PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BIH

UVOD U NAUKU O DRAVI I PRAVUSKRIPTA

WWW.BH-PRAVNICI.COM INFO@BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COMUVOD - TEORIJE O DRAVIAntike drave PLATON Platon je po sadraju svoje filozofije bio idealistiki utopist. U svojim djelima "Drava" i "Zakoni" nastojao je definisati idealno drutvo i dravu. U "Dravi" Platon stvara idealnu sliku drutva iju strukturu ine 3 osnovne klase: upravljai-filozofi, vojnici-uvari i proizvoai-robovi. Prve dvije, vie klase ne mogu imati privatnu svojinu i porodicu. Drava je osnovni regulator cjelokupnog ivota pojedinca i naroda. Regulie proizvodnju, sklapanje braka, raanje i odgoj djece. U "Zakonima" Platon je neto fleksibilniji. Ne preporuuje vie podjelu drutva na 3 klase, ve samo ravnomjerniju raspodjelu zemlje meu porodicama jer je porodica osnovna elija i temelj drave. Platon je uvidio protivrjenosti antikog svijeta te je zbog toga koncipirao idealnu dravu kao jednu od historijskih mogunosti razrjeenja postojeeg stanja. Platon je bio prvi mislilac koji je uoio podjelu rada i uvidio njen znaaj za drutvo i ovjeka. Otkrio je jednu vrstu klasnih sukoba kada kae da se svaka drava sastoji od "najmanje 2 drave koje meusobno ratuju-drave bogatih i drave siromanih". Platon je uvidio drutveni znaaj demografskog i geografskog faktora, vaspitanja, drutvene svijesti, a posebno religije. ARISTOTEL Platonov uenik, vie je bio okrenut ovozemaljskim pitanjima antikog drutva. Ustvrdio je da ne postoji apsolutno najbolja drava, odnosno drutvo, ve samo relativno najbolja drava u odnosu na postojee drutveno stanje. Idealno drutvo je ono u kome postoje 2 klase: upravljaka, ija djelatnost je prvenstveno intelektualna i manuelni radnici, tj.robovi. Robovi su to po svojoj prirodi, a ne zbog drutvenog odnosa. Dakle, prema Aristotelu ljudska priroda je faktor koji reproducira ljude kao robove i gospodare. U ovom stanovitu je u najgrubljoj formi sadrana rasna teorija drutva. Aristotel je u ekonomskoj sferi prvi utvrdio razliku upotrebne i prometne vrijednosti robe. Utvrdio je 3 funkcije novca: kao sredstva razmjene, kao mjerila vrijednosti i kao sredstva za gomilanje bogatstva. Najpoznatiji je po tome to je utvrdio da je ovjek ZOON POLITIKON (drutveno-politika ivotinja), tj.da je ovjek drutveno bie, koje ne moe ivjeti van drutva. Izvan drutva-ljudske zajednice egzistiraju samo bogovi i ivotinje. Aristotel je kao realist pribjegavao strogom posmatranju injenica i njihovom objanjavanju metodom indukcije i dedukcije. Opisivao je postojee drave i u tu svrhu sakupio i analizirao 158 ustava grkih polisa. SOFISTI Sofisti su bili grki mislioci koji su meu prvima definisali teoriju prirodnog prava, drutvenog ugovora, historijskog porijekla ovjeka. Sofistika teorija drutvenog ugovora kae da su ljudi prvo ivjeli u preddrutvenom, tzv."prirodnom stanju" u kome je vladala apsolutna sloboda meu ljudima koja vremenom prelazi u anarhiju. Da bi se izbjegla opa nesigurnost ljudi su se opredijelili da stvore drutvo: zajednicu u kojoj e svi biti podvrgnuti obaveznim pravilima jednakim za sve. Drutveni ugovor, kojim je drutvo stvoreno, sadri u potpunosti pravila o zajednikom drutvenom ivotu. Srednjovjekovna misao AURELIJE AUGUSTIN Rimska misao preuzela je tekovine grke filozofije (naroito stoike) prilagodivi ih potrebama rimske imperije. Najznaajnija tvorevina rimske misli je RIMSKO PRIVATNO PRAVO. Za sociologiju su

2

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COMznaajni rimski pisci koji su opisali druge narode sa kojima su se sreli na ratnim pohodima. Tacit je opisao Germane, Cezar Gale. AURELIJE AUGUSTIN je najznaajniji mislilac ranog hrianstva. U svom temeljnom djelu "O bojoj dravi" (De civitate Dei) Augustin historiju dijeli na 6 etapa, poev od stvaranja ovjeka. Cjelina historije je vjeita borba izmeu Boje drave koju ine pravednici i aneli i zemaljske, avolje drave koju ine grenici i avoli. Rim je avolja drava, te je zbog toga morao propasti. Znaajan je Augustinov pokuaj da se historija ovjeanstva izloi kao razvojni proces, te se on smatra jednim od pretea kasnije nastale filozofije historije. TOMA AKVINSKI Skolastiki filozof i teolog, jedan od najveih mislilaca srednjeg vijeka. Shvatanje drutva i drave proizilazi iz 2 osnovne kranske dogme: o praroditeljskom grijehu i o vjenom ispatanju. Izgraena je politika doktrina o razlici 2 drava: svjetovne koja je od zla, proizvod sotone i Boja drava koja krane treba ujediniti u vjenu zajednicu blaenstva. Drutvo je samo sredstvo pomou koga ovjek treba postii konani cilj: spasenje. Nejednakost meu ljudima u ropstvu i kmetstvu posljedica su prvobitnog grijeha. Dravna zajednica je samo priprema za viu zajednicu, zajednicu Boje drave. Tako se drava podreuje crkvi kao sredstvo svrsi, onaj koji priprema naspram onog koji ispunjava. Teorije iz rane buroaske epohe a) Makijavelizam NIKOLO MAKIJAVELI Italijanski politiar, teoretiar drave i prava, knjievnik. Glavna djela su mu "Vladalac", "Rasprava o prvoj dekati Tita Livija", "Historija Firence", knjievna komedija "Mandragola" itd. Makijavelijeva misao je analitiko- kritika prema svom vremenu i prostoru, a istovremeno praktika jer nudi odreena konkretna rjeenja o ureenju drutva i drave, ouvanja vlasti itd. Makijaveli je koncipirao teoriju moderne drave, prvenstveno sa stanovita tehnike vladanja i odranja vlasti. Dravu definie kao rezultat potreba i interesa njenih graana, prvenstveno vlasti i vladajue elite. Makijaveli politiku definie kao borbu interesa u kojoj su dozvoljena sva sredstva u cilju osvajanja i odravanja vlasti. Otud Makijavelizam kao sinonim za tehniku vladanja u kojoj cilj opravdava sva sredstva. b) Prirodnopravna teorija KOLA PRIRODNOG PRAVA Nastaje pred prve buroaske revolucije. Osniva je HUGO GROCIJUS, a predstavnici su TOMAS HOBS, AN AK RUSO, LOK, PUFENDORF, VOLF i drugi. kola je u osnovi bila nehistorijska, odnosno antihistorijska, a uila je da osim vaeeg pozitivnog prava postoji i prirodno pravo proisteklo iz ljudskog razuma i pretpostavljen pozitivnom pravu. Prirodnim pravima smatrana su sloboda, privatna svojina, sigurnost, otpor ugnjetavanju, jednakost itd, to je predstavljalo ideoloko oruje u borbi buroazije protiv feudalizma. Jedan od pristalica prirodnopravne kole koji je suzbijao njen antihistorizam bio je MONTESKJE, francuski mislilac i pravnik koji je traio uzronu vezu u historijskom zbivanju. U djelu "Duh zakona" nastoji objasniti sutinu postanka i mijenjanja prava. MONTESKJE je uzroke razlika izmeu pojedinih dravnopravnih sistema vidio u objektivnim uslovima sredine, smatrajui da svaki narod mora imati dravno ureenje koje je njemu svojstveno.

3

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COMIMANUEL KANT Roen u Keninsbergu u Njemakoj, studirao filozofiju, matematiku i fiziku, doktorirao 1755. U periodu 1781-1790 objavio je 3 crkvene kritike koje su temelj njegove filozofije: KRITIKA ISTOG UMA, KRITIKA PRAKTIKOG UMA i KRITIKA MOI RASUIVANJA. Svojim moralnim rigorizmom Kant je otro osudio makijavelistika naela i principe. Racionalna drava je za Kanta drava koja nema druge svrhe osim da garantuje pravni ivot i koja je podreena pravnim normama. Kant koncipira idealnu dravu koja treba biti norma stvarnim postojeim dravama. U takvoj idealnoj i racionalnoj dravi razlikuje 3 vrste vlasti: vrhovnu (zakonodavnu), izvrnu i sudsku. Zakonodavna vlast pripada kolektivnoj volji naroda. Tako je svako pokoran zakonima koje je sam elio. Racionalnu vladavinu zasnovanu na podjeli vlasti Kant naziva patriotskom. Za njega je patriotizam ekvivalent za republikanski ustav i predstavniki sistem. Samo nezavisni graani, tj.ekonomski samostalni ljudi imaju pravo glasa i njih Kant naziva "aktivni graani". U odnosu na vlast, Kant razlikuje 3 vrste drutvenog ureenja: ondje gdje suverenitet pripada jednoj osobi je autokratija, nekolicini osoba aristokratija, a svim osobama demokratija. Autokratija je najjednostavnija forma vlasti jer se zasniva na odnosu vladar-podanici. Kant joj daje izvjesnu prednost nad drugim politikim formama jer u njoj vidi maksimalnu racionalizaciju vlasti koja u stvari predstavlja prosvijeeni despotizam. Narod nema pravo pitati za porijeklo vlasti. On treba da potuje vlast, jer svaka vlast dolazi od boga. Odnosi izmeu drava po Kantu su analogni odnosima izmeu pojedinaca koji su u situaciji potencijalnog rata. Poput pojedinaca i drave moraju izai iz ovog stanja i prei u stanje ureeno pravom, tj.stanje "vjenog mira" u kome bi postojao savez drava i nad njim jedna naddrava-"drava naroda". Ovim je Kant postao pretea osnivanja Ujedinjenih nacija. Ali, Kant smatra da bi ta drava bila prevelika i ne bi uspjela tititi svoje lanove koji bi ponovo bili u ratnom stanju. U tom smislu ideal vjenog mira je neostvariv, ali mu treba teiti kroz djelovanje na principima tradicionalnog pacifizma i tzv."pravednog" rata. Nepraveden je rat koji proizilazi iz naela poveanja i moi, sluei se svim sredstvima. Demokratija je po Kantu u osnovi pacifistika jer je graanin kao osnovni subjekt politike prevashodno zainteresovan za mir. Teorije iz zrele buroaske epohe GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL Glavni predstavnik njemake klasine filozofije-objektivnog idealizma i jedna od najveih linosti u historiji filozofije uope. Smisao historijskog razvoja Hegel vidi u postepenom oslobaanju ovjeanstva: samo je jedan slobodan u istonom svijetu (istonjaki despotizam), nekolicina su slobodni kod Grka i Rimljana, a svi su slobodni u kransko- germanskom svijetu. To postepeno razvijanje slobode je napredovanje svijesti: istonjaci su bili svjesni da je samo jedan slobodan i to se pretvaralo u despotizam. Grci i Rimljani su znali da je nekolicina slobodna, odatle razlika izmeu Grka i varvara, Rimljana i nerimljana kroz pravdanje ropstva kao prirodne pojave. Sa kranstvom, posebno protestantizmom, nastaje svijest da je ovjek kao takav slobodan. Drava kao takva nuan je oblik racionalnog jer predstavlja princip organizacije nasuprot nasilnim tenjama pojedinaca ili grupa. Hegelova drava je etika drava obzirom da se u njoj odvija etiki ivot hranei se tradicijom, obiajima i zakonima. Hegelova drava ne moe se nazvati liberalnom jer u njoj nedostaje pretena briga o zatiti pojedinca. Jo manje se njegova drava moe nazvati demokratskom. Hegel zastupa monarhistiki oblik drave pravdajui to time da je suverenitet neto jedinstveno i prema tome njegovo najbolje utemeljenje je monarh. U "Filozofiji povijesti" Hegel hvali i slavi njemakog monarha Fridrika II.

4

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COMSavremena racionalna drava je za Hegela antifeudalna drava i u odreenom smislu drava koja izjednauje graane sa svijeu da je ovjek kao takav slobodan. Efektivna vlast u dravi je vlast koju imaju funkcioneri. Oni ine opu klasu. U tu opu klasu ulaze sudska i policijska vlast. Zakonodavnu vlast ine 2 doma: gornji dom u kome su predstavnici klase zemljoposjednika i donji dom gdje su predstavnici industrijske klase i "ope" klase birokrata. Donji dom je izboran. Radi se o izborima koje ne obavljaju mnogi kao pojedinci, ve mnogi kao organizovani lanovi "udruenja, zajednica i korporacija". Prema Hegelu, osim drave ne smije postojati nikakav drugi autoritet, ak ni neki naddravni autoritet. Iznad drave nema nieg osim "svjetskog duha", tj. postepenog razvoja slobode kroz napredovanje svijesti. OGIST KONT Francuski filozof, sociolog i matematiar. Pozitivistiku doktrinu izloio u djelu TEAJ POZITIVNE FILOZOFIJE. Izvorno znaenje rijei pozitivizam je uenje koje se zadovoljava utvrivanjem injenica. Kontov pozitivizam se zavrava na prihvatanju injenica, njihovom provjeravanju, hipotezi i predvianju. Prema Kontovom Zakonu 3 stadija, svako od naih glavnih shvatanja, svaka grana naih spoznaja prolazi uzastopno kroz 3 stadija: teoloki ili fiktivni, metafiziki ili apstraktni i nauni ili pozitivni. Stadijima odgovaraju 3 naina praktine aktivnosti: osvajanje, odbrana i rad. Tri su stadija inteligencije (fikcija, apstrakcija, dokaz), 3 doba ovjeanstva: djetinjstvo (divljina), oboavanje (srednji vijek), zrelost (pozitivna doba). Teoloki stadij rava se na 3 grane fetiizam, politeizam i monoteizam. Metafizikom stadiju svojstvena je podjela na 2 faze, ovisno o tome da li je njegova akcija postepena preinaka ili tea vlasti. Pod pojmom metafizika podrazumijeva se idealistika filozofija o prapoecima ivota, sutini svijeta, predmetima nepristupanim ulnom iskustvu. Metafizika ne posmatra pojave u njihovoj uzajamnoj vezi ve izolovano, pojedinano, u stanju mira i nepromjenjivosti. Za Konta su egalitarizam i komunizam metafizike ideje. Kont komunizam smatra kontraproduktivnim jer se ograniava na nasilnika politika rjeenja, htio bi priguiti individualnost, nema osjeaj za ljudski kontinuitet i govori o ukidanju nasljedstva, ne vrednuje efikasnost moralnih i odgojnih sredstava. Novi pozitivni poredak je "bez boga i kralja". Zasniva se na pozitivistikoj filozofiji i organizovanoj industrijskoj proizvodnji. U konanom ureenju zapadne zemlje e se konstituisati u manje republike s populacijom 1-3 miliona stanovnika. Zapadne zemlje e imati ekspanzivnu silu, tj.jednu vrstu odgojne i cilizacijske misije prema drugim narodima koji su jo u teolokom i fetiistikom stadiju. U pozitivistikom stadiju su tri osnovna oblika drutvene vlasti: 1. Materijalna, koja pripada velikim i bogatim; 2. Intelektualna, koja pripada svetenicima-filozofima; 3. Moralna, koja pripada enama. Osnovna maksima pozitivne dobi je "red i napredak" pri emu su industrijalci nosioci reda, a proleteri napretka. Filozofi su samo interpretatori postojeih pojmova. Po svom krajnjem rezultatu Kontova pozitivna filozofija postavlja se na stanovite dovrenog procesa iza koga se ne vidi nikakav naknadni razvitak.

5

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COMTEORIJA FAKTORA Psiholoke teorije Psiholoke teorije su polazile od odluujue uloge psiholokih inilaca, smatrajui da se raslojavanje prvobitne zajednice odigralo po diferencijaciji mentalno-psiholokih osobina njenih pripadnika. Oni kojima se pripisivala duhovna mo (magi, arobnjaci, proroci i kasnije sveenici) vremenom su tu mo pretvarali u onu materijalnu i podvajali se u zasebnu kastu voa. Ljudi se, po ovakvom shvatanju dijele na voe i podanike preteno prema svojim psihikim predispozicijama. Bioloke teorije Bioloke teorije su osnovni inilac sagledale u biolokoj konstituciji ovjeka. Bilogija je, po njihovom miljenju, odreenoj vrsti ljudi ugradila autoritaran nagon (nagon ka gospodarenju) i oni imaju neodoljiv poriv ka porobljavanju svojih blinjih. Ukoliko je takav nagon svojstven itavoj jednoj biolokoj skupini, ona se konstituie kao via rasa i postaje dravnotvorna, s ekspanzivnom voljom za mo i agresivnou koja ne poznaje granice. Ostale skupine, koje su po bilokim dispozicijama mirotvorne predodreene su da budu pretovorene u podaniku masu. Iz ovakvih gledita razvile su se razliite varijante rasnih teorija. Organicistike teorije Organicistike teorije bile su bliske biolokim ali nisu zavrile u rasizmu. One su dranopravni poredak poredile sa biolokim organizmom. Drava i pravo nisu samo fiktivne tvorevine nego dinamina organska cjelina kojoj pojedinac treba da se potpuno podredi ako hoe da bude bie zajednice. Kao i svaki drugi organizam i dravnopravni poredak nastaje, razvija se i iezava po istim zakonima po kojima ivi ostali organski svijet. Organicisti su naroito vjerovali u evolutivne sposobnosti tog poretka predviajui mogunost negovog napredovanja i usavravanja prema viim formama. Teorije sile Teorije sile su takoe polazile od postojanja klasa u drutvu, ali su njihovi zagovornici nagalasak stavjali na spoljni momenat u procesu nastajanja drave (nasilja jednog tipa drutvenih grupa nad drugim npr. nomadskih plemena nad zemlljoradnikim). Dravnopravni poredak je, po njihovom miljenju, nastao pokoravanjem miroljubivih naroda od strane onih ratnikih, u emu su se ujedno oformile i vladajue i potinjene klase. Kasnijim mijeanjem naroda i klasa i razvojem matarijalne proizvodnje, poetne suprotnosti su se ublaavale, a opti interesi postepeno nadvladavali nad onim pojedinanim. Plemena i narodi su evoluirali prema naciji, kao to su i robovi i kmetovi vremenom postajali slobodni. Taj proces zavrava se u graanskom drutvu jer njegova represivna funkcija neprimjetno ustupa mjesto optedrutvenoj. Solidaristike teorije Solidaristike teorije su takoe priznavale postojanje suprostavlljenih drutvenih slojeva i klasa, kao i vladajuih i potinjenih drutvenih grupa. Ali, i one su smatrale da postoji takva evolucija drutvenog razvoja koja kroz sve razueniju podjelu rada meu pojedincima i grupama stvara odnose saradnje i zavisnosti i postepeno kristalie zajednike interese u iju zatitu stupa veina drutva. Ta veina (najee nazivana masom) stvara svoje izvorno (drutveno) pravo, koje je po nainu nastanka i socijalnoj funkciji blisko moralu jer nastaje spontano i ljudi ga usvajaju autonomno, bez prinude. Upravo se iz tog razloga ova teorija i naziva solidaristikom, budui da je bila uvjerena da se u drutvu spontano

6

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COMstvaraju opti interesi koje je drava duna da zatiti svojom prinudom. U tu svrhu ona kreira dravno pravo. Nadklasnu funkciju drave, prema zagovornicima solidarizma, treba da vri aparat dravnih slubenika (birokratija) ali samo u operativnom smislu. Taj aparat mora strogo da vodi rauna o drutvenoj ravnotei, koja jedina moe da garantuje pravilno formiranje optedrutvenog interesa. S druge strane, on sam ne smije da ima nikakav odvojen staleki ili klasni interes. Jedino pod tim uslovima drava moe da bude predstavnik istinskih drutvenih interesa. Teorije elitizma Mnogobrojne varijante teorije elitizma pollazile su od zajednike pretpostavke da su se sva dosadanja drutva dijelila na elitu i masu, i da e ova podjela trajati dok postoji i ljudski rod. Zavisno od toga koji su kriteriji uzimali kao osnovni, teoretiari elitizma razlikovali su elite koje se formiraju po uroenim sposobnostima (psiholoke, bioloke, nasljednogenetske) ili pak po steenim osobinama (bogatstvo, polloaj, ugled, autoritet). Meutim, gotovo svi su kao najvaniju elitu razlikovali onu politiku, jer ona upravlja dravom i ima najjai uticaj i mo u drutvu. Teoretiari elitizma su zapravo smatrali da u savremenim dravama profesionalno bavljenje politikom nuno vodi pojavi pollitike elite i njenom outivanju od mase. Inae, oni su stajali na stanovitu da u modernim industrijskim drutvima postojanje elite nije u suprotnosti sa demokratijom i da prosvijeena elita moe da stvori istinsko demokratsko ureenje. U takvom svjetlu i oni su nastojali da pokau kako pollitika elita moe da doprinese usavravanju buroaskog svijeta i stavljanja drave u slubu ireg drutvenog interesa. VILFREDO PARETO On je za osnovni kriterij razvrstavanja pojedinaca u elitu, neelitu i masu uzeo uspjeh u ivotu. U svim podrujima drutvene podjele rada, po njegovom miljenju, formira se elita onih koji su uspjeli u ivotu, onih kojima je to samo djelimino polo za rukom (neelita) i onih koji su ostali na dnu socijalne ljestvice (masa). Ovako dobijeni pojam elite Pareto je poistovjetio sa pojmom klase u kojoj treba razlikovati vladajuu elitu (onu koja vri politiku vlast) i nevladajuu elitu (onu koja se bavi drugim djelatnostima). Nasuprot ove socioloke grupacije stoji donji sloj to ga on naziva klasom tuom eliti. injenica grupisanja ljudi po ovim kriterijima, isticao je Pareto,u svom velikom dijelu je nezavisna od pollitikog oblika drutva, pa je ak vie svojstvena revolucionarnom socijalizmu nego tradicionalnim porecima, budui da prua ansu za uspon daleko veem broju pripadnika niih klasa. Socijalizam, zakljuuje on, olakava organizaciju elita koje izbijaju iz niih klasa i on je u naoj epohi jedan od najboljih instrumenata za vaspitanje klasa. ROBERT MIHELS On je formulisao poznati gvozdeni zakon oligarhije po kome se svaka organizacija (u prvom redu pollitika - drava, partija i sl.) otuuje u zasebnu strukturu onog trenutka kada je stvorena. Postoji nepromjenjivi drutveni zakon, isticao je Mihels, po kome se u svakom organu zajednice to se razvija kroz podelu rada upored razvija vlastiti interes im se taj organ ustanovio. Iz tog razloga nijedan masovni ili revolucionarni pokret u istoriji nije imao niti moe imati dugoronu perspektivu. Najistaknutiji elementi tog pokreta (njegove voe), ljudi koji su ga animirali i vodili, postepeno se podvajaju od masa i prerastaju u politiku klasu. Mihelsov je zakljuak bio krajnje pesimistian: mase se zadovoljavaju time da nakon revolucionarnog zanosa i angaovanja svih svojih napora samo zamijene gospodare. Kao to ovjek brzo podlijee psihologiji ugodnog otuenja isto tako i svaka organizacija (u prvom redu drava i partije) iz sredstva za postizanje cilja postaje vremenom sama sebi svrha i nastoji da zatvori mogunost bilo kakvih daljih radikalnih promjena. Zato se, kada je rije o socijalistikoj revoluciji

7

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COMnpr., najvie moe rei da bi mogli da pobjede socijalisti ali ne i socijalizam. JOZEF UMPETER On je dao definiciju demokratije koja je po njegovom miljenju autentina. umpterovom inverzijom pojma demokratije, demokratija se vie ne definie kao vladavina naroda ve kao vladavina koju odobrava narod. Partijski profesionalni politiari predstavljaju samo reakciju na injenicu da masa, koju sainjavaju birai, nije sposobna za bilo koju drugu akciju osim da glasa za jednog ili drugog kandidata. Zalaui se za princip konkurencije u pollitikom ivotu on nije bio oduevljen tipom buroaskog politikog pluralizma i njegovim viepartijskim sistemom, jer je on suvie zaraen komercijalizmom da bi mogao da poslui kao obrazac istinskog demokratskog poretka. Stoga se on zalagao za stvaranje tzv.selektivnog sloja kao neke vrste etiko-psiholoke elite. Taj sloj bi inili ljudi visokih moralnih kvaliteta koji bi se izdigli i iznad partija i njihovih ideologija zaraenih parcijalnim interesima. umpeter se nadao da e njegovim uspostavljenjem biti prevladana dva negativna obiljeja savremenog demokratskog ivota: nemogunost masa da aktivno uestvuju u donoenju najvanijih politikih odluka i tendenciju politiara ka neprestanom outivanju i zatvaranju u nedostupne centre moi. Po njemu samo selektivni sloj koji bi se oformio kao politika elita, odnosno sloj koji bi se politici posvetio kao pozivu, moe da izgradi istinski demokratski poredak. REJMON ARON On opisuje politiku elitu kao razliite kategorije upravljaa. Te kategorije mogu biti podijeljene i objedinjene. Za polaznu taku njihovog razlikovanja Aron je uzeo distinkciju izmeu svjetovne i duhovne vlasti. U razliitim drutvima mogue je uoiti postojanje dvije vrste manjina: jedna govori ono to treba da je istinito i dobro i na taj nain fiksira poredak vrijednosti (teei duhovnoj vlasti), a druga zapovjeda i upravlja nastojei da te vrijednosti praktino ostvari (svjetovna vlast). U takvim drutvima uspostavljaju se podijeljene elite. U drutvima gdje je ta vlast skoncentrisana u jednom sloju uspostavljaju se objedinjene (unificirane) elite. U modernim industrijskim drutvima, prvi oblik je karakteristian za pluralistiki demokratizam (zapad), a drugi za politiki totalitarizam (istok). Bez obzira o kojoj vrsti elite je rije, Aron smatra da je njeno djelovanje usmjereno ka osvajanju dravne vlasti. I kad je podijeljena i kad je jedinstvena, ona se otuuje iz klase iz koje izrasta i tei da pretvori dravu u svoju suverenu sferu. U tom pravcu Aron predvia da e i zapadna i istona drutva u budunosti imati slian oblik politiko-elitistike vladavine. RAJT MILS Milsova definicija elite je veoma iroka i iscrpna: njeni pripadnici ine kompaktnu cjelinu, koja naroito dolazi do izraaja u trenucima opasnosti po vlastite pozicije. Oni tada dolaze do saznanja o onome to im je svima zajedniko, te radi zajednike odbrane zbijaju svoje redove protiv svih onih to se nalaze van njihovog kruga. Savremena elita (i kapitalistika i socijalistika) nije ni psiholoka ni etika, ve je prije svega institucionalna: ona se formira i komunicira sa javnou preko mase bezimenih inovnika. lanovi elite su briljivo birani i provjeravani prije stupanja u blie kontakte sa efovima velikih hijerarhija. Osnovna je odlika elite prema Milsu da nije ni nemona ni svemona. U donoenju svojih odluka ona je determinirana institucionalnim ulogama i njihovom situacijom u ukupnoj strukturi drutva. Meutim, u savremenim drutvima njene odluke dobijaju karakter kljunih odluka i imaju takav znaaj da postaju

8

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COMidentine sa pravljenjem istorije. Mils zakljuuje: ljudi su slobodni da stvaraju historiju, ali su oni koji imaju pristup sredstvima odluivanja i moi u mnogo povoljnijoj situaciji od ostalih. Vladajue elite koje kontroliu ta sredstva odluuju o toku historije, dok ostali ljudi postaju objekti, sredstva u rukama onih koji donose historijske odluke. Teorije politike klase RALF DARENDORF Darendorf je nastojao da upotpuni marksistiku definiciju klasa i da je proiri uvoenjem nekih novih elemenata. On je revidirao osnovni marksistiki kriterij i umjesto mjerila svojine uveo mjerilo posjedovanja vlasti. Tako Darendorfova definicija glasi: klase su socijalne grupacije ije se odreivanje temelji na ueu u vlasti ili iskljuenosti iz nje u bilo kom autoritetnom odnosu. Podjeljenost drutva moe se izvesti samo kao suprostavljenost klase koja vri vlast i klase koja je ne vri. Drava predstavlja odreeni odnos vlasti, istie Darendorf, a industrijska proizvodnja isti takav odnos. Da li je struktura jednog istovremeno i struktura drugog, da li su industrijski efovi istovremeno i voe drave, to su pitanja koja se moraju staviti u sredite svake klasne analize industrijskih drutava. Na taj nain mogue je odrediti jasnu distinkciju izmeu onih klasa koje zapovjedaju i onih koji izvravaju odluke. GAETANO MOSKA On je smatrao da je postojanje pollitike klase karakteristino za sva drutva. Politika klasa vri sve pollitike funkcije, monopolizira vlast i uiva sve njene prerogative. Nasuprot njoj postoji podreena klasa, koju ona usmjerava i kontrolira na manje ili vie zakonit ili nasilan nain. Pripadnici politike klase ne odvajaju se od pripadnika podreene klase samo po svojim funkcijama ve i po superiornim duhovnim i moralnim osobinama. U modernim drutvima odnos politike i podreene klase posredovan je konstituiranjem srednjih drutvenih slojeva, koji ublaavaju ranije nesavladive distance izmeu vladajuih i podanika. Zategnutost poputa zato to nestaje ranije otre socijalne razlike izmeu vladajuih krugova i mase. Dolazi do priliva srednjih slojeva i u jednu i u drugu stranu odnosa tako da ni pollitika klasa ni masa nisu vie homogene, ve se nalaze u stanju socijalne mobilnosti. Ali i ta mobilnost ima svoje granino podruje. Prema Moski postoji zakon po kome se pripadnici podreenih klasa integriraju u sistem im uu u sastav politike klase, te se na taj nain distinkcija izmeu vladajuih i onih kojima se vlada reproducira do beskonanosti. Tehnokratske ideologije Zaetke tehnokratskih ideologija mogue je uoiti ve kod nekih socijal-utopista kao to je Sen Simon, koji su u buduem ustrojstvu drutva vrlo znaajnu funkciju upravljanja dravom htjeli da odrede klasi industrijalaca. Meutim, svoj puni zamah oni su doivjeli u prvim decenijama XX vijeka kada je poeo intenzivan prodor nauno-tehnoloke revolucije u sve sfere drutvenog ivota. Tako se razvio itav jedan novi nain miljenja koji je racionalnost moderne industrijske proizvodnje i njenu daleko veu efikasnost u odnosu na prethodne, nastojao da kao obrazac prenese i u politiku, te da pokae kako samo univerzalna organizacija i planiranje mogu da obezbjede red, napredak i sreu pojedinca. Prevashodnu ulogu u ovom procesu imala bi tehnika inteligencija (ininjeri, tehniari), ali totalni koncept tehnokratskog drutva zahvata i pravnike, sociologe, ljekare i sve ostale koji bi bili ukljueni u

9

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COMzajedniki posao upravljanja drutvom na osnovu spoznaja u svojoj struci i razmjeni informacija sa ostalim strukama. Tako bi se vremenom uspostavila neka vrsta prosvjeenog apsolutizma obrazovanih drutvenih slojeva i stvorila elita mozgova koja bi previzla klasni egoizam i djelovala za dobrobit cijelog drutva. Pod pojmom tehnobirokratizma podrazumjeva se vladavina strunjaka u dva domena. Prvi domen je ekonomski, i on je uglavnom podruje djelatnosti tehnokratije, dok je drugi domen politiki i on bi pripadao politokratiji. Usaglaenom vladavinom tehnokratije i politokratije stvorio bi se sloj tehnobirokratije koji bi preuzeo sve funkcije usmjeravanja drutva prema stanju izobilja, a sam ne bi bio vie vladajui u klasinom smislu tog pojma (koritenje moi za postizanje vlastitih ciljeva) nego organizatorsko-menaderski. Usvajajui ove pretpostavke kao realno mogue, mnogi zagovornici tehnokratizma i tehnobirokratizma razvili su ideju o kraju ideologije. Po njihovom miljenju vladavina strunjaka treba da uini suvinom klasnu borbu i samim tim neutralie revolucionarnu ideologiju (u prvom redu marksistiku).

PRVI DIO DRAVADefinicija: Organizacija je skup ljudi koji imaju neke zajednike ciljeve i meusobno dijele poslove, uspostavljaju hirerarhiju i koriste odreena sredstva radi ostvarenja tih ciljeva, a sve je to odreeno pravilima. 1.3. Mo, prisila, vlast i hijerarhija Nije mogue shvatiti organizaciju, pa ni dravu ako ne znamo neke odnose koji djeluju u veini drutvenih grupa. To su odnosi: moi, prisile, vlasti i hijerarhije. Mo je sposobnost jedne osobe ili grupe da navedu druge osobe da se ponaaju onako kako se one ne bi ponaale po vlastitoj volji. Tri su osnovna izvora drutvene moi: fizika snaga, ekonomsko bogatstvo i duhovne sposobnosti. S obzirom na te izvore razlikujemo: fiziku, ekonomsku i duhovnu mo pojedinaca i drutvenih grupa. Prisila je primjena moi jednog subjekta prema drugome. Dok je mo samo sposobnost navoenja drugog subjekta da se ponaa onako kako se on po vlastitoj volji ne bi ponaao, prisila je stvarno navoenje ponaanja drugog subjekta protiv njegove volje na taj nain to se primjenjuje ili predoava neko zlo. Ovisno o vrsti zla razlikuju se fizika, ekonomska i duhovna prisila. Vlast je neto vie od gole moi i prisile. To je prisila koja je ili legitimna ili barem formalno zasnovana na obiajnim i pravnim normama, tj. koja je po miljenju nekih ljudi opravdana ili se barem poziva na obiaj i pravo. Legitimnost je najei idejni temelj vlasti. To je uvjerenje jednog kruga ljudi da je neija prisila opravdana zato jer se temelji na nekim vrijednostima. Sociolog Max Weber razlikuje tri tipa legitimnosti: tradicionalna, karizmatska i racionalno-pravna legitimnost. Ovu Weberovu trodiobu treba dopuniti tipom ideoloke legitimnosti (utemeljenje vlasti na uvjerenju ljudi u vrijednost jednopartijske ideologije). Hijerarhija je odnos izmeu pripadnika jedne drutvene grupe koji imaju vie vlasti i pripadnika te grupe koje imaju manje vlasti. U tom su odnosi prvi nadreeni, a drugi podreeni. Postoje etiri vrste ovlatenja koja karakteriu nadreenost nad licima: postavljenja, zapovjedanje, nadzor, i pozivanje na odgovornost i kanjavanje. Hijerarhijski odnosi mogu sadravati sve ili samo dio ovih ovlatenja, a mogu biti stroiji i blai, ovisno o stepenu slobode koju ostavljaju podreenima.

10

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM1.4. Drava kao zajednica i kao organizacija Drava se redovito u politikoj teoriji definira kao politika zajednica. Specifine osobine drave po kojima se ona razlikuje od svih ostalih drutvenih organizacija su: globalni i politiki karakter drave suverenost dravne vlasti oruana, ekonomska i ideoloka mo poseban odnos prema stanovnitvu i teritoriji specifine dravne funkcije povezanost drave i prava 1.5. Globalni i politiki karakter drave Za razliku od veine drutvenih organizacija koje imaju izrazito specijalizirane ciljeve i djelatnosti, drava nije specijalizirana ve ima neogranieno mnotvo najrazliitijih drutvenih ciljeva. Zbog toga kaemo da je drava globalna i sveobuhvatna organizacija. U sociologiji se jo kae da je drava organizacija koja po obimu svog djelovanja odgovara globalnom drutvu. injenica, to je drava u svojim ciljevima i djelovanju nespecijalizirana, svestrana, ne znai da ne postoji jedna njoj specifina, tj. samo njoj svojstvena funkcija i svrha. Specifinost drave je to to jedino ona kao politika vlast prisilno usmjerava ili ureuje sve ostale drutvene djelatnosti. Moderni politiki subjekti su graani, politike stranke, sindikati i crkve i druge organizacije u nekim prilikama, ali je drava nesumnjivo najmoniji i sredinji politiki subjekt svakog drutva. Politiki subjekti se, meu ostalim, dijele na vladajue i nevladajue, odnosno opozicijske u odnosu na one koje su vladajue. 1.6. Suverenost dravne vlasti Prvi tip odnosa koji se naziva unutranja suverenost ili pravna vrhovnost sastoji se u tome da drava ima iskljuiva ovlatenja da stvara najvie pravne norme ustavne, zakonske, podzakonske, sudske i druge, koje su podrane fizikom prisilom i koje obavezuju subjekte na njenom teritoriju. Drugi tip odnosa od kojih se sastoji suverenost dravne vlasti, a koji se naziva vanjska suverenost, jesu nezavisnost i ravnopravnost drave spram ostalih drava. Nezavisnost je injenica da drava ureuje drutveni ivot na vlastitom teritoriju i svoje meunarodne odnose bez prisile drugih drava. Ravnopravnost pak znai da je drava u meunarodnim odnosima subjekt sa jednakim osnovnim pravima kao i sve ostale drave. Simboli suverene vlasti su dravna zastava, grb i himna. U prava suverene vlasti spadaju jo i proizvodnja novca, voenje matinih knjiga, izdavanje isprava na osnovu njih itd. 1.7. Oruana, ekonomska i ideoloka mo drave Suverena vlast drave potie iz spoja tri vrste moi: oruane, ekonomske i ideoloke. Vrsta drutvene moi koja dravu ponajvie razlikuje i izdie nad ostalim drutvenim grupama jeste oruana mo. Drava ima monopol oruane moi i legalne fizike prisile u drutvu. To znai da jedino ona ima pravo posjedovati oruje i njime vriti fiziku prisilu, tj. prijetiti nasiljem i primjenjivati silu radi iznuivanja odreenih ljudskih ponaanja. Da bi primjenjivala oruje za fiziku prisilu drava ima dvije specijalizirane podorganizacije: vojsku i policiju. Prva raspolae oruanom silom prvenstveno radi odnosa rata i mira sa drugim dravama, a druga radi odravanja unutranjeg reda u drutvu. Ekonomska mo drave sastoji se od upotrebe materijalnog bogastva koju redovno u velikim koliinama, i razliitim vrstama, posjeduje svaka drava. To bogastvo slui za obavljanje svih djelatnosti kojima se

11

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COMostvaruju dravni ciljevi, a takoe i za plaanje i pridobijanje znanja i vjernosti dravnih slubenika koji ine dravnu organizaciju. Ekonomska mo drave je jedan od uslova njene oruane moi, jer samo materijalno i finansijski jaka drava moe odravati dovoljnu vojnu silu. Novani prihodi i rashodi jedne drave iskazuju se u godinjem dravnom budetu. Trei oblik dravne moi je duhovno ideoloka mo. Pod njom treba najprije spomenuti sva struna znanja koja posjeduju ljudi iz dravne organizacije. Radi se o ljudima koje vrhovi dravnog aparata uvijek paljivo odaberu i dobro nagrauju radi osiguranja njegovog uspjenog funkcionisanja. Drava je u starijim vremenima okupljala i izdravala gotove sve obrazove i pismene osobe, svetenike, stunjake i naunike, a osobina je moderne drave da je satavlena najveim dijelom od profesionalnih slubenih osoba. 1.8. Dravno stanovnitvo i teritorija Dravno stanovnito ine svi ljudi koji u datom trenutku potpadaju pod vlast drave i koji su stoga obavezni potivati njene pravne norme. Ono je stalno promjenjiva koliina sastavljena od dvije osnovne kategorije ljudi. Jedno su ljudi u stalnom politiko-pravnom odnosu pripadnitva sa dravom, i to neovisno o tome da li se nalaze na njenom teritoriju ili na teritoriji drugih drava (kao putnici, radnici u inostranstvu isl.), a nazivaju se u starijim autokratskim porecima podanici, a u modernim demokratskim porecima graani. I jedni i drugi su dravljani. Drugo su ljudi koji su stalni pripadnici (dravljani) drugih drava i koji se nalaze na teritoriji dotine drave kao putnici, radnici iz inozemstva isl, a nazivaju se stranci. Postoji jo i trea kategorija stanovnitva: ljudi koji uopte nemaju dravljanstvo, tzv. apatridi (izgubili su dravljanstvo jedne drave, a nisu ga dobili od druge) i koji u dravi na ijem teritoriju borave imaju politiko-pravni poloaj blizak onome od stranaca. Dravljanstvo je trajna veza jedne osobe sa jednim dravnim i pravnim poretkom - veza koja se sastoji u tome da osoba stie (roenjem ili punoljetnou) prava i obaveze iz tog poretka, a drava ima prema njoj jo i posebnu dunost da je titi spram drugih drava. Dravljanstvo se stie ili roenjem ili za ivota na razne naine. Roenjem se stie na dva naina: ili da dijete naslijeuje dravljanstvo roditelja (pravo krvi) ili tako da dijete dobije dravljanstvo one drave na teritoriji gdje je roeno, neovisno o tome koje dravljanstvo imaju roditelji (pravo tla). Trei nain je onaj po kome stranac dobiva dravljanstvo na osnovu molbe i uz ispunjenje drugih zakonskih uslova (duina boravka, zaposlenje itd.), a naziva se naturalizacija. Najzad, dogaa se jo da dravljanstvo stiu prisilno stanovnici teritorije koju je drava prisvojila (anektirala), no tada se tom stanovnitvu moe dati i pravo da bira izmeu ranijeg i novog dravljanstva. Svojstvo dravljanstva se registrira u dravnim matinim knjigama i ispravama koje se iz tih knjiga izvode rodni listovi, line karte i pasoi. Dravna teritorija je precizno odreeni prostor na kome se nalazi dravno stanovnitvo i gdje se odvija suverena politika vlast. To je viedimenzionalni prostor koji se sastoji od povrine i dubine kopna, od mora, jezera i rijeka, od zranog stuba iznad kopna i voda, te od brodova i aviona to nose dravne oznake. 1.9. Specifine funkcije dravnopravnog poretka Neke od glavnih funkcija drave i prava, koje zajednikim imenom zovemo dravnopravni poredak, su: napadako odbrambena funkcija ugnjetaka i izrabljivako represivna funkcija upravljanje velikim javnim i prisilnim radovima funkcija zatite drutvenog mira i sigurnosti zatita prava i sloboda ovjeka i graanina zatita pravednosti i omoguavanje dobrog ivota pripadnika zajednice i pravno regulativna funkcija. Definicija: Drava je organizacija koja odgovara globalnom drutvu, ima politiku i suverenu vlast

12

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COMutemeljenu na monopolu legalne fizike prisile i na ekonomskoj i ideolokoj moi, odnosi se na precizno odreeno stanovnitvo i teritoriju, a pravnim normama regulie najvanije drutvene odnose i ostvaruje razne istorijske funkcije poevi od osvajanja i odbrane prema drugim drutvima i izrabljivanja i represije prema vlastitom drutvu, do sa vremenom sve naglaenije uloge zatite mira, sigurnosti i slobode i postizanja blagostanja svih pripadnika drutva. 2. SASTAV DRAVNE ORGANIZACIJE 2.1. Dravne slubene osobe. dravni organi, nadlenost Dravnu organizaciju ini veliki broj osoba. Sve ih moemo nazvati slubene osobe, jer obavljaju odreenu slubu tj. slue ciljevima cjeline organizacije, pa je stoga bitno da moraju da odvajaju svoje privatne interese od javnih interesa organizacije u kojoj i za koju rade. Slubene osobe za svoj rad dobijaju platu, a za naroito dobar rad i nagrade, razne poasti i unapreenja na vie poloaje. Preko toga one ne bi smijele imati nikakvu drugu dobit od javnog posla koji obavljaju. Izraz dravni organ ne oznaava neku osobu, kako se esto pogrerno misli, a jo manje oznaava neki materijalni objekat, zgradu ili prostor u zgradi. Dravni organ je normativna pojava, samo jedan skup srodnih poslova koji je postavljen pravnim normama i nosi odreen naziv npr. optinski sud, predsjednik federacije, ministarstvo odbrane i sl. Nadlenost (djelokrug, kompetencija) jeste termin koji oznaava skup pravnih obaveza i pravnih ovlatenja da se obavljaju poslovi jednog organa. npr. nadlenost parlamenta da donosi zakone. Nadlenost svakog dravnog organa ima dva aspekta: stvarna i teritorijalna nadlenost. Stvarna nadlenost je obaveza i ovlatenje da se obavljaju neke vrste poslova, da se rade neke stvari, npr. da se sudi u krivinim i imovinskim sporovima. Teritorijalna (mjesna) nadlenost je obaveza i ovlatenje da se takve vrste poslova obavljaju samo na odreenoj teritoriji. U odnosima izmeu dravnih organa odnosno slubenih osoba mogu nastati sporovi o nadlenostima, koje u pravilu rjeavaju organi vii od onih koji se spore. 2.2. Vrste dravnih organa Prema vrstama poslova razlikuju se ustavno-zakonodavni, izvrno-politiki, pravosudni i upravni organi. Prema nainima kako slubene osobe dolaze na poslove razlikuju se nasljedni, izborni, postavljeni i nametnuti organi odnosno slubene osobe. Prema vanosti i moi organa, tj. prema njihovim poloajima u hijerarhijskim odnosima dravne organizacije, razlikuju se odluujui i izvrni organi. Prema tome koliko slubenih osoba odluuje u dravnim organima razlikuju se individualni i kolektivni (kolegijalni) organi. Prema osobinama slubenih osoba koje u njima rade razlikuju se profesionalni i neprofesionalni organi. Prema tome dre li ili ne dre neposredno oruana sredstva razlikuju se oruani i civilni organi. Prema teritorijalnoj nadlenosti razlikuju se centralni, regionalni i lokalni organi. 2.3. Podjela rada u dravi. etiri dravne delatnosti Poslove vie dravnih organa koji imaju neke vane slinosti okupljaju se u vee jedinice dravne djelatnosti. Tako jedan broj najviih odluujuih poslova u dravi ini zakonodavnu djelatnost, svi poslovi efa drave i svi poslovi vlade ine izvrno-politiku djelatnost, svi poslovi sudova i dravnih odvjetnika ine pravosudnu djelatnost, te svi poslovi upravnih organa ine upravnu djelatnost.

13

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COM2.4. Hijerarhija u dravi Odnosi hijerarhije nastaju nuno uporedo sa podjelom rada. Ako u jednoj grupi pojedinci podijele meusobno poslove da bi ih kao specijalizirane osobe bolje obavljali, onda se tako podjeljeni poslovi moraju odmah meusobno povezati kao vii i nii radi odravanja jedinstva ciljeva i akcije u grupi. Tri su glavna nivoa hijerarhijskih veza: hijerarhija izmeu dravnih djelatnosti, npr. izmeu zakonodavne kao vie i pravosudne kao nie hijerarhija izmeu organa iste dravne djelatnosti, npr. izmeu vieg i nieg javnog odvjetnitva hijerarhija izmeu slubenih osoba u istom dravnom organu. Na svakom od navednih nivoa hijerarhijski odnosi mogu biti stroiji i labaviji, a to znai da zavisnost podreenih subjekata prema nedreenim moe biti vea ili manja. Stroija hijerarhija esto se naziva subordinacija, dok se labavija naziva koordinacija. 2.5. Ustavno-zakonodavna djelatnost (legislativa) U dravnoj organizaciji je najvia, svim ostalim dravnim djelatnostima nadreena, ustavno-zakonodavna djelatnost (legislativa). Ona se zbog toga naziva jo suverena djelatnost, a dravni organi koji je obavljaju suvereni organi. Ustavno-zakonodavna djelatnost sastoji se od donoenja najviih politikih i pravnih odluka, redovno u obliku ustavnih i zakonskih normi, kojima se na openit nain ureuju najvaniji drutveni odnosi. Uz to suverenoj ustavno-zakonodavnoj djelatnosti pripadaju i drugi vani poslovi, meu ostalim postavljanje najviih dravnih osoba, npr. vlade i efa drave, proglaenje vanrednog i ratnog stanja, predlaganje, raspravljanje i odluivanje o najvanijim pitanjima unutranje i vanjske politike. Tek na osnovu najviih i opih normi koje definie ustavno-zakonodavna djelatnost, drugi dravni organi i u privatnim stvarima sami stanovnici donose nie pravne norme kojima se ureuju odnosi u uim skupinama i meu pojedincima na konkretan nain. Ustavno-zakonodavnu djelatnost obavljali su kroz istoriju razni organi odnosno slubene osobe. Hiljadama godina, sve do XVIII i XIX stoljea, u veini drava to je bilo pravo monarha kao nasljednih poglavara ili suverena neogranienih ovlasti. U moderno doba postaje pravilom da kolektivni organi zvani parlamenti (kongresi, skuptine, sabori i sl.) sastavljeni od narodnih zastupnika koje graani izabiraju, obavljaju u potpunosti ustavno-zakonodavnu djelatnost. Skuptine kao ustavno-zakonodavni organi mogu biti jednodomne ili dvodomne. U modernim dravama one su ee dvodomne, tj. sastavljene od dvije grupe zastupnika (doma, vijea), a biraju se po razliitim osnovama i rade odvojeno. Jedna od moguih osnova biranja tih dviju skupina zastupnika jeste da se prvi dom sastoji od svih graana (jedan zastupnik na vie desetina ili stotina hiljada stanovnika), a drugi dom od predstavnika graana pojedinih teritorijalnih jedinica drave. 2.6. Izvrno-politika djelatnost (egzekutiva) Izvrno-politika djelatnost (egzekutiva) druga je po moi dravna djelatnost, podreena zakonodavnoj, a nadreena upravnoj i djelomino sudskoj. Sastoji se u svim dravama od dva organa: efa drave i vlade. Prvi je obino individualni organ, a

14

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COMizuzetno kolektivno predsjednitvo. Drugi je uvijek kolektivni organ, sastavljen od odreenog broja lanova ministara i od efa vlade. Obadva organa su politika, tj. u njima djeluju politiari vieg ugleda i moi, u demokratskim sistemima redovno jaki ljudi vladajuih politikih staranaka. Ustanovama efa drave i vlade zajedniko je to da su oni istovremeno izvrni organi prema ustavnozakonodavnim organima i politiko-odluujui organi u odnosu na dravnu upravu. Vanije nadlenosti efa drave su: predstavljanje drave pred drugim dravama, te postavljanje i primanje diplomatskih predstavnika vrhovno zapovjedanje oruanim snagama i dodjeljivanje vojnih inova predlaganje zakona i promulgacija odnosno suspenzivno veto na zakone predlaganje efa vlade u parlamantarnom sistemu, a ponegdje i sudaca pomilovanje krivino osuenih osoba Vlada ili ministarsko vijee je skup ministara, tj. efova pojedinih ministarstava kojemu predsjedava ef vlade ili sam predsjednik republike u predsjednikom sistemu. Glavni zadatak vlade je voenje, usklaivanje, nadziranje i sankcionisanje upravne djelatnosti, koja joj je podreena i sa kojom komunicira prvenstveno preko ministara to se nalaze na elu pojedinih upravnih grana. Pored toga, vano je i pravo vlade da predlae i izrauje nacrte zakona i drugih akata iz nadlenosti zakonodavca, to je ini zajedno sa efom drave vrlo snanim subjektom politike moi i ujedno jednim od uzronika slabljenja parlamenta u savremenim dravama. 2.7. Pravosudna djelatnost Pravosudna djelatnost kao dravna djelatnost obuhvata dvije vrste organa: javno tuilatvo i sudstvo. Javnom tuilatvu je zadatak da u ime drave goni subjekte koji su povrijedili dravne pravne norme. Sudstvu je pak zadatak rjeavanje imovinskih, privrednih, krivinih, upravnih i porodinih sporova izmeu pravnih subjekata i odreivanje kazne protiv prekrilaca javnih normi. Pravosudna djelatnost je izvrna prema ustavno-zakonodavnoj i izvrno-politikoj djelatnosti. To znai da se gonjenje protivpravnih djela, rjeavanje sporova i pravno kanjavanje uvijek moraju provoditi na osnovu optih normi to su ih donijele vie dravne djelatnosti. Da bi se brojni i raznovrsni pravni sporovi to svakog dana izbijaju izmeu pravnih subjekata (fizikih i pravnih osoba) mogli pravovremeno i kvalitetno rjeavati, svaka drava ima vei broj i vie vrsta sudova specijaliziranih za odreene vrste sporova. Tako u savremenim dravama sudske poslove obavlja nekoliko vrsta sudova: sudovi opte nadlenosti; trgovaki ili privredni sudovi; upravni sudovi; vojni sudovi; ustavni sudovi. Zatim se svaka od tih vrsta sudova dijeli prema teritorijalnoj nadlenosti: optinski, kantonalni, federalni i vrhovni sud. S tim to nepristrano rjeavaju pravne sporove izmeu graana, pravnih osoba i drave, sudovi ostvaruju i vaan zadatak zatite ljudskih i graanskih prava i sloboda od svake samovolje, prije svega od samovolje dravne vlasti. Da bi se omoguio taj zadatak sudova, savremeni ustavi propisuju nekoliko naela njihovog rada i ustrojstva: naelo zakonitosti, naelo nezavisnosti, neelo viestupnjevosti, naelo stalnosti i nepokretnosti sudaca, naelo javnosti suenja. 2.8. Upravna djelatnost Upravna djelatnost, zvana jo dravna administracija, najopsenija je dravna djelatnost po vrstama poslova i po broju organa i slubenika. To je neizbjeno. budui da je uprava onaj dio drave koji je u neposrednom i svakodnevnom odnosu sa stanovnitvom u svim podrujima javnog ivota i u svakom, naselju. To je dio dravne organizacije koji na terenu registrira potrebe i raspoloenje stanovnitva, prenosi do njega i provodi odluke viih dravnih djelatnosti, te nadzire i prisilno usmjerava konkretne drutvene odnose koji su vani za dravnopravni poredak.

15

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COMUpravnoj djelatnosti je prije svega svojstveno da se sastoji od izvravanja odluka i od nadzora da li graani izvravaju odluke zakonodovne, izvrno-politike i sudske djelatnosti. To znai da je ona najnia dravna djelatnost i izvrna u odnosu na sve ostale i vie dravne djelatnosti. 3. VRSTE DRAVA 3.1. Klasifikacija drava Danas se upotrebljavaju slijedei naini klasificiranja drava: razlikovanje drava prema obliku vladavine razlikovanje prema dravnom ureenju razlikovanje prema politikom sistemu razlikovanje prema stepenu centralizacije odnosno decentralizacije. Naravno, mogui su i drugi naini klasificiranja, npr. prema klasnom tipu drave na robovlasnike, feudalne i graanske; prema veliini na velike, srednje i male; prema broju nacija na jednonacionalne i vienacionalne itd. 3.2. Oblik vladavine Izrazom oblik vladavine oznaava se poloaj efa drave. Pri tome se pod poloajem misli na slijedee 3 stvari: kako slubena osoba dolazi na funkciju efa drave, koliko vremena ona obavlja funkciju i da li je ef drave politiki i pravno odgovoran za svoje radnje. S obzirom na ta tri elementa poloaja efa drave, drave se razlikuju u tri glavna tipa: monarhije, republike i diktature. Monarhija je drava u kojoj ef drave monarh, dolazi na svoju funkciju (prijestolje) nasljedno, vlada doivotno ili do njegovog povlaanje sa funkcije (abdikacija), te je politiki i pravno neodgovoran, a to znai da prema naelima ustava ne moe biti suen ni osuen. Istorija monarhije kao oblika vladavine kretala se od njene neograniene forme prema ogranienoj. Neograniena monarhija naziva se jo i apsolutnom, jer u njoj vladareva linost simbolizuje zakonodavnu, izvrnu i sudsku vlast. Zatim se javlja ograniena monarhija, u kojoj su reducirana ovlatenja monarha u podruju zakonodavne vlasti. Na toj osnovi konstituirana je parlamentarna monarhija u kojoj parlament postaje vrhovno zakonodavno tijelo. Dalje, u brojnim zemljama vladareva vlast bila je ograniena ustavom koji je taksativno nabrajao njegova ovlatenja, te su se takve monarhije nazivale ustavnim. Poseban oblik monarhije je teokratska monarhija. ef drave u njoj je duhovno lice, koje obavlja i vjersku i svjetovnu vlast (npr. orijentalne zemlje halife). Republika je oblik drave suprotan monarhiji: u njoj ef drave dolazi na svoju funkciju izborom, obavlja tu funkciju na odreeno vrijeme zvano mandat, te podlijee pravnoj i politikoj odgovornosti, tj. moe biti suen, kanjen i smijenjen sa poloaja ako poini delikt. Veina republika ima ista formalnopravna obiljeja: ustav kao najvii pravni akt, zakonodavno tijelo izabrano optim pravom glasa, vladu postavljenu od strane parlamenta uz saglasnost predsjednika republike, te sudstvo koje je po slovu zakona nezavisno od spoljnih uticaja i slobodno u stvaranju svog uvjerenja. Republike se, prije svega, mogu razvrstati po stepenu predsjednikovih ovlatenja. Tada se dijele na ograniene i neograniene. U ogranienoj republici predsjednik ima velika zakonska ili faktika ovlatenja. Njegov uticaj na zakonodavnu, izvrnu i sudsku vlast je toliki da ovi organi provode zapravo njegovu volju i volju vladajue grupe. Predsjednik poprima sve osobine diktatora i svoju vladavinu iz demokratske pretvara u autokratsku. Neograniena republika identina je sa demokratijom. U njoj

16

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COMpredsjednik ima tano utvrena, i ustavom i zakonom potvrena ovlatenja, te je odgovoran za svako njihovo prekoraenje. Postoji, mada rijee, jo jedan oblik republike koji se naziva teokratskim (npr. Kipar za vrijeme Makariosa, ili dananji Iran). Diktatura je drava u kojoj ef drave dolazi na svoju funkciju nasilno i protivpravno, vlada neodreeno vrijeme ili onoliko koliko se nasiljem uspijeva odrati na vlasti, i faktiki je politiki i pravno neodgovoran sve dok se na vlasti dri. 3.3. Dravno ureenje Pod dravnim ureenjem misli se na to da li jedna drava jedinstevena na svom teritoriju, ili je ona drava sa vie dravica u sebi. Iz ovoga zakljuujemo da postoje dva osnovna tipa dravnog ureenja: jedinstevena drava i sloena drava. Jedinstvena drava ima samo jednu organizaciju vlasti, tj. jedan ustavno zakonodavni organ, jednog efa drave, jednu vladu, jedan sistem pravosudnih organa i jedan sistem upravnih organa. Sloena drava je sastavljena od vie dravnih organizacija, zapravo od tri ili vie potpunih aparata svih etiri dravnih djelatnosti. Naime, u sloenoj dravi postoji jedna dravna organizacija koja djeluje na najirem dravnom teritoriju savezna drava, te barem dvije dravne organizacije koje djeluju na dijelovima teritorija savezne drave drave lanica. Tokom istorije bilo je vie oblika sloenih drava. Najpoznatiji su personalna unija, realna unija, konfederacija i federacija. Personalnu uniju i realnu uniju ine dvije ili vie drava, i to monarhija, koje se povezuju preko nekih saveznih organa i pri tome formalno zadravaju svojstvo nezavisnih drava. Dok se u personalnoj uniji veza svodi na monarha koji je zajedniki poglavar svih drava lanica, u realnoj uniji savezna drava se sastoji i od zajednikog vladara i od drugih zajednikih poslova ili organa. Konfederacija je nastajala kao rezultat meudravnog sporazuma i njegove formalizacije u vidu meudravnog ugovora o kraem ili duem stupanju u savez dviju ili vie drava koje su zadravale svoju suverenost i dravnopravni subjektivitet. One su stvarale samo uzak krug najviih zajednikih organa ije su ih odluke obavezivale jedino onda ako su na njih pristajale, budui da su bile donoene konsenzusom a ne majorizacijom. Konfederaciju bi stoga bilo teko nazvati novom dravnopravnom tvorevinom, te bi za nju adekvatniji izraz bio savez drava u koju se lako ulazi i isto tako lako izlazi jer je za oba ina dovoljna suverena volja svake od drava lanica. Oblikovanje federacije u novu dravnopravnu zajednicu odvijalo se na dva naina: stupanjem suverenih drava u novi dravni oblik, ili unutranjim raslojavanjem dotad jedinstvene suverene drave na dvije ili vie lanica. Prvi sluaj je mnogo ei. Drave-lanice stvarale su ustav federacije po kome su se odricale svoje suverenosti, ali su istovremeno zadravale itavu raniju strukturu i vlastite ustave koji su izraavali njihove specifinosti. Samim tim inom one su gubile pravo istupanja iz federacije, ali su se i dalje nazivale dravama (npr. republika). One su dakle, zadravale dravnopravni subjektivitet, ali ga nisu mogle ispoljiti na apsolutan nain. Svaka federacija svoje unutranje jedinstvo i koherenciju obezbjeuje ustavom kao najviim pravnopolitikim aktom. Organizacija suverenog organa je takva da savezna skuptina (parlament) ima dva doma. Prvi dom je predstavniki i njegovi lanovi biraju se srazmjerno broju stanovnika drava-lanica, dok u drugi dom drave-lanice alju isti broj poslanika bez obzira na brojnost stanovnitva. Na ovaj nain obezbjeuje se ravnotea moi unutar federacije i zatita interesa manje uticajnih drava. Postoji jedan krug poslova koji svaka federacija zadrava u svojoj nadlenosti. Po pravilu, to su poslovi unutranje i spoljne bezbjednosti, meunarodni odnosi, finansijski poslovi, kontrola trita itd. Federacija

17

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COMtakoe ima i svoje zasebno zakonodavstvo, upravu i sudstvo, ije su odluke obavezujue na itavoj njenoj teritoriji. Veina federacija za svoje graane uspostavlja jedinstveno dravljanstvo. 3.4. Politiki sistem Pod politikim sistemom se misli na to da li i u kojoj mjeri narod utie na postavljanje, rad i odgovornost nosilaca dravne vlasti. Danas moemo na to pitanje odgovoriti razlikujui tri osnovna tipa politikog sistema: autokratiju, oligarhiju i demokratiju. Autokratija je drava u kojoj dravni poglavar, monarh ili diktator, ne izvodi svoju vlast iz volje naroda ve vlada na osnovu osobnog ugleda (karizmatska legalnost) ili na osnovu religijskih i tradicionalnih shvatanja (tradicionalna legitimnost) i na oruanoj sili kojom upravlja jedan broj njemu vjernih monika. Cjelokupno stanovnitvo je u takvoj dravi lieno bilo kakvih prava da utie na politiku vlast, pa je stoga sastavljeno samo do podanika, a ne od graana kao politikih subjekata. Oligarhija je drava u kojoj uz dravnog poglavara u vlasti sudjeluje i manji dio drutva, dok je velika veina stanovnitva iskljuena iz politikog odluivanja. Postoje dva klasina tipa oligarhije. Ako se sloj monih koji sudjeluju u vlasti sastoji od plemstva, radi se o aristokratskoj dravi, a ako se taj sloj sastoji od finansijski bogatih ljudi radi se o plutokratskoj dravi. Dakle, politika prava su privilegija jedne uske manjine, a velika veina stanovnitva politiki su diskriminirani i obespravljeni podanici. Demokratija je politiki sistem u kome znatan dio ili veina stanovnitva ima slobode i prava politikog odluivanja i postavljanja, nadzora i pozivanja na odgovornost nosilaca dravne vlasti. Narod kao temelj demokratije je sastavljen od graana koji imaju ravnopravna politika prava. Vana razlika izmeu demokratije i drugih politikih sistema (autokratije i oligarhije) je u tome to se zaista sa njom proiruje krug ljudi koji stiu pravo politikog djelovanja i uticanja na dravnu vlast. Dva su glavna istorijska tipa demokratije: antika i moderna graanska demokratija. U vezi s njima rezlikuju se i neposredna i posredna demokratija, formalna i stvarna demokratija, te politika i socijalna demokratija. 3.5. Elementi demokratije Uslovi i elementi koji se smatraju neophodnim da bi se neko drutvo i drava nazvali demokratskim: politika kultura ili izgraena politika svijest graana materijalna neugroenost graana demokratska pravila i mehanizmi u politikom sistemu temeljne slobode i prava ovjeka i graanina Za dravu u kojoj se openito potuju ustavne slobode i prava ovjeka i graanina, u kojoj se potuje naelo ustavnosti i zakonitosti, u kojoj djeluje podjela vlasti, u kojoj su sudovi nezavisni, te u kojoj su svi nosioci dravnih funkcija politiki i pravno odgovorni za takvu dravu se kae da je pravna drava, tj. drava gdje sve slubene osobe djeluju samo na osnovu demokratski donijetih i nadziranih pravnih normi, a ne samovoljno. 3.7. Centralizacija i decentralizacija Klasifikacija drava na centralizirane i decentralizirane izvodi se sa obzirom na to kakvi su odnosi izmeu centralnih organa i lokalnih organa dravne vlasti. Centralizirana drava je ona u kojoj veina lokalnih organa ima malu samostalnost u obavljanju poslova iz njihove nadlenosti. To prije svega znai da oni u svom radu ne mogu odluivati nezavisno od centralnih organa, ve su duni pridravati se ne samo optih nego i konkretnih nareenja viih organa efa drave, vlade, ministara i drugih centralnih organa. Osim toga, dravna centralizacija sastoji se

18

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COMredovno i u tome to centralni organi postavljaju slubene osobe lokalnih organa, nadziru ne samo zakonitosti nego i rezultate njihovog rada, mogu ukinuti svaku njihovu odluku ako se na slau sa njom, te najzad mogu i smijeniti slubene osobe lokalnih organa. Decentralizirana drava je ona u kojoj veina lokalnih organa ima odreenu, ponekad i veliku mjeru samostalnosti. To znai da u poslovima svoje nadlenosti oni odluuju onako kako smatraju da je najbolje, ali naravno u okvirima ustavnih, zakonskih i drugih optih normi koje ih obavezuju. Lokalni organi moraju potivati opte norme viih organa, ali ne primaju nareenja od njih o tome kako izvravati te norme na konkretne pravne odnose. Decentralizacija i lokalna samouprava jesu vrijedni elementi demokratskog sistema, obzirom da je uticaj graana na dravnu vlast i usklaivanje njihovih pojedinanih interesa u opti interes najlake i najpotpunije se moe ostvariti ba na nivou optine, grada, okruga, regije i td. Sa druge strane snana centralizacija je ponajvie osobina autokratske ili barem autoritarne drave gdje centralna vlast radi ouvanja svojih interesa nastoji da nametne kontrolu nad svakom izvrnom i lokalnom slubenom osobom. 3.8. Promjene dravnopravnog poretka Promjene dravnopravnog poretka moemo razlikovati, s jedne strane obzirom na njihovu vanost, i sa druge strane sa obzirom na to kako se izvode. U dravnom ustrojstvu i u pravnom sistemu svakodnevno dolazi do brojnih manje znaajnih promjena pojedinih njihovih dijelova. Npr. neke slubene osobe odlaze, a druge dolaze u dravnu organizaciju putem izbora ili imenovanja; pojedini dravni organi se ukidaju, transformiraju ili stvaraju; neki normativni akti prestaju vaiti i istovremeno drugi akti stupaju na snagu itd. Tehnoloki, ekonomski i politiki razvoj drutva namee povremeno i dublje promjene dravnopravnog poretka (npr. prelazak iz monarhijskog u republikanski oblik drave). Tada se ne radi samo o promjenama pojedinih slubenih osoba, o preoblikovanju nekih dravnih organa ili o zamjenama jednih pravnih akata drugim, ve o vrlo znaajnim i sloenijim preobraajima dravnog i pravnog sistema. Takve promjene nazivaju se reforme (izborne, kolske, zdravstvene i td.). Nasuprot tih dvaju naina legalnih promjena dogaaju se ponekad nasilne i nezakonite, a ujedno po pravilu mnogo znaajnije promjene drave i prava. Jedan oblik tih nasilnih promjena jeste dravni udar ili prevrat oruano preuzimanje dravne vlasti od jednog dijela ljudi iz same dravne organizacije i zbacivanje sa poloaja, hapenja ili fizike likvidacije drugih visokih slubenih osoba i njima vjernih dijelova oruanih snaga. Dravni udari ili prevrati mogu biti posve suprotnih politikih vrijednosti. Oni naime mogu biti antidemokratski ako su izraz politikih interesa koji se ne ele ostvarivati preko demokratskih institucija, ili demokratski ako su izraz interesa koji se ne mogu ostvariti u jednom autokratskom reimu i koji hoe na taj nain uspostaviti demokratski poredak. Drugi nain nasilne i protivpravne promjene dravnopravnog poretka nije napad na porredak iznutra, nego izvana oruanim ustankom nezadovoljnog stanovnitva, obino u vremenima ekonomskih i ratnih kriza. To je revolucija, politiki pokret klasnog ili optenarodnog karaktera koji rui ustrojstvo drave i pravni sistem u mnogo veoj mjeri od dravnog udara. Za razliku od dravnih udara revolucije esto prekidaju kontinuitet ili identitet dravnopravnog poretka, stvarajui novu dravu i novo pravo na ruevinama stare drave i prava. Posebnim oblikom revolucionarnih promjena drave i prava mogu se smatrati antikolonijalni ustanci, koji obaraju aparate vlasti i pravne sisteme kolonijalnih sila.

19

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COMDRUGI DIO PRAVODefinicija: Pravo je poredak drutvenih normi, zatienih mogunou primjene dravnog nasilja, kome je cilj da volju vladajuih drutvenih klasa izrazi kroz zakonsku formu i da zatiti njihove osnovne ekonomske, politike i ideoloke interese, te da u njihovu korist rijei klasni konflikt koji bi bez svoje organizovane prinudne regulacije doveo u pitanje opstanak samog drutva. 5.2. Drutvena norma: funkcije i vrste Drutvena norma je (jezika) poruka koja trai od nekih subjekata da u odreenim okolnostima neto ine ili ne ine spram drugih subjekata, prijetei sankcijom ako tako ne postupe. Norma se sastoji od dva bitna elementa: legitimnog traenja i legitimne sankcije. Opta funkcija normi u drutvu je prisilni uticaj na njihove adresate kako bi se oni ponaali ujednaeno ili uniformno na zadati nain, koji tvorci normi smatraju vrijednim, ispravnim i normalnim. Na vano socioloko pitanje zbog ega je nuna ovakva funkcija normativnog ujednaavanja ljudskih ponaanja, moemo nai barem dva snana razloga: prvo potreba pojednostavljenja sloenih drutvenih odnosa u kojima se ljudi mogu ponaati suvie razliito to izaziva sukobe interesa, i drugo potreba to racionalnijeg rjeavanja sukoba interesa ljudi u drutvenim odnosima. Najvaniji nain klasificiranja drutvenih normi jeste onaj na obiajne, moralne i pravne norme. 5.3. Obiajne, moralne i pravne norme Norme koje zahtjevaju da mlae osobe prve pozdravljaju starije i da prisustvujemo sahrani poznate osobe nnazivamo obiajne norme. Norme koje zahtjevaju da budemo potenii istinoljubivi prema drugim osobama nazivamo moralne norme. Norme koje zahtjevaju da vozimo desnom stranom ulice, da plaamo odreeni iznos poreza, da za putovanje u inostranstvo moramo imati paso, nazivamo pravne norme. Definicija: Pravna norma je drutvena norma (= legitimno traenje + sankcija) koja usmjerava jedan za drutvo vaan konflikt i izvanjski kontrolabilan odnos, redovno nosi fiziku sankciju i veu mjeru heteronomije, obino je pisana, a stvara je i sankcionira na organizovani nain lako odredljivi subjekt, dravni ili drutveni. Ukupnost svih obiajnih normi openito ili u jednom drutvu nazivamo obiajni poredak ili krae obiaj. Ukupnost svih moralnih normi nazivamo moralni poredak ili moral. Ukupnost pravnih normi openito ili u jednom drutvu nazivamo pravni poredak, pravni sistem ili najkrae pravo.

5.3.a Autonomija i heteronomija volje Ako problem pristanka na normu ili njenog odbijanja od strane pravnog subjekta posmatarmo sa psiholokog aspekta primjetiemo da pristajanje na normu moe biti motivisamo na dva naina. Autonomija volje postojae onda kada se subjekt po zapovjesti ponaa zato to je uvjeren da je ona dobra i da je u saglasnosti sa njegovim etikim, obiajnim, politikim i drugim naelima.U takvom sluaju subjekt bi usvajao normu i da nema dravne sankcije, te se ona u njegovoj svijesti iskazuje kao moralna norma. Autonomija volje u odnosu na pravni poredak najee je prisutna kod pripadnika vladajuih klasa, jer pravo sankcionie njihov moral i njihove interese. Heteronomija volje postoji kod pravnog subjekta u sluaju kad ponaanje, koje od njega zahtjeva pravna norma, subjekat vri ne iz unutranjeg ubjeenja da je ona dobra nego od straha od sankcije koje moe da bude primjenena. I ovakav nain usvajanja, ini pravnu normu efikasnom, ali ne i moralnom: da nema sankcije subjekat bi se ponaao drugaije nego to je to propisano normom, odnosno ponaao bi se na

20

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COMnain koji je po njegovom uvjerenju dobar i moralan. Heteronomija volje se susree kod pripadnika potinjenih i eksploatisanih drutvenih slojeva. 5.4. Materijalni izvori pravnih normi: vani i konfliktni drutveni odnosi Nemogue je detaljno i iscrpno popisati sve materijalne izvore pravnih normi u svijetu ili ak u samo jednom drutvu. To je zbog toga, prvo, to postoji veliki broj njihovih vrsta u svakom drutvu, i drugo, to su oni istorijski promjenljivi. Npr. u srednjem vijeku su vjerska uvjerenja, vradbine i naini odjevanja smatrani posebno vanim odnosima, pa su stoga bili izvori i predmeti pravnog normiranja. U sadanjim drutvima takvi odnosi nisu vie vani za opstanak drutva i zato su regulisani iskljuivo vjerskim i obiajnim normama. (izuzev odjevanja vojnika, medicinskog osoblja i sl.). Ali u nae vrijeme dobijaju odluujui znaaj odnosi zatite radnika na radu, unapreenja nauke i zatite prirode koju su sada regulisani pravnim normama, a do sada su hiljadama godina bili drutveno nevani ili manje vani. Neki osnovni tipovi odnosa koji su od vanosti za svako drutvo i stoga su materijalni izvori pravnih normi u svim istorijskim epohama, te su tako vani i konflikti da uvijek moraju biti, u manjoj ili veoj mjeri, usmjeravani pravnim normama su: bioloko drutveni odnosi ekonomski odnosi politiki i kulturni odnosi Iz svih tih tipova odnosa uno izviru pravne norme, koje ih onda prisilno usmjeravju, zatiujuu jedne mogunosti u njima i potiskujui prijetnjom sankcija ostale mogunosti. Pravnim normiranjem se ti drutveni odnosi pretvaraju ili klasificiraju u pravne odnose. 5.5. Idejni izvori pravnih normi. Pravednost Pravednost je vrijednosno naelo raspodjele koje odreuje koliko dobara i koliko tereta treba pripasti subjektima pojedinih vrsta drutvenih odnosa. To naelo najapstraktnije glasi: osobama koje su jednake treba dati jednako dobara i tereta, a osobama koje su nejednake treba dati nejednako dobara i tereta i to srazmjerno njihovoj nejednakosti. Rimski pravnik Ulpijan je to jo krae iskazao zahtjevom: Svakome ono to mu pripada. Glavna ideoloka shvatanja pravednosti su: Koncepcija poloajne pravednosti koja nalae da se dobra i tereti dijele tako da svako dobije onoliko koliko su njegove vrline i zasluge u zajednici. Ova ideologija pravednosti oduvijek je bila nain opravdanja (legitimiranja) povlatenih poloaja svih vladajuih klasa, jer argumentom pravednosti opravdava odravanje (konzerviranje) postojeih odnosa drutvenih nejednakosti. Koncepcija razmjenske pravednosti koja nalae da se dobra i tereti dijele ekvivalentno, tj. da svako dobije jednako dobra i zla koliko je on dobra i zla dao drugome. Tu se prije svega misli na tri vrste razmjene po naelu dajem da da: razmjena rada za platu, razmjena robe za novac ili robe za robu, i razmjena kazne za delikt. Koncepcija radne pravednosti prema kojoj svako treba dobiti onoliko dobara koliko je svojim radom stvorio, a srazmjerno tome i tereta (npr. poreza). To je naelo svakome prema radu, svojstveno socijalistikoj politiko-pravnoj ideologiji. Koncepcija solidarne pravednosti koja nalae da oni koji u raspodjeli dobara dobijaju vie zbog svojih radnih sposobnosti ustupe dio svojih dobitaka za uzdravanje i unapreivanje poloaja onih koji imaju slabije radne sposobnosti ili slabije startne pozicije.

21

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COMKoncepcija egalitaristike pravednosti koja nalae da svako dobije toliko dobara i tereta koliko treba da bi zadovoljio svoje osnovne materijalne i duhovne potrebe. A kako bi osnovne potrebe bile priblino jednake za sve ljude, to se ovdje zahtjeva raspodjela po naelu svakome jednako, neovisno o svim drugim razlikama i sposobnostima i radu meu ljudima. 5.7. Vrijednost pravne sigurnosti U pravu se sigurnost, nazvana pravna sigurnost, sastoji nadasve u tome da pravnim subjektima budu to vie predvidljiva i trajna pravna ovlatenja, pravne obaveze, odreenje delikata i pravne sankcije, a to znai pravni odnosi to proizilaze iz pravnih normi. Pravna sigurnost postoji ako donoenja i promjena pravnih normi nisu samovoljni akti, tj. ako ne ovise o trenutnim interesima i volji pojednih osoba, nego o institucionaliziranoj i relativno trajnoj volji jedne skupine ljudi (npr. parlamenta) koja izraava za drutvo reprezantivne i stabilne interese, spoznaje i oekivanja. Sigurnost ili predvidljivost ponaanja u pravu postoji ako se pravne norme stvaraju i primjenjuju prema unaprijed propisanim i obavezujuim postupcima. I dok vrijednost mira znai onemoguavanje nasilja meu ljudima, vrijednost pravne sigurnosti znai zatitu ljudi od samovoljnog i nepromiljenog upadanja normotvoraca i drugih u njihove interesne sfere. Radi postizanja to vee pravne sigurnosti normotvorci su stvorili niz sredstava ili ustanova za zatitu trajnosti i vrstoe pravnih ovlatenja, obaveza, delikata i sankcija. To su prije svih: opte pravne norme pravila zakonodavnog, sudskog i upravnog postupka naelo zakonitosti pravni lijekovi pravosnanost presude i rjeenja formalizam i proceduralnost 5.8. Drava i drugi tvorci pravnih normi Vjerovatno najpoznatija osobina prava, po kojoj se ona jasno razlikuje od morala i obiaja, jeste njegova bitna vezanost za dravu. Ta vezanost je trostruka. Prvo, u svakom drutvu drava stvara opte pravne norme radi prisilnog usmjeravanja vanih i konfliktnih meuljudskih odnosa u skladu sa dominantnim interesima i shvatanjima pravednosti. Te najvie norme osiguravaju jedinstvo dravnopravnog poretka. Druga bitna veza izmeu drave i prava jeste u izricanju i izvravanju pravnih sankcija odnosno kazni. Protiv subjekata koji ne ostvaruju svoje pravne obaveze izriu se konkretne sankcije. Te dvije veze ine dravu bitnim iniocem prava, to znai da zaista nema prava bez drave. Trea je bitna veza izmeu drave i prava u tome to se sama drava konstituira putem pravnih normi. To se dogaa u nastanku neke drave, tako da jedna skupina ljudi sa najvie politike moi sebe proglaava ustavotvorcem i donosi temeljne norme ustava (konstitucije) kojima ustanovljava ili konstituira najvie dravne organe. Nakon takvog petnog konstituiranja drave, vii organi opet putem normi neprekidno nareuju niim organima kako treba da rade, sankcioniraju ih ako ne rade kako treba, ukidaju postojee i donose nove pravne akte. Prema tome, kao to nije mogue postojanje prava bez drave, nije mogue ni nastajanje ni postojanje drave bez prava, jer drava nije tek puki aparat fizike sile nego je ona uvijek i pravna tvorevina. Ipak, koliko god bili drava i pravo meusobno uslovljeni, pogreno je svoditi cjelokupno prava na dravnu djelatnost kako to redovno ine laici, a esto i pravnici, koje zbog toga nazivamo pravnim etatistima. Pravne norme, i opte i konkretne, stvaraju takoe mnogi drugi subjekti, istina najee u prisilnim okvirima dravnog prava ili po ovlatenju drave. U savremenom svijetu su moni tvorci

22

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COMpravnih normi privredne organizacije koje svojim pravnim aktima (statuti, kolektivni ugovori, pravilnici) ureuju vlastito ustrojstvo, unutranje radne odnose i odnose sa drugim organizacijama. Ne smije se zaboraviti ni inejnica da svakog dana milioni graana stvaraju pravne poslove, najvie ugovore, slobodno se meusobno obavezujui i ovlaujui za najrazliitije pravne radnje. I to je proces stvaranja pravnih normi: ugovoranje kupoprodaje, najma, zakupa, radnog odnosa itd. Treba navesti i meunarodno javno pravo ili sistem normi koji usmjerava odnose izmeu suverenih drava, izmeu njih i meunarodnih organizacija, a u nekim sluajevima izmeu drava i pojedinaca za koje je zainteresovana meunarodna zajednica. Bitan uticaj na proces stvaranja prava imaju jo i nosioci strunog znanja iz pravnikih profesija. To su prije svih pravni naunici, pravni savjetnici i odvjetnici. 5.9. Pravni sistem i proceduralnost u pravu Formalizam prava sastoji se u tome da u pravu nisu vani samo sadraji normi i ponaanja ve su takoe veoma vani i forme (oblici normi i ponaanja). Izrazito je obiljeje prava formaliziranost njegovog jezika i njegovih pojmova: u pravu se ne samo mnogo govori i mnogo racionalno razmilja, ve u pravu postoji i jedan jako razraen struni jezik kojim se precizno definiu pravni pojmovi. Pravni subjekti moraju znatnim dijelom govoriti ovim jezikom da bi uspjeno sudjelovali u pravnom ivotu. Ukratko, zbog svih tih obavezujuih formi to vladaju u pravu kae se da je pravo jedan formalizirani sistem normi. A jedna od posljedica toga jeste da se graani koji ne poznaju te forme moraju obratiti za pravnu pomo pravnicima, prije svih advokatima, koji e umjesto njih govoriti i pisati formaliziranim pravnim jezikom pred organima ili u postupcima gdje se odluuje o njihovim pravnim obavezama i ovlatenjima. Proceduralnost je jedan od osnovnih aspekata formalizma prava. Proceduralnost je osobina nekih ljudskih radnji u pravu da su njihovi subjekti i naini izvoenja strogo normirani, te da samo radnje koje su izvedene na propisani nain ostaju pravne radnje ili radnje koje izazivaju nastanak, promjenu i prestanak pravnih odnosa. Npr. samo odluka osobe koja je imenovana za suca ima osobinu pravne presude, dok svaka druga (pa i identina) odluka koju nije donio sudac ve neko drugi nije presuda. 5.10. Sastav pravne norme Pravna norma je zahtjevajua poruka sloenijeg sastava koja se sastoji od etiri osnovna znaenjska dijela: od hipoteze, traenja, odreenja delikta i sankcije. PN = H + T + D + S Hipoteza je poetni dio pravne norme koji opisuje subjekte kojima je norma upuena, tj. adresate norme, i situaciju u kojoj se subjekti moraju nai da bi se na njih primjenilo traenje iz pravne norme. Samo oni subjekti koji se nalaze u opisanoj situaciji duni su ponaati se prema traenju. Npr., u normi koja zahtjeva da roditelji uzdravaju svoju maloljetnu djecu hipoteza je ako ili ko ima maloljetnu djecu. Traenje je sredinji dio pravne norme koji postavlja subjektima iz hipoteze pravnu obavezu da izvre neku radnju, injenje ili neinjenje, i ujedno postavlja drugim subjektima pravno ovlatenje na takvo injenje ili neinjenje. Npr., u normi o uzdravanju djece traenje postavlja roditeljima pravnu obavezu da svoju maloljetnu djecu hrane, odjevaju, daju im smjetaj i brinu o njihovom zdravlju, i ujedno djeci daje pravno ovlatenje na takva injenja i na sve one vrijednosti predmete koje ona nose. Odreenje delikta je dio pravne norme koji spominje pravni delikt kao radnju suprotnu obaveznoj radnji,

23

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COMtj. kao zabranjenu radnju, koja je uslov za primjenu sankcije. Delikt je zabranjena radnja injenja ili neinjenja: zabranjena radnja neinjenja ako je subjekat obavezan na injenje, a zabranjena radnja injenja ako je subjekat obavezan na neinjenje. Npr., u normi o uzdravanju maloljetne djece odreenje delikta je opis jednog zabranjenog neinjenja neuzdravanja djece, koja je uslov za primjenu sankcije prema roditeljima. Sankcija je zavrni dio pravne norme kojim se jednom dravnom organu pripisuje obaveza i ovlatenje da prisili na izvrenje obaveze subjekta pravne obaveze ili da mu izrekne odreenu kaznu zbog poinjenog delikta. Sankcija je prvenstveno upuena dravnom organu, najee sudu, ali ona djeluje zastraujue i na subjekta pravne obaveze motivirajui ga da obavezu izvri. Npr., u normi o uzdravanju djece sankcija je obaveza i pravo suda da roditeljima koji ne brinu o uzdravanju svoje maloljetne djece odredi kaznu zatvora, dok prijetnja takvom kaznom ujedno motivira jedan dio nesavjesnih roditelja da svoje obaveze prema djeci ipak ostvare. 5.11. Delikt: protivpravna radnja i krivica U teoriji postoje dva naina shvatanja delikta i takoe dva tipa pravne odgovornosti koji ovise o deliktu. Prema prvom shvatanju, za postojanje delikta dovoljna je radnja suprotna obavezujuoj radnji, tj. zabranjena radnja neinjenja ili injenja. Takva se radnja naziva protivpravna radnja. Svaki subjekt koji uini protivpravnu radnju, neovisno da li je pri tome svjestan i koliko je svjestan onoga to ini, jeste poinitelj delikta (delikvent), pravno je odgovoran i treba biti sankcionisan. Ovakvo shvatanje delikta nazivamo delikt u objektivnom smislu, a odgovornost zbog njega objektivna odgovornost. Tako se shvatao delikt u nekim starim civilizacijama. Prema drugom shvatanju delikta i odgovornosti, koje je svojstveno razvijenim pravnim sistemima, za postojanje delikta su naelno potrebna kumulativno dva elementa: protivpravna radnja i krivica. To znai da delikt ini i za njega pravno odgovara samo subjekt koji je protivpravnu radnju izvrio u stanju krivice. Ovakvo shvatanje delikta nazivamo delikt u subjektivnom smislu, a odgovornost zbog njega subjektivna odgovornost. Krivica je psihiki odnos poinioca protivpravne radnje prema vlastitoj radnji i njenim posljedicama: svijest subjekta o uzronoj vezi izmeu njegove radnje, koja je suprotna pravnoj obavezi, i posljedica te radnje. Npr., ovjek je kriv za djelo ubistva ako daje nekome piti otrov i time ga usmrti, a znao je ili trebao znati da se radi o otrovu i za posljedice koje nastaju ako se on pije. Pri tome za postojanje krivice u pravnom smislu nije bitno da li se poinilac protivpravne radnje osjea krivim zbog posljedica svoje radnje, premda postojanje osjeanja krivice i kajanja mogu uticati na ublaavanje ili pootravanje kazne. Sa druge strane, za postojanje krivice naelno nije bitno da li je poinilac protivpravne radnje zaista znao da je radnja pravnom normom zabranjena: u pravu se to znanje pretpostavlja (nepoznavanje prava ne opravdava). To pretpostavljanje je nuno u svakom pravnom poretku iz praktinih razloga, jer bi u suprotnom svi prekrioci pravnih obaveza mogli tvrditi da nisu znali za obavezu, odnosno za zabranu radnje suprotne obavezi. Mjeru psihike zrelosti i normalnog stanja koji su u pravu uslov za deliktnu sposobnost zovemo uraunljivost. Dvije su glavne skupine psihiki nezrelih ili neuraunljivih osoba: maloljetnici do odreene starosne dobi i osobe koje su trajno ili privremeno duevno poremeene. Postoje dvije osnovne vrste ili dva stepena krivice: umiljaj ili tea krivica (dolus) i nehat ili laka krivica (culpa). U oba sluaja postoji kod poinioca protivpravne radnje svijest o uzronoj vezi izmeu radnje i njenih posljedica, ali u prvom sluaju poinitelj je tu posljedicu htio, dok u drugom sluaju on posljedicu nije htio ali je ona nastupila uslijed njegove nepanje. Teina krivice je jedan od elemenata koji odreuju teinu kazne protiv delikventa, pa se stoga tee kanjava za umiljaj nego za nehat.

24

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COMU razvijenim pravnim sistemima postoje neki razlozi zbog kojih se radnje koje su zabranjene, tj. suprotne pravnim obavezama, ne smatraju protivpravnim i za njih se ne odgovara pravno. Ti izuzeci od krivice i od protipravnosti su: sluaj (casus) zabluda (error) via sila (vis maior) nuna odbrana krajnja nuda injenje tete uz pristanak oteenog. 5.12. Odgovornost, sankcije i kazne Vezivanje pravnog delikta sa kaznom naziva se pravna odgovornost. Pravna odgovornost je pravni poloaj subjekta koji je uinio delikt, tj. koji je uinio protivpravnu radnju sa krivicom, i koji zbog toga treba biti kanjen onako kako za tu radnju odreuje sankcija pravne norme. Uz to to daje prednost shvatanju subjektivne odgovornosti, razvijenije pravo usvaja jo i koncepciju individualne odgornosti. Po njoj se za svaki delikt kanjava iskljuivo osoba koja ga je uinila, a ne i subjekti koji su sa njom krvno, etniki ili drugaije vezani. Da li postoji konkretan delikt, koga je poinio, kakve je on teine i kakvu e kaznu imati za posljedicu u svakom konkretnom pravnom odnosu sve se to utvruje odlukom (presudom, rjeenjem) nadlenog organa. Takvi postupci poinju tubom. Tuba je tvrdnja jednog subjekta da je drugi subjekt uinio delikt odreen optom pravnom normom i zahtjev da ga se zbog kazni onako kako propisuje sankcija opte pravne norme. Tubu prima i razmatra nedleni dravni organ, sud ili upravni organ ovisno o vrsti delikta, ispitujui sve okolnosti koje su vane za sluaj, i meu ostalim, sasluavajui strane u sporu. Ako organ ustanovi da je tueni uinio delikt, on donosi individulanu pravnu normu, osuujuu presudu ili rjeenje sa konkretnom sankcijom ili odreenjem konkretne kazne koju je duan izvriti ili poinitelj delikta (npr. plaanje novane kazne) ili neki drugi dravni organ (npr. liavanje slobode za odreeno vrijeme). Kazna je openito jedno zlo, fiziko i psihiko to se nanosi subjektu koji je poinio delikt. Teina tog zla ovisi od dva faktora: o vrijednosti dobra koje norme tite i koje delikt pogaa, te o stepenu krivice poinioca delikta. Kazna je blaa ako je povrijeeno dobro manje vrijedno i ako je krivica u obliku nehata; ona je tea ako je povrijeeno dobro vrijednije, kao to su veinom dobra koja tite pravo i moral i ako je krivica u obliku umiljaja. Kazne su kroz istoriju najee bile in osvete ili odmazde. Prekriocima se vraa zlo za zlo, patnja za patnju, koju su oni stvarno ili po miljenju onih to odreuju kaznu uzrokovali. Smrtna kazna i liavanje slobode slue takoe za trajno ili privremeno uklanjanje prekrioca iz drutva, da ne ponavlja delikte i fda ne utie negativno na druge ljude. Tako svatanje svrhe kazne naziva se specijalna prevencija. Kazne slue i za zastraivanje drugih osoba: kanjavanjem prekrioca upozorava se ili predoava drugima da i njih oekuje isto zlo ako uine isti delikt. Tako shvatanje svrhe kazne naziva se generelna prevencija. Vjeruje se da kazna moe uticati i na promjenu ponaanja kanjene osobe: bilo tako da se ona zastrai za ubudue ili tako da se stvarno popravi zbog loeg iskustva koje je u zatvoru prola. 5.13. Pravna norma i pravne odredbe Pravna norma je zahtjevajua misao, koja kao poruka stie do svojih odresata putem jezikih ili drugih znakova. Jezik je najsavrenije i najee sredstvo normativnog izraavanja u pravu i to kako govorni

25

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COMtako i ee pisani jezik. Pri tome pojedine reenice kojima se pravne norme iskazuju, bilo usmeno ili pisano, nazivamo pravne odredbe. U zakonskim i drugim pisanim normativnim tekstovima takve reenice, redovno praene rednim brojevima ili rednim slovima, nazivaju se jo lanovi ili paragrafi. Jedna pravna norma moe biti izraena ili u samo jednoj odredbi, koja sadrava sva 4 elementa norme, ili ee u dvije ili vie odradaba od kojih svaka iskazuje pojedine elemente norme. Ovo drugo rjeenje je znatno ee. 5.14. Vrste pravnih normi Nekoliko vanijih razlikovanja pravnih normi su slijedee: prema subjektima koji ih stvaraju postoje dravne norme, norme drugih organizacija i norme graana prema dravnim djelatnostima i organima koji stvaraju dravne norme: ustavne i zakonodavne norme, norme efa drave, norme vlade, sudske i upravne norme prema odreenosti adresata pravne norme su opte i individualne. Opte norme su one u kojima adresati nisu odreeni imenom i prezimenom ve apstraktno kao skupine subjekata (npr. kao graani, roditelji, vojne osobe isl). Opte pravne norme nazivaju se i pravna pravila. Individualne norme su pak one u kojima su adresati odreeni imenom i prezimenom. U kategoriju optih pravnih normi spadaju i pravna naela (pravni principi). To su najapstraktnija i temeljna pravila nekog pravnog sistema, najvie opte pravne norme, koje iskazuju osnovne vrijednosti kojima pravni sistem slui i kao takve su vane za usmjeravanje i stvaranje, te primjenu svih ostalih pravnih normi. prema teritorijalnom vaenju pravne norme su generalne i partikularne. Prve vae na teritoriji cijele drave ili na velikom dijelu dravnog teritorija. Partikularne norme vae na manjem dijelu dravne teritorije, npr. optinske, gradske statutarne norme isl. Generalne su norme koje vae preko granica drave, i meunarodne (javne) norme. s obzirom na vrste drutvenih odnosa koje usmjeravaju norme su ustavne, graanske, porodine, upravne, finansijske, trgovake, krivine itd. prema sadraaju norme se dijele na nareujue, zabranjujue i ovlaujue. prema mjeri slobode koju pravne norme daju adresatima razlikuje se stroge (kogentne, striktne) norme i disjunktivne norme. Stroge pravne norme su one to obavezuju na jedno vrsto odreeno ponaanje, koje normotvorac hoe postii. Takve je npr. norma da su svi punoljetni i zdravi mukarci graani obavezni na vojnu slubu. Po ovim normama obavezani subjekti nemaju mogunost izbora izmeu dva ili vie doputenih ponaanja. Disjunktivne pravne norme su one to daju obavezanom subjektu odreenu mjeru slobodnog ponaanja. Ima ih vie vrsta: alternativne pravne norme, koje daju manju slobodu ponaanja: one daju mogunost izbora izmeu dva ili vie ponaanja koja normotvorac izriito spominje i koja su njemu jednako vrijedna, a od kojih obavezani subjekt mora jedno odabrati. Takva je npr. pravna norma po kojoj pri sklapanju braka svaki brani drug mora odabrati izmeu: zadravanja svog prezimena, preuzimanja prezimena branog druga, ili kumuliranje jednog i drugog prezimena. dispozitivne pravne norme daju mnogo veu slobodu pravnim subjektima i karakteristini su za graansko i trgovako pravo, gdje vlada naelo autonomije volje ili slobodnog raspolaganja sa privatnom imovinom i radnjama. norme sa diskrecionom (slobodnom) ocjenom su norme upuene dravnim organima ili drugim subjektima javnih slubi. S njima vii dravni organi uopteno i okvirno ureuju neke odnose, te ujedno ovlauju nie organe da te odnose sami konkretno normiraju onako kako ocijene da je u pojedinim sluajevima najbolje za javni interes. pravne norme sa okvirno odreenim elementima traenja daju slobodu adresatima da sami prezicno

26

WWW.BH-PRAVNICI.COM

WWW.BH-PRAVNICI.COModrede svoje obaveze i ovlatenja unutar jendog njihovog odreenja od - do u traenju. Primjer je norma koja ovlauje banke da za kredite graanima trae kamate unutar limita od X do Y posto pravne norme sa okvirno odreenim kaznama odreuje apstraktne kazne sa donjim i gornjim limitima npr. zatvor od 3 10 godina. Unutar tih granica sudija ima obevezu da odlui kako e kazniti poinitelja delikta. 5.15. Pravni akti. Normativni pravni akti Definicija: Normativni pravni akti su tekstovi koji sadre jednu, vie ili mnogo pravnih normi. Sastoje se od jedne, vie ili mnogo reenica odredbi, u kojima su ili cjelovite pravne norme ili, u pravilu, pojedini elementi pravnih normi. Pravne norme se ee iskazuju u pisanom obliku, tj. u tekstovima. Prednosti toga su slijedee: Pisani tekstovi omoguavaju jasno, trajno i objektivnije iskazivanje, ouvanje i razumjevanje pravnih normi. Pisani tekstovi omoguavaju da se zajedno, na istom mjestu i istovremeno iskae vei broj pravnih normi koje usmjeravaju jedan ili vie srodnih drutvenih odnosa i da se one lake smisleno poveu. Pisani akti omoguavaju da se pravne norme izraze precizno i opirnije, a po potrebi da se uz njih daju i pisana obrazloenja njihovog donoenja. Pisani tekstovi olakavaju objavljivanje i irenje pravnih normi, to znai i njihovo upoznavanje od adresata. Postoje slijedee vrste normativnih pravnih akata: dravni akti, akti drugih organizacija i akti graana; ustavni i zakonodavni akti, akti efa drave, akti vlade, sudski i upravni akti, te vii i nii akti; opti i individualni akti; generalni i partikularni akti; i td. 5.16. Hijerarhija pravnih normi i akata, formalni izvori prava, naelo zakonitosti Razlika izmeu vieg i nieg pravnog akta (norme) naziva se pravna snaga ili poloaj pravnog akta (norme) kao nadreenog i kao podreenog. Definicija: Pravna snaga jednog pravnog akta (norme) je njegov poloaj nadreenosti ili podreenosti prema drugim pravnim aktima (normama) u hijerarhijskoj ljestvici pravnog sistema. Hijerarhija pravnih akata zavisi od moi subjekata, dravnih i drutvenih, koji ih stvaraju. Pravna snaga svakog pravnog akta srazmjerna je moi subjekta koji ga donosi, a ta je mo jedna socijalno-politika pojava koju izraavaju proceduralne norme o kompetencijama (nadlenostima). Hijerarhijske ljestvice organa i pravnih akata