valorizacija prirodnih resursa u turizmu republike hrvatske

Sveuilite Jurja Dobrile u Puli

Odjel za ekonomiju i turizam

Dr. Mijo Mirkovi

MARTINA LIOVI

VALORIZACIJA PRIRODNIH RESURSA U TURIZMU REPUBLIKE

HRVATSKE

Diplomski rad

Pula, 2012.

Sveuilite Jurja Dobrile u Puli

Odjel za ekonomiju i turizam

Dr. Mijo Mirkovi

Studentica: Martina Liovi

Matini broj: 125 ED, redovita studentica

Studijski smjer: Sveuilini diplomski studij

Poslovna ekonomija Turizam i razvoj

VALORIZACIJA PRIRODNIH RESURSA U TURIZMU REPUBLIKE

HRVATSKE

Diplomski rad

Kolegij: Ekonomika okolia i turizam

Mentor: Doc. dr. sc. Kristina Afri Rakitovac

Pula, srpanj 2012.

SADRAJ

UVOD ........................................................................................................................................ 1

1. PRIRODNI RESURSI ........................................................................................................ 3

1.1. Pojmovno odreivanje prirodnih resursa ................................................................... 3

1.1.1. Politika zatite prirodnih resursa .......................................................................... 4

1.2. Prirodni resursi s aspekta turizma .............................................................................. 6

1.2.1. Turistika valorizacija prirodnih resursa .............................................................. 8

1.2.1.1. Svrha turistike valorizacije prirodnih resursa.............................................. 9

1.2.1.2. Kriteriji turistike valorizacije prirodnih resursa ........................................ 10

2. PRIRODNI RESURSI I NJIHOVA VALORIZACIJA U RH ......................................... 12

2.1. Utjecaj razvoja turizma u RH na prirodne resurse ................................................... 12

2.2. Opa zatita prirodnih resursa u razvoju turizma ..................................................... 14

2.3. Prednosti hrvatskog prostora u turistikoj valorizaciji ............................................. 15

2.4. Ogranienja u valorizaciji prirodnih resursa u turizmu RH ..................................... 17

3. TURISTIKA VALORIZACIJA NACIONALNIH PARKOVA U RH ........................ 20

3.1. Obiljeja nacionalnih parkova .................................................................................. 20

3.2. Nacionalni parkovi u RH .......................................................................................... 21

3.3. Turistika valorizacija nacionalnih parkova odabrani primjeri ............................. 22

3.3.1. Nacionalni park Brijuni ...................................................................................... 23

3.3.1.1. Prirodna i kulturna obiljeja NP Brijuni ..................................................... 23

3.3.1.2. Upravljanje nacionalnim parkom ................................................................ 24

3.3.1.3. Turizam i posjetitelji ................................................................................... 25

3.3.1.3.1. Analiza posjetitelja ................................................................................ 26

3.3.1.3.2. Izletniki turizam ................................................................................... 26

3.3.1.3.2.1. Pouni programi ............................................................................. 28

3.3.1.3.3. Golf turizam ........................................................................................... 29

3.3.1.4. Valorizacija Parka kroz suradnju, zatitu i ekoloku edukaciju.................. 29

3.3.2. Nacionalni park Plitvika jezera ........................................................................ 30

3.3.2.1. Prirodna i kulturna obiljeja NP Plitvika jezera ........................................ 31




3.3.2.4. Zoniranje Parka u cilju zatite i valorizacije prirodnog prostora ................ 36

3.3.2.5. Znanstveno istraivaki rad u funkciji turistike valorizacije ................. 37

3.3.3. Nacionalni park Krka ......................................................................................... 38

3.3.3.1. Prirodne i kulturne vrijednosti NP Krka ..................................................... 38


3.3.3.3. Trino turistika vrijednost NP Krka ..................................................... 40

3.3.3.4. Sustav posjeivanja ..................................................................................... 41


3.3.3.4.2. Programi obilaska .................................................................................. 43

3.3.3.4.3. Odrivo upravljanje posjetiteljima NP Krka ......................................... 43

3.3.3.5. Valorizacija Parka kroz sekundarnu turistiku ponudu .............................. 44

3.3.3.6. Edukacija lokalne zajednice kroz suradnju i radionice ............................... 45

3.3.4. Nacionalni park Paklenica .................................................................................. 46

3.3.4.1. Prirodna i kulturna obiljeja NP Paklenica ................................................. 46





3.3.4.3.3. Alpinistiki turizam ............................................................................... 50

3.3.4.4. Valorizacija Parka kroz ekoloku edukaciju i interpretaciju ...................... 51

3.3.5. Nacionalni park Kornati ..................................................................................... 52

3.3.5.1. Posebnosti otoka u sferi suvremene ponude i potranje ............................. 53

3.3.5.2. Organizacija turistikih aktivnosti u Parku ................................................. 53

3.3.5.3. Analiza posjetitelja ...................................................................................... 55

3.3.5.4. Valorizacija NP Kornati kroz selektivne oblike turizma ............................ 56

3.3.5.4.1. Nautiki turizam .................................................................................... 56

3.3.5.4.2. Robinzonski turizam .............................................................................. 57

3.3.5.5. Udruga Agronauta promotor zatite i odrivog koritenja Parka ............ 58

3.3.5.6. GIS kao instrument zatite i valorizacije prirodnih resursa ........................ 59

4. KRITIKI OSVRT NA PROVEDENO ISTRAIVANJE ............................................. 60

ZAKLJUAK .......................................................................................................................... 62

LITERATURA ......................................................................................................................... 63

POPIS SLIKA I TABLICA ...................................................................................................... 71

1

UVOD

Turizam je jedna od stratekih grana gospodarskog razvoja RH u kojoj prirodni resursi

ine primarnu turistiku ponudu. Unato tome, Hrvatska, jo uvijek u potpunosti ne

iskoritava svoj prirodni potencijal pa se namee nuna potreba njegove intenzivnije

valorizacije u cilju stvaranja prepoznatljivog identiteta turistike ponude i postizanja vee

konkurentnosti na turistikom tritu.

Kao odgovor na brzi ritam suvremenog urbanog naina ivota, raste potranja za

nedirnutim, ekoloki istim podrujima, a na udaru su prirodni resursi rijetkih vrijednosti.

Stoga se treba inzistirati na zatiti i obnovi prirodnog bogatstva, kao primarnog resursa

hrvatskog turizma. Daljnja ekspanzija turistikih aktivnosti zahtjeva da se uporaba prirodnih

resursa u turizmu racionalizira i diferencira kako bi se isti sauvali.

S obzirom na predmet istraivanja koji je utvren postavljanjem naslova, glavni ciljevi

rada jesu: prikazati temeljne znaajke prirodnih resursa i njihove valorizacije u turizmu RH te

na praktinom primjeru odabranih nacionalnih parkova doprinijeti boljem razumijevanju

samog procesa turistike valorizacije.

Svrha rada je spoznati vanost turistike valorizacije prirodnih resursa koja poiva na

elementima ekoloke politike u cilju postizanja dugorone ekoloko-trine ravnotee.

Teza od koje se polazi pri pisanju rada jest da su prirodni resursi primarni turistiki

resursi na kojima se temelji turistika ponuda u RH, sada, a i u budunosti, pa o njima treba

voditi posebnu brigu kroz optimalnu turistiku valorizaciju kojom e se uskladiti interesi

ekoloke politike i turizma te tako omoguiti njihovu dugorono odriva primjena.

Rad je podijeljen na etiri poglavlja u kojima e se to preciznije nastojati obraditi

zadana tema.

U prvom poglavlju pojmovno se odreuju prirodni resursi, a isto tako sagledavaju se u

kontekstu turizma. U okviru njega posebno je istrauje turistika valorizacija prirodnih

resursa, njezina svrha i kriteriji.

2

Slijedi drugo poglavlje u kojem se turistika valorizacija prirodnih resursa sagledava u

okviru dravnih granica u kojem se daje osvrt na opu ekoloku politiku drave. Govori se i o

utjecaju razvoja hrvatskog turizma na prostor, kao temeljnog turistikog resursa sa

pripadajuim prirodnim resursima, a ukazuje se i na prednosti (prirodno bogatstvo, povoljan

geografski i geoprometni poloaj RH) i ogranienja (intenzivna valorizacija sunca i mora,

nedostatak turistikih zakona o zatiti i uporabi prirodnih resursa, neostvareni ciljevi strategija

razvoja turizma u RH koji se odnose na valorizaciju prirodnih resursa) u turistikoj

valorizaciji.

Treem poglavlju pridaje se najvie panje. Uvodno se u poglavlju, s teorijske strane,

definira pojam nacionalnih parkova, te se daje osvrt na nacionalne parkove u svijetu i RH.

Nakon toga, na temelju dostupnih podataka analiziraju se odabrani nacionalni parkovi

(Brijuni, Plitvika jezera, Krka, Paklenica i Kornati) kako bi se lake donijeli zakljuci o

odabranoj temi. U istraivanje su ukljueni oni podaci koji su se smatrali znaajnim za

odreivanje razine turistike valorizacije u hrvatskim nacionalnim parkovima, a to su:

prirodna i kulturna obiljeja, upravljanje, sustav posjeivanja, selektivni oblici turizma te

ostale aktivnosti koje doprinose turistikoj i zatitnoj funkciji nacionalnih parkova.

U etvrtom poglavlju dano je vlastito kritiko promiljanje na temelju dobivenih

rezultata.

Turistika valorizacija prirodnih resursa temeljno je i vrlo kompleksno pitanje u

turistikoj teoriji. Obuhvaa veliki broj kvantitativnih i kvalitativnih elemenata, a koji e se od

njih uzeti u obzir ovisi o specifinostima svakog pojedinog prirodnog resursa. Takoer, rije

je o procesu koji zahtjeva interdisciplinaran pristup. Zbog sloenosti turistike valorizacije,

vrlo je malo literature koja sveobuhvatno i detaljno obrauje tematiku, pa su se prilikom

pisanja rada koristili podaci iz razliitih izvora: zakona, strunih i znanstvenih lanaka,

Internet izvora.

Pri izradi rada koristile su se slijedee znanstvene metode: metoda promatranja, metoda

analize, povijesna metoda, metoda deskripcije, metoda sinteze, metoda komparacije i metoda

dokazivanja.

3

1. PRIRODNI RESURSI

Prirodni resursi osnovni su preduvjeti za egzistenciju ovjeka i njegov napredak u

proizvodnji dobara. Kroz svoj ih je ivotni vijek, ovjek pretjerano iskoritavao, voen idejom

potroakog drutva i neutaivom eljom za profitom, a takvo je razmiljanje dovelo do

prirodnog disbalansa koji se danas manifestira kroz nerijetke ekoloke katastrofe. Sasvim je

neizvjestan ishod bitke koju danas vodi ovjeanstvo za zatitu prirodnih resursa u budunosti

(Prema Antunac, 1989.).

Turizam, za razliku od drugih djelatnosti, moe koristiti prirodne resurse samo u

njihovu ouvanu prirodnu stanju. No, to i nije lagan zadatak s obzirom da turizam nije jedina

djelatnost koja se njima koristi, pa se u nastojanju da ouva stanje prirodnih resursa mora

suoavati s drugim prljavim industrijama koje ih unitavaju.

1.1. Pojmovno odreivanje prirodnih resursa

Prirodni resursi ili prirodna bogatstva jesu razliite vrste resursa koji u svojem

prirodnom obliku slue kao osnova gospodarskoj aktivnosti (Hrvatska enciklopedija, 2007.).

To su prirodne sirovine ijoj pojavi nije pogodovao ovjek, imaju odreenu vrijednost koja se

moe valorizirati, a njihova dugorona odrivost i vitalnost uvjetovana je njihovim

optimalnim upravljanjem. Mogu se koristiti za zadovoljavanje egzistencijalnih ljudskih

potreba, ali i za ostvarivanje dobiti. Vea zabrinutost za oneienje okolia i iscrpljivanje

resursa potaknula je britanskog ekonomista, E. F. Schumachera, na objavljivanje djela Small

is beautiful(1973) putem kojeg se ira javnost po prvi put upoznala s pojmom prirodni

resursi.

Prirodne resurse mogue je kategorizirati na vie naina, a najee podjele jesu prema

podrijetlu i prema njihovoj obnovljivosti. Prema podrijetlu razlikujemo bioloka, koja se

dobivaju iz ivotinja i biljaka odnosno ivog svijeta, te organska, koja se dobivaju iz neivog

svijeta kao na primjer zemlje, vode ili zraka (Prema Bratii, 2011.).

4

Podjela na obnovljive i neobnovljive prirodne resurse, najuestalija je te se najee

prirodni resursi promatraju u tom kontekstu. Pod obnovljivim prirodnim resursima

podrazumijevamo one resurse koji se mogu samostalno obnavljati (sunce, vjetar, plima) i na

iju kvantitetu znatno nije utjecao ovjek. Moe ih se koristiti kroz neodreeno vrijeme

ukoliko njihova potronja ne prelazi odreene granice. To su svi oni resursi ija stopa obnove

prelazi stopu konzumacije, za razliku od neobnovljivih prirodnih resursa ija stopa

konzumacije prelazi stopu obnove, a najbolji primjer za takve resurse jesu fosilna goriva koja

se vrlo sporo obnavljaju, a velikom brzinom iscrpljuju. Neki resursi se tolikom brzinom troe

da se ne uspiju pravilo obnavljati te u konanici potpuno nestaju.

Alokacija prirodnih resursa jedna je od glavnih tema rasprava meu najrazvijenijim

zemljama svijeta zbog njihova iscrpljivanja i nestajanja, ali i zbog toga to izvoz prirodnih

resursa predstavlja znaajan izvor financiranja za mnoge zemlje. Razliito su geografski

distribuirana pa pojedine zemlje raspolau razliitim koliinama i vrstama prirodnih resursa.

Njihova raznovrsnost i bogatstvo ponekad odreuju ekonomski i politiki status zemlje u

svijetu. Manjak prirodnih resursa u nekim zemljama te njihovo bogatstvo u drugima doveli su

do velikih sukoba i socijalnih nemira, a za glavne motive proizlaze nadmo i vlasnitvo nad

istima.

1.1.1. Politika zatite prirodnih resursa

Politika zatite prirodnih resursa pojavila se kao odgovor na lokalne probleme da bi

kasnije poprimila razmjere koji prelaze nacionalne granice. Unitavanje okolia izazvalo je

opu zabrinutost i potaknula daljnja istraivanja u tom podruju, a danas je tema zatite

okolia jedna od najaktualnijih tema u svijetu koja zaokuplja sve vee skupine ljudi

pokrivajui razliita polja drutvene sfere.

Od poetka svog postojanja, ovjek je poeo koristiti prirodne resurse, kultivirajui ih i

oblikujui u skladu s vlastitim potrebama. Za to vrijeme i tadanji drutveni razvoj, prirodni

resursi su bili slobodni, neogranieni i besplatni te njihova uporaba nije naruavala prirodnu

ravnoteu (Antunac, 1989.).

5

Porastom broja stanovnika u svijetu, razvojem znanosti i tehnologije poveale su se

elje i potrebe te formirale ivotne navike koje priroda nije mogla neposredno zadovoljiti.

Novonastala situacija vodila je postepenom unitavanju i ugroavanju elemenata primarnog

sustava te smanjivanju zaliha prirodnih resursa. Tako, nekadanje poimanje prirodnih resursa

kao neiscrpnih elemenata s vremenom se poelo mijenjati u resurse kojima je nuno potrebna

zatita.

Prvi oblici politike zatite okolia podrazumijevali su zatitu pojedinih dijelova okolia

(uma, jezera), da bi se tek sedamdesetih godina prolog stoljea prelo na cjeloviti sustav

zatite koji se temeljio na tehnologiji. Devedesetih godina razvija se novi koncept, na kojem

se i danas temelji politika zatite okolia, a koji u ravnoteu stavlja odnos izmeu

gospodarskog razvoja i stanja u okoliu. Radi se o konceptu odrivog razvoja koji ini

sustavni dio ope drutvene politike razvoja (rnjar, 2002.).

Ideja odrivog razvoja nastala je povezivanjem razliitih utjecaja razvoja s neminovnim

utjecajima na iroko shvaen okoli, a danas poiva na uspostavljanju ravnotee izmeu

ekonomskog rasta, napretka drutva i brige za okoli. Na poetku se koncept oslanjao vie na

svoju ekoloku komponentu posveujui malo panje ekonomskom i drutvenom aspektu, a i

danas se esto pogreno shvaa, poistovjeujui najee koncept samo sa ekolokom

odrivosti. Meutim, odrivi razvitak ostvaruje ravnoteu izmeu zahtjeva za

unaprjeivanjem kakvoe ivota (ekonomska sastavnica), za ostvarivanjem socijalne

dobrobiti i mira za sve (socijalna sastavnica) te zahtjeva za ouvanjem sastavnica okolia kao

prirodnog dobra o kojima ovise i sadanja i budue generacije (Strategija odrivog razvoja

RH, 2009.).

Koncept odrivog razvoja dobio je ire drutveno znaenje 1987. godine publikacijom

pod nazivom Naa zajednika budunost1 koja ga je uspjeno popularizirala te utjecala na

brojne politike i drutvene promjene u svijetu. No tek je 1992., na UN-ovoj konferenciji,

odrivi razvoj podran i prihvaen kao strategija osmiljavanja razvojne politike i politike

zatite okolia. Temeljnu ulogu u promicanju politike odrivog razvoja u svijetu danas imaju

UN i EU.

1 Poznat jo i kao Brundtlantovo izvjee.

6

1.2. Prirodni resursi s aspekta turizma

Ne postoji jedinstvena definicija prirodnih resursa ve ona ovisi o kontekstu u kojem se

isti promatraju te problematici koju dotiu. Tako, u literaturi, nailazimo na brojne definicije

prirodnih resursa od strane ekologa, ekonomista, sociologa i drugih strunjaka. Razmatrajui

prirodne resurse s aspekta turizma oni e se i kao takvi definirati. Pritom treba naglasiti da se

u turistikoj teoriji, pri razmatranju imbenika atraktivnosti nekog podruja, ee koristi

termin turistiki resursi, kao funkcionalni skup, nego prirodni i drutveni turistiki resursi kao

sastavnice (Kuen, 2001.). Upravo e se taj funkcionalni skup koristiti kao polaznica u

definiranju prirodnih turistikih resursa.

Turizam je specifina pojava koja se odvija u prostoru, a uspjenost njegova razvoja

odreena je atraktivnosti prostora. Atraktivnost prostora odreuju njegovi prirodni i drutveni

resursi koji se prema Gunn-u (1988) poimaju kao promatrajue atrakcije, motivi dolaska te

sadraji koji zadovoljavaju turistike potrebe. Da bi uspjeno izvravali sve ove funkcije,

turistiki resursi, moraju posjedovati odreena svojstva (rekreativno, kuriozitetno, znamenito i

estetsko), a to su ta svojstva izraenija to e i razvoj turizma biti uspjeniji. Isto tako,

navedena svojstva, uvjetuju ukljuivanje pojedinih resursa u turistiku ponudu. Naime, oni

resursi koji nisu okarakterizirani kao atraktivni, zanimljivi, teko dostupni i ne mogu

doprinijeti rekreativnoj svrsi ne mogu se turistiki valorizirati te kao takvi ne mogu se nazivati

turistikim resursima.

Prema Vukoni i avlek (2001) turistiki resursi jesu prirodna ili antropogena dobra

koja se gospodarski mogu iskoristiti. Dio su cjeline razvoja odreenog geografskog podruja,

odnosno regije ili zemlje, a bogatstvo resursima komparativna je prednost u gospodarskom

razvoju. Ne mogu se direktno povezati s prometnom vrijednou, ali njihova kvaliteta i

atraktivnost uvelike doprinose stvaranju vee ekonomske koristi.

Oni odreuju razinu atraktivnosti nekog prostora, a samim time i mogunost njegove

ekonomske valorizacije. Tijekom vremena mijenjali su svoju vrijednost i privlanost. Tako su

npr. topli mediteranski prostori u prolom stoljeu bili slabo posjeeni i to uglavnom zimi, za

razliku od planina i toplica. Kulturni objekti i pojave privlaili su tek manji dio sofisticirane

7

klijentele, a danas su izvanredno vani i kao samostalni motiv privlanosti i kao dio

kompleksne turistike ponude (Bilen, 2006.).

Strunjaci i znanstvenici razliito grupiraju turistike resurse koristei razliite

metodologije i razliite nazive. Ipak najuestalija podjela turistikih resursa podrazumijeva

dvije skupine: prirodne i drutvene.

Slika 1. Klasifikacija turistikih resursa

Prirodni (biotropni) turistiki resursi

Geomorfoloki planine, planinski lanci, vulkani, klisure, kanjoni, peine, pilje, polja u kru, krki oblici (vrtae, krape)

Klimatski ekvatorijalna klima, tropska klima, umjereno topla

klima, umjereno svjea klima, planinski tip klime, hladna klima, polarna klima

Hidrografski oceani, mora, jezera, rijeke, podzemne vode, termalne

vode, gejziri

Biogeografski flora i fauna

Pejsani planinski pejzai, nizinski ili pejzai relativno niskog reljefa, primorski pejzai

Drutveni (antropogeni) turistiki resursi

Kulturno-povijesni sauvani ostaci prolih civilizacija i njihova tehnoloka dostignua, urbanistike cjeline, umjetnika ostvarenja, spomenici

Etnosocijalni materijalna i duhovna kultura jednog naroda: narodne

igre, pjesme, obiaji, narodne nonje, rukotvorine, kulinarske vjetine, mentalitet

Umjetniki muzeji, galerije, gliptoteke, zbirke, knjinice, spomenici iz povijesnog i kulturnog razvoja,

dostignua u arhitekturi, likovnoj, glazbenoj i kazalinoj umjetnosti

Manifestacijski ustanove koje organiziraju obrazovne i obrazovno-

rekreacijske aktivnosti ili manifestacije

Ambijentalni manje ili vee prostorne cjeline koje je stvorio ovjek svojim radom i umijeem zrane luke, morske luke, hidroelektrane, trgovi, bulevari i drugi urbani prostori,

trgovi naselja

Bilen, M. (2006): Turizam i prostor; ekonomsko-geografski aspekti turistike valorizacije prostora u turizmu,

Veleuilite u Karlovcu, Karlovac, str. 39

8

Prema zadovoljavanju ovjekovih (turistikih) potreba, prirodni resursi po pravilu imaju

rekreativna svojstva, odnosno utjeu na fizioloke funkcije ovjeka (osvjeenje, oporavak,

odmor), dok drutveni resursi po pravilu djeluju na psihike funkcije ovjeka, odnosno

zadovoljavaju njegove kulturne potrebe (iako i neki prirodni resursi imaju slina djelovanja)

(avlek i suradnici, 2010: 132). Obino se na jednom podruju ispreplie vie razliitih

elemenata turistikih resursa ime prostor dobiva na svojoj veoj atraktivnosti.

Prirodni turistiki resursi dio su, odnosno podvrsta prirodnih resursa koji su ljudskom

aktivnou i radom postali privredni imbenici u turizmu. Specifinost njihove primjene u

turizmu krije se u tome da se moraju sauvati kako bi uspjeno obavljali svoju funkciju, to

nije sluaj u drugim sektorima. To su svi elementi i faktori visokog stupnja privlanosti, koji

su odraz geografske sredine, a koji se mogu turistiki valorizirati (Vukoni i avlek, 2010:

305). Iz Slike 1. vidimo da se grupiraju u pet veih skupina i to u: geomorfoloke, klimatske,

hidrografske, biogeografske i pejzane. Uz klimatske, hidrografski resursi ine najatraktivnije

imbenike razvoja suvremenog turizma. Geomorfoloki resursi odreuju koji e se oblici

turizma razvijati na odreenom podruju, a isto tako utjeu i na izgradnju turistikih

kapaciteta te pratee infrastrukture. Biogeografski resursi znaajni su za diversifikaciju, a

ponekad i autentinost turistike ponude dok pejzani resursi predstavljaju kompleksan

turistiki motiv ijem se ouvanju pridaje sve vea panja u svijetu.

Turizam, kao jedna od gospodarskih grana koristi prirodne resurse onakve kakvim

zaista jesu ne utjeui na promjenu njihova fizika oblika, uz pretpostavku da se s njima

racionalno i odgovorno postupa. Odgovoran odnos prema okoliu u turistikom sektoru ima

posebno znaenje jer zbog prirode usluga koje nudi, turistiki sektor snano ovisi o

netaknutim ekosustavima dok svojim razvojem i pritiskom na prostor na iste snano utjee

(Tankovi i Matei, 2009.). Stoga mnogi autori, upravo turizam, istiu kao jednog od glavnih

aktera valorizacije resursa preko kojeg je mogue poticati njihovu zatitu i obnovu.

1.2.1. Turistika valorizacija prirodnih resursa

Kako ocijeniti turistiku vrijednost prirodnih resursa na podruju odreene regije ili

zemlje u cjelini, temeljno je pitanje u turistikoj teoriji. Isto tako potaknuti masovna i

9

kvalitetna turistika kretanja i time postii znaajne ekonomske i druge uinke. Za postizanje

tog cilja valorizacija prirodnih resursa od izuzetne je vanosti te takva analiza moe biti

korisna u izradi koncepcije turistikog razvoja regije ili zemlje.

1.2.1.1. Svrha turistike valorizacije prirodnih resursa

Prirodni resursi dio su cjeline odreenog geografskog podruja, a njihova brojnost i

raznovrsnost predstavljaju komparativnu prednost zemlje ili regije u gospodarskom razvoju.

Temeljni su proizvodni inputi ije uinkovito upravljanje i gospodarenje doprinosi

nacionalnom razvitku. Meutim, neki prirodni resursi ili njihovi dijelovi ne mogu ostvarivati

direktne ekonomske koristi odnosno nemaju upotrebnu vrijednost u proizvodnji pa kao takvi

znaajnu ulogu dobivaju u turizmu. U takozvane neupotrebljive vrijednosti prirodnih

resursa moemo ubrojiti bioraznolikost, estetsku vrijednost krajolika, istou mora, vrijednost

prirodnog naslijea, a koje kroz turizam dobivaju uporabnu vrijednost ostvarujui prihode

(Prema aldarovi, 2006.). Naime, turizam kroz svoje ekonomske funkcije pretvara

neprivredne resurse u privredne doprinosei tako stvaranju dohotka i drugih ekonomskih

uinaka. Atraktivna svojstva pojedinih prirodnih resursa mogu se relativno lako ekonomski

valorizirati upravo kroz turizam procesom turistike potronje, dok za pojedine gospodarske

djelatnosti ti isti resursi i njihova svojstva nisu dovoljno dobra materijalna osnova za

ostvarivanje ekonomskih ciljeva. Bez turizma takvi prirodni resursi nikada ne bi postali

predmetom ekonomske eksploatacije, odnosno ne bi imali trinu vrijednost.

Osim to pretvara prirodne resurse u ekonomsku kategoriju, turizam ima ulogu njihove

zatite jer samo ouvani prirodni resursi imaju uporabnu vrijednost u turizmu. Ljepota i

ouvanost prirodnih resursa jedan su od osnovnih turistikih motiva. Suvremeni turist

ekoloki je osvijeten, trai istu i neiskvarenu prirodu, veu panju pridaje kvaliteti, ali ne

u obliku luksuza ve u obliku ispunjenog odmora, a upravo iz toga proizlazi znaaj prirodnih

resursa koje turisti posjeuju u odabranim turistikim destinacijama. Prirodni resursi tako

dobivaju komponentu primarne turistike ponude, a njihova pravilna valorizacija postaje

jednim od kljunih pitanja. Ona je preteito kvalitativna analiza koja aproksimativno odreuje

10

turistiku vrijednost resursa odnosno ona slui kao trina provjera opravdanosti eventualne

komercijalizacije resursa (Bilen, 2006.).

Valorizacija prirodnih resursa sloenija je od valorizacije drutvenih resursa. Po nainu

pojavljivanja prirodni resursi su neposredniji, a po utjecaju na turiste dugotrajniji.

Omoguavaju dui boravak turista u nekoj turistikoj destinaciji postiui tako i vei

ekonomski uinak nego drutveni resursi.

1.2.1.2. Kriteriji turistike valorizacije prirodnih resursa

Ve je prije istaknuto da prirodni turistiki resursi ine samo podvrstu prirodnih resursa

pa je vano izvriti njihovu analizu kako bi se utvrdilo koji od njih imaju potencijalnu

turistiku vrijednost. Kojim e se metodama i instrumentima koristiti za ispitivanje njihovih

kvantitativnih i kvalitativnih svojstava, kao uvjeta za kvalitetan turizam, ovisi o

specifinostima svakog pojedinog prirodnog resursa. U toj analizi valja voditi rauna o

ouvanju resursa odnosno istraiti ekoloke aspekte njihova budua vrednovanja. Konfliktne

situacije i zasienost prirodnog prostora mogu ne samo smanjiti turistiku vrijednost, ve

postepeno dovesti i do ozbiljnijeg poremeaja prirodne ravnotee (Bilen, 1989.).

Ova analiza zahtjeva puno znanja i vjetina, detaljnu strunu i znanstvenu podlogu, ali i

interdisciplinaran pristup. Naime, vrijednost prirodnog resursa nije dovoljno odrediti prema

stupnju njihove atraktivnosti ve kroz analizu velikog broja elemenata. Te elemente mogue

je grupirati u dvije vee skupine (Nikoli, 1998.): interne i eksterne imbenike. Interni

imbenici podrazumijevaju specifine karakteristike svakog pojedinog turistikog resursa pa

tako u tu skupinu ubrajamo rekreativno, kuriozitetno, znamenito i estetsko svojstvo resursa te

stupanj turistike posjeenosti i turistike izgraenosti, dok eksterne imbenike ine svi oni

elementi koji omoguavaju turistiko koritenje resursa, a to su udaljenost i prometna

povezanost s turistikim emitivnim tritima, znaaj i poloaj resursa prema konkurentskim i

komplementarnim turistikim resursima. Eksterni imbenici su zapravo imbenici koji mogu

poveati ili umanjiti vrijednost turistikih resursa, a isto tako i njihovu ekonomsku vrijednost.

Prema tome ekonomska vrijednost primarne turistike ponude odreena je sekundarnom

turistikom ponudom koja joj po kvaliteti mora odgovarati. U protivnom, ako je sekundarna

11

ponuda kvalitetnija od primarne ne bi se mogla formirati odgovarajua cijena usluge, a ako bi

sekundarna ponuda, po kvaliteti bila nie razine od primarne, ekonomska valorizacija prostora

bi dala male uinke. Samo kvantitativno i kvalitativno usklaena primarna i sekundarna

ponuda u turizmu daje mogunosti turistike i ekonomske valorizacije nekog prostora,

odnosno daje visoke ekonomske i neekonomske uinke (Pirjevec i Kesar, 2002.).

12

2. PRIRODNI RESURSI I NJIHOVA VALORIZACIJA U RH

Hrvatska posjeduje izniman turistiki potencijal, zahvaljujui geografskom poloaju,

raznolikom prirodnom bogatstvu, pogodnoj klimi, kulturnoj ostavtini. Unato tome turistiki

potencijal jo uvijek nije dovoljno valoriziran. Meutim, potranja na meunarodnom

turistikom tritu, u posljednjem desetljeu se promijenila, postala je sve zahtjevnija i

izbirljivija.

Pozicija Hrvatske kao turistike destinacije u svijetu sve je jaa, a njezin daljnji

opstanak ovisit e o prilagoavanju turistikog razvoja sve zahtjevnijoj potranji uz ouvanje

oskudnih prirodnih resursa koji su temelj njezine atraktivnosti. Zato se intenzivnija

valorizacija prirodnih resursa postavlja kao nuna u cilju stvaranja prepoznatljivog identiteta

turistike ponude Hrvatske ime bi se poveala njena konkurentnost i olakalo pozicioniranje

na tritu.

2.1. Utjecaj razvoja turizma u RH na prirodne resurse

Ve je dobro poznato da Hrvatska ima dugu tradiciju razvoja turizma na svom podruju,

a u budunosti e njegova uloga biti sve znaajnija s obzirom da je rije o najbre rastuoj

gospodarskoj grani u svijetu koja ostvaruje znatne prihode. Porast turistikog prometa,

gradnja turistikih kapaciteta, marina i prometnica ostavili su brojne vidljive tragove,

ponajprije u promjeni fizikog prostora. Najveu transformaciju doivio je prostor jadranske

obale. Turistika djelatnost, u nekim primorskim gradovima, uzela je tolikog maha da je

lokalna tradicionalna arhitektura u potpunosti potisnuta i zamijenjena suvremenim turistikim

kompleksima.

Iako turizam u Hrvatskoj ima dugu tradiciju, jo iz doba Rimljana koji su posjeivali

nae podruje, u kontekstu ovog rada to i nije toliko znaajno. U procesu razvoja turizma na

naem podruju te njegovog utjecaja na prostor i pripadajue prirodne resurse vano je

spomenuti razdoblje nakon Drugog svjetskog rata kada je zapoeo vrlo intenzivan razvoj

turizma na naem podruju. Do 1960. godine bilo je izgraeno 120 150 km morske obale, a

13

nakon toga kree nagla svakovrsna gradnja (Agencija za zatitu okolia, 2006.). Od 1968. do

1988. broj smjetajnih jedinica i kampova kao i broj posjetitelja dvostruko je uvean. O

kakvom je poveanju rije, najbolje govori podatak da je prosjena godinja stopa rasta

osnovnih smjetajnih kapaciteta (hotela, turistikih naselja i sl.) iznosila 11,4%, a

komplementarnih 9,67%, pa je do 1975. godine sagraeno 69% svih osnovnih i vie od 72%

svih komplementarnih kapaciteta kojim je Hrvatska raspolagala do 1990. (Pirjavec, 1998: 43).

U razdoblju od 1980. do 1990. sagraeno je samo 170.680 smjetajnih kapaciteta i to u vrlo

nepovoljnoj strukturi koja je inila 73% komplementarnih i 27% osnovnih smjetajnih

kapaciteta (avlek i suradnici, 2010.). U roku od oko dvadesetak godina izvrena je gradnja

koja je zauzela pet puta vie prostora nego to su to uine sve prethodne generacije zajedno.

Najee su turistiki kapaciteti bivali izgraivani na atraktivnim prirodnim lokacijama uz

samu obalu mora, a danas moemo svjedoiti i turistikoj preizgraenosti koja je trajno

otetila izgled obalnog prostora. Dijelovi koji se ve danas mogu ocijeniti da su blizu granica

odrivosti su vei dio zapadne obale Istre, Opatijsko primorje, Crikveniko-vinodolska

rivijera, Makarsko primorje i grad Dubrovnik s uom okolicom te otocima Krku, Rabu,

Loinju i Viru (Institut za turizam, 2011.). Najpogubniji utjecaj na okoli imaju kue za

odmor koje su na priobalju smjetene na najatraktivnijim podrujima i to najee bez

graevinske dozvole. Osim na fiziki prostor, imaju viestruke negativne uinke i na

gospodarstvo jer zauzimaju prostor za potencijalnu izgradnju osnovnih smjetajnih kapaciteta,

ne otvaraju nova radna mjesta te svojom arhitekturom odudaraju od tradicionalne lokalne

gradnje. Najvie takvih kua ima u Primorsko goranskoj, a zatim u Zadarskoj i Splitsko

dalmatinskoj upaniji (Institut za turizam, 2011.). U razdoblju od 1997. do 2005. godine broj

vezova u marinama i sportskim lukama poveao se za 50% (Agencija za zatitu okolia,

2006.), a dodatno optereenje na morski okoli ima i sve vee koritenje benzina ili dizel

goriva. Isto tako, nerijeeno pitanje zbrinjavanja otpada s brodova ovisi o svijesti nautiara, a

iako ne postoje pouzdani podaci o oneienju mora uslijed plovidbe jahti i kruzera za

kritinu lokaciju mogao bi se navesti Dubrovnik. Prema podacima Agencije za zatitu okolia

o kakvoi mora na plaama u 2009. godini nijedna plaa u Hrvatskoj nije bila nepogodna za

kupanje zbog oneienja, a manja oneienja zabiljeena su tek u podruju ua Mirne u

more te kod luka Rijeke i Ploa (Institut za turizam, 2011.).

Posljednjih godina zamjetan je porast kontinentalnog turizma gdje gotovo svaka

upanija sudjeluje s nekim oblikom turizma. Posebna panja u planiranju turizma treba se

14

pridati osjetljivim podrujima poput krkih rijeka, jezera i zatienih prirodnih podruja. Zbog

nedefiniranog prihvatnog kapaciteta danas su najugroeniji NP Plitvika jezera i NP Krka kao

i NP Kornati koji se nalazi pod pritiskom velikog broja plovila.

Unato svemu navedenom optereenje okolia nije vee od predratnog, a hrvatska je

obala jedna od najbolje ouvanih meu zemljama Mediteranskog bazena. Odgovaran je

zadatak taj status odrati i u budunosti.

2.2. Opa zatita prirodnih resursa u razvoju turizma

Zatita prirodnih resursa, sasvim sigurno, jedna je od najsloenijih aktivnosti drutva, a

posebice u meudjelovanju s gospodarskim razvojem. U cilju uspostavljanja njihova

ravnotena odnosa nuno je bolje povezivanje ekoloke i ekonomske politike na nain da

ekologija i njezina temeljna naela postanu ishodite svih ciljeva i instrumenata ekonomske

politike (Duli, 2001.).

Temeljni dokument na nacionalnoj razini, koji dovodi u skladan odnos ekoloku i

ekonomsku politiku, jest Strategija odrivog razvoja (NN 30/09) donesena 2009. godine, koja

zauzima kljuno mjesto ka dugoronom usmjeravanju gospodarskog i socijalnog razvitka te

zatiti okolia u cilju postizanja odrivog razvoja RH. U proces provedbe Strategije ukljueni

su svi relevantni dionici, pa osim Hrvatskog Sabora i Vlade RH, vane aktere ine upanije,

veliki gradovi i opine koji meusobno surauju i zajedniki djeluju u svrhu ostvarivanja

odrivih ciljeva. U cilju koordinacije provedbe programa zatite okolia i prostora te odrivog

razvoja Vlada je osnovala Savjet prostornog ureenja RH i Savjet za odrivi razvitak i zatitu

okolia koje ine znanstveni, struni, javni i drugi djelatnici.

Osim Strategije odrivog razvoja, s ijim idejama sukladno trebaju biti izraene i

voene ostale nacionalne strategije, u temeljne razvojne dokumente koji tretiraju

problematiku koritenja, zatite i upravljanja prostorom kao temeljnim prirodnim dobrom sa

svim prirodnim resursima spadaju i Strategija prostornog ureenja RH i Strategija zatite

okolia ija obveza definiranja proizlazi iz Zakona o prostornom ureenju odnosno Zakona o

15

zatiti okolia (NN 110/07). Navedeni zakoni uz Zakon o zatiti prirode (NN 70/05 i 139/08)

ine temeljne zakonske dokumente ekoloke politike.

Upravne poslove zatite okolia obavljaju Ministarstvo graditeljstva i zatite okolia,

dravne upravne organizacije, upanijski uredi za zatitu okolia odnosno gradski uredi grada

Zagreba te upravna tijela jedinica lokalne samouprave i uprave nadlena za obavljanje

poslova zatite okolia. Strune poslove obavljaju registrirane pravne osobe koje nadziru

poslove zatite okolia, izrauju strune prijedloge i elaborate te obavljaju poslove strunog

obrazovanja i usavravanja u provoenju zatite okolia (Duli, 2001.).

Veliki utjecaj na politiku zatite okolia u RH, danas, ima EU koja je potaknula

donoenje stratekih dokumenata, zakona i propisa na tom podruju kao uvjeta za zavretak

pregovora. Konanim ulaskom u integraciju RH e u potpunosti uskladiti svoju nacionalnu

politiku s onom europskom to e oznaiti poetak promjena u smjeru poboljanja zdravlja

ljudi, ouvanja resursa i ekosustava, te doprinijeti ekonomskim koristima.

2.3. Prednosti hrvatskog prostora u turistikoj valorizaciji

Hrvatska se nalazi na dodiru velikih prirodno geografskih cjelina Jugoistone Europe:

Panonske nizine, Dinarida, Sredozemlja i Alpa (okonaj i Vuk, 2010.). Takav poloaj,

osigurao je pojavu brojnih prirodnih fenomena koji danas krase podruje nae zemlje te koji

potiu masovna turistika kretanja za vrijeme ljetne sezone. Malo je zemalja na svijetu koja se

mogu pohvaliti tolikom prirodnom raznolikou na tako malom prostoru to i izdvaja

Hrvatsku na turistikom tritu. Unutarnje i vanjske sile utjecale su na sloenu reljefnu sliku

koja poveava ljepotu krajolika. Krki fenomen, po kome je Hrvatska svjetski poznata,

privlai raznolikim povrinskim i podzemnim fenomenima od kojih valja istaknuti Cerovake

peine kao najznaajniji speleoloki objekt koji je nastao redom tekuica. Osim toga, zbog

izuzetnog znaaja za znanost i turizam, prepoznato je i zakonski zatieno 9.5% ukupne

kopnene povrine drave. Iako druge europske zemlje imaju razmjerno vee povrine pod

zatitom, sustav zatite u RH je stroi, zbog ega je ouvanost prirode u zatienim

podrujima vea (Institut za turizam, 2011.). Najstariji nacionalni park jesu Plitvika jezera

(1949), ujedno i povrinom najvei meu ostalim nacionalnim parkovima, a najmlai je

16

Sjeverni Velebit (1999). Osim ovog oblika postoje jo i drugi naini zatite, kao to su strogi

rezervati (Hajduki i Roanski kukovi), posebni rezervati (urevaki pijesci), parkovi

prirode (Kopaki rit) i drugi. I kao zadnji, ujedno i najvaniji element, treba spomenuti

maritimno klimatski kompleks koji je glavni motiv koji potie dolazak turista pa se zbog

toga i najvie valorizira. Naime, prema TOMAS istraivanjima za ljeto 2010., glavni motivi

dolaska turista u RH jesu pasivni odmor i oputanje, a najomiljenija aktivnost plivanje i

kupanje. Usporeujui motive s onima iz 2007. godine, oni se nisu promijenili. Dakle, odmor

na moru je i dalje dominantan te on privlai posjetitelja naeg podruja (Institut za turizam,

2010.). Iako je motiv sunce i more i dalje vrlo aktualan u RH te prednjai u odnosu na

druge motive, trend se polako mijenja. Pratei turistiku potranju na europskom tritu

biljei se porast potranje za aktivnim odmorom u istim prirodnim sredinama koji su u

skladu sa zdravim nainom ivota i zdravom hranom.

Takva potranja diktira ponudu pa sve vie zemalja stavlja akcent na selektivne oblike

turizma, istiui ekoturizam i alternativni turizam kao oblike koji u najveoj mjeri doprinose

ouvanju prirodnih resursa. Ovakav trend prednost je za Hrvatsku u odnosu na konkurentne

mediteranske zemlje s obzirom da se po ekolokom sustavu ubraja u jedne od bioloki i

krajobrazno najraznovrsnijih europskih zemalja. Ona moe ponuditi zdrav i netaknut prirodan

okoli, zdravu i organski proizvedenu hranu te autentino prirodno okruenje ime je

prepoznat prostor za daljnji razvoj turistikih usluga uz istovremeno ouvanje onoga to

Hrvatsku ini posebnom. Jedan projekt kroz koji se Hrvatska nastoji profilirati i kao ekoloki

osvijetena destinacija jest europski projekt EDEN destinacija odnosno destinacija izvrsnosti.

Cilj projekta je promicati model odrivog razvoja kroz sve zemlje EU, a odabir destinacija

vri se prema godinjoj tematici koja je svake godine razliita. Hrvatska sudjeluje u projektu

od 2007. godine, a destinacije dobitnice za RH kroz godine bile su slijedee: Sveti Martin na

Muri kao najbolja ruralna destinacija (2007), grad urevac u kategoriji nematerijalne batine

(2008), NP Sjeverni Velebit kao zatieno podruje (2009), grad Nin za skupinu destinacija

Turizam uz vode (2010) i Pustara Vinjica za obnovu fizikog prostora u svrhu turizma

(2011) (Europska Komisija, 2012.). Ovim projektom nastoji se smanjiti pritisak na obalni

prostor te potaknuti razvoj turizma u nerazvijenim podrujima.

Osim atraktivnog prirodno-geografskog poloaja koji privlai veliki broj posjetitelja i

prometni poloaj RH u mrei europskih prometnica, sasvim sigurno, predstavlja jedan od

17

znaajnijih imbenika za turistiku valorizaciju prirodnih resursa. Moe se ak rei i da je

odreujui s obzirom da nedostupni prirodni resursi i ne mogu biti turistiki valorizirani.

Velika financijska sredstva i napori ulau se u izgradnju i modernizaciju cestovne

infrastrukture, a neki od glavnih razloga tomu jesu to to hrvatske prometnice ine dio

europskog prometnog sustava, on doprinosi 5 do 8% hrvatskog BDP-a (okonaj i Vuk, 2010.)

te oko 80% ukupnog broja posjetitelja slui se automobilom kao prijevoznim sredstvom za

dolazak u destinaciju. To je vidljivo i iz slijedeih statistikih pokazatelja: poetkom 2008.

ukupna cestovna mrea iznosila je 1.163,5 km da bi do kraja te iste godine iznosila 1.198,7,

dakle ukupno se izgradilo 41,5 km novih cesta, a tu je bitno spomenuti, s turistike strane,

putanje u promet 40 km autoceste Zagreb Split, do kraja 2009. godine izgradilo se jo 42

km novih cesta pa ona iznosila 1.204,7 km dok se u 2010. pustilo 28 km cesta kao dopuna ve

postojeoj dionica autocesta (Autoceste nacionalna izvjea za 2008., 2009, i 2010.). Iako se

vide znatni pomaci to se tie cestovnog prometa, RH treba jo poraditi i na modernizaciji

eljeznike infrastrukture koja s aspekta ouvanja okolia ima veliko znaenje.

Navedeni prirodni potencijal i predispozicije Hrvatske jo uvijek nisu dovoljno

prepoznate, a na putu prema njihovoj boljoj turistikoj valorizaciji stoje brojna ogranienja, a

o nekima od njih biti e rije u nastavku.

2.4. Ogranienja u valorizaciji prirodnih resursa u turizmu RH

Turizam se u Hrvatskoj tradicionalno oslanja na sunce i more odnosno na tim prirodnim

resursima gradi svoju turistiku ponudu dok se drugi prirodni resursi u turizmu nedostatno

valoriziraju. Tako se s jedne strane stvara snaan pritisak na obalni prostor dok je s druge

strane unutranjost zemlje opustoena i nedovoljno valorizirana uz jake turistike potencijale.

Intenzivnijim razvojem turizma u unutranjosti zemlje smanjilo bi se optereenje na obalni

prostor, a isto tako produila turistika sezona. Unutranjost Hrvatske idealna za razvoj

selektivnih oblika turizma. Rijeke nisu dovoljno turistiki valorizirane ali imaju velike

potencijale za razvoj nautikog (Dunav, dijelovi Save, Drave, Kupe, Zrmanje, Krke i

Neretve), sportsko-rekreativnog (Gacka) i kupalinog turizma (Mrenica, Korana). Isto tako

kontinentalno podruje bogato je termalnim izvorima (Krapinske, Stubike, Varadinske i

18

Tuheljske toplice), a ne treba podcijeniti i zatiena prirodna podruja (Kopaki rit) (Kuen,

2002.). Jedan od razloga nedovoljne valorizacije unutranjosti zemlje je loa infrastruktura na

kojoj je potrebno poraditi da bi se uope moglo poeti razvijati podruje unutranjosti, a tim

bi se pitanjem trebale pozabaviti vlasti na regionalnoj razini.

Osim nedovoljne valorizacije svih prirodnih resursa kao drugo ogranienje istie se

zakonodavni okvir unutar turistikog sektora. Ve je i prije istaknuto da turizam ne posjeduje

vlastite resurse ve ih mora dijeliti s drugim gospodarskim djelatnostima. Zajedniko

koritenje resursa ponekad prolazi u meusobnoj suradnji i skladu, ali, u veini sluajeva, uz

nesporazume i manjak zajednike koordinacije u kojima turizam najee izvlai deblji kraj.

Iako se ve dugi niz godina istie potreba donoenja zakona o zatiti i koritenju

prirodnih resursa unutar turistikog sektora i dalje u RH ne postoje turistiki propisi kojima bi

se titili opi interesi turistikog gospodarstva pri njihovu iskoritavanju. Pravna regulativa u

RH obuhvaa niz zakona i propisa kojima se reguliraju i tite prirodni resursi u tradicionalnim

djelatnostima te utvruju primarna prava odreene djelatnosti glede vlastitih temeljnih

resursa. Vaei propisi ne zabranjuju paralelno turistiko koritenje tih resursa ali dovode

turizam u nezavidan poloaj u kojemu je on vie zainteresiran za ouvanje nekog resursa nego

li njegov zakonom proklamirani korisnik (Kuen, 2002.). Prostorni planovi se nameu kao

potencijalno rjeenje za ublaavanje neravnopravnog poloaja turizma, ali i oni mogu biti

podvrgnuti manipulaciji pojedinaca.

Valja istaknuti da ne utjeu samo prljave industrije negativno na prirodne resurse ve

se i sam turizam, u veini sluajeva, pojavljuje kao glavni krivac trajno naruenog okolia. U

uvjetima u kojima se razvijao turizam na naem podruju, neplanski i bez zajednike brige o

utjecaju na okoli, ostavio je vidljive negativne tragove na hrvatski prostor. Iako su ve od

poetka devedesetih postojali strateki dokumenti koji su isticali znaaj prirodne komponente

u hrvatskom turizmu, stanje u okruenju diktiralo je drugaije. U prvoj Strategiji razvoja

turizma iz 1993. godine istie se: U dosadanjoj valorizaciji turistikih resursa i atrakcija

preko 90% turistikog prometa bilo je vezano uz prirodne atraktivnosti i ekoloku

komponentu(Razvojna strategija hrvatskog turizma, 1993.), meutim poslijeratno stanje

stavilo je u fokus neke druge segmente, a to su bili obnova i modernizacija turistikih

kapaciteta te stvaranje pozitivnog imida zemlje dok se stanje okolia potpuno zanemarivalo.

19

U drugoj Strategiji turizma iz 2003. godine, u kojoj je predvieno ostvarenje razvojnih

ciljeva do 2010. godine trajna zatita i dugorono odriva valorizacija turistikih potencijala

istie se kao kontinuirani proces u dugoronom razvoju hrvatskog turizma, a u skladu s tim

definirani su i ciljevi. Naime, dva cilja od njih deset definiranih direktno dodiruju podruje

valorizacije prirodnih resursa, a to su donoenje prostornog plana razvoja hrvatskog turizma u

svrhu ouvanja atraktivnih prirodnih resursa te trajna zatita, implementacija i potivanje

ekolokih standarda te dugorono odriva valorizacija prirodnih resursa (Ministarstvo turizma

RH, 2003.). Openito, mali postotak stratekih ciljeva je uope realiziran, a za navedene

ciljevi moe se rei da prostorni plan hrvatskog turizma nije donesen, Masterplanova

nedostaje, intenzivnija promocija i poticanje ekologije ne postoji. Dakle, u novoj strategiji

razvoja turizma, koja je trenutano u izradi, neki ciljevi e se i ponavljati, a koliko e se oni

ostvariti u nadolazeem razdoblju ovisi e o prilagodbi zakonodavne regulative i boljoj

suradnji izmeu regija.

20

3. TURISTIKA VALORIZACIJA NACIONALNIH PARKOVA U RH

3.1. Obiljeja nacionalnih parkova

Poetak zatite prirode zapoinje osnivanjem prvog nacionalnog parka 1872.

Yellowstone u SAD-u, a ubrzo nakon njega osnivaju se nacionalni parkovi i u Australiji te

Kanadi. Prvi nacionalni parkovi, u Europi i Japanu, osnivaju se poetkom 20. stoljea, a sve

do poetka ezdesetih godina prolog stoljea vei broj nacionalnih parkova nalazi se u

visokorazvijenim zemljama svijeta. Pojam nacionalnih parkova razlikuje se u pojedinim

zemljama, pa tako dok u SAD-u i skandinavskim zemljama parkovi zauzimaju nenaseljena

podruja u kojima se vrlo strogo provode mjere zatite prirode koje ukljuuju zabranu sjee

uma, lova, ribolova i slino, u Velikoj Britaniji, nacionalni parkovi, zauzimaju naselja, kod

njih se obrauje zemlja, pa ak ima i nuklearnih elektrana (orak i suradnici, 2006.). 1948.

godine osniva se Meunarodna unija za ouvanje prirode i prirodnih izvora s ciljem

ujednaavanja propisa o zatiti prirode, zbog razlika u zakonodavstvima meu pojedinim

zemljama, te osiguranja funkcioniranja turizma kao promotora ouvanja okolia u zatienim

podrujima (IUCN, 2012). 1962. odrava se i prva konferencija o nacionalnim parkovima.

Samo godinu dana kasnije izneseni su kriteriji za proglaenje nekog prostora nacionalnim

parkom. Djelatnosti poput ratarstva, stoarstva, lova, ribolova, eksploatacije ruda i uma te

gradnja brana za hidroenergiju i navodnjavanje strogo se zabranjuju dok se turizam ocjenjuje

kao neprivredna djelatnost koja nije opasna za nacionalne parkove te ima ulogu njegove

aktivne zatite.

Danas zatiena podruja u svijetu pokrivaju 11,5% ukupne kopnene povrine, a udio

nacionalnih parkova u ukupnoj povrini iznosi 23,6%. U najveoj mjeri ih ima na podruju

Europe (63,17%), a zatim u Sjevernoj Americi (11,83%), Oceaniji (9,89%), Srednjoj i Junoj

Africi (6,05%), Aziji (5,04%), Junoj Americi (2,10%), Srednjoj Americi (1,13%) te

Srednjem Istoku i Sjevernoj Africi (0,79%) (Marti, 2010.). Nacionalni parkovi predstavljaju

jednu cjelinu koja obuhvaa sveukupnu prostornu zatitu, tla, biljaka i ivotinja uz doputenje

antropogenog utjecaja u mjeri koja jami ouvanje temeljnog prirodnog fenomena. Osnovne

funkcije njihova postanka jesu kulturna, znanstvena, odgojna i rekreativna. Razlikujemo tri

21

tipa nacionalnih parkova (Vidakovi, 1997.): ameriki, koji ima odgojno turistiku funkciju

te doputa slobodnije ponaanje, europski, koji ima znanstveno istraivaku funkciju te su

svi gospodarski zahvati zabranjeni i kombinirani. Nacionalni parkovi predstavljaju

najorganiziraniji oblik zatiene prirode, koja omoguuje da veliki broj posjetitelja, uz

potivanje njezinih naela, uiva u rijetkim prirodnim ljepotama.

3.2. Nacionalni parkovi u RH

Poetak osnivanja nacionalnih parkova u RH vee se za 1949. godinu kada je proglaen

i prvi nacionalni park. Zbog svoje osobite prirodne, znanstvene, kulturne, odgojno-obrazovne,

estetske i turistike vrijednosti, 1949., Plitvika jezera proglaena su nacionalnim parkom, a

odmah iste godine slijedi i proglaenje Paklenice nacionalnim parkom. RH ima osam

nacionalnih parkova od kojih je pet u unutranjosti (Plitvika jezera, Paklenica, Risnjak,

Sjeverni Velebit i Krka), a tri na moru (Mljet, Kornati, Brijuni). Svi su oni podjednako vani

za znanstvena istraivanja, izobrazbu, ekoloki turizam i rekreaciju, zbog ega su proglaeni

nacionalnim parkovima (Vidakovi, 2003.). Zajedno zauzimaju 961,35 km2 povrine, a ona

nije fiksno odreena. Naime, nacionalni parkovi mogu se reorganizirati i osuvremeniti te

proiriti. Tako su 1997. godine NP Plitvika jezera, NP Paklenica, NP Risnjak i NP Mljet

proireni, a NP Kornati, NP Krka i NP Brijuni smanjeni.

Prema Zakonu o zatiti prirode nacionalni parkovi su preteno neizmjenjivo podruje

kopna i/ili mora iznimnih i viestrukih prirodnih vrijednosti, obuhvaa jedan ili vie sauvanih

ili neznatno izmjenjivih ekolokih sustava, a prvenstveno je namijenjen ouvanju izvornih

prirodnih vrijednosti (Zakon o zatiti prirode NN 70/05). Osim zatite prirode imaju ulogu

pruanja informacija, znanja i aktivnog odmora. Hrvatski Sabor proglaava nacionalne

parkove te donosi prostorne planove podruja posebnih obiljeja za podruje nacionalnog

parka. Oni su glavni zakonski dokumenti sve dok se ne donese Plan upravljanja. upanijski

zavodi za prostorno planiranje, u nadlenosti Ministarstva zatite okolia, prostornog ureenja

i graditeljstva, zadueni su za izradu prostornih planova nacionalnih parkova (Marti, 2010.).

Od svih nacionalnih parkova u RH samo se NP Plitvika jezera nalazi na popisu

svjetske batine UNESCO-a, a NP Paklenica, kao dio parka prirode Velebit, svjetski je

22

rezervat biosfere od 1977. Dodatnu vrijednost nacionalnim parkovima daje injenica da se po

bogatstvu krkih fenomena i biolokoj raznolikosti RH ubrajaju meu najvanije zemlje u

svijetu zbog ega je 2003. Svjetska banka pokrenula poseban meunarodni projekt Program

ouvanja ekolokih sustava na kru i u podzemlju. Vanost hrvatskog kra potvruje i

injenica da se u svjetskoj turistikoj literaturi za krke pojmove koriste hrvatske rijei (polje,

ponikva, doline). Kroz KEC projekt se usmjerava odrivo gospodarenje prirodnim resursima

te ouvanje bioloke raznolikosti, a isto tako daju se poticaji ekoturizmu koji je u RH tek na

svojim poecima unato dobrim razvojnim perspektivama (KEC, 2012). Razlog tome krije se

u intenzivnoj usmjerenosti ka primorskom odmorinom turizmu koji donosi vrlo visoke

prihode u odnosu na uloeni trud, nedostatak educiranih strunih kadrova za tu vrstu turizma

kao i manjak podrke iz redova dravnih vlasti. Isto tako ne postoje odgovarajui smjetajni

kapaciteti koji e odgovarati potrebama ekoturista jer se jo uvijek primarno koriste klasini

smjetajni objekti. Sve to ukazuje na injenicu, da unato visokoj atraktivnosti i ouvanosti

hrvatskih nacionalnih parkova, bez veih promjena institucionalnog i drutveno-politikog

okruenja nemogue je oekivati vee promjene u smislu razvoja ekoturizma, a upravo on

ini znaajan korak u turistikoj valorizaciji, ali i ouvanju zatienih podruja.

3.3. Turistika valorizacija nacionalnih parkova odabrani primjeri

U ovom poglavlju biti e rije o turistikoj valorizaciji odabranih nacionalnih parkova u

RH koja podrazumijeva interdisciplinaran pristup i obuhvat irokog spektra elemenata.

Odabrane nacionalne parkove ine NP Brijuni, NP Plitvika jezera, NP Krka, NP Paklenica i

NP Kornati. Ukljuene elemente, za koje autor smatra da e pomoi pri razumijevanju njihove

valorizacije, ine prirodna i kulturna obiljeja, kojim se nastoji ukazati na rijetkost i

jedinstvenost prirodnih podruja u kontekstu turistike ponude, a isto navodi i na potrebu

njihove zatite. Ukljuuje se i element menadmenta nacionalnim parkovima koji je glavna

okosnica za turistiku valorizaciju, a o kojem ovisi funkcioniranje nacionalnih parkova. Tu je

vano naglasiti ulogu prostornih planova i planova upravljanja kojim se utvruju zone

turistike namjene i usmjerava turistika aktivnost. Nakon osnovnih obiljeja prelazi se i na

organizaciju turizma unutar nacionalnih parkova koja ukljuuje analizu posjetitelja koja je

vana s aspekta razumijevanja motiva njihova dolaska kao i njihova zadovoljstva turistikom

23

ponudom. S aspekta zatite prirodnog podruja potrebno je pratiti razinu posjeta na dnevnoj i

godinjoj razini te njihovo kretanje unutar parka radi fizikog optereenja prostora. Sustavom

posjeivanja i selektivnim oblicima turizma moe se kontrolirati kretanje posjetitelja te

smanjiti njihov negativan utjecaj na okoli. Za svaki nacionalni park takoer se iznose

aktivnosti koje se provode, a koje doprinose turistikoj valorizaciji nacionalnih parkova

(meunarodna suradnja, edukacija zaposlenika i posjetitelja te lokalne zajednice, znanstvena

istraivanja, primjena novih tehnolokih instrumenata).

3.3.1. Nacionalni park Brijuni

Brijuni su proglaeni nacionalnim parkom 1985., a na dobivanje tog statusa utjecali su

dobro ouvana zajednica sredozemne crnike, pejsani parkovi na Velom Brijunu, morski

ekosustav i bogata kulturna batina, osobito iz rimskog i bizantskog razdoblja. Povrina Parka

iznosi 3.395 ha. Vei dio zauzima morska povrina sa 2.651,70 ha dok 743,30 ha otpada na

kopnenu povrinu Parka. Park ine etrnaest otoka i otoia od kojih su dva najvea Veli i

Mali Brijun (Javna ustanova NP Brijuni, 2012.).

3.3.1.1. Prirodna i kulturna obiljeja NP Brijuni

Brijuni privlae posjetitelje geolokim znaajkama prostora, klimom, vodom, biljnim i

ivotinjskim svijetom, zatienom prirodnom i kulturno povijesnom batinom, kulturnim

ustanovama, sportsko-rekreacijskim sadrajima, turistikim stazama, putovima i cestama,

znamenitim osobama i povijesnim dogaajima te kulturom ivota i rada (Kuen, 2002.).

Otoje se odlikuje najljepim autohtonim umama crnike i makije, starima vie od 100

godina, te lovorom i zelenikom, to su obiljeja tog podruja (Vidakovi, 2003.). ivotinjski

svijet je vrlo raznolik i zanimljiv te nekima i glavni motiv posjeta Parku. Osim autohtonih

vrsta, na Brijunima, ive i divlje ivotinje koje nisu svojstvene ovom stanitu. Na podruju

parka osim autohtonih uzgojenih vrsta poput magarca, istarske ovce, koze i istarskog goveda

mogu se vidjeti i antilope, indijsko govedo, somalijske ovce, lame, zebre, a izuzetna atrakcija,

24

uz slonove Sonija i Lenku, je kakadu Koki koji na otoku obitava posljednja tri desetljea. Ipak

ovo podruje istie se ponajvie po fondu riba koji je po gustoi i veliini pojedinanih

primjeraka izniman, te se razvija zatien od izlovljavanja (Brali, 2005.). Brijunski akvatorij

znaajno je sklonite i reprodukcijsko sredite biljnih i ivotinjskih vrsta koje je uspjeno

odoljelo tetnim posljedicama industrije i ekspanzije turistike privrede koja je zahvatila

dijelove zapadne Istre. Ovo podruje trajno je stanite zatienih periska i prstaca, a

povremeno ga posjeuju kornjae i dupini. Podmorje obiluje raznim vrstama spuvi,

koljkaa, jeinaca, rakova, riba i drugim.

Osim u prirodnim ljepotama posjetitelji mogu uivati i u sauvanim arheolokim

lokalitetima od kojih se istiu rimska vila u uvali Verige koja datira iz prvog stoljea, naselju

Gradina iz bronanog doba, Kastrumu, najslojevitijem lokalitetu koji se protee na 1 ha te

crkvi Sv. Marije. Na otocima se mogu razgledati izlobe od kojih su u stalnoj postavi izloba

kopija fresaka i glagoljakih natpisa Istre i Kvarnera, izloba Iz sjeanja starog Austrijanca

koja je postavljena 1993. u ast stogodinjice dolaska Paula Kupelwiesera na otok, izloba

Josip Broz Tito na Brionima, otvorena 1984., te prirodoslovna zbirka izloenih prepariranih

ivotinja koje su obitavale na otocima (Javna ustanova NP Brijuni, 2012.).

3.3.1.2. Upravljanje nacionalnim parkom

Temeljni dokumenti upravljanja nacionalnim parkom jesu Prostorni plan, koji je za NP

Brijuni (NN 45/01) donesen 2001. godine, te su njegove izmjene i dopune nune, i Plan

upravljanja, ijoj se izradi pristupilo 2008. godine, a njegova prva verzija dovrena je 2011.

godine. Poslana je na itanje svim vanim institucijama i konzultantima te se njegovo

usvajanje oekuje u 2012. godini. Uz navedene dokumente ponaanje unutar Parka regulira se

Pravilnikom o redu koji je donesen 2000. godine, a nakon donoenja Plana upravljanja,

Pravilnik e se izmijeniti u skladu sa Zakonom o zatiti prirode. Osim toga na snazi su i

Program zatite divljai (2011. 2021.), te odluke kojim se odreuju uvjeti za obavljanje

rekreacijskog ribolova/rekreacijskog ribolova na udicu koje su na snazi od 2010. godine

(Javna ustanova NP Brijuni, 2012.).

25

Organ koji donosi planove upravljanja te je zaduen za njihovo provoenje jest Javna

ustanova koja ima ulogu zatite, odravanja i promicanja Parka. Statut Javne ustanove

donesen je i usvojen 2006. godine. Unutarnje ustrojstvo Javne ustanove sastoji se od slube za

promidbu i prodaju, slube za financijsko-raunovodstvene poslove i nabavu, slubu za

odravanje prijevoza, slubu pravnih, kadrovskih i opih poslova, slube strunih poslova

zatite, odravanja, ouvanja i koritenja NP, slube za nadzor i zatitu, slube za hotelijerstvo

i slube za izletniki turizam. U 2011. Javna ustanova zapoljavala je ukupno 286 radnika, od

toga 209 stalnih zaposlenika i 77 sezonskih zaposlenika (tokovi, 2011.).

3.3.1.3. Turizam i posjetitelji

Programom posjeivanja i razgledavanja NP Brijuni utvruje se dnevni prihvatni

kapacitet, mogua mjesta posjeivanja i nain posjeivanja Parka, a temeljem tog programa,

Sluba za izletnike djelatnosti, organizira voenja i prihvat posjetitelja te rekreativne

aktivnosti. Glavni informativni centar smjeten je u Faani gdje djeluje kao turistika agencija

te vri usluge prodaje ulaznica i pruanja potrebnih informacija. Iako se to smatra glavnim

informativnim centrom, zbog mogunosti prodaje izletnikih aranmana od strane drugih

turistikih agencija i one mogu pruati osnovne informacije o Parku. Isto tako u Faani se

nalazi i glavni ulazni punkt gdje se u organizaciji Parka vri prijevoz do otoka. Izuzetno, i uz

prethodni dogovor, brodovi koji nisu u vlasnitvu Parka, mogu pristati uz Veliki Brijun, Mali

Brijun i Jerolim. Informacije o Parku, po dolasku u destinaciju, posjetitelji mogu dobiti putem

signalizacije uz prometnice kroz velike info ploe postavljene na graninom prijelazu, iz

smjera Italije, na glavnim ulazima u Faanu (Vodnjan i Veli Vrh) te u samoj Faani. Isto tako

u Umagu, Poreu i Rovinju postavljeni su putokazi za NP Brijuni. Po dolasku na otok Veliki

Brijun posjetiteljima na raspolaganju stoje putokazi koji pokazuju smjer do znaajnih

turistikih i kulturno-povijesnih objekata (Prema Javna ustanova NP Brijuni, 2012.).

26

3.3.1.3.1. Analiza posjetitelja

Kljune skupine, koje posjeuju NP Brijuni, mogu se ralaniti na posjetitelje/izletnike i

stacionirane goste odnosno hotelske posjetitelje. U svakoj od navedenih skupina dominiraju

slijedei segmenti, u grupi posjetitelja/izletnika to su individualni gosti koji kupuju kartu u

poslovnici Javne ustanove NP Brijuni, agencijski gosti, hotelski gosti, posjetitelji Malog

Brijuna i posjetitelji Sv. Jerolima dok u skupini hotelskih gostiju prevladavaju individualni

odmorini gosti, sudionici kongresa, konvencija, sastanaka i incentiva, gosti koji su lanovi

raznih grupa s istim interesima te alotmanski gosti (Marketing plan NP Brijuni za 2012.

godinu, 2011.).

U 2011. godini ostvareno je ukupno 26.823 noenja, to je pad za 1.939 noenja u

odnosu na prethodnu godinu. I dok se u broju noenja biljei pad kod izletnika biljei se rast

za 12.105 osoba u odnosu na prethodnu godinu. Dakle, u 2011. godini Park je posjetilo

155.369 izletnika. Isto tako broj nautiara se poveao za 240 plovila koji su zastali kraj Parka,

pa je broj nautiara u 2011. iznosio 2.504. U noenjima dominiraju Hrvati sa 47%, Talijani sa

16%, Slovenci sa 9%, a potom i gosti iz Srbije, Njemake, Rusije, Austrije i BiH. Oni

najee individualno posjeuju otoke (42,06%), zatim u grupama (22,62%), u sklopu

kongresa (28,15%) i u agencijskom aranmanu (7,17%). Ista je situacija i za izletnike koji

najee dolaze individualno (47%), a potom u agencijskom aranmanu (32%) (Marketing

plan NP Brijuni za 2012. godinu, 2011.). Turistika ponuda usmjerena prema boravinim

gostima osmiljena je na nain da se njihov boravak uini to zanimljivijim te da im se ispuni

slobodno vrijeme i to se ini kroz prezentaciju prirodnih i kulturnih ljepota, gastro i eno

ponudu, te raznovrsne sportske sadraje. Sudionicima kongresa, sastanaka i incentiva nastoji

se pruiti nezaboravan doivljaj, a individualnim gostima obiteljski ugoaj s ponudom za

svakog lana (djeci su zanimljive ivotinje, roditeljima rekreacija).

3.3.1.3.2. Izletniki turizam

Nacionalni park je od njegovog otvorenja do danas posjetilo oko 4 milijuna posjetitelja

(tokovi, 2011.) koji su se manje ili vie upoznali sa svim glavnim karakteristikama koje

27

odlikuju prostor Parka. Programi izleta obuhvaaju sve kljune turistike atrakcije, a one se

mogu razgledati individualno ili u grupama, te bez ili u pratnji turistikog vodia. Izleti mogu

biti krunog karaktera, obilaska otoka u plovilu, ili stacionirana, pristajanjem uz obalu te

daljnji nastavak razgleda Parka na kopnu. Tu se posjetitelji mogu odluiti za upoznavanje

otoka pjeaenjem, koritenjem bicikli2, vlakiem ili elektrinim vozilom, koji je prvenstveno

bio namijenjen za prijevoz igraa golfa, a danas se koristi kao sredstvo za prijevoz gostiju

udaljenih luksuznih vila, te za izlete VIP gostiju (Javna ustanova NP Brijuni, 2012.).

Uobiajeni izletniki program sastoji se od organizacije razgledavanja prirodnih i kulturno

povijesnih vrijednosti Velikog Brijuna. Velika je veina tih vrijednosti upravo na tom otoku.

Izletniki vlak vodi do Safari parka, bizantskog kastruma i rimskog ladanjskog kompleksa

Verige. U vonji kroz brijunske ume i pejsane parkove posjetitelji mogu vidjeti i brojnu

divlja na otvorenim panjacima (Brali, 2005.).

Posjeta otoku Sv. Jerolim obuhvaa prihvat individualnih i grupnih gostiju u svrhu

cjelodnevnog boravka i kupanja. Doputeno je pristajanje i vonja akvatorijem oko otoka za

plovila manjeg gaza, uz plaanje naknade, dok je za plovila pravnih i fizikih osoba za dovoz

posjetitelja na otok doputeno pristajanje bez prethodne najave uz plaanje naknade za

boravak neposredno na otoku. Za posjet otoku Kote nije potrebno plaati naknadu, ali je

doputeno pristajanje samo plovilima malog gaza. Program posjeivanja obuhvaa

cjelodnevni boravak i kupanje (Javna ustanova NP Brijuni, 2012.).

Od ostalih izletnikih aranmana u organizaciji nacionalnog parka tu se nalaze jo i

oplovljivanje brijunskog arhipelaga u pratnji vodia s mogunou pristajanja u uvali Sv.

Nikole i otoku Sv. Jerolim te mogunost autonomnog ronjenja kroz organizirano voenje

ronilakih grupa. Na tri lokacije predvienim za ronjenje postavljena su sidrita i

odgovarajue plutae.

2 Posjetiteljima na raspolaganju stoji 350 bicikli koje mogu koristiti na 24 km dugoj asfaltiranoj cesti ili po

bijelim putovima. U organizaciji specijaliziranih agencija mogue je realizirati i ekstremnije biciklistike programe.

28

3.3.1.3.2.1. Pouni programi

Uz klasine programe voenja postoje jo i pouni programi koji obuhvaaju pojedine

prirodne ili kulturne vrijednosti. Neki od tih posebnih programa obuhvaaju ekoloke akcije

sakupljanja naplavina s obale, promatranje ptica, divljai i divljih ivotinja, upoznavanje

arheoloke batine. U svrhu to kvalitetnije prezentacije vrijednosti Parka postavljene su

poune ploe za rimsku vilu u uvali Verige, bizantski kastrum, baziliku Sv. Marije, otiske i

stopala dinosaura na rtu Pogledalo, Etno-park, Baru, Staru maslinu i stazu Zelenikovac (Javna

ustanova NP Brijuni, 2012.).

Staza Zelenikovac duga je 1 km, a obuhvaa geoloko-paleontoloke fenomene,

etnoloke i kulturne-povijesne fenomene te specifine skupine flore i faune. Svaki od

navedenih elemenata popraen je edukativnim ploama na etiri jezika. U individualnom ili

grupnom aranmanu posjetitelji mogu poblie upoznati karakteristine umske sastojine koje

se javljaju na Brijunima, vidjeti stope dinosaura, nauiti neto o priobalnim pticama Brijuna te

saznati zato je Zelenikovac bio pod vojnim nadzorom u Titovo vrijeme.

U uvali Saline odravaju se dva edukativna programa u sklopu kojih posjetitelji mogu

saznati vie o zatienoj flori i fauni. Mala kola podmorja naziv je edukativnog programa

kroz koji posjetitelji ronjenjem bivaju upoznati s osnovnim karakteristikama Jadranskog mora

i glavnim znaajkama brijunskog podmorja. Ispod mora mogue je vidjeti livade morskih

cvjetnica i naselja periske, a obje vrste ubrajaju se u strogo zatiene svojte u Jadranu. U uvali

je smjeten i ornitoloki rezervat u kojem borave mnoge zatiene ptije vrste (bijela aplja,

crna roda, bukavac nebogled) koje je mogue promatrati s oblinje osmatranice te ih tako

bolje upoznati.

Kroz program Mala kola o konjima posjetitelji uz strunu osobu mogu saznati vie o

osnovnim potrebama i navikama tih ivotinja, a postoji i poseban program za hranjenje divljih

ivotinja u Safari parku.

29

3.3.1.3.3. Golf turizam

Golf na Brijunima ima dugu tradiciju, koja see jo u davnu 1922. godinu kada je

izgraeno golf igralite, a prvi turnir odran je 1923. U razdoblju od 1923. do 1933. golf

igralite redizajnirano je 4 puta, a 2006. posljednji put rekonstruirano. Ovaj oblik turistike

aktivnosti na Brijunima djeluje u skladu s okoliem te je optimalan za valorizaciju prirodnih

resursa. Naime, ne koriste se pesticidi, nema ak ni zalijevanja, tako da zelenilo igralita ovisi

o vremenskim uvjetima. Atraktivan ambijent privlai sve vie golfera na otok gdje bez

ogranienja mogu uivati u igri. Naime, doputene su sve strategije igre, mogunost koritenja

svih vrsta palica i udaraca te postoje brojni izazovi to je vano modernom igrau golfa.

Golf igralite smjeteno je u sjeveroistonom dijelu otoka Veliki Brijun, a sadri 18

rupa duine 5.486 m (Javna ustanova NP Brijuni, 2012.). Igralite je pristupano svima, od

rekreativaca do zahtjevnih igraa, a na igralitu postoje i brojne prepreke (pjeanici, stabla,

grmlja, vodene zapreke) kako bi igru uinili zanimljivijom. Na otoku se nalazi i golf klub sa

barom, recepcijom i garderobom u kojem je mogue iznajmiti golf opremu.

3.3.1.4. Valorizacija Parka kroz suradnju, zatitu i ekoloku edukaciju

Temeljno pitanje koje se postavlja pri turistikom valoriziranju nacionalnih parkova je

kako uspostaviti ravnoteu izmeu zatite prirode i turistike eksploatacije. Ouvanjem,

unaprjeenjem i promicanjem zatienih prirodnih i kulturnih vrijednosti te kroz sustavnu

edukaciju svih dionika pospjeuje se turistika valorizacija cjelokupnog prostora nacionalnog

parka. NP Brijuni tako surauje s brojnim institucijama, sveuilitima, inozemnim i domaim

konzultantima, a isto tako ukljuen je u razliite projekte, a u sklopu EU Natura 2000

Integration Project, NP Brijuni se kandidirao s projektom ureenja edukativno-informativnog

centra amarnica (Ministarstvo kulture RH, 2011.).

lan je meunarodne mree jadranskih morskih zatienih podruja AdriaPAN i mree

mediteranskih zatienih podruja MedPAN gdje mu se kroz suradnju s ostalim zemljama

omoguuje razmjena znanja i iskustva o zatiti prirode te edukacija u usvajanju i primjeni

30

najboljih modela. Tako su djelatnici NP Brijuni u sklopu MedPAN South projekta, koji je

odran u Splitu prole godine, pohaali radionicu kojom su se obuavali za izradu Plana

upravljanja. U suradnji sa Ekonomskim fakultetom u Zagrebu izrauje Marketing plan, a sa

Poljoprivrednim institutom u Poreu radi na projektu Maslina Brijuni kojim se nastoji ouvati

tradicija i kultura maslinarenja na podruju Parka. Isto tako, u cilju zatite i valorizacije

austrougarskih fortifikacija Park ostvaruje suradnju sa studentima arhitekture iz Poljske,

Ukrajine, Slovenije i Hrvatske (Ministarstvo kulture RH, 2012.).

Unutar Parka kontinuirano se radi na obnavljanju zaputenih podruja, inoviranju

postojeih atrakcija, te zatiti u cilju to bolje prezentacije u turizmu. Vri se preventivna

zatita muzejske grae, zbirke umjetnina, etnografskih zbirki, zoolokih zbirki te se zapoelo i

s restauracijom slika iz Kupelwieserovog razdoblja. U svrhu edukacije i promocije geoloko-

paleontoloke batine, na poluotoku Vrbanj, gdje se nalaze otisci stopala dinosaura,

postavljena je skulptura dinosaura u prirodnoj veliini. Krajem 2011. ugovoren je projekt

izrade Parka dinosaura na poluotoku Vrbanj. Ureenjem i odravanjem biveg umskog

rasadnika realizirao se projekt, Brijunski mediteranski vrt, kojim se on oblikovao u botaniki

vrt s autohtonim biljnim vrstama, a sve u svrhu postavljanja nove turistike atrakcije

edukativnog karaktera. U 2011. poelo se i sa strunim vodstvom unutar vrta te su postavljene

informativne ploe (Javna ustanova NP Brijuni, 2012.).

Park obiljeava i dane vezane za zatitu prirode i to Meunarodni dan planete Zemlje

(22.4.), Dan bioraznolikosti i dan zatite prirode RH (22.5.) i No imia (9.9.) te na te dane

organizira posjete sa strunim vodstvom i druge aktivnosti, prvenstveno za djecu. Takoer,

redovito se organiziraju radionice za djecu kolske i predkolske dobi s tematikom zatite

okolia, edukacije i promocije odrivog razvoja te openito senzibiliziranja djece i javnosti o

potrebi zatite i ouvanje okolia.

3.3.2. Nacionalni park Plitvika jezera

Plitvika jezera proglaena su nacionalnim parkom 1949. godine, a na dobivanje tog

statusa utjecao je akademik Ivo Pevalek koji je svojim istraivanjem doao do zakljuka da

postanak i rast sedre na tom podruju spada u jedne od najosjetljivijih biogenih procesa.

31

Vrijednost prirodne i kulturne batine prostora prepoznata je i na svjetskoj razini pa su se

Plitvika jezera 1979. nala na popisu UNESCO-ve zatiene batine (Plan upravljanja NP

Plitvika jezera, 2007.). Nakon proglaenja, kao jedina mogua djelatnost u parku, poinje se

intenzivnije razvijati turizam. Njegov multiplikativan uinak proirio se izvan granica

nacionalnog parka potiui razvoj malog poduzetnitva u regiji kroz ponudu privatnog

smjetaja i proizvodnju autohtonih likih proizvoda koji se plasiraju kroz turizam.

Povrina parka iznosi 29.685,15 ha, a samo 1% pokrivaju vode dok ostali dio ine

ume. Park svojim veim dijelom pripada Liko senjskoj upaniji (90,7%), a manjim

dijelom Karlovakoj upaniji (9,3%) (Javna ustanova NP Plitvika jezera, 2012.).

3.3.2.1. Prirodna i kulturna obiljeja NP Plitvika jezera

Podruje nacionalnog parka jedno je od najdojmljivijih krkih cjelina koja se odlikuje

posebnim geoloko-hidrolokim odnosima. Sedrene barijere, preko kojih padaju slapovi,

osnovni su fenomen Plitvikih jezera, a njihovo kontinuirano stvaranje osnovni su uvjet

njihova opstanka. Nastaju kao rezultat fizikalno-kemijskih i biolokih procesa te zahtijevaju

zatitu ire okoline kako bi mogle vriti kontinuirani proces regeneracije (Prema Vidakovi,

2003.).

Na podruju parka nalazi se esnaest jezera koja napajaju potoci Crna i Bijela rijeka i

potok Rjeica sa brojnim pritocima. Jezera se dijele u dvije skupine Gornja i Donja jezera.

Najatraktivnije jezero Kozjak ujedno najvee i najdublje jezero okrueno je strmim i

umovitim brjegovima, a u njegovoj blizini nalazi se i najvea koliina turistikih sadraja.

ovjekovim djelovanjem, prirodan proces obogaivanja jezera hranjivim tvarima,

dodatno se ubrzao. Na ubrzanu eutrofikaciju, unutar parka, djeluju poljoprivreda, turizam i lo

sustav odvodnje. Kao jedna od posljedica eutrofikacije na Plitvikim jezerima javlja se

obraivanje rubnih zona pojedinih jezera makrovegetacijom koja esto smanjuje cirkulaciju

vode, pridonosi zadravanju organskih tvari i usporavanju procesa osedravanja, a ponekad i

svojom teinom ugroava statiku sedrenih barijera i prijeti uruavanjem (Plan upravljanja NP

Plitvika jezera, 2007.). 1997. granice parka proirile su se radi osjetljivosti prirodnog procesa

stvaranja sedri te se time obuhvatilo cijelo slivno podruje jezera. Novim granicama

32

obuhvatila se dravna cesta na kojoj se danas odvija javni promet te transport nafte i goriva u

susjednu BiH, to predstavlja ozbiljnu prijetnju za jezerski ekosustav.

Hidrografski sustav parka nadopunjuje kompleks uma koje imaju ulogu njegova

ouvanja. Dominirajue vrste umskih zajednica jesu ume bukve, jele, smreke, crnog i

obinog graba, obinog bora te gorskog javora. U umama i jezerima parka svoje stanite

nalo je do sada zabiljeenih 1400 vrsta biljnih svojti od ega 50 vrsta orhideja te veliki broj

ivotinja od kojih se posebno istiu smei medvjed, vuk, ris i divlja maka (Brali, 2005.).

Sauvana kulturna batina svjedoi o dugogodinjoj prisutnosti ovjeka na tom

prostoru, a veina kulturne i graditeljske ostavtine preventivno je zatiena. Na Listi

preventivno zatienih graevina nalazi se veliki broj autohtonih brvnara, okunica, vodenica

te pilana u naselju Korana, zgrada biveg restorana drutvene prehrane, zgrada potanskog

ureda, kompleks zgrada mesnice u naselju Plitvika jezera te hotel Plitvice i restoran Kozjak.

Na Listi kulturnih dobara RH nalazi se i Vila Izvor te etiri stambene zgrade u naselju

Plitvika jezera.

3.3.2.2. Upravljanje nacionalnim parkom

Od proglaenja prostora nacionalnim parkom nametnulo se pitanje kvalitetnog

upravljanja zatienim prostorom. 1950. osnovana je Uprava Parka na terenu te se formiraju i

slube. Upravljanje i ureenje Parka se nakon toga rjeavalo kroz nekoliko temeljnih

dokumenata: 1960. Programom generalnog urbanistikog plana, 1971. Generalnim

urbanistikim planom, 1975. prijedlogom Prostornog plana i 1986. Prostornim planom.

Dokumente upravljanja, danas, ine Plan upravljanja, donesen 2007. godine, Prostorni plan

podruja posebnih obiljeja NP Plitvika jezera donesen 2011. godine, a kao temelj mu je

posluila Konzervatorska studija izraena 2006. od strane Konzervatorskog odjela

Ministarstva kulture, a na snazi je jo i Pravilnik o unutarnjem redu donesen 1996. godine

(Plan upravljanja NP Plitvika jezera, 2007.).

Park je registriran kao trgovako drutvo, u 99.99% mjeri se samofinancira kroz ponudu

vlastitih proizvoda, a tek 0.01% iz dravnog prorauna te je sa neto vie od 800 zaposlenika

glavni generator gospodarskih djelatnosti u regiji (Rui, 2011.). Nacionalnim parkom

upravlja Javna ustanova, a unutarnje ustrojstvo ine: sluba zatite, odravanja, ouvanja,

promicanja i koritenja NP unutar koje se nalazi marketinga, odjel za prihvat posjetitelja i

33

odjel za prijevoz posjetitelja, sluba zajednikih poslova, podrunica hotelijera i ugostitelja,

podrunica odravanja tehnike i komunalne infrastrukture, podrunica trgovine. Park jo

posjeduje i upravlja s tri hotela (Jezero, Plitvice i Bellevue), hotelom Grabovac izvan granica

Parka, kampovima Korana i Borje, restoranima, trgovinama, komunalnom i stambenom

infrastrukturom. Vlasnitvo nad vilom Izvor nije rijeeno, a isto jo nije u funkciji. (Plan

upravljanja NP Plitvika jezera, 2007.). Nerijeena imovinska pitanja unutar nacionalnog

parka mogu dodatno opteretiti podruje, zbog sukoba interesa, te dovesti u pitanje ouvanje

prirode, njen razvoj i koritenje u turistike svrhe. Pitanje vlasnitva nad vilom Izvor se treba

rijeiti te staviti u funkciju kroz najam ili koncesiju.

3.3.2.3. Turizam i posjetitelji

Dananji sustav posjeivanja poeo se izgraivati jo u 19. stoljea, a zavren je

poetkom 20. stoljea. Uz manje preinake, obnove i nadogradnje, utemeljene staze i putovi

kroz park, danas, prate izvorne. Kretanje unutar parka vri se individualno ili grupno,

pjeaenjem ili u kombinaciji s raspoloivim prijevoznim sredstvima (panoramskim vlakom,

elektro brodovima i amcima) (Ministarstvo zatite okolia, prostornog ureenja i

graditeljstva, 2011.).

Razvoj turizma se na podruju nacionalnog parka poeo odvijati 1958. godine kada je

izgraen prvi hotel Plitvice, a ubrzo nakon toga slijedila je izgradnja jo dvaju hotela:

Bellevue 1963. i Jezero 1970. U predratnom razdoblju biljei se veliki broj posjetitelja koji je

s 250.000 s poetka sedamdesetih narastao do 750.000 krajem osamdesetih (Prema Ivandi i

suradnici, 1996.). Nakon rata krenulo se s revitalizacijom podruja i to kroz obnovu ratom

devastiranih turistikih objekata. Nakon turistike revitalizacije 1996. broj posjetitelja poinje

lagano rasti do 1998. da bi u 1999. naglo pao, a potom od 2000. godine opet ponovo poeo

rasti. Od te godine pa sve do danas biljei se kontinuirani rast broja dolazaka.

34

Tablica 1. Broj posjetitelja u NP Plitvika jezera u razdoblju od 2006. do 2011.

GODINA 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011.

BR. POSJETITELJA 866.218 927.661 948.891 939.747 980.033 1.100.000

Iz tablice je vidljiv kontinuiran rast broja posjetitelja, a prole godine ostvaren je i

rekordni broj od milijun posjetitelja. Najvea koncentracija ljudi biljei se tijekom srpnja i

kolovoza. Prema nekim procjenama u tom razdoblju prostor parka posjeti i do 10.000 ljudi

dnevno, a svaka od tih osoba obavezno razgleda jezero Kozjak, pa se u skladu s tim ue

jezersko podruje smatra najoptereenijim dijelom parka. Znanstvena istraivanja upuuju da

su turistiki objekti s prateom infrastrukturom te prekobrojni turisti u zoni temeljnog

fenomena stalna opasnost za biodinamiki proces jezera.

Tijekom 2004. godine provedeno je istraivanje o potrebama, oekivanjima i

zadovoljstvu posjetitelja pruenim uslugama. Ukupno je ispunjeno 144 upitnika. Najboljim

segmentima unutar Parka, prema veini posjetitelja, ocijenjeni su netaknuti krajobraz (90%),

bogatstvo flore i faune (75%) i zatieno podruje (73%) dok su posjetitelji najmanje

zadovoljni gastronomskom ponudom (45%), kulturnim vrijednostima i dodatnim

aktivnostima (Plan upravljanja NP Plitvika jezera, 2007.).

3.3.2.3.1. Izletniki turizam

Posjetitelji podruje Parka mogu razgledati pjeice, a na raspolaganju im stoje kilometri

pjeakih staza i drveni mostii. Najudaljenije lokacije Parka posjetiteljima postaju dostupnije

vonjom na vlakiu, a jezero Kozjak moe se doivjeti kroz vonju u elektrinim brodiima.

Osim toga u Parku je ureeno pet biciklistikih ruta koje su trasirane i obiljeene na nain da

se veu s mreom biciklistikih staza van Parka. Programi obilaska definirani su prema

mjestu ulaza u Park (Ulaz 1, Ulaz 2) i prema duljini trajanja obilaska (Javna ustanova NP

Plitvika jezera, 2012). Vremenski najkrai program obilaska traje dva do tri sata ukljuuje

Izvor: DZS i Rui, V. (2011): Marketing zatienog podruja studija sluaja: NP Plitvika jezera, Veleuilite Nikola Tesla u Gospiu, Gospi

35

razgledavanje Velikog slapa, pilje upljare, Donja jezera, a krajnja toka je odmorite

Kozjaka draga. Ruta koja traje tri do etiri sata ukljuuje etnju kroz vapnenaki kanjon

Donjih jezera, vonju elektrobrodom po jezeru Kozjak, vonju panoramskim vlakom, te

etnju povrh istone strane kanjona, a u okviru ovog programa razgledavaju se Veliki slap,

Sastavci, te jezera Novakovia brod, Kaluerovac, Gavanovac i Milanovac i Kozjak. Slijedei

program u nizu, u trajanju etiri do est sati, kombinacija je etnje, vonje elektrobrodom i

panoramskim vlakom. Mogu se razgledati Veliki slap, Veliki i Mali prtavac kao i veliki

manjih slapova. Najdulja ruta u trajanju est do osam sati omoguuje obilazak cijele jezerske

zone Parka etnjom. Program ukljuuje obilazak Velikoga slapa, etnju povrh zapadne strane

kanjona i uz zapadnu obalu jezera Kozjak, a potom stazom povrh uzvienja Stubica, s ijeg se

Tomieva pogledala prua pogled na Ciginovac i Proansko jezero. U povratku se obilaze

Gornja jezera i istona obala jezera Kozjak te Donja jezera (Javna ustanova NP Plitvika

jezera, 2012.).

Uz klasine programe obilaska u Parku posjetiteljima na raspolaganju stoje i poune

staze koje imaju edukativnu funkciju. Cilj pounih staza jest pribliiti specifian umski

ekosustav posjetiteljima te ukazati na njihovu zatitnu ulogu u ouvanju jezera.

Kao dio jedinstvenih pouno rekreativnih staza umskih ekosustava NP Plitvika jezera,

2011. godine, otvorena je planinarska staza Medveak koja je dala svoj doprinos u

obiljeavanju meunarodne godine uma. Planinarska staza duga je 8 km, skladno je

uklopljena u krajobraz, a prua se kao sjeverozapadni nastavak Pljeivice i danas je jedno od

najatraktivnijih mjesta sa kojeg se prua panoramski pogled na dio Plitvikih jezera i itavo

podruje izmeu Male Kapele i Like Pljeivice. Du staze postavljene su informativne ploe

koje sadravaju podatke o posebnostima na koje se moe naii. Tako posjetitelji na ovoj stazi

valorizacija prirodnih resursa u turizmu republike hrvatske

Documents