Filozofski fakultet u RijeciOdsjek za psihologijuEmocije i motivacijaak. god. 2005/2006

UTJECAJ TRENUTAČNOG RASPOLOŽENJA I CRTA LIČNOSTI NA PAMĆENJE RIJEČI

Ana GrabantHrvoje JerkinZagorka PrceDalibor Slatki

Svibanj, 2006.

Sažetak

Cilj ovog istraživanja bio je ispitati glavne i interaktivne efekte crta ličnosti (ekstraverzija i neuroticizam) i emocionalnih stanja (pozitivni i negativni afekt) na procesiranje emocionalnih sadržaja. Mjera procesiranja izražena je brojem pozitivnih i negativnih riječi, kojih se pojedini ispitanik dosjetio. Na uzorku od 111 ispitanika primijenjen je inventar ličnosti BFI, skala raspoloženja namijenjena procjeni trenutačnog pozitivnog i negativnog raspoloženja i lista od 45 riječi.Dobiveni rezultati pokazuju utjecaj ekstraverzije na pamćenje pozitivnog sadržaja. Ispitanici koji su se dosjetili više pozitivno konotiranih riječi imali su i veći rezultat na skali ekstraverzije. Dobivena je i statistički značajna visoka povezanost između pozitivnog raspoloženja i ekstraverzije što bi moglo upućivati na medijacijski utjecaj pozitivnog raspoloženja na ekstraverziju u kontekstu emocionalnog procesiranja.

Uvod

Razumijevanje povezanosti i međudjelovanja emocija, ličnosti i kognitivnih procesa jedno je od ključnih pitanja za znanstvenike koji se bave odnosom između afektivnih stanja i kognicije. Mnogi znanstvenici su u svojim istraživanjima utvrdili da se ljudi dosjećaju materijala koji je u skladu s njihovim trenutačnim raspoloženjem (na primjer, Rusting, 1998; Singer i Salovey, 1988; sve prema Rusting, 1999). Tako je vjerojatnije da će se ispitanici koji su u pozitivnom emocionalnom stanju dosjećati pozitivnih informacija, ali ako su u negativnom emocionalnom stanju vjerojatnije je da će iz pamćenja dozvati negativne informacije. Nekoliko je znanstvenika utvrdilo sličnu povezanost između stabilnih crta ličnosti i tendencije dosjećanja pozitivno ili negativno konotiranih informacija (na primjer, Rogers i Revelle, 1998). Za osobe koje su izrazito ekstravertirane pretpostavlja se da će se dosjećati pozitivnih informacija, dok se za

2

neurotične osobe smatra da će se u istoj situaciji vjerojatnije dosjećati negativnih informacija.

Većina istraživanja koja su do sada istraživala utjecaj afektivnih stanja i ličnosti na pamćenje uzimala su u obzir samo jedan od ova dva moguća prediktora. Zbog toga se nije mogao odrediti relativni utjecaj svake od ovih dviju varijabli na pamćenje, a ni postojanje zajedničkih efekata. Na primjer, osoba koja je visoko neurotična može pokazivati tendenciju ka dosjećanju negativnih informacija ako je negativno raspoložena, ali i slabiju tendenciju ako je neutralno ili pozitivno raspoložena.

Ekstraverzija i neuroticizam kao prediktori procesiranja emocionalnih sadržaja

Ličnost se može definirati kao više-manje stabilna i trajna kombinacija karaktera, temperamenta, intelekta i psihe neke osobe (Eysenck, 1970; prema Rogers i Revelle, 1998). Teorije ličnosti definiraju pet velikih dimenzija ličnosti, a poseban naglasak stavlja se na ekstraverziju i neuroticizam. Ekstraverzija obuhvaća toplinu, društvenost i sklonost pozitivnim emocijama. Neuroticizam obuhvaća anksioznost, neprijateljstvo i depresivnost. I neuroticizam i ekstraverzija se smatraju izrazito emocionalnim dimenzijama (Oatley i Jenkins, 2003).

Prema Eysenckovoj teoriji postoje tri dimenzije ličnosti: ekstraverzija-introverzija, neuroticizam-emocionalna stabilnost, te psihoticizam koje adekvatno opisuju relativno stabilnu strukturu individualnih razlika. S druge strane, emocionalna stanja su promjenjiva i često pod utjecajem različitih situacija (Kardum, 1994). Eysenck, (1990; prema Kardum, 1994) smatra da dimenzija ekstraverzija-introverzija reprezentira interindividualne razlike u razini kortikalnog uzbuđenja, koje su posljedica varijacije u reaktivnosti ulaznog retikularnog aktivacijskog sustava. Ekstraverti imaju relativno nereaktivan retikulacijski sustav zbog čega preferiraju intenzivnije i nove oblike stimulacije. S druge strane, on pretpostavlja da je varijabilnost u funkciji limbičkog aktivacijskog sustava reprezentirana u dimenziji ličnosti neuroticizam-emocionalna stabilnost.

3

Prema tome neurotične osobe imaju reaktivan limbički sustav zbog čega su skloni intenzivnim autonomnim reakcijama. Istraživanje koje su proveli Gomez, Gomez i Cooper (2002) pokazuje da je ekstraverzija u pozitivnoj korelaciji sa procesiranjem pozitivnih sadržaja, dok je neuroticizam u pozitivnoj korelaciji sa procesiranjem negativnih sadržaja.

Prema istraživanju Rogersa i Revellea (1998) ekstraverti imaju veću toleranciju na uzbuđenje od introverata, mogu pokazivati znakove dubljeg procesiranja pozitivnog podražaja od introverata. Za funkciju neuroticizma se pretpostavlja da određuje intenzitet psihološke reakcije na stres na osnovu korelacija dobivenih između ove dvije osobine u navedenom istraživanju. Neurotični ispitanici pokazuju znakove dubljeg procesiranja negativnog podražaja od emocionalno stabilnih ispitanika.

Pozitivno i negativno afektivno stanje kao prediktor procesiranja emocionalnih sadržaja

U psihologiji vlada konceptualna konfuzija oko definiranja promjenjivih emocionalnih stanja, te vremenskih i situacijski stabilnijih aspekata emocionalnog doživljavanja, tzv. crta ličnosti. Iako raspoloženja predstavljaju stanja ličnosti, danas se ona promatraju i kao relativno trajne značajke, sa svim obilježjima crta (Watson i Tellegen, 1985; Tellegen, 1985; svi prema Kardum, 1993). U dosadašnjim istraživanjima je dobiven različit broj dimenzija raspoloženja, te su konstruirane različite skale kako za neposredno, tako i za odloženo procjenjivanje emocionalnog stanja. Suvremena istraživanja ukazuju na to da je afektivni prostor parsimoničan, odnosno da se može svesti na svega dvije do tri bipolarne dimenzije (Kardum, 1993).

Russell (1979, prema Rogers i Revelle, 1998) je potvrdio u svojim istraživanjima postojanje dviju ortogonalnih bipolarnih dimenzija raspoloženja koje su se razlikovale po valenciji i intenzitetu. Nazvao ih je ugoda-neugoda i aktivacija. Rotacija ovih dviju dimenzija ukazuje na postojanje pozitivnog i negativnog afekta koji su u svojim istraživanjima potvrdili Watson i Tellegen (1985, prema Rogers i Revelle, 1998). Oni smatraju da se afektivni prostor može odgovarajuće opisati dvjema

4

bipolarnim dimenzijama koje nazivaju pozitivni (PA) i negativni afekt (NA). Međutim, Zevon i Tellegen (1982; prema Kardum, 1993) smatraju da se pozitivni i negativni afekt mogu deskriptivno shvatiti kao bipolarne dimenzije, ali su one afektivno unipolarne jer samo visok intenzitet na svakoj dimenziji reprezentira stanje emocionalne uzbuđenosti, dok je niža razina na svakoj dimenziji definirana kao stanje koje odražava relativnu odsutnost afektivnog uzbuđenja. Prednost ovog modela strukture raspoloženja leži u činjenici da ove dvije dimenzije vrlo dobro korespondiraju s nekim temeljnim dimenzijama ličnosti, kao što su na Eysenckove dimenzije ekstraverzija i neuroticizam (Meyer i Shack, 1989; prema Kardum, 1993). Osim toga, ovakvi modeli imaju i znatnu heurističku vrijednost jer omogućavaju generiranje testabilnih predikcija o efektima raspoloženja, te upućuju na jasnu strukturu utjecaja raspoloženja na različite oblike ponašanja (Kardum, 1993).

Brojna istraživanja su potvrdila pretpostavku da raspoloženje utječe na pamćenje i prosudbu sadržaja koji su u skladu s raspoloženjem (na primjer Blaney, 1986; Forgas, 1994; Rusting, 1998; prema Rusting, 1999) na način da će pozitivno raspoloženi ljudi bolje pamtiti pozitivno orijentirane sadržaje dok će negativno raspoloženi ljudi bolje pamtiti negativno orijentirane sadržaje (Mayer, McCormick i Strong, 1995). Unatoč tome postoje istraživanja u kojima nije dobiven taj efekt. Na primjer, u nekim istraživanjima dobiven je efekt pozitivnog raspoloženja na pamćenje pozitivnog sadržaja, a nije dobiven efekt negativnog raspoloženja na pamćenje negativnih sadržaja (Isen, Shalker, Clark i Karp, 1978; Nasby i Yando, 1982; prema Rusting, 1999); dok u drugim efekt raspoloženja na pamćenje nije dobiven uopće (Claeys, 1989; Gayle, 1997; Hasher, Rose, Zacks, Sanft i Doren, 1985; Kwiatkowski i Parkinson, 1994; prema Rusting, 1999). U istraživanjima je često dobiven i suprotan efekt, u skladu s kojim ljudi koji su negativno raspoloženi usmjeravaju pažnju na pozitivne sadržaje kako bi popravili svoje raspoloženje (Blaney, 1986; Isen, Shalker, Clark i Karp, 1978; prema Mayer i sur., 1995).

Fiedler, Pampe i Scherf (1985) su u svom istraživanju utvrdili da je bolje dosjećanje za događaje koji uz sebe vežu i emocionalni aspekt

5

(raspoloženje), od onih koji nemaju veze sa raspoloženjem. Kada pojedinac doživi promjenu raspoloženja doći će do promjene u načinu generalnog mišljenja, što će rezultirati promjenama u izvršavanju kognitivnih zadataka. Na pojedince pozitivnog raspoloženja jači će efekt imati pozitivno orijentirane riječi od negativno orijentiranih (Mayer i Bremer, 1985). Prema teoriji kognitivnih shema bolje se pamte stvari koje se uklapaju u kognitivnu shemu pojedinca (emocionalno stanje, tj. raspoloženje ili prijašnja iskustva). Nadalje, afektivni podražaji se općenito bolje pamte od neutralnih jer su izraženiji i potiču semantičku elaboraciju (Guenther, 1988).

Važno je naglasiti da su efekti raspoloženja na pamćenje dobiveni samo u laboratorijskim uvjetima, pri induciranom raspoloženju. Rusting (1999) je istraživala utjecaj prirodnog trenutačnog raspoloženja na slobodno dosjećanje riječi. U istraživanju je dobiven utjecaj crta ličnosti na dosjećanje. Autorica smatra da je izostanak efekta raspoloženja i interakcije između ličnosti i raspoloženja rezultat utjecaja konfiguracije ličnosti na raspoloženja.

Interaktivni efekti ličnosti i raspoloženja na pamćenjeBudući da ličnost utječe na frekvenciju i intenzitet doživljenih

afektivnih stanja (Costa i McCrae, 1980; Gross, Sutton i Ketelaar, 1998; prema Rogers i Revelle, 1998), a afektivna stanja utječu na kognitivne procese (Gotlib i McCann, 1984; prema Rogers i Revelle, 1998) pretpostavlja se da ličnost i raspoloženje imaju međuzavisne efekte na pamćenje.

Gomez, Gomez i Cooper (2002) su istraživali interaktivno djelovanje ekstraverzije i pozitivnog raspoloženja, te neuroticizma i negativnog raspoloženja na procesiranje emocionalnih sadržaja. Rezultati istraživanja upućuju na to da kod prirodnog raspoloženja osobine ličnosti direktno utječu na procesiranje emocionalnih sadržaja, dok samo raspoloženje ne utječe na taj odnos. To ukazuje na povezanost crta ličnosti sa mentalnim procesima uključenim u procesiranje emocionalnih sadržaja, što nije u skladu s početnom pretpostavkom da ličnost utječe na afektivna stanja, a

6

ona na pamćenje. Autori pretpostavljaju da nije dobiven utjecaj afektivnih stanja na procesiranje zbog visokih korelacija između ekstraverzije i pozitivnog afektivnog stanja, te neuroticizma i negativnog afektivnog stanja. Prema Plutchiku (1980; prema Kardum, 1994) izolirane i kratkotrajne emocionalne reakcije mogu postati stabilne karakteristike ličnosti zbog ponavljanog utjecaja situacija koje opetovano izazivaju konfliktne emocije, odnosno dovode do razvoja određene crte ličnosti.

Budući da dosadašnja istraživanja povezanosti i međudjelovanja emocija, ličnosti i kognitivnih procesa nisu dala jednoznačne rezultate ovim istraživanjem smo pokušali utvrditi postoji li utjecaj ličnosti i raspoloženja na dosjećanje.

Metoda

Ispitanici30 studentica druge godine psihologije Filozofskog fakulteta u Rijeci

(ak. god. 2005/2006) sudjelovalo je u predtestiranju. Raspon dobi studentica iznosi od 19 do 24 godine. Studentice su sudjelovale dobrovoljno tijekom redovne nastave na fakultetu.

U istraživanju je sudjelovalo 111 učenika (M=57, Ž=54) u dobi od 16 do 19 godina (M=17,10; SD=0,78), drugog, trećeg i četvrtog razreda „Gimnazije Metković“ iz Metkovića, školske godine 2005/2006. Učenici su sudjelovali dobrovoljno u istraživanju za vrijeme redovne nastave.

InstrumentarijInventar ličnosti BFI (John, Donahne, Kentle, 1991; prema Benet-

Martinez i John, 1998) sastoji se od 44 čestice. Procjenjivanje se obavlja na skali Likertovog tipa od 1 do 5. Iz inventara su preuzete čestice koje se odnose na ekstraverziju (1, 6, 11, 16, 21, 26, 31 i 36) i neuroticizam (4, 9,

7

14, 19, 24, 29, 34 i 39). Unutrašnja pouzdanost (Chrombah Alpha) na ovom uzorku iznosi 0,70 za ekstraverziju, a za neuroticizam 0,75.

Skala za mjerenje emocionalnih stanja (Kardum i Bezinović, 1992) zahvaća šest različitih dimenzija raspoloženja: tuga, strah, ljutnja, odbijanje, prihvaćanje i radost. Sve upotrijebljene skale su pridjevskoga tipa, po svojoj su strukturi jednodimenzionalne, a karakterizira ih i zadovoljavajuća pouzdanost tipa interne konzistencije (Chrombah-alpha): ljutnja (.91), strah (.90), tuga (.91), odbijanje (.84), prihvaćanje (.81) i radost (.89). Sve skale, osim skale odbijanje koja se sastoji od 8 čestica, se sastoje od 10 čestica, tako da je ukupan broj čestica 58. Procjenjivanje se obavlja na skalama Likertova tipa od 5 stupnjeva (1-5), a ukupan rezultat određuje se jednostavnim sumiranjem procjena na svim česticama koje pripadaju određenoj skali. Budući da su skale raspoloženja istog hedonskog tona međusobno visoko povezane, moguće je utvrditi rezultate na faktorima drugog reda, pozitivnim i negativnim raspoloženjima (Kardum, 1993). Ukupan rezultat na faktoru pozitivnih raspoloženja je zbroj rezultata na skalama radosti i prihvaćanja, a na faktoru negativnih raspoloženja zbroj rezultata na skalama tuge, straha, ljutnje i odbacivanja. Ispitanici su procjenjivali koliki je trenutačni intenzitet svake pojedine emocije, navedene u upitniku. U ovom istraživanju korištene su sve čestice. Unutrašnja pouzdanosti (Crombach Alfa) na ovom uzorku za skalu pozitivnog raspoloženja iznosi 0,93, a za skalu negativnog raspoloženja 0,95.

Lista riječi sastavljena na osnovu predtestiranja provedenog na studentima druge godine psihologije, priložena u dodatku. Na osnovu predtestiranja u listu je uvršteno 45 riječi; 15 pozitivnih, 15 neutralnih i 15 negativnih oko kojih je postojalo najveće slaganje među procjenjivačima da mogu adekvatno reprezentirati 3 navedena konotativna stanja. Čestice su uvrštene na listu slučajnim redoslijedom. Broj riječi kojih su se ispitanici dosjetili smatra se mjerom pozitivnog i negativnog procesiranja emocionalnih informacija.

Film za uklanjanje efekta recentnosti koji se sastoji od 10 kineskih znakova. Prezentacija jednog znaka trajala je 18 sekundi, a cijeli film 3

8

minute. Bjork i Whitten (1974; prema Reidy i Richards, 1997) su izvijestili da će se efekt recentnosti smanjiti ako interval između prezentacije liste i dosjećanja riječi traje oko 3 minute. Prilikom istraživanja utvrdilo se da ispitanicima nisu poznata značenja kineskih znakova korištenih za uklanjanje efekta recentnosti.

Postupak istraživanjaPredtestiranje je provedeno grupno u vrijeme održavanja redovnih

predavanja. Ispitanicima je pročitana uputa o načinu procjenjivanja emocionalne konotacije svake riječi. Zadatak ispitanika je bio da nakon što pročitaju svaku od 154 riječi napišu odgovarajući znak s desne strane koji kategorizira riječ kao pozitivnu (+), neutralnu (0) i negativnu (-). U daljnjem testiranju je korišteno 45 riječi, 15 pozitivne konotacije, 15 neutralne i 15 negativne konotacije. Riječi su nakon procjene odabrane prema frekvenciji procjene i uvrštene na listu slučajnim redoslijedom.

Istraživanje je bilo anonimno, a od ispitanika su se tražili podaci o spolu i dobi. Prvo su ispunjavali test ličnosti, nakon čega su dobili skalu raspoloženja. Kod procjenjivanja raspoloženja ispitanicima je dana uputa da procjene svoje trenutno emocionalno stanje. Čestice koje pripadaju pojedinim skalama međusobno su izmiješane. Pošto su procijenili svoje trenutačno emocionalno stanje ispitanici su dobili listu riječi. Zadatak svakog od njih bio je da odredi da li je riječ ima pozitivnu, neutralnu ili negativnu konotaciju. Kada su završili sa procjenom konotacije riječi ispitanicima je prezentiran film da bi se smanjio utjecaj recentnosti na dosjećanje. Zadatak ispitanika bio je da se metodom slobodnog dosjećanja pokušaju sjetiti što više riječi. Vrijeme dosjećanja se ograničilo na 5 minuta.

Rezultati

9

Najprije su izračunati koeficijenti korelacije između komponenti ličnosti (ekstraverzije i neuroticizma), komponenti raspoloženja (pozitivnog i negativnog afekta) i broja upamćenih pozitivnih i negativnih riječi. Dobivene korelacije prikazane su u Tablici 1.

Korelacija upamćenih pozitivnih riječi sa ekstraverzijom iznosi 0,27 (p<0,01), a s pozitivnim raspoloženjem 0,14 i nije statistički značajna. Korelacija broja upamćenih negativnih riječi i neuroticizma iznosi -0,04, a s negativnim raspoloženjem -0,02 i niti jedna nije statistički značajna.Korelacija između ekstraverzije i pozitivnog raspoloženja iznosi 0,44 (p<0,01), dok korelacija između neuroticizma i negativnog raspoloženja iznosi -0,03 i nije statistički značajna.

Na osnovu dobivenih korelacija može se zaključiti da negativni aspekti ličnosti i raspoloženja ne utječu na upamćivanje negativnog sadržaja, dok postoji povezanost između pamćenja i ekstraverzije, te ekstraverzije i pozitivnog raspoloženja, a ne postoji direktna povezanost između raspoloženja i pamćenja.

Tablica 1. Pearsonovi koeficijent korelacije između komponenti raspoloženje, ličnosti i broja zapamćenih čestica

Dosjećanje negativnih

riječiEkstraverzija Neuroticizam Pozitivno

raspoloženjeNegativno

raspoloženje

Dosjećanje pozitivnih

riječi0,14 0,27** 0,03 0,14 0,00

Dosjećanje negativnih

riječi0,02 -0,04 -0,08 -0,02

Ekstraverzija 0,02 0,44** -0,09

Neuroticizam -0,09 -0,03

Pozitivno raspoloženje -0,60**

** p< 0,01

Podaci su nadalje podvrgnuti dvjema hijerarhijskim regresijskim analizama u kojima su kao prediktorske varijable u prvom koraku

10

analizirane varijable ličnosti (ekstraverzija i neuroticizam) i afektivnog emocionalnog stanja (pozitivni i negativni afekt), dok je u drugom koraku analizirana interakcija ekstraverzije i pozitivnog afekta, odnosno neuroticizma i negativnog afekta. Kriterijske su varijable dvije komponente pamćenja (dosjećanje pozitivnih i negativnih riječi). U Tablici 2. prikazani su rezultati ovih hijerarhijskih regresijskih analiza.

Iz Tablice 2. je vidljivo da je ekstraverzija jedini značajan prediktor pamćenja pozitivnih riječi, dok za pamćenje negativnih riječi nije dobiven niti jedan značajan prediktor. Nadalje, nije dobiveno interaktivno djelovanje ličnosti i raspoloženja na pamćenje.

Tablica 2. Rezultati dviju hijerarhijskih analiza za kriterije pamćenja riječi

Pozitivne riječiPREDIKTORSKE VARIJABLE R R² F-

PROMJENA UKUPNI F BETA1. korak (osobine ličnosti)EkstraverzijaPozitivni afekt

0,31 0,10 5,54** 0,32**0,41

2. korak (interakcija 1 x 2)

Pozitivni afekt x ekstraverzija

0,33 0,11 1,08 4,06 0,10

Negativne riječiPREDIKTORSKE VARIJABLE R R² F-

PROMJENA UKUPNI F BETA1. korak (osobine ličnosti)NeuroticizamNegativni afekt

0,10 O,01 0,38 -0,10-0,06

2. korak (interakcija 1 x 2)

Neuroticizam x negativni afekt

0,13 0,02 0,63 0,46 -0,09

Rasprava

11

Cilj ovog istraživanja bio je istražiti efekte sukladnosti raspoloženja, ličnosti i interaktivne efekte raspoloženja i ličnosti na procesiranje emocionalnih sadržaja zadatkom slobodnog dosjećanja. Na osnovu prijašnjih istraživanja i teorija pretpostavili smo da će pozitivno raspoloženje i ekstraverzija biti povezani s dosjećanjem pozitivnog sadržaja, a da će negativno raspoloženje i neuroticizam biti povezani sa dosjećanjem negativnog sadržaja.

Koeficijenti korelacije između raspoloženja, ličnosti i kognitivnog zadatka nisu u potpunosti poduprli naša očekivanja. Dobivena je statistički značajna povezanost između ekstraverzije i dosjećanja pozitivnih riječi (p<0,01). Ispitanici koji su se dosjećali više pozitivnih riječi postizali su veći rezultat na skali ekstraverzije. Dobivena je značajna povezanost između ekstraverzije i pozitivnog raspoloženja (p<0,01) (Tablica 1.). Costa i McCrae (1980; prema Rusting, 1999) su, također, dobili visoku korelaciju između ličnosti i raspoloženja, te naglašavaju da veza između procesiranja, te ličnosti i raspoloženja ne mora nužno biti interaktivna. Moguće je da raspoloženje djeluje kao medijacijska varijabla između ličnosti i selektivnog procesiranja emocionalnog sadržaja.

Kada su raspoloženje i ličnost uzeti kao prediktori u regresijskoj analizi utvrdilo se da je ekstraverzija statistički značajan prediktor procesiranja pozitivnih emocionalnih sadržaja, dok raspoloženje i neuroticizam nisu dobiveni kao značajni prediktori procesiranja emocionalnog sadržaja (Tablica 2.). Neznačajan efekt neuroticizma na selektivno pamćenje može se pripisati osobinama ispitanika. Istraživanje je provedeno na učenicima srednjih škola, za koje se može pretpostaviti da nisu izrazito neurotični, čime se umanjuje efekt ove osobine ličnosti. Ispitanici su u prosjeku označavali 20 pozitivnih riječi na listi, a na osnovu predistraživanja je na listu uvršteno 15 pozitivno konotiranih riječi. To ukazuje na mogućnost da su ispitanici pretežno ekstravertirani. Naravno, ove tvrdnje se moraju uzeti sa rezervom, te bi u budućim istraživanjima trebalo pripaziti na osobine ispitanika. Dobivenim rezultatima djelomično je potvrđena Eysenckova dvodimenzionalna teorija ličnosti prema kojoj ličnost predstavlja široke i

12

stabilne dispozicije za odgovore, dok su emocionalna stanja promjenjiva i često pod utjecajem različitih situacija (Kardum, 1994). Zbog toga se smatra da osobine ličnosti predstavljaju dispozicije za različite oblike emocionalnih iskustava (Hepburn i Eysenck, 1989; O'Malley i Gillette, 1984; Fulgosi, 1988; prema Kardum, 1994). Budući da pozitivno raspoloženje nije značajan prediktor procesiranja pozitivnog emocionalnog sadržaja, a dobivena je značajna povezanost sa ekstraverzijom, postoji mogućnost da je pozitivno raspoloženje medijacijska varijabla između ekstraverzije i pamćenja pozitivnih sadržaja. Općenito se o medijacijskom utjecaju raspoloženja na ličnost i selektivno pamćenje ne može pretpostavljati , budući da nije dobivena povezanost između negativnog raspoloženja i neuroticizma. Postoji mogućnost da je izostanak povezanosti rezultat osobina ispitanika. Kao što je ranije navedeno, ispitanici su procjenjivali 20 pozitivnih riječi na listi na koju je uvršteno 15 istih.

U dosadašnjim istraživanjima, u kojima je mjereno trenutačno raspoloženje, bez prethodne indukcije, nije dobiven utjecaj raspoloženja na pamćenje (na primjer, Rusting, 1999). Raspoloženje je dobiveno kao značajan prediktor procesiranja emocionalnih sadržaja jedino u istraživanjima u kojima su se ispitanicima inducirala raspoloženja (na primjer, Rogers i Revelle, 1998). Može se pretpostaviti da su svakodnevna raspoloženja uglavnom neutralna, što omogućava neometano izvršavanje svakodnevnih zadataka s optimalnom razinom uzbuđenja, te da jedino situacije izraženog pozitivnog ili negativnog afektivnog stanja uzrokuju izraženo selektivno procesiranje informacija.

U istraživanju nisu dobiveni interaktivni efekti raspoloženja i ličnosti na procesiranje emocionalnih sadržaja (Tablica 2.). U dosadašnjim istraživanjima interaktivni efekti dobiveni su, također, samo pri induciranju raspoloženja u laboratoriju (na primjer, Rogers i Revelle, 1998; Rusting, 1999), međutim, dobivene interakcije su različitih smjerova.

U ovom istraživanju pretpostavili smo da crte ličnosti i raspoloženje utječu na procesiranje emocionalnih sadržaja. Međutim, postoji mogućnost da sâmo emocionalno procesiranje utječe na ličnost i raspoloženje. Neki autori smatraju da kontinuirano procesiranje pozitivno ili negativno

13

konotiranih podražaja u asocijaciji s pozitivnim i negativnim emocionalnim stanjima utječu na stabilnost tih stanja, povećavajući je (Rusting, 1999). Takav način procesiranja bi prema Clarku i Teasdaleu (1982; prema Rusting, 1999) mogao dovesti do dužeg trajanja i povećavanja intenziteta stabilnih karakteristika ličnosti. Kao što je ranije navedeno, ličnost sama po sebi podrazumijeva tendenciju ka određenom emocionalnom stanju i određenom sadržaju koji održava razinu aktivacije.

Uz ovo istraživanje vežu se brojni problemi vezani uz samoopažanje, te mjerenje raspoloženja i ličnosti. Jedan od općih problema odnosi se na iskrenost ispitanika budući da je poznato da ljudi usklađuju svoje ponašanje sa tuđim očekivanjima, te da se nastoje što je moguće bolje predstaviti. Unatoč naglašavanju anonimnosti istraživanja, moguć je utjecaj provođenja istraživanja za vrijeme nastave u školi uz prisustvo predmetnog profesora. Drugi se problem veže uz sposobnost ispitanika da točno izvijeste o vlastitim emocionalnim stanjima. To dodatno otežava i činjenica da ne postoji nikakav standard s kojim se njihove procjene mogu usporediti. Skale raspoloženja pridjevskog tipa same po sebi mogu inducirati neka emocionalna stanja nudeći ispitanicima oznake koje mogu koristiti za označavanje svog uzbuđenja (Polivy, 1981; prema Kardum, 1993). Postavlja se pitanje koje bi atribute ispitanici koristili za opisivanje svojeg emocionalnog stanja da nisu dobili predložak za procjenu. Svi ispitanici koji su sudjelovali u istraživanju su učenici Gimnazije „Metković“ te predstavljaju prigodan uzorak zbog čega je upitna generalizacija dobivenih rezultata. Budući da je u istraživanju, kao mjera kognitivnog procesiranja, uzeta uspješnost u slobodnom dosjećanju rezultati se ne mogu generalizirati na sveukupno kognitivno procesiranje emocionalnih sadržaja. Općenito, emocionalno procesiranje uključuje i druge procese kao što su pažnja, prepoznavanje, prosuđivanje, interpretacija i autobiografsko pamćenje, koje je potrebno posebno istražiti.

Zaključak

14

Rezultati dobiveni u ovom istraživanju pokazuju da je ekstraverzija prediktor selektivnog pamćenja pozitivno konotiranog sadržaja, te da je povezana s pozitivnim afektom. Efekt pozitivnog raspoloženja, te međudjelovanja ekstraverzije i pozitivnog afekta na pamćenje pozitivno konotiranog sadržaja nisu dobiveni kao ni efekti neuroticizma i negativnog afekta, te njihovog međudjelovanja na pamćenje negativnog raspoloženja.

Literatura

1. Benet-Martínez, V. i John, O. P. (1998). Los Cinco Grandes across cultures and ethnic groups: Multitrait Multimethod Analyses of the Big Five in Spanish and English. Journal of Personality and Social Psychology, 3, 729-750.

2. Fiedler, K., Pampe, H. i Scherf, U. (1985). Mood and memory for tightly organized social information. European Journal of Social Psychology, 16, 149 – 164.

3. Gomez, R., Gomez, A. i Cooper, A. (2002). Neuroticism and extraversition as predictors of negative and positive emotional information processing: Comparing Eysenck’s, Gray’s, and Newman’s theories. European Journal of Personality, 16, 330 – 350.

4. Guenther, K. (1988). Mood and memory. Memory in context. John Wiley i sinovi.

5. Kardum, I. (1993). Mjerenje i struktura raspoloženja. Godišnjak zavoda za psihologiju, 63-80.

6. Kardum, I. (1993). Odnos ekstraverzije i neuroticizma s višefaktorskim modelom strukture raspoloženja. Godišnjak zavoda za psihologiju, 81-90.

15

7. Kardum, I. (1994). Emocionalna stanja i karakteristike ličnosti. Godišnjak odsjeka za psihologiju, 73-94.

8. Kardum, I. i Bezinović, P. (1992). Metodološke i teorijske implikacije pri konstrukciji skale za mjerenje dimenzija emocionalnog doživljavanja. Godišnjak Zavod za psihologiju, 53-60.

9. Mayer, J. D. i Bremer, D. (1985). Assessing mood with affect-sensitive task. Journal of personality assessmen, 1, 95-99.

10. Mayer, J. D., McCormick, L. J. i Strong, S. E. (1995). Mood congurent memory and natural mood : New evidence. Personality and Social Psychology Bulletin, 7, 736-746.

11. Oatley. K. i Jenkins, J. M. (2003). Razumijevanje emocija. Jastrebarsko: Naklada Slap.

12. Reidy, J. i Richards, A. (1997). A memory bias for threat in high-trait anxiety. Person. individ. diff., 4, 653-663

13. Rogers, G. M. i Revelle, W. (1998). Personality, mood, and the evaluation of affective and neutral word pairs. Journal of Personality and Social Psychology, 6, 1592-1605.

14. Rusting, C. L. (1999). Interactive effects of personality and mood on emotion-congurent memory and yudgment. Journal of Personality and Social Psychology, 5, 1073-1086.

16