Štokavsko-kajkavski i obrnuti prijevodi Ivana

Krizmanića – „književne igrarije i zimnje

zabavice“ ili odličan primjer utjecaja

društvenih okolnosti na jezični identitet

pojedinca

Bojana Schubert

HDPL, 25. travnja 2014.

IVAN KRIZMANIĆ (1766.–1852.)

O njemu pisali:

Vjekoslav Štauduar (1876.),

Vladoje Dukat (1912.),

Alojz Jembrih (2005.).

Neistraženo:

- jezik

- razlozi prevođenja s jednoga hrvatskoga idioma na drugi

PITANJA

Što je sve Ivan Krizmanić napisao?

Kada i kojim jezikom?

Kada je i zašto počeo pisati KKJ-om?

Je li njegov KKJ stabilan u pogledu norme opisane u

gramatikama KKJ-a?

Kako je ilirizam utjecao na promjenu Krizmanićeva jezičnog

identiteta?

POVIJESNA SOCIOLINGVISTIKA

interdisciplinaran pristup

cilj: rekonstrukcija jezika u njegovu

društvenom kontekstu

2 razine:

makrorazina – društvena povijest jezika, višejezičnost,

jezična politika, standardizacija

mikrorazina – utjecaj društvene interakcije na jezičnu

upotrebu

MARKORAZINSKA ANALIZA

Rekonstrukcija jezične situacije u banskoj Hrvatskoj u

1. polovici 19. stoljeća:

njemački

latinski

kajkavski književni jezik (od 1835. ilirska štokavština)

biografski pogled na život i djelo Ivana Krizmanića:

1. ODRASTANJE I ŠKOLOVANJE U HABSBURŠKOJ

MONARHIJI (1766.-1792.)

odrastao u višejezičnom okruženju

naučio: latinski, njemački, francuski, engleski i talijanski

jezici prestiža krajem 18. i u 19. stoljeću u civilnoj

Hrvatskoj: latinski i njemački

2. BORAVAK U SV. KRIŽU ZAČRETJU

(1792.-1818.)

pisao latinskim i njemačkim:

službeni jezik u civilnoj Hrvatskoj: latinski

lingua franca u Monarhiji: njemački

ideje Francuske revolucije o njegovanju narodnih jezika

1. Krizmanićev tekst na kajkavskome književnom jeziku

(kada su mu 43 godine):

Palafox generalu Lefebureu, 1809.

PALAFOX GENERALU LEFEBUREU, 1809.

prijevod Palafoxova pisma s njemačkoga jezika

rukopis nije pisan čisto

njemačko/latinsko – književnokajkavske i obrnute

prijevodne objasnidbenice na marginama:

Baccalaureuſsi – vučeni dijaki; prenapravljanja – Reformation

Narodov; kraljuvanja – Ladanya Regierung.

3. BORAVAK U MARIJI BISTRICI (1818.-1848.)

prijevodi na kajkavski književni jezik s:

njemačkoga: Ogenj vu Rimu, 1820; Zdvojnost jednoga vu

nasladni ljubavi zasleplenoga, 1835. < Schiller.

engleskoga: Raj zgubljen, 1827. < Milton; Flundra senje

zrokujuča, 1836. < Shakespeare.

latinskoga: Prodečtvo Piuša VI, 1841.

štokavskoga: Osmanščica, 1829. < Mrnavić, Sveta Rožalija,

1831. < Kanižlić.

KRONOLOŠKI:

I. 1809. Palafox generalu Lefeburu (< njemački)

II. 1820. Ogenj vu Rimu (< francuski*/njemački)

III. 1827. Raj zgubljen (< engleski)

IV. 1829. Osmanščica (< čakavsko-štokavska koine)

IVa. 1829. Vetri

V. 1831. Sveta Rožalija (< štokavski)

VI. 1835. Zdvojnost (< njemački)

VII. 1836. Flundra senje zrokujuča (< engleski)

VIII. 1841. Prodečtvo Piuša VI. (< latinski)

VIIIa. 1842. Hrast kod sv. Ladislava na Bistrici

IX. 1843. Pogor u Rimu (< kajkavski/francuski*/ njemački)

SVETA ROŽALIJA, 1831.

Iz predgovora:

„Primi anda, ljubljeni Domorodec, dragovoljno ovoga maloga

truda, narodnomu lestor jeziku alduvanja”

I. 1809. Palafox generalu Lefeburu (< njemački)

II. 1820. Ogenj vu Rimu (< francuski*/njemački)

III. 1827. Raj zgubljen (< engleski)

IV. 1829. Osmanščica (< čakavsko-štokavska koine)

IVa. 1829. Vetri

V. 1831. Sveta Rožalija (< štokavski)

_______________________________________________

VI. 1835. Zdvojnost (< njemački)

VII. 1836. Flundra senje zrokujuča (< engleski)

VIII. 1841. Prodečtvo Piuša VI. (< latinski)

_______________________________________________

VIIIa. 1842. Hrast kod sv. Ladislava na Bistrici

IX. 1843. Pogor u Rimu (< kajkavski/francuski*/ njemački)

ZDVOJNOST, 1835.

OGENJ VU RIMU, 1820. – POGOR U RIMU, 1843.

prijevod na ilirsku štokavštinu! u 77. godini

s njemačkoga/kajkavskoga:

Pogor u Rimu

iz Francuzkoga najprie na nemački,

godine 1820. na horvatzki Jezik

prenesen godine pako 1843

u novom pravopisu, i narečju priredjen

Za Danicu Zagrebsku

MIKRORAZINSKA ANALIZA

I. pronalazak rukopisa

transliteracija

elektronički korpus (konkordancija)

II. analiza varijantnosti na grafijskoj, fonološkoj i

morfološkoj razini

1. PISANJE ZK, ZT, ZP

U KKJ od Antuna Vramca uobičajeno zk, zt, zp (gozpod,

zdvojnozt)

U Krizmanića:

zp, zk, zt Pal.

1809.

Ogenj

1820.

Raj

1827.

Osman.

1829.

Roža.

1831.

Zdvoj.

1835.

Flun.

1836.

Prod.

1841.

zt zt zt/st;

zp/sp;

zk/sk

zp, zk,

zt/st

sk,

st(30x)/zt(1x)

sk, st,

sp

2. PROTEZA VU-/VO-

tug-of-war teorija varijabilnosti

vu / u Pal.

1809.

Ogenj

1820.

Raj 1827. Osman.

1829.

Roža.

1831.

Zdvoj

. 1835.

Flun.

1836.

Prod.

1841.

vu vu 25x

x

vu 17x

u 1x

vu 1989x

u 14x

vu 191x

u 2x

vu 21x

u 1x

vu 9x

x

vu 1x

u 10x

vu 11x

u 10x

ZAKLJUČNO

Jezik Ivana Krizmanića jasno odražava povezanost jezične

upotrebe i izvanjezične zbilje.

Dvaput promijenio jezični identitet:

1. njemački, latinski > kajkavski književni jezik, 1809.

2. kajkavski književni jezik > ilirska štokavština, 1842/43.

Za cjelovitu sliku potrebno je istražiti jezik njegovih

suvremenika.