi uvesti telefon u stan, bez pitanja, sutra e te netkojebati dok ja budem radio za tebe i tvog jebaa...ekaj, u kojem si filmu, koji jeba, ovjee,razgovaramo o telefonu...Razgovaramo o uplitanju u moj ivot bez moje dozvole! Telefonskiprikljuak je i uplitanje u moj ivot, ako govorimo o uplitanju, spustila sam ton. Uplest u se u svojivot, prikljuit u telefon na moje ime, to e biti moj telefon, ti telefoniraj na poslu, ja u i na poslu idoma, telefon je...Tresnuo me, iznenada. Opalio me lijevim dlanom po licu. Skliznula sam na pod.Tresla sam glavom, sjedjela na ploicama oslonjena o vrata sudopera, gledala sam udan film.

U opatijskom smo parku, tri prema meni, nosi veliku granu mimoze. Kupamo se u dubokommoru, na puini smo, ljubiasti zrani jastuk pluta uz nas, skida mi donji dio kostima, gledamo udubinu, duboko dolje lebdi njegova sperma. Primam diplomu uiteljice, vidim neiji iroki, veseli

osmijeh, oh, bacam mu se oko vrata! U najskupljem smo opatijskom restoranu, ruak su platili starci,on je diplomirao, konobari su obueni u debele uniforme, svi izgledaju kao junoameriki generali, ikonobarice. Vrue je, konobarima znoj cijedi niz lice. Moda i na naim kampima ima njihovogznoja? Konobarica je u sat vremena promijenila tri generalske bluze. Moja stara lei na ploicama,stari skae po njoj, nona tuli, ajooooj, ljudi, pomagajteeee...Htjeli smo se pojebati, on i ja, prvi put,nailazi uvar parka, pred nepoznatim mukarcem, ispod svjetiljke, navlaim gaice, umjesto daizaem iz parka sa gaicama u torbici, mogu ih navui sto metara dalje...Boe! udan film! Gledajuiunazad, pomijeala sam i godine i mukarce. Zato su mi pred oima skakale slike bez reda i logike.Ljubiasti zrani jastuk nije bio dio naeg ivota, na njemu sam se jebala sa zubarom, pripravnikom,moja stara lei na ploicama, dobro, to ima neku logiku...Ja sam sjedjela na ploicama, ona je leala,moj mi je mozak poruivao, stara, nisi se makla, tvoj ivot nije pomak, sjedenje od leanja ne dijelikorak od sedam milja... A moda i ne treba analizirati slike koje si gledala dok si sjedjela nakuhinjskom podu a u glavi ti je zvonio prvi muevljev udarac. emu analize? Trebalo se pridignuti padignuti. Omamilo me. Zato se nisam ni digla ni pridigla. Sjedjela sam oslonjena na vrata sudopera, tosam ve rekla, na leima sam osjeala drvenu, okruglu ruku. Sluaj, moe li se s tobom normalnorazgovarati? Rekao sam, neu telefon, imam svoje razloge. Zato nikad ne prespava svoje histerineodluke? Danas telefon, sutra...Pridigla sam se. Vrata kuhinje, ona prema vrtu i cesti, bila supritvorena, vrisnut u, pobjei u! Nisam zakljuana, nisam u zatvoru, slobodna sam, u maloj kuhinjikoja i nije prava kuhinja, radim frku bez veze, vrata su pritvorena, mogu izai, korak me dijeli odslobode, nije ovo tamnica, nisam rtva koja se ne moe spasiti, vani eu ljudi, vidi tamo one aute,susjed popravlja klincima bicikl, pas je u vrtu, sere u susjedinu blitvu, ona nam esto donosi blitvu zaruak, pas, kad negdje sere, stalno sere na istom mjestu, neemo vie jesti njenu blitvu, zamotat u jeu novine i baciti u kantu koja nije pokraj naih kua, da susjeda ne vidi...To mi je prolazilo krozglavu. Ono za psa i sranje nisam ba bila sigurna, malo znam o ivotinjama. Sluaj, popriat emo ti ija, sjela sam na stoliicu. Razmak meu nama bio je premali, osjeala sam njegov miris, sladak,pomalo uegao, smrad znoja koji se probio kroz dezodorans. Gledala sam mu u prsa u bijeloj majici.Kome eli dokazati da me moe baciti na pod?! Pokuavala sam drati glas pod kontrolom, nisamhtjela da primijeti koliko ga se bojim. Nema gledatelja, nismo u ringu, publika je doma, gazde uSlavoniji, lijei se, ako si uznemiren, ba sam tako govorila. Sluaj ti mene, bio je miran, gotovoljubezan, zato provocira? Provocira, a kad dobije, postavlja pitanja. Kad dobijem, ponovilasam, dobila sam prvi put, misli to ponoviti? Ne mislim ponavljati, ako ozbiljno popria sama sasobom. Ako sebe stavi pod kontrolu, ivjet emo dugo i sretno, nasmijao se. Patkice, rekao je, doik sebi, patkice. Ako misli da te se bojim, vara se, to sam rekla. Polako sam rairila poluotvorenavrata, ba polako, bez ikakve urbe i izala na cestu. Eka je zaplakala, vratila sam se, uzela je unaruje. Nosila sam je kroz radniko naselje, gledala mukarce i ene, sjedjeli su pred svojimbetonskim gajbama u nizu. Kamo sam mogla otii? Banka nam je odobrila stambeni kredit, uskoroemo useliti u dvosobni sa dnevnim boravkom, u stanu e biti telefonski prikljuak, zato sam urila,nisam mogla est mjeseci izdrati bez telefona?! Napravila sam nekoliko krugova oko kue, pa smose vratile. Ne znam to je Eka radila u mom naruju, da li se smijala makama i psima, ne sjeam sesliica iz ivota nae keri. Nikad se u njih nisam previe zagledavala. I kuhinja i soba bile suprazne, ni auta nije bilo. Kako bi bilo strano da se zaista posvaamo, da prekinemo, da me ostavi ?!!Vraale bismo se u bijednu kuhinju i sobu. ivjele bez mukarca?!! Da nisam luda, da ne inzistiramna pizdarijama, da sam manje agresivna, da znam s njim onako kako treba, sve bi bilo drugaije.Trebala sam ga odvui u krevet, pojebati se, nakon jeba mu rei, telefon se moe uplatiti na rate,uplatit emo ga na tvoje ime, na tvoje ime, na tvoje ime, na tvoje ime! Na tvoje ime!! Ti si sudac,

postat e predsjednik suda, ne moe sudac bez telefona, ni est mjeseci! Da sam, ono to je trebalorei, rekla kako treba, oko mi ne bi bilo zatvoreno. Kad je doao doma, uunjala sam mu se u zagrljaj,gurnula svoju glavu u njegov pazuh i mrmljala oprosti, oprosti. Oprostio mi je nekoliko tjedanakasnije. Telefon su montirali, potpisao je zahtjev na svoje ime. Dobili smo kljueve naeg novogstana! Na moj trideset i trei roendan. Eka je imala nekoliko mjeseci. On je bio od mene starijisedam dana. A ve smo imali svoju gajbu?! Koja je to srea bila! U stan smo unijeli dva kuhinjskaormara, sudoper, krevet, tri stolice, mali stol i kreveti za kerku. Konano u sedamdeset kvadrata!Toliko toga moemo uvaliti u tako veliki prostor. Iz ormara nam nee padati odjea, kupat emo se ukadi, piat emo u zahod, zbogom skakanju na sudoper! O, rekla sam, kad su njegovi prijatelji unijelinae stvari i otili, Eku je uvala njegova stara, za est mjeseci sve e biti drugaije. Kako to misli,rekao je. Leao je na krevetu, gol do pojasa, u trapericama. Kupit emo kau i fotelje, zidnu stijenu zahodnik, sobicu za malu... Sluaj, rekao je, sluaj! Nita ne moramo, kamo ti se uri, nemamo novaca.Moemo kupiti na kredit, pokuala sam. Ja sam na kredit kupio prikolicu. Kakvu prikolicu? Prikolicu,ponovit u, prikolicu. to e nam prikolica? Bila sam zapanjena. Prikolica?! Nama? Zato mi, zatonama? Meni treba prikolica, rekao je, lake u sol voziti u umu, treba brinuti o ivotinjama. Brinute o ivotinjama, umjesto da brine o nama, nisi normalan...Digao se, krenula sam, unatrake, premavratima nae spavae sobe. Sluaj, uhvatio me za ramena i uvukao u sobu, sluaj, dobre sam volje,nikakva mi tvoja pizdarija nee pokvariti raspoloenje, ali moramo raistiti neke stvari! Ako samrekao da sam kupio prikolicu, to znai da mi treba prikolica, ne treba mi ni kau ni zidna stijena nisoba ni sobica, nemoj od mene raditi glupana koji e provoditi ivot u razgledavanju salonanamjetaja! Sama u ga odabrati, pokuala sam osloboditi ramena. Ja te ne razumijem, rekao je,vrsto me drao, koliko puta ti moram ponavljati, ne treba nam namjetaj, treba nam prikolica.Gurnuo me na krevet, zabacio mi haljinu preko glave. Pokuala sam se izmigoljiti ispod njegovogtekog tijela, iupao je gaice sa mene i uvalio mi ga. Nakon nekoliko sekundi ili minuta, digao se.Tako, rekao je, sad e biti bolje volje. Tebe treba napuniti ili istui, o tebi ovisi, odlui to e ti sedogoditi, ne igraj se sa mnom, zapamti, uvijek ima izbor, ili kurac, ili...Nervozan je, jako. Svi tikrediti, sad jo i prikolica, moram se kontrolirati, to e nam ormari i kreveti, kauevi i zidne stijene,smiri se, smiri se, razgovarala sam sama sa sobom dok sam prala piku i razgledavala gaice.Poderane, neupotrebljive. Trebalo bi ih baciti u kanticu. Drala sam gaice u rukama, radovalo meto e jednom, pokraj noge umivaonika, stajati limena kantica, imat e papuicu koju se pritiskanogom, pa poklopac skoi, kupit u be kanticu...To me razveselilo. Voljela sam kupovati sitnice,kantice, vaze za cvijee