utjecaj medija na dijete
DESCRIPTION
Utjecaj Medija Na DijeteTRANSCRIPT
1. UVOD
Kako je tema ovog seminara utjecaj medija u odgoju djeteta, logično je na samom početku
navesti što je to odgoj. Kako ne postoji jedinstvena definicija odgoja zbog složenosti samog
procesa, navest ćemo sljedeću:
„Odgoj je svrsishodan proces u kome dolazi do izražaja jedinstvo odgojnog cilja i zadatka,
načela i metoda, što u planski ostvarenom odgojnom djelovanju, uz aktivno i skladno
sudjelovanje brojnih odgojnih činitelja, teži prema izgrađivanju potpune ljudske ličnosti“.1
Odgoj se temelji na poštovanju drugog kao različitog, svjesnog i slobodnog bića. U tom duhu
odgajati znači razvijati drugoga kao osobu koja će biti prihvaćena zbog različitosti, osobu
koja će biti samouvjerena, moralna, optimistična, otvorenog uma te spremna istraživati nove
stvari.
Navodimo i nekoliko pitanja o kojima bi svaka osoba trebala razmisliti prije čitanja seminara.
Koja je uloga medija na odgoj djece? Koliko su isti prisutni u svakodnevnici? Na koji način
mediji pristupaju najmlađoj populaciji?
Danas su mediji prisutni u svim aspektima ljudskog društva i kao takvi direktno utječu na sve
ljude, a samim time i na djecu. U nastavku ću pokušati objasniti ulogu masovnih medija -
televizije, Interneta, radija i tiska, u odgoju djece.
Seminarski rad sastoji se od nekoliko cjelina. Najprije ću pokušati objasniti ulogu i utjecaj
masovnih medija u društvu u kojem živimo. Nakon toga, govoriti ću o utjecaju četiri masovna
medija - televizije, Interneta, radija, tiska na odgoj djece. Na samom kraju seminara bit će par
riječi o medijskoj pismenosti i o tome koliko je ona bitna za funkcionalan život.
1 Vukasović, A., Pedagogija, Zagreb, Hrvatski katolički zbor „MI“, 1999.
2. ULOGA MASOVNIH MEDIJA U DRUŠTVU
Danas sve informacije koje primamo dolaze, posredno ili neposredno, od strane medija.
Veliki broj odraslih, koji su već formirane osobe, podložno je manipulaciji i negativnim
utjecajima medija, koji samim time postaju veoma moćno oružje. Zamislimo sada koliki
utjecaj masovni mediji imaju na najmlađe članove našeg društva koji su još uvijek u fazi
formiranja ličnosti.
„Mediji imaju i ambivalentnu ulogu u suvremenoj odgojnoj paradigmi jer su, s jedne
strane, obrazovno-informativnog sadržaja, dok s druge strane, u određenim sadržajima
poprimaju najsofisticiraniji oblik manipuliranja i/ili indoktrinacije mlade generacije.“2
Društvene funkcije masovnih medija su funkcije informiranja, stvaranje javnosti, artikulacije,
posredovanja, kompenzacije, redukcija kompleksnosti, tematiziranja, kritike i kontrole,
socijalizacije, obrazovanja i odgoja, integracije, zabave, poticaji gospodarstva reklamama.
Masovni mediji uvijek poprimaju oblik i kolorit određenih socijalnih i političkih struktura.
Uloga medija može biti informacijska, zabavna, estetska, edukacijska i dr. Ako stavimo
naglasak na edukacijsku ulogu medija, neupitan je njihov doprinos u širenju znanja i
olakšavanju učenja. Moramo napomenuti da je danas nemoguće razmatrati bilo kakve aspekte
života mladih, a da ne spomenemo utjecaj masovnih medija.
Mediji zaista jesu sedma sila i njena se snaga očituje u svim segmentima društvenog
djelovanja. Mediji igraju veliku ulogu u odgoju i samim time formiraju društvo. Kako? Ne
kaže se uzalud da „na mladima svijet ostaje“. Dakle, odgoj djece ključan je faktor u
formiranju društva i društvenih vrijednosti.
2 Miliša Z., Zloković J., Odgoj i manipulacija djecom u obitelji i medijima, 2008
2
3. UTJECAJ MASOVNIH MEDIJA NA ODGOJ DJECE
Svijet u kojem živimo teško je zamisliti bez masovnih medija. Oni su se implementirali u sve
segmente društva, a mi smo svjedoci širenja medijskih sadržaja što u kvalitativnom, što u
kvantitativnom obliku. Sve je krenulo od pojave tiska, preko radija, televizije sve do Interneta.
Ne možemo, a da si ne postavimo pitanje kakav utjecaj mediji imaju na odgoj djece.
Stručnjaci godinama proučavaju utjecaj masovnih medija na djecu pošto su ona najosjetljiviji
i manipulaciji najskloniji dio populacije. Zanimljivo je što rezultati istraživanja nisu
jednoznačni što upućuje na to da je konačan utjecaj medija na odgoj djece još uvijek
nepoznat.
Kako je već navedeno, pod masovne medije spadaju televizija, Internet, radio i tisak. Shodno
tome, glavni dio rada podijeljen je u četiri cjeline u kojima ćemo pokušati dati kratak osvrt o
utjecaju masovnih medija na odgoj djece.
3.1. Utjecaj televizije na odgoj djece
Televizija je danas, uz Internet, jedan od najutjecajnijih masovnih medija. Ona na izravan ili
neizravan način utječe na usvajanje vrijednosti i stavova, te na ponašanje djece i odraslih.
Prema istraživanju iz 2001. godine, koje je provedeno u deset osnovnih škola u Republici
Hrvatskoj, na 1000 ispitanika u dobi između 11 i 15 godina, ustanovljeno je da oko petina
djece relativno malo gleda televiziju (rijetko, do sat vremena na dan), ali s druge strane čak je
trećina onih koji gledaju televiziju više od tri sata dnevno. Isto tako, pokazalo se da postoji
korelacija između vremena provedenog pred televizijom i slobodnog vremena. Djeca koja
imaju više slobodnog vremena, više vremena provode pred televizijom i obrnuto.3
Prema istraživanju iz 2006. godine, čiji su uzorak činila djeca uglavnom od 6 do 10 godina i
koje je provedeno u Zagrebu u tri osnovne škole, među ostalim analizirala se i količina
slobodnog vremena te aktivnosti koje se u tom vremenu provode. Rezultati pokazuju da djeca
u svom slobodnom vremenu najviše gledaju televiziju, čak 67,5%, što je pomalo
zabrinjavajući rezultat. U tih pet godina (od 2001. do 2006. godine) došlo je do smanjenja
3 Ilišin V., Marinović-Bobinac A., Radin F., Djeca i mediji, Zagreb, 2001.
3
količine vremena provedenog pred televizijom. Oko 37% ispitanika je 2006. godine relativno
malo vremena provodilo pred televizijom, 23,13% je onih koji su proveli prosječno do 2 sata
na dan, 16,25% onih koji to činili do tri sata na dan i 22,5% onih koji su gledali televiziju u
prosjeku više od tri sata na dan. Iako se količina vremena provedenog pred televizijom
smanjila, postoci i dalje pokazuju da se pred televizijom provodi previše vremena.
U 2001. godini provodilo se istraživanje o utjecaju školskog uspjeha na vrijeme provedeno
pred televizijom. Rezultati pokazuju da vrlo dobri i odlični učenici više vremena provode pred
televizijom od onih koji prolaze sa dobar. Dobri učenici se razlikuju od ovih prvih po tome što
gledaju televiziju preko tri sata na dan ili je uopće ne gledaju. Istraživala se i učestalost
gledanja različitih vrsta programa. Pokazalo se da djeca najviše prate igrane filmove i serije
(čak 77%), zatim slijede kvizovi i nagradne igre, zabavno-glazbeni programi, sportski
programi, crtani filmovi itd., dok se na dnu nalaze informativno-političke emisije. Ni u tom
segmentu rezultati se nisu bitno mijenjali u 2006. godini te i dalje najveću gledanost imaju
igrani filmovi i serije, dok se na dnu gledanosti nalaze informativno-političke emisije.
Moramo si postaviti pitanje zbog kojih to razloga djeca toliko vremena provode pred
televizijom. Na to pitanje postoji više odgovora. Navika, bijeg od „stvarnoga“ života, zabava,
učenje, dosada, nemogućnost provođenja slobodnog vremena na neki drugi, efikasniji način.
Sve češće postavlja se pitanje o posljedicama pretjeranog izlaganja utjecaju televizije, tj. kako
vrijeme provedeno pred televizijom utječe na odgoj djece.
Posljedice mogu biti pozitivne i negativne. Jedne i druge ovise o sadržaju koji se prikazuje.
Prema faktorskoj analizi iz 2001. godine postoje tri vrste sadržaja koje prenose televizijski
programi, a to su:
edukativni sadržaji,
zabavni sadržaji i
uzbudljivi sadržaji.
4
Edukativni sadržaji prikazuju emisije i filmove koji imaju, prije svega, obrazovnu
narav. U te programe spadaju kulturno-umjetničke emisije, informativno-političke
emisije, dokumentarni programi i obrazovni školski programi. Ta vrsta sadržaja
najnepopularnija je među djecom. Pokazano je da takvu vrstu programa više
preferiraju dječaci od djevojčica, a također mlađa od starije djece. Isto tako, pokazalo
se da djeca koja manje vremena provode uz televiziju više preferiraju ovu vrstu
sadržaja od onih koji puno vremena provedu pred televizijom.
U zabavne sadržaje spadaju programi za djecu i mladež te zabavno-glazbeni programi.
Oni su kod djece nešto više zastupljeni nego edukativni sadržaji, međutim i kod ovih
sadržaja postoje značajne razlike u osobnosti djece te naravno o dobi, spolu i dr., te
prihvaćenosti tih programa. Tako zabavne sadržaje više preferiraju mlađa djeca iz
manjih gradova, djevojčice, te djeca čija su oba roditelja niže obrazovana.
Među uzbudljive sadržaje spadaju sportski programi, kvizovi i nagradne igre, crtani
filmovi te igrani filmovi i serije. Takva vrsta sadržaja spada u onu najpopularniju i
najgledaniju među djecom.
Od filmskih žanrova, najgledanije su komedije, zatim slijede akcijski i pustolovni filmovi,
horori itd. Iz svih ovih rezultata vidljivo je da se najveće razlike u odabiru televizijskih
programa, a i vremena provedenog pred televizijom, odnose na spolna obilježja, dok manji
utjecaj ima dob djeteta, školski uspjeh, stupanj obrazovanja i zaposlenost roditelja.
Količina vremena provedena pred televizijom i sadržaji koji su u većoj ili manjoj mjeri
preferirani, utječu na djecu. Pošto je na početku poglavlja već navedeno da je postotak
korištenja televizijskih programa velik, može se zaključiti da je i uloga tog medija u odgoju
djece značajna. No, pitanje je kako i u kojoj mjeri mediji utječu na odgoj djece.
U pozitivne utjecaje televizijskog sadržaja spadaju usvajanje novih informacija, pojmova,
proširivanje bogatstva rječnika, povećanje kreativnosti i mašte, učenje stranih jezika.
Činjenica je da je današnje vrijeme multimedijskih tehnologija i da bi bez uporabe masovnih
medija razvoj djece bio umanjen za pogodnosti koje današnja tehnologija pruža. Svi navedeni
5
pozitivni utjecaji televizijskog sadržaja ograničeni su i ne dolaze toliko do izražaja upravo
radi negativnih čimbenika televizijskog programa.
Jedan od ozbiljnih zdravstvenih problema koji je posljedica neaktivnosti uzrokovane
prekomjernim sjedenjem ispred televizije jest pretilost, koja pogađa sve veći broj djece.
Pretilost potiču televizijske reklame i ostali sadržaji na televiziji koji promoviraju nezdravu
prehranu u vidu grickalica, gaziranih pića, te raznih vrsta brze hrane predstavljajući ih na oku
primamljiv način.4
S druge stane, sve se više spominje nasilje na televiziji, utjecaj reality show emisija na djecu,
manipulacija reklamama i dr. Televizijski sadržaj koji prikazuje razne vrste nasilja može imati
posljedice na psihički razvoj djece i na njihovo ponašanje. Kao posljedica toga može se javiti
tolerancija na takav oblik ponašanja, imitiranje takvog ponašanja, poticanje agresivnosti,
osjećaj straha te poticanje kriminala.
Pokazalo se da na djecu, u većoj mjeri utječe nasilje na televiziji nego nasilje na
kompjuterskim igrama jer je nasilje na televiziji realnije prikazano i samim time ga
doživljavaju kao neku normalnu životnu situaciju.
4 Benat G., Utjecaji televizije na djecu, članak,
http://www.skole.hr., 16.05.2012.
6
O vezi između gledanja televizije i nasilja postoje brojne studije i većina stručnjaka se slaže
da bi djeci svakako trebalo ograničiti vrijeme pred malim ekranom.5
Također, agresivnost i nasilje u filmovima i serijama djeca mogu vidjeti kod pozitivnih i
negativnih likova, pa nasilje ne doživljavaju kao nešto isključivo negativno. Mnoge reality
show emisije također imaju negativne posljedice na ponašanje djece, na usvajanje negativnih
odgojnih vrijednosti te na iskrivljavanje morala. Sadržaji tih emisija neprimjereni su i za
odrasle, a samim time i za djecu.
„Reality show emisije koje smo imali prilike gledati u Hrvatskoj, spomenimo Big Brother,
Fear Factor, Dvornikovi, Mijenjam ženu i druge, samo su neke u nizu mnogih u kojima se
vrijeđa dostojanstvo čovjeka, potiče na konzumiranje alkohola i droga, nepotrebno
obnažanje, javno prikazivanje seksualnih odnosa, poticanje voajerskog ulaženja u tuđu intimu
i privatni život, mjesta gdje se vode isprazni razgovori. Općenito gledano, cjelokupni kontekst
voajerskim pristupom tuđim životima vrijeđa razum i dostojanstvo čovjeka pokušavajući
nametnuti neke nove, poželjne i progresivne standarde ponašanja.“6
Reklame, kojima je cilj informiranje i populariziranje određenih proizvoda i usluga, u brojnim
medijima pojavljuju se u sve većoj količini. Najveći broj reklama pojavljuje se na televiziji.
One, iako se to na prvi pogled tako ne čini, šalju djeci negativne, vrijednosno i moralno
neprimjerene poruke. Neke reklame, od kojih je veliki broj namijenjen upravo djeci, ističu
rasne i nacionalne razlike, vrijeđaju ljudsko dostojanstvo, životnu dob, potiču na
konzumiranje alkohola reklamiranjem raznih alkoholnih pića, sadržavaju neprimjerene izjave
5Obrazovanje i psihologija, Djecja televizija, Utjecaj medija i pretjerano gledanje televizije nisu dobri za djecu, http://vijesti.gorila.hr., 17.05.2012.6 Op.cit., Miliša Z., Zloković J., Odgoj i manipulacija djecom u obitelji i medijima, 2008
7
i komentare. Prema nekim istraživanjima dokazano je da reklamiranje alkoholnih pića zaista i
utječe, u određenoj mjeri, na njihovo konzumiranje, tj. da dovodi do povećanja broja mladih
koji uživaju alkohol. Reklame sugeriraju nužnost posjedovanja svega što se reklamira, čime
djeci stvaraju krive predodžbe o vrijednostima. U djeci se javlja osjećaj tuge i nezadovoljstva
ako ne mogu dobiti to što žele. Iz svega ovoga vidljivo je da djeca mogu snositi loše
posljedice gledanja neprimjerenih sadržaja nekih televizijskih programa, stoga bi roditelji i
odrasli trebali biti svjesni o onome što njihova djeca gledaju i koliko često gledaju.
Međutim, apsurdno je to što nekim roditeljima, koji bi zapravo trebali imati najviše utjecaja
na vlastitu djecu, što djeca gledaju i u kojoj mjeri, televizija služi kao sredstvo koje će
zabavljati djecu dok oni obavljaju svakodnevne dužnosti. Mislimo da bi najprije trebalo
osvijestiti roditelje o utjecajima televizijskog programa na djecu, koji bi potom mogli
kontrolirati vrijeme koje djeca provode uz taj medij, te pokušat dovest do izražaja edukativnu
stranu.
3.2. Utjecaj Interneta na odgoj djece
U zadnjem desetljeću došlo je do naglog porasta različitih, ponajprije elektroničkih medija,
koji mogu doprijeti do svakog kutka Zemlje i to u bilo koje vrijeme. Ovdje ćemo govoriti o
Internetu kao najnovijem mediju u svakodnevnom životu. Djeca se danas počinju koristiti
Internetom sve ranije. Internet kao medij u današnje vrijeme formira mišljenja i stavove ljudi
u društvu. Virtualni svijet kojeg nam Internet nudi postaje sve izazovniji i primamljiviji od
svakodnevnice s kojom smo suočeni i time udaljava pojedinca od stvarnog svijeta. Za našu
djecu, ali i za odrasle, Internet postaje strast koju je nekad i teško kontrolirati.
Upravo radi toga možemo govoriti o novom obliku ovisnosti. Dostupnost, neiscrpnost brojnih
sadržaja, teme bez cenzura i prešućivanja pustolovine su koje Internet pruža svim svojim
korisnicima.
Djeca se rađaju u svijetu masovne komunikacije. Upravo radi toga Internet direktno i
indirektno utječe na dječja uvjerenja, njihove stavove, društvene norme te razne kulturalne
vrijednosti. Također, djeca i mladi većinu svog slobodnog vremena provode koristeći Internet
tako da nas ne smije iznenaditi utjecaj Interneta kao jednog od najvažnijih čimbenika
8
njihovog funkcionalnog odgoja i obrazovanja. Radom na računalu i korištenjem Interneta
djeca na zabavan i zanimljiv način uče o tome kako koristiti suvremenu tehnologiju, što će im
zasigurno koristiti pri školskom učenju i slobodnim aktivnostima.
Zašto je Internet tako primamljiv?
Nudi nam zanimljivosti, zadovoljava naše potrebe, opušta nas, naše svakodnevne situacije i
probleme pokazuje iz drugačijeg motrišta... Nama sve to odgovara jer, za razliku od televizije
koja „radi“ ono što „ona želi“, računalo zajedno sa Internetom radi ono što mi sami želimo i
što nas u tom trenutku zadovoljava, zanima i veseli.
Kako ništa nije savršeno pozitivno, moramo si postaviti pitanje: Postoji li „tamna strana“
Interneta? Kada dijete većinu ili pak cijelo svoje slobodno vrijeme počne provoditi za
računalom, sve manje i manje se kreće, zapostavlja igru sa ostalim vršnjacima koja je glavni
oblik učenja, a često zaboravlja vlastite školske obaveze. Postoje brojne predrasude i osude na
račun Interneta kao medija. Internet, kao i televizija, potiče nasilje u društvu i veliki je
„kradljivac“ vremena, djeca se, koristeći Internet, otuđuju jedni od drugih i samim time manje
sudjeluju u organiziranim aktivnostima izvan kuće. Radi navedenih činjenica, roditelji bi, za
dobrobit vlastitog djeteta, trebali postaviti vremensku granicu uporabe računala, provjeravati i
upoznavati se sa sadržajem koje njihovo dijete istražuje te nikako ne bi smjeli dopustiti da
računalo postane zamjena za međuljudske odnose koji su djetetu potrebni u procesu odgoja.
Postoje različite svari koje vrebaju na Internetu - neprimjerene priče i teme, dezinformacije
koje potiču mržnju i diskriminaciju, neprimjereni audio i video zapisi i dr. Upravo radi toga
postoji mogućnost da će se dijete, koje nekontrolirano provodi vrijeme za računalom, susresti
sa takvim sadržajima. Internet je medij putem kojeg se može mnogo toga naučiti, ali s druge
strane može se postati žrtvom cyber kriminala. Internet je sve prisutan, necenzuriran,
dostupan, anoniman, informativan, ali često se zgražamo nad njegovim moćima kada se djeca
nađu u ulogama žrtva koje Internet stvara.
Internet je postao popularno mjesto za virtualne susrete i djeca žele preko mreže stjecati nove
prijatelje. U tim situacijama treba biti oprezan. Čak i nevina pitanja koja su postavljena sa
9
druge strane nekad mogu upućivati na zle namjere. Kao što se djecu uči da ne razgovaraju sa
strancima i da nikome ne daju privatne podatke, isto pravilo trebalo bi vrijediti i za Internet.
Tim stvarima djecu treba podučavati kada se počinju koristiti Internetom.
Jedna od najčešćih razonoda za djecu koje Internet nudi su kompjuterske igre. Postoje razni
žanrovi, od onih koje su pedagoški korisne, koje kod djeteta razvijaju motoriku, maštu i
memoriju, preko akcijskih te onih igri koje su prepune nasilja i agresivnosti. Te igre ne potiču
dječju inicijativu, kreativnost i isprobavanje vlastitih ideja. Iako istraživanja govore da djeca
jasno znaju razliku između virtualnih događaja i pravila u stvarnom životu, na roditeljima je
zadatak da pripaze na izbor igri koje je dijete izabralo.
Stalno se vrte ista pitanja i dvojbe vezane uz uporabu računala i Interneta. Stvaraju li oni
asocijalne osobe, izdvojene iz stvarnog svijeta ili su pak korisni u mentalnom razvoju djece.
Istraživanje koje se provelo na američkom University of Ohio, pokazalo je kako djeca, koja
koriste računalo u vlastitom domu, imaju bolje rezultate na testovima inteligencije i testovima
za upis u osnovnu školu od vršnjaka koji nemaju pristup računalu i Internetu.
Nakon tih rezultata američkim roditeljima sugeriralo se da djeci što više omoguće uporabu
obrazovnih programa koje Internet nudi jer kroz njih djeca ostvaruju niz dobrobiti: razvijaju
kognitivne vještine, inteligenciju, vještine rješavanja problema, stječu osjećaj kompetencije i
samopouzdanja te uz to uče na jednostavan i njima zanimljiv način. U svemu je bitna kontrola
i umjerenost pa tako nije dobro da roditelj dopusti djetetu neograničeno vrijeme za korištenje
Interneta ili pak da uopće ne dopušta djetetu da svoje slobodno vrijeme provodi na Internetu
zbog straha sa čime bi se dijete moglo susresti. Roditelj je taj koji bi trebao znati odrediti
pravu mjeru za svoje dijete.
Internet je medij koji u informacijskom smjeru omogućuje svojevrsno digitalno
emuliranje/simuliranje različitih masovnih medija poput tiska, televizije i radija, ali i
individualiziranih komunikacijskih medija poput pisma, telefaksa, telefona i sl. Sve veći broj
različitih ljudskih aktivnosti povezuje se sa Internetom - obrazovanje, znanost, kultura,
10
trgovina i zabava), pa se podrazumijeva kako je Internet sve prisutniji i utjecajniji činitelj u
radu i životu mnogih pojedinaca, društvenih grupa i zajednica.7
Internet je glavni masovni medij današnjice. Samim time njegova uloga u odgoju je značajna
no odgovor na pitanje na koji način Internet utječe na odgoj nemoguće je jednoznačno dati.
Kako smo osuđeni na život s Internetom, nema ga se smisla plašiti već pokušati od istog
iskoristiti pozitivne strane, a kloniti se negativnih.
Dakle kako djeca danas provode sve više vremena služeći se internetom u obitelji je potrebna
roditeljska kontrola i usmjeravanje kako dijete ne bi na vlastitoj koži iskusilo opasnosti koje
taj medij krije.8
3.3. Utjecaj radija na odgoj djece
Radio, kao najstariji elektronički medij, sveprisutan je u gotovo svim zatvorenim prostorima
kao što su kućanstva, kafići, prodavaonice, uredi, a ugrađuje se i u automobile, mobitele, mp3
uređaje itd. Važnu ulogu ima u prenošenju novosti, informacija, a u današnje vrijeme najviše
se koristi kao izvor glazbe. Kao masovni medij ima znatno manji utjecaj od televizije i
Interneta, pa je stoga i puno manje proučavan te nema puno istraživanja provedenih o utjecaju
toga medija na odgoj djece. Prema prije navedenom istraživanju iz 2006. godine na slušanje
radija kao aktivnosti kojom se pojedinac bavi u slobodnom vremenu, opredijelilo se samo
16,88% ispitane djece. Ta su istraživanja ispitivala prosječno vrijeme slušanja radija te
zastupljenost pojedinih vrsti glazbe.
Rezultati prikazuju veliki postotak djece koji rijetko slušaju radio (68%), 23% onih koji
slušaju radio do jedan sat na dan, te samo 9% onih koji slušaju radio do dva, tri ili više sati na
dan. Što se tiče glazbenih ukusa, više od 50% ispitanika sluša zabavnu glazbu, nakon čega
slijede rock, dance, hip-hop, dok se na posljednjem mjestu nalazi klasična glazba. Odabir
glazbe prvenstveno ovisi o spolu, a zatim o dobi te stupnju obrazovanja roditelja. Dječaci više
slušaju rock, hip-hop i elektronsku glazbu, dok se djevojčicama više sviđa zabavna i dance
glazba.
7 Bubaš G., Paradoksi interneta kao komunikacijskog medija, 2001.
8 Utjecaj korištenja interneta kod djece na obiteljsku atmosferu i odnose, http://e.foi.hr., 10.05.2012.
11
Također su vidljive velike razlike kod slušanja narodne glazbe. Djeca čiji roditelji imaju niži
stupanj obrazovanja u većoj mjeri slušaju narodnu glazbu od vršnjaka čiji su roditelji visoko
obrazovani. Iako sveprisutan, radio u puno manjoj mjeri utječe na odgoj djece, jer nije toliko
zastupljen u njihovom slobodnom vremenu, a radijski je program najčešće prisutan uz neku
drugu aktivnost te je stoga i njegov utjecaj uglavnom podsvjestan.
3.4. Utjecaj tiska na odgoj djece
U tiskane medije ubrajaju se časopisi i novine. Sa medijima u tiskanom obliku djeca se
susreću već od najranije dobi svoga života, u vidu slikovnica i ilustriranih časopisa za djecu.
Već dugo vremena tisak kao medij ne prenosi samo određen sadržaj već nam je taj medij
uspio formirati vlastitu socijalnu sredinu. Svakim danom sve je veći broj novina i časopisa
kojima je cilj zadovoljiti niz potreba svojih čitatelja: potrebe za informiranjem, zabavom,
edukacijom ili pak bijegom od stvarnosti. Postoje različite strukture časopisa i novina koje
zadovoljavaju različite dobne skupine društva. Tisak za djecu ima značajnu ulogu u
odrastanju, treba zadovoljiti potrebu djeteta za informiranjem, potvrđivanjem identiteta te
maštom. Naviku čitanja kod djeteta treba razvijati i njegovati, tako da ga pripremamo za
samostalno čitanje, učenje, potičemo njegov razvoj govora, zapažanja i zaključivanja. Kada
dijete krene u školu javljaju se novi tiskani mediji koje posjeduju škole, oni koji se na tržištu
nude kao tisak za zabavu te oni koji služe kao edukacijsko sredstvo u nastavi.
Iz knjige Djeca i mediji autora Ilišin, Bobinac i Radin uzeti su rezultati analize iz 2001.
godine u kojoj se istraživalo koji se tiskani mediji čitaju u kućanstvima, čitaju li djeca novine i
časopise te koje ih teme u tisku zanimaju. Prema istraživanju djevojčice su te koje češće čitaju
dječji tisak (Zvrk, Dječiji klub, Radost) a učestalost čitanja dječjih novina opada s dobi.
Istraživanje je pokazalo da se kod 50% kućanstva svaki dan čitaju novine i to su najčešće
kućanstva u kojima su oba roditelja zaposlena. Kada je u pitanju tema koja se najviše čita,
ispitana djeca su navodila sport, viceve, modu i izgled, ekologija, horoskop i zabavnik.
Tu je istraživanje pokazalo da postoji razlika u temama koje preferiraju dječaci, a to su
sport,stripovi, glazba, automobili i filmovi dok djevojčice više čitaju horoskop, teme koje
govore o modi i izgledu te teme o poznatim i slavnim osobama. Istraživanje je također
12
pokazalo da su za tzv. tabu-teme kao što su seks i ovisnost više zainteresirani dječaci koji su
ujedno i odlični učenici i oni nešto stariji (sedmi i osmi razred). Odmah je vidljivo da se po
naslovima u tiskanim medijima javlja podjela na muške i ženske teme. Tako da se moda,
izgled, rubrike o poznatim i slavnim osobama smatraju ženskim temama, a sport, akcijske
avanture, teme o ovisnostima i seksu smatraju se muškim temama. Takav rezultat istraživanja
može upućivati na različitost psihosocijalne osobine između dva spola, ali povezuje se i sa
različitim odgojem i socijalizacijom dječaka i djevojčica u obiteljima.
Novije ankete iz 2010. godine pokazuju da povjerenje u medije, a time i tisak, opada, te da su
ljudi postali svjesni da se temama prilazi površno i nestručno. Posebno se takvo mišljenje
odnosi na sadržaje koji govore o obitelji jer uglavnom prikazuju iskrivljenu sliku obiteljskih
odnosa. Tiskani mediji su moćno sredstvo i nezaobilazni su u životu djece zato ih kao takve
treba upoznati i znati se njima koristiti.
Mediji često mogu potkopati i rušiti ono što roditelji grade jer prenose pozitivne, negativne i
poticajne poruke. Oni su doslovno otvoren prozor u svijet. Kao što tehnologija utječe na naše
svakodnevne potrebe, tj. na našu svakodnevnicu, tako utječe i na obrazovanje. Gotovo su sve
obrazovne ustanove opskrbljene suvremenom tehnologijom, računalima i sličnim
pomagalima, a mnoge u stopu prate najnovija „čuda“ tehnike.
Suvremena je tehnologija u mnogočemu zamijenila tiskane medije. Ljudi sve više koriste
Internet kao gotovo jedini medij koji im pomaže pri pronalasku informacija. Mnogi su
tiskovni mediji na internetskim stranicama postavili paravan svojim tiskovinama te se tako na
internetu može ''pročitati'' i Jutarnji list, Večernji list, Glas Istre te mnogi drugi, do sada samo
pisani izvori. Tim se činom smanjio broj prodanih tiskanih medija. Bilo zbog povećanja svoje
tržišne cijene, bilo zbog atraktivnosti i ostalih pogodnosti koju pružaju iste stranice na
Internetu. Vijesti na Internetu brže se šire, dostupnije su, dugoročno su povoljnije, a svojim su
izgledom često i atraktivnije od istih u tiskanim medijima. Na Internetu se vijesti neprestano
mogu nadopunjavati te se zato ne treba čekati cijeli jedan dan kao što je to slučaj kod tiskanih
medija.
13
Ispod gotovo svake objavljene vijesti, moguće je ostaviti vlastiti komentar te potaknuti kakvu
raspravu ili, jednostavno, izmijeniti korisne informacije s (nepoznatim) sugovornikom.
14
4. MEDIJSKA PISMENOST
Zbog sve većeg utjecaja masovnih medija i njihovu sve veću i značajniju ulogu u našim
životima, danas se sve više govori o medijskom opismenjavanju kao nužnom procesu u
stvaranju medijske pismenosti. Medijska pismenost je, prema definiciji koja je donesena na
konferenciji o medijskoj pismenosti 1992. godine,
„Sposobnost pristupa, analize, vrednovanja i odašiljanja poruka posredstvom medija.“9
Prema toj definiciji medije bi se trebalo shvatiti i upotrebljavati kao izvore informacija,
kulturne pismenosti, zabave itd. Medijska nam pismenost pomaže u stjecanju određenih
znanja i vještina koje su nužne za korištenje medijima. Samim medijskim opismenjavanjem
postajemo aktivni sudionici procesa koji su sposobni kritički razmišljati.
Medijski bi se djeca trebala opismenjavati već u najranijoj dobi. Kako je ovdje riječ o utjecaju
masovnih medija u odgoju djece, valja navesti 17. članak iz konvencije UN-a o pravima
djeteta iz 1989. godine koji glasi:
„Države stranke priznaju važnost koju imaju sredstva javnog priopćavanja te će djetetu
osigurati pristup obavijestima i materijalima iz različitih nacionalnih i međunarodnih izvora,
osobito onih koji teže promicanju društvene, duhovne i moralne dobrobiti djeteta, kao i
njegova tjelesnoga i duševnoga zdravlja...“10
Ovaj članak govori o važnoj ulozi medija u životu djece te da, kao takvi, trebaju sadržavati
izvor korisnih informacija.
9 Aufderheide P., Media Literacy, From a Report of the National Leadership, 1992.
10 Konvencije UN-a o pravima djeteta, Članak 17., http://www.unicef.hr., 15.05.2012.
15
5. ZAKLJUČAK
Na temelju istraživanja koje su 2001. godine proveli Ilišin i sur. utvrđeno je da djeca najveći
dio svojeg slobodnog vremena provode uz masovne medije. Najviše slobodnog vremena
provode uz računalo i Internet, zatim slijede televizija, radio i tisak. Ovaj dio odnosi se na
djecu od 12+ godina. Kod nešto mlađe djece, televizija je medij uz koji provode najviše
vremena i to gledajući filmove, serije, kvizove i nagradne igre.
Žalosno je to što je odgojno obrazovni program najmanje zastupljen. Možda bi ga djeca više
gledala da je kvalitetno strukturiran i da su teme kojima se bavi zabavne i poučne, no svi
znamo kakav je program na televiziji. Što se računala tiče, ono služi najviše za igranje igri
različitih tipova (RTS, RPG, FPS, MMO...), a vrlo malo za obrazovne svrhe. Upravo zbog
navedenog dolazimo do zaključka da mediji u svakodnevnom životu djece imaju prvenstveno
zabavnu funkciju.
Pitanje koje se postavlja jest kakvu ulogu imaju roditelji čija se djeca koriste masovnim
medijima.
„Roditelji nemaju ni selektivan ni restriktivan pristup u pogledu kako će njihova djeca
koristiti medije.“
Upućenost roditelja, a samim time i selektivnost i restrikcija određenih, posebno Internetskih i
televizijskih sadržaja, je nešto što je nužno i potrebno. Kako bi roditelji znali koji su sadržaji
primjereni za njihovo dijete, treba ih se medijski opismeniti. Ipak, ne smijemo zaboraviti da
roditelji nisu odrasli uz Internet i da ponekad ne shvaćaju koliko veliku ulogu Internet ima u
odgoju njihove djece.
Cilj ovog seminara, koji je naveden u samom uvodu, ostvaren je. Ukratko smo, uz pomoć
istraživanja koja smo pronašli, uspjeli dati kratak osvrt na važnost masovnih medija u odgoju
djece. Na samom kraju još treba napomenuti da je medijska pismenost bila pojam koji se
ispreplitao kroz sve segmente korištene literature. To je valjda dovoljan znak za važnost
nekog pojma. Dakle, medijska nam pismenost pomaže u stjecanju određenih znanja i vještina
16
koje su nužne, ne samo za korištenje masovnih medija koji nas okružuju, već i za kritičko
razmišljanje i aktivno sudjelovanje u društvu.
Seminarski rad je prvenstveno informativnog karaktera i cilj mu je dati kratak uvid o tome što
su masovni mediji, kakva je njihova uloga u društvu, te na samom kraju kakvu ulogu masovni
mediji imaju u odgoju djece. Posebnu pozornost posvetili smo utjecaju televizije, Interneta,
radija i tiska na odgoj.
Kako su mediji često sredstvo manipulacije, upravo je najjednostavnije manipulirati djecom
pošto se njihovi stavovi i mišljenja tek razvijaju. Kako djeca najčešće uče imitiranjem, često
padaju pod utjecaj raznih reklama, nasilja u filmovima, tisku i kompjuterskim igrama. No, da
se ne bi došlo do krivog zaključka, uloga masovnih medija nije isključivo negativna. Oni su
sredstvo obrazovanja bez kojeg život u današnje vrijeme ne bi bio zamisliv.
17
7. LITERATURA
Knjige:
1) Aufderheide P., Media Literacy, From a Report of the National Leadership, 1992.
2) Bubaš G., Paradoksi interneta kao komunikacijskog medija, 2001.
3) Ilišin V., Marinović-Bobinac A., Radin F., Djeca i mediji, Zagreb, 2001.
4) Miliša Z., Zloković J., Odgoj i manipulacija djecom u obitelji i medijima, Zadar-
Rijeka, MarkoM usluge d.o.o., 2008.
5) Vukasović, A., Pedagogija, Zagreb, Hrvatski katolički zbor „MI“, 1999.
Internet:
1) Utjecaj korištenja interneta kod djece na obiteljsku atmosferu i odnose, http://e.foi.hr.,
10.05.2012.
2) Benat G., Utjecaji televizije na djecu, članak, http://www.skole.hr., 16.05.2012.
3) Obrazovanje i psihologija, Dječja televizija, Utjecaj medija i pretjerano gledanje
televizije nisu dobri za djecu, http://vijesti.gorila.hr., 17.05.2012.
4) Konvencije UN-a o pravima djeteta, Članak 17., http://www.unicef.hr., 15.05.2012.
18