us - menadžment kvaliteta
DESCRIPTION
Sistemi za menadzmen na kvalitet vo USATRANSCRIPT
UNIVERZITET SINGIDUNUM
Milenko Heleta
MENADŽMENT KVALITETA
Beograd, 2008.
MENADŽMENT KVALITETA
Autor:
Doc. dr Milenko Heleta
Recenzenti:
Prof. dr Jovan Filipović
Prof. dr Branislav Mašić
Izdavač:
UNIVERZITET SINGIDUNUM
Beograd, Danijelova 32
Za izdavača:
Prof. dr Milovan Stanišić
Tehnička obrada:
Novak Njeguš
Dizajn korica:
Aleksandar Mihajlović
Godina izdanja:
2008.
Tiraž:
300 primeraka
Štampa:
ČUGURA print, Beograd
www.cugura.rs
ISBN: 978-86-7912-120-2
SADRŽAJ
1. UVODNI DEO 1
1.1 Značenje kvaliteta 3
1.2 Novi koncept totalnog kvaliteta 8
2. KVALITET VIZIJA BUDUĆNOSTI 13
2.1 Osnovna obeležja sadašnjeg vremena 15
2.2. Osnovna pitanja i obeležja budućnosti 25
2.3 Četiri najpoznatija pristupa gurua kvaliteta 30
2.3.1 Demingovih četrnaest tačaka 30
2.3.2 Juranovih deset koraka 32
2.3.3 Faingenbaumov TQC koncept 33
2.3.4 Krozbijevih četrnaest tačaka 33
2.4 Nacionalne strategije unapređenja kvaliteta 35
2.4.1 Japanska strategija 35
2.4.2 Američka strategija 38
2.4.3 Evropska strategija 41
3. RAZVOJ KVALITETA 47
3.1 Evolucija kvaliteta 49
3.2 Evolucija menadžmenta kvaliteta 62
3.2.1 Kvalitet i novi menadžment stil 62
3.2.2 Strukturni odnosi u menadžmentu kvaliteta 71
3.3 Evolucija kvaliteta menadžmenta 78
3.3.1 Nova globalna struktura organizacije 78
3.3.2 Nova organizaciona kultura 81
3.3.3 Transformacija funkcionalne u procesnu organizaciju 94
3.3.4 Filozofija kvaliteta menadžmenta 98
3.3.5 Osnovni procesi u organizaciji 100
3.3.6 Struktura TQM 102
3.3.7 Menadžment pristup održivog uspeha 107
3.4 Novi pristup poboljšanjima i inovacijama 109
3.4.1 Proces kontinualnih poboljšanja i inovacija 109
3.4.2 Evolucija od kontrolisanja do poboljšanja kvaliteta 115
4 KVALITET PROIZVODA 119
4.1 Vrednost kvaliteta proizvoda 121
4.2 Koncept atraktivnog kvaliteta 123
4.3 Zadovoljstvo kupaca 126
4.3.1 Zajednički elementi zadovoljstva kupca 126
4.3.2 Odnos između performansi proizvoda i očekivanja kupaca 127
4.4 Lojalnost kupca 130
4.4.1 Koncept lojalnosti 130
4.4.2 Definicija i efekti lojalnosti 132
4.4.3 Glavni motivatori lojalnosti 134
4.4.4 Proces lojalnosti 135
4.5 Veza između unapređenja kvaliteta i razvoja proizvoda 137
5. STANDARDIZOVANI MENADŽMENT SISTEMI 143
5.1 Razvoj menadžmenta kvaliteta 145
5.2 Parcijalni menadžment sistemi 148
5.3 Zahtevi pojedinih standarda/sistema 152
5.3.1 Procesni model QMS 152
5.3.2 Menadžment sistem životne sredine – EMS 159
5.3.3 Menadžment sistem zdravlja i bezbednosti
na radu–OH&S MS 165
5.3.4 Menadžment sistem socijalne odgovornosti korporacije
– CSRMS po SA 8000 168
5.3.5 Menadžment sistem bezbednosti hrane
– FSMS – HACCP / ISO 22000:2005 168
5.3.6 Finansijski menadžment sistem – Sarbanes – Oxley Act 171
5.4 Veza između zahteva različitih standarda/sistema 171
5.5 Razlozi za integrisanje menadžment sistema 176
5.6 Osnov integrisanja menadžment sistema 178
5.7 Metodologija i proces integrisanja 181
5.8 Integrisanje IMS u osnovni MS organizacije 190
6. INTEGRISANI MENADŽMENT SISTEMI IMS 193
6.1 Procesni model IMS 195
6.2 Dokumentacija IMS 200
6.2.1 Hijerarhija dokumenata 200
6.2.2 Poslovnik o IMS 201
6.2.3 Upravljanje dokumentima 201
6.2.4 Upravljanje zapisima 202
6.3 Odgovornost menadžmenta 202
6.3.1 Obaveze menadžmenta 202
6.3.2 Orijentacija na kupca i ostale zainteresovane strane 202
6.3.3 Orijentacija na strategiju 203
6.3.4 Ciljevi kvaliteta, zaštite životne sredine
i zdravlja i bezbednosti na radu 209
6.3.5 Planiranje IMS 214
6.3.6 Odgovornosti, ovlašćenja i komunikacije 220
6.3.7 Menadžment resursima 234
6.4 Procesi za realizaciju proizvoda 239
6.4.1 Planiranje realizacije proizvoda 239
6.4.2 Procesi koji se odnose na kupca (korisnika) 242
6.4.3 Projektovanje i razvoj 243
6.4.4 Nabavka 245
6.4.5 Proizvodnja ili realizacija usluga 247
6.4.6 Upravljanje uređajima za praćenje i merenje 250
6.5 Merenje, analize i poboljšanja 251
6.5.1 Opšte 251
6.5.2 Zadovoljstvo kupaca 251
6.5.3 Interna provera 252
6.5.4 Praćenje i merenje performansi procesa 252
6.5.5 Praćenje i merenje karakteristika proizvoda ili usluga 253
6.5.6 Upravljanje neusaglašenostima 253
6.5.7 Analiza podataka 255
6.5.8 Poboljšavanje 256
6.6 Sertifikacija IMS-a 258
7. MODELI IZVRSNOSTI 263
7.1 Osnovni oblik modela izvrnosti 265
7.2 Malkolm Beldridž (MB) model izvrsnosti 266
7.3 EFQM model izvrsnosti 271
7.4 Japanski model za poslovnu izvrsnost 275
7.5 Bazni koncept i vrednosti MH modela 276
7.6 Oblik MH modela izvrsnosti 278
7.7 Merenje ostvarenja izvrsnosti 282
7.8 Kriterijumi MH modela za ocenu izvrsnosti 285
8. PUT KA IZVRSNOSTI 289
9. ALATI I TEHNIKE 297
9.1 Pregled alata i tehnika za menadžment 299
9.2 Alati i tehnike za strateški menadžment 301
9.3 Alati i tehnike za menadžment procesa 307
9.4 Alati i tehnike za timski rad 317
10. LITERATURA 321
O autoru 329
POGLAVLJE 1
Uvodni deo
Sadržaj:
1.1 Značenje kvaliteta
1.2 Novi koncept totalnog kvaliteta
3
1. UVODNI DEO
1.1 Značenje kvaliteta
Kvalitet civilizacijski odgovor. Revolucija kvaliteta, koja je započeta u prvoj polovini
20-tog veka, a koja se dramatično širi i početkom 21-og veka, predstavlja civilizacijski
odgovor na izazove koje je donelo industrijsko i koje donosi infromatičko društvo.
Moderan koncept kvaliteta je primenjen u Japanu posle Drugog svetskog rata, oko
25 godina nakon što je izgledalo da je uveden na Zapadu. Zapad, gde je rođen novi kon-
cept kvaliteta, nije mogao da ga primeni jer nisu postojali uslovi za to. Smatra se da je
kvalitet ključ japanskog poslovnog uspeha. Japanski poslovni bum dugo je šokirao Za-
pad i trebalo je dosta vremena da se pronikne u tajne njegovog uspeha u čijoj je osnovi
bila nova fi lozofi ja kvaliteta.
Kvalitet danas označava globalni fenomen, koji je u svom punom značenju nakon
Japana i Amerike osvojio i Evropu, a u poslednju deceniju i po pokušava da osvoji i našu
zemlju. Integracija kvaliteta se danas u Svetu ostvaruje u programe vlada zemalja, regija
i gradova, u privredu, zakonodavstvo, privredne asocijacije, obrazovne i zdravstvene
institucije, sredstva informisanja, političke partije i kod svakog građanina.
Od 1984. godine kvalitet je postao nacionalni prioritet u Americi. Nakon što je
defi nisana američka strategija za unapređenje kvaliteta, 20. avgusta 1987. godine usvojen
je državni zakon 100-107 u kome su date osnove za kreiranje Malkolm Beldridž (Malcolm
Baldrige) nacionalne nagrade za izvrsnost, koja predstavlja američki model izvrsnosti.
Danas se već smatra da je kvalitet postao ključ za Američko lidertsvo u svetu.
Evropska zajednica je projektom Evropa ‘92 ugradila kvalitet i tehničke standarde
u svoje temelje. Belom knjigom od 1985. godine, te Novim i Globalnim pristupom
utvrđeni su jednakost u primeni tehničkih propisa i standarda i principi akreditacije,
sertifi kacije i ispitivanja. Na taj način standardi, kvalitet proizvoda i sistem kvaliteta
organizacije po standardu ISO 9001 postaju barijera za pristup evropskom tržištu.
Evropska unija je promocijom nove evropske politike kvaliteta ostvarila dalju evolu-
ciju primene ekonomskog aspekta kvaliteta, kao ključnog faktora za fi nansijske per-
formanse poslovanja i ostvarivanje konkurentnosti evropskih organizacija. Evropski
model izvrsnosti kreirala je Evropska fondacija za menadžment kvaliteta (EFQM) 1992.
godine i prema tome se svake godine dodeljuje evropska nagrada za kvalitet (EQA).
Evropska organizacija za kvalitet (EOQ) je 2000-te godine promovisala evropsku
viziju kvaliteta kojom se kvalitet integriše u opšte društvenu sferu na kojoj počiva
suština opstanka i razvoja evropske integracije.
Kvalitet proizvoda. Osnovna atraktivnost kvaliteta je u tome što je to u osnovi pozi-
tivan koncept. Niko nije protiv kvaliteta i svi žele da ga imaju. U isto vreme pojam
kvaliteta po pravilu dovodi do konfuzije i pogrešnog tumačenja, zato što je teško, a neki
kažu i nemoguće, defi nisati njegovo tačno značenje, tako da preovladava prevaziđeni
tradicionalizam u pogledu njegovog tumačenja.
4
Kvalitet proizvoda predstavlja prvu, a često i poslednju misao ljudi, kada govore o
kvalitetu. Ovaj koncept kvaliteta, kao indikatora visine zadovoljenja standarda ili nivoa
savršenstva, predstavlja deo reklame kada je reč o sopstvenom proizvodu. Ovakvo
korišćenje termina “kvalitet”, za izražavanje stepena savršenstva u komparativnom
smislu, je davno već prevaziđeno i u suprotnosti je sa savremenim korišćenjem termina
kvalitet.
Prema mišljenju dr Jurana, danas postoje dva glavna značenja kvaliteta sa aspekta
svake organizacije �1, str. 18-25�:"Marketinški orijentisano značenje kvaliteta predstavlja karakteristike koje stvaraju
želju kod ljudi da kupe ono što je ponuđeno od organizacije pre nego ono što je ponud-
jeno od konkurencije. To su karakteristike koje čine kupce spremnim da kupe.
Troškovno orijentisano značenje kvaliteta se odnosi na manjkavosti u proizvodima,
nedostatke, otkaze i dorade koji se javljaju tokom kreacije, izrade, isporuke i korišćenja
proizvoda.
U istoj reči kvalitet postoje različita značenja. Po jednom mišljenju smatra se da viši
kvalitet znači i više troškove - razvoj proizvoda i bolje karakteristike znače povećane
troškove. To je investicija. Po drugim se smatra da manje nedostataka, otkaza i ak-
tivnosti koje moramo ponavljati znače niže troškove. Troškovi “siromašnog” kvaliteta
su nepovratni troškovi.
Mi ne bi trebalo da koristitmo istu reč ako ima različita značenja, ali mi to činimo...
time stvaramo konfuziju u proceduri komuniciranja”.
Kao osnova za defi nisanje novog koncepta kvaliteta uzima se pogled kupca odnosno
korisnika proizvoda ili usluga, umesto tradicionalnog pogleda proizvođača odnosno
isporučioca. Ostvarenje kvaliteta je orijentisano na planiranje, preventivu i poboljšanja
kojima se sprečavaju uzroci pojava manjkavosti, otkaza i propusta u svim poslovnim
procesima organizacije, što vodi istovremenom sniženju ukupnih troškova poslovanja i
poboljšavanju performansi proizvoda i rezultata organizacije u celini. Ovakav pristup je
superioran u odnosu na sve druge i omogućuje dugoročan razvoj organizacije.
Novi koncept kvaliteta zahteva ulaganje inteligentnih napora i radikalnu promenu
postojećih shvatanja i odnosa prema kvalitetu i biznisu u celini. Zbog toga on, iako jed-
nostavan, nije lagan za primenu.
Kvalitet i održivi razvoj. Od postanka civilizacije i prvobitne razmene na seoskoj
pijaci, pa sve do industrijske revolucije, kvalitet je bio najvažniji pokazatelj svih vidova
poslovanja među ljudima. Karakteristika dva poslednja veka je nagli industrijski razvoj,
u kome je kvalitet zapostavljen i gurnut u stranu, dok su obim i produktivnost postali
vodeći pokazatelji uspešnog poslovanja.
Industrijskom revolucijom čovek je ovladao prirodom, ali je u borbi za profi tom
ugrozio neobnovljive prirodne resurse, dramatično narušio prirodnu ravnotežu i ugro-
zio životnu sredinu. Preterana emisija štetnih gasova poremetila je do te mere prirod-
nu ravnotežu da je dovela do globalnog zagrevanja koje preti planetarnoj kataklizmi.
5
Vodeće industrijske države još zatvaraju oči pred ovim dramatično velikim problemon
zbog svojih egoističnih interesa u sticanju bogatstva. Iako je ovaj problem stigao na
dnevni red Ujedinjenih nacija, radikalan pozitivan pomak još nije moguć zbog nje-
govog ignorisanja od strane vodećih industrijskih zemalja, koje su glavni zagađivači
životne sredine.
Ograničenost prirodnih resursa sa jedne strane vodi ka geopolitičkim sukobima
za ovladavanje svetskim rezervama energetskih, sirovinskih i drugih reursa, a sa dru-
ge strane tera proizvođače da tragaju za veštačkim sirovinama ili za genetski modi-
fi kovanim prehrambenim proizvodima, koji imaju veće prinose, ne vodeći dovoljno
računa o dugoročnom uticaju na zdravlje ljudi ili na životnu sredinu.
«Polovina stanovništva na planeti neće imati dovoljno vode do 2025. godine. U
narednih 20-tak godina prosečna količina vode kojom će ljudi raspolagati biće manja
za trećinu.»
Svetski savet za vodu, .
“Čovečanstvo se sada sudarilo sa činjenicom da su svetski ekosistemi i resursi ipak
ograničeni. U predstojećim decenijama ili treba da pronađemo načine da potrebe
ispunimo korišćenjem novih tehnologija, i drugih modela politike i kulturnih vrednosti,
ili će globalna ekonomija početi da propada“. �139, strana 4�.Kina i SAD su sredinom 2008, godine sklopile strateški sporazum o svestranoj sara-
dnji u energetici čiji su ciljevi: ekonomično korišćenje energije, uz očuvanje resursa, raz-
voj obnovljive energije i aktivno prilagođavanje globalnim klimatskim promenama.
Kvalitet predstavlja koncept za održivi razvoj koji uspostavlja balans između
tehnološkog razvoja neophodnog za ekonomski prosperitet i opstanka životne sredine
i društva u celini.
Kvalitet i društvena odgovornost. Informatičkom revolucijom čovek će ovladati in-
formacijama i komunikacijama na globalnom nivou što predstavlja veliko civilizaicijsko
dostignuće. Istvremeno postoji opasnost da će “Veliki brat” staviti pod svoju kontolu
svakog pojedinca, što u krajnjem može ugroziti samu civilizaciju.
Sve veća moć medija ostavlja veliki prostor za (ne)kontrolisano informisanje i/ili
oblikovanje javnog mnjenja u neuređenom području između njihove slobode i odgov-
ornosti. Praksa agresivnih medijskih kampanja u političke svrhe, uz primenu «korisnih
manipulacija», postaje do te mere opasna da može pokrenuti za račun neke interesne
grupe neopravdan rat protiv bilo koga na svetu.
Kvalitet ima ulogu da standardizuje dopušteni nivo oblikovanja mišljenja i kontrole
građanina od strane države, da se ne bi ugrozilo pravo privatnosti, sloboda kretanja i
mišljenja, kao i izbora načina življenja.
Kvalitet i marketing proizvoda. Filozofi ja potrošačkog društva stvara osećaj bla-
gostanja u kome je «sve na prodaju» i iluziju da je «sve na dohvat ruke»(!). Stvara se
psihoza potrošačke groznice u kojoj se kupuje nekoliko puta više od potreba. Kupovina
6
tako postaje strast koja je sama sebi svrha. Umesto da ulažu u razvoj i kvalitet mnoge
kompanije, biraju lakši način da osvoje kupce, ulažući samo u marketing i šminku svojih
proizvoda. Važno je da proizvod postane prepoznatljiv brand. Koristeći moćne medije
za reklamu mnogi proizvodi bez vrednosti, čak i opasni, mogu da postanu prolazni modni hit i da osvoje tržište. Marketing najčešće cilja na emocije potencijalnih kupaca, ne vodeći računa o svrsi samih poruka. Na taj način nisu samo opasne prevare koje te poruke mogu da sadrže, već i formiranje nerealnih očekivanja lakovernih potrošača ili pak mogući negativan uticaj na njih.
Jedna od najagresivnijih marektinških kampanja danas je ponuda bankarskih uslu-ga. Pri tome se često atraktivnost ponude za razne vrste kredita ostvaruje kroz isticanje trenutnih pogodnosti uz prećutkivanje opasnosti koje očekaju klijenta dugoročno. Nije retka pojava da se krediti za godišnji odmor nude po „ekstra povoljnim uslovim“, ali na
rok otplate od sedam, osam godina (!).
Bilo da je «wild – divlji» marketing koji koristi hotmail kao komunikacione alate ili
«peer- to- peer» marketing koji uključuje ciljeve, ne jedne osobe, već cele grupe vršnjaka
(koja je atraktivna za ostale grupe), cilj savremenog marketinga je da Vas svrsta u «fi sh
streaming – riblji tok (tok ribljeg jata)» koje formira sopstvenu dinamiku i donosi grupne
odluke na bazi internog dijaloga, bez «pack leader – vođe čopora» čija je uloga nekada
bila da formira osnovna pravila za sledbenike. �132, str.3�Martin Lindstrom,
Sve se više stvara potreba za novi prodor kvaliteta u područja samog marketinga. Kvalitet u marketingu mora da predstavlja garanciju kvaliteta proizvoda i proizvođača koje promoviše. Uporedo sa zaštitom kupaca od opasnih proizvoda, potrebno je pokre-nuti akcije za zaštitu kupaca od neodgovornog marketinga. Marketing koji prestaje da se oslanja na nove tehnologije, dizajn i kvalitet postaje neodgovoran u odnosu na potrošače.
Kvalitet i organizacija. Dugo vremena je trebalo da u svetu preovlada shvatanje „da glavni problem kvaliteta nije u tehnici, već u menadžmentu“. U trci za profi tom, koji je bez sumnje najveći pokretač razvoja biznisa, kvalitet je žrtvovan, jer se tradicionalno posmatrao isključivo kao luksuz i trošak. Novi koncept kvaliteta locira odgovornost za kvalitet na menadžment organizacije. Kada je novi koncept kvaliteta pokazao, na primeru Japana, da kvalitet i profi t mogu biti komplementarni, a ne konfl iktni ciljevi, tog momenta je došlo do „eksplozije kvaliteta”.
Masovna primena koncepta kvaliteta kao novog pristupa menadžmenta je počela zahvaljujući mogućnostima koje on pruža u ostvarenju fi nansijskih i nefi nansijskih ciljeva organizacije. Novim pristupom moguće je ostvariti, tradicionalno gledano, su-prostavljene ciljeve efi kasnosti i profi tabilnosti sa ciljevima zadovoljstva kupaca, zaštite životne sredine, bezbednosti na radu, dobitnih odnosa sa isporučiocima i drugih aspe-
kata kvaliteta.
7
To je dovelo do standardizacije zahteva za menadžment sisteme i obaveze da se
sertifi kuje njihova usklađenosti sa tim zahtevima.
Standardizacija i sertifi kacija menadžment sistema organizacije predstavlja ključni,
pa čak i formalni uslov njenog uspešnog poslovanja na globanom tržištu.
Kvalitet, tržišna barijera. Opšte je prihvaćen trend na svetskom tržištu da se
stvaraju zajednice država za slobodnu trgovinu čije su osnovne karakteristike ukidanje
ili snižavanje administrativno-carinskih barijera, uz istovremeno postavljanje barijera
u pogledu zadovoljenja propisa i standarda kao i utvrđenog nivoa kvaliteta proizvoda i
menadžment sistema isporučilaca. Od organizacija se zahtevaju uporedno:
��potvrde o kvalitetu proizvoda i
��potvrde o kvalitetu standardizovanih menadžment sistema.
Bez obzira da li standarde ISO 9001 posmatramo kao prolazni modni hit, novi
vid protekcionizma Zapada ili kao najdemokratskiji razvojni globalni projekat u isto-
riji čovečanstva, efektivan menadžment sistem kvaliteta stvara od fi rme potencijalno
«svetsku fi rmu» u bilo kom delu sveta se ona nalazila.
Šta je sa finansijskim tržištem?
«Na tržištu kapitala, gde se dešavaju skandali velikih korporacija, potrebno je us-
postaviti moralne standarde. Celokupna poruka Samita vodećih fi nansijskih menadžera
Amerike je da smo ekonomski sasvim u redu, ali etički još uvek nismo sasvim izašli iz
šume.»
th CFO Summit, Phoenix, USA, - November .
Kvalitet, nova društvena vrednost. U istoriji, različita društva i pokreti promovi-
sali su vrednosti kao što su: sloboda, individualizam ili pobožnost. Međunarodni pokret
za kvalitet je promovisao kvalitet kao opšte društvenu vrednost.
Kvalitet kao nova društvena vrednost predstavlja “sinonim za izvrsnost i simbol
očekivanja i ostvarenja najboljeg, zahvaljujući profesionalizmu, lepoti i veštinama” �104�.Umetnost kvaliteta življenja. Budućnost, koja počinje novim milenijumom,
promoviše kvalitet življenja u kome humana dimenzija kvaliteta dobija puni značaj. U
tom pogledu se razmišlja o BEST modelu izvrsnosti koji integriše izvrsnost i održivi raz-
voj, tako što defi niše nove principe održivosti za: Biofi ziku i okolinu (životnu sredinu),
Ekonomiju, Društvo (Socaity) i Tehniku. BEST održivost je više od borbe za opstanak,
to je stvaranje uslova za održivi razvoj civilizacije usklađen sa očuvanjem životne sre-
dine i raspoloživih resursa na Zemlji. Kvalitet budućnosti se razvija u pravcu integri-
sanja različitih standardizovanih menadžment sistema u cilju redefi nisanja usklađenog
održivog razvoja društva i okoline �105�, a da nova dimanzija totalnog kvaliteta dolazi
iz svere umetnosti. Totalni kvalitet društva će sve više insistirati na porastu društvene
odgovornosti za biznis i njegovu praksu u cilju unapređenja životne sredine i održivosti
društva.
8
Zbog razaranja i uništavanja, priroda počinje žestoko da se buni, a globalno otoplja-
vanje najavljuje novo apokaliptičko ledeno ili žarko doba. Kvalitet predstavlja poslednju
šansu naše civilizacije za opstanak i održivost na Zemlji.
1.2 Novi koncept totalnog kvaliteta
Jedna od osnovnih karakteristika današnjeg sveta su promene koje se sve više ubrza-
vaju. Ekonomije, najpre Japana, zatim “Azijskih tigrova”, a potom Kine, na primer, poka-
zale su, ne samo neverovatno ubrzano ovladavanje tehnologijom, već i nove dimenzije u
pristupu organizaciji, menadžmentu i društvenom životu u odnosu na iskustva i praksu
Zapada. Vidljive su promene u kojima Zapad posle viševekovne dominacije gubi tempo
razvoja, što otvara mnogobrojna pitanja mogućeg gubitka njegove dominacije.
Nova znanja i tehnologije, nove informatičke i komunikacione mogućnosti, novi
konkurenti i isporučioci, programi vlada, novi propisi i tehničke barijere, porast
potreba i očekivanja kupaca, novi socijalni zahtevi uslovljavaju novi stil menadžmenta
koji na sve to mora da pronađe brze odgovore. Samo organizacije koje su kontinualno
poboljšavale svoje sposobnosti i performanse mogle su u poslednje vreme da sačuvaju,
pa čak i poprave svoje poslovanje i položaj na globalizovanom tržištu.
Novi koncept kvaliteta obuhvata značajnim delom napore za prilagođavanje orga-
nizacija promenama. Menadžment kvaliteta opisan u ovoj knjizi temelji se u celosti
na elementima novog koncepta kvaliteta. Osnova menadžmenta kvaliteta je postizanje
konkurentnosti menjanjem načina poslovanja brže nego što se promene događaju u
okruženju.
Najviši nivo novog koncepta kvaliteta je totalni (potpuni) kvalitet, poznat kao TQM
(total quality management). Po svom pristupu TQM je istovremeno vrhunski nivo kon-
cepta unapređenja kvaliteta sa jedne strane i vrhunski nivo koncepta menadžmenta sa
druge strane.
Dramatična promena u konceptu kvaliteta je nastala prebacivanjem težišta napora
sa kvaliteta proizvoda na kvalitet menadžmenta, sa ciljem da unapređenje performansi
proizvoda i svih ostalih sposobnosti i rezultata organizacije budu komplementarni.
Usklađivanje kvaliteta svih performansi organizacije je moguće ako se primeni koncept
totalnog kvaliteta. U njemu nema bitnih i manje bitnih elemenata, a efekat je ravan lancu
koji je čvrst onoliko koliko je čvrsta najslabija karika u njemu. U poslednje vreme govori
se o umetnosti kvaliteta i kvalitetu življenja.
Smatra se da je i na početku 21-og veka TQM još uvek najbolji menadžment metod
za istovremeno ostvarivanje sledećih ciljeva organizacije:
- anticipiranje i kreiranje budućnosti organizacije,
- oduševljenje i lojalnost kupca,
- organizaciono i tehnološko restrukturiranje organizacije,
9
- sniženje troškova, povećanje produktivnosti i profi ta
- društveno odgovorno poslovanje i
- dugoročan rast i razvoj organizacije usklađen sa životnom sredinom.
TQM nije nikakva “svemirska nauka“, kako ga neki teoretičari prikazuju, već dobra i
logična strategija i praksa organizacije. Ne postoji jedinstvena defi nicija šta je to TQM
koncept. Mnogi ga opisuju na različite načine kao: “način za...”, “fi lozofi ja za...”, “ kultu-
ra... ”, “ pristup za... ”, “ nova religija... ”. Svi se slažu da je TQM orijentisan na dugoročan
uspeh, kroz zadovoljstvo kupaca i svih ostalih zainteresovanih strana za rezultate orga-
nizacije. U unapređenju procesa, proizvoda, usluga i kulture organizacije uključuju se
svi njeni članovi.
Da bi se bolje razumeo pojam menadžmenta kvaliteta i TQM-a potrebno je defi ni-
sati:
- dimenzije i aspekte koncepta TQM-a i
- vrednosti, metodologiju i alate strukture TQM-a.
Koncept TQM-a. Šire značenje termina menadžment kvaliteta sve više u celosti
obuhvata i zamenjuje po svom značenju termin TQM (slika 1.2-1). Menažment kvaliteta
opisan u ovoj knjizi u potpunosti se temelji na konceptu TQM.
Dimenzije koncepta kvaliteta. Metodološki menadžment kvaliteta je višedimenzionalni
koncept za dugoročni održivi uspeh u poslovanju (sustainable success) i za ostvarivanje
izvrsnosti (excellence) organizacije sastoji se od sledećih dimenzija:
a. Koncept oduševljenja kupca.
b. Koncept ostvarivanja rezultata koji omogućuju postizanje balansa u ispunje-
nju potreba i očekivanja svih zainteresovanih strana (čija se očekivanja stalno
povećavaju):
��kupaca,
��akcionara, vlasnika ili investitora,
��zaposlenih,
��partnera i
��društva.
c. Koncepta koji kombinuje visoke performanse organizacije, ekonomsku
održivost i održivi razvoj.
d. Koncepta procesno i sistemski vođene organizacije.
e. Dinamičkog koncepta kontinualne inovativnosti kroz:
��generisanje internih promena,
��brže od eksternih promena, kao odgovor na njih.
f. Koncepta zasnovanog na uključivanju svih članova organizacije.
10
Aspekti koncepta kvaliteta. Po svom sadržaju koncept menadžmenta kvaliteta obuh-
vata sledeće aspekte:
- tehničko-tehnološki aspekt kvaliteta proizvoda i procesa,
- organizacioni aspekt menadžment sistema,
- kulturni i bezbednosni aspekt članova organizacije,
- moralni i etički aspekt poslovanja,
- ekonomski aspekt održivosti uspešnih rezultata organizacije i
- društveni aspekt odgovornog poslovanja i kvaliteta življenja i
- ekološki aspekt održivog razvoja.
Novi koncept kvaliteta se razvijao u nekoliko paralelnih tokova zasnovanih na kon-
ceptu TQM, kako je prikazano na slici 1.2-1. Primena koncepta TQM u praksu orga-
nizacija je bila dosta teška usled koncepcijskih, terminoloških, strukturnih i mentalnih
razloga.
Dugo je postojala konfuzija u vezi mogućnosti koje pruža koncept TQM. Dok su mno-
gi smatrali da TQM radikalno povećava konkurentnost i poslovni uspeh, drugi su tvrdili
da je TQM nova moda menadžmenta. Neki TQM zamenjuju sa modelom izvrsnosti ili
šest sigma, dok su ga drugi svodili na primenu mnogobrojnih alata i tehnika. Dolazi čak
do zamene samog pojma kvalitet sa pojmom izvrsnost (EFQM).
Struktura TQM-a. Zbog svih navedenih razloga bilo je neoohodno da se razviju pri-
hvatljivi strukturni modeli za primenu koncepta TQM. Struktura TQM se razvijala kao
struktura menadžment sistema koji je u stalnim promenama. Ova struktura menadžmenta
zasnovana na novom koncpetu kvaliteta ima svoje: vrednosti, metodologije i alate.
Osnovne vrednosti na kojima se zasniva TQM koncept i svi strukturni modeli
menadžment sistema koji su razvijeni kao metodologije unutar TQM strukture su
sledeće:
- Stroga posvećenost kupcima i ostalim zainteresovanim stranama.
- Liderstvo i participacija - nosioci vrednosti organizacione kulture: svi mena-
džeri, svi nivoi, svi zaposleni, svo vreme.
- Odgovor na brze promene - kontinualno i konzistentno, proaktivno i inova-
tivno angažovanje za poboljšavanje: vizije, misije, strategije i prakse.
- Procesni i sistemski pristup organizacije.
- Razvoj partnerstva i kooperativnosti.
Metodologije TQM strukture se zasnivaju na sledećim zajedničkim elementima pri-
menjenim kod svih modela:
- Demingovom P-D-C-A ciklusu,
- proaktivnom delovanju i
- obuhvatanju potencijalnih mogućnosti i rezultata organizacije.
11
Slika 1.2-1: Koncept i struktura menadžmenta kvaliteta
Metodologije TQM-a se razvijaju u dva međusobno odvojena, ali uticajna pravca i
to (slika 1.2-1):
- Metodologije unutar TQM strukture predstavljene u obliku modela izvrsnosti kao
kreativnog okvira za celokupnu strukturu menadžment sistema i za rezultate
organizacije. Ovaj metod se u praksi primenjuje u manjem broju naprednih
organizacija čiji je cilj ostvarenje izvanrednih performansi po svim aspektima,
kako sposobnosti interne organizacije, tako i rezultata poslovanja.
- Metodologije kao delovi TQM strukture predstavljene u obliku standarda za
pojedinačne menadžment sisteme koji se mogu integrisati kako međusobno
tako i sa postojećim sistemima u organizaciji. Ovaj metod se u praksi masovno
primenjuje u organizacije sa ciljem da se standardizuju i unaprede pojedini
aspekti njihovih performansi (kvalitet procesa i proizvoda, smanjenje rizika
uticaja na životnu sredinu, zdravlje i bezbednost na radu, itd.).
12
Standardi za pojedine menadžment sisteme sadrže daleko detaljnije zahteve od kri-
terijuma za modele izvrsnosti celokupnog menadžment sistema. Razlozi za razvoj met-
odologije primene TQM-a u dva paralelna pravca pre svega leže u nemogućnosti da se
detaljno, a jednostavno, standardizuju zahtevi za celokupan menadžment sistem, kao i
nespremnosti organizacija da toliko detaljno uskladi svoj sistem.
Veza između ove dve metodologije se ostvaruje tako što se kroz primenu modela
izvrsnosti u napredne organizacije gradi najbolja svetska praksa koja služi kao iskustvo
za standardizaciju pojedinih sistema za masovnu primenu.
TQM alati i tehnike se koriste u velikom broju u primeni TQM-a i svake njegove
strukture. Praktična primena koncepta kvaliteta bez njih bi bila menoguća. Alati i teh-
nike koji se koriste u primeni TQM-a se mogu svrstati u sledeće grupe:
- alati i tehnike za opšti menadžment,
- alati i tehnike za strateški menadžment,
- alati i tehnike za menadžment procesa,
- alati i tehnike za timski rad.
Pitanja za diskusiju i vežbe:
1. Uporedite marketinško i troškovno orijentisano značenje kvaliteta – kada
unapređenje kvaliteta povećava, a kada snižava troškove?
2. Navedite na šta sve utiče kvalitet u okviru svog novog značenja?
3. Koje ciljeve organizacije može da ostvari TQM?
4. Grafi čki predstavite koncept i stukturu menadžmenta kvaliteta.
5. U koja dva pravca se razvijala metodologija TQM-a i kakvi su odnosi između
njih.
POGLAVLJE 2
Kvalitat - vizija budunosti
Sadržaj:
2.1 Osnovna obeležja sadašnjeg vremena
2.2 Osnovna pitanja i obeležja budućnosti
2.3 Četiri najpoznatija pristupa gurua kvaliteta
2.4 Nacionalne strategije unapređenja kvaliteta
15
2. KVALITET VIZIJA BUDUĆNOSTI
2.1 Osnovna obeležja sadašnjeg vremena
„Selim se u Aziju, jer ići danas u Aziju je isto kao
kad se 1807. išlo u London, a 1907. u Njujork“
Džim Rodžers, finansijski magnat i avanturista,
/NIN///.
Vreme u kome živimo slobodno možemo nazvati periodom dramatičnih istorijskih
promena. Osnovna obeležja kraja drugog i početka trećeg milenijuma su:
- neprestane promene i globalizacija, koje je donela industrijska revolucija iz osnova
menjajući civilizaciju i omogućujući da čovek potpuno ovlada planetom Zeml-
jom i da krene u osvajanje svemira;
- komunikacije i informatičke tehnologije koje postaju dominantne u svim sferama
rada i života;
- ograničenost resursa i ekološkog kapaciteta Zemlje postaju vodilja daljeg održivog
razvoja;
- nanotehnologije koje pružaju šanse za jeftinu energiju, uštedu resursa, čistu vodu,
itd.;
- planetarna kriza zbog povećanja, a ne smanjenja, kontrasta izmeđi bogatih i
siromašnih, koja je dovela do kolapsa mnogih opštedruštvenih principa i pravila
uz bespoštednu borbu za nova i
- kvalitet koji dobija značaj i u netradicionalnim oblastima: obrazovanju, zdravst-
venoj zaštiti i političkoj vlasti.
U toku je tranzicija industrijske ka informatičkoj ekonomiji, a prema predviđanjima 21.
vek će biti vek informatike, komunikacija, medija i znanja sa jedne strane i borbe za op-
stanak i održivi razvoj sa druge strane. U tabeli 2.1-1 je dat pregled civilizacijskih šansi
i pretnji koje nose promene na kraju drugog i početku trećeg milenijuma.
Svet postaje sve više urbanizovan u kome građani na prvi pogled žive u blagostanju
zahvaljujući tehnološkim dostignućima.
Demografsku eksploziju prati, sa jedne stane intenzivna urbanizacija, a sa druge
strane bela kuga. 2000-te godine preko 50% populacije je činila urbana populacija, a
broj gradova sa preko milion stanovnika 2010. godine sa današnjih 125, dostići će 300
�6, str. 89�. Dalja predviđanja idu ka stvaranju gigametropolisa od po nekoliko desetina
pa do nekoliko stotina miliona stanovnika u kojima je lakše obezbediti infrastrukturu
i primeniti tehnološke inovacije. Život u megapolisima će biti lagodan ali neprirodan i
16
sterilan, a život van njih će biti sve teži i teži zbog narušavanja životne sredine koju će
zagađivati upravo ovi megapolisi. Veliki gradovi su postali najveća opasnost po prirodu
i održivi razvoj. Osnovno pravilo prirode, da ona funkcioniše bez otpada, u velikim
gradovima je potpuno narušeno, pošto su veliki gradovi najveći proizvođači opasnog
otpada koji se ne može prirodnim putem preraditi.
Tabela 2.1 – 1: Period dramatičnih istorijskih promena - civilizacijske šanse i pretnje
Šanse Pretnje
Tranzicija industrijske u informatičku
ekonomijuPlanetarna kriza
- Globalizacija utemeljena na unuverzalnim
principima
- Promene u tehnologiji, proizvodnji,
menadžmentu, sticanju znanja...
- Komunikacije i informatičke tehnologije
21. vek će biti:
- Vek informatike, komunikacija i medija
- Vek kvaliteta
- Era e-biznisa
- Era nanotehnologija – šansa za čistu vodu,
jeftinu energiju, uštede resursa...
- Demografska eksplozija i “bela kuga“
- Preterana urbanizacija i automatizacija
- Povećanje kontrasta između bogatih i
siromašnih
- Preko pola svetskog stanovništva siromašno,
1,5 dolar dnevno
- Ranjivost društva, terorizam i megateror-
izam
- “Virtualizacija duhovnog života»
- Opasnost da “Veliki brat” stavi pod kon-
trolu svakog pojedinca
- Ekonomski, zdravstveni, ekološki, socijalni,
etički aspekti kontrole nanotehnologija
Na sceni su Novi svetski poredak i EU Borba za profi t i potrošačko društvo
- Uspostavljanje slobodnog protoka roba,
ljudi, ideja i kapitala
- Rušenje starih i uspostavljanje novih bari-
jera
- Nadmetanje i uspostavljanje novih
društvenih vrednosti
Globalizacijski bumerang:
- Ekspanzija tržišta u razvoju – Kina i Indija
- Radikalna destrukcija cena proizvoda
- Nove vrednosti azijskog društva
- Novo oblikovanje biosfere
- Kolaps univerzalnih principa i pravila
- Grubo nametanje društvenih vrednosti
- Zagađenje životne sredine i globalno oto-
pljavanje
- Iscrpljenost prirodnih resursa i borba za
njih
- Već je premašen ekološki kapacitet Zemlje za
20%
- 2025. polovina stanovništva ostaće bez
vode
- Poplava opasnih i genetski modifi kovanih
proizvoda
- Rast proizvodnje i potrošnje u Kini i Indiji
će dramatično ugroziti ekološki kapacitet
Zemlje
Period borbe za opstanak i održivi razvoj
Društvo srlja u propast, a prirodi preti apo-
kalipsa
17
Porast životnog standarda do određenog nivoa znači i porast kvaliteta življenja. Ma-
terijalno i duhovno bogatstvo po pravilu ne idu zajedno.
Preterana urbanizacija je posledica visokog životnog standarda. Ljudi su okruženi
betonom, asfaltom, raznim «inteligentnim» ekranima, koriste savremena transportna
i komunikaciona sredstva tako da prestaje potreba za kretanjem i neposrednim kon-
taktima sa prirodom i drugim ljudima. Sve to vodi otuđenosti i «virtualizaciji života»
što u krajnjem znači katastrofalan kvalitet življenja. Gubeći kontakt sa zdravom priro-
dom postoji opasnost da čovek postane duhovno isprazan i siromašan do te mere da će
početi gubiti ljudske osobine.
Istovremeno sa urbanizacijom i blagostanjem na jednoj strani, povećava se
siromaštvo na drugoj strani, 2003.godine je bilo više od polovine ljudi u Svetu
siromašno, preživljavajući sa manje od 1,5 dolara dnevno. Materijalno siromaštvo st-
vara kod ljudi jedinstvo i odlučnost u odnosu prema vrednostima razvijenog Sveta. U
bliskoj budućnosti ovo vodi ka velikim planetarnim antagonizmima sa nepredvidivim
ishodom.
Tehnološki razvoj, globalizacija, urbanizacija i rastući antagonizmi dovode do velike
ranjivosti modernog društva. Poremećaji u energetici, komunikacijama i snabdevanju
velikih urbanih celina mogu dovesti do velikih katastrofa. Terorizam ili megaterorizam
kako ga zovu, postaje rastuća opasnost u Svetu, a na meti terorista su sve češće nedužni
građani. Nepostojanje jedinstvenih standarda za razgraničenja između terorista i bora-
ca za slobodu, kao i između borbe protiv terorizma i agresije na druge države, umanjuje
efi kasnost borbe protiv ove velike globalne opasnosti.
Civilizacija je tokom razvoja menjala osnovne vrednosti na kojima je počivala za-
visno od društvenog uređenja. Danas živimo u vremenu u kome dominiraju vrednosti
potrošačkog društva zapadne civilizacije: slobodno tržište sa međunarodnom konkuren-
cijom, privatna svojina i profi t kao vrednosti motivacije i poslovnog preduzetništva,
individulane i kolektivne slobode, građanska prava, vladavina prava, višestranački par-
lamentarizam kao demokratske vrednosti političkog uređenja i tehnološka dominacija.
Zapadna civilizacija, koja svoju vertikalu nalazi u kontinuitetu sa kulturom stare Grčke
i Rimskog carstva nastavljenu kroz Evropu i Ameriku, postala je na prelazu između
drugog i trećeg milenijuma superiorna u političkom, ekonomskom, kulturnom,
tehnološkom i vojnom pogledu.
Moderno potrošačko društvo zapadnog tipa, uz obilje šansi za prosperitet, dono-
si i mnoge opasnosti kao rezultat bespoštedne borbe za profi t kroz nemilosrdno
uništavanje prirode i iscrpljivanje neobnovljivih prirodnih resursa, gaženje tradiciona-
lnih i moralnih vrednosti na kojima počiva duhovni život čoveka i kroz nepoštovanje
međunarodnih normi u čijem kreiranju je imalo ključnu ulogu. Na sceni je sukob sa
pojedinim društvima koja neguju drugačije tradicionalne vrednosti, pri čemu zapadna
civilizacija nameće svoje vrednosti, kao superiornija i vojno nadmoćija, gazeći u toj
borbi elementarna pravila i principe na kojima i sama počiva i za koje se bori.
18
Sve ovo na globalnom nivou dovodi do dramatičnih promena koje su toliko sve-
obuhvatne i temeljne da menjaju postojeće i kreiraju nove društvene vrednosti. Razvija
se globalna trka između:
– Amerike predvođene SAD
– Azije predvođene Kinom i
– Evrope predvođene... ?
Ova trka donosi nadmetanje tri vodeće dimenzije vrednosti modernog društva, koje
se mogu iskazati kao:
- “Američki san” koji se temelji na uspostavljanju potpuno novih uniformnih vrednosti
sa ciljem da obezbede američkom multikulturnom društvu očuvanje stečenog liderstva
u svetu. Novi svet je decenijama predstavljao svetlost i perspektivu za celo čovečanstvo
u pogledu ljudskih sloboda i ekonomskog progresa. Danas kada je ostvario nesumnjivo
liderstvo, Novi svet dovodi u pitanje svoju dalju perspektivu stavljajući se iznad, a ne
ispred drugih, dajući sebi posebna prava u odnosu na druge, osloncem na svoju su-
periornu silu. Amerika je, sa pozicija jedine svetske supersile, utvrdila svoju misiju da
uspostavi “Novi svetski poredak“, isključivo vođena svojim interesima, namećući svoje
vrednosti drugima, često gazeći pri tome njihove tradicionalne vrednosti ali i vrednosti
na kojima sama počiva (sloboda, pravo na različitost, suverenitet,...) i ne vodeći računa
o održivom razvoju (!). Upala je u „problem upravljanja viškom moći“ koji je zbog aro-
gancije i gubitka kriterijuma urušio i sve dosadašnje civilizacije.
- “Azijske tradicionalne vrednosti” zasnovane na duhovnim vrednostima istočnih re-
ligija (budizam, hinduizam i islam) i različitim odnosima prema novim vladajućim
vrednostima Zapada – od usklađivanja do potpunog odbacivanja. Mnoga od azijskih
društava se ponašaju kao civilizacije koje dolaze, tražeći svoju šansu u propasti zapad-
nog društva. Neka društva se osposobljavaju za osvajanje svetskog tržište sa proizvodi-
ma čiju konkurentnost u pogledu cena zapadna ekonomija ne može postići, dok druga
društva ulaze u otvoreni konfl ikt sa zapadnim društvom. Brzina kojom se razvija mo-
derna Kina demonstrira, pred očima celog sveta, tiho preuzimanje svetskog liderstva
od SAD.
- “Vrednosti nove Evrope”, zasnovane na integraciji različitih vrednosti evropskih naci-
ja i novih evropskih vrednosti, sadržanih u stvaranju Evropske unije. Evropa je kao
vodeća civilizacija, na vrhuncu svoje moći, kroz dva svetska rata, celi 20-ti vek potrošila
u međusobnoj borbi vodećih nacija za dominacijom, rušeći pri tome svoje temeljne
hrišćanske duhovne vrednosti. Evropska unija danas, istina bez dovoljno jedinstva,
širine (bez Rusije) i svežine, a u senci Amerike, pokušava da integriše postojeće društvene
vrednosti i nove vrednosti kvaliteta u stvaranju jedne nove civilizacijske perspektive.
Posle početnog entuzijazma Evropa sve više upada u krizu sopstvenog liderstva.
Uporedo sa pozitivnim civilizacijskim vrednostima razvijale su se želje, iskušenja i
19
mogućnosti pojedinih nacija ili grupacija za dominacijom, vladanjem i eksploatacijom
nad drugim zasnovane na moći i isključivosti, što su u 20-tom veku pratila dva svetska
rata. Blokovska konfrontacija između Sjedinjenih Država i Sovjetskog Saveza koja je
vladala u poslednjoj polovini prošlog veka u vidu hladnog rata pripada istoriji.
Današnji period je karakterističan po stvaranju Evropske unije na teritoriji Evrope.
Na globalnom planu u toku je stvaranje “Novog svetskog poretka” uz liderstvo Amer-
ike, u kome su na probi: sa jedne strane pozitivna civilizacijska dostignuća, a sa druge
strane iskušenja za dominacijom, kao merila njegove vrednosti. Istovremeno se javljaju
protivtežnje za stvaranjem višepolarnog sveta od strane ostalih velikih sila. U senci ovih
zbivanja javlja se tržišna ekspanzija Kine i Indije koje, obzirom na svoje potencijale,
predstavljaju pravi šok za ponovno buđenje zapadnog biznisa. U toku je oporavak i
povratak nove Rusije na svetsku scenu od koje će u velikoj meri zavisiti ishod borbe
između Istoka i Zapada. Svaka nacija i država, a posebno male, traži svoje mesto pod
kišobranom, integrisanjem u Evropsku uniju ili u osvajanju pozicije na lestvici “Novog
svetskog poretka”.
Globalizacija i amerikanizacija su ključne široko rasprostranjenje odrednice
današnje epohe. Raste uverenje da je sadašnja globalizacija ravna amerikanizaciji. Oni
koji misle da to nije tačno podsećaju da je japanski pokret za kvalitet u devedesetim
godinama 20-tog veka imao veliki uticaj na globalni menadžment stil. Danas je to pozi-
tivno globalno iskustvo koje je iz temelja transformisalo menadžment. Oni koji misle
da je to tačno nalaze mnoge pozitivne, ali i negativne primere američke dominacije:
počev od interneta, tehnologije, kulture transferisane kroz masovne medije, korišćenje
sile u nametanju svoje volje, ignorisanje globalnih napora na očuvanju životne sredine
jer bi to usporilo njenu privredu (!), stvaranje pozicije izabrane nacije u odnosu da dru-
ge, itd.
Danas ne postoji biznis koji nije globalizovan. Najobičnija tezga na buvljoj pijaci
predstavlja globalni izlog proizvoda iz celog sveta. Šta znači globalizacija? Mnogi ovu
reč koriste u različite svrhe, ali kada se radi o globalnom biznisu to znači pre svega
�104�:- integraciju – povezivanje u neku poslovnu mrežu kroz kooperaciju i partnerstvo,
- korišćenje globalnih resursa u biznisu,
- izvoz - plasman proizvoda na globalno tržite i
- optimizaciju u ostvarenju balansa između lokalne i globalne odgovornosti.
Praktično, globalizacija se doživljava kao ekspanzija američkog, japanskog i
evropskog biznisa i drugih civilizacijskih vrednosti u svaki deo sveta i kod svakog
pojedinca korišćenjem resursa iz celog sveta. To je moguće razvojem velikih multi-
nacionalnih korporacija. Mnoge multinacionalne korporacije otvaraju širom sveta
svoje proizvodne jedinice, takozvane “kompanije kćerke” u cilju tržišnog širenja i
postizanja visokih profi ta, koristeći jeftine lokalne resurse. Zajedno sa kapitalom
korporacije donose sa sobom i pravila koja diktiraju zakonske propise, u zemljama
lokalnog tržišta.
20
Pravila koja donose multinacionalne korporacije, odnosno njihove vlade kroz re-
gionalne ili međunarodne standarde, pokušavaju da se šire i na područja koja pred-
stavljaju oblast tradicionalnih vrednosti lokalnih država kao što su kultura, umetnost,
religija i slično.
Uporedo sa globalizacijom javlja se i sve veći pokret antiglobalista kao otpor novom
vidu potčinjavanja siromašnih i slabijih od strane bogatih i moćnih. Pred nama je veliko
pitanje šta će ovaj pokret doneti novo u bliskoj budućnosti?
UN Global Compact Leaders Summit
Biznis lideri iz celog sveta su se susreli u Ženevi 6. jula 2007. godine i usvojili
Ženevsku deklaraciju,
koja izražava njihovo verovanje da „globalizacija, ako je utemeljena na univerzalnim
principima, ima snagu da temeljito unapredi svet – pružajući ekonomske i socijalne
koristi ljudima, društvenoj zajednici i tržištu na svakom mestu u svetu“.
Business Leaders Adopt Declaration on Responsible Business Practices
Geneva, July
Globalizacijski bumerang predstavlja svojevrstan odgovor Kine i Indije na globali-
zaciju. To se manifestuje kroz njihovu tržišnu ekspanziju i kroz nove civilizacijske vred-
nosti koje donose sa sobom. Kina i Indija uspevaju da ovladavaju visokom tehnologi-
jom i potrebnim znanjima za proizvodnju i isporuku vrhunskih, ali ekstremno jeftinih
proizvoda i usluga. Imaju jeftinu i radno sposobnu radnu snagu, pristup sirovinama i
nove organizacione kvalitete. Zapad je ostao bez dovoljno energije, sirovina i bez vi-
talne radne snage, a ne drži više monopol u tehnologiji i kapitalu. Jačanje Rusije koja
poseduje ogromne prirodne resurse i vojnu sposobnost da ih kontroliše, stvara pomet-
nju u globalnoj ekonomiji.
Ponavlja se istorija od pre pola veka, u kojoj je glavnu ulogu imao Japan, ali sada
sa Kinom i Indijom u glavnim ulogama. Kineski esktremno jeftini, a sve kvalitetniji i
veoma atraktivni proizvodi, osvajaju svetsko tržište. Kada se ima u vidu da je potencijal
Kine deset puta veći od potencijala Japana, uz još toliki potencijal Indije, onda se već
sada nazire njihova uloga u skoroj budućnosti.
Pored ekonomske ekspanzije očekuje se neslućeni obim iscpljivanja prirodnih resur-
sa, proizvodnje otpada i zagađenja majke Zemlje. Alarmantnost održivog razvoja je tim
veća kada se zna da je već danas ekološki kapacitet Zemlje premašen za 20%.
21
U čemu je tajna njihovog uspeha i kako učiti iz njihovog iskustva?
Zapad je u velikom šoku, kako u eri nanotehnologija u koju ulazimo, i dalje zadržati
konkuretnost proizvoda i globalno liderstvo u svetu pred naletom Kine i Indije?
Kakvi su mogući odgovori Zapada na ove promene?
- Tržišno zatvaranje, uvozne kvote i druge barijere mogle bi da budu plodotvorne
u kratkom periodu, ali su suprotne sa osnovnim principima tržišne privrede i
dugoročno vode slabljenju konkurentske sposobnosti zapadne ekonomije.
- Pritisci na vlade Kine i Indije da izvrše revalvaciju lokalnih valuta, kako bi nji-
hovi proizvodi postali skuplji teško da će uspeti i mogu imati ograničeno dej-
stvo.
- Lansiranje konkurentnih proizvoda radikalno nižih cena je jedini pravi odgovor
zapadne ekonomije na globalizacijski bumerang. Pri tome je veliko pitanje na
račun čega će to biti? Mogući pravci povećanja konkutentnosti proizvoda su:
��dalje tehnološke inovacije proizvoda korišćenjem nanotehnologija koje pra-
ti destrukcija cena,
��promene u organizaciji proizvodnje i vršenja usluga kroz fl eksibilnu, ali
efi kasnu organizaciju, približenu kupcu korišćenjem lokalnih mreža, ali i
čvrstih pravila, procedura i IT,
��veća diversifi kacija klasa proizvoda, sa većim izborom:
- standardnih, a radikalno jeftinijih i
- luksuznih, a skupih varijanti,
��značajno sniženje profi tne stope,
��radikalno sniženje plata zaposlenih,
��potpuno nov pristup održivom razvoju stavljanjem u prvi plan očuvanja
životne sredine.
Da li je zapadna ekonomija spremna da dobrovoljno ide na programirano snižavanje
životnog standarda njenih građana u cilju povećanja svoje konkurentnosti veliko je pi-
tanje? Hoće li Svet smoći snage da narastajuće antagonizme rešava dijalogom ili će i
dalje srljati u apokalipsu?
22
Panika u Evropi
Da li Evropa jača ili počinje da slabi?
Budućnost evropskog biznisa?
EFQM Forum 2005. koji je održan u Kardifu od 3-5. oktobra 2006. godine imao je za temu GLOBALNU KONKURENTNOST sa ciljem da nađe odgovore na pitanje: “kuda ide evropski biznis“ povodom ekspanzije kineskih proizvoda.
Smatra se da je odgovor u „strateškim promenenama u tehnologiji i proizvodnji, u sticanju znanja, sposobnosti i veština za ekonomiju baziranu na znanju. Efektivnost promena je u gradnji čvršćih pravila i transparentnosti u kontekstu održivog razvoja.
Evropski lideri moraju pronaći put evropskog biznisa između pretnji i šansi tržišta u razvoju, kao što su Kina i Indija u eri novih NANOTEHNOLOGIJA“.
EFQM Forum
�
“U predstojećim decenijama ili treba da pronađemo načine da potrebe ljudi ispunimo korišćenjem novih tehnologija, i drugih modela politike i kulturnih vrednosti ili će glo-balna ekonomija početi da propada”.
“Kina i Indija su sada i planetarne sile koje oblikuju globalnu biosferu i od navjećeg značaja u izgradnji zdrave, prosperitetne, ekološki održive budućnosti za sledeće gene-racije”.
----------
Kada su Mahatmu Gandija, prvog predsednika Indije, nakon sticanja nezavisnosti od Velike Britanije pitali; da li će Indija slediti strategiju razvoja koju ima Velia Britani-ja, tada vodeća svetska sila, on je odgovorio „apsolutino ne. Kada je Britaniji trebalo da kolonizira pola čovečanstva da bi ostvarila ovakav svoj razvoj, šta mislite koliko bi planeta Indija trebala da kolonizira da dostigne njen nivo, pošto ima oko dvadeset puta više stanovnika od Britanije. Mi moramo tražiti nove pristupe i puteve razvoja“.
---------
„Od multinacionalnih korporacija se sada očekuje da budu lideri u promovisan-ju novih inicijativa u pogledu štednje prirodnih resursa i očuvanja životne sredine, daleko iznad zakonskih obaveza“.
THE WORLDWACH INSTITUTE, State of the World .
Novi koncept društvene odgovornosti
«Kapitalizam je amoralan ukoliko se ne uspostave stroga pravila i odgovorno
ponašanje. Najstrožija pravila i ponašanja, strožija od zakona su, paradoksalno, u sa-
mom kapitalizmu, kroz veliku transparentnost koju nude: mediji, internet, korisničke
grupe i druge zainteresovane strane» Management Fokus April .
23
U svetu je trend da se odgovornost za mnoga pitanja prenose sa vlade na profesio-
nalna udruženja kroz dobrovoljne šeme, gde se u krugu profesionalaca vrši standardi-
zacija, akreditacija i sertifi kacija kvaliteta proizvoda, interne organizacije, obrazova-
nja, razna licenciranja itd. Koncept zainteresovanih strana podrazumeva, smanjenje
državne regulative i nadzora i postavljanje zainteresovanih strana u funkciju:
- kreiranje pravila koja uključuju njihove zahteve i interese,
- ocene ponašanja organizacija u skladu sa tim pravilima.
Kriterijumi koje uspostave zainteresovane strane u svakom slučaju su strožiji od
državnih zakona i inspekcija.
Ovaj koncept se direktno temelji na koncptu TQM čiji je cilj da organizacija u svom
poslovanju uspostavi balans u ostvarivanju ciljeva i očekivanja svih zainteresovanih
strana, korisnika rezultata (stakeholders) njenog poslovanja.
Međutim kao i sve drugo i ovaj koncept donosi opasnosti ako se primeni nepošteno.
Naime primena ovog koncepta u oblasti politike gde ne vlada snaga argumenata, već
argument snage, može dovesti do toga da interes jačeg neargumentovano preovlada, a
da interes slabijeg bude zanemaren i da ne bude uopšte zadovoljen.
Tradicija i tranzicija
«Tamo gde bih izvršio promene, to bi bilo zato da se nešto sačuva».
«Nasleđivanje i očuvanje uopšte ne isključuju načelo unapređivanja.»
Berko, »Razmišljanja o Revoluciji u Francuskoj»
J.Aranelovi, Mo filozofije, Politika . mart..
Tranzicija naših organizacija dominantno se odvijala izvan njih, najpre izvlačenjem
kapitala, a potom promenom njihove vlasničke strukture. Taj proces traje oko deceniju
i po. Tranzicija je bila toliko destruktivna da je uspela uništiti veliki deo fi rmi. Ruko-
vodstvo fi rmi je u svemu tome učestvovalo, a samo neki direktori su našli motiv i snagu
da, uprkos iskušenjima tranzicije, izvrše unutrašnje restruktuirajne svojih organizacija.
Drugima je bilo važnije lično bogaćenje. Zbog toga je važno osvetliti društveni ambi-
jent u poslednje dve dekade u kojima su poslovale naše organizacije.
Prethodna Jugoslavija je u periodu blokovske podele zastupala princip miroljubive
koegzistencije, sa održavanjem prividno podjednake udaljenosti prema u to vreme dva
vojnopolitička bloka u svetu – socijalističkom istočnom i kapitalističkom zapadnom
kroz politiku nesvrstavanja. Gradila je modifi kovani liberalni socijalistički sistem Is-
toka, radila po tehnologiji Zapada, a tržište nalazila u transferu tehnologija sa Zapada
na Istok i u zemlje Trećeg sveta gde je izgradila lidersku poziciju. U periodu hladnog
rata bila je važna i Istoku i Zapadu. Izgradila je ugled koji je poštovan u celom svetu.
U uslovima blokovske podele i različitih tržišnih uslova ostvarivan je prosperitet i sa
proizvodima nižeg kvaliteta uz nešto niže cene. Multietničko društvo i prosperitetna
država su izgrađeni na osnovama društvene svojine, bratstva i jedinstva i socijalističkog
24
samoupravljanja, zamenjujući duhovne vrednosti sa ideološkim. Pokazalo se da ovakav
koncept razvoja, nestankom ideologa i raspadom ideoloških vrednosti, nije mogao dugo
opstati i rešiti nagomilane protivrečnosti. Za njenu tranziciju prema kapitalističkim
vrednostima nije bilo dovoljno motiva i snage u zemlji i inostranstvu.
Padom berlinskog zida i raspadom Sovjetskog Saveza došlo je do poremećaja u in-
teresnim sferama na globalnom planu, što je dovelo do konfl iktnog raspada prethodne
Jugoslavije, sa katastrofalnim posledicama po stanovnike i privrede njenih delova.
Države nastale na tlu bivše Jugoslavije provode tranziciju prema tržišnoj privredi,
privatnoj svojini i kapitalističkim vrednostima i standardima poslovanja sa različitim
uspehom. Stepen uspeha svake od njih zavisi od intenziteta konfl ikta, izazavanog u
procesu raspada, između naroda koji žive u novonastaloj državi, od nivoa poslovne
kulture i spremnosti novonastale države da prihvati zapadne vrednosti i evropske stan-
darde i od javnog ili prećutnog pomaganja ili odmaganja Zapada njenom procesu tran-
zicije obzirom na međusobnu podudarnost interesa.
Izuzimajući Sloveniju (!) sve ostale države su dalje od Evropske unije nego što je to bila
zajednička država 1992. godine. Trebalo bi očekivati da Zapad, koji je bez proračunatog
rizika i celovite strategije bio veoma aktivan u procesu kreiranja raspada SFRJugoslavije
SRJugoslavije, a potom i Srbije pruži veće šanse državama nastalim od njenih delova,
ukoliko bude imao snage obzirom na samoizolacionizam u koji neosetno upada.
Izlaskom iz izolacije naše društvo ulazi u tranziciju društvenog sistema što dovodi do
celovitih promena, pri čemu se vrši temeljno usklađivanje naših vrednosti sa postojećim
i novim civilizacijskim društvenim vrednostima. Sudbinsko strateško pitanje na koje
treba pronaći odgovore, a od koga će zavisiti budućnost, je kako uskladiti razvoj:
- naših tradicionalnih vrednosti; nacije, jezika, kulture, vere i običaja,
- opštecivilizacijskih vrednosti kao što su; demokratija, ljudska prava, slobo-
da, jednakost i privatna svojina i
- prolaznih, trenutno vladajućih zapadnih vrednosti u šta spadaju; tehnologi-
je, menadžment, liberalna tržišna privreda, profi t i druge.
25
2.2. Osnovna pitanja i obeležja budućnosti
Zapadna predviđanja. Globalizacija, informatičke tehnologije i nove društvene
vrednosti predstavljaju osnovne elemente zapadnih predviđanja, koje je Tim budućnosti
američke organizacije za kvalitet (ASQC) još 1996. godine označio kao ključne faktore u
neposrednoj budućnosti �6, str. 91-93�.Širenje komunikacija putem elektronskih medija će dovesti do neslućenih
mogućnosti, tako da se previđaju između ostalog:
��Elektronska obuka na udaljenost što će dovesti do dramatičnog napretka u
učenju.
��Elektronska demokratija kroz političku participaciju i elektronsko glasanje.
��Elektronski novac i plaćanja preko Interneta.
��Elektronske kupovine preko Interneta koje će omogućiti da kupac u svakom
momentu direktno govori sa proizvođačem.
Na slici 2.2-1 je pokazan broj internet korisnika u Svetu u martu 2008. godine, koji
iznosi oko 1,4 milijarde. To pokazuje da su predviđanja, koja su rađena 1996. godine,
bila dobra. Neslućena ekspanzija mobilne telefonije premašila je sva predviđanja. Kra-
jem 2007. godine broj korisnika mobilne telefonije u svetu je bio preko 3,3 milijarde,
što iznosi pola svetske populacije. U toku je potpuno integrisanje mobilne telefonije,
interneta i računara.
Slika 2.2-1 – Broj Internet korisnika u martu 2008. godine
26
Preduzetništvo mikropreduzeća i pokretanje malog biznisa od strane individualaca ili
grupa ispod 20 ljudi postaće vodeći u kreiranju poslova širom sveta. Danas 25% svetske
ekonomije potiče od velikih korporacija koje zapošljavaju <0.005% populacije.
U ovakvim uslovima poslovanja moći će da opstane samo proizvodnja po zahtevu
korisnika. Danas se već koristi termin “customization” kao simbol izrade proizvoda po
zahtevu kupca. To zahteva evoluciju fabričke proizvodnje sa radikalnim unapređenjem
osnovnih karakteristika, kako je prikazano na u tabeli 2.2-1.
Za ovakav vid proizvodnje prediviđa se razvoj nove virtualne organizacije, orijen-
tisane na tržišne napore koji nisu ograničeni organizacionim barijerama i infrastruk-
turom.
Poslovna fi lozofi ja se menja tako da se mogu identifi kovati tri karakteristična
gledišta:
��Gledište industrijske ekonomije - “Mi smo odvojeni i moramo konkurisati”.
��Gledište informatičke ekonomije - “Mi smo povezani i moramo kooperisati”.
��Gledište ekonomije budućnosti - “Mi smo jedno i izabrali smo zajedničko kreiranje”.
Tabela 2.2-1: Evolucija fabričke proizvodnje
Tip proizvodnje
-
Tipičan broj
Masovna proizvod-
nja
1900-1970
Fleksibilna proiz-
vodnja
1971-2000
Masovna “custom-
azation”
2001-2020
Alatne mašine 150 50-30 25-20
Broj izrađenih
proizvoda10-15 100-1.000 neograničeno
Troškovi dorada
zbog niskog kvaliteta>25% <0.02% <0.0005%
Izvor : A.Dighe, C.Bezold, “Quality Progress”, July .
Socijalna sigurnost sve više postaje briga organizacije. Od ljudi se očekuje individu-
alni doprinos u zajedničkom kreiranju posla. Uporedo sa smanjenjem radne nedelje na
35 časova očekuje se povećanje volonterskog rada u slobodnom vremenu.
Posebno se računa sa merama zaštite od kriminala i terorizma uz korišćenje
informatičkih tehnologija (IT).
IT će se sve više koristiti u merama zaštite intelektualne svojine u elektronskom
izdavaštvu i sprečavanju neovlaštenog korišćenja informacija.
U svim navedenim elementima utvrđuje se mogući uticaj na kvalitet i uloga kvaliteta
u stvaranju određenih standarda, alata i tehnika da se pomogne njihovom uređivanju.
27
Japanska predviđanja. Mnogi eksperti stepen razvoja japanskog kapitalizma direk-
tno povezuju sa razvojem kvaliteta. Japan je postigao ekonomski rast na relativno sigu-
ran način pod američkom zaštitom u periodu blokovske konfrontacije. Danas, kada je
uspostavljena Evropska unija i kada je okončan hladni rat, u svetu se uspostavljaju nove
vrednosti i fundamentalna pravila.
Kreativno mišljenje je potporni stub novog koncepta kvaliteta, koji ima ambicije da
zadrži vodeću ulogu u japanskom odgovoru na nove svetske promene. Inovativan od-
govor Japana na novu svetsku realnost je “preduzimanje akcija u skladu sa situacijom”.
Pošto živimo u procesu dinamičkih promena, ne možemo odgovoriti na aktuelnu situ-
aciju dok je potpuno ne shvatimo.
K.Ičikava (Ichikawa) smatra da je japansko društvo danas u opasnosti i da ono
zaslužuje pažljivu reviziju [8, str. 5]. Prvi prioritet je revizija istorije u školama. Mno-
gi istoriju doživljavaju kao jednostavno memorisanje prošlih događaja sa njihovim
glorifi kovanjem. Neophodno je verifi kovati novi koncept po kome je “istorija teorija
dinamičkih promena”.
Šta je nacija po novom konceptu?
“Nacija je socijalna kolektivna organizacija i organski društveni sistem u kojem se stvara
i distribuira bogatstvo”. Ukoliko nacija nije u stanju da stvara i distribuira nova bogat-
stva, veoma brzo može doći do opasne dominacije kriminala. Posebno se ističe svest o
potrebi uključivanja kreativnog mišljenja u buduće aktivnosti unapređenja kvaliteta.
K.Sasaoka, koji je defi nisao tri posleratne revolucije u kvalitetu kao ključne za ja-
panski poslovni uspeh, iznosi dva nova gledišta za koja smatra da će uticati na kvalitet
u budućnosti �7, str. 5�:��Tranzicija TQC u TQM.
��TQM predstavlja viziju za 21 vek.
Sa gledišta praktičnog menadžmenta isti autor predviđa tri mogućnosti:
��TQM treba da bude efektivnije povezan sa poslovnim performansama u fazi
kupčevih zahteva kao superiornih vrednosti.
��Kupčeve vidljive i nevidljive potrebe moraju biti posmatrane strateški i siste-
matski kao izvor ideja na osnovu kojih se za njih kreiraju proizvodi superiornih
vrednosti. Lanac kupac-prodavac se u kompaniji mora posmatrati kao pozi-
tivna, a ne kao negativna povratna sprega.
��Reinženjering poslovnih procesa se javlja kao dinamičan novi alat industrijske
inovacije uz korišćenje informatičkih tehnologija. TQM gradi efektivnu vezu
međufunkcionalne organizacije, reinženjeringa poslovnih procesa i procesa
kontinualnih poboljšanja u tradicionalnom TQC.
28
H.Kratsu smatra da je stereotipni imidž o tehnološkom razvoju Japana prevaziđen.
Vladalo je mišljenje da su Japanci imitatori-reproduktivci i da stvaraju profi t na za-
padnim inovacijama. Krajem dvadesetog veka su ukupne investicije u R&D u Japanu
iznosile 1,1 triliona jena, što iznosi 3% od BND. To je dovelo do naglog porasta broja
patenata. U 1993. godini jedino USA i Japan imaju sufi cit u međunarodnoj tehnološkoj
trgovini. Pet japanskih kompanija su na listi prvih deset koje imaju najveći broj patenata
zaštićenih u USA �9, str. 2�.Tehnološko znanje i iskustvo (know-how) je preduslov za uspešnu izradu proiz-
voda, a samo adekvatni marketinški napori vode proizvod do korisnika.
U razvoju novog proizvoda postoje tri povezane etape, bez kojih nema uspešno raz-
vijenog proizvoda, koje ako se dosledno primene, vode tehnološkom progresu i radi-
kalnom sniženju strukture cena novog proizvoda. Te etape su �9, str. 3�:1. ŠTA PRAVIMO (RAZVOJ)
2. KAKO PRAVIMO (PROIZVODNJA)
3. KAKO PRODAJEMO (MARKETING)
Tehnološki progres snižava cene. Termin “destrukcija strukture cene” je bio jedan od
najpopularnijih poslednjih godina u Japanu. Ekonomisti su smatrali da to može ima-
ti negativan efekat na ekonomiju. Tradicionalno profi t opada kada se cene snižavaju.
Međutim, nove forme tehnologija ne smeju biti primenjene ako prave veće troškove,
već samo one koje snižavaju proizvodnu cenu proizvoda. Ilustracije iznesenih stavova
su �9, str. 3�:Kvalitet kao vizija budućnosti. Vizionarski izazov usklađivanja industrijskog razvoja
sa očuvanjem svetskog mira, zaštitom prirodne okoline i stvaranjem društva slobodnih
i zadovoljnih ljudi se može ostvariti uz značajnu pomoć kvaliteta. Prema širem po-
imanju kvaliteta to podrazumeva sledeće:
��TQM predstavlja šansu za fundamentalno unapređenje poslovnih funkcija i
poslovnih procesa u kompaniji, čiji su rezultat vrhunski proizvodi koji zadovo-
ljavaju potrebe kupaca, i poslovni rezultati koji zadovoljavaju vrhunske potrebe
svih drugih zainteresovanih strana.
��U informatičkom društvu znanje je najvažniji faktor uspeha, a znanje se usme-
rava na ljude. Menadžment mora stvoriti atmosferu u kojoj se mogu razvijati
najbolji talenti, tako što će im se ostaviti sloboda za lični razvoj i time što im se
ukazuje toliko poverenje da se ne boje da će pogrešiti.
��Za razliku od konkurentnosti mora se razvijati nova poslovna fi lozofi ja poslov-
no i razvojno partnerstvo - zajednički rad kupaca i isporučilaca na razvoju novih
proizvoda, koji se moraju razlikovati od konkurentskih koliko je moguće.
��Recept za uspeh je u kombinaciji postojećih vrednosti više različitih proizvoda
obuhvaćenih jednim (automobil koji je kombinacija elemenata transportera,
limuzine i pick-up kola; konsalting usluge se spajaju u jednu ponudu; muldi-
medijalni komunikator sadrži televizor, PC, telefon, telefaks, CD, video...i
slično).
29
��Uspeh mogu postići samo one kompanije koje uspostave proces inovativnih
promena. Menadžment mora biti orijentisan na budućnost u traganju za od-
govorima:
��Kako predvideti promene?
��Kako upravljati promenama?
��Kako se prilagoditi promenama?
��Kako da promene donesu korist ljudima?
��Zaposleni moraju znati da su promene normalno stanje. Ali, istovremeno zapo-
slenim moramo pružiti priliku da se prilagode promenama i da postanu njihovi
kreatori. To znači da moramo uključiti radnike u razradu strategije i kreiranje
novih proizvoda i procesa.
��U tranziciji industrijske u informatičku ekonomiju dolazi do društvenih pro-
mena u celom svetu u kojima humana dimenzija kvaliteta zauzima ključno
mesto u uspostavljanju vizije, strategije, vrednosti i vere kod ljudi.
��Proboj kvaliteta u državnu hijerarhiju, u institucije obrazovanja, zdravstva i
u javnu administraciju treba da obezbedi da fi lozofi ja poslovne izvrsnosti i
kreativnosti postane vodeća veličina kod stvaranja nove nacionalne politike.
30
2.3 Četiri najpoznatija pristupa gurua kvaliteta
2.3.1 Demingovih četrnaest tačaka
Deming je najpoznatiji pionir u kreaciji i popularizaciji menadžmenta kvaliteta u Ja-
panu, ranih 1950-tih godina. Danas ga smatraju za nacionalnog heroja u Japanu. Tvorac
je poznate Demingove nagrade za kvalitet koja je u Japanu ustanovljena 1951. godine.
To se smatra za prvi TQM pristup u svetu.
Deming defi niše kvalitet kao predvidivi stepen jednoobraznosti i pouzdanosti koji
zadovoljava tržišne potrebe sa niskim troškovima. On je razvio sistem za statističko
upravljanje procesom (SPC).
Njegov doprinos je fokusiran na proces unapređenja kvaliteta menadžmenta i svih
aktivnosti u organizaciji kroz poznati P-D-C-A ciklus, koji je prikazan na slici 2.3.1-1.
Slika 2.3.1-1: Demingov P-D-C-A ciklus
Ovaj ciklus treba da bude primenjen od strane svakog zaposlenog, kod realizacije
svake aktivnosti u poslovnom procesu. To znači da svaku aktivnost, proces ili projekat
treba planirati, realizovati, pa potom proveriti i na osnovu tog iskustva preduzeti mere
za poboljšanje. Planom se u širem smislu, pored klasičnog plana resursa, smatra stan-
dard, pravilo – propis, ili procedura po kome se izvode određena aktivnost, proces ili
proizvod. Nakon realizovanog P-D-C-A ciklusa, ovaj se ponavlja, tako da to ponavljanje
uz uključivanje svih zaposlenih, stvara proces kontinualnih poboljšanja.
Deming smatra da se stil menadžmenta mora transformisati. Prvi korak u tome
je lična transformacija. Ova transformacija predstavlja diskontinuitet sa dosadašnjim
mišljenjem o njegovom životu, događajima, vrednostima, vezama među ljudima itd.
Lideri transformacije moraju učiti o psihologiji ličnosti, psihologiji grupe, psihologiji
društva i o psihologiji promena.
31
Deming je postavio četrnaest univerzalnih tačaka za menadžment koje su postale os-
nova za obrazovanje menadžmenta u Japanu 1950-tih, a unekoliko adaptirane poslužile
su i za transformaciju američke privrede mnogo godina kasnije.
Demingovih 14 tačaka (adaptiranih za Zapadne organizacije):
1. Konstantno kreiranje odlučnosti prema poboljšanju proizvoda i usluga, sa
ciljem da postanu konkurentni, da ostanu u delatnosti i da obezbede posao.
2. Usvojiti novu fi lozofi ju kvaliteta. Mi smo u novom ekonomskom dobu. Za-
padni menadžment se mora probuditi za promene, mora naučiti šta je nje-
gova odgovornost i preuzeti liderstvo u promenama.
3. Prekinuti zavisnost od masovnog kontrolisanja u ostvarivanju kvaliteta.
Eliminisati potrebu za kontrolisanjem na masovnoj osnovi, blagovremenom
ugradnjom kvaliteta.
4. Prekinuti sa praksom biranja dobavljača jedino na osnovu cene. Umesto
toga minimizirati ukupne troškove. Ići prema jednom dobavljaču za jednu
stavku, orijentisati se na dugoročne odnose, lojalnost i poverenje.
5. Unapređivati konstantno i trajno sistem proizvodnje i vršenja usluga, tako
što treba poboljšavati kvalitet i produktivnost uz konstantno sniženje
troškova.
6. Ustanoviti obuku na poslu.
7. Ustanoviti liderstvo. Cilj nadzora treba da bude pomoć zaposlenima i
opsluživanje mašina tako da posao urade bolje. Nadzor menadžmenta je
potreban isto kao i nadzor proizvodnih radnika.
8. Isterati strah, tako da svi zaposleni mogu da rade efektivno za kompaniju.
9. Slomiti barijere između sektora. Zaposleni u istraživanju, projektovanju, pro-
daji i proizvodnji moraju raditi kao tim; da predviđaju probleme u proiz-
vodnji i u upotrebi, koji se mogu pojaviti na proizvodu ili usluzi.
10. Eliminisati slogane. Zaustaviti zahteve za nula defekt ili novi nivo produk-
tivnosti bez odgovarajućih metoda za to.
11. Eliminisati norme. Eliminisati barijere za isticanje sposobnih radnika.
Odgovornost poslovođa mora biti promena sa besmislenih brojeva na
kvalitet.
12. Ukloniti barijere koje sprečavaju isticanje sposobnih menadžera i inže-
njera.
13. Uspostaviti programe obrazovanja i samopoboljšanja.
14. Postaviti svima u kompaniji cilj da ostvare svoju transformaciju. Trans-
fromacija je zajednički posao. Menadžment mora da ističe svih četrnaest
tačaka svaki dan.
32
2.3.2 Juranovih deset koraka
Juran je, kao i Deming, bio pozvan u Japan 1954. godine. Svojim predavanjima uvodi
nove dimenzije menadžmenta u planiranje, organizaciju i upravljanje koje su fokusirane
na odgovornostima za kvalitet. Suprotno Demingu, isticao je vertikalni menadžment i
tehničke metode ispred ponosa i zadovoljenja.
Juran defi niše kvalitet kao pogodnost za upotrebu. Ovaj koncept je blizak uključivanju
pogleda kupca na kvalitet.
Juran defi niše metod i sadržaj radikalnih promena u menadžmentu, što predstav-
lja diskontinuitet u odnosu na postojeći nivo znanja i performansi kompanije i proboj
prema novim vrednostima.
“Juranova trilogija” defi niše univerzalni proces i način ostvarivanja kvaliteta koji
obuhvata sve funkcije, sve nivoe i sve proizvodne linije �3�. Trilogija obuhvata tri pro-
cesa kvaliteta (slika 2.3.2-1):
Izvor: J.M.Juran, "Juran, s Quality Control Handbook”
Slika 2.3.2-1: Juranova trilogija
��Planiranje kvaliteta identifi kuje karakteristike kvaliteta koje treba postići kod
isporuke bez nedostataka.
��Unapređenje kvaliteta smanjuje ili eliminiše nedostatke na tekućim proizvodi-
ma, uslugama ili procesima.
��Upravljanje kvalitetom održava rezultate postignute planiranjem i unapređenjem
kvaliteta.
33
Juran je defi nisao unapređenje kvaliteta u deset koraka:
1. Graditi svest o prilikama za poboljšanja.
2. Kompletirati ciljeve za poboljšanja.
3. Organizovati ispunjenje ciljeva.
4. Obezbediti obuku.
5. Realizovati projekte za rešavanje problema.
6. Izveštavati o progresu.
7. Davati priznanja.
8. Saopštavati rezultate.
9. Čuvati rezultate.
10. Održavati zamah praveći godišnje programe unapređenja, kao deo regu-
larnog sistema i procesa u kompaniji.
2.3.3 Faingenbaumov TQC koncept
A. Faigenbaum je stekao priznanje, kao i Deming i Juran, svojim radom u Japanu.
Suprotno njima dvojici, koristio je pristup TQC (upravljanje totalnim kvalitetom), što
je dobra preteča današnjeg TQM.
Promovisao je sistem za integraciju napora u razvoju, održavanju i unapređenju
kvaliteta od strane različitih grupa u kompaniji.
2.3.4 Krozbijevih četrnaest tačaka
F. Krozbi je postao poznat nakon što je objavio knjigu Kvalitet je besplatan. On
naglašava da se motivacija i planiranje ne odnose na statističko upravljanje procesom
ili na rešavanje problema po Demingu i Juranu. Smatra da je kvalitet besplatan zato što
će mali troškovi prevencije uvek biti niži od troškova utvrđivanja i eliminisanja grešaka
i troškova samih grešaka. Osnov njegove fi lozofi je kvaliteta je sadržan u sledećem kon-
ceptu:
��Kvalitet se defi niše kao usaglašavanje sa zahtevima, a ne kao "dobar ili loš".
��Sistem za postizanje kvaliteta je prevencija, a ne ocena.
��Standardna performansa je "nula defekt", a ne "da je to dovoljno blizu".
��Mera kvaliteta je cena neusaglašenosti, a ne indeksi kvaliteta.
Krozbi, kao i Deming defi niše svojih četrnaest tačaka:
1. Obaveza menadžmenta. Najviši menadžment mora biti ubedljiv u potrebi za
isticanjem kvaliteta i mora ovo jasno saopštiti kroz pisanu politiku.
2. Timovi za unapređenje kvaliteta. Formirati timove sastavljene od šefova sektora
za nadgledanje unapređenja u sektorima i u kompaniji u celini.
34
3. Merenje kvaliteta. Uspostaviti odgovarajuće merenje svake aktivnosti u cilju
identifi kacije područja za poboljšanje.
4. Troškovi kvaliteta. Proceniti troškove kvaliteta u cilju utvrđivanja područja gde
poboljšanja mogu biti profi tabilna.
5. Svest o kvalitetu. Podići nivo svesti među zaposlenima. Oni moraju razumeti
važnost neusaglašenosti proizvoda i troškova neusaglašenosti.
6. Korektivne mere. Preduzeti korektivne mere kao rezultat koraka 3 i 4.
7. Planiranje nula defekata. Formirati odbor sa odgovarajućim planom i pro-
gramom za kompaniju i njenu kulturu.
8. Obuka menadžera. Svi nivoi menadžmenta moraju biti obučeni kako da primene
svoj deo programa unapređenja kvaliteta.
9. Dan nula defekta. Odrediti dan u kome se obaveštavaju zaposleni o primeni
novih standarda.
10. Kolekcija ciljeva. Svi zaposleni moraju da uspostave ciljeve za individualno
poboljšanje i za poboljšanje svoje grupe.
11. Eliminisanje uzroka grešaka. Zaposleni moraju biti ohrabrivani da informišu
menadžment o svakom problemu, da bi se izvršila njegova prevencija u cilju
postizanja rada bez greške.
12. Priznanja. Davanje publiciteta, nefi nansijskih zahvalnosti svakome ko ispuni
ciljeve kvaliteta ili izvanredno izvrši posao.
13. Odbor za kvalitet. Sastavljen od profesionalaca za kvalitet i tima menadžera;
odbor za kvalitet treba da omogući širenje iskustava i ideja za rešavanje prob-
lema.
14. Činite ovo sve ponovo. Ponavljati korake od 1 do 13 u cilju isticanja da proces
unapređenja kvaliteta nikad nije završen.
Svaki guru veruje da su menadžment i sistem, pre nego zaposleni, uzrok siromašnog
kvaliteta. Nasuprot mnogim razlikama između ovih eksperata, njihovi zajednički stavo-
vi su �2�:1. Kontrolisanje nikada nije odgovor na unapređenje kvaliteta.
2. Uključivanje i liderstvo najvišeg menadžmenta je suština odgovornosti za kva-
litet.
3. Program za kvalitet zahteva napore unutar cele kompanije i dugoročnu obave-
zu, podržanu sa neophodnim investiranjem i obukom.
4. Kvalitet je prvi prioritet u kompaniji.
35
2.4 Nacionalne strategije unapređenja kvaliteta
2.4.1 Japanska strategija
Moderan koncept kvaliteta je prvi put primenjen u Japanu posle Drugog svetskog
rata. Japanci su ideju bolje primenili nego njeni tvorci na Zapadu.
Nakon okončanja Drugog svetskog rata koji se završio kapitulacijom Japana,
američke okupacione vlasti su želele da razbiju velike industrijske konglomerate i da
uspostave novi kadar koji će biti lojalan i spreman da nauči nove tehnike menadžmenta.
Ohrabreni od savetnika američkog generala Mek Artura (Mac Artur) koji je upravljao
Japanom, japanski inženjeri su 1946. godine osnovali “Japansko udruženje naučnika i
inženjera” (JUSE) koje je trebalo da pomogne industriji da se podigne iz pepela. Za gen-
eralnog sekretara je imenovan Kaora Išikava (Kaoru Ishikawa).
Među savetnicima iz Amerike koji su dolazili u Japan da drže predavanja iz novih
tehnika menadžmenta, jedan od prvih je bio Edwards Deming 1947. godine, koji je
govorio o menadžmentu kvaliteta. Deming se ponovo vraća u Japan 1950. godine, na
poziv JUSE, gde drži seminare iz menadžmenta kvaliteta inženjerima, istraživačima,
proizvodnim menadžerima i najvišim industrijalcima.
Deming je govorio da će JUSE-u pomoći sve što može, ali - “To će biti gubitak vremena
dok top menadžment ne bude slušao njegove seminare o kvalitetu” �18,str.4�.
Kako se dogodilo udo kvaliteta u Japanu?
Deming je govorio ono što je menadžment u Americi ignorisao.
Zašto su ga slušali kao nijednog vodećeg stručnjaka do tada?
Prvo, kao čoveka sa strane slušali su ga sa većim respektom nego lokalne eksperte.
Drugo, on je došao kao prijatelj, a ne kao neprijatelj.
Jula 1954. u Japan je pozvan dr Juran da drži predavanja iz upravljanja kvalitetom.
Njegova predavanja su imala takođe uspeh sa velikim odjekom. Juran pomaže da se
defi nišu metode unapređenja kvaliteta koje su razumljive i pristupačne većem broju
ljudi. Deming i Juran su u to vreme bili ignorisani u Americi.
Šta je bilo odlučujuće da Japan prihvati novi koncept kvaliteta?
1. Na seminare o kvalitetu su dolazili generalni direktori kompanija.
2. Japanci su mislili da se tako radi u Americi.
3. Taj koncept je bio blizak japanskoj tradiciji i kulturi koja se ogleda u
poštovanju starijeg i partnera.
4. Japan je bio siromašan prirodnim resursima.
5. Želeli su da izgubljeni rat protiv Amerike pretvore u pobedu na polju bi-
znisa.
36
Smatra se da je ogromna energija promašenog militarizma bila jedan od najvećih
motivacionih faktora za Japance da snažno krenu u gradnju poslovnog uspeha.
Na slici 2.4.1-1 su prikazane moderne tehnike kvaliteta koje su se razvile u Japanu.
Ove tehnike imaju svoje termine koji predstavljaju metodološku osnovu za razvoj no-
vog koncepta kvaliteta u Japanu �19, str. 4�.Kao znak zahvalnosti prema Demingovom prijateljstvu i doprinosu razvoju Japana
uspostavljena je 1951. Demingova nagrada, kojom se svake godine nagrađuju kom-
panije (srednja i mala preduzeća i sektori) koje su postigle unapređenje u aktivnostima
upravljanja kvalitetom primenom koncepta i metoda statističkog upravljanja kvalite-
tom.
Nagrada za kvalitet se bazira na Demingovih 14 tačaka unapređenja kvaliteta.
Menadžment JUSE realizuje proceduru različitih nagrada koje se dodeljuju svake go-
dine u novembru - mesecu kvaliteta u Japanu.
Slika 2.4.1-1: Moderne tehnike kvaliteta-podloga za razvoj kvaliteta u Japanu
Legenda značenja japanskih tehnika kvaliteta:
Kanbah
Hoshin-Kanri
Kaizen
5 Ss
- Seiri
- Seiton
- Seiso
- Seiketsu
- Shitsuke
TPM
QCC
QFD
CE Dijagram
JIT
- Vizuelni zapis kao deo Kanbah sistema u JIT
- Menadžment politikom
- Unapređenje
- Organizacija
- Urednost
- Čistoća
- Standardizacija i
- Disciplina
- Totalno održavanje proizvodnje
- Kružoci (krugovi) upravljanja kvalitetom
- Razvijanje (rasprostiranje) funkcije kvaliteta
- Cause & Eff ect Diagram
- Just - in -Time menadžment sistem prozvodnje
37
Godine 1956. Išikava je počeo da drži predavanja iz oblasti novog koncepta kvaliteta
- kurs TQC (Total Quality Control) na radiju. Hiljade službenika, menadžera i radnika
slušaju predavanja ujutro pre odlaska na posao.
Japanci su bili posvećeni novom konceptu kvaliteta – verovali su da im njegova
primena može doneti uspeh.
Nakon toga Išikava poziva poslovođe da oforme male grupe radnika dobrovoljaca
(krugovi ili kružoci kvaliteta) za izučavanje metoda upravljanja kvalitetom. Godine
1970. u Japanu postoji dvadeset hiljada kružoka kvaliteta, a 1980. celih sto hiljada.
CWQC - upravljanje kvalitetom unutar cele kompanije (Company Wide Quality
Control), predstavlja japanski koncept unapređenja kvaliteta. Obuhvata obezbeđenje
kvaliteta proizvoda koji zadovoljava kupca, a realizuje unapređenje kvaliteta ne samo
kroz njegovo usaglašavanje u procesu proizvodnje već i u razvoju.
Juran smatra da je jedna od najradikalnijih promena koja je omogućila da Japanci
izgrade moderan koncept kvaliteta bila izrada masovnih programa obuke. Oni su u
periodu od 1950. i 1970. obučavali stotine hiljada menadžera i milione zaposlenih. Za-
posleni u svakoj naprednoj organizaciji imaju u proseku 50 dana obuke u godini, bilo
na radnom mestu ili u obrazovnim centrima. Pri tome, pola vremena obrazovanja se
obavlja u radno, a pola u slobodno vreme zaposlenih.
Juran je 1981. godine sumirao sledeće aktivnosti koje su dovele do revolucije u
kvalitetu u japanskoj industriji �3�:1. Masovni programi obuke iz kvaliteta
2. Godišnji programi unapređenja kvalitetom
3. Liderstvo najvišeg menadžmenta u funkciji kvaliteta.
“Japanske kompanije su istinskim provođenjem unapređenja kvaliteta ostvarile sledeće
direktne pogodnosti:
- porast produktivnosti
- unapređenje kvaliteta
- smanjenje troškova
- motivaciju zaposlenih
- bolju konkurentnost” �21�.Perfekcija i izvrsnost postaju standardi u postizanju kvaliteta. Kolika se važnost
zaista pridaje kvalitetu proizvoda slikovito može da posluži poznata izjava generalnog
direktora “Matsushita Electric Company” koji kaže: “Nijedan TV aparat ne sme da bude sa
greškom! Kupac kupuje samo jedan aparat iz naše proizvodnje od milion proizvedenih. Ako
je taj jedan sa greškom, kupac više nikada neće imati poverenje u Macušita” �22�.
38
2.4.2 Američka strategija
Dok je revolucija kvaliteta uzimala maha u Japanu, u Americi su se stvari pogoršavale.
Iako su prvi radovi vezani za novi koncept kvaliteta nastali u Americi, nisu imali širu
primenu u američkoj proizvodno orijentisanoj industriji.
Godine 1924. tehnička uprava “Bell Telephone Laboratories” je osnovala posebno
odeljenje za obezbeđenje kvaliteta, čiji je cilj bio postizanje najbolje proizvodnje uz
istovremeno zadovoljenje potrošača.
Godine 1931. Ševart (Shewart) je objavio prve rezultate istraživanja kontrole kvalite-
ta sa težištem na statističkoj kontroli kvaliteta.
Radovi Deminga i Jurana iz tridesetih godina, kako smo videli, primenjeni su tek
nakon Drugog svetskog rata u Japanu.
Tokom Drugog svetskog rata američka industrija je imala cilj da proizvede što više
proizvoda za vojsku, pri čemu je došlo do unapređenja postojećih i do razvoja novih
tehnologija. Međutim, osnovni način upravljanja kvalitetom ostao je nepromenjen.
Svaka proizvodna funkcija je izvršavala svoje obaveze i isporučivala svoje rezultate
sledećoj u lancu. Na kraju, fi nalnim kontrolisanjem i ispitivanjem vršeno je izdvajanje
dobrih od loših proizvoda.
Vojni kupci su radi obezbeđenja kvaliteta vršili dodatna kontrolisanja i ispitivanja.
Posle Drugog svetskog rata, iako je američka industrija dominirala u svetu, stvari se
nisu menjale. Evropa nije bila u poziciji da konkuriše. Bila je velika potražnja za proiz-
vodima i glavni napori su se odnosili na brzinu, obim proizvodnje i prodaju. Jeftina
nafta i drugi prirodni resursi čuvali su niske cene. Nije bilo potrebe da američka indu-
strija ulaže velike napore na unapređenju kvaliteta.
Kada su kupci tražili viši kvalitet, industrija na Zapadu je koristila stare metode spo-
jene sa novim proizvodnim tehnikama. Dobar nivo kvaliteta uvek može biti postignut
intenzivnim kontrolisanjem ili skupim mašinama. Sve dok kupci nisu očekivali nešto više,
ovo se moglo uraditi ali uz odgovarajuću cenu. To nije moglo dovesti do istovremenog
sniženja troškova, unapređenja produktivnosti i višeg kvaliteta kao u Japanu.
Kada su sedamdesetih godina, nakon naftnog šoka, japanski automobili, a za njima
i drugi proizvodi, preplavili tržište, u Americi se tome nije pridavala važnost. Japanski
proizvodi su bili jeftiniji od američkih. Smatralo se da je nižeg kvaliteta sve što je jeft-
inije, tako da će kupci prestati da kupuju takve proizvode.
Međutim, šok je nastao kada je ustanovljeno da su japanski proizvodi višeg kvaliteta.
Kupci su ludili za japanskom robom.
Osetivši “japansku” opasnost i ne nalazeći odgovor na paradoks kvalitet - cena, gru-
pa za grupom američkih biznismena je odlazila u Zemlju izlazećeg sunca da pronikne u
tajne japanskog kvaliteta.
39
Kako su se tamo proveli?
Deming je to, 20 godina kasnije, opisao ovako:
��Oni nisu znali šta da gledaju.
��Oni nisu znali šta treba da pitaju.
��Oni nisu ništa videli.
Krozbi ih je opisao; “Kao kada bi eksperti za hokej na ledu otišli na hokejašku utakmicu
sa zadatkom da je analiziraju. Na njihovo zaprepašćenje pred njima bi se umesto hokeja, po
onome što su videli, odvijao balet na ledu - a to je istinski bio hokej.”
Zapanjujući uspeh japanske industrije počinje da bude poštovan, neke ideje se
počinju infi ltrirati povratno, mada većina posetilaca Japana vidi samo rezultate Demin-
gove teorije, a ne samu teoriju. Na primer, oni su gledali kružoke kvaliteta u akciji i pret-
postavljali su da se iste stvari mogu raditi i kod njih u Americi.
Obično su gubili iz vida da su kružoci kvaliteta samo jedan deo korporativnog siste-
ma baziranog na Demingovoj fi lozofi ji menadžmenta. Kružoci kvaliteta su retko bili
efektivni na Zapadu, gde sistemi nagrada, i “programa kvaliteta” ohrabruju radnike na
takmičenje. Niko neće da ustupi svoje ideje drugome, da bi taj drugi postao “Radnik
Meseca” ili povećao svoj rejting u kompaniji.
Pokušaji kopiranja japanskih metoda kružoka kvaliteta, ili just-in-time sistema nisu
imali uspeha, što je Demingova teorija predviđala.
Sjedinjene Države su bile u šoku od japanskog poslovnog uspeha sedamdesetih go-
dina, trebalo im je desetak godina da ga dešifruju i da izaberu strategiju za unapređenje
kvaliteta.
Koncept kvaliteta koji je osmišljen u Americi posle Prvog svetskog rata, nije tada
mogao biti primenjen u proizvodno orijentisanoj industriji, tako da je uspeh ovog kon-
cepta u Japanu naterao američke biznismene da razmišljaju o njegovoj primeni.
Američki odgovor na japansku revoluciju kvaliteta. Najveći efekat japanske revolu-
cije kvaliteta je bio masovan izvoz proizvoda u Ameriku. Američki odgovor je sadržao
niz mera od kojih neke nisu bile usmerene na unapređenje američke konkurentnosti
�3�. Među prvim merama koje nisu dale očekivane rezultate bile su sledeće:
1. Blokiranje uvoza iz Japana što nije izazvalo simpatije javnosti i potrošača, a nije
doprinosilo ni povećanju konkurentnosti američkih kompanija.
2. Zajednička ulaganja, u kojima je najčešće japanski partner imao dominantnu
ulogu u proizvodnji, a američki u marketingu, što je dalo bolji rezultat od
zabrane uvoza iz Japana.
3. Unapređenje kvaliteta, u čemu američki top menadžment nije imao iskustva,
pa je angažovao različite eksperte za kvalitet sa kojima su defi nisali različite
strategije za unapređenje kvaliteta, kopirajući japanska iskustva. Rezultati su
generalno bili nezadovoljavajući usled nedostatka ispravne dijagnoze, šta su
potrebe kompanije pre primene temeljitih popravki.
40
Lekcija je naučena. Osamdesetih godina kvalitet postaje modni hit u Americi. Od 1984. godine kvalitet postaje nacionalni prioritet u Sjedinjenim Državama, kada je okto-bar proglašen kao mesec kvaliteta. 20. avgusta 1987. godine je donesen poznati Državni zakon 100-107, kojim je kreirana Melkolm Baldridžova Nacionalna nagrada za kvalitet kao najviše priznanje za izvrsne performanse američkih kompanija. Zakon je donesen pošto su u Sjedinjenim Državama postali svesni sledećih činjenica �24�:
��Da je strana konkurencija preuzela liderstvo u kvalitetu proizvoda i procesa na tržištu Sjedinjenih Država.
��Da je rast produktivnosti bio manji nego kod strane konkurencije u posled-nje dve dekade.
�� Američki biznis je počeo da shvata da su troškovi siromašnog kvaliteta u kompanijama dostigli više od 20 procenata nacionalnog prihoda od prodaje.
��Da unapređenje kvaliteta proizvoda i usluga ide ruku pod ruku sa unapre-đenjem produktivnosti, sniženjem troškova i porastom profi tabilnosti."
Menadžment nagradom i razvoj TQM modela na kome se ona zasniva vrši Naciona-lni institut za standardizaciju i tehnologiju (NITS) u saradnji sa Američkim udruženjem za upravljanje kvalitetom (ASQC). Nagradu za kvalitet na originalnom TQM modelu tradicionalno svake godine dodeljuje Predsednik Sjedinjenih Država na ceremoniji u
Vašingtonu.
“Sjedinjene Države su najkonkurentnija nacija na svetu. Kvalitet je ključ za
zadržavanje ove titule. Melkolm Baldridžova Nacionalna nagrada za kvalitet pomaže
kompanijama SAD da zadovolje kupce i unaprede celokupne performanse i mogućnosti
kompanije” �24�.Predsednik SAD, .
Američki Kongres je inicirao studiju o efi kasnosti TQM za nacionalnu ekonomiju. Američka Fondacija za kvalitet formirana 1987. godine, dala je dugoročnu podršku raz-voju i promociji TQM modela.
Iskustva koja su američke kompanije stekle na unapređenju kvaliteta su dala od-govor: koja strategija omogućava najbolje rezultate i zašto, odnosno koja je strategija loša i zašto. Neke od ovih naučenih lekcija predstavljale su dobru polaznu osnovu za buduću veliku američku strategiju.
Kada je J.M.Juran pre četiri decenije prognozirao da će Japan postati svetski lider u kvalitetu, svi su se čudili i nisu verovali u to. On je izneo ovakvu prognozu na osnovu činjenica o prihvatanju njegovih i Demingovih ideja o kvalitetu, imajući u vidu vreme kada su pre pet decenija boravili u Japanu.
Na konferenciji EOQ u Dablinu 1990.godine Juran se odvažio da prognozira da će u narednoj dekadi svetski lider u kvalitetu biti Sjedinjene Države �25�. “Made in USA” opet će postati simbol svetskog kvaliteta. Čak ako SAD i ne stigne Japan, on očekuje veliki napredak u konkurentnosti. Svoje najnovije prognoze zasniva na činjenici da sreće sve više američkih direktora koji kažu: “Naš glavni prioritet je kvalitet, ako je kvalitet u redu
tada će sve drugo biti u redu”
41
Prema mišljenju dr Jurana: “ Kada je 30% američkih proizvoda bilo neuspelo nasuprot
3% japanskih, to je bila ogromna razlika. Ali sa odnosom 0.3% i 0.03%, razlika više neće biti
tako velika”.
Američki “Motorola Inc” bi uskoro mogla da ostvari neverovatan cilj - 60 defekata ili
čak manje na milijardu proizvoda koje izbacuje.
Sve više zapadnih kompanija, jedna za drugom uvode mesto potpredsednika za
kvalitet - kvalitet postaje poslovna funkcija na nivou prve linije menadžmenta.
2.4.3 Evropska strategija
Pošto se evropska industrija oporavila nakon Drugog svetskog rata, ona je radije
sledila američki nego japanski model načina rada i unapređenja kvaliteta.
Evropa je sa zakašnjenjem od desetak godina za Amerikom svoju strategiju
unapređenja kvaliteta ugradila u temelje Evropske zajednice, a potom Evropske unije.
Shvativši opasnost od japanske i američke privredne ekspanzije, a posebno značaj
unapređenja kvaliteta, EZ je u temelje svoje državne zajednice ravnopravno ugradila:
1. političke elemente
2. ekonomske elemente i
3. tehničke elemente.
Projekat Evropa 92 je bio odgovor Evrope Japanu i Americi u podizanju nivoa kvalite-
ta i konkurentnosti stvaranjem mehanizama u kojima je sistem kvaliteta po ISO 9000
dobio centralno mesto �25�. Bela knjiga, (Milano, 28. i 29. juni 1985.) dokument EZ u kome su precizirane os-
novne postavke jedinstvenog unutrašnjeg tržišta, a program akcija Evropske zajednice
za njegovo ostvarivanje grupiše se u tri poglavlja:
��uklanjanje fi zičkih granica u kontroli robe i lica, trgovini i saobraćaju,
��uklanjanje tehničkih prepreka slobodnom kretanju robe, kapitala i radne snage,
��ukidanje poreskih barijera u prometu.
Unutrašnje međudržavne fi zičke, tehničke i poreske granice su potisnute na spoljne
granice Zajednice odnosno Unije kojima se ona graniči sa ostatkom sveta. Za sposobne
to znači pojednostavljen ulazak i poslovanje unutar cele Unije, za sve ostale je nesa-
vladiva barijera. Spoljne granice Unije pri tome dobijaju potpuno novi sadržaj u čemu
dominantnu osnovu čine tehničke barijere u čijoj je osnovi kvalitet.
Najveća ulaganja u periodu pripreme za uspostavljanje jedinstvenog unutrašnjeg
tržišta vršena su u cilju savladavanja tehničkih prepreka, jer je izvesno da se njihovim
uklanjanjem ostvaruju najveće uštede. Na slici 2.4.3-1 su prikazani procenti očekivanih
ušteda �25�.
42
Ukupne uštetde
milijardi DEM
Legenda:
A - trgovinske barijere
B - tehničke barijere
C - sniženje cena
D - smanjenje konkurencije
Slika 2.4.3-1: Mogućnosti ušteda uvođenjem
jedinstvenog evropskog tržišta
Ovakav ekonomski motiv bio je dovoljan generator da “kvalitet eksplodira” u Evropi.
Eksplozija je bila tolika da je dala novi zamah globalnom unapređenju kvaliteta u celom
svetu.
Osnovno načelo Bele knjige u delu koji se odnosi na uklanjanje tehničkih prepreka
se svodi na to da proizvod zakonski pušten u prodaju u jednoj od država članica mora da
ima slobodan pristup na tržištu svih članica Evropske zajednice.
Odabrana strategija EZ u realizaciji postavljenog cilja je podrazumevala ujednačenost
regulative za kvalitet proizvoda i za isporučioce na tržištu EZ, ali i svih proizvoda koji
se uvoze na to tržište.
Komisija Evropske zajednice je donela tri dokumenta u kojima su postavljeni prin-
cipi za realizaciju evropske strategije.
Novi pristup usaglašavanja tehničkih propisa i standarda, dokument u kome se
defi niše način ostvarivanja jednakosti tehničke regulative predviđa:
��usaglašavanje normativnih akata - tehničkih propisa u osnovnim zahtevima u po-
gledu bezbednosti, zaštite zdravlja ljudi i domaćih životinja i zaštite potrošača,
koje proizvod mora da zadovoljava,
��donošenje evropskih standarda i tehničkih specifi kacija od evropskih regionalnih or-
ganizacija za standardizaciju (CEN, CENELEC, CEPT, AECMA, RILEM i dr.),
��međusobno prihvatanje nacionalnih normi i priznavanje različitosti sadržanih u
njima u nedostatku važećih evropskih standarda,
��ispitivanje i sertifi kacija proizvoda i proizvođača na principu međusobnog prizna-
vanja rezultata ispitivanja, atestiranja i sertifi kacije, a na osnovu važećih pravila
i uslova za nadležne laboratorije i organizacije za sertifi kaciju.
43
Globalni pristup tehničkim specifi kacijama, ispitivanju i sertifi kaciji, dokument u
kome su defi nisani principi za akreditaciju, prema EN 45000 standardima �27�:1. Sertifi kacionih tela za sertifi kaciju:
- proizvoda,
- kadrova i
- sistema kvaliteta po ISO 9000 i
2. Laboratorija za ispitivanje proizvoda.
U istom dokumentu su defi nisani principi za sertifi kaciju:
- proizvoda
- kadrova i
- sistema kvaliteta po ISO 9000.
Na osnovu ovih principa formirane su akreditacione i sertifi kacione šeme sa resur-
sima za provođenje ovog projekta.
Evropska politika za promociju kvaliteta. Savet ministara Evropske komisije je us-
voio, a Generalni direktorat III za industriju je izdao 30. oktobra 1996. godine Evropsku
politiku za promociju kvaliteta za evropsku konkurentnost, u kojoj se postavlja za cilj
IZVRNOST �16�.Na slici 2.4.3-2 je prikazana evolucija evropske politike za slobodno kretanje robe
od starog pristupa, koji je baziran na potpunoj zakonodavnoj i državnoj regulativi i
intervencijama kao obaveznim, prema novom pristupu sa tržišno orijentisanim inici-
jativama baziranim na homogenom sistemu koji kombinuje dobrovoljne i obavezujuće
mere usaglašavanja ocenjivanja sa standardima i kupčevim specifi kacijama.
Osnovne odlike evolucije evropske politike kvaliteta su sledeće:
��Novim pristupom je utvrđena obavezna tehnička harmonizacija evropskih stan-
darda kao neobaveznih dokumenata i direktiva kao zakonskih dokumenata
koje se odnose na bezbednost, zaštitu okoline i zaštitu zdravlja ljudi.
�� Globalnim pristupom je utvrđena obaveza usaglašenosti ocenjivanja (akredi-
tacija i sertifi kacija) ispitnih laboratrija, kadrova, kvaliteta proizvoda i sistema
kvaliteta.
��Zahtevi za CE znak su postali uslov za izlazak na tržište i vidno su istakli regu-
lativu bezbednosti Zajednice.
��Sertifi kacija sistema kvaliteta uspostavljena za kompanije, posebno za sred-nja i
mala preduzeća, postala je važan način demonstriranja usaglašenosti sa zahte-
vima kupca (regulisanim i privatnim).
Navedene mere kao dominantno tehničko-tehnološke obezbedile su zaštitu evrop-
skog tržišta, ali nisu bile dovoljne da obezbede ekonomski opstanak i konkurentnost
evropskih kompanija na otvorenom međunarodnom tržištu.
44
NO
VI P
RIS
TUT
- NER
EGU
LISA
NE
DO
BRO
VOLJ
NE
TRŽI
ŠNO
OR
IJEN
TISA
NE
MER
E
1980
ZAKONSKEMERE
TRŽIŠNEMERE
Carinske i administrativnemere
UsaglasavanjeTehnickih propisa iStandarda
Akreditacija(EN 45000)
SertifikacijaOcena
Ispitivanja ( ISO 9000: 87/94)
Poslovna izvrsnost za evropsku konkurentnost(EFQM Model BE - EQA)
Novi pristup
Globalni pristup
1985 1990 1995 2000
Nova politika kvaliteta
Evropska vizija kvaliteta
STAR
I PR
ISTU
P - R
EGU
LISA
NE
ZAKO
NSK
E M
ERE
EVROPSKI NIVO KONKURENTNOSTI
- Raznolikost- "Made in Europe" = Izvrsnost- Kultura "Zajednicke pobede"
(EFQM BE:2000
ISO 9000:2000
Bela knjiga
2005
Slika 2.4.3-2: Evolucija evropske politike kvaliteta
Iskustva evropskih kompanija pokazuju da primena strategije menadžmenta
kvaliteta - TQM (kao što je određeno u Evropskoj nagradi za kvalitet), koja je orijen-
tisana prema zadovoljenju kupca, bazirana na kontinualnim poboljšanjima i podržana
sa odgovornošću celog osoblja, može dati kompanijama instrument za porast njihove
konkurentnosti.
Evropska politika kvaliteta je logičan korak na putu od usaglašavanja sa zahtevima bez-
bednosti (posebno kroz direktive CE znaka) prema ekonomskoj konkurentnosti i poslovnoj
izvrsnosti kroz strategiju menadžmenta kvaliteta.
Evropska politika kvaliteta je oblikovana da razvija okruženje u kome kompanije i javna
administracija u Evropi imaju za cilj da ostvare izvrsnost svojih izlaza i interne organizacije
za korist društva u celini. Ova politika treba da razvije evropski imidž i kulturu kvaliteta
reaktiviranjem i razvojem instrumenata i resursa (tehničkih i ljudskih) za kreiranje svesti
i da promoviše kvalitet u partnerstvu sa industrijom i drugim delovima u horizontalnom
pristupu.
45
Pet specifi čnih akcija u okviru evropske politike kvaliteta:
a) Evropska nagrada za kvalitet bazirana na EFQM modelu za TQM
b) Evropska benčmarking kuća i privatne i javne benčmarking inicijative
c) Evropska nedelja kvaliteta
d) Evropski monitoring kvaliteta za tržišnu ocenu progresa kvaliteta
e) Evropski sistem za kvalifi kaciju profesionalaca za kvalitet.
Evropska politika za promociju kvaliteta je okvir za kontinualno uključivanje
tehničke infrastrukture (obezbeđenje kvaliteta, sertifi kacija, akreditacija) u industrijske
i ekonomske inicijative (benčmarking, nagrade kvaliteta, samoocenjivanje, kvalitet u
razvoju...) i za podizanje osećaja veza na evropskom nivou prema različitim lokalnim,
nacionalnim i evropskim inicijativama koje mogu imati efekta na njihove aktivnosti
(državna pomoć, regionalni programi razvoja, različiti tipovi vladinih institucija, za-
konodavna politika...).
Evropska vizija kvaliteta. Na predlog Evropske organizacije za kvalitet (EOQ) us-
vojena je 2000. godine evropska vizija kvaliteta.
Vizija kvaliteta ide značajan korak dalje ka integrisanju kvaliteta u opšte društvenu
sferu na kojoj počiva suština opstanka i razvoja evropske integracije čiji je krajnji cilj
IZVRSNOST. Vizija se zasniva na prednostima Evrope kao društva sa mnoštvom
individualnih kultura, religija, nacija, jezika itd. i na obezbeđenju sinergije njihovog
kreativnog i inovativnog delovanja, uz očuvanje tradicionalnih vrednosti.
Evropska vizija kvaliteta se može sumirati kroz tri glavna elementa:
1. Raznolikost – kritična komponenta sposobnosti evropske konkurentnosti, koja
afi rmiše svoje potencijale kroz više individualnih pristupa, pre nego kroz jedan
uniformni. To se može ostvariti ako se obogate i primene savremeni koncepati kao
što su: inovativnost, kreativnost, konkuretnost i solidarnost.
Raznolikost znači podrška različitim jezicima, kulturama, verama, razmenama in-
formacija i slušanje drugačijih mišljenja.
2. “Evropske vrednosti” – kreiranje evropske mitologije bazirane na postojećim os-
novama i novim vrednostima. Tradicionalni pristup evropskih organizacija zas-
novan na kopijama drugih pristupa, treba da bude zamenjen novim koji predstav-
lja novi evropski mit sa značenjem: “Made in Europe = Izvrsnost”
Evropske vrednosti treba da budu razvijene na osnovu integracije postojećih i mode-
rnih vrednosti koncepta TQM/izvrsnosti. Evropski model izvrsnosti, benčmarking,
samoocenjivanje i ostale inicijative kvaliteta pomažu promociju evropskih vrednosti.
Ključne vrednosti su dignitet, jednakost, liberalna demokratija, ljudska prava, razno-
likost i bogatstvo mišljenja kod stvaranja jedinstvenog evropskog verovanja.
3. Razvoj kulture “zajdničke pobede”. Pobednička formula je primena novih formi
rada kroz partnerstvo, grupisanje i saradnju. Originalna karakteristika evrop-
ske kompetentnosti treba da bude balans između međusobne kooperativnosti i
konkurentnosti.
46
“Made in Europe” treba da bude sinonim za visoke standarde, izvrstan dizajn, etički
menadžment i jedinstveno kvalitetno partnerstvo između javnog, privatnog i trećeg sektora.
Evropska vizija kvaliteta doprinosi da se nakon uniformnosti, standardizovanosti i
hijerarhijskih odnosa, aktivira novo shvatanje dinamičke snage raznolikosti. Zasnova-
na na zajedničkim osnovama, širi vrednosti i razvija institucije koje omogućuju mirnu
saradnju i međusobno obogaćivanje ideja i prakse.
Pitanja za diskusiju i vežbe:
1. Navedite neke civilizacijske šanse i pretnje vremena u kome živimo.
2. Koje su tri vodeće dimenzije civilizacijskih vrednosti modernog doba na globa-
lnom nivou i u čemu se nadmeću?
3. Globalizacija – značenje, koristi, opasnosti, amerikanizacija, ekspanzija Kine i
Indije.
4. Koja su karakteristična gledišta nove poslovne fi lozofi je i kako se vrši evolucija
fabričke proizvodnje?
5. Koje promene obuhvataju japanska predviđanja za 21 vek, kao odgovor na novu
svetsku realnost?
6. Koja su četiri najpoznatija gurua kvaliteta? Po čemu su poznati njihovi pristupi?
7. Šta je bilo odlučujuće da Japan prihvati novi koncept kvaliteta?
8. Kako je izgledao američki odgovor na japansku revoluciju kvaliteta?
9. Evropska strategija unapređenja kvaliteta – bela knjiga, novi i globalni pristup,
evropska politika kvaliteta?
POGLAVLJE 3
Razvoj kvaliteta
Sadržaj:
3.1 Evolucija kvaliteta
3.2 Evolucija menadžmenta kvaliteta
3.3 Evolucija kvaliteta menadžmenta
3.4 Novi pristup poboljšanjima i inovacijama
49
3. RAZVOJ KVALITETA
3.1 Evolucija kvaliteta
Defi nicije iz oblasti menadžmenta kvaliteta
Reč kvalitet ima višestruko značenje. Da bi se moglo uspostaviti sporazumevanje
iz oblasti kvaliteta defi nisani su osnovni termini koji se koriste u komunikacijama. U
ovom poglavlju se daju samo one defi nicije koje su bitne za evoluciju kvaliteta. Da bi se
shvatila evolucija teorije kvaliteta daju se uporedno defi nicije termina prema standardu
ISO 8402:1994 - Rečnik termina iz oblasti kvaliteta i ISO 9000:2005 – Menadžment
sistem kvaliteta – Osnove i rečnik.
Termini u standardu ISO 8402:1994 godine većinom su defi nisani po principu
odozdo-nagore, tj. svaki pojam je defi nisan opisno tako što su opisani svi njegovi sasta-
vni delovi i veze među njima. Samo neki termini su defi nisani po principu odozgo-
nadole.
Termini u standardu ISO 9000:2005 �130� defi nisani su hijerarhiski odozgo-nado-
le, polazeći od najekonomičnijeg opisa jednog pojma, imenovanjem njegovih grupa i
opisivanjem karakteristika koje ga razlikuju od njegovog nadređenog termina ili nje-
mu srodnih termina. Na slici 3.1-1 je dat grafi čki prikaz pojmova koji se odnose na
menadžment, a obuhvataju menadžment sistem (sistem menadžmenta), menadžment
kvaliteta, menadžment sistem (sistem menadžmenta) kvaliteta itd.
Ovaj princip je postavljen otvoreno i pruža mogućnosti za uključivanje termina
drugih menadžment sistema koji nisu defi nisani ovim standardom. Na taj način je au-
tor u ovoj knjizi (slika 3.1.1-1) uključio EMS – Menadžment sistem životne sredine
(okoline) i OH&SMS – Menadžment sistem zdravlja i bezbednosti zaposlenih po nave-
denoj terminološkoj analogiji.
Defi nicije termina sistem i menadžment po ovom principu (slika 3.1-1) su osnova iz
kojih se izvode sve ostale.
Sistem – Skup međusobno povezanih i delujućih elemenata.
Defi nicija termina sistem je univerzalna i može se primeniti za sve poznate uređene
sisteme u kojima postoji više elemenata međusobno povezanih i sa uzajamnim dejs-
tvom. Navode se primeri nekih opštepoznatih sistema:
��sunčev sistem se sastoji od sunca i planeta međusobno povezanih silama privlačenja, usklađenim kretanjem i dejstvom jedne na drugu, što omogućava da ovaj sistem funkcioniše i da je na jednoj od planeta – Zemlji stvoren život,
��elektroenergetski sistem se sastoji od proizvođača, prenosnika, distributera, potrošača električne energije i samog toka električne energije, koja čini osnovu funkcionisanja savremene civilizacije,
��obrazovni sistem se sastoji od zakonskih pravila, programa, nastavnog osoblja, učila, nastave, ocena, itd., koji obezbeđuje korisnicima sticanje i verifi kaciju
znanja potrebnih u njihovom budućem radu.
50
Slika 3.1-1: Grafi čki prikaz pojmova vezanih za menadžment �130, strana 23�
Kada se radi o sistemima menadžmenta (menadžment sistemima) važno je utvrditi
svrhu samih sistema, odrediti njihove elemente i uspostaviti što bolje veze i delovanje
među njima. Menadžment kvaliteta je usredsređen na defi nisanje menadžment sistema
organizacije, ne ograničavajući se isključivo na nju.
Menadžment – Kordinisane aktivnosti za vođenje organizacije i upravljanje njome.
Napomene: Na engleskom jeziku termin „menadžment“ ponekad označava ljude, na
primer pojedine osobe ili grupe ljudi sa ovlašćenjima i odgovornostima za vođenje i up-
ravljanje organizacijom. Kada se „menadžment“ koristi u tom značenju, uvek će se koris-
titi sa nekom oznakom da bi se izbegla konfuzija sa konceptom „menadžment“ koji je ovde
defi nisan. Na primer, „najviše rukovodstvo“, „srednje rukovodstvo“, itd.
U prevodu na srpski jezik u standardu JUS ISO 9000:2000 i 2005 termin „management“
se prevodi na dvojak način:
��Kada se termin „management“ koristi u smislu navedene defi nicije (koordinisane
aktvinosti...) u srpskom jeziku se koristi reč „menadžment“.
��Kada se termin „management“ koristi da označi pojedine osobe ili grupe ljudi sa
ovlašćenjima i odogovrnostima u srpksom jezijku se prevodi sa rečju „rukovodstvo“.
51
Menadžment sistem – Sistem za uspostavljanje politike i ciljeva i za njihovo ostvarivanje.
Napomena: Menadžment sistem jedne organizacije može uključiti različite menadžment sisteme kao što su menadžment sistem kvaliteta, fi nansijski menadžment sistem ili menadžment sistem životne sredine.
Kao što se sa slike vidi, cela priča oko menadžmenta se svodi na to da se efektivno i efi kasno ostvare politika i ciljevi organizacije.
Efektivnost – širina do koje su realizovane planirane aktivnosti i ostvareni planirani rezultati.
Efi kasnost – odnos između ostvarenih rezultata i upotrebljenih resursa.
Kvalitet - defi nicija po ISO 8402:1994: “Celokupnost karakteristika nekog entiteta, koje se odnose na njegovu sposobnost da zadovolji iskazane potrebe i potrebe koje se podrazumevaju.”
Entitet može biti:
��aktivnost ili proces,
��proizvod,
��kompanija, sistem ili osoba, ili
��bilo koja kombinacija od napred navedenog.
NAPOMENE:
1) U ugovornim okolnostima, ili zakonom regulisanim okolnostima, kao što je na
primer nuklearna bezbednost, potrebe su specifi cirane, dok u drugim okolnostima
potrebe koje se podrazumevaju treba da budu identifi kovane i defi nisane.
2) U mnogim slučajevima potrebe se mogu menjati tokom vremena; to podrazume-
va periodično preispitivanje zahteva za kvalitet.
3) Potrebe su obično prevedene u karakteristike sa specifi ciranim kriterijumima.
Potrebe mogu obuhvatiti, na primer, aspekte performansi, upotrebljivost, sigurn-
ost funkcionisanja (raspoloživost, pouzdanost, pogodnost održavanja), bezbe-
dnost, uticaj okoline, zahteve društva, ekonomičnost i estetiku.
4) Termin “kvalitet” ne treba da se koristi kao jedini termin za izražavanje stepe-
na savršenosti u komparativnom smislu, niti treba da se koristi u kvantitativnom
smislu za tehnička vrednovanja. Da bi se izrazilo ovo značenje, treba da se koristi
kvalifi kacioni pridev. Na primer, mogu se koristiti sledeći termini:
a) ”relativni kvalitet” kada su entiteti rangirani na relativnoj osnovi prema
stepenu savršenosti ili komparativnom smislu (ovo ne treba zameniti kla-
som),
b) “nivo kvaliteta” u kvantitativnom smislu (kako je korišćeno kod uzorkova-
nja za prihvatanje) i “mera kvaliteta” kada se sprovode precizna tehnička
vrednovanja.
52
5) Postizanje zadovoljavajućeg kvaliteta obuhvata sve faze petlje kvaliteta u celini.
Doprinosi ovih različitih faza kvalitetu se ponekad radi isticanja odvojeno iden-
tifi kuju; na primer: kvalitet u odnosu na defi niciju potreba, kvalitet u odnosu na
projektovanje proizvoda, kvalitet u odnosu na usaglašenost, kvalitet kao podrška
proizvodu tokom njegove upotrebe.
6) U nekim referencama, kvalitet se defi niše kao:
��“pogodnost za upotrebu” ili
��“pogodnost za namenu” ili
��“zadovoljavanje kupca" ili
��“usaglašenost sa zahtevima”.
Ovo predstavlja samo neke vidove kvaliteta, kao što je gore defi nisano.
Kvalitet - defi nicija po ISO 9000:2005: “Nivo do kojeg skup svojstvenih karakteristika
ispunjava zahteve.”
NAPOMENA 1 – Termin “kvalitet” može se koristiti sa pridevima kao što su:
nedovoljan, dobar ili izvrstan.
NAPOMENA 2 – “Svojstven”, za razliku od “pridodat”, znači postojanost u
nečemu, naročito kao trajna karakteristika.
Aspekti kvaliteta, defi nisani u evropskoj viziji kvaliteta, obuhvataju sledeće oblasti
[104]:
- komercijalni kvalitet – odnos kupac – proizvođač, koji se primarno odnosi na
razmenu proizvoda i usluga na tržištu,
- organizacioni kvalitet – odnos organizacije i njene okoline, način kako se stvari
rade, kako su procesi i sistemi organizovani i kako se koriste resursi,
- kvalitet vlasti – odnos građanin – vlast, koji se odnosi na ispunjenje političke
misije i ostvarenje opštih društvenih vrednosti kao što su zakonitost, jedna-
kost, sigurnost i bezbednost.
Da bi se obezbedilo defi nisanje i merenje navedenih aspekata kvaliteta potrebno je
izvršiti njihovu detaljizaciju po više elemenata. U tom smislu je neophodno dati odgo-
vore na sledeća pitanja proistekla iz defi nicije kvaliteta:
- Ko defi niše zahteve?
- Ko ocenjuje ispunjenje zahteva?
- Šta su objekti ili entiteti na koje se odnose zahtevi i karakteristike?
U tabeli 3.1-1 su date zainteresovane strane koje defi nušu zahteve i ciljeve kvalite-
ta i ocenjuju njihovo ostvarenje. Kod tradiconalnog, troškovnog poimanja kvalite-
ta isporučilac ili proizvođač je taj koji defi niše i ocenjuje kvalitet proizvoda. Kod
marketinškog značenja kvaliteta kupac je taj koji defi niše i ocenjuje kvalitet proizvoda.
Kod totolanog kvaliteta, pored kupca, obuhvaćeni su zahtevi i ocene kvaliteta ukupnih
rezultata ili izlaza (outputs) jedne organizacije od strane svih zainteresovanih strana ili
korisnika (stakeholders).
53
Tabela 3.1-1: Zainteresovane strane koje defi nišu i ocenjuju ispunjene zahteva
Tradicionalno, troškovno
značenje kvaliteta
Marketinško značenje
kvalitetaTotalni kvalitet
Isporučilac - proizvođač Kupac - korisnik
(customer)
Kupac - korisnik
Vlasnik, akcionar
Zaposleni
Partenri
Društvo
(stakeholders)
Na slici 3.1-2, prema konceptu totalnog kvaliteta, dat je odnos između aspekata
ciljeva i zahteva zainteresovanih strana i entiteta na koje se odnose zahtevi kvaliteta,
a koji predstavljaju aspekte perfomansi jedne organizacije. Takođe je prikazan odnos
imeđu performansi interne organizacije odnosno njenog menadžment sistema i per-
formansi rezultata koje organizacija postiže.
Slika 3.1-2: Odnos između aspekata ciljeva, zahteva i performansi organizacije
Rezultati organizacije (kompanije, fi rme,...) u trenutku posmatranja su posledica
dotadašnjih mogućnosti njene interne organizacije, tako da se sa pravom mogu posma-
trati kao performanse prošlosti. Performanse interne organizacije su uzrok postignutih
rezultata i smatraju se za performanse budućnosti jer su indikator ulaganja napora u
reusurse i procese koji će se iskazati tek u narednom periodu.
54
Evolucija koncepta od tradicionalnog do totalnog kvaliteta se poklapa sa evolucijom
industrijskog razvoja i sa razvojem koncepta organizacije i menadžmenta.
Na slici 3.1-3 je prikazana evolucija kvaliteta kroz razvoj dominantnih metoda i
tehnika u pojedinim periodima nakon industrijske revolucije, kada su prihvaćeni na
globalnom nivou[32]. Važno je istaći da svaki naredni metod ne isključuje prethodni
već ga uključuje, svodeći ga na prihvatljivu meru.
Objašnjenje svake od navedenih etapa je dato kroz predstavljanje njihovih defi nicija
i objašnjenje značenja svakog od navedenih pojmova.
I&T (Inspection & Test)-Kontrolisanje i ispitivanje.
Defi nicija po ISO 8402:1994: “Aktivnosti kao što su merenje, ispitivanje, provera-
vanje, merenje jedne ili više karakteristika nekog entiteta i njihovo poređenje sa speci-
fi ciranim zahtevima radi određivanja usaglašenosti za svaku karakteristiku.”
Defi nicija po ISO 9000:2000: “Kontrolisanje – vrednovanje usaglašenosti posma-
tranjem i procenjivanjem uz, kada je to pogodno, merenje, ispitivanje ili procenjivanje
primenom šablona”.
“Ispitivanje – utvrđivanje jedne ili više karakteristika po proceduri”.
Želja za kvalitetom kod kupaca se nije razvila sada. U ljudskoj istoriji interesovanje
čoveka za kvalitet je daleko starije od interesovanja za novac. Tri najvažnija pokazatelja
poslovanja u istoriji čovečanstva kojima se poklanjala najveća pažnja prema Dr Kondou
su (11):
- kvalitet .......................... 1.000.000 godina
- troškovi ......................... 10.000 godina
- produktivnost ............. 200 godina.
Davanjem značaja troškovima i produktivnosti značaj kvaliteta je opadao. Danas
smo u eri kada kvalitet ponovo postaje najznačajniji faktor poslovanja. Kako je dolazilo
do ovih promena?
Prema Dr Juranu, kod prve razmene koja se ostvarivala direktno između ljudi na
seoskoj pijaci, kvalitet je bio implicitno sadržan kao opredeljujući faktor u izboru par-
tnera i proizvoda. U ovom slučaju vlasnik proizvoda bio je istovremeno menadžer,
proizvođač i prodavač, a kupac je bio i krajnji korisnik tog proizvoda. Pošto je dolazilo
do razmene, oba partnera su bila istovremeno u obe uloge.
U slučaju neposredne razmene poizvoda do nesporazuma nije dolazilo pošto je ku-
pac:
��mogao da bira proizvod
��bio i krajnji korisnik
��neposredno iskazivao svoje zahteve prodavcu
��imao ugrađene kriterijume prihvatljivosti
��mogao vratiti proizvod prodavcu. ako se utvrde nedostaci.
55
Slika 3.1-3: Evolucija kvaliteta
Kvalitet je “ubijen” industrijskom revolucijom kojom se uspostavlja proizvodno ori-
jentisan koncept sa pažnjom ka obimu proizvodnje i produktivnosti. Javlja se maso-
vna proizvodnja sa potražnjom većom od ponude. Isporučuju se proizvodi u koje se
kupci ne razumeju, tako da proizvođači počinju da diktiraju njihove karakteristike i
performanse. Kompanije postaju sve veće tako da vlasnici, u ime profi ta, predaju vlast
menadžerima. U tehnološkom lancu jednog proizvoda ima sve više učesnika i krajnji
korisnik se sve više udaljava od proizvođača.
U takvim uslovima, kupac je srećan da uopšte može dobiti bilo kakav proizvod i
kvalitet prestaje biti važan faktor za prodaju. Menadžement u borbi za povećanje profi -
ta skreće svoju pažnju i napore sa kvaliteta na kvantitet i produktivnost.
56
Industrijska revolucija rezultirala je rastom velikih proizvodnih kompanija sa
višestrukim proizvodnim linijama. Prva velika, čak katastrofalna greška koja se desila
u takvim uslovima, bilo je davanje odogovornosti za kvalitet kontroli kvaliteta - jedinoj
funkciji u kompaniji koja ga ne stvara. Kontrolisanje i ispitivanje je obuhvatalo samo
kontrolu proizvoda u procesu proizvodnje.
Na slici 3.1-4 prikazana je organizacija kontrolisanja u prvim fabrikama gde su kon-
trolori bili u organizacionoj jedinici proizvodnje, bez sopstvene celine, a podnosili su
izveštaje direktno poslovođama �33�.Rezultat ovakvog kontrolisanja i ispitivanja su bili škart, dorade i ozbiljne greške i
skandali u kvalitetu. Kontrolori, bez znanja i obrazovanja, bili su obični “brojači mrt-
vaca”.
Dalji nastavak ove katastrofe u oblasti kvaliteta odvijao se u pravcu stvaranja neza-
visnih odeljenja za kontrolu kvaliteta. Tvorac produktivističke teorije, koja je zasnivala
produktivnost na skupom kvalitetu, je bio Frederik Tejlor (Frederick Taylor). Odeljenja
za kontrolisanje su bila organizovana za proveru kvaliteta na kraju proizvodne linije.
Slika 3.1-4: Organizacija kontrolisanja u prvim fabrikama
Kao ekstreman primer takvog pristupa bila je Western Electric Company, koja je
1928. godine imala 40 000 zaposlenih, od čega 5200 u odeljenju kontrolisanja. Kon-
trola kvaliteta je fokusirana na fi nalno kontrolisanje proizvedenog proizvoda, a brojne
tehnike su razvijene za potrebe procesa kontrolisanja.
Mnogobrojni kontrolori su bili uključeni u vizuelno kontrolisanje proizvoda tokom
procesa proizvodnje. Pošto se radilo samo o kontroli kvaliteta proizvoda, nije se moglo
uticati na otklanjanje uzroka problema u ranijim fazama poslovnog procesa.
57
QC (Quality Control) - Upravljanje kvalitetom
Defi nicija po ISO 8402:1994: “Operativne tehnike i aktivnosti koje se koriste da bi se
ispunili zahtevi za kvalitet.”
Defi nicija po ISO 9000:2005: “Deo menadžmenta kvaliteta usredsređen na ispunja-
vanje zahteva kvaliteta”.
Upravljanje kvalitetom obuhvata operativne aktivnosti usmerene na praćenje pro-
cesa i na uklanjanje uzroka nezadovoljavajućeg rada uz primenu statističkih metoda i
tehnika.
Upravljanje kvalitetom je uglavnom obuhvatalo proces proizvodnje. Ove aktivnosti
realizuju ne samo kontrolori već i tehnolozi, koji primenjuju Statistic Process Control
(SPC) metode za upravljanje tehnološkim proizvodnim procesima. Ove metode su
našle veliku primenu u Americi za upravljanje pojedinim tehnološkim procesima. U
Japanu su SPC metode počele da se primenjuju kako u tehnološkim tako i u poslovnim
procesima van proizvodnje, te kao alati za menadžment.
QA (Quality Assurance) - Obezbeđenje kvaliteta
Defi nicija po ISO 8402:1994: “Sve planirane i sistematske aktivnosti ugrađene u
sistem kvaliteta i prikazane kao potrebne, za obezbeđenje odgovarajućeg poverenja
da će entitet da ispuni zahteve za kvalitet.”
Defi nicija po ISO 9000:2005: “Deo menadžmenta kvaliteta usredsređen na
stvaranje poverenja da će zahtevi kvaliteta biti ispunjeni.
QS (Quality System)- Sistem kvaliteta (1994) QMS (Quality management
system) - Menadžment sistem kvaliteta (2000)
Defi nicija po ISO 8402:1994: “Organizaciona struktura, postupci, procesi, i resursi
koji su potrebni za ostvarivanje menadžmenta kvaliteta.”
Defi nicija po ISO 9000:2005: “Menadžment sistem (sistem menadžmenta) kojim
se, sa stanovišta kvaliteta, vodi organizacija i njome upravlja”.
Značajna promena u pristupu kvalitetu se javlja primenom koncepta obezbeđenja
kvaliteta, koji se karakteriše prevencijom otkaza, a ne njegovim kontrolisanjem.
Obezbeđenje kvaliteta se javlja kao rezultat nove fi lozofi je kvaliteta, a praktična prime-
na dolazi do punog izražaja uvođenjem sistema kvaliteta po ISO 9000.
Za razliku od ranijih metoda, QA obuhvata ceo poslovni proces organizacije, a ne
samo proizvodnju. Primenom ovog metoda ostvaruje se poverenje da će svi zahtevi
kupca biti ispunjeni.
Standard ISO 9000:2005 defi niše sistem kvaliteta kao menadžment sistem orijenti-
san na kvalitet procesa i resursa u kojima se realizuju proizvodi po zahtevu kupca. U
strukturi sistema kvaliteta su zadržani svi elementi iz njegove defi nicije iz 1994. godine.
Potpuno značenje pojma menadžment sistem kvaliteta se odnosi na ukupno uprav-
ljanje i vođenje organizacije.
58
Analogno sa defi nisanjem QMS defi nisani su i EMS po standardu ISO 14001:2004 i OHSMS po standardi OHSAS 18001:1999 kao deo ukupnog menadžment sistema. koji obuhvataju njegove pojedinačne aspekte ili stanovišta. Već čitanjem na prvi pogled uočava se nivo metodološke usklađenosti defi nicija za pojedine menadžment sisteme zavisno od godine izdanja standarda u kojima su defi nisane.
EMS (Envinronmnetal Managment System) - Menadžment sistem životne sredine
Defi nicija po ISO 14001:2004: „Deo ukupnog menadžment sistema organizacije koji se koristi za razvijanje i primenu politike životne sredine i upravljanje aspektima životne sredine“.
NAPOMENA 1 Menadžment sistem je skup međusobno povezanih elemenata ko-jima se uspostavlja politika i ciljevi radi njihovog ostvarenja.
NAPOMENA 2 Menadžment sistem obuhvata organizacionu strukturu, aktivnosti planiranja, odgovornosti, praksu, procedure, procese i resurse.
OHSMS (Occupational Helath and Safety Managment System) - Menadžment sistem zdravlja i bezbednosti na radu
Defi nicija po OHSAS 18001:2007: - Deo menadžmenta sistema organizacije koji se koristi za razvijanje i primenu OH&S politike i upravljanje OH&S rizicima“.
NAPOMENA 1 Menadžment sistem je skup međusobno povezanih elemenata ko-jima se uspostavlja politika i ciljevi radi njihovog ostvarenja.
NAPOMENA 2 Menadžment sistem obuhvata organizacionu strukturu, aktivnosti planiranja (uključujući na primer, ocenu rizika i kolekciju ciljeva), odgovornosti, praksu, procedure, procese i resurse.
QM (Quality Management) - Menadžment kvaliteta
Defi nicija po ISO 8402:1994: “Sve aktivnosti opšte funkcije menadžmenta koji određuje politiku kvaliteta, ciljeve i odgovornosti, a ostvaruju se putem planiranja kvaliteta, upravljanja kvalitetom, obezbeđenja kvaliteta i poboljšanja kvaliteta u ok-viru sistema kvaliteta.”
Defi nicija po ISO 9000:2005: “Koordinisane aktivnosti za vođenje organizacije u odnosu na kvalitet i upravljanje njome u tom smislu”
NAPOMENA: Vođenje i upravljanje u odnosu na kvalitet po pravilu obuhvata us-postavljanje politike kvaliteta i ciljeva kvaliteta, planiranje kvaliteta, upravljanje kvalitetom, obezbeđenje kvaliteta, kao i poboljšanje kvaliteta.
Napomena autora:
Napomena 1: U prevodu terminologije sa engleskog za termine „Quality Man-agement“ i „Qualuty Management System“ na srpski jezik u standardu JUS ISO 9000:2001 koriste se izrazi: menadžment kvalitetom i sistem menadžmenta kvalitetom dok autor koristi izraze: menadžment kvaliteta i menadžment sistem kvaliteta (sistem menadžmenta kvaliteta).
Izraz menadžment sistem ili sistem menadžmenta ima isto značenje i može se koristiti
ravnopravno.
59
Termin menadžment kvalitetom (management by quality) bi se mogao koristiti kada
bi se menadžment odnosio samo na neposredno operativno upravljanje kvalitetom kao
objektom upravljanja (quality control).
Termin menadžment kvaliteta (management of quality) predstavlja daleko šire
značenje od termina menadžment kvalitetom pošto u sebi sadrži planiranje, operativno
upravljanje (control), obezbeđenje i poboljšavanje kvaliteta.
Menadžment kvaliteta je analogan termin kao što su menadžment razvoja, menadžment
medija, fi nansijski menadžment, menadžment zdravlja, strateški menadžment i mnogi
drugi.
Napomena 2: U našoj praksi se umesto termina „Menažment kvaliteta“ jos masovno koristi
termin „Upravljanje kvalitetom“. Da bi se bolje objasnio smisao pogreške, koja nije samo
jezička već i duboko smisaona, u tabeli 3.1-2 je pokazana uporedna skala termina koji se
međusobno mešaju.1
Tabela 3.1-2: Uporedna skala termina koji se međusobno mešaju
Engleski termin Uobičajen srpski termin Preporučen srpski termin 1
Management Upravljanje Menadžment
Control Kontrola Upravljanje
Inspection Kontrola ili inspekcija Kontrolisanje
Napomena 3: Kod prevoda termina QMS, EMS i OHSMS na srpski jezik u različitim JUS
standardima, postoji potpuna konfuzija. Pored nepravilnosti iznesene u napomeni 1, postoje
i druge jezičke i smisaone nepravilnosti. Kod QMS se za enegleski termin „management“ ko-
risti srpski termin „menadžment“, a kod EMS i OHSMS se koristi srpski termin „upravljanje
zaštitom“ (tabela 3.1-3)2
Tabela 3.1-3: Uporedni prevodi termina za različite menadžment sisteme.
Engleski termin po
međunarodnim standardima
Srpski termin po
nacionalnim standardima
Preporučen
srpski termin 2
ISO 9000:2005
Quality Management System
JUS ISO 9000:2001 Sistem
menadžmenta kvalitetom
Menadžment sistem (sistem
menadžmenta) kvaliteta
ISO 14001:2004
Environmental Managment
System
JUS ISO 14001:2005
Sistem upravljanja zaštitom
životne sredine
Menadžment sistem (sistem
menadžmenta) životne
sredine
OHSAS 18001:2007
Occupational Helth and Safe-
ty Management System
OHSAS 18001:2007
Sistem upravljanja zaštitom
zdravlja i bezbednošću na radu
Menadžment sistem (sistem
menadžmenta) zdravlja i
bezbednosti na radu
1 Preporučen srpski termini - Termini koji koristi autor
2 Preporučen srpski termini -Termini koje koristi autor
60
Primer: Upravljanje automobilom, avionom ili termoelektranom je operacija
vožnje odnosno vođenja koju vrši vozač odnosno operator.
Menadžment automobila, aviona ili termoelektrane obuhvata pored upravljanja
i planiranje putovanja odnosno rada, nabavku energenata i rezervnih delova,
održavanje, kontrolisanje ispravnosti, registraciju i pribavljanje potrebnih doz-
vola, itd.
Dalji razvoj kvaliteta odvijao se ka postizanju ekonomskih efekata kvaliteta. Dola-
zi do jačanja funkcije kvaliteta koja je po svemu u prvoj liniji menadžment funkcija.
Pored toga funkcija kvaliteta obogaćuje menadžment novim tehnikama i alatima (QFD,
FMEA, SPC, Auditing, Troškovi kvaliteta...). U ovoj fazi dolazi do uključivanja svih
poslovnih funkcija u postizanje željenog kvaliteta.
ISO 9000:2005 prebacuje težište sa obezbeđenja ka menadžmentu kvaliteta, tako
što defi niše menadžment sistem kvaliteta, integrišući u velikoj meri kvalitet u celoku-
pan menadžment, uključivanjem ekonomskih ciljeva i efekata kvaliteta. Defi nisanjem
zahteva za merenje, analize i poboljšanja, standard ISO 9000:2005 predstavlja korak ka
TQM u delu koji se odnosi na zadovoljstvo kupaca.
Dalja evolucija kvaliteta ide od menadžmenta kvaliteta ka kvalitetu menadžmenta u
ispunjenju postavljenih ciljeva i zadataka.
TQM (Total Quality Manangement) - Totalni kvalitet menadžmenta.
Defi nicija po ISO 8402: “Menadžment pristup u kompaniji usredsređen na kvalitet,
zasnovan na učešću svih njenih članova, usmeren na dugoročan uspeh kroz zado-
voljstvo kupca, a u korist svih članova kompanije i društva.”
ISO 9000:2005 ne defi niše termin TQM. Danas se smatra da svaki vodeći autor ili
organizacija ima svoju defi niciju TQM. Modeli izvrsnosti predstavljaju kreativan okvir
za primenu koncepta TQM u organizacije.
Evolucija TQM ili njegovih delova obuhvatala je sledeće nazive:
��TQ - totalni kvalitet,
��CWQC - upravljanje kvalitetom unutar cele kompanije,
��CWQI - unapređenje kvaliteta unutar cele kompanije,
��TQC - totalno upravljanje kvalitetom,
��TQM - menadžment totalnim kvalitetom (termin koji koristi JUSK),
- totalni menadžment kvaliteta (termin u JUS ISO 8402) i
-totalni kvalitet menadžmenta (tumačenje koje je dala EFQM)
��TQL – totalni kvalitet liderstva.
TQM je poznat kao važan subjekat u teoriji i praksi menadžmenta tokom poslednjih
nekoliko dekada. TQM se zasniva na brojnim idejama u čijoj je osnovi menadžment u
organizaciji sa orijentacijom na kvalitet. Postoje mnogobrojna značenja pojma TQM.
61
Prema J.E.Rosu (Ross), TQM znači sposobnost za kvalitet, u svim funkcijama or-
ganizacie i u svim delovima procesa od početka do kraja, uz istovremenu integraciju
međusobno povezanih funkcija na svim nivoima. To je sistemski pristup menadžmenta
koji ostvaruje veze između različitih elemenata organizacije, tako da je ukupna efe-
ktivnost sistema veća od zbira izlaza pojedinih delova �2�. H. Ericsson i J. Hansson �123� daju pregled defi nicija TQM-a od strane više autora.
Tako Oakland opisuje TQM kao “pristup za unapređenje konkurentnosti, efi kasnosti i
fl eksibilnosti za celu organizaciju”. Dale i Huxtable opisuju TQM kao važnu menadžment
fi lozofi ju, koja održava organizaciju u njenim naporima da dobije zadovoljne kupce.
Hellsten i Klefsjo defi nišu TQM kao “menadžment sistem u stalnim promenama, koji
se sastoji od vrednosti, metodologije i alata čiji je cilj porast zadovoljstva eksternih i
internih kupaca uz reduciranu količinu resursa.”
Evropska fondacija za menadžment kvaliteta (EFQM) postavlja fundamentalan kon-
cept TQM kao metod menadžmenta u organizaciji za ostvarivanje poslovne izvrsnosti
baziran na: fokusu na kupca, partnerstvu sa isporučiocima (dobavljačima), razvoju i
uključivanju zaposlenih.
Evropska organizacija za kvalitet (EOQ) defi niše koncept TQM, kao sveobuhvatan
pristup kvalitetu i konkurentnosti, a ne standardizovani opšte prihvaćeni model. TQM
je višedimenzionalan i dinamičan, uzima u obzir sve značajnije parametre naglašavajući
učešće ljudi i trajno poboljšanje. Uključenje svih zaposlenih u organizaciji takođe znači
da kulturološki aspekti moraju biti deo tog koncepta. Prema tome, globalnom TQM
standardu nema mesta.
Postoji više razlika između TQM metoda i klasičnog menadžment metoda, ali se
osnovna razlika sastoji u tome što se klasični menadžment metod zasniva na pristupu
planiraj -komanduj ili realizuj - kontroliši, a TQM metod ovome dodaje novu aktivnost
poboljšaj uz uključivanje svih zaposlenih.
U ovoj knjizi se koristi termin i značenje TQM kao totalni kvalitet menadžmenta
�129� za koji se uvodi sledeća defi nicija:
“Menadžment pristup:
- baziran na uključivanju svih zaposlenih,
- za postizanje izvrsnosti organizacije i njenih rezultata,
- u ispunjenju zahteva svih zainteresovanih strana,
- kroz proces stalnih poboljšanja”.
Održivi uspeh organizacije – (Sustainable success of an organization)
Defi nicija po ISO/CD 9004: “Sposobnost organizacije ili akitivnosti da održava
ili razvija svoje performanse dugoročno.”
Napomena 1: Održivi uspeh ističe potrebu za balansom između ekonomskih/fi nan-
sijskih interesa organizacije i interesa njenog društvenog i ekološkog okruženja.
Napomena 2: Održivi uspeh se odnosi na zainteresovane strane organizacije (kao
što su akcionari, zaposleni, kupci, korisnici, intresne grupe i društvena zajednica).
62
Baziran na principima koncepta TQM, a koristeći iskustva procesnog modela QMS
i modela izvrsnosti, ISO/CD 9004 �158� defi niše novi menadžment pristup održivog
uspeha organizacije. On treba da omogući da organizacija kombinovano koristi ISO
9001, ISO 9004 i modele izvrsnosti kako bi postigla balans performansi svih aspekata
dugoročnih ciljeva organizacije. Pristup se može koristiti u svim fazama uspešnosti i
zrelosti organizacije, od početnih do naprednih koji uključuje i izvrsne performanse.
TQS- (Total Quality Society) - Totalni kvalitet društva
Kvalitet življenja i održivog razvoja, predstavlja društveni aspekt kvaliteta, odnosi se
na budućnost, a zasniva se na:
- širokom društvenom razumevanju kvaliteta,
- kulturi kvaliteta organizacije,
- poštovanju etičkih normi, poslovnog morala, tradicionalnih vrednosti i duhovnos-
ti čoveka,
- odgovornost organizacije za zdravlje, bezbednost i prava zaposlenih,
- respektu okoline i
- štednji prirodnih resursa.
Best model održivosti bi trebao da objedini izvrsnost i održivi razvoj organizacije sa
društvom i okolinom za ostvarenje ciljeva kvaliteta življenja svih građana i budućih
generacija.
3.2 Evolucija menadžmenta kvaliteta
3.2.1 Kvalitet i novi menadžment stil
“Dok trepneš okom, odigra se bezbroj promena”.
Stara kineska poslovica
Težiti izvrsnosti u poslu i savršenstvu u životu najviši je cilj
koji čovek može sebi da postavi.
Rast je ključna strategija za organizacije u 21. veku. Stagnacija i održavanje stacio-
narne pozicije za kompaniju nisu mogući kao ni za ljudski organizam - kompanija koja
ne raste počinje da se smanjuje. Primena koncepta menadžmenta kvaliteta se zasniva
na premisi da kompanija ne može da opstaje održavanjem statusa-kvo. Pošto se sve oko
nje menja održavanje statusa-kvo znači slabljenje kompanije, tako da organizacija mora
uspostaviti proces poboljšanja i inovacija, da bi imala održivu uspešnost i rast. U pro-
tivnom nastaju negativni trendovi koji vode ka njenom propadanju.
63
“Koji je tip menadžmenta vaša organizacija - krokodil ili dinosaurus?
Krokodil i dinosaurus imaju dosta zajedničkog:
��oba su reptili,
��nisu toplokrvne životinje,
��oba su naseljavali Zemlju u mezozoiku.
Zašto su donosaurusi iščezli pre nekoliko miliona godina, a krokodili su još tu?
Krokodil je bio u stanju da se prilagodi uslovima promena, dok su katastrofalni
događaji menjali okolinu brže nego što je odgovaralo dinosaurusu.
Šta to znači u kontekstu menadžment kulture 21. veka?
Svet ulazi u informatičku ekonomiju:
��kompjuteri postaju beležnice,
��satelitske veze koriste svi,
��internet je u našim kućama.
Sve oko nas se strahovito menja:
��nove tehnologije,
��vreme isporuka se skraćuje,
��logistika se usavršava.
Kupci i korisnici traže informaciju i proizvod just-in-time. Da li vaša organizacija
i dalje čuva svoju brzinu kretanja u promene ?”
Izvor: R.Robie, “Quality Progress”, Februar .
Održivi razvoj, uspeh i rast organizacije zavisi od brojnih makro i mikro faktora. Na
makro nivou ostvaruje se prosperitet društva u celini uz egzistenciju kulturnih razlika i
sličnosti, uz velike tehnološke skokove i vizije šta društvo i biznis treba da budu za 2 ili
20 godina, ali i ugroženost životne sredine, zdravlja i bezbednosti ljudi. Mikro elementi
unutar organizacije obuhvataju liderstvo, promene menadžment stila, veze između za-
poslenih i kupaca, samoocenjivanje, benčmarking, menadžment znanjem i motivaciju
u cilju ispoljavanja potencijala zaposlenih �11, str. 5�. U svetu u kome živimo sve se dramatično menja, tako promene ne samo da nisu
stalne već se vrtoglavo ubrzavaju. Promene su vođene porastom liberalizacije i ogromnih
političkih i socio-ekonomskih preokreta u celom svetu. Tehnologija se menja dramatično
brzo. Ovo ima snažan efekat skoro na sve, a posebno na komunikacije �12, str. 4�. Kako je moguće odgovoriti na promene i obezbediti dugoročan razvoj i rast kom-
panije?
64
Razvoj, rast i promene mogu biti komplementarni faktori ukoliko se unutar kom-
panije uspostavi dinamičan proces internih promena, koji daje odgovore na vanjske
promene i obezbeđuje njenu tržišnu konkurentnost. Ključni elementi tog procesa,
koji daje odgovore na vrtoglave promene i obezbeđuje rast kompanije, su kontinualna
poboljšanja i inovacije, koji obuhvataju:
- proces učenja (od drugih i iz sopstvenih iskustava),
- skokovita poboljšanja i proboje,
- priraštajna poboljšanja i
- inovacije.
Kontinualna poboljšanja i inovacije su interni odgovor na promene u okruženju,
a predstavljaju promene u sredini gde radimo, promene u upravljanju i merenju per-
formansi poslovnih procesa, promene na proizvodima i u samim poslovnim perfor-
mansama. To znači da sve što se radi nikada nije dovoljno dobro i da se uvek mogu
prevazići nekada najbolje performanse ili ushićenja kupaca. Cilj ovakvih promena je
održiva uspešnost u ostvarivanju dugoročnih ciljeva organizacije, a kada je moguće i
izvrsnosti interne organizacije i izlaznih rezultata �11, str. 7�.Apsolutno savršenstvo u materijalnom svetu ne postoji. Kada se radi o duhovnom
savršenstvu Hristos je postavio apsolutni vrhovni ideal: “Budite savršeni kao što je savršen
Otac vaš nebeski”. Izvrsnost u materijalnom svetu defi niše dinamički cilj, koji je realan,
merljiv i ne tako teško uočljiv, iako mu se koordinate neprestano pomeraju.
Koncept izvrsnosti se temelji na izvanrednoj praksi (EFQM – Termini). Termin iz-
vanredan znači: biti superioran u odnosu na druge u istoj grupi ili kategoriji. Lokalna,
nacionalna ili regionalna izvrsnost ne postoji. Ciljevi poslovne izvrsnosti su globalni, a
uključuju sledeće koordinate:
- Visok nivo performansi poslovanja u poredjenju (benčmarking) sa domaćom
i inostranom konkurencijom ili sa najboljim u klasi.
- Pokazivanje dugoročnih trendova poboljšanja u svim aspektima poslovanja.
- Postojanje i primena dobrih metoda i aktivnosti TQM.
Da bi cilj poslovne izvrsnosti bio realan za organizacije iz država u tranziciji, one
moraju izvršiti radikalne promene koje predstavljaju skokovita poboljšanja i proboje u
svim njenim delovima. Ova skokovita poboljšanja se mogu ostvariti ako se uspostavi
proces učenja od drugih korišćenjem vanjskih mentalnih modela. Cilj ovih prome-
na je da se napusti stara i uspostavi nova struktura menadžment sistema, sa novim
menadžment stilom i kulturom zaposlenih, kako bi se mogao postići viši nivo poslovnih
performansi.
Proboj znači promene i dinamičnost, odlučno kretanje prema novom višem nivou
performansi uz primenu u svetu poznatih mentalnih modela �13, str. 3�. Tek nakon
ovih promena organizacije su u stanju da uspostave proces kontinualnih priraštajnih
poboljšanja uz učešće svih zaposlenih.
65
Rast znači da organizacija mora da funkcioniše na globalnoj osnovi, mada global-
izacija ne znači samo prisustvo u mnogim državama. Organizacija mora da iskoristi
najbolje mogućnosti:
- da proizvodi tamo gde su troškovi najniži,
- da prodaje tamo gde su cene najviše,
- da razvija proizvode visokog kvaliteta,
- da se razvoj obavi za što je moguće kraće vreme i
- da uoči prostor na tržištu i iskoristi ga.
Put ka izvrsnosti koji svaka organizacija mora da savlada je prikazan na slici 3.2.1-1,
sa četiri strateška jaza: poslovno-tehnološki, organizacioni, kulturni, i jaz društvene
odgovornosti između krajnjih tačaka – HAOSA i IZVRSNOSTI, odnosno JEDINST-
VENOSTI I ODRŽIVOG RAZVOJA I USPEHA. �107, str. 17�Najniži nivo primitivne organizacije je improvizacija, koja se može okarakterisati kao
“rad bez pravila” i u kojoj je kvalitet u bilo kom obliku suvišan i nepoželjan. Takav vid
organizacije je vezan za protekcionističku i monopolsku privredu koja se uvek svodi na
špekulativnu. Njene odlike su progresivno generisanje problema i manjkavi proizvodi koje
je vode u haos i propadanje. Iako pripadaju dalekoj prošlosti, ovakve organizacije su
nažalost kod nas dominantne.
Tradicionalni stil menadžmenta je orijentisan na rešavanje problema, na im-
provizacije i na kratkoročne ciljeve. On je statičan, zadržava kurs status-kvo i vrši pre-
venciju promena. Čak i kada se ostvaruje potpuno upravljanje u skladu sa utvrđenim
standardima i kada se ništa ne menja organizacija je statična i mogla bi opstati samo u
svetu koji se ne menja.
U takvim organizacijama kontinualna poboljšanja, proboji, primena vanjskih men-
talnih modela i inovacije su tabui. Takav menadžment je takođe problemski orijentisan.
On nije u stanju da odgovori na eksterne promene, da obezbedi ekonomsku konkurent-
nost, dugoročan opstanak i regularan rast organizacije. Njegov najviši domet je da u
okviru određenih monopolskih povoljnosti, uz velike ali ne sistemske napore, zadovo-
ljava trenutne planske potrebe kupaca - bez obzira na kvalitet i inovativnost proizvoda,
ne vodeći računa o ekonomičnosti poslovanja i očuvanju kapitala kompanije, ne štedeći
neobnovljive prirodne resurse i neispunjavajući obaveze prema društvu. Smatra se da
problemski orijentisani menadžment, ma koliko bio efi kasan, dugoročno gledano vodi
kompaniju u haos i sigurnu propast.
66
Slika 3.2.1-1: Put organizacije od haosa do izvrsnosti i jedinstvenosti
Za uključivanje u globalnu tržišnu privredu primitivne organizacije isto kao i or-
ganizacije sa tradicionalnim menadžment stilom moraju pre svega napraviti radika-
lan strateški zaokret od problemski orijentisanog ka sistemskom i inovativnom
menadžment stilu. To je stil menadžmenta koji je orijentisan na dugoročne mere, na
prevenciju problema i gradnju sistema, uz istovremeno upravljanje promenama kroz
kontinualna poboljšanja i inovacije. Takav menadžment treba da obezbeđuje kom-
paniji stalna poboljšanja i održivi rast uz neprestano približavanje ciljevima poslovne
izvrsnosti.
Savladavanje poslovno-tehnološkog jaza znači da organizacija uspostavi kulturu
poštovanja pravila koja mogu biti u obliku: obaveznih propisa, navedenih standarda i
ugovornih obaveza ili datih izjava. Kvalitet proizvoda mora biti usklađen sa tehničkim
propisima, standardima, zahtevima kupca odnosno deklarisanim karakteristika-
ma, uslovi isporuke prema ugovorenim zahtevima kupca, a plaćanje obaveza prema
isporučiocima i državi u skladu sa ugovornim i zakonskim obavezama. Kontrolisanje
kvaliteta proizvoda i upravljanje procesom proizvodnje su bili dominantni pristupi, a
danas su u kombinaciji sa savremenim pristupima, elementi praćenja procesa i verifi -
kacije kvaliteta proizvoda.
67
Mi najvei drugi najbolji
«U prodavnicama zdrave hrane širom Amerike doze od oko 170 grama sveže
maline iz Čilea prodaju se po 4,98 dolara. Iako smo mi najveći proizvođači maline
na svetu, iako su naši plodovi neuporedivo krupniji i ukusniji, ni izbliza nam ne
uspeva da postignemo tu cenu. Jenostavno zbog toga što možemo samo napamet
da tvrdimo, ali i ne da dokažemo, da su naše maline ekološki ispravne.
Španija proizvodi oko 8.000 tona sveže maline, za šta inkasira 48 miliona dola-
ra. Mi sa 90.000 tona, od čega oko 95 % izvozimo u smrznutom stanju, uzimamo
oko 90 miliona dolara.
Čileanska malina ima robnu marku o kojoj mi možemo samo da sanjamo. Dok ne
budemo napravili standardizaciju i sami počnemo i da pratimo i kontrolišemo sve od
matične biljke iz koje se proizvodi sadnica, od toga kako se ta sadnica umnožava, kako
se dalje prodaje, kako se podiže i kontroliše zasad, pa do ploda koji beremo, prevozimo
skladištimo, zamrzavamo ili pakujemo kao svežu robu, sa posebnim osvrtom na kritične
tačke u kojima se mogu zapatiti virusi ili teški matali, i sve dok ne budemo uspeli to da
dokažemo, slabo ćemo najveću proizvodnju na svetu adekvatno naplatiti.
A naš uzgajivač namiri stoku, ne opere ruke i ide da bere maline. Iako podelimo
40.000 čistih gajbica sa oznakom «Stefani», ne možemo do kraja da kontrolišemo
ko je u njima naklijavao krompir, a kome su kokoške šetale pa ih posle prao u nekoj
bari.
Ako negde treba upotrebiti 0,3 % rastvora neke komponente, za polovinu
uzgajivača je to 300 grama, za drugu polovinu 30 grama i niko nije siguran da je
stavio pravu dozu...»
Đore Stevanovi, Magazin Politika,
Broj , . jun .
Savladavanje organizacionog jaza znači da organizacija ima organizacionu kult-
uru čija je karakteristika usklađen menadžment sistem sa odgovarajućim standardi-
ma. Ovaj jaz predstavlja i tržišnu barijeru čijim savladavanjem organizacija postaje
pouzdan isporučilac na međunarodnom tržištu. To je potvrda da u organizaciji pos-
toji menadžment sistem koji garantuje primenu zahteva koji se odnose na poslovno
tehnički jaz.
Pošto se radi o zahtevima više standarda za različite menadžment sisteme, potrebno
je izgraditi integrisani menadžment sistem (IMS) koji obuhvata sve standardizovane i
postojeće parcijalne menadžment sisteme.
Na prvom mestu organizacija treba da primeni sistem kvaliteta prema zahtevima
standarda ISO 9000, čija je svrha obezbeđenje zahtevanog kvaliteta proizvoda i ostalih
zahteva kupca. To vodi ka promeni pristupa u organizaciji od dominantno kontrolnog
ka preventivnom. Obezbeđenje kvaliteta se primenjuje na poslovne procese, a za rezul-
tat ima proizvode koji ispunjavaju ulazne zahteve.
68
QMS prema zahtevima standarda ISO 9001:2000 dovodi do tranzicije obezbeđenja
kvaliteta u menadžment kvaliteta. To znači da sistem treba da omogući efektivnost i
efi kasnost u ostvarivanju dugoročnih ciljeva organizacije, da zadovolji zahteve kupca
i drugih zainteresovanih strana i da ima ugrađene mehanizme za održiva kontinualna
poboljšanja primenom PDCA ciklusa i alata kvaliteta. Ovakav sistem mora da bude us-
postavljen na procesnoj osnovi i da bude kompatibilan sa ostalim menadžment sistemi-
ma u organizaciji.
QMS se postavlja kao osnova u koji se integrišu menadžment sistem životne sre-
dine prema standardima ISO 14001:2004, menadžment sistema zdravlja i bezbednosti
zaposlenih prema standardima OHSAS 18001:2007 kao i ostali parcijalni menadžment
sistemi u organizaciji.
Novi standard ISO 9004, koji je u izradi, defi niše pristup menadžmenta kvaliteta
koji treba da omogući dugoročno održivi uspeh u ostvarivanju ciljeva prema svih zain-
teresovanim stranama, a koje zahtevaju različiti standardi/sistemi, odnosno modeli iz-
vrsnosti. Menadžment kvaliteta koji defi niše ovaj standard sadrži vrednosti koncepta
totalnog kvaliteta (TQM).
Savladavanje kulturnog jaza znači da je kultura organizacije razvijena do te mere da,
pored ostalog što je navedeno, ona primenjuje koncept TQM koji dovodi do tranzicije
menadžmenta kvaliteta u kvalitet menadžmenta koristeći kriterijume modela izvrsnosti.
Model izvrsnosti nije standard već kreativni okvir sa kriterijumima koji koriste me-
tod benčmarkinga – poređenja sa drugima i učenju na njihovim iskustvima za ocenu
postignutog nivoa i kreiranje puta ka višim nivoima izvrsnosti. Cilj primene modela iz-
vrsnosti je ostvarenje svih aspekata izvrsnih performansi interne organizacije i rezultata
organizacije.
Organizacija treba da ima liderstvo koje kreira viziju i strategiju, uključuje sve za-
poslene (vodeći računa o njihovim kulturnim i mentalnim osobinama) u kreiranje
budućnosti i poboljšanja i inovacije poslovnih procesa, te ostvaruje rezultate koji us-
postavljaju balans u zadovoljenju potreba i interesa svih zainteresovanih strana za re-
zultate organizacije (kupca, vlasnika, zaposlenih, partnera i društva).
Savladavanjem jaza raznolikosti i društvene odgovornosti značiće primenu nove strate-
gije totalnog kvaliteta koji se temelji na većem porastu društvene svesti za zajednicu u
kojoj organizacija deluje. To obuhvata sa jedne strane podsticanje tradicionalnih razlika
između ljudi i različitih zajednica, a sa druge strane porast društvene odgovornosti za
poslovnu praksu i unapređenje performansi životne sredine.
TQS treba da omogući oduševljenje korisnika kroz jedinstveni kvalitet i kvalitet
življenja kroz društvenu odgovornost i održivost društva za sve građane.
BEST model izvrsnosti, čiji je razvoj u toku, treba da sadrži kriterijume održivog
razvoja, kao i humane dimenzije kvaliteta za ostvarivanje ciljeva kvaliteta življenja
sadašnjih i budućih generacija.
69
Šta posle izvrsnosti?
Jedinstvenost je novi koncept čije se koordinate naziru u zamišljenom prostoru
između relativne izvrsnosti i apsolutnog savršenstva. Kada neko ili nešto ima neupo-
redive karakteristike u odnosu na druge, iz nove nematerijalne dimenzije, tada je malo
reći da je izvrstan ili odličan – on je jedinstven. D.Pavlović �138� iznosi primer jedin-
stvenosti poznatog beogradskog saobraćajca Todora Bulje, koji je pre tridesetak go-
dina oduševljavao beograđane svojom umetnošću u regulisanju saobraćaja. Ljudi su se
okupljali da bi uživali u njegovoj virtuoznosti. To što je on radio bilo je neuporedivo
za to zanimanje u celom svetu. Britanci su ga pozvali u London. On je na Trafalgar
Skveru (Trafalgar Square) izvodio svoj performans na oduševljenje hiljada londonaca.
Todor Bulja je bio više nego izvanredan jer je bio neuporediv – on je svoje mehaničke
pokrete u regulisanju saobraćaja preveo u umetnost pokreta dirigenta, pod čijom se
palicom odvijao saobraćajni tok velegrada.
Šta su koordinate jedinstvenosti?
Autentičnost kao karakteristika izvan standarda – to je skup osobina koje sadrže
najviše standarde izvrsnosti sinhronizovane sa umetnošću. Autentičnost je umetnost
kvaliteta.
Oduševljenje korisnika – je jedinstvena ocena korisnika koja se ne može izmeriti, ali
se može opisati.
Razlika izmeu inovativnosti i improvizacije
Često kod ljudi u našim organizacijama postoji nerazumevanje za prevaziđenost im-
provizacija, a mnogi se ponose svojim improvizatorskim sposobnostima. Naime poznato
je da su naši ljudi veoma kreativni, ali oni tu svoju kreativnost nemilice rasipaju na
improvizacije, ne razlikujući je od inovativnosti.
Inovativnost predstavlja proces organizovanog kreiranja poboljšanja ili inovacija
proizvoda, procesa ili menadžment sistema koji su ranije struktuirani. Inovativnost
znači redizajniranje neke strukture, bez obzira da li se radi o (ne)znatnom povećanju
postojećih performansi ili o radikalnom redizajnu iz neke nove dimenzije vrednosti.
Kada se uspostavi proces kontinualnih poboljšanja i inovacija, dolazi se do izvrsnog
proizvoda, procesa ili menadžment sistema. Jasno je da su za inovativnost potrebni, sa
jedne strane kreativni ljudi, a sa druge strane dobra, čak izvrsna organizacija za krei-
ranje, selekciju, realizaciju i primenu poboljšanja i inovacija, kao i fl eksibilna struktura
proizvoda ili procesa koji se inovira. Za sve navedeno je potreban dug, koordinisan i
sistematičan rad na gradnji sistema i podsticanju inovativnosti.
70
Improvizacija predstavlja haotičan proces kreiranja uvek iznova neke zamišljene,
ali do kraja nedefi nisane strukture menadžment sistema. To je organizacija u hodu, po
principu reagovanja na situaciju, bez sistema, bez pravih podataka za donošenje od-
luka, bez poštovanja preuzetih obaveza i sa ad-hock utvrđenim prioritetima. Glavni
proizvod ovakve organizacije su greške, na čije ispravljanje se troši ogromna kreativna
energija.
Možda je najveći problem improvizovanja gubitak ogromne energije u sudaru sa
drugim improvizatorima koje čine zaposleni, rukovodioci, isporučioci, bankari, kupci,
svi sa kojima se dolazi u poslovni odnos. Improvizacija je jednopotezna primitivna orga-
nizacija, bez plana, neusklađena, u kojoj sudaranja postaju stil rada, a suma gubitaka
usled toga vremenom postaje katastrofalna.
Generator improvizacija su improvizatori koji svoju energiju crpe iz likovanja u
«pobedama» u konfl iktima sa okolinom. Improvizatori uvek žure, govore o brzim
rešenjima, ne ispunjavaju obaveze, imaju izgovor za sve, deluju prezaposleno, oko njih je
uvek velika gužva, okruženi su poltronima, koriste snagu autoriteta za donošenje odluka
i što je najgore smrtni su neprijatelji gradnje sistema, pravila i bilo kakvog dugoročnog
plana. Najbolji naziv za njih je «štetočina», a njihov rezultat je katastrofa.
Izvrsnost - «haos u košnici»
Razlika između izvrnosti i haosa u nekoj organizaciji za nepoznavaoca na prvi po-
gled nije uočljiva.
Isto kao što bi za posmatrača sa druge planete, ili sa početka prošlog veka, odvi-
janje saobraćaja u nekom velegradu izgledalo haotično, uz čuđenje kako teče bez maso-
vnih sudaranja, tako za nekoga ko dođe u uređenu fi rmu ili državu njeni procesi deluju
haotično.
Sa ove tačke gledišta izvrsnost se zaista može defi nisati kao «haos u košnici». Kada
stojite ispred košnice letovi pčela deluje haotično. Međutim pčele se nikada ne sudare,
svaka pčela se zna vratiti sa livade u svoju košnicu, zna svoje mesto u košnici gde
odlaže med, saće je izgrađeno idealno, tehnologija rada i podela posla su savešeni. To
tako funkcioniše vekovima. Rezulat ovakvog «haosa» su velike količine meda i ostalih
pčelinjih proizovda. Mi ne znamo u čemu je tajna «haosa u košnici» i ko tim upravlja?.
Možda smo nepravedno trutove proglasili «trutovima».
Izgled često vara! Ono što mi vidimo je samo završni čin jedne velike predstave, koja
je rezultat očiglednog talenta i napora na sceni, i ogromnog, nevidljivog truda koji je
uložen iza scene.
71
3.2.2 Strukturni odnosi u menadžmentu kvaliteta
3.2.2.1 Kvalitet proizvoda
Za razumevanje odnosa između kvaliteta proizvoda, kvaliteta procesa, sistema
kvaliteta i TQM potrebno je analizirati njihovu logičku i funkcionalnu vezu.
U novom standardu ISO 9000:2005. proizvodi se defi nišu kao “Rezultati procesa”,
(slika 3.2.2.1-1).
Postoje četiri kategorije proizvoda:
- usluge (na primer transport, konsalting, trgovina…),
- hardver (na primer mašina, nameštaj, odeća…),
- procesni materijal (na primer sredstvo za podmazivanje, električna energija…),
- softver (na primer računarski program, rečnik…) ili
- kombinacija napred navedenih kategorija (na primer automobil koji se sastoji
od hardvera - pneumatika, karoserija, mehanički delovi motora…, procesnog
materijala - gorivo, tečnost za hlađenje… softvera - upravljački softver motora,
priručnik za vozača… i usluge – objašnjenja o radu koja daje prodavac, servis...
Slika 3.2.2.1-1: Proizvod kao rezultat procesa
Ovako defi nisan proizvod predstavlja osnovu za primenu novog koncepta kvaliteta,
čiji je fokus na kupcu, a težište na uređenju poslovnih procesa.
3.2.2.2 Kvalitet procesa
Proces se defi niše kao skup međusobno delujućih aktivnosti, koji pretvara ulazne
elemente u izlazne dodavanjem procesnih vrednosti. Aktivnosti moraju da budu op-
remljene resursima koji mogu obuhvataju osoblje, fi nansije, pogone, opremu, tehnike,
tehnologije i metode.
Proces se sastoji od niza funkcionalno i logički povezanih pojedinačnih aktivnosti
- procesnih koraka. Dispozicija jednostavnog procesa je prikazana na slici 3.2.2.2-1.
72
Aktivnost - procesni korak je sastavljen od sledećih osnovnih elemenata:
1. ULAZ koji mora biti:
��defi nisan,
��jasan i
��usaglašen sa propisima i navedenim standardima odnosno zahtevima.
2. PROCESNI KORAK koji predstavlja aktivnost merljivih performansi sa:
��defi nisanim KO, ŠTA, KAKO, KADA i GDE radi,
��opremljen neophodnim resursima, znanjem i sposobnostima,
��utvrđenim kriterijumima prihvatljivosti,
��određenim povratnim vezama,
��za svaki korak treba da bude provereno da li je neophodan.
Slika 3.2.2.2-1: Dispozicija jednostavnog procesa
3. IZLAZ koji mora biti:
��defi nisan,
��jasan i
��usaglašen sa propisima i navedenim standardima odnosno zahtevima.
Odvijanje poslovnih procesa je horizontalno usmereno na operativnom nivou gde
se odvijaju poslovne aktivnosti. Procesna organizacija je multifunkcionalna, pošto se
odvija kroz različite sektore i poslovne funkcije. Takva organizacija se ne poklapa sa
klasičnom sektorskom organizacijom, koja je vertikalna u okviru određene funkcije.
To dovodi do konfl ikta između nadležnosti koja je dodeljena vertikalnim poslovnim
funkcijama i nadležnosti koje su defi nisane u okviru procesa.
73
3.2.2.3 Odnos kvaliteta proizvoda, procesa i QMS-a
Na slici 3.2.2.3-1 je prikazana jednostavna veza između ulaznih zahteva za konkret-
nim proizvodom defi nisanih u specifi kaciji zahteva (tehnička specifi kacija i zahtevi
kupca), procesa u kome se realizuje taj proizvod i samog proizvoda kao rezultata proc-
esa. Ulazni zahtevi se utvrđuju na bazi internih tehničkih specifi kacija koje obuhvataju
zahteve propisa i zakona, kao i navedenih standarda i ulaznih zahteva za proizvod koje
defi niše kupac. Kada se radi o neprofi tnim organizacijama ili organizacijama javne ad-
ministracije umesto tehničke specifi kacije proizvoda koristi se specifi kacija usluge, a
kod prehranbenih proizvoda koristi se termin proizvođačka specifi kacija proizvoda.
Prekretnica u odnosima kupca i isporučioca nastaje kada kupac, pored zahteva za
proizvodom, formuliše i zahteve za sam sistem rada organizacije, da bi bio siguran da
će organizacija ispuniti sve njegove zahteve za proizvodom.
Sistem kvaliteta po ISO 9001 se primenjuje na procese uz učešće resursa koji se
koriste u realizaciji aktivnosti. On obezbeđuje defi nisanje, strukturiranje i efektivno
upravljanje procesima. Sistem kvaliteta obezbeđuje da se kroz procese konstantno os-
tvaruju zahtevane karakteristike i performanse proizvoda, koje su defi nisane u ulaznim
zahtevima na početku procesa, te da se vrši njihova verifi kacija.
Ukoliko proizvodi koje isporučuje organizacija ne zadovoljavaju po svom nivou
kvaliteta i inovativnosti, neophodno je pre uvođenja sistema kvaliteta unaprediti nivo
performansi proizvoda, defi nisanih u tehničkim specifi kacijama.
Slika 3.2.2.3-1: Jednostavna veza između procesa, sistema kvaliteta i proizvoda
Uvođenje sistema kvaliteta, na novi nivo defi nisanih specifi kacija proizvoda, stvara
osnovu za obezbeđenje konkurentnog kvaliteta proizvoda. U protivnom, postoji opas-
nost da se sistemom kvaliteta “betonira” postojeći nivo kvaliteta proizvoda koji ne
zadovoljava.
Na slici 3.2.2.3-1 procesi su prikazani pojednostavljeno. Strukturu realnog pro-
cesa čine aktivnosti u kojima ljudi (zaposleni) dodaju određene procesne vrednosti,
koristeći resurse organizacije (opremu, tehnologiju, fi nansije..), kako je prikazano na
slici 3.2.2.3-2. Ovako struktuirani procesi, organizovani ljudi (organizacija) i resursi
čine menadžment sistem organizacije.
74
Slika 3.2.2.3-2.: Struktura procesa
Postoji jako mnogo defi nicija menadžment sistem (sistem menadžmenta). Prema
standardu ISO 9000:2005 menadžment sistem se defi niše kao:
“Sistem za uspostavljanje politike i ciljeva i za ostvarivanje tih ciljeva”.
Uz ovu defi niciju ide i sledeća napomena:
„Menadžment sistem jedne organizacije može da uključi različite menadžment sisteme,
kao što su menadžment sistem kvaliteta, fi nansijski menadžment sistem ili menadžment
sistem životne srdine“.
EFQM – Evropska fondacija za menadžment kvaliteta čija je misija promocija ev-
ropskog modela izvrsnosti koristi sledeću defi nicju za meandžment sistem: “Struktura
procesa, resursa i procedura koji se koriste da organizacija može ispuniti sve postavljene za-
datke u ostvarivanju svojih ciljeva” �131� ”.Navedena defi nicija je opisna i zasniva se na defi nisanju odozdo na gore u kojoj se
navode elementi menadžment sistema.
Na čelu menadžment sistema (na mestu ulaznih zahteva kojom se defi niše samo
određeni proizvod na slici 3.2.2.3-1) nalazi se menadžment, koji vodi organizaciju u
realizaciji svih planiranih proizvoda u užem smislu i postavljenih ciljeva u širem smi-
slu. Sistem kvaliteta obuhvata celi menadžment sistem sa orijentacijom na kvalitet,
izuzimajući fi nansijske procese.
Na bazi iznesene analize potvrđena je strkturna defi nicija sistema kvaliteta prema
ISO 8402, po kojoj on obuhvata “organizacionu strukturu, postupke (procedure kojima
se defi nšu procesi), procese i resurse koji su potrebni za ostvarivanje menadžmenta
kvaliteta”.
Ako strukturu procesa sa slike 3.2.2.3-2 uključimo u strukturu sistema kvaliteta na
slici 3.2.2.3-1, dobijamo potpunu vezu između proizvoda, procesa, sistema kvaliteta i
menadžment sistema organizacije. Ova veza prikazana je na slici 3.2.2.3-3, na kojoj se
vidi da sistem kvaliteta predstavlja deo menadžment sistema organizacije koji čini nje-
govu osnovu strukturu usklađenu sa standardom ISO 9001.
75
Kao što se vidi na slici 3.2.2.3-3 strategija organizacije je defi nisana samo sa poli-
tikom (i ciljevima) kvaliteta, a ne i vizijom, misijom, politikom, strategijom i ciljevima
koji sadrže aspekte prema ostalim korisnicima rezultata organizacije (stakeholders).
Takođe je jasno da su defi nisani samo poslovni procesi za realizaciju proizvoda koji se
isporučuje kupcu, a ne i procesi orijentisani prema ostalim korisnicima rezultata orga-
nizacije kao što su fi nansijski procesi, procesi bezbednosti, procesi zaštite životne sre-
dine itd. Potpuno određenje navedenih elemenata menadžment sistema će se ostvariti
tek u baznom modelu TQM.
Slika 3.2.2.3-3: Veza između menadžment sistema, sistema kvaliteta i proizvoda
Na slici 3.2.2.3-4 je prikazana stuktura procesnog modela menadžment sistema
kvaliteta defi nisanog standardom ISO 9001:2000. Iako je vizuelno nešto drugačiji, ovaj
model je potpuno u skladu sa ovde predstavljenim razmatranjem veza između proiz-
voda, menadžment sistema kvaliteta i osnovnog menadžment sistema organizacije.
Model je orijentisan horizontalno između zahteva i zadovoljstva kupca i vertikalno
između menadžmenta i poslovnih procesa.
Pored poslovnih procesa u kojima se realizuju proizvodi, procesni model sadrži
procese iz odgovornosti rukovodstva, procese menadžmenta resursima (koji obuh-
vataju ljude i ostale resurse sa slika 3.2.2.3-2 i 3.2.2.3-3), te procese merenja analize i
poboljšanja. Svi elementi (procesi) modela su postavljeni u jedinstven glavni proces na
nivou organizacije. Svi navedeni procesi su podređeni ispunjenju zahteva i zadovoljstvu
kupca. Model se može proširiti na ostale zainteresovane strane (vlasnike, zaposlene,
partnere i društvo), čime ovaj model predstavlja stepenicu ka modelu izvrsnosti.
76
Slika 3.2.2.3-4: Procesni model menadžment sistema kvaliteta
3.2.2.4 Elementarni model TQM
Osnovni cilj svake organizacije na otvorenom tržištu je da njegov proizvod zadovolji,
pa čak i prevaziđe zahteve, potrebe i očekivanja, kako bi se postigla dugoročna lojalnost
kupca. Da bi se to ostvarilo poslovni proces u kome se realizuje svaki proizvod mora
biti postavljen u elementarni horizontalni TQM model prikazan na slici 3.2.2.4-1.
Početna tačka svakog poslovnog procesa je na tržištu gde se moraju utvrditi zahtevi,
potrebe ili očekivanja kupaca (kako u pogledu njegovih rezultata tako i njegove struk-
ture). U kompaniji se vrši “prevođenje” utvrđenih očekivanja sa jezika kupaca, na jezik
kompanije (tehničke specifi kacije, karakteristike, performanse, programi, planovi i
slično).
Sistem kvaliteta po ISO 9001 ima cilj da strukturira poslovne procese, i veze među
njima, koji će obezbediti da zahtevi kupca budu u potpunosti utvrđeni, preneseni i
zadovoljeni u skladu sa defi nisanom politikom kvaliteta. Menadžment kvaliteta u tom
pogledu podrazumeva preventivne mere koje se preduzimaju i koje unapred garantuju
da će se sve planirane aktivnosti zaista i realizovati.
Završetak, ovako postavljenog TQM modela, je ponovo na tržištu, na kome proizvod
treba da rezultira zadovoljenjem kupca. To zadovoljstvo kupca za organizaciju znači fi -
nansijski rezultat, lojalnost kupca i ponavljanje narudžbi, kao i dalje tržišno širenje.
77
Slika 3.2.2.4-1: Elementarni model TQM
Odnosi između kvaliteta, profi tabilnosti i tržišnog širenja su prikazani na slici
33.2.2.4-2, �2�. Model odnosa kvaliteta i poslovnih performansi je modifi kovan ra-
sporedom odgovarajućih poslovnih merila u njemu.
Slika 3.2.2.4-2: Model odnosa kvaliteta i poslovnih performansi
78
Tehnička merila. Kupac defi niše zahteve za performanse proizvoda koje dopunjuju
interne tehničke specifi kacije proizvoda.
Organizaciona merila. Menadžment poslovnih procesa i menadžment resursima uz
primenu sistema kvaliteta po ISO 9001 vodi ka sniženju troškova kvaliteta, povećanju
produktivnosti i sniženju ukupnih troškova poslovanja.
Tržišna merila. Kvalitet i inovativnost proizvoda ispred svih drugih faktora vode ka
zadovoljenju kupca, ka superiornim tržišnim cenama i tržišnom širenju.
Ekonomska merila. Superioran kvalitet i tržišno širenje sa jedne strane, i povećanje
produktivnosti uz sniženje troškova sa druge strane, kada su zajedno prisutni, garan-
tuju profi tabilnost kompanije.
Etička i moralna merila. Društvena odgovornost obavezuje kompaniju da njeni
proizvodi, proizvodnja i sistem poslovanja zadovoljavaju društveni moral i profesio-
nalnu etiku.
3.3 Evolucija kvaliteta menadžmenta
3.3.1 Nova globalna struktura organizacije
Na slici 3.3.1-1 prikazana je jedinstvena interna i eksterna osnovna globalna struk-
tura menadžmenta organizacije, bazirana na konceptu kvaliteta. Nova menadžment
struktura organizacije procesno je orijentisana prema svim zainteresovanim stranama.
Ova sturktura predstavlja osnov za detaljno struktuiranje kako modela izvrsnosti orga-
nizacije, tako i menadžment sistema kvaliteta po ISO 9001:2000, odnosno integrisanog
menadžment sistema.
Predstavljena menadžment stuktura organizacije se sastoji od osnovnih elemanata:
- menadžmenta (liderstva),
- resursa i
- procesa,
u kojima se realizuju proizvodi i poslovnih rezultata koji uspostavljaju balans u
zadovoljenju očekivanja svih zainteresovanih strana:
- kupaca,
- vlasnika (akcionara),
- partnera,
- zaposlenih i
- društva.
Prikazano je mesto i budućih generacija čiji je interes održivi razvoj.
79
Liderstvo. Liderstvo je viši nivo menadžmenta. Menadžment se može posmatra-
ti kao: ulaganje napora na održavanju operativne efektivnosti, kreiranju stabilnosti i
održavanju određenog stanja u organizaciji. Liderstvo je orijentisano prema strategiji:
obnovi procesa, promenama i razvoju za budućnost. Dobro liderstvo je ključ za podsti-
canje najboljeg u ljudima. Zaposleni žele lidere u organizaciji. Menadžeri žele da budu
“tehničari”.
Lideri su ljudi koji kordiniraju i balansiraju interese svih koji imaju neki svoj udeo
u organizaciji. Lideri uključuju izvršni tim, sve druge menadžere i sve one koji imaju
lidersku poziciju ili ulogu lidera u organizaciji �111�.U ovakvoj strukturi lideri u ulozi strateških menadžera sa jedne strane imaju za-
datak da anticipiraju i kada je moguće kreiraju budućnost organizacije defi nisanjem i
realizacijom strategije kroz elemente strateškog menadžmenta koje čine: vizija, misija,
dugoročna politika, strateški ciljevi i strateški plan za ostvarivanje tih ciljeva i alokaciju
resursa, kao i metode i instrumenti za operacionalizaciju strategije.
Slika 3.3.1-1: Osnovna globalna struktura menadžmenta organizacije
80
Sa druge strane lideri u ulozi operativnih menadžera imaju zadatke da realizuje
sadašnjost kroz poslovne procese, koristeći resurse, kako bi se realizovali proizvodi kroz
realne ugovore i ostvarili poslovni rezultati prema zahtevu i očekivanjima korisnika.
Brzina promena u kojima posluju organizacije zahteva, da se pored defi nisanja
strategije i izgradnje operativnog menadžment sistema uspostavi dinamička interak-
cija između strateškog i operativnog menadžmenta. To znači da proizvodi i procesi
kao rezultat strategije moraju biti brzo operativni za tržišnu valorizaciju u korist svih
korisnika organizacije.
Na slici 3.3.1-2 je prikazana klasična hijerarhija strateškog i operativnog
menadžmenta, a na slici 3.3.1-3 strukturna veza strateškog i operativnig menadžmenta,
koja se sastoji od usklađene vizije, misije, politike, strateških i taktičkih ciljeva i opera-
tivnih planova i zadataka za delatnost organizacije.
Slika 3.3.1-2: Hijerarhija strateškog i operativnog menadžmenta
Prikazana struktura na slici 3.3.1-3 pokazuje da svaki entitet strateškog i operativnog
menadžmenta određen sa tri dimenzije:
- dimenzijom korisnika (stakeholders) zainteresovanog za njegovo ostvarenje,
- dimenzijom performansi iskazanih kroz merljive indikatore i
- vremenskom dimenzijom kada se očekuje njihovo ostvarenje.
Vizija organizacije. “Vizija znači dalekosežan pogled i nov način reagovanja na
značajne probleme. Lideri posmatraju sadašnjost i vide drugačiji put ka budućnosti,
tako što odbacuju način kojim su stvari rešavane do tada i maštovito sagledavaju sve
oblasti posla” [51, str. 179].
81
Prema Nakui Satoši (Satoshi) “Vizija organizacije predstavlja strateški cilj šta ona
želi da bude, a ne ono što ona jeste” [52, str. 17]. Vizija je izjava koja opisuje kakva orga-
nizacija želi da bude u budućnosti [114, str. 30].
Vizija mora da bude i mobilizirajuća za sve zaposlene, koji će učestvovati u njenoj
realizaciji. U skladu sa ovim zadatkom “vizija je organizaciona, usmerujuća sila, koja
kanališe energiju zaposlenih u organizaciji u određenom smeru, jer se u toj meri obraća
njihovom srcu i razumu. Vizija se može uporediti sa polarnom zvezdom. Karavan u
pustinji u kojoj se okolina stalno menja, orijentiše se prema zvezdanom nebu. Zvezde
nisu cilj putovanja, ali su sigurna orijentacija za put u oazu” [15, str. 4.6].
Slika 3.3.1-3: Struktura strateškog i operativnog menadžmenta
82
Slika 3.3.1-4: Tri komponente vizije
S. Džobs (Jobs) i S.Vozniak (Wozniak) su imali viziju “demokratizacije kompjutera”.
Osnivanjem Apple kompjutera dovelo je do stvaranja nove industrijske grane-personal-
nih kompjutera. G.Daimler je imao viziju konstrukcije motora kao zamenu za konjsku
vuču. Ta vizija je dovela do osnivanja poznatog deoničarskog društva Daimler-Benz.
Napoleonova vizija je bila ujedinjena Evropa pod francuskim vođstvom. Njegova vizija
je uskoro postala iluzija.
Vizija je rezultat tri komponente (slika 3.3.1-4); otvorenosti, spontanosti i smisla za
realnost. Otvorenost je usmerena prema vani, prema duhu vremena i stvarnim potre-
bama čoveka. Spontanost je okrenuta prema unutra i predstavlja sposobnost da se pri-
hvate razne pozicije sa kojih se posmatraju stvari.
Vizija će uspeti samo kao sinteza otvorenosti i spontanosti, kada se temelji na real-
nosti. Smisao za realnost znači stvari videti onakvim kakve jesu, a ne onakvim kakve
bismo želeli da budu.
Misija organizacije. Misija uključuje vrednosti organizacije koje se opisuju kao
njena verovanja pri realizaciji vizije. Misija je orijentisana prema korisnicima. Često
postoji konfuzija između vizije i misije. Misija daje odgovor na pitanje: “Zašto ste u tom
poslu?” i defi niše “Svrhu i razlog postojanja organizacije”.
Jednostavna izjava misije može biti: “Ispunjenje potreba svih korisnika organizacije
odnosno zainteresovanih strana.”
Misija organizacije treba da bude vodič za buduće akcije organizacije, u pravcu koji
je defi nisan vizijom, pri čemu se defi nišu akcije koje se odnose na određene proizvode,
tržišta i tehnologije, bitne za delatnost organizacije.
83
Osnovni elementi misije organizacije se moraju temeljiti na uverenju da [53, str.75-76]:
��novi proizvod može zadovoljiti potrebe kupaca,
��novi proizvod može obezbediti koristi najmanje jednake njegovoj ceni,
��tehnologija koja se koristi u realizaciji može obezbediti proizvod sa konkurent-nim kvalitetom i troškovima,
��posao može obezbediti više od samog opstanka, on može obezbediti profi ta-bilnost i rast,
��će se stvoriti pozitivan imidž organizacije i da će se obezbediti povrat inves-ticija,
��koncept preduzimača posla može biti prihvaćen i od akcionara i od zapo-
slenih.
Vrednosti organizacije. Vrednosti predstavljaju način ponašanja ljudi u organizaciji
i odnose na kojima je to ponašanje zasnovano. Ukupan nivo ponašanja, etike i vrednos-
ti koji se prenose, praktikuju i podržavaju od strane članova organizacije čine kulturu
organizacije.
“Danas se većina ljudi slaže da su kompanije u velikoj nevolji ukoliko neprestano ne
demonstriraju svoju predanost ne samo PROFITU nego i POSLOVNIM VREDNOS-
TIMA kao što su poverenje, iskrenost, integritet, poštenje, podrška, istinoljubivost i
saradnja.“ [161].
- Vrednosti se ne prave za ljude, već ih prave ljudi.
- Potrebna je SARADNJA svih u organizaciji u uspostavljanju pravih vrednosti
organizacije.
- Vrednosti, pod uslovom da ljudi imaju priliku da ih izaberu, mogu dovesti do
udruživanja pozitivne energije, da bi služili nekom višem cilju.
- Zaposleni treba da odgovore na pitanja kao što su:
o Da li vide misiju i vrednosti kao vodilje koje će im pomoći da se ponose
kompanijom?
o Da li misija i vrednosti zaista obezbeđuju osnovu za svakodnevnu komu-
nikaciju i donošenje odluka u celoj organizaciji?
o Da li misija i vrednosti obezbeđuju nova pravila podele resursa i rešavanje
poslovnih problema i problema zaposlenih?
Politika organizacije. Politika predstavlja vezu između defi nisane misije organizaci-
je i konkretnih strateških i taktičkih ciljeva. Politika je izjava kojom se, na neodređeno
vreme, defi nišu namere i orijentacija organizacije pri realizaciji njene vizije i misije.
Značaj poslovne politike najbolje ilustruje misao: “Recite mi Vašu politiku, pa ću Vam
reći Vašu strategiju” [2, str.101].
84
Pored opšte poslovne politike, defi nišu se i funkcionalne politike kao što su:
- razvojna politika,
- fi nansijska politika,
- kadrovska politika,
- politika kvaliteta,
- politika životne sredine,
- politika zdravlja i bezbednosti na radu, i druge.
Svaka funkcionalna politika je element poslovne politike organizacije i okvir za
defi nisanje funkcionalnih ciljeva.
Strateški i taktički ciljevi. Piter Draker smatra da “organizacija ima samo jedan
strateški cilj: da kreira kupca.”
Klasična teorija strateškog menadžmenta, za svaku organizaciju formuliše tri
strateška ekonomska cilja: opstanak kroz održivi rast i profi tabilnost, [53, str.100]. Novi
pristup u defi nisanju ciljeva teži ka ostvarivanju balansa između fi nansijskih i nefi nan-
sijskih ciljeva organizacije. Ciljevi obuhvataju rezultate organizacije, ali i njene interne
mogućnosti.
Ciljevi produbljuju defi nisanu misiju organizacije u njenim ključnim oblastima, a
zasnivaju se na politici organizacije. Ciljevi imaju vremensku dimenziju i dele se na
strateške, taktičke i operativne ciljeve. Oni imaju i prostornu dimenziju tako što pored
opštih ciljeva postoje ciljevi za svaku funkciju i nivo organizacije.
Ciljevi nisu samo izjava, kao vizija, misija i politika, već sadrže merljive elemente
pomoću kojih se precizno prati njihovo ostvarivanje. Ciljevi moraju da:
- budu orijentisani prema svakoj zainteresovanoj strani, prema proizvodima,
procesima i sistemima organizacije,
- budu izazovni, tako što povećavaju nivo performansi entiteta za koji su
utvrđeni,
- budu ostvarivi sa raspoliživim resursima,
- imaju merljive indikatore za utvrđivanje njihovog ostvarenja,
- budu proverljivi, kako bi se mogao blagovremeno utvrditi trend njihovog ost-
varenja.
Organizacija mora da koristi moderne tehnike i alate za upravljanje ciljevima kao
što su – MBO (Management by Objectives) i BSC (Balanced ScoreCard)
Strategija organizacije. Strategija utvrđuje sadržaje aktivnosti, alokaciju resursa,
vreme i način za ostvarivanje ciljeva organizacije.
Strategija treba u sebi da sadrži kreativan i intuitivan proces predviđanja kao rezultat
prirodne pronicljivosti, sa jedne strane i strateške analize i planiranja, sa druge strane.
Strateški ciljevi i strategija su kaskadno povezani – za realizaciju nekog strateškog
cilja fomuliše se strategija u obliku jednog ili više projekata, dok svaka strategija u svojoj
razradi sadrži više strateških ciljeva nižeg nivoa.
85
Moderne organizacije formulišu strategije za tri glavna nivoa:
��korporacijski nivo na kome se formuliše generalna ili opšta strategija,
��poslovni nivo za strateške poslovne delatnosti ili divizione i
��funkcionalni nivo za pojedine poslovne funkcije.
Za formulisanje strategije potrebno je koristiti različite alate kao što su Metod sce-
narija, SWOT analize, itd.
Operativni planovi, aktivnosti i zadaci. Dok strateški menadžment ima zadatak da
anticipira i ako je moguće kreira budućnost organizacije, operativni menadžment ima
zadatak da realizuje njenu sadašnjost. On obuhvata taktičke ciljeve, operativne planove,
aktivnosti i zadatke u realizaciji postojećih proizvoda, koji treba da zadovolje zahteve
kupaca. Operativni menadžment obuhvata sledeće elemente:
- defi nisanje taktičkih ciljeva organizacije čija su osnova:
o strateški ciljevi sa jedne strane i
o operativni planovi sa druge strane,
- defi nisanje specifi kacije proizvoda sa verifi kovanim i validovanim karakteris-
tikama,
- defi nisanje poslovnih procesa koji sadrže rutinske aktivnosti i resurse za real-
izaciju proizvoda,
- defi nisanje procesa za integrisanje operativnih zahteva kupca u specifi kacije
proizvoda,
- defi nisanje procesa za uvođenje novih proizvoda, procesa i resursa razvijenih
strategijom organizacije u rutinske poslovne procese,
- defi nisanje metodologije za praćenje ostvarivanja taktičkih ciljeva i operativnih
planova.
Menadžment politikom i strategijom. Svaka organizacija mora da reši glavni problem
strateškog menadžmenta; uspostavljanje efektivnih mostova između različitih hijerar-
hijskih nivoa organizacije. To se ostvaruje kroz vertikalni menadžment proces (proces
menadžmenta). Ovaj proces obuhvata defi nisanje, razvijanje i realizaciju vizije, misije,
politike i strateških ciljeva kroz njihovo efektivno integrisanje u taktičke ciljeve, opera-
tivne aktivnosti i zadatke organizacije. Identifi kacija, prenošenje i ugradnja ukupnih
zahteva kupaca i ostalih zainteresovanih strnana, sa jedne strane i operativnih perfor-
mansi, sa druge strane u kratkoročne (1-2 godine) i dugoročne (preko 3 godine) planove,
vrši se kroz strateško planiranje.
Najveći problem vizionara je “kako” pretvoriti viziju u realnost - realnost
koja donosi korist ljudima. Philipsov odgovor na pitanje “kako” je u sloganu: “
Radimo stvari bolje “.
J.D.Timer, Predsednik Philipsa
86
Strateške odluke donosi najviše rukovodstvo organizacije, a potrebno ih je provesti
na svim nivoima organizacije. Menadžment politike i strategije uspostavlja efektivne
mostove između različitih hijerarhijskih nivoa organizacije kroz vertikalni menadžment
proces (proces menadžmenta).
Strategija organizacije se formuliše i razvija kroz funkcionalne strategije, a realizuje
kroz projekte u okviru višefunkcionalnih operativnih poslovnih procesa. To zahteva
integraciju vertikalnog menadžment procesa koji obuhvata defi nisanje i razvijanje viz-
ije, misije, politike, ciljeva i strategije i horizonatalnih operativnih poslovnih procesa u
kojima se realizuju strateški projekti.
Dugoročni i kratkoročni ciljevi se operacionalizuju kroz operativne planove i pro-
jekte sa defi nisanim podciljevima na nižem nivou, sa pažljivo defi nisanim detaljima,
učesnicima, dinamikon i kontrolnim tačkama. Kada jedan globalni proizvođač auto-
mobila razvija novi model, njegov cilj da to bude automobil “Najbolji u klasi” deli se
u više od 400 specifi čnih ciljeva – svaki se odnosi na specifi čne karakteristike koje se
zahtevane za preko 1.500 projektnih timova [133].
Boraveći u Japanu u poseti Razvojnom centru NISAN-a imao sam priliku
da razgovaram sa vodećim ljudima tog centra, koji broji preko 4.500 zaposlenih.
Saznao sam da oni procečno imaju 4-5 razvojnih projekata godišnje, a da u sva-
kom projektu učestvuje 8-10 hiljada ljudi. Bio sam impresioniran menadžmentom
razvojnih projekata. Da bi razvili novi tip vozila, organizacija rada ovolikog broja
ljudi na projektu mora biti savršenija od same mašine koju razvijaju.
------
Da su Japanci ljudi koji uče uverio sam se tokom razgovora sa njihovim
stručnjacima, ali i običnim ljudima. Kada im postavite neko pitanje oni vas
veoma pažljivo slušaju, a onda mudro odgovore upravo onoliko koliko procene da
vi znate o tom problemu, ljubomorno čuvajući znanje i ne otkrivajući dimenzije
problema koje nisu sadržane u vašem pitanju. Tako sam stekao utisak da Japanci
više nauče iz vašeg pitanja nego vi iz njihovog odgovora, pošto ono otkriva mnogo
informacija o samom problemu (!).
Da bi se obezbedilo efektivno integrisanje strateških vrednosti u operativne ak-
tivnosti organizacije, koje se realizuju kroz horizontalne poslovne procese, potrebno je
uključivati zaposlene u sve aktivnosti od kreiranja preko razvijanja, pa sve do primene
tih vrednosti. Svaki zaposleni treba da ima defi nisane individualne strateške ciljeve koji
su usklađeni sa ciljevima najvišeg menadžmenta. Veoma je bitno da se na vreme izvrše
sve neophodne promene na svim radnim mestima u cilju efektivnije primene strateških
vrednosti, koje treba da obezbede povećanje efi kasnosti poslovnih procesa.
Napred navedno pokazuje da su za realizaciju strateških elemenata svake orga-
nizacije potrebne višedimenzionalne promene u svim delovima organizacije.
87
Prva dimenzija ovih promena je orijentisana vertikalno od najvišeg menadžmenta
koji je formulisao viziju, misiju, politiku i strategiju ka zaposlenima koji će je reali-
zovati.
Druga dimenzija ovih promena je orijentisana horizontalno od kupca ka procesima
organizacije u kojima će se realizovati novi proizvod, a koji je rezultat strategije sa
vrha menadžment piramide.
Treća dimenzija ove promene se odnosi na uspostavljanje procesa stalnih poboljšanja
i inovacija svih parametara organizacije.
Četvrta dimenzija ovih promena se odnosi na resurse koji služe kao podrška reali-
zaciji strategije i proizvoda kroz operatine aktivnosti.
Razvijanje politike i strategije predstavlja proces kreiranja, formulisanja, primene i
monitoringa njihove primene u svim delovima organizacije. Dvosmerne komunikacije
su neophodne u svim fazama od kreiranja do primene vizije, misije, politike i strategije.
Svaki zaposleni treba da učestvuje u njihovom kreiranju i da zna zahteve koje one stav-
ljaju pred njega, kako bi bio spreman da ih realizuje. Pošto organizacija ima više nivoa,
potrebno je uspostaviti kaskadnu hijerarhijsku i funkcionalnu vezu između korporacij-
ske, divizionih i funkcionalnih politika i strategija.
Ocena shvatanja ljudi o viziji, misiji, politici, ciljevima i strategiji predstavlja ključni
element za njenu uspešnu primenu. Tokom kreiranja i primene strategije potrebno
je utvrditi mišljenje zaposlenih, kupaca, vlasnika, partnera i drugih. Veoma važno je
strukturiranje forme u kojoj se strategija dokumentuje i distribuira unutar organizacije
i zainteresovanih strana. Strategija je dugoročni dokument koji se mora menjati na os-
novu kreativnog reagovanja na izmenjene okolnosti ili nove situacije. Ocena priklad-
nosti i efektivnosti utvrđene strategije organizacije se mora vršiti redovno. Najviše ru-
kovodstvo preispituje strategiju i vrši njeno ažuriranje u skladu za realnim okolnostima.
Unapređenje strategije predstavlja deo stalnih poboljšanja i inovacija u organizaciji koji
se realizuje na osnovu ocena i prespitivanja, kao i u procesu samoocenjivanja u kome se
utvrđuju sposobnosti i područja za poboljšanja.
3.3.2 Nova organizaciona kultura
Organizacija mora da ima efi kasnu i efektivnu organizacionu strukturu koja
obezbeđuje maksimalno korišćenje resursa. Nova organizaciona struktura mora da
zadovolji zahteve standradizovanih menadžment sistema. Od menadžmenta se zahteva
da ovlada novim tehnikama organizovanja. Menadžment treba da ostvari sinergiju
različitih formi organizovanja.
88
3.3.2.1 Vertikalna organizaciona struktura
Ideja o piramidalnoj organizaciji vlasti pripada veoma staroj tradiciji. Ona je opisana
u Bibliji, u poglavlju o Egzodusu – masovnom odlaženju naroda, gde David imenuje
šefove i defi niše njihovu, misiju, budući da je svaki šef desetorici drugih. Sa tri nivoa
komandovanja, jedna jedina osoba može upravljati, hiljadom (mnoštvom) ljudi. Ver-
tikalna ili klasična organizaciona struktura prema veličini, diversifi kaciji delatnosti i
geografskoj rasprostranjenosti, obuhvata tri organizacione forme.
�� Funkcionalna organizacija grupiše poslovne funkcije sa istovrsnim resursima
koje predstavljaju riznicu znanja i iskustva.
- Jednostavna organizacija se sastoji od vlasnika – menadžera i zaposlenih (slika
3.3.2.1-1). Ona se primenjuje u malim organizacijama, u kojima je moguće ostvariti
neposredni menadžment svim funkcijama i poslovima. Čak i takva mala organizacija
mora imati razvijene sve poslovne funkcije, ako želi opstati na tržištu. Te funkcije su
grupisane kod vlasnika – menadžera.
Slika 3.3.2.1-1: Jednostavna organizaciona struktura
PREDNOSTI:
��Olakšana kontrola svih poslovnih aktivnosti
��Brzo donošenje odluka i mogućnost promena na tržišne signale
��Jednostavan i neformalan sistem motivacije/nagrada
NEDOSTACI:
��Veoma zavisna od zahteva vlasnika – menadžera
��Postaje kočnica funkcionisanja sa porastom veličine organizacije
��Ne olakšava razvoj novih menadžera
��Orijentacija vlasnika – menadžera na dnevno – operativne aktivnosti, a ne
buduću strategiju
89
Razvijena funkcionalna organizacija podrazumeva decentralizaciju poslovnih funk-
cija i razvoj funkcionalnih menadžera (slika 3.3.2.1-2).
Slika 3.3.2.1-2: Funkcionalna organizacija
PREDNOSTI:
��Uspostavlja čvrstu vertikalnu organizaciju
��Grupiše slične resurse
��Efi kasno koristi istovrsne resurse
��Efi kasna je za vertikalni menadžment politike i strategije.
NEDOSTACI:
��Uspostavlja neprobrojne organizacione “betonske” zidove između funkcija
��Uspostavlja barijere odvijanju horizontalnih poslovnih procesa
��Zapostavlja zahteve kupca i celinu realizacije ugovora/projekta
��Naglašava ciljeve svake funkcije, a ne ugovora/projekta
��Ne obezbeđuje integraciju ugovorenog posla/projekta.
Divizionalna organizacija se primenjuje kod složenih poslovnih sistema tipa hol-
ding, korporacija ili grupa (group), koja grupiše poslovne jedinice – preduzeća koji
su prostorno dislocirani prema lokaciji geografskog područja, tržišnim područjima i
slično.
Organizacija prema strateškim delatnostima se primenjuje kod složenih poslovnih
sistema tipa holding, korporacija ili grupa (group), koja grupiše poslovne jedinice –
preduzeća jedinstvene strateške delatnosti.
Na slici 3.3.2.1-3 je prikazana kombinovana divizionalna organizaciona struktura
prema geografskim područjima i organizaciona struktura prema strateškim delatnos-
tima.
90
Slika 3.3.2.1-3 : Divizionalna organizacija/organizacija strateških delatnosti
PREDNOSTI:
�� Unapređenje koordinacije između grupa poslovnih jedinica-preduzeća
unutar divizije/jedinstvene strateške delatnosti
��Razvoj i primena strategije kroz vertikalni strateški menadžment unutar
grupe preduzeća
�� Zadržavanje funkcionalne specijalizacije unutar divizije/strateške delat-
nosti
NEDOSTACI:
��Dodatni nivo između korporativnog menadžmenta i menadžmenta poslovnih
jedinica
��Potencijalna međufunkcionalna konkurentnost za korporativni nivo resursa
��Potencijalna neusklađenost u politici između divizija/jedinstvenih strateških
delatnosti
��Teško defi nisati potpredsednika za grupu (divizije/jedinstvene strateške de-
latnosti)
U praksi se kombinuju sva tri tipa vertikalne organizacije.
91
3.3.2.2 Matrična organizacija
Ova organizacija predstavlja kombinaciju funkcionalne i projektne organizacije, a
primenjuje se na poslove koji se ne mogu raditi isključivo u okviru jedne poslovne funk-
cije (slika 3.3.2.2-1). Postoji više tipova matrične organizacije u zavisnosti od stepena
ovlašćenja rukovodioca projekta i autonomije projektnih timova.
Ova organizacija se prvenstveno primenjuje u sledećim slučajevima:
��kod razvojnih projekata,
��kod kompleksnih poslova kao što su inženjering poslovi i slično i
��kod realizacije programa unapređenja kvaliteta.
Slika 3.3.2.2-1: Matrična organizacija
PREDNOSTI:
��Uravnotežava projektne i funkcionalne ciljeve
��Koordinira i integriše projekat
��Efi kasno koristi resurse u timu
��Fleksibilna je.
NEDOSTACI:
��Pozicija tima je uvek nedovoljno defi nisana - tim je pod lupom svih
��Odlaskom u tim gubi se pozicija u sektoru
��Stvara se situacija "jedan zaposleni - dva šefa"
��Mogućnost sukoba funkcionalnih i projekt menadžera
��Stvaraju se dodatni troškovi menadžmenta
��Ne unapređuje se odvijanje procesa - barijera više.
92
3.3.2.3 Procesna organizacija
Ova organizacija se koristi kod realizacije proizvoda, ugovora ili poslova (slika
3.3.2.3-1). Ona obezbeđuje ostvarenje efi kasnosti kroz horizontalne međufunkcionalne
procese logično sledeći procesne aktivnosti.
Klasična funkcionalna i matrična organizacija nisu u stanju da prate zahteve TQM,
koji su orijentisani ka sve većoj efi kasnosti i efektivnosti u uslovima kada se rade proiz-
vodi koji treba da zadovolje potrebe kupaca. Kupac, umesto šefa, postaje vrhovni na-
redbodavac i sudija za celu organizaciju i sve zaposlene.
Slika 3.3.2.3-1: Procesna organizacija
Ovo zahteva da se u celom procesu brzo reaguje na zahteve kupaca, da se uspostave
interne relacije kupac - isporučilac i da se proces u celini drži pod kontrolom.
PREDNOSTI:
��Postavlja zahteve kupca u prvi plan
��Uspostavlja se međufunkcionalni menadžment
��Defi nišu se vlasnici procesa
��Aktivnosti se odvijaju logično
��Zaposleni su rasterećeni suvišnih aktivnosti
��Uspostavlja interne relacije - kupac isporučilac.
NEDOSTACI:
��Konfl ikt sa funkcionalnim menadžerima
��Teško je uspostaviti ujednačenost odvijanja procesa
��Sporo se vrše korekcije procesa.
93
3.3.2.4 Virtualna organizacija
Ova organizacija je privremena, fl eksibilna kooperativna mreža organizacionih ce-
lina i nezavisnih organizacija (slika 3.3.2.4-1) povezanih sa svojim osnovnim sposob-
nostima na bazi zajedničkih ciljeva [44].
Slika 3.3.2.4-1: Virtualna organizacija
Brzi porast globalne konkurentnosti zahteva organizaciju sa većom fl eksibilnošću
i globalnim prisustvom. Ključna mogućnost perspektive virtualizacije je informatička
infrastruktura. Korišćenje informatičkih tehnologija omogućuje lokalno odvojenim
partnerima, projektnim timovima i zaposlenim povezivanje sa minimalnim napori-
ma koordinacije. Virtualna organizacija je najpopularniji koncept koji ispunjava ove
zahteve. Koncept “virtualne organizacije”, koji je razvijen sredinom 80-tih prenošenjem
principa virtualne memorije kompjutera na organizacioni koncept, kombinuje dve per-
spektive virtualizacije:
��eksternu virtualizaciju kroz brzo formiranje kooperantskih mreža
��internu virtualizaciju kroz dizajniranje fl eksibilne organizacione strukture.
PREDNOSTI:
��Nizak stepen formalizacije
��Kombinacija osnovnih sposobnosti
��Međusobno poverenje
��Kooperacija na ograničeno vreme.
94
NEDOSTACI:
��Mala profi tabilnost privremene kooperativne mreže u odnosu na troškove
transakcija
��Složena procedura računanja troškova u virtualnoj organizaciji
�� Značajna razlika između virtualne organizacije i drugih kooperantskih
mreža
�� Garancije posleprodajnog servisa nakon dezintegracije kooperantske
mreže.
Menadžment mora da obezbedi komplementarnost i sinergiju postojeće funkciona-
lne ili matrične organizacije sa novom procesnom i virtualnom organizacijom.
3.3.3 Transformacija funkcionalne u procesnu organizaciju
Klasična funkcionalna i matrična organizacija nisu u stanju da prate zahteve koji su
orijentisani ka sve većoj efi kasnosti i efektivnosti poslovnih procesa, u uslovima kada
se rade proizvodi koji treba da zadovolje potrebe kupaca. Ovo zahteva da se u celom
poslovnom procesu brzo reaguje na zahteve kupaca, da se uspostave interne relacije
kupac - isporučilac i da se proces u celini drži pod kontrolom. To se može ostvariti
primenom procesne organizacije.
Procesna organizacija se defi niše kao horizontalna i multifunkcionalna organizacija
poslovnih procesa sa sledećim osobinama:
��kupac je na početku i kraju procesa,
��potrebe kupca su dovoljno vidljive u celom procesu,
��uspostavljene su interne relacije kupac-isporučilac,
��utvrđeni su vlasnici delova procesa,
��imenovani su rukovodioci procesa.
Ova organizacija je u oštroj suprotnosti sa klasičnom funkcionalnom i divizional-
nom organizacijom na čijem je vrhu uvek menadžer u koga je uperen pogled zapo-
slenih, umesto u kupca čije su potrebe obično slabo vidljive.
Kod procesne organizacije u prvi plan u kompaniji izbija poslovni proces na čijem je
početku kupac i na čijem je kraju takođe kupac. Postojeći poslovni procesi su fragmen-
tirani na delove u kojima se rade određene aktivnosti pod “komandom” odelenjskih ru-
kovodilaca koji nikada nisu videli kupca. Njihov pogled je okrenut prema gore, prema
šefovima i tako redom. Svako se brine da zadovolji svog šefa.
Novi organizacioni pogled ima u vidu poslovne procese, odnosno kako se sva-
ki posao realizuje. Ovaj pogled je horizontalan, a ono što se najpre vidi su debeli
“armirano - betonski” organizacioni zidovi postavljeni između sektora, ispred kojih
stoje međusektorske provalije. Problem, koji klasična organizacija nije rešila kod reali-
zacije poslova, je prelaz između dve aktivnosti koje pripadaju različitim sektorima ili
95
službama. Obično tada dolazi do zastoja ili poremećaja u poslovnom procesu. Oni su
vezani za probleme u prenošenju potpunih informacija, nedefi nisanih međunadležnosti
ili različitih sektorskih prioriteta.
Na slici 3.3.3-1 su prikazana dva procesa koji se odvijaju kroz klasičnu funkcionalnu
sektorsku organizaciju. Organizacija kompanije je predstavljena sa “n” sektora od kojih
svaki ima u svom sastavu po “m” službi.
Slika 3.3.3-1: Odvijanje poslovnih procesa kroz sektorsku organizaciju
Procesi A i B se sastoje od po pet aktivnosti. Proces A startuje sa aktivnošću broj 1,
koja se odvija u službi 1 sektora 1, potom se nastavlja na aktivnost 2, koja se odvija u
službi 2, sektora 2, zatim na aktivnost 3 u službi 1 sektora 3, aktivnost 4 u službi 1 sekto-
ra 2 i na kraju aktivnost 5 u službi 3 sektora n. Analogno sa ovim se može rekonstruisati
i tok procesa B. Kao što se vidi, oba ova procesa su multifunkcionalna tako da je njihov
tok veoma teško pratiti, a pogotovo njime upravljati u okviru sektorske organizacije u
kojoj odgovornosti i ovlašćenja kao i sistem planiranja nisu orijentisani procesno već
sektorski.
Transformacija funkcionalne u procesnu organizaciju predstavlja veliku promenu
vertikalnog ka horizontalnom organizacionom pristupu. Organizacija kompanija pred-
stavlja sistem međufunkcionalnih procesa koji presecaju njenu vertikalnu sektorsku or-
ganizaciju.
96
Slika 3.3.3-2 Prelaz sa sektorske na procesnu organizaciju
Na slici 3.3.3-2 je prikazan prelaz sa funkcionalne ka procesnoj organizaciji. Procesi
A i B, koji su defi nisani u funkcionalnoj organizaciji na slici 3.3.3-1, su izdvojeni tako
da se može pratiti sled njihovih aktivnosti, koje se realizuju u određenim službama
funkcionalnih sektora (oznake Snm
, gde je n-redni broj sektora, a m-redni broj službe).
Ovakav prelaz ističe veze između pojedinih aktivosti što omogućuje da se utvrdi kon-
tura procesa, sa defi nisanim prelazima između sektora.
Slika 3.3.3-3: Procesna organizacija
Na slici 3.3.3-3 je prikazan izgled procesne organizacije na primeru Procesa A i B.
Aktivnosti koje su sadržane u procesima su horizontalno orijentisane sa uspostavlje-
nim vezama. Aktivnosti su određene tako da se jasno vidi pripadnost svake aktivnosti
određenom sektoru i službi, koji su defi nisani u funkcionalnoj organizaciji. Na ovaj
način se omogućuje koegzistencija i sinergija vertikalne funkcionalne organizacije sa
horizontalnom procesnom organizacijom. Ovo treba da omogući rad menadžment
procesa, koji eliminiše konfl ikte i zastoje između pojedinih funkcija.
Transformacija funkcionalne u procesnu organizaciju ne znači ukidanje funkciona-
lne organizacije. Naprotiv, funkcionalna organizacija dobija svoj puni smisao. Na slici
3.3.3-4 je prikazana integracija funkcija i procesa.
97
Slika 3.3.3-4: Integracija procesa i funkcija
Sposobnost procesa obezbeđuju rezultat procesa u vidu proizvoda i usluga koji pred-
stavljaju vrednosti za kupca.
Kompetentnost funkcija obuhvata funkcionalne veštine sadržane u istovrsnim resursi-
ma (zaposleni, oprema, znanje i iskustvo u funkcijama), neophodne za rešavanje proble-
ma i za odvijanje aktivnosti. Kompetentnost se izgrađuje kroz razvoj specijalizacija unu-
tar funkcija. Kompetentnosti funkcija podupiru sposobnosti procesa.
U razvoju organizacione kulture kompanije potrebne su dramatične promene od
funkcionalne ka procesnoj organizaciji. Proces promena organizacione kulture orijen-
tisane prema procesima označava se savremenim pojmom reinženjering.
Reinženjering poslovnih procesa prema Hameru i Čempiju (M.Hammer, J.Champy)
predstavlja: “Fundamentalnu promenu načina razmišljanja, radikalan redizajn po-
slovnih procesa, za postizanje dramatičnih unapređenja po kritički savremeno izme-
renim performansama kao što su kvalitet, troškovi, uslužnost i brzina.” Ova defi nicija
sadrži četiri ključne reči koje određuju puni značaj pojma reinženjeringa. [71]
Ključna reč: FUNDAMENTALAN
Radeći na reinženjeringu, zaposleni u poslovnim procesima moraju naći odgovore
na ključna pitanja: Zašto mi radimo to što radimo? Zašto mi radimo to što radimo na
ovaj način?
Reinženjering ne daje nove zadatke, on preuzima postojeće ali traži poboljšanje.
Osnovni zadatak je da odredimo šta da radimo, a potom kako da to uradimo, što
efi kasnije. Pri tome treba ignorisati ono što jeste, a koncentrisati se na ono što treba
da bude.
Ključna reč: RADIKALNO
Reinženjering nije unapređenje, povećanje ili modifi kacija delatnosti - reinženjering
je ponovno pronalaženje delatnosti. Radikalan redizajn znači, neobraćanje pažnje
na sve postojeće srtukture i procedure, već pronalaženje kompletno novih načina
za izvršenje poslova.
98
Ključna reč: DRAMATIČNO
Reinženjering se ne odnosi na marginalna unapređenja performansi kompanija,
koje se kreću u 10% - 15%. On se odnosi na dramatična unapređenja. Iznose se
primeri tri vrste kompanija koje zahtevaju reinženjering. Prve su kompanije koje su
u dubokim nevoljama. Druge su kompanije koje još nisu u dubokim nevoljama, ali
čiji menadžment predviđa dolazak nevolja. Treće su kompanije koje su na vrhuncu i
koje ne vide nevolje, ali koje zahtevaju reinženjering kao priliku za poboljšanje svoje
liderske pozicije ispred konkurenata.
Ključna reč: PROCESI
Ova reč je najvažnija u defi niciji reinženjeringa, a istovremeno je reč koju najteže
razumeju menadžeri kompanija. Većina zaposlenih nisu “procesno orijentisani”; oni
su fokusirani na zadatak, na posao, na ljude, na organizacionu strukturu, ali ne na
proces. Svaki individualni zadatak u procesu je važan, ali nijedan od njih nije ni
najmanje značajan za kupca, ako se celi proces ne realizuje - ako se proizvod, koji je
rezultat procesa ne isporuči kupcu.
Savremeni biznis ne zadovoljavaju klasične reorganizacije koje se zasnivaju na
piramidalnoj organizaciji vlasti. Ova koncepcija menadžmenta bila je verovatno
zadovoljavajuća u antičkom vremenu, kada su bazu stanovništva činili robovi. Danas u
kompanijama rade obrazovani ljudi, sa znanjem i informacijama koje često prevazilaze
zahteve posla.
Nova organizaciona kultura, koja daje težište poslovnim procesma, podrazumeva
da se zaposleni uključuju u kreiranje tih poslovnih procesa, da su deo njih i da ih ra-
zumeju i kreativno unapređuju.
3.3.4 Filozofi ja kvaliteta menadžmenta
Da bi orijentacija na kvalitet postala integralni deo kulture organizacije u celini,
potrebno je da se nova fi lozofi ja kvaliteta implementira u sve dimenzije organizacije
(slika 3.3.4-1).
“Radite prave stvari” - formulacija fi lozofi je strateškog menadžmenta, koji utvrđuje
viziju, misiju i strateške ciljeve organizacije i akcije za njihovo pretvaranje u realnost.
Zadatak strateškog menadžmenta je da predviđa i utvrđuje strategiju - prave ciljeve,
prema kojima se organizacija mora kretati u svojoj delatnosti i da gradi pravi poslovni
sistem, koji će obezbediti ostvarenje tih ciljeva. Ukoliko se ne izaberu prave stvari, bez
obzira što ih operativni menadžment bude realizovao ispravno prvi put, kompanija ne
može ostvariti poslovni uspeh.
Navedimo poznati primer mosta i reke, koji pokazuje da je najveća greška ako se
rade ispravno, pogrešne stvari. Zamislimo da se gradi most. Pri tome su bili uključeni
najbolji arhitekti, korišćeni su najbolji materijali. Most je izgrađen izvrsno, bez ijedne
greške. Međutim, most je sagrađen na mestu gde ne postoji reka jer je u međuvremenu
promenjen njen tok.
99
Slika 3.3.4-1: Nova fi lozofi ja kvaliteta menadžmenta
Jedan od najvećih zadatka strateškog menadžmenta je da utvrdi stvari koje nisu
urađene, a morale su biti urađene. Poseban zadatak je utvrditi gubitke usled nečinjenja,
koji mogu biti daleko veći od gubitaka, čak i pogrešnog činjenja.
“Radite stvari ispravno prvi put (od prve)” - formulacija fi lozofi je operativnog - taktičkog
menadžmenta, čiji je posao menadžment poslovnih procesa u realizaciji proizvoda.
Praktičan iskaz fi lozofi je operativnog menadžmenta se svodi na rad bez greške. To je u
suprotnosti sa osnovnom postavkom humanosti: “Ljudski je grešiti”.
“Radite stvari bolje” - formulacija fi lozofi je menadžmenta ocenom i poboljšanjima.
Menadžment mora na organizovan način vršiti stalnu ocenu mera koje provodi i re-
zultata koji se postižu. Na osnovu ovih ocena, mora se uspostaviti proces stalnih
poboljšanja. Istovremeno se mora promeniti stav prema greškama. Promena koja se
mora ostvariti odnosi se na korenitu promenu stava, po kome se slabosti, propusti i
greške moraju posmatrati kao PRILIKA ZA POBOLJŠANJE, a ne za sankcionisanje
počinioca.
“Japanci slave pojavu greške”, zato što greška predstavlja “osigurač” za detekciju sla-
bog mesta u poslovnom procesu. Na taj način se nakon što se greška otkloni preduzi-
manjem korektivnih mera, eliminišu i uzroci njene pojave. Tom prilikom se vrši analiza
tog dela poslovnog procesa, sa ciljem da se on unapredi. Greška je bila veoma jeftin
metod za detekciju slabog mesta i za unapređenje kvaliteta poslovnog procesa.
Za razliku od japanaca, kod nas se greške skrivaju iz straha da će se počonioc greške
ili onaj ko je otkrije provesti, kao glasnik loše vesti u srednjem veku koga su identi-
fi kovali sa tom vešću i pogubljivali. Zbog toga se svako ko otkrije grašku, trudi da je
“stavi pod tepih” i da je šalje dalje – sledećem u procesu. Ovaj poremećaj predstavlja naš
mentalni problem u stvaranju kreativne klime u organizaciji i za provođenje krilatice
“na greškama ne uči”.
100
3.3.5 Osnovni procesi u organizaciji
Klasična organizacija koja se zasniva na piramidalnoj vlasti ne zadovoljava savreme-
ni biznis. Ova koncepcija menadžmenta (1-10-1.000) bila je verovatno zadovoljavajuća
u antičkom vremenu, kada su bazu radnog stanovništva činili robovi. Danas u orga-
nizacijama rade obrazovani ljudi, sa znanjem i informacijama koje često prevazilaze
potrebe posla, što zahteva multidimenzionalan stil menadžmenta.
TQM gradi efektivnu vezu između ključnih elemenata redizajnirane organizacije,
uspostavljajući više vrsta glavnih procesa. Postoje različite podele procesa po vrstama.
Po malo starijoj podeli, prema američkom modelu izvrsnosti, oni obuhvataju�24�:- proizvodne procese,
- poslovne procese i
- procese za podršku.
Po drugoj podeli, prema standardu ISO/CD 9004 koja još nije postala zvanična, oni
obuhvataju �158�:
- procese menadžmenta,
- procese realizacije proizvoda,
- procese za podršku i
- procese za merenje i ocenu.
Očigledno je da procesni pristup postepeno evoluira sa proizvodnih i poslovnih pro-
cesa prema procesu menadžmenta, ne obuhvatajući „zvanično“ i procese poboljšanja.
U standardu ISO 9001 se proces poboljšanja ne navodi eksplicitno ali se implicitno po-
drazumeva pošto se u tački 8.5.1 defi niše zahtev za stalno poboljšavanje tako što: „or-
ganizacija mora stalno da poboljšava efektivnost sistema kvaliteta, korišćenjem politike
kvaliteta, ciljeva kvaliteta, rezultata provera, analize podataka, korektivnih i preven-
tivnih mera i preispitivanja od strane rukovodstva“. Povezivanje navedenih elemenata
je moguće izvršiti kroz proces poboljšanja. Procesi merenje i ocena po ISO/CD 9004 su
osnova za procese poboljšanja.
Imajući u vidu sve navedene potrebe mogu se defi nisati četiri vrste glavnih procesa
u organizaciji prikazane na slici 3.3.5-1.
101
Slika 3.3.5-1: Glavni procesi u organizaciji
1. Procesi menadžmenta su vertikalni procesi koji prolaze kroz poslovne funkcije,
grade mostove između različitih nivoa za rasprostiranje vizije, politike i strategije,
što zahteva timski rad rukovodioca i zaposlenih unutar svake poslovne funkcije
po vertikali. Ovi procesi sadrži akcije promena potrebnih za prevođenje utvrđene
vizije, misije i strateških ciljeva u realne aktivnosti i zadatke u poslovnim pocesi-
ma. Menadžment vizije i politike ne znači samo prenošenje utvrđenih strateških
vrednosti među zaposlene, već i blagovremeno uključivanje svih zaposlenih u
kreiranje tih vrednosti. To znači da su male šanse da se uspeh postigne prome-
nama, ako svaki pojedinac ne zna svrhu napora koje ulaže za njihovo provođenje
i koje su očekivane koristi od toga.
2. Poslovni (radni) procesi su horizontalni i međufunkcionalni procesi koji grade
mostove između poslovnih funkcija, što zahteva multifunkcionalni timski rad
različitih rukovodioca. Poslovni procesi su orijentisani prema kupcu u realizaciji
proizvoda u kojima se neposredno kreiraju dodate vrednosti za njega. Ovi procesi
obuhvataju: marketing, projektovanje i razvoj, nabavku, proizvodnju ili isporuku
usluga i posleprodajne usluge. Njihovi rezultati treba da zadovolje potrebe kupca,
izazovu njegovo oduševljenje i stvore želju da ponovo kupuje proizvode orga-
nizacije. Ovi procesi kreiraju vrednosti i za druge zainteresovane strane.
3. Procesi poboljšanja i inovacija se sastoji od aktivnosti praćenja, merenja i oce-
njivanja performansi interne organizacije i postignutih rezultata, poređenja sa
performansama drugih organizacija, učenja, skokovitih i priraštajnih poboljšanja
i inovacija,
102
Proces poboljšanja i inovacija je multidimenzionalan proces orijentisan na trajna
rešenja, povećanje konkurentnosti organizacije i na dugoročne rezultate. Trajna
sistemska rešenja su višedimenzionalna, tako da problemi moraju biti analizirani
sa svih uglova - tehničkog, organizacionog i iskustvenog. To znači da u nalaženju
trajnih rešenja moraju biti organizovano uključeni svi iz organizacije, a ne samo
određeni pojedinac ili jedna funkcija, već višefunkcionalni timovi.
Da bi se prešlo sa pojedinačnih unapređenja i inovacija i da bi se uspostavio proces
kontinualnih poboljšanja i inovacija potrebno je uspostaviti regularna i redovna pre-
ispitivanja i poboljšanja postojećih sistemskih rešenja kao deo redovnih planskih i
operativnih aktivnosti.
4. Procesi za podršku pomažu da se poslovni procesi odvijaju efektivno i efi kasno, te
da ne ugrožavaju životnu i radnu sredinu. Primeri procesa za podršku su:
- prijem i razvoj kadrova,
- obrazovanje i obuka,
- fi nansijski procesi,
- održavanje opreme,
- informacioni sistem,
- ocena isporučioca,
- ocena aspekata životne sredine i rizika opasnosti na radu.
Četiri navedena glavna procesa u organizaciji su presudna za njen tržišni opstanak,
dugoročan razvoj i rast i za ostvarenje poslovne izvrsnosti. Pitanje je “KAKO” uskladiti
trodimenzionalne procese u organizaciji u kojima je tradicionalno prisutan samo jedan
vertikalni proces.
TQM predstavlja koncept koji dovodi u međusobni sklad kvalitet horizontalnih i
vertikalnih procesa, kao i kontinualna poboljšanja i inovacije, koji unose promene i
“nered” u uređenu piramidu organizacije.
3.3.6 Struktura TQM
3.3.6.1 Osnove TQM strukture
Struktura organizacije kreirana prema konceptu TQM temelji se na sistematskom
usklađivanju i balansiranju ispunjenja potreba i očekivanja svih zainteresovanih strana
za rezultate organizacije, koji se neprestano menjaju. Potrebe i očekivanja glavnih zain-
teresovanih strana su sledeće:
- za kupce: kvalitet i troškovi proizvoda (uključivo i podršku),
- za akcionare, vlasnike ili investitore: održivi rast, vrednost i profi t, kao i agil-
nost organizacije da odgovori na promene u okruženju u kome posluje (termin
“agilnost” uključuje nivo brzine, fl eksibilnost i inovativnost),
103
- za zaposlene: kvalitet njihovog radnog okruženja (koji može biti označen kao
sigurnost posla, stepen autonomije, priznanja, odgovarajuće kompenzacije i
koristi, pripadnost fi rmi, učešće u odlučivanju, progres i razvoj karijere, fi zički
i kulturni radni uslovi i dignitet),
- za društvo: društvena odgovornost i dobar ugled, zaštita životne sredine,
održivo korišćenje prirodnih resursa,
- za partnere i isporučioce: povećanje obostrane koristi i održivo partnerstvo.
Kupac je centralna fi gura i njegove potrebe i očekivanja su prioritetni u odnosu na
ostale korisnike organizacije.
TQM struktura se razvijala u dva osnovna pravca:
1. Pravac od pojedinačnog ka opštem - zasnovan na čvrstim zahtevima kroz detaljnu
standardizaciju pojedinačnih aspekata menadžment sistema. On je nastao stan-
dardizovanjem parcijalnih menadžment sistema, a potom njihovim intgrisanjem
u osnovni menadžment sistem organizacije.
2. Pravac od opšteg ka pojedinačnom - zasnovan na mekim kriterijumima modela iz-
vrsnosti koji obuhvataju sve elemenate organizacije i njene rezultate. Model izvrs-
nosti nije strandard već kreativni okvir koji se sastoji od kriterijuma i podkriteri-
juma za sve elemente organizacije.
3.3.6.2 Integrisanje standardizovanih menadžment sistema
Struktura uspostavljena integrisanjem standardizovanih menadžment sistema pri-
kazana je na slici 3.3.6.2-1.
Realizacija ovakvog koncepta, koji se često temelji na oprečnim interesima glavnih
korisnika organizacije, predstavlja veliki izazov, a zahteva izuzetnu sposobnost
menadžmenta. Za ispunjenje zahteva svakog od korisnika treba izgraditi integrisani
menadžment sistem kojim se ostvaruju različiti aspekti ciljeva, a sastoje se od:
��QMS - menadžment sistema kvaliteta usklađenog sa zahtevima standarda ISO
9001 i FSMS - menadžment sistema bezbednosti hrane (za organizacije iz ove
oblasti delatnosti) usklađenog sa zahtevima standarda ISO 22000 ili HACCP,
za zadovoljenje zahteva kupaca,
��Parcijalnog menadžment sistema fi nansija za zadovoljenje zahteva vlasnika,
��Strateškog menadžmenta, menadžmenta politike i menadžmenta poboljšanja
i inovacija za ostvarivanje ciljeva razvoja i rasta, što su interesi vlasnika,
��EMS - menadžment sistema životne sredine usklađenog sa zahtevima stan-
darda ISO 14001, što je interes društva,
��OHSMS - menadžment sistema zdravlja i bezbednosti na radu usklađenog sa
zahtevima standarda OHSAS 18001 što je interes zaposlenih,
��Menadžment sistem društvene odgovornosti prema zaposlenim usklađenog
sa zahtevima standarda SA 8000,
��Menadžment sistema razvoja i motivacije kadrova i sl.
104
Slika 3.3.6.2-1: StrukturaTQM integracijom menadžment sistema
Struktura TQM koncepta pokazuje relacije između parcijalnih menadžment sistema
u organizaciji u odnosu na njene korisnike. Ovo predstavlja prvi korak ka gradnji inte-
grisanih menadžment sistema kojim se mogu ostvariti ciljevi TQM-a.
TQM koncept zahteva od rukovodilaca potpunu transformaciju stila menadžmenta
u smeru u kom će se isticati sledeće odlike:
��liderstvo - novi tip lidera u kome je kupac na vrhu piramide kompanije, a
menadžer na njenom dnu,
��anticipativost u pogledu predviđanja budućih potreba kupaca,
��razvoj nove organizacione kulture,
��uključivanje svih zaposlenih u realizaciju ciljeva TQM,
��sistemska orijentacija umesto orijentacije na rešavanje problema,
��korišćenje Demingovog kruga "P-D-C-A" u realizaciji poslova,
��aktivno učešće u procesu kontinualnih poboljšanja koja obuhvataju učenje,
skokovita i priraštajna poboljšanja i inovacije,
��komunikacije ne samo sa članovima menadžment tima,
��intenzivno korišćenje TQM alata.
105
3.3.6.3 Bazni model izvrsnosti
Razvoj strukture TQM u pravcu kreiranja modela izvrsnosti organizacije pred-
stavlja mekši, ali komleksniji i kreativniji put, koji u jednom modelu obuhvata kriteri-
jume i podkriterijume za sve elemente organizacije. Umesto standardizovanih zahteva
koristi se metod benčmarkiga pomoću kojeg se utvrđuju perfromanse konkurencije
ili najboljih fi rmi u branši po pojedinim kriterijumima, vrši se poređenje sa njima i
utvrđivanje mogućnosti za učenje od njih.
Menadžment obuhvata višedimenzionalne mere, koje se po svojoj prirodi kreću od
sistemskih do izvršnih i od dugoročno orijentisanih do mera sa trenutnim dejstvom.
Totalni kvalitet menadžmenta podrazumeva, da su sve ove mere međusobno povezane
i usklađene i da omogućavaju postizanje rezultata, koji obezbeđuju zadovoljenje svih
zainteresovanih strana, dugoročan održivi rast i ostvarivanje ciljeva izvrsnosti.
Bazni model izvrsnosti (slika 3.3.6.3-1) predstavlja strukturnu konfi guraciju
menadžment sistema i poslovnih rezultata sa logičkim vezama između njih. Bazni
model je nastao razvijanjem elementarnog modela (slika 3.2.2.4-1) primenom kon-
cepta TQM.
Slika 3.3.6.3-1: Struktura TQM - bazni model izvrsnosti
106
Za razliku od elementarnog modela TQM, prikazanog na slici 3.2.2.4-1, koji se odnosi
na pojedinačan posao ili proizvod, na rezultate ostvarene tim poslom ili proizvodom, i na
sadašnje operativno stanje organizacije, bazni model sadrži i dugoročnu strategiju orga-
nizacije sa ponavljanjem narudžbi. Pored kupca uvode se i druge zainteresovane strane
koje formulišu svoje zahteve i kojima se meri ispunjenje očekivanja, kako u pogledu re-
zultata organizacije, isto tako i u pogledu njenog sistema rada (menadžment sistema).
Kod strukture menadžment sistema kvaliteta na slici 3.2.2.3-3 menadžment je na
čelu organizacije čiji je cilj zadovoljenje zahteva kupaca.
Kod baznog modela izvrsnosti na čelu organizacije je liderstvo sa menadžment
sistemom čiji je cilj ostvarenje balansa u ispunjenju interesa svih korisnika organizacije.
Liderstvo obuhvata izvršni menadžment tim i sve ostale rukovodioce, kao i sve ostale
sa liderskom ulogom u organizaciji.
Totalni menadžment sistem organizacije, kao element TQM, defi nisan je sa strate-
gijom, ljudima, procesima (uključivo i fi nansijske procese) i resursima koji ostvaruju
rezultate prema svim korisnicima čija je težnja ka izvrsnosti.
Postoji suštinaska razlika između integrisanog i totalnog menadžment sistema:
- Integrisani menadžment sistem obuhvata standardizovane menadžment sis-
temem; QMS – po ISO 9001, EMQ – po ISO 14001 i OH&SMS – po OH-
SAS 18001 i druge) kao i postojeće parcijalne menadžment sisteme u orga-
nizaciji (proizvodni, fi nansijski, kadrovski, strateški…) čiji je cilj zadovoljstvo
određenog korisnika (stakeholder);
- Totalni menadžment sistem obuhvata sve mogućnosti organizacije (liderstvo,
vizija, ljudi procesi, resursi) sa njihovom velikom međusobnom sinergijom i
izbalansirane rezultate prema svim korisnicima (stakeholders), pri čemu sve
mogućnosti i svi rezultati organizacije teže izvrsnosti.
U baznom modelu je defi nisana distribucija rezultata organizacije na njene koris-
nike sa povratnim vezama:
– prema kupcima sa ciljem da se kroz ispunjenje i prevazilaženje njihovih
očekivanja ostvari lojalnost - ponavljanje narudžbi i tržišno širenje kroz pre-
poruke drugim kupcima,
– pema podugovaračima kroz pokrivanje troškova komponenti
– prema zaposlenima kroz plaćanje rada, zaštitu zdravlja i bezbednosti na radu
i razvoj kadrova
– prema akcionarima kroz profi t, dividende i rast akcija i
– prema društvu kroz poreze, zaštitu okoline i dodatne vrednosti.
Bazni model izvrsnosti, prikazan na slici 3.3.6.3-1, se može opisati na sledeći način:
“Orijentacija na kupca i druge zainteresovane strane je polazna tačka i vodeća veličina za
sve akcije u organizaciji koja ima liderstvo sa totalnim menadžment sistemom čiji proizvodi,
fi nansijski i nefi nansijski rezultati treba da zadovolje očekivanja svih njih. “
107
Rezultat zadovoljenja potreba svih korisnika organizacije su investicije i napori na
razvoju i unapređenju kvaliteta, razvoju kadrova i novih proizvoda kroz proboje prema
novim vrednostima, proces učenja, kontinualnih poboljšanja i inovacija.
Bazni model izvrsnosti predstavlja teoretsku osnovu za kreiranje modela izvrsnosti
koji obuhvata sve navedene elemente kao pojedinačne kriterijume izvrsnosti, da ih
preglednije međusobno poveže i da ih kvantifi kuje.
Model izvrsnosti treba da odgovori na osnovno pitanje rukovodilaca “KAKO” ost-
variti izvrsnost i rast organizacije primenom njegovih kriterijuma.
Model izvrsnosti treba da defi niše menadžment stil i kulturu organizacije, koji su
neophodni za njegovu primenu. U okviru modela utvrđuju se indikatori i metod me-
renja performansi svakog od kriterijuma, kao i proces kontinualnih poboljšanja i ino-
vacija.
3.3.7 Menadžment pristup održivog uspeha
Na slici 3.3.7-1 je prikazan procesni model pristupa menadžmenta za održivi uspeh
organizacije prema standardu ISO/Cd 9004 �158�. To je pristup menadžmenta kvaliteta
čija se koncepcija bazira na TQM konceptu, a struktura na procesnom modelu QMS-a.
Njegova metodologija se zasniva na kombinovanoj primeni modela QMS (i drugih
menadžment sistema) i modela izvrsnosti. Osnov ovog pristupa je poznati PDCA cik-
lus, odnosno Demingov krug.
Slika 3.3.7-1: Menadžment održivog uspeha baziran na PDCA ciklusu
108
U poređenju sa procesnim modelom QMS-a glavne promene se odnose na deo ciklusa “P” koji sadrži elemente:
- Menadžment pristup za održivi uspeh
- Okruženje organizacije i
- Politiku i strategiju,
kao i na deo ciklusa “A” koji sadrži elemente:
- Poboljšanja
- Inovacije i učenje.
Ovde ćemo izneti osnovne karakteritike elemenata koji se odnose na deo ciklusa „P“, pošto one nose najveći deo razlika u odnosu na procesni model QMS-a.
Menadžment pristup za održivi uspeh se zasniva na sledećim elementima:
- Fokus na sve zainteresovane strane koje uključuju kupce, vlasnike ili akcionare, zaposlene, partnere i društvo.
- Metodologija menadžmenta koja obuhvata;
o sposobnosti organizacije da odgovori na promene, šanse i rizike u internom i eksternom okruženju,
o fokus na strategiju koja se zasniva na očekivanju zainteresovanih strana,
o procesni pristup koji obuhvata menadžment strateških i operativnih proce-sa, kao i procesa za poboljšanja i podršku,
o kontinualna poboljšanja zasnovana na primeni ciklusa PDCA.
- Odgovornost rukovodstva da razvija i primeni menadžment sistem koji ispunjava očekivanja zainteresovanih strana.
- Ocenjivanje održivog uspeha.
Okruženje organizacije mora biti analizirano po sledećim elementima:
- Poromene u okruženju se moraju pratiti i analizirati da se dobiju informacije za promene i inovacije unutar organizacije kako bi ona održavala i poboljšavala svoje perfromanse.
- Praćenje sadašnjih i budućih očekivanja zainteresovanih strana, SWOT analize sadašnjeg tržišta i novih proizvoda, promene u zakonodavstvu, razumevanje tržišta rada, socijalnih, ekonomskih, političkih, ekoloških i lokalnih kulturnih uslova, identifi kovanje resursa, novih tehnologija, organizacionih mogućnosti i prepoznavanje učećeg procesa za primenu dobre prakse.
- Analiziranje ocena rizika koji se odnose na interno i eksterno okruženje i pred-laganje scenarija za eliminisanje, smanjenje ili upravljanje njim.
Politika i strategija sadrži sledeće elemente:
- Formulisanje politike i strategije obuhvata njihovo defi nisanje i periodičnu reviz-iju sa ciljem da zadovolje tekuću viziju i misiju, ali i da se defi nišu neophodne
sposobnosti da zadovolje vanredne prilike i rizike.
109
- Planiranje i razvijanje politike i strategije obuhvata;
o planiranje koje obuhvata prevođenje politike i strategije u ciljeve za različite nivoe organizacije, planiranje aktivnosti i resursa za ostvarenje ciljeva i oce-na strateških rizika,
o scenariji i strateški rizici obuhvataju ocene prilika i rizika koje organizacija identifi kuje, analiza i priprema različitih scenarija kao odogovora na izvesnu budućnost. Faktori koji se analiziraju obuhvataju:
��nove tehnologije,
��socio-ekonomsko okruženje (tržište, konkurencija, itd.),
��političko okruženje,
��raspoložive resurse,
��poremećaji u balansu između potreba i očekivanja zianteresovanih strana.
- Razvijanje unutar procesa i strukture organizacije se vrši kroz mapu procesa koja sadrži i vertikalne procese menadžmenta, tako što se komunicira politika,
strategija i ciljevi kroz sve nivoe organizacije.
3.4 Novi pristup poboljšanjima i inovacijama
3.4.1 Proces kontinualnih poboljšanja i inovacija
U Tajlorovom (Taylor) sistemu proizvodnje, koji se najviše primenjivao u Sjedin-
jenim Državama pre drugog svetskog rata, menadžeri i inženjeri su defi nisali planove
i standarde posla, dok su radnici bili odgovorni za izvršenje posla u skladu sa tim pla-
novima i standardima. Obrazovni nivo radnika, koji su uglavnim bili imigranti iz Ev-
rope, a uz to uglavnom nisu znali ni engleski jezik, bio je takav da su oni bili zaduženi
isključivo za rad po defi nisanim uputstvima. Rukovodiocii inženjeri su bili odgovorni
za proveru rezultata rada u skladu sa utvrđenim standardima, kao i za preduzimanje
korektivnih mera. Prema tome rukovodioci i inženjeri su bili odgovorni za “planiranje”,
“proveru” i “preduzimanje mera” dok su radnici bili odgovorni samo za fazu “uradi” u
PDCA ciklusu. Ovaj metod bi mogao da se primenjuje bez zamerki, kada bi planovi i
standardi bili idealni od samog početka.
Savremene tendencije u menadžmentu se kreću ka tome da se zaposlenima ne
daju prosti standardizovani zadaci i metodi već ciljevi, a oni imaju slobodu da izaberu
način za ostvarenje tih ciljeva. Na ovaj način se savremeno značenje P-D-C-A ciklusa
kreće od klasičnog usklađivanja sa precizno utvrđenim standardima, do poboljšanja i
kreiranja inovacija ka višim nivoima performansi. Ovo zahteva viši nivo obrazovanja i
obuke zaposlenih, razvoj individualizma, kreativnost i posebno osetljiv menadžment
kod njihove participacije u realizaciji utvrđenih ciljeva.
110
Kreativnost i menadžment
“Kreativnost predstavlja pobedu navika sa originalnošću. To znači raditi st-
vari drugačije i prekinuti sa rutinama. Sa druge strane fi rme ne čine skup slučajno
izabranih ljudi koji pokušavaju da na najbolji način služe kupcima i da naprave
novac. Firme grade čvste menadžment sisteme koji su struktuirani, organizovani
i rutinirani.
Kako omogućiti da kreativne ideje budu primenjene u organizacijama? Ako to
želite, morate razumeti da kreativnost predstavlja antikontrolu, antiorganizaciju
i antirutinu. A vi trebate da uspostavite kontrolu, menadžment i organizovanje
kreativnosti.
Za ohrabrenje i održivost kreativnosti i inovativnosti, trebate da činite nešto
teže stvari u menadžmentu. Kao prvo ne opterećujte ljude u cilju efi kasnosti. Ako
su ljudi zauzeti ceo dan radeći, kada oni mogu misliti? A, da li želite da platite
njima za ono što upravo misle? Vi ne možete to meriti i time upravljati. Kako znate
šta oni misle i da li misle o pravim stvarima? U redu, morate imati poverenje u njih
i morate im dati kreativni prostor i vreme.
Još nešto, trebate ljude nagrađivati, ohrabrivati i graditi kreativnu i izazovnu
kulturu i vidno je isticati u fi rmi”.
Arhtur Koestler ��
Da bi organizacija ostvarila svoje ciljeve izvrsnosti, a posebno da bi mogla da ostva-
ruje dugoročno održive postignute parformanse, nije dovoljno da izgradi menadžment
strukturu već je nužno da je neprestano poboljšava i inovira zajedno sa ostvarenim
rezultatima. Poboljšavanje i inoviranje sposobnosti organizacije ima za cilj da ostvari
balans i porast zadovoljstva njenih kupaca i drugih zainteresovanih strana. To znači da
organizacija mora da primeni poboljšanja i inovacije svojih:
- proizvoda,
- procesa,
- organizacione strukture (uključivo veze između procesa),
- sopstvenog načina na koji se operativno vodi organizacija i
- QMS-a i drugih integrisanih menadžment sistema (EMS, OHSMS, HACCP, itd.).
Na slici 3.4.1-1 je prikazan novi pristup integralnih poboljšanja, koji se sastoji od
kombinacije skokovitih poboljšanja ili proboja primenom učećeg procesa, priraštajnih
poboljšanja i inovativnih skokova. Navedeni periodi (kriza, stabilan period, nova znanja
itd.) mogu se ponavljati bez ograničenja.
111
Sam pristup kontinualnih (priraštajnih) poboljšanja nije moguće primeniti u
organizacijama koje su u krizi i koje zaostaju u pogledu tehnološkog nivoa, stila
menadžmenta, uređenosti menadžment sistema, inovativnog nivoa i kvaliteta proiz-
voda, poslovnosti i kulture zaposlenih. Kada se tome dodaju i problemi u okruženju,
kao što je to slučaj za privrede u razvoju i tranziciji, organizacijama su potrebna radi-
kalna poboljšanja ili proboji u potpuno novu sferu metoda i sadržaja poslovanja, koja
predstavljaju diskontinuitet u odnosu na postojeće stanje.
Slika 3.4.1-1: Novi pristup kontinulanih poboljšanja i inovacija
Proboji ili skokovita (strateška) poboljšanja. Ova vrsta strateških poboljšanja treba
da obezbede izlazak organizacije iz krize, primenom eksternih mentalnih modela, i
proboj prema novim performansama, tako što organizacija uči od drugih i iz svojih
iskustava i što se osposobljava da nakon toga samostalno unapređuje svoje perfor-
manse. Pošto se očekuje skok od neučeće ka učećoj organizaciji, uz promenu kulture,
primenom eksternih mentalnih modela, podrazumeva se aktivan odnos zaposlenih i
njihovo kreativno uključivanje u ovaj proces. Izbor eksternog mentalnog modela je
vođen kreativno i intuitivno, a ne šablonski i logički, pri čemu se identifi kuje komple-
ksna, a ne linearna međuzavisna veza između uzroka i rezultata koji se očekuju.
112
Za pokretanje i ostvarivanje skokovitih poboljšanja potrebna je velika pozitivna ene-rgija menadžmenta, koja se mora preneti na zaposlene, jer se radi o korenitim prome-nama. Poseban problem pokretanja skokovitih poboljšanja je, ukoliko je organizacija dospela u krizu, zbog neblagovremenog odgovora na promene. Prvo se mora promeniti menadžment koji je organizaciju doveo u krizu jer je on ne može izvesti iz nje.
Skokovita poboljšanja treba da obezbede da organizacija savlada krizu, ograničenja i zaostatke za konkurencijom i da dođe u stabilno područje svog poslovanja.
Proboj se obično preduzima u formi projekta koji sadrži sledeće elemente �158�:- defi nisanje ciljeva,
- analiza postojećeg proizvoda, procesa ili sistema koji se želi poboljšati,
- identifi kacija prilike za promene,
- izbor eksternog mentalnog modela koji donosi promene,
- analiza mogućih fi nansijskih i nefi nansijskih koristi ovih promena,
- planiranje projekta,
- analiza rizika koji se odnosi na uključene zainteresovane strane,
- identifi kacija potrebnih resursa,
- primena poboljšanja,
- verifi kacija i validacija poboljšanja,
- ocena projekta i izvlačenje pouka.
Priraštajna (operativna) poboljšanja. Nakon skokovitih poboljšanja ili proboja or-ganizacija postepeno dolazi u stabilno područje sa izmenjenim načinom rada. Moguće je primeniti u kontinuitetu pristup malih priraštajnih poboljšanja kao deo redovnih radnih aktivnosti svih zaposlenih. Ova poboljšanja predstavljaju suptilna poboljšanja uz uključivanje svih ljudi. Njihov efekat u odnosu na celinu rezultata organizacije nije vidljiv u kratkom vremenskom periodu, ali nakon određenog vremena njihova suma postaje veoma značajna.
Priraštajna poboljšanja se baziraju na sledećim ulazima �158�:- praćenje, merenje i analiza povratnih informacija od kupca i drugih zain-
teresovanih strana,
- praćenje, merenje i analiza procesa,
- interne provere i samoocenjivanja,
- sugestije od ljudi iz organizacije i partnera,
- preispitivanje od strane rukovodstva na operativnom i strateškom nivou.
Poboljšanja moraju postati deo poslovne kulture organizacije, tako što se:
- obezbeđuju prilike za uključivanje svih ljudi u aktivnosti poboljšanja,
- obezbeđuju neophodni resursi,
- dodeljuju priznanja i nagrade,
- kontinualno poboljšava sam proces poboljšanja.
113
Organizacija treba da bude osposobljena da rešava nove nepoznate krize, koje
menadžment predviđa primenom pristupa skokovitih poboljšanja na tom nivou i da
pređe u stabilno područje.
Inovacije. Novi pristup obuhvata u kontinuitetu i inovacije koje nastaju na osnovu
kreacije originalnih znanja, inicijativa ili rešenja zaposlenih.
EFQM je dala značenje inovacija, kao “kreiranje i primena nečega novog što menja vred-
nost posmatranu od strane kupca odnosno korisnika organizacije – inovacija znači primenu
ideja u nov proizvod, uslugu, proces i sistem “ [92, str.11]. U ovom značenju se daje para-
lela sa poboljšanjima, koja za razliku od inovacija znače “povećanje nivoa nečega što već
postoji”.
Proces inovacija se određuje kao formalan i neformalan proces za otkrivanje i
primenu ideja na tradicionalan i netradicionalan način. Utvrđuje se razlika između
kreativnosti kao “generisanje ideja za nove ili poboljšane prosece ili proizvode” i inovacija
kao “praktično pretvaranje ideja u nov proces, proizvod ili sistem”. Za organizaciju ICL
“inovacija je nalaženje kreativnog i efektivnog rešenja za probleme kupaca”[92, str.9].
Da bi inovacije predstavljale deo kontinualnih poboljšanja, pored toga što daju nova
rešenja, treba da promovišu kolektivno mišljenje i kreativnu klimu, koji su potrebni za
kontinualna priraštajna i za diskontinualna skokovita poboljšanja.
Proces inovacija se zasniva na različitim izvorima �158�:- kreativnim idejama ljudi iz organizacije, kupaca i zainteresovanih strana,
- rezultatima preispitivanja strategije,
- rezultatima poboljšanja u QMS-u,
- organizacionim performansama kao što su tržišno učešće, prodaja, profi t,
itd.,
- rezultatima različitih ocena,
- internim sposobnostima i znanju dobijenom od isporučilaca, partnera, ku-
paca i drugih zainteresovanih strana,
- raspoloživim naučnim i tehnološkim informacijama,
- ponašanju proizvoda u upotrebi u toku životnog veka.
Primenom novog kombinovanog pristupa kontinualnih poboljšanja i inovacija or-
ganizacija može ostvariti održivi uspeh performansi, uključivo i izvrsnih performansi i
u uslovima klasično nepredvidivog ambijenta.
Učenje. Učenje predstavlja proces sticanja novih znanja, iskustava i veština neo-
phodnih za primenu u operativnim i strateškim procesima, a naročito u procesi-
ma poboljšanja i inovacija. Organizacija koja ne uči nije u stanju da razvije procese
poboljšanja i inovacija. U ovoj knjizi se koristi defi nicija procesa učenja [89, str. 103],
koja je bazirana na stavovima više autora kao što su Kolb (1985.), Piaget (1970.), Levin
(Lewin) (1951.) i Nonaka (1995.), kao:
114
“Nikada završen konstantno ponavljajući proces između mišljenja i akcija, gde se
znanje kreira kroz transformaciju iskustva”.
Koristeći prethodnu defi niciju daje se defi nicija neučeće organizacije, učeće orga-
nizacije i mentalnog modela [90 str. 65-70].
Organizacija koja ne uči (neučeća organizaicja) je organizacija bez sposobnosti da
kreira znanje, da sistemski uči od drugih i da sagledava nepoznate promene, koje se
neprestano dešavaju u njoj i njenoj okolini. Takva organizacija nema iskustvo za buduće
odluke i upravljanje, tako da se njene performanse stalno pogoršavaju.
Organizacija koja uči (učeća organizacija) je organizacija sa sposobnošću da kreira
znanje kroz sistemsko učenje od drugih i sagledavanje nepoznatih promena, koje se
neprestano dešavaju u njoj i njenoj okolini. Takva organizacija stiče iskustvo za buduće
odluke i upravljanje, tako da se njene performanse postepeno poboljšavaju.
Učenje predstavlja proces sticanja i razumevanja informacija koje mogu voditi ka
poboljšanjima, inovacijama ili promenama [114, str. 29].
Znanje je deo hijerarhije koju čine podaci, informacije i samo znanje. Podaci su
sirove činjenice. Informacije su podaci sa kontekstom (objašnjenjima i komentarima)
i perspektivom (podloge za korektivne i preventivne mere). Znanje je informacija sa
uputstvom za akciju [114, str. 29].
Kroz proces učenja organizacija razvija znanje, sposobnosti i iskustvo osoblja
i integriše ih u opšti nivo sposobnosti organizacije. Izvori za proces učenja se mogu
podeliti na interne i eksterne�158�.a) Interni izvori:
- promene u tehnološkim sposobnostima organizacije koje treba da zadovolje
očekivanja zainteresovanih strana,
- veze sa isporučiocima, kupcima, partnerima i drugim zainteresovanim stranama,
- najbolja praksa unutar organizacije,
- problemi, greške i moguće greške,
- ponašanje i vladajući modeli mišljenja u organizaciji.
b) Eksterni izvori:
- potrebe kupaca i drugih zainteresovanih strana i promene njihovih potreba,
- promene i trendovi u okruženju,
- promene i trendovi u novoj tehnologiji,
- benčmarking od uspešnih organizacija,
- političke i demografske promene i trendovi,
- saradnja sa univerzitetskim, akademskim i drugim obrazovnim institucijama.
Menadžment organizacije mora da uspostavi kulturu organizacije koja uči
promovišući učenje zasnovano na autonomiji osoblja i sposobnosti da šire naučeno
znanje.
115
3.4.2 Evolucija od kontrolisanja do poboljšanja kvaliteta
Da bi se mogli primeniti pojedini elementi u procesu poboljšanja na slici 3.4.1-1 i
da bi se shvatila suština novog pristupa kvalitetu neophodno je defi nisati cikluse u tom
pristupu. Na slici 3.4.2-1 je simbolično prikazana evolucija pristupa od kontrolisanja
i upravljanja do poboljšanja kvaliteta i inovacija u odnosu na performanse proizvoda,
procesa i rezultata organizacije.
Slika 3.4.2-1: Evolucija pristupa od kontrolisanja do poboljšanja [88, str.14].
Za svaki pristup je defi nisan odgovarajući ciklus kroz koji se ostvaruje data veza sa
određenim performansama. Ciklusi su defi nisani po ugledu na Demingov P-D-C-A
ciklus koji se primenjuje za kontinualna poboljšanja i cikluse S-D-C-A i N-K-E-P koje
je defi nisao Šoji Šiba (Shoji Shiba) za upravljanje kvalitetom i za skokovita poboljšanja
ili proboje [88, str.13-14].
116
Za označavanje ciklusa PDCA i SDCA koriste se prva slova engleskih reči koja
označavaju faze ciklusa, pošto su međunarodno prepoznatljivi, dok se za ostale cikluse
koriste prva slova srpskih reči koja označavaju faze ciklusa. Defi nišu se sledeći ciklusi:
��S-D-C-A ciklus (Standard, Do, Check, Action) se koristi kod kontrolisanja,
ispitivanja i/ili upravljanja kvalitetom gde je standard element ciklusa u kom se
defi nišu (planiraju) aktivnosti provere kvaliteta proizvoda i/ili procesa.
�� ISO 9000-D-C-A ciklus (ISO 9000 standard, Do, Check, Action) se koristi
kod obezbeđenja i menadžmenta kvaliteta organizacije gde je standard ISO
9001 element ciklusa u kom se defi nišu (planiraju) aktivnosti obezbeđenja i
menadžmenta kvaliteta.
��N-K-E-P ciklus (Identifi kacija Neučeće organizacije, Kreiranje mobilizacije,
Selekcija Eksternog mentalnog modela, Primena eksternih metoda) se koristi
kod skokovitih poboljšanja i proboja.
��P-D-C-A ciklus (Plan, Do, Check, Action) se koristi kod svih redovnih radnih
aktivnosti iz kojih se kreiraju priraštajna poboljšanja u fazi A.
��P-K-S-P ciklus (Posmatranje, Kreiranje rešenja, Selekcija, Primena) se koristi
kod inovacija.
U tabeli 3.4.2-1 je prezentovana evolucija paradigme kvaliteta za svaki ciklus prika-
zan na slici 3.4.2-1. Ona pokazuje na šta se svaki od ciklusa može primeniti, šta je mera
rezultata ciklusa, kome služi i koje su osobine tog novog koncepta.
Tabela 3.4.2-1: Evolucija paradigme kvaliteta [88, str.27].
Pristup
kvalitetu
Kontro-
lisanje i
ispitivanje
Upravljanje
kvalitetom
Obezbeđenje /
menadžment
kvaliteta
Skokovita
poboljšanja
(Proboji)
Priraštajna
poboljšanjaInovacije
Ciklus
SDCA SDCAISO
9001-DCANKEP PDCA PKSP
Kreiran za: Proizvod
Proizvod
i proces
proizvodnje /
realizacije
Menadžment
sistem
Nove više
performanse
-kompetencija
Menadžment
sistem i
poslovne
rezultate
Nova znanja i
rešenja
Pogodnost
u odnosu
na:
StandardStandard i
SPCISO 9001
Stalne
promene i
rešavanje
kriza
Upotrebne
performanse
i troškove
Nove origi-
nalne ideje
Služi:Kupcu
Organizaciji i
kupcu
Isporučiocu,
organizaciji i
kupcu
Svim
korisnicima
organizacije
Krajnjem
korisniku
Kreativnom
kapacitetu
organizacije
Novi
koncept:
Varijacije /
odstupanja
na proiz-
vodu
Varijacije /
odstupanja u
procesu
Preventiva,
poboljšanje i
poverenje
Prelaz od
neučeće ka
učećoj orga-
nizaciji
Svaka
aktivnost
je prilika za
poboljšanje
Širenje ino-
vacija kroz
komunikacije
117
Pristup kvalitetu je u početku bio kreiran samo za proizvode (kontrolisanje i ispiti-
vanje) da bi se proširio na proces proizvodnje i ceo poslovni proces, a nakon toga na sve
performanse organizacije, uključujući sve parametre menadžment sistema i poslovnih
rezultata. Najnoviji trend u evoluciji pristupa kvalitetu je njegova kreacija za inovacije
novih znanja i rešenja.
Novi koncept kvaliteta je evoluirao od rešavanja neusaglašenosti na proizvodu ili
procesu, preko postizanja poverenja da će svi zahtevi biti zadovoljeni, ka ostvarivanju
skokovitih poboljšanja od neučeće ka učećoj organizaciji dostizanjem ciljeva novih
viših performansi.
Evolucija kvaliteta se dalje nastavlja ka osposobljavanju svih zaposlenih da svaku
aktivnost posmatraju kao priliku za poboljšanje, a svaku inovaciju za širenje inovativne
klime kroz komunikacije.
Pitanja za diskusiju i vežbe:
1. Objasniti način defi nisanja termina iz oblasti menadžmenta kvaliteta po prin-
cipu odzgo-nadole, dati grafi čki prikaz pojmova vezanih za menadžment?
2. Kako glasi defi nicija kvaliteta – uz objašnenje ko defi niše zahteve za kvalitet,
ko ih ocenjuje i na šta se sve kvalitet odnosi?
3. Evolucija kvaliteta od kontrolisanja do totalnog kvaliteta.
4. Objasniti put koji svaka organizacija mora da savlada od haosa do izvrsnosti i
jedinstvenosti.
5. Odnos između kvaliteta proizvoda, procesa i sistema kvaliteta.
6. Osnovna globalna struktura organizaicje i njeno značenje.
7. Hijerarhija i struktura strateškog i operativnog menadžmenta.
8. Prednosti i nedostaci različitih organizacionih formi – vertikalne, matrične,
procesne i virtualne.
9. Način transformacije funkcionalne u procesnu organizaciju i odnos funkcija i
procesa.
10. Osnovne glavne vrste procesa u organizaciji i njihove osobine.
11. Struktura TQM - tranzicija elementarnog u bazni model izvrsnosti.
12. Novi pristup kontinualnih poboljšanja i inovacija.
POGLAVLJE 4
Kvalitet proizvoda
Sadržaj:
4.1 Vrednosti kvaliteta proizvoda
4.2 Koncept atraktivnog kvaliteta
4.3 Zadovoljstvo kupca
4.4 Lojalnost kupca
4.5 Veza između unapređenja kvaliteta i razvoja proizvoda
121
4. KVALITET PROIZVODA
4.1 Vrednost kvaliteta proizvoda
Pojam kvalitet ima višestruko značenje. Kvalitet samog proizvoda, a to je ono što
kupac kupuje od organizacije, je vremenom takođe menjao svoj smisao. Za kupca, a to
je danas presudno, kvalitet proizvoda znači pravu vrednost koju je dobio za novac koji
je dao. To je novi tržišni, kupcu orijentisani, pristup defi nicije kvaliteta proizvoda.
U prošlosti, kvalitet proizvoda se interpretirao kao vrednost za uloženi novac, ali
proizvođač je bio taj koji je određivao standarde. Tako je i defi nisao kvalitet proizvoda
kao nivo usklađenosti sa internim specifi kacijama. Iskazane ili neiskazane potrebe ku-
paca su se bazirale na tumačenju proizvođača. Kvalitet je uglavnom značio tehničke
karakteristike proizvoda. To je bio proizvodni pristup defi niciji kvaliteta proizvoda.
Postoji anegdota da, je u vreme takozvanog proizvodnog pristupa kvalitetu proiz-
voda, predsednik jednog vodećed svetskog proizvođača automobila na redovnom
godišnjem sastanku sa kupcima izjavio: „... gospodo kupci vi možete kupiti automobil
naše marke bilo koje boje koju vi želite, samo pod uslovom da je crna“. To znači da
kupci nemaju šta da razmišljaju o boji, proizvođač zna da je crna boja najbolja za njegov
automobil i tačka.
Za razliku od tradicionalnog mišljenja da kvalitet defi niše proizvođač ili isporučilac,
novi pristup postavlja kupca u prvi plan. Radikalna promena u pristupu kvalitetu je po-
gled kupca na kvalitet. Kupac je taj koji defi niše i potvrđuje nivo kvaliteta proizvoda.
Opšte je prihvaćen stav da kvalitet proizvoda predstavlja stepen ispunjenja:
- iskazanih zahteva kupca,
- potreba koje kupac često i ne zna iskazati u obliku zahteva i
- očekivanja kupca koja često mogu imati skrivene potrebe da ih on i nije svestan.
Tako dolazimo do dve ključne ocene kvaliteta proizvoda:
- Zadovoljstvo kupca predstavlja osećaj do kog su nivoa karakteristike proizvoda
i uslužnost isporučioca ispunile očekivanja kupca u celom životnom ciklusu.
Ako je kupac zadovoljan to znači da on posmatra svog isporučioca na poziti-
van način, i da je spreman da razvije svoje poslovne veze sa njim.
- Lojalnost kupca predstavlja ponašanje u kom on ponavlja kupovinu iste marke
proizvoda ili daje preporuku njegovog imena, znaka ili isporučioca nekom po-
tencijalnom kupcu.
122
Pošto danas kvalitet znači vrednost za kupca, jedina merljiva ocena kvaliteta je lično
mišljenje kupca. Prema H.D. Segeziju (Seghezzi) [17] ovakvo značenje kvaliteta može
biti interpretirano kao:
��kvalitet ne može biti meren samo objektivno;
��kvalitet mora biti razmatran relativno, da ispuni očekivanja kupca;
��kvalitet ima integralni karakter, kao sveukupnost karakteristika, a ne kao jedna
presudna karakteristika.
Ovaj koncept kvaliteta je radikalno nov.
Prva dva stava novog značenja kvaliteta su, na prvi pogled, u suprotnosti sa raspros-
tranjenim pristupom kvalitetu proizvoda koji se zasniva na objektivnoj oceni i verifi -
kaciji usaglašenosti njegovih karakteristika sa utvrđenim zahtevima (propisima, stan-
dardima) putem kontrolisanja i ispitivanja ili drugih provera i posedovanje sertifi kata
ili drugih potvrda.
Pogrešno bi bilo prihvatiti prva dva stava navedenog kocepta bez razumevanja njiho-
vog punog značenja. To bi bilo tragično, pogotovo u organizacijama zemalja u razvoju,
čiji proizvodi ne poseduju potvrde (sertifi kate) o objektivnoj usaglašenosti sa tehničkim
propisima i standardima. Navedeni kocept predstavlja dogradnju objektivnog kvalite-
ta. To znači da proizvod svojim karakteristikama najpre mora da zadovolji objektivne
kriterijume defi nisane u tehničkim popisima i navedenim standardima da bi mogao biti
iznet na tržište, a da nakon toga ispuni i subjektivna očekivanja kupca, ako želi da ga
neki kupac izabere i kupi.
Objektivna ocena i verifi kacija kvaliteta proizvoda je potpuno defi nisana na sledeći
način:
- Obavezni deo objektivnog kvaliteta. Proizvod se ne sme staviti u promet na tržište
ako ne poseduje neophodna uverenja (ateste, sertifi kate) da ispunjava zahteve
defi nisane u odgovarajućim propisima (koji su obavezni za to tržište), koje je
izdala država i čiju primenu kontrolišu njeni inspekcijski organi. Propisima se
ne defi nišu upotrebne karakteristike proizvoda već samo one koje se odnose
na uticaj proizvoda na:
o zdravlje potrošača,
o bezbednost potrošača i
o životnu sredinu.
- Dobrovoljni deo objektivnog kvaliteta. Kao potvrda da proizvod ispunjava
zahteve koje se odnose na upotrebne karakteristike neophodni su sertifi kati o
usaglašenosti sa zahtevima defi nisanim u odgovarajućim standardima (koji su
dobrovoljni). Isporučilac je obavezan da na proizvodu ili pratećoj dokumen-
taciji navede standarde sa kojima je proizvod usaglašen. Kada isporučilac na-
vede standarde na proizvodu sa kojima su karakteristike proizvoda usaglašene,
oni za njega više nisu dobrovoljni, već obavezujući.
123
4.2 Koncept atraktivnog kvaliteta
Profesor N.Kano [84, str. 105] je objedinio pristup objektivnog kvaliteta koji se zas-
niva na proveri usaglašenosti sa utvrđenim zahtevima i pristup relativnog subjektivnog
kvaliteta koji se zasniva na ispunjenju očekivanja kupca, uvodeći koncept atraktivnog
kvaliteta proizvoda.
Slika 4.2-1: Koncept atraktivnog kvaliteta [84, str. 107]
Koncept atraktivnog kvaliteta polazi od evoluiranog značenja kvaliteta po kome, nije
više pitanje da li proizvod zadovoljava zahteve, potrebe ili očekivanja kupca, pošto to is-
punjavaju skoro svi renomirani proizvodi na svetskom tržištu, već šta je to što odlučuje
da kupac izabere određeni proizvod u izobilju drugih i da baš njega kupi.
Defi nicija atraktivnog kvaliteta proizvoda, na bazi iznesenih stavova, se može for-
mulisati kao “nivo svojstvenih karakteristika koji je odlučujući za kupca da ga kupi odnosno
optimalno koristi”.
Koncept atraktivnog kvaliteta je prikazan na slici 4.2-1. On defi niše kvalitet “mora
biti” koji obuhvata stepen zadovoljenja karakteristika koje određuju fi zičko stanje proiz-
voda i “atraktivan” kvalitet koji obuhvata stepen ispunjenja očekivanja kupca.
Očigledno je da se svaki proizvod može kategorisati po ovom konceptu tako što se
može smestiti u neki od četiri kvadranta u koordinatnom sistemu na slici 4.2-1.
Kvalitet “mora biti”, koji defi niše pretežno objektivno fi zičko stanje proizvoda, ba-
zira se na usklađenosti proizvoda sa čvrsto strukturiranim zahtevima koji su utvrđeni u
propisima i/ili tehničkim standardima i iskazanim zahtevima kupca. Atraktivan kvalitet
predstavlja kreaciju koja je zasnovana na istraživanju tržišta ili na inovacijama usme-
renim prema subjektivnim mogućim očekivanjima kupaca. Krajnji cilj je da se ova dva
pristupa dovedu na jednodimenzionalni pristup koji obuhvata istovremeno obadva.
124
Ako želi da izađe na tržište organizacija mora da utvrdi interne zahteve za proizvod
koji u sebi sadrže sve zahteve kvaliteta “mora biti” i atraktivnog kvaliteta. Interni zahtevi
se formiraju na osnovu rezultata istraživanja tržišta i sadržaja zahteva u tehničkim
propisima i tehničkim standardima za taj proizvod. Tehnička specifi kacija, odnosno
deklaracija proizvoda, zavisno od vrste proizvoda, su dokumenti u kojima se defi nišu
karakteristike proizvoda sa performansama za svaku od njih.
U tabelama 4.2-1 i 4.2-2 su date specifi kacije osnovnih karakteristika proizvoda tipa
hardver i karakteristika proizvoda tipa usluge, koje se mogu delimično ili u celosti pri-
meniti u zavisnosti od vrste proizvoda..
Tabela 4.2-1: Karakteristike proizvoda tip-hardver
Karakteristike koje zadovoljavaju kupca i obezbeđuju pogodnost
proizvoda pri upotrebi u životnom veku
(primenjivo za proizvode zavisno od vrste)
��nazivne (osnovne) karakteristike
��tolerancije
��atributivne karakteristike
��uslovi upotrebe
��uslovi čuvanja
��način pakovanja
��uslovi distribucije
��trajnost
��pouzdanost
��raspoloživost
��čulne karakteristike
��dizajn
��estetika
��bezbednost pri upotrebi
��uticaj na životnu sredinu
��opremljenost uputstvima
za upotrebu
Za svaku od defi nisanih karakteristika utvrđuju se performanse odnosno kvanti-
fi kovane vrednosti koje određuju klasu proizvoda. Osnova za defi nisanje ovih vrednos-
ti su propisi, standardi, performanse konkurencije, marketinška istraživanja zahteva i
očekivanja kupaca i mogućnosti organizacije.
Propisima se defi nišu zahtevi koji se odnose na aspekte uticaja proizvoda na zdrav-
lje, bezbednost i životnu sredinu, koje svaki proizvod mora obavezno zadovoljiti. Stan-
dardima se defi nišu zahtevi za funkcionalne karakteristike, koje nisu obavezne sve dok
proizvođač ne deklariše da ih njegov proizvod ispunjava.
125
Tabela 4.2-2: Karakteristike proizvoda tip-usluga
Karakteristike koje korisnik može neposredno uočiti
i koje se podvrgavaju njegovom ocenjivanju
Kvalitativne uporedive
��raspoloživost
��kompetentnost
��pristupačnost
��pouzdanost
��sigurnost
��odgovornost
��uslužnost
��udobnost
��imidž
��ljubaznost
��estetika
��zaštita životne sredine
��higijena
Kvantitativne merljive
��vreme čekanja
��vreme isporuke
��procesna vremena
��tačnost isporuke
��kompletnost usluge
��tačnost obračuna
Tabela 4.2-3: Primeri performansi proizvoda
Karakteristike/ vrste /
Performanse / nivo /
Nazivne (osnovne) karakteristike
Pouzdanost
Trajnost
Uslužnost
Estetika
Opažajne karakteristike
Uticaj na životnu sredinu
Dolazak aviona na vremeNaponski nivo dalekovoda 400 kVVreme ubrzanja automobila 7,5 sec od 0 do 100 kmKapacitet memorije računara 200 GBKamatna stopa kredita 3,5%
Izostanak kvarova unutar garancijeIsporuka pice za 10 minuta
Srednje vreme između otkaza 2 godineŽivotni vek TV aparata 10 godinaRok trajanja smrznutog mesa 6 meseci
Stalna linija za prijavu kvarova otvorena 24 hBrzina rešavanja reklamacija 4 sata (2 dana)Produženi rad obdaništa do 18hVreme zamene lične karte 20 min
Ambijent u restoranuMiris parfema
Japanski automobili u odnosu na američke i evropskeDoktor A je bolji od doktora B
Sadržaj olova i sumpora u izduvnim gasovima automobila <x%Procenat reciklaže materijala ugrađenih u proizvod > 95%Procenat vraćenog starog motornog ulja u odnosu na novokupljeno > 85%Procenat reciklaže tonera i stare računarske opreme 100%
126
U tabeli 4.2-3 su dati ilustrativni primeri performansi određenih karakteristika
različitih tipova proizvoda.
Potvrda usagalešenosti proizvoda sa osređenim zahtevima se vrši sa sertifi katima,
nakon provere usagalašenosti u ovlašćenim institucijama. Postoje različite vrste sreti-
fi kata, od tipskih u kojima se potvrđuju sve karakteristike na izabranom predstavniku
proizvoda, do sertifi kata za konkretan proizvod i njegove određene karakteristike.
Kada se radi o proizvodima koji u svom sastavu sadrže opasne materije (zapaljive,
otvrovne, kancoragene, radioaktivne, itd.) tada se uz proizvod dostavlja i sigurnosni list
proizvoda (safety data sheet) koji defi niše način rukovanja, čuvanja, upotrebe, odlaga-
nja na otpad, postupanja u slučaju opasnosti, itd.
4.3 Zadovoljstvo kupaca
4.3.1 Zajednički elementi zadovoljstva kupca
Za utvrđivanje stepena zadovoljstva kupaca potrebno je sistematski prikupljati po-
datke od kupaca, raditi analize njihovog zadovoljstva i praviti preglede tih analiza. Me-
renje zadovoljstva kupca je kontinualan proces koji sadrži sledeće elemente [47, str.
11-12]:
Određivanje atributa zadovoljstva kupca
��Model za vođenje pregleda zadovoljstva kupaca treba da obuhvati:
��uključivanje potencijalnih kupaca i ne-kupaca gde god je moguće,
��uključivanje internih kupaca isto kao i eksternih,
��postavljanje pitanja i van delokruga delatnosti kupca,
��merenja kako dobro konkurenti isporučuju u ista područja,
��korišćenje eksterne agencije.
��Vredne informacije se mogu dobiti u odgovorima osoblja organizacije, ako se
postave ista pitanja kao i kupcu.
��Poželjno je praviti preglede na bazi ponavljanja i praćenja trendova.
��Podatke treba statistički vrednovati, kada je moguće.
��Povratne informacije u obliku reklamacija i komentara kupaca treba da budu
uključene u preglede podataka o zadovoljenju kupaca u cilju kreiranja stepena
vrednovanja.
��Kupcu često treba pomoći da iskaže svoja očekivanja ili njegovo mišljenje treba
pravilno interpretirati.
��Sam čin postavljanja pitanja kupcu povećava nivo njegovih očekivanja.
127
Uspešne komunikacije i povratne informacije
��Osigurati proces koji obuhvata menadžment i preduzimanje mera za povratne
informacije od kupca.
��Povratne informacije od kupca mogu da sadrže zahteve koji se ne mogu ispu-
niti. Ovo će pomoći da se upravlja njihovim očekivanjima koja su na razum-
nom nivou.
��Pronaći odgovarajući metod komunikacija sa kupcem.
�� Osigurati da se istraživački podaci i ostale povratne informacije redovno
sobrađuju za odgovarajuće službe u organizaciji.
Razvoj i primena rešenja zasnovanih na povratnim informacijama od kupca
�� Kod promena u organizaciji voditi računa da su ljudi i sistem podjednako
važni.
��Ovlastiti ljude za povezivanje sa kupcima.
��Uvoditi priznanja i nagrade za ljude koji su orijentisani na zadovoljstvo kupca.
4.3.2 Odnos između performansi proizvoda i očekivanja kupaca
Organizacija i njeni proizvodi poseduju određene performanse, koje su objektivno
verifi kovane. Kvalitet organizacije i njenih proizvoda, koji se defi nišu kao stepen zado-
voljstva očekivanja kupca, predstavlja odnos između njihovih performansi i očekivanja
kupca [47, str. 20]:
Kvalitet =Objektivne performanse
Ocekivanja kupca= Zadovoljstvo kupca
Svaki kupac će na različite načine ocenjivati i vrednovati određene performanse
kvaliteta organizacije i njenih proizvoda. Pošto kupac posmatra i ocenjuje performanse
organizacije i njenih proizvoda, potrebno je znati po kojim elementima kupac ocenjuje
i vrednuje te performanse. Na slici 4.3.2-1 je prikazan odnos performansi kvaliteta
proizvoda i organizacije i stepena zadovoljstva kupca proizvodom i uslužnošću orga-
nizacije.
Da bi performanse kvaliteta proizvoda sadržavale u sebi viši nivo očekivanja kupaca,
nije dovoljno zadovoljiti, pa čak ni prevazići samo očekivane potrebe, već je potrebno
utvrditi i ispuniti i skrivene - nepoznate potrebe kupca.
Visok nivo kvaliteta. Cilj je da isporučilac utvrdi što više očekivanih, a neiskazanih
potreba kupca, kao i skrivenih njemu nepoznatih potreba i da ih jasno defi niše i za-
dovolji. Na taj način će podići nivo svih performansi koje zadovoljavaju ili prevazilaze
očekivanja kupca.
128
Slika 4.3.2-1: Odnos performansi kvaliteta i zadovoljstva kupca [47, str. 21]
Nizak nivo kvaliteta. Ukoliko isporučilac ne utvrdi skrivena očekivanja kupca, ma ko-
liko povećavao performanse koje zadovoljavaju samo očekivane potrebe može da vodi
nepotrebnom preteranom kvalitetu (i ceni) pojedinih karakteristika, ali da ukupan nivo
kvaliteta bude nizak. (To bi na primer značilo da povećava brzinu automobila preko
300 km/h, ne vodeći računa o potrošnji goriva, izdržljivosti guma, ili ograničenjima
brzine na autoputevima.)
Ovaj proces otkrivanja skrivenih potreba u cilju njihovog zadovoljenja mora biti
dinamičan i stalan iz sledećih razloga:
��životni vek proizvoda se stalno skraćuje,
��defi nicija potreba: očekivana, iskazana i skrivena, je dinamična jer se vremenom
menja,
��promene od skrivene ka očekivanoj potrebi su veoma brze i zavise od vrste de-
latnosti,
��sve je teže i teže upravljati poslovima pod ovim uslovima.
Na slici 4.3.2-2 su prikazane komponente performansi kvaliteta organizacije i njenih
proizvoda koje utiču da se stvori vrednost sa što većom tržišnom cenom. Komponente
se dele na opipljive (novac i materijal) i neopipljive (pouzdanost, brzina reagovanja,
uverljivost i privlačnost).
Sa tačke gledišta kupca, sve više preovladavaju neopipljive komponente performansi
kod izbora proizvoda ili ulaska u posao.
129
Slika 4.3.2-2: Komponente performansi [47, str. 23]
Na slici 4.3.2-3 je prikazan odnos između zadovoljstva kupaca i zadovoljstva za-
poslenih u organizaciji International Service System iz Danske [48, str.20]. Taj odnos je
linearan što znači da povećanjem zadovoljstva zaposlenih raste i zadovoljstvo kupaca.
Slika 4.3.2-3: Odnos između zadovoljstva kupca i zaposlenih [48, str.20].
130
4.4 Lojalnost kupca
4.4.1 Koncept lojalnosti
Dugo vremena se smatra da je ključ uspeha u poslu, na otvorenom tržištu, zadovoljst-
vo kupca. I zaista, ako je kupac zadovoljan to znači da on posmatra svog isporučioca na
pozitivan način, i da je spreman da razvije svoje poslovne veze sa njim.
Međutim, brojne organizacije koje godinama ili decenijama imaju uspostavljeno
zadovoljstvo kupca moraju priznati da uspeh više ne zavisi samo od zadovoljstva kupca
i unapređenja u procesima i nuđenju.
Na slici 4.4.1-1 je data matrica odnosa između zadovoljenja i lojalnosti kupca.
Z A
D O
V O
LJ
ST
VO
Vis
ok
o
��visoka dinamika i
konkurentnost tržišta
��niska diferencijacija
proizvoda
��posebna pravila /
navike/ potrebe kupaca
��ograničena
raspoloživost proiz-
voda
��oduševljenje kupca
- karakteristikama/
kvalitetom
- cenom
- servisom/podrškom
- odnosima
��dobar program lojalnosti
Nis
ko
��bez vrednosti u očima
kupca
- nizak kvalitet
- nekonkurentna cena
- loša reputacija
- nepogodnost itd.
��raspoloživa alterna-
tivna ponuda
��posebna tržišna pravila
(monopol)
��interni kupci
��pogodnost / navika
��nemanje alternativne
ponude
��suvišni troškovi promene
��izvrstan program lojal-
nosti
Niska Visoka
LOJALNOST
Slika 4.4.1-1: Matrica zadovoljstva - lojalnost [49, str. 5]
131
Glavna karakteristika matrice je da ne postoji sistematičan i automatski uticaj zado-
voljstva kupca na lojalnost i obrnuto. Naprotiv, odnos je veoma različit i često promen-
ljiv. Interesantno je da u nekim slučajevima nezadovoljan kupac može zadržati lojal-
nost usled kompleksnosti ili intenziteta odnosa sa dobavljačem. Promena dobavljača
u ovom slučaju bi bila teška i skupa, tako da kupac može da nastavi kupovinu od istog
dobavljača iako je potencijalno na gubitku. Međutim njegove reči mogu imati izuzetno
loš efekat na poslovanje dobavljača.
Primeri [49, str. 5]:
��AT&T je izgubio 6% od tržišnog udela uPMKos stanju od 95% nivoa zadovoljstva
kupaca.
��Olivetti potvrđuje da tržište personalnih računara postaje potpuno nesigurno,
uPMKos visokom nivou zadovoljenja, zato što postoji niska proizvodna razno-
likost.
�� Landis & Gyr je ustanovio da se do 40% njegovih veoma zadovoljnih kupaca
snabdeva od drugih organizacija.
��Danski Rank Xerox je u svojoj analizi zadovoljstvo kupca u skali od pet tačaka
(gde je “1” veoma nezadovoljava, a “5” veoma zadovoljava), utvrdio da se u
proseku 93% kupaca koji su bili veoma zadovoljni ponovo vraćaju kao kupci, dok
se samo 60% onih koji imaju “4” ponovo vraća.
Poenta sa zadovoljenjem kupca je da ono nije ponašanje, već samo osećaj, koji važi
između kupčevih opažanja i očekivanja. Ako se iskustvene performanse isporučioca
posmatraju od strane kupca kao jednake ili su više od očekivanih vrednosti, tada je
kupac zadovoljan.
Zadovoljstvo je samo jedan mogući motivator (iako često najvažniji) ponašanja, što
se tiče samo našeg kupca, bez uzimanja u obzir evolucije:
��tržišne dinamike i pravila,
��performansi konkurenata i njihovih ponuda.
Posebno u veoma konkurentskim tržištima ili tamo gde raznolikost između ponuda
nije jasno saglediva, zadovoljstvo kupca nije dovoljno da osigura uspeh: glavni zadatak
isporučioca je da sačuva lojalnost kupca.
Zadovoljstvo kupca je centralni uslov za uspeh ali to ne mora biti dovoljno. Orga-
nizacija mora promeniti svoje strateške ciljeve od zadovoljenja ka lojalnosti.
132
4.4.2 Defi nicija i efekti lojalnosti
“Lojalnost kupca je dvostruko ponašanje kupca čiji je rezultat u efektivnom
produženju i razvoju poslovnih odnosa, sa jedne strane i preporuci isporučioca, njego-
vog imena i znaka, njegovih proizvoda nekom potencijalnom kupcu, sa druge strane”
[49, str. 7].
Na slici 4.4.2-1 su prikazani različiti aspekti uticaja lojalnosti kupca na poslovni re-
zultat organizacije.
Efekti lojalnosti kupca se ogledaju kroz sledeće aspekte ponašanja kupca [49, str. 7]:
��zadržavanje kupca je prvi i osnovni efekat značenja lojalnosti koji osigurava
ponovnu kupovinu od strane kupca,
��dugovečnost lojalnosti kupca predstavlja zadržavanje kupca ali i više od toga,
što zahteva specifi čne akcije (istraživanja pokazuju da kupci postaju profi t-
abilni za isporučioca nakon druge godine odnosa kupac-isporučilac),
��cenovna premija - kada se razvije pouzdan i dugoročan poslovni odnos, može
se desiti da su kupci toliko oduševljeni sa iskustvom “bez problema”, da su za to
spremni platiti cenu višu od tržišne, što ima direktan uticaj na prihod i profi t
isporučioca,
��penetracija kod kupca predstavlja porast udela prodaje kod kupca tokom raz-
voja poslovnih odnosa (primer prodavca računara koji počinje sa odnosom
prodaje samo računara, da bi odnos razvio sa dodatnim rešenjima, servisom,
drugom opremom itd.),
��preporuke predstavljaju veoma snažan alat za sticanje novih kupaca i to bez
komercijalnih troškova (u proseku oko pola novih kupaca se stiče preporukom
od strane aktivnih kupaca nekom potencijalnom kupcu ili njihovoj porodici,
prijateljima i kolegama), isto kao što negativan glas kupaca može razoriti imidž
organizacije u poslovanju.
Mogu se izdvojiti četiri najvažnija poslovna indikatora koja su posledica lojalnosti
kupca, a koja vode ka povećanju profi ta organizacije:
��prihod od postojećih kupaca,
��porast tržišnog udela,
��sniženja troškova sticanja novih kupaca i
��sniženja operativnih troškova.
133
Slika 4.4.2-1: Uticaj efekata lojalnosti na rezultate organizacije [49, str. 8]
Efekat nelojalnosti na poslovni rezultat je veoma opasna trenutna i potencijalna
opasnost za život organizacije. Trenutne posledice su smanjenje prodaje i gubitak ku-
paca, što vodi ka gubitku prihoda, tržišnog ugleda i profi ta.
Kada je nelojalnost posledica nezadovoljstva kupca, situacija se pogoršava, pošto
se negativan glas širi, te utiče na imidž i potencijalnu prodaju organizacije. Ovaj ciklus
mora biti identifi kovan i može se zaustaviti jedino ako se defi niše program lojalnosti i
njegovi motivatori.
134
4.4.3 Glavni motivatori lojalnosti
Za ostvarivanje lojalnosti kupca veoma je važno razumevati mehanizme lojalnosti:
kako se generiše i šta su motivatori lojalnosti?
Kod identifi kacije motivatora lojalnosti treba poći od analize kupčevog procesa
donošenja odluke: zašto će ponovo kupiti ili neće, ponekad ne zavisi od zadovoljenja.
Na slici 4.4.3-1 su data tri izvora lojalnosti: kupac, isporučilac i tržište [49, str. 9].
Sika 4.4.3-1: Izvor motivatora lojalnosti [49, str. 9]
��Sa strane kupca, lojalnost može biti rezultat sledećih motivatora:
��ODUŠEVLJENJE: Kupac je iznenađen performansama, rešenjima, inovati-
vnošću i idejama isporučioca, koje prevazilaze njegova očekivanja.
��ZADOVOLJENJE: Aktuelne performanse ispunjavaju standardne zahteve,
tako da su korektivne akcije redukovane skoro na nulu.
��PRAVILA ORGANIZACIJE: Interna pravila mogu uticati na lojalnost:
��Interna politika za sistematičan otvoren poziv za ponude mogu biti prevencija
za uspostavljanje dugoročnih odnosa.
��Spremnost za partnerstvo, dug proces kvalifi kacija mogu da budu, sa druge
strane, podrška razvoju odnosa sa isporučiocem.
��INERCIJA: Rezultat nebrige, nevažnosti ili "lenjosti" ponašanja koje nalaže
neprihvatljiv nivo performansi. Ovakva situacija ne stvara potrebu za prom-
enama kod isporučioca.
��Specifi čne osobine isporučioca mogu uticati na ponašanje kupca kroz:
�� KONKURENTNOST PONUDE: može biti analizirana u odnosu na
tehnologije/različitosti/specifi čna rešenja/cene...
��TRŽIŠNA POZICIJA: jako ime (naziv marke), jak imidž, obezbeđuje tržišnu
poziciju u odnosu na deo tehnološkog liderstva, uvek utiče na stav kupca.
��POGODNOST: uključuje geografsku poziciju, kulturu, jezik kao i tehničku
stranu, zajedničke alate, opremu ili softver koji su u upotrebi.
135
��Kreirane veze, mogu izgraditi posebne odnose između kupca i isporučioca
kroz:
��LIČNE ODNOSE: opšte je poznato da nema dobrog poslovnog odnosa bez
visokog kvaliteta odnosa između partnera.
��MEĐUZAVISNOST: obično se startuje sa jednostavnim poslovima, ali se širi
u različite poslovne aktivnosti kao što su razvoj novih proizvoda, uspostav-
ljanje specifi čnih logističkih rešenja, zajedničke investicije u proizvodne
pogone itd.
��Tržište može uticati na lojalnost i mora biti uzeto u obzir kroz njegovu:��VELIČINU: udružene snage (prodavanja ili kupovine) svakog od partnera.��DINAMIČNOST: lojalnost je apsolutno potrebna u fazi sazrevanja ili kod
tržišne recesije, dok kod brzog rasta tržišta druge strateške alternative mogu biti uzete u obzir prilikom uspostavljanja tržišne pozicije.
�� STRUKTURA I ORGANIZACIJA: veliki lanci maloprodaje ili specijalizo-vani lanci imaju dubok uticaj na tradicionalne odnose maloprodaja - odnos
između dilera i isporučilaca u prošlosti.
4.4.4 Proces lojalnosti
EFQM je utvrdila sedam motivatora za uspostavljanje procesa lojalnosti [49, str. 10]
i to (slika 9-12):
��ODUŠEVLJENJE
��ZADOVOLJENJE
��PRAVILA I INERCIJA
��PARTNERSTVO
��MEĐUZAVISNOST
��TRŽIŠNA POZICIJA
��KONKURENTA PONUDA
136
Slika 4.4.4-1: Proces lojalnosti/nelojalnosti [49, str. 10]
Na slici 4.4.4-1 je prikazan proces (ne)lojalnosti sa uslovnim vezama između poje-
dinih motivatora. On pomaže isporučiocu da održi lojalnost kupca.
137
4.5 Veza između unapređenja kvaliteta i razvoja proizvoda
U tržišnoj ekonomiji samo je jedan put do uspeha: morate da budete bolji i brži od svojih rivala. Samo oni koji mogu da pobede na tržištu pomoću izuzetnih proizvoda, moći će duže vreme da na tom tržištu budu prisutni.
Prema mišljenju Noriaki Kanoa za opstanak u 21. veku, organizacija mora imati tri paralelne strategije [84, str. 105]:
1) Brzo poboljšavanje i održavanje kvaliteta postojećih proizvoda i procesa.
2) Redukcija pojedinih delova organizacije u cilju drastičnog sniženja troškova postojećih proizvoda i procesa.
3) Proširenje pojedinih delova organizacije za razvoj epohalno novih proizvoda i procesa.
Prva strategija predstavlja priraštajno poboljšanje, dok poslednje dve predstavljaju skokovito poboljšanje i proboj prema novim vrednostima. Strategija proboja mora biti komplementarna sa strategijom priraštajnih poboljšanja.
Unazad nekoliko godina, širom sveta dešava se drastično smanjivanje pojedinih or-ganizacija. Takva strategija, koja je često neophodna da bi organizacija opstala, vodi ka problemu nezaposlenosti i stvara višak radnika. Za prevazilaženje tog problema i za dostizanje prosperiteta, organizacija mora da primeni strategiju kreiranja novih proiz-voda i procesa sa epohalnim atraktivnim kvalitetom. To obezbeđuje kreiranje novih delatnosti i tržišta, osigurava zaposlenost i povećava organizaciju.
Na slici 4.5-1 je prikazan primer razlike između unapređenja kvaliteta postojećeg proizvoda i kreiranja novog proizvoda sa originalnim atraktivnim kvalitetom. Koordi-natni sistem predstavlja tri pretpostavljene karakteristike proizvoda [84, str. 106].
Unutar označenog prostora su smeštene vrednosti karakteristika koje predstavljaju varijacije istog proizvoda. Rastojanja između pojedinih vrednosti karakteristika pred-
stavljaju razlike između pojedinih varijanti postojećeg proizvoda.
Slika 4.5-1: Prostor postojećeg i novog proizvoda originalnog kvaliteta
138
Kreacija originalnog atraktinvog kvaliteta se defi niše kao “generisanje proizvoda koji
je predstavljen izvan prostora postojećeg proizvoda”. Sledeća stepenica je generisanje
kvaliteta po kome se, sa jedne strane jasno razlikuje novi proizvod od postojećeg, a sa
druge strane jasno defi nišu njegove karakteristike koje ga u potpunosti promovišu kao
nov proizvod sa tačke gledišta zadovoljenja određenih potreba kupaca.
Jedan od principa kreacije proizvoda atraktivnog kvaliteta sa epohalnim skokovitim
poboljšanjima je da se grupišu karakteritike više klasičnih proizvoda u jedan novi proiz-
vod, pri čemu se mora ostvariti drastična destrukcija cena koštanja.
Primer Konica - Razvoj epohalne nove kamere .
Prema objašnjenju Takanori Jonejme (Yoneyme), predsednika Konica [84, str.
106], planirano je da se razvije nova kamera i da to bude skokovito poboljšanje proiz-
voda u poređenju sa drugim kamerama. Projekat je počeo tako što su R&D i market-
ing odeljenja zajedno intervjuisali korisnike da bi pronašli koju vrstu kamere žele.
Međutim, informacije koje su dobili kroz intervjue vodili su samo malim promenama
postojećih modela, a ne skokovitim. Pošto su postavili pitanje “Zašto korisnici ku-
puju kamere?,” inženjeri Konice su posetili laboratoriju koja razvija fi lmove i prove-
rili kvalitet razvijanja fi lmova. Ustanovili su da postoje mnoge manjkavosti, među
kojima su:
��nedovoljna osvetljenost fi lma jer korisnici kada slikaju često zaborave blic,
��slike nisu fokusirane pošto korisnici nisu u stanju da koriste kamere sa internim meha-
nizmom za fokusiranje,
��rolne fi lmova su često bez snimaka, pošto ih pogrešno postave u kameru.
Kako bi rešili ove probleme, Konica je razvila kameru sa auto fokusom, ugrađenim
blicem i sa funkcijom auto postavljanja i premotavanja fi lma. Ovaj pronalazak je izaz-
vao kupce da kupe drugu pa čak i treću kameru. To je dovelo do kompletne promene u
razvoju kamera u svetu.
Na osnovu iskustva iz Konica-e, Kano izvodi dva osnovna pincipa za kreiranje novih
proizvoda atraktivnog kvaliteta:
1) Istražiti podatke koji određuju razlog kupca za kupovinu proizvoda, a ne samo
podatke koji se odnose na sam proizvod.
2) Obratiti pažnju na upotrebu proizvoda, a ne samo na njegovu kreaciju.
Ako se malo bolje uporede kakrakteristike savremenih digitalnih fotoaparata i kam-
era, vidi se da oni još više eliminišu navedene manjkavosti koje su utvrdili inženjeri iz
Konica laboratorija – ovi aparati ne sadrže uopšte fi lm kao medij, već memoriju.
Razvoj multimedija, danas, na najbolji način ilustruje tezu o integrisanju više proiz-
voda u jedan – fotoaparat, kamera, kompjuter, TV, mobilni telefon, internet…pri čemu
se cena svake nove generacije proizvoda neprestano snižava. Virtuelne konferencije
139
sa učesnicima projekta koji su međusobno udaljeni po nekoliko hiljada kilometara su
danas dostupne svakoj i najmanjoj – mikro organizaciji i pojednicu. Na taj način je tzv.
SOHO (Small offi ce, home offi ce) organizacijama omogućeno da učestvuju u velikim
projektima, ukoliko imaju visokospecijalizovana znanja.
Na slici 4.5-2 je prikazan ilustrativan primer moguće kreacije novog proizvoda
atraktivnog kvaliteta, koji bi predstavljao skokovito epohalno poboljšanje. Porede se
performanse automobila i aviona prema tri karakteristike: fl eksibilnost upotrebe, komfor
i brzina/udaljenost prevoza. Uočava da se svi automobili mogu smestiti u jedan prostor
sa omeđenim perfromansama, a da se svi avioni mogu smestiti u drugi takav prostor.
Bitne razlike između ova dva proizvoda su u brzini i fl eksibilnosti; dok je avion leteći
kroz vazduh u stanju da prevaljuje velike udaljenosti, ali je nefl eksibilan (potreban je
aerodrom, ne može dovesti putnike do krajnjeg cilja i nije na usluzi u svakom mo-
mentu), dotle automobil ima sve ove osobine izuzev što ne može voziti van puta, ali
ima manju brzinu.
Slika 4.5-2: Primer kreacije novog proizvoda atraktivnog kvaliteta
Nov proizvod atraktivnog kvaliteta sa epohalnim skokovitim poboljšanjem bi
bio proizvod čije su performanse izvan prostora u kojima su omeđene performanse
postojećeg aviona i automobila: to bi bio automobil koji može da vozi, da leti kad za-
treba i da sleti na svako željeno mesto.
140
Sa tačke gledišta kvaliteta, Y.Kondo je izvršio klasifi kaciju razvoja novog proizvoda
u četiri grupe, prema stepenu njihove inovativnosti [85, str. 123].
1) Proizvodi koji su prvi u svetu.
2) Proizvodi koji su novi u jednoj državi (koji postoje u drugim državama).
3) Proizvodi koji su novi u jednoj organizaciji (koji postoje u drugim organizaci-
jama).
4) Proizvodi koji predstavljaju varijacije postojećih modela.
Prema ovoj šemi stepen inovativnosti novorazvijenih proizvoda raste od grupe 4
prema grupi 1. Ako je razvijen proizvod iz grupe 1, tada će dodatna vrednost i prof-
itabilnost biti najveća i može se očekivati komercijalni uspeh. Sa druge strane, ljudi
nemaju prethodno iskustvo u korišćenju takvog proizvoda. Čak iako imaju neka iskust-
va sa korišćenjem sličnih proizvoda, moraju se preduzeti pažljiva istraživanja i ispiti-
vanja koja će osigurati kvalitet proizvoda, pouzdanost i bezbednost, analizu rezultata,
preduzimanje poboljšanja i slično.
Kada se radi o razvoju proizvoda iz grupa 2 do 4, tada se mogu koristiti informacije
stranih ili domaćih konkurenata sa sličnim proizvodima u cilju skraćenja ili eliminisanja
jedne ili više faza u procesu razvoja proizvoda. Cilj je da se defi niše proces razvoja koji
se može brzo realizovati. Osnovne faze u procesu razvoja za sve četiri grupe novoraz-
vijenih proizvoda su sledeće:
1) Utvrđivanje potreba i ulaznih zahteva kroz istraživanje tržišta i benčmarking
2) Izrada koncepta i planiranje razvoja proizvoda
3) Preispitivanje koncepta i plana razvoja proizvoda
4) Idejno rešenje – proračuni i oblikovanje novog rešenja
5) Razvoj i projektovanje – izrada dokumentacije
6) Preispitivanje i verifi kacija idejnog rešenja i dokumentacije
7) Izrada prototipa
8) Ispitivanje i verifi kacija prototipa
9) Preispitivanje i verifi kaicja rezultata razvoja
10) Pilot proizvod, nulta serija ili probni uzorak
11) Vrednovanje (valorizacija) proizvoda kod kupca ili u uslovima upotrebe
12) Razvoj procesa proizvodnje i tehnologije
13) Potpuno ispitivanje i verifi kacija procesa i proizvoda
14) Kompletiranje proizvoda za tržište
15) Masovna proizvodnja
16) Razvoj servisne mreže
141
Proces razvoja se odvija kroz različite organizacione celine u organizaciji, a ne samo
u sektoru razvoja, tako da uspeh zavisi od organizacije kompletnog procesa. Pri tome
se moraju primeniti tehnike kao što su: QFD u cilju prenošenja zahteva kupca na sve
učesnike u razvoju, konkurentnog inženjeringa u cilju paralelnog odvijanja određenih
faza, menadžment razvojnim timom projekta (project management), CAD i druge teh-
nike koje pomažu efi kasnijem razvoju.
Pitanja za diskusiju i vežbe:
1. Šta je to koncept atraktivnog kvaliteta proizvoda?
2. Navedite osnovne karakteristike proizvoda tip – hardver, sa unesenim konkre-
tnim performansama za neki vama poznati proizvod.
3. Navedite osnovne karakteristike proizvoda tip – usluga, sa unesenim konkre-
tnim performansama za neku vama poznatu uslugu.
4. Kako biste defi nisali šta je to zadovoljstvo kupca? Napravite upitnik od pet
pitanja za ocenu zadovoljstva kupca sa proizvodom i organizacijom po vašem
izboru.
5. Koje su glavne komponente performansi organizacije i kako utiču na zado-
voljstvo kupca?
6. Odnos između zadovoljstva i lojalnosti kupca.
7. Koji su to efekti lojalnosti kupca i kako utiču na rezultate organizacije?
8. Šta su glavni motivatori lojalnosti kupca?
9. Kakva je razlika između unapređenja kvaliteta postojećeg proizvoda i kreiranja
novog proizvoda originalnog atraktivnog kvaliteta – prikažite neki vaš primer
novog proizvoda atraktivnog kvaliteta?
POGLAVLJE 5
Standardizovani menadžment sistemi
Sadržaj:
5.1 Razvoj menadžmenta kvaliteta
5.2 Parcijalni menadžment sistemi
5.3 Zahtevi pojedinih standarda / sistema
5.4 Veza između različitih standarda / sistema
5.5 Razlozi za integrisanje menadžment sistema
5.6 Osnov integrisanja menadžment sistema
5.7 Metodologija i proces integrisanja
5.8 Integrisanje IMS u osnovni MS organizacije
145
5. STANDARDIZOVANI MENADŽMENT SISTEMI
5.1 Razvoj menadžmenta kvaliteta
Razvoj kvaliteta je doživeo svoju punu ekspanziju na kraju drugog i početkom trećeg milenijuma. Polazeći od tehničke kontrole kvaliteta proizvoda, koju su obavljali kontrolori kvaliteta, pa sve do totalnog kvaliteta menadžmenta, zahtevao je primenu različitih sredstava i alata za tu svrhu. Nekada je bilo dovoljno koristiti precizan šubler ili voltmetar za kontrolisanje kvaliteta proizvoda, danas je potrebno posedovati kom-pleksna sredstva i alate za ostvarenje kvaliteta menadžmenta.
Menadžeri koji se bore sa dramatičnim porastom složenosti tržišnih, tehnoloških, organizacionih i socijalnih problema, teško mogu da shvate moderne trendove u raz-voju sistema menadžmenta (menadžment sistema) zasnovane na konceptu totalnog kvaliteta. Pojava standarda ISO 9000 i modela izvrsnosti dovela je do masovne primene ovog koncepta: sa jedne strane postavljenog kao tržišne barijere, što menadžeri odlično vide, a sa druge strane, kao superiornog metoda za unapređenje konkuretnosti i efi kas-nosti, smanjenje troškova i dugoročan održivi razvoj organizacije, za šta su menadžeri većinom veliki skeptici.
Standardizacija menadžment sistema postaje prvorazredno pitanje poslovanja or-ganizacija na globalnom tržištu u dvadeset prvom veku. Pored vlasnika organizacija čiji su prioritet profi t i što brža oplodnja uloženog kapitala, različite zainteresovane strane: kupci, društvena zajednica, zaposleni, isporučioci i vlada, na organizovan način vrše sve veći pritisak i postavljaju zahteve da organizacije adaptiraju svoj menadžment sistem prema različitim standardima kako bi unapred bili sigurni da će ispuniti njihova očekivanja.
Sertifi kacija različitih standardizovanih menadžment sistema (standarda/sistema): kvaliteta (QMS) prema standardu ISO 9001, životne sredine (EMS) prema ISO 14001, zdravlja i bezbednosti (OHSMS) prema OHSAS 18001, socijalne odgovornosti korporacije (CSRMS) prema standardu SA 8000, bezbednosti hrane (HACCP/ISO 22000) i drugih, postaje prioritet organizacija.
Integracija svih navedenih sistema sa postojećim sistemima u organizaciji u jedan operativan menadžment sistem predstavlja prvorazredno pitanje za njihove menadžere.
Proširenje fokusa pažnje sa kvaliteta proizvoda i usluga na kvalitet menadžment sistema (sistema menadžmenta) u kome se realizuju ovi proizvodi i usluge mnoge menadžere zatiče potpuno nespremne. Primena i sertifi kacija različitih sistema/stan-darda zahteva jedan potpuno nov menadžment stil. Ovaj stil podrazumeva dugoročno, a ne kratkoročno, proaktivno, a ne reaktivno delovanje, te sistemski, a ne problemski orijentisan način rada. To znači gradnju interne organizacije koja treba unapred da obezbedi poverenje da će se ostvarivati izbalansirani rezultati prema svim zainterso-
vanim stranama, korisnicima rezultata organizacije.
146
Ovo može na prvi pogled da bude u suprotnosti sa potrebom za brzim i efi kas-
nim odgovorima na tržišne i tehnološke izazove koji stoje pred organizacijom. Pose-
ban problem su male i srednje organizacije koje ne raspolažu sa dovoljno resursa da
same izgrade zahtevane sisteme. Angažovanje različitih konsultanata često dovodi do
konfuzije usled njihovih različitih pristupa u kreiranju sitema. Sa druge strane ni sami
standardi koje treba zadovoljiti nisu u potpunosti međusobno usklađeni.
U ovakvoj situaciji organizacije se nalaze pred dilemom šta i kako da rade (?).
Gledano sa strane pojedinih grupa korisnika rezultata organizacije (kupci, akcionari,
zaposleni, isporučioci i društvo), svaka od njih zahteva samo određeni sistem, prema
određenom standardu. Gradnja i primena svakog sistema parcijalno dovela bi do mul-
tiplikovanja resursa, nadležnosti, planova, dokumenata, obuka, provera, poboljšanja,
sertifi kacija, itd. Organizacija bi mogla doći u situaciju da zadovolji u pogledu strukture
sistema svako sretifi kaciono telo, ali da je ta glomazna struktura parališe njeno funk-
cionisanje u osnovnoj delatnosti za koju je formirana.
Gledano sa strane organzacije, ona ima osnovni menadžment sistem i nju interesuje
kako da ga što jednostavnije adaptira i uskladi prema zahtevima različitih standarda, ali
sa integrisanim resursima, nadležnostima, planovima, dokumentima, obukama, prove-
rama, poboljšanjima i sertifi kacijama.
Različiti sistemi, zavisno od pritiska koji vrše pojedine zainteresovane strane kao i
od strategije same organizacije, mogu se kreirati i primenjivati pojedinačno ili simul-
tano. Za menadžere nije bitno da li se više sistema kreira simultano ili pojedinačno,
bitno je da se u oba slučaja mogu jednostavno integrisati.
Da paradoks bude veći ni kreatori različitih standarda za menadžment sisteme, a ni
sertifi kaciona tela ne pokazuju veliki entuzijazam da integrišu zahteve u jedan standard.
Trud standardizera se svodi na terminološko i formalno horizontalno usklađivanje
zahteva pojedinih standarda međusobno. Na kraju ostaje organizacijama, da uz pomoć
konsultanata samostalno integiršu različite sisteme u svoj jedinstveni menadžment
sistem.
Teoretski, integraciju različitih menadžmet sistema je moguće komforno ostvariti
ako se defi nišu zajednički principi, vrednosti, metodologija i osnove strukture na koji-
ma svi oni počivaju. Praktično, to znači primenu koncepta TQM koji sadrži sve nave-
dene elemente i predstavlja okvir u koji se mogu smestiti svi menadžment sistemi.
Na slici 5.1-1 je prikazan mogući izbor pristupa u razvoju menadžmenta kvaliteta.
147
Slika 5.1-1: Izbor fokusa menadžmenta kvaliteta [155, str. 26-30].
Stara klasična percepcija menadžmenta kvaliteta fokusira menadžment kvaliteta na
njegovu usagalešnost sa zahtevima standarda koja se manifestuje kroz interne i eksterne
provere i preispitivanja od strane rukovodstva. Tim proverama se utvrđuje normativna
usagalešenost procedura sa zahtevima standarda i demonstracija primene kroz proveru
zapisa. Efektivnosti QMS-a podrazumeva korist za neke zainteresovane strane (kupce,
isporučioce,...) u ostvarenju politike i ciljeva organizacije.
Nova percepcija menadžmenta kvaliteta fokusira menadžment sistem u celini na kon-
tinualno ostvarivanje ciljeva organizacije koji ispunjavaju očekivanja svih zaintereso-
vanih strana. Efektivnost QMS podrazumeva ostvarivanje poslovnih ciljeva koji polaze
od vizije i misije organizacije i obuhvataju kako ciljeve prema kupcima, tako i ekonom-
ske ciljeve.
Problem je što na nivou standardizacije još nije učinjen korak u pravcu integrisanja
različitih standarda u jedan. Svaka organizacija ima samo jedan menadžment sistem
tako da je potreban samo jedan standard za menadžment sistem orijentisan istovre-
meno za performanse (ISO 9004) i verifi kacije (modeliran u ISO 9001) za sve poslovne
izlaze odnosno rezultate.
148
5.2 Parcijalni menadžment sistemi
U svakoj organizaciji postoji više parcijalnih menadžment sistema kao što su:
- proizvodni menadžment sistem,
- fi nansijski menadžment sistem,
- kadrovski menadžment sistem,
- strateški menadžment sistem,
- informacioni menadžment sistem i drugi.
Većina ovih menadžment sistema je nestruktuirana i nepotpuno defi nisana. Na slici
5.2-1 je ilustrovana konfuguracija neuređenih parcijalnih menadžment sistema u jed-
noj organizaciji koji su po pravilu usklađeni «kao rogovi u vreći»
Pored ovoga u svetu je trend da se standardizuju određeni parcijalni menadžment
sistemi orijentisani prema zadovoljenju zahteva pojedinih zainteresovanih strana - ko-
risnika organizacije.
Standardi serije ISO 9000 su prvi put doneseni 1987. godine. Godine 1994. urađena
je njihova prva revizija, a 15.decembra 2000. godine je usvojena njihova nova verzija,
kao velika revizija ovih standrda od 1994. Nacionalne verzije ovog strandarda predstav-
ljaju njihov prevod i sadrže u svom nazivu dodatnu nacionalnu oznaku ispred, i godinu
izdavanja (na primer: JUS ISO 9000:2001, BAS ISO 9000:2001, EN ISO 9000:2000, itd.)
Standardi serije ISO 9000:2000 sastoji se od sledećih standarda:
- ISO 9000:2000 – Menadžment sistemi kvaliteta – Osnove i rečnik
- ISO 9001:2000 – Menadžment sistemi kvaliteta – Zahtevi
- ISO 9004:2000 – Menadžment sistemi kvaliteta – Smernice za poboljšanje per-
formansi.
Godine 2005. je izašlo novo izdanje standarda ISO 9000:2005 u kome je izvršeno
terminološko usklađivanje ovog standarda sa standardom ISO 19011:2002 i standar-
dom ISO 14001:2004.
- 1996. godine je donesen, a 2004. je usvojena nova verzija standarda ISO 14001
za EMS - menadžment sistem životne sredine, orijentisan prema zadovoljenju
zahteva društva,
- 1999. godine je donesen standard OHSAS 18001 za OHSMS - menadžment
sistem zdravlja i bezbednosti na radu, koje je izdala OSHA Health and Safety
Management Group.
- 2007. godine Britanski institut za standardizaciju je izdao standard BS OHSAS
18001:2007 koji je usaglašen sa standarom ISO 14001:2004, a u veliko meri i sa
standardom ISO 9001:2000, i koji ima rastuću primenu.
149
- 2001. godine je donesen standard SA 8000, za CSRMS - menadžment sistem
koji sadrži etičke norme za društvenu odgovornost korporacije prema zapos-
lenima, koje je izdala međunarodna organizacija SAI – Social Accountability In-
terantional. U toku je izrada međunarodnog standarda ISO 26000 za socijalnu
odgovornost.
Slika 5.2.1: Parcijalni menadžment sistemi
- 1997. godine Codex Alimentarius Commission je adaptirana HACCP principe za
analizu opasnosti i upravljanje kritičnim tačkama u procesu proizvodnje hrane,
a 2005 godine je donesen standard ISO 22000 za uspostavljanje menadžment
sistema za bezbednost hrane, usklađenog sa standardima ISO 9001.
- 2005. godine je donesen standard ISO/PAS 28000:2005 za SMS – menadžment
sistem sigurnosti koji će pomoći u borbi protiv pretnji bezbednom i mirnom
toku međunarodne trgovine.
- 2005. godine je donesen standard ISO/IEC 27001:2005 za ISMS - menadžment
sistem sigurnosti informacija koji se ne odnosi samo na aspekt informacionih
tehnologija, već takođe i na ljude i procese, kao pomoć organizacijama da
zapuše postojeće pukotine i da izvrše prevenciju budućih pretnji.
U pripremi je novo izdanje standarda ISO 9001 koji bi trebao da izađe do kraja 2008.
godine sa ciljem da se unapredi kompatibilnost QMS-a sa drugim menadžment sistemi-
ma, a prvenstveno sa EMS-om. Krajnji cilj je da se kreira jedan standard za menadžment
sistem koji sadrži sve njegove aspekte: aspekt kvaliteta, životne sredine, zdravlja i bez-
bednosti zaposlenih, ekonomski aspekt, itd.
150
Planirana revizija standarda ISO 9001 se zasniva na ideji da se ostvarenje održivog
zadovoljstva kupca i ekonomske performanse organizacije vrši istovremeno. [156, 157].
Međutim posle osme godina primene korisnici su izgubuli interes ili imaju smozado-
voljstvo za promene i žele status-kvo. Promene su usmerene na unapređenje kompati-
bilnosti između ISO 9001 i ISO 14001 [155, str. 26-30]. Bez obzira šta će se desiti u
skoroj budućnosti organizacije očekuju integrisanje svih standardizovanih sistema i
uspostavljanje jedinstvenog menadžment sistema koji zadovoljava sve standarde.
Novo izdanje standarda ISO 9004 koje bi takođe trebalo da izađe 2008. godine
donosi suštinske novine [158]. Sam naziv standarda Menadžment za održivu uspešnost
– pristup menadžmenta kvaliteta (Managing for sustainable success — A quality man-
agement approach) govori da on ne daje smernice za primenu standarda ISO 9001, kao
što je to slučaj sa izdanjem iz 2000-te godine. Održiva uspešnost se defi niše kao rezultat
sposobnosti organizacije da dugoročno održava i razvija svoje performanse tako što os-
tvaruje svoje ciljeve vodeći računa o balansu potreba i očekivanja svih zainteresovanih
strana.
Novo izdanje ISO 9004 se preporučuje kao smernica za organizacije čije najviše
rukovodstvo želi da proširi koristi od ISO 9001 ostvarujući sistematično i kontinualno
poboljšavanje sveukupnih performansi organizacije. Preporučuje se da se buduće novo
izdanje standarda ISO 9004 koristi zajedno sa nekim od modela izvrsnosti, posebno u
ranim fazama primene. U pripremi su posebni dodaci standardi ISO 9004 za samoo-
cenjivanje ostvarenja stepena održivog uspeha organizacije koji služe samo u informa-
tivne svrhe.
Pored ovoga defi nisano je više standarda/sistema za bezbednost, bezbednost infor-
macionih tehnologija, pouzdanost proizvoda, kompetentnost ispitnih i metroloških
laboratorija, kao i za fi nansijski menadžment.
U tabeli 5.2-1 je dat pregled standarda/sistema, a njihove osnovne karakteristike su
date u nastaku.
151
Tabela 5.2-1: Standardizovani menadžment sistemi (standardi/sistemi)
Menadžment sistem Standard Korisnik
Oznaka Naziv Oznaka Zinteresovana strana
QMSQuality Management System
Menadžment sistem kvalitetaISO 9001:2000 Kupac
EMS
Environmental Management
System
Menadžment sistem životne
sredine
ISO
14001:2004Zajednica - Community
OHSMS
Occupational Health and Safety
Management System
Menadžment sistem zdravlja i
bezbednosti zaposlenih
OHSAS
18001:2007Zaposleni
CSRMS
Corporate Responsibility Social
Management System
Korporacijski menadžment sistem
socijalne odgovornosti
SA 8000 /
ISO 26000:
2010 (plan)
Zaposleni
Društvo - Society
FMSFinancial Management System
Finansijski menadžment sistem
Sarbanes
– Oxley ActAkcionari
FSMS
Food Safety Management System
Menadžment sistem bezbednosti
hrane
HACCP /
ISO
22000:2005
Kupac
SMSSecurity Management Systems
Menadžment sistem bezbednosti
ISO/PAS
28000:2005
Akcionari
Zajednica - Community
ISMS
Information Security Manage-
ment Systems
Menadžment sistem bezbednosti
informacija
ISO/IEC
27001:2005Akcionari
CTCL
Competence of the Testing and
Calibration Laboratories
Kompetentnost ispitnih i
metroloških laboratorija
ISO / IEC
17025:1999Kupac
DMS
Dependability Management
System
Menadžment sistem pouzdanosti
IEC 60300 Kupac
152
Pored ovoga Tehnički komitet ISO/TC 176 - Quality management and quality as-
surance, koji je odgovoran za razvoj i održavanje familije standarda ISO 9000 izdao
je više sektorskih standarda koji proširuju zahteve standarda ISO 9001 sa specifi čnim
zahtevima, kao što su [161, str. 9].:
- ISO/TS 16949:2002 – za sektor automobilske industrije
- ISO 13485:2003 – za sektor medicinske opreme,
- ISO 29001:2003 – za sektor nafte i gasa,
- ISO 28000:2007 – za sigurnost u lancu snabdevanja
- IWA 2:2007 – za obrazovanje,
- IWA 1:2005 – za zdravstvenu zaštitu,
- IWA 4:2005 – za lokalnu samoupravu, itd.
Parcijalni menadžment sistemi su koncentrisani na izolovana menadžment područja
koja su često međusobno u suprotnosti, tako da kod njihove primene može doći do
konfl ikata nadležnosti u organizaciji.
Evropska unija je najviše učinila za početnu primenu standarda serije ISO 9000, a
potom i ostalih standarda za menadžment sisteme, tako što je tržišnim mehanizmima,
stvorila motivaciju da svaki kupac zahteva od svog isporučioca sistem kvaliteta po ISO
9001. Na ovaj način se stvorila “lančana reakcija” zahteva, pošto je svako nekome kupac
odnosno isporučilac, tako da je sistem kvaliteta postao opšte prihvaćeni zahtev za SVE
ISPORUČIOCE.
5.3 Zahtevi pojedinih standarda/sistema
5.3.1 Procesni model QMS
Standard ISO 9001:2000 sadrži osnovne zahteve za menažment sistem organizacije
iz sledećih oblasti:
- Menadžment sistem kvaliteta
- Opšti zahtevi
- Zahtevi za dokumentaciju i zapise
- Odgovornost rukovodstva
- Obaveze i delovanje rukovodstva
- Usresređenost na kupce
- Politika kvaliteta
- Planiranje i ciljevi kvaliteta
- Odgovornosti, ovlašćenja i komunikacije
- Preispitivanje od strane rukovodstva
153
- Menadžment resursima
- Obezbeđivanje resursa
- Ljudski resursi
- Infrastruktura
- Radna sredina
- Procesi za realizaciju proizvoda
- Procesi orijentisani prema kupcu
- Razvoj i projektovanje
- Nabavka
- Proizvodanja i realizacija usluga
- Oprema za praćenje i merenje
- Merenje, analize i poboljšanja
- Merenje zadovoljstva kupca
- Interne provere
- Praćenje i merenje procesa
- Praćenje i merenje proizvoda
- Upravljanje neusaglašenim proizvodom
- Analize podataka
- Poboljšanja
Menadžment sistem kvaliteta - QMS koji zadovoljava navedne zahteve standarda
ISO 9001:2000, uspostavlja se unutar organizacije sa ciljem da omogući:
- formiranje, zadovoljenje i prevazilaženje zahteva i očekivaja kupca,
- ostvarenje politike i ciljeva kvaliteta,
- kontinualno poboljšavanje samog sistema i
- balans u ispunjenju zahteva kupaca i ostalih korisnika organizacije: vlasnika,
zaposlenih, partnera i društva, zajedno sa ostalim parcijalnim menadžment
sistemima.
Osnovu QMS-a čine sledeći principi:
��fokus na kupca – razumevanje sadašnjih i budućih potreba kupaca, njihovo
ispunjavanje i težnja da se prevaziđu njihova očekivanja,
��liderstvo – uspostavljanje jedinstva između svrhe i usmerenja organizacije
uz puno uključivanje ljudi u ostvarivanju ciljeva organizacije,
��uključivanje ljudi – koristi se puno uključivanje sposobnosti ljudi na svim
nivoima,
��procesni pristup – željeni rezultati se ostvaruju efi kasnije kada se aktivnos-
tima i odgovarajućim resursima upravlja kao procesima,
154
�� sistemski pristup menadžmenta – bolja efektivnost i efi kasnost u ost-
varivanju ciljeva organizacije se postiže kada su procesi povezani u sistem,
��kontinualna poboljšanja – permanentan cilj organizacije su kontinualna
poboljšanja celokupnih performansi organizacije,
��donošenje odluka na bazi činjenica – efektivne odluke su bazirane na ana-
lizi podataka i informacija,
��obostrano dobitni odnosi sa isporučiocima – organizacija i njeni isporučioci
su međuzavisni i međusobno dobitni odnosi stvaraju mogućnost za obostra-
no kreiranje dodatnih vrednosti.
Sistem se kreira, uspostavlja, održava i unapređuje primenom “procesnog mode-
la” sa različitim procesima za realizaciju proizvoda ili usluga, kao i za održavanje i
poboljšavanje samog sistema. Procesi su povezani u jedinstven sistem – po pravilu je
izlaz iz jednog ulaz u drugi. Da bi se mogli kreirati transparentni i upravljivi procesi
veoma je važno da se uspostavi njihova struktura i hijerarhija:
- po nivou detaljizacije procesa i aktivnosti unutar procesa i
- po sadržaju i značaju samih procesa.
Nivoi detaljizacije procesa. Da bi se izbegla pretrpanost procesa sa aktivnostima
različitog nivoa detaljizacije potrebno je izvršiti razgraničenje između procesa, ak-
tivnosti i zadataka (operacija).
Procesi se sastoje od logički uređenog niza povezanih aktivnosti. Aktivnosti se mogu
dalje segmentirati na zadatke (ili operacije u tehnološkom procesu) koji predstavljaju
detaljizaciju aktivnosti.
Osnovna podela između aktivnosti i zadataka se vrši prema vrsti resursa koji se ko-
riste u ostvarenju njihovih funkcija (slika 5.3.1-1). Više zadataka ili operacija koji se
obavljaju sa istovrsnim resursima (ljudi sa svojim sposobnostima, oprema i komuni-
kacije u okviru jedne službe, pogona, linije…) čine jednu procesnu aktivnost.
Slika 5.3.1-1: Odnos između aktivnosti i zadataka
155
Kriterijumi za razgraničenje između procesa i aktivnosti:
- Proces sadrži više aktivnosti kojima se upravlja u različitim službama (multi-
funkcionalni procesi).
- Proces se posmatra kao lanac reakcija međusobno zavisnih aktivnosti pokrenu-
tih eksternim događajima (rešavanje reklamacija).
- Proces može biti defi nisan u odnosu na kupce i isporučioce.
Podela procesa prema sadržaju. Procesi u menadžment sistemu organizacije se
dele, prema sadržaju aktivnosti, na sledeće tipove:
- Procesi menadžmenta – “vertikalni” procesi za menadžment vizije, misije, poli-
tike, ciljeva, strategije, kao i operativnih aktivnosti, zadataka, resursa i admini-
stracije na nivou cele organizacije.
- Poslovni procesi – “horizontalni”, višefunkcionalni procesi za realizaciju proiz-
voda i/ili usluga koji se isporučuju kupcu i/ili korisniku.
- Procesi poboljšanja – procesi u kojima se vrše provere, analize, ocene i generišu
poboljšanja i inovacije proizvoda, procesa, sistema u celini i poslovnih rezul-
tata organizacije.
- Procesi za podršku – procesi koji pomažu da se poslovni procesi odvijaju efek-
tivno i efi kasno.
Na slici 5.3.1-2 je prikazana konfi guracija procesnog modela QMS, prema stan-
dardu ISO 9001:2000, kao osnove integrisanog menadžment sistema organizacije.
Model obuhvata sve zahteve ovog međunarodnog standarda, ali ne prikazuje procese
u detaljima.
Napomena: Brojevi znače tačke zahteva u standardu ISO 9001:2000 za pojedine grupe procesa
Slika 5.3.1-2: Procesni model QMS-a
156
Metodologija poznata kao Demingov „PDCA“ krug, “planirajte – uradite – prov-
erite - delujte” može se primeniti na sve procese. PDCA krug u procesnom modelu
QMS-a može se, ukratko, opisati na sledeći način.
Planirajte: utvrdite ciljeve i uspostavite procese potrebne za dobijanje rezultata, u skladu
sa zahtevima korisnika i politikom organizacije.
Uradite: primenite procese u realizaciji proizvoda.
Proverite: pratite i merite procese i proizvod, poredeći ih sa politikom, ciljevima i zahtevi-
ma za proizvod, i izveštavajte o rezultatima.
Delujte: preduzmite akcije za stalno poboljšavanje performansi procesa.
U daljnoj razradi procesni model QMS-a možemo posmatrati kao glavni proces or-
ganizacije sastavljen od sledećih pet grupa procesa:
- Grupa procesa 4 - kontinualana poboljšanja QMS sadrži administrativne pro-
cese menadžmenta koji služe za defi nisanje, održavanje i administrativno
poboljšavanje QMS.
- Grupa procesa 5 - odgovornost rukovodstva sadrži strateške procese menadžmenta
politikom i ciljevima kvaliteta, internim komunikacijama i preispitivanjem
QMS-a.
- Grupa procesa 6 - menadžment resursima sadrži procese za podršku resursima
koji su potrebni za ostvarivanje ciljeva kvaliteta i zahteva kupaca.
- Grupa procesa 7 - realizacija proizvoda sadrži poslovne procese za realizaciju
proizvoda prema zahtevima kupca.
- Grupa procesa 8 - merenje, analize i poboljšanja sadrži procese za merenje, analize
i poboljšanja proizvoda, procesa i QMS-a.
Podela procesa po značaju i nivou detaljizacije. Po svom značaju i nivou detaljizaci-
je procesi se dele na:
- Ključne procese koji su bitni u određenoj organizaciji i u kojima se neposredno
kreiraju vrednosti za kupca i ostale zainteresovane strane. Određena procesna
aktivnost može da se sastoji od više zadataka ili operacija pod uslovom da se
obavljaju sa istovrsnim resursima (ljudi, oprema, prostor, vreme…).
- Podprocese koji predstavljaju detaljizaciju (ključnih) procesa (u dubini treće di-
menzije), sastavljene od tehnoloških, administrativnih ili logističkih zadataka
ili operacija.
U tabeli 5.3.1-1 je dat primer specifi kacije svih procesa jedne tipične organizacije
koji istovremeno zadovoljavaju potrebe funkcionisanja same organizacije i zahteve
standarda ISO 9001:2000. U tabeli su date šifre vlasnika procesa, kao i oznake dokume-
nata sistema kvaliteta – DSK u kojima su ovi procesi defi nisani.
U klasičnoj vertikalno - orijentisanoj organizaciji potrebno je defi nisati menadžment
procesa.
157
Menadžment procesa obuhvata:
- imenovanje vlasnika i rukovodilaca svakog procesa,
- defi nisanje procesnih zahteva (ulaz, procesne aktivnosti, parametre procesa,
veze između aktivnosti u procesu i između procesa, neophodne resurse i in-
formacije, monitoring, merenje i analizu parametara procesa, kriterijume pri-
hvatljivosti aktivnosti i izlaza, povratne veze i izlaz),
- defi nisanje i ostvarivanje ciljeva procesa,
- planiranje i preduzimanje aktivnosti za unapređenje procesa,
- verifi kaciju izlaza iz svih ključnih procesa.
Tabela 5.3.1-1 – Primer specifi kacije procesa, vlasnika procesa, zahteva ISO
9001:2000 i odgovarajućih DSK u kojima su defi nisani [134].
Specifi kacija procesa
Org.
šifra
vlasnika
procesa
Zahtevi ISO
9001:2000
Oznake DSK
ISO 9001:2000
Poslovnik Procedure Uputstva
4. Sistem za menadžment kvaliteta
- Proces upravljanja dokumentima
- Podproces zaštite podatak na računaru
- Proces upravljanja zapisima
400
400
300
400
4.1, 4.2.1, 4.2.2
4.2.3
4.2.3
4.2.4
QM.422.01
B
B
B
-
PR.423.01
-
PR.424.01
-
-
IN.423.01
-
- Odgovornost rukovodstva
- Proces poslovnog planiranja i
izveštavanja
100
100
5.1, 5.2, 5.3,
5.5
5.4
A
B
-
PR.540.01
-
-
6. Menadžment resursima
- Proces razvoja kadrova
100
700
6.1, 6.3, 6.4
6.2
B
B
PR.540.01 (*)
PR.620.01
-
-
7. Realizacija proizvoda
- Procesi orijentisani prema kupcu
- Podproces planiranja kvaliteta
- Proces razvoja i projektovnja - **
- Podproces planiranja projekta - **
- Proces nabavke
- Proces ocene isporučilaca
- Proces realizacije proizvoda / usluga
- Podproces transporta
- Podproces pakovanja
- Podprocesi – radni i tehnološki
- Proces održavanja opreme
- Proces skladištenja
- Podproces označavanja skladišta
- Proces upravljanja mernom opremom
- **
-
200
200
300
300
200
400
500
500
500
500
500
500
500
200
7.1
7.2, 8.2.1
7.1, 7.2
7.3
7.1, 7.3
7.4
7.4
7.5, 8.2.3
7.5
7.5
7.5
7.5
7.5.5
7.5.5
7.6
A
C
C
C
C
C
C
C
C
C
C
C
C
C
C
-
PR.720.01
-
PR.730.01
-
PR.740.01
PR.740.02
PR.750.01
-
-
-
PR.750.02
PR.755.01
-
PR.760.01
-
-
IN.720.01
-
IN.730.01
-
-
-
IN.750.01
IN.750.02
IN.750.xx
-
-
IN.755.01
-
158
Specifi kacija procesa
Org.
šifra
vlasnika
procesa
Zahtevi ISO
9001:2000
Oznake DSK
ISO 9001:2000
Poslovnik Procedure Uputstva
8. Merenje, analize i poboljšanja
- Proces merenja zadovoljstva kupca
- Proces interne provere
- Praćenje i merenje procesa
- Proces za monitoring i merenje
proizvoda
- Podprocesi - kontrolisanja i ispitivanja
- Proces upravljanja neusaglašenim
proizvodom
- Proces analize podataka
- Proces poboljšanja
-
200
400
500
400
400
400
400
100
8.1
8.2.1
8.2.2
8.2.3
8.2.4
8.2.4
8.3
8.4
8.5
-
A
C
C
C
C
C
C
C
C
C
-
PR.720.01 (*)
PR.822.01
PR.750.01 (*)
PR.824.01
-
PR.830.01
PR.840.01
PR.852.01/
PR.540.01
(*).
-
-
-
IN.750.xx
-
IN.824.xx
-
-
-
-
Oznake: A- Potpuna defi nisanost u QM bez poziva na DSK nižeg nivoa, B-delimična
defi nisanost sa pozivom na DSK nižeg nivoa, C-potpuna defi sanost u DSK nižeg nivoa,
(*) – DSK koji obuhvata više zahteva, (**) - DSK koji se primenjuju samo u rganizaci-
jama koje imaju dotične procese. Napomena: Podela na «ključne procese» i «procese»
zavisi od delatnosti organizacije.
Vlasnik procesa je po pravilu rukovodilac poslovne funkcije (organizacione celine u
kojoj se najveći deo tog procesa odvija) čije su obaveze:
- obezbeđenje operativnog menadžmenta (upravljanja) procesom sa ciljem zado-
voljenja zahteva eksternog kupca i »internih kupaca« u organizaciji,
- praćenje i analiza performansi parametara procesa u cilju utvrđivanja njegove
efektivnosti i efi kasnosti u ostvarivanju ciljeva procesa,
- stalno predlaganje i realizacija poboljšanja i inovacija samog procesa i neo-
phodnih resursa,
- usklađivanje procesa sa drugim procesima i njegovo uklapanje u menadžemnt
sistem organizacije.
Menadžer procesa je obavezan da operativno upravlja realizacijom ugovora, projek-
ta ili proizvoda u okviru proseca, da obezbedi praćenje i merenje performansi parame-
tara procesa, da rešava neusaglašenosti i da vlasniku procesa predlaže poboljšanja i
inovacije u procesu.
Vlasnik procesa je najčešće i menadžer procesa, dok kod složenijih procesa vlasnik
procesa može da imenuje jednog ili više rukovodilaca procesa.
159
5.3.2 Menadžment sistem životne sredine – EMS
Porast brige društva i drugih zainteresovanih strana za pitanja zaštite životne sredine
kroz donošenje sve strožijih zakona, razvoja ekonomskih i drugih mera za unapređenje
životne sredine, uključujući i održivi razvoj, doveo je u mnogim organizacijama do
potrebe za delotvornim menadžment sistemom životne sredine.
Rio Deklaracija UN o životnoj sredini i razvoju, .
Prinicip
Ljudska bića su u centru brige za održivi razvoj. Ljudi imaju pravo na zdrav i
produktivan život, u harmoniji sa prirodom.
Princip
... države imaju suvereno pravo da eksploatišu svoje sopstvene resurse, poštujući
svoju politiku životne sredine i razvojnu politiku, a takođe imaju odgovornost da
obezbede da aktivnosti koje se obavljaju unutar njihove jurisdikcije i kontrole ne
prouzrokuju štetu za životnu sredinu drugih zemalja ili područja izvan granica
nacionalne jurisdikcije.
Princip
Pravo na razvoj mora biti ostvareno tako da se u istoj meri zadovolje potrebe raz-
voja i zaštite životne sredine sadašnjih i budućih generacija.
Princip
Radi postizanja održivog razvoja, zaštita životne sredine mora činiti sastavno deo
procesa razvoja i ne može se razmatrati odvojeno od njega.
Serija međunarodnih standarda za menadžment životne sredine obezbeđuje ele-
mente za EMS koji se mogu integrisati sa drugim zahtevima menadžmenta. Ovu seriju
čine sledeći standardi:
��ISO 14001:2004 – EMS – Specifi kacija sa uputstvom za primenu,
��ISO 14004:2004 – EMS – Opšte smernice za principe, sisteme i postupke,
��ISO 14010:1996 – EMS – Opšti principi,
��ISO 14011:1996 – EMS – Postupci proveravanja.
160
Standard ISO 14001 je:
��specifi kacija zahteva za efektivan-delotvoran menadžment sistem životne
sredine,
��standard se može primeniti u organizacije svih,
��vrsta i
��veličina
��standard se može prilagoditi za različite,
��geografske,
��kulturne i
��društvene uslove
��elementi EMS se mogu integrisati sa zahtevima drugih menadžment siste-
ma (ISO 9001, OHSAS 18001...),
��postavljen za sertifi kaciju/registraciju od treće strane.
Standard ISO 14001:
��Ne stvara necarinske (tehničke) barijere u trgovini,
��Ne nameće nove ili menja postojeće zakonske obaveze organizacije,
��Ne utvrđuje zahteve u pogledu učinka životne sredine.
ISO 14001:2004 sadrži sledeće zahteve za menadžment sistem:
- Politika životne sredine
- Planiranje
- Uvođenje i sprovođenje
- Proveravanje i korektivne mere
- Preispitivanje od stane rukovodstva
- Kontinualna poboljšanja.
Ovaj standard sadrži principe menadžment sistema koji važe za QMS prema ISO
9001. U standardu se defi niše da organizacija može da koristi postojeći menadžment
sistem prema ISO 9001 kao osnovu za svoj EMS. Pri tome se mora voditi računa o
različitim ciljevima i različitim zainteresovanim stranama (kupac - društvo) ova dva
menadžment sistema.
161
Koristi od EMS po ISO 14001:
��Sticanje poverenja zainteresovanih strana da organizacija:
��ispunjava zahteve iz politike životne sredine
��ostvaruje opšte i posebne ciljeve životne sredine
��nagalašava preventivu više nego korektivne mere
��pruža dokaze o predostrožnosti i usaglašenosti sa propisima
��EMS ukuljučuje i proces stalnog poboljšavanja
��EMS omogućava balans između ekonomskih i ekoloških interesa
��Sticanje poverenja kod kupaca da postoji obaveza EM
��Održavanje dobrih odnosa sa javnošću i društvenom zajednicom
��Zadovoljavanje kriterijuma investitora i lakši pristup kapitalu
��Zaključivanje osiguranja uz podnošljive troškove
��Povećanje tržišnog ugleda i udela
��Zadovoljavanje kriterijuma za sertifi kaciju od treće strane
��Poboljšanje kontrole troškova
��Smanjenje broja nezgoda za koje se snosi odgovornost
��Pokazivanje osnovne predostrožnosti
��Uštede osnovnog materijala i energije
��Olakšano dobijanje dozvola i ovlašćenja
��Poboljšanje odnosa između privrede i vlade.
Politika životne sredine ima sledeće osobine:
��Objavljena od najvišeg rukovodstva
��Odgovara prirodi, vrsti i uticaju aktivnosti i proizvoda na životnu sredinu
��Orijentisana na preventivu i predostrožnost i stalna poboljšavanja
��Uključuje obavezu sprečavanja zagađivanja
��Usaglašena sa zakonskim i drugim propisima i drugim prihvaćenim zahtevi-
ma o životnoj sredini
��Okvir za opšte i posebne ciljeve životne sredine
��Usklađena sa politikom kvaliteta, zdravlja i bezbednosti zaposlenih i dru-
gim politikama
��Uključuje specifi čne lokalne i regionalne uslove
��Dokumentovana, primenjena i održavana
��Komunicirana prema svim zaposlenim
��Dostupna javnosti
��Periodično preispitivana.
162
Planiranje životne sredine (Tabele 5.3.2-1 i 5.3.2-2) sadrži:
- Identifi kovanje aspekta životne sredine koji mogu da budu u uzajamnom
odnosu sa životnom sredinom i njihov uticaj na životnu sredinu.
- Utvrđivanje zakonskih i drugih zahteva.
- Defi nisanje opštih i posebnih ciljeva životne sredine.
- Usvajanje programa upravljanja životnom sredinom.
Model EMS je prikazan na slici 5.3.2-1.
Slika 5.3.2-1: Model EMS po ISO 14001
163
Tabela 5.3.2-1: Identifi kovanje aspekata životne sredine i uticaja na životnu sredinu �134� R Br
Ak
tivn
ost
u p
roce
su, p
roiz
-vo
d i
li u
slu
ga
Asp
ekti
živ
otn
e sr
edin
e /
uza
jam
ni
od
no
s sa
ži
votn
om
sre
di-
no
m/
Uti
caj
na
živo
tnu
sr
edin
u/
pro
men
a ži
vot-
ne
sred
ine
ko
ja j
e re
zult
at d
ato
g a
spek
ta
živo
tne
sred
ine
/
Vre
dn
ova
nje
zn
ačaj
a u
tica
jaZ
ahte
vi p
rop
isa
Inte
rni
kri
teri
jum
i
12
34
56
7
1. i
zab
ran
a a
ktiv
nos
t,
pro
izvo
d il
i u
slu
ga t
reb
a
da
bu
du
dov
oljn
o ob
imn
i d
a i
spit
iva
nje
ima
sm
isla
i
dov
oljn
o m
ali
da
se
mog
u r
azu
met
i2
. pot
reb
no
je i
den
tifi
ko-
vati
:a
) sv
e u
laze
– s
irov
ine
i en
erge
nte
koj
i se
pro
ce-
suir
aju
ili
se k
oris
te u
to
ku ž
ivot
nog
cik
lusa
p
roiz
vod
a (
pro
ces
pro
i-zv
odn
je i
fun
kcio
nis
an
je
pro
izvo
da
)b)
sve
izla
ze (
pro
izvo
d,
emis
ije
u v
azd
uh
, vod
u
i ze
mlj
u i
od
laga
nje
na
ot
pa
d)
koji
na
sta
ju u
ra
zlič
itim
faza
ma
pro
iz-
vod
nje
i fu
nkc
ion
isa
nja
p
roiz
vod
ac)
sve
sm
eten
je u
pro
cesu
3. t
reb
a i
den
tifi
kova
ti š
to
je m
ogu
će v
iše
asp
eka
ta
živo
tne
sred
ine
veza
nih
za
iza
bra
nu
akt
ivn
ost
ili
pro
ces
Un
ose
se k
onkr
etn
i a
spek
ti ž
ivot
ne
sred
ine
koji
ob
uh
-va
taju
: 1
- em
isij
e u
va
zdu
h,
2-
isp
ušt
an
ja u
vod
u,
3-
pos
tup
an
je
sa o
tpa
dom
i
odb
ače
nim
pro
iz-
vod
ima
,4
- za
gađ
iva
nje
ze
mlj
išta
, 5
- za
gađ
enje
bio
sfer
e6
-bu
ka, v
ibra
cije
, ra
dij
aci
ja7
- u
pot
reb
a s
irov
ina
p
riro
dn
ih r
esu
rsa
,8
- ko
rišć
enje
i
pot
rošn
ja e
ner
-ge
na
ta,
9-
reci
kla
ža,
10
- d
ruga
loka
lna
p
ita
nja
za
štit
e ži
votn
e sr
edin
e i
pit
an
ja d
rušt
va
Tre
ba
id
enti
fi ko
-va
ti š
to je
mog
uće
viš
e st
varn
ih i
pot
enci
-ja
lnih
poz
itiv
nih
i
neg
ati
vnih
uti
caja
na
ži
votn
u s
red
inu
- is
crp
ljen
ost
pri
rod
-n
ih r
esu
rsa
-
zaga
đen
je v
ode
- za
gađ
enje
va
zdu
ha
-
smog
- ra
zara
nje
ozo
nsk
og
omot
ača
- za
gađ
enje
zem
lje
- p
rom
ena
kli
me
i p
ejza
ža-
zaga
đen
je b
iosf
ere
- p
rom
ena
sta
niš
ta-
uti
caj n
a m
ate
ri-
jaln
a d
obra
i k
ult
urn
o n
asl
eđe
Zn
ača
j sva
kog
uti
caja
se
iska
zuje
- b
rojč
an
o p
o s
tep
enu
zn
ača
ja:
- ob
imu
uti
cja
- ja
čin
i u
tica
ja-
tra
jan
je u
tica
ja
- p
odle
gan
je p
rop
isim
a-
tešk
oće
pro
men
e u
tica
ja-
oce
no
m r
izik
a
- ve
ravo
tna
ća p
oja
v-lj
iva
nja
uti
cja
- o
cen
a u
tica
ja l
ok
aci
je
org
an
iza
cije
-uti
caj o
pa
snih
ma
teri
ja
i te
hn
olog
ija
- p
odru
čja
sa
ose
tlji
vom
ži
votn
om s
red
inom
- d
ejst
vo p
rom
ene
na
d
ruge
ak
tivn
ost
i i
pro
cese
- st
avo
vi z
ain
tere
sova
nih
s
tra
na
- d
eja
stvo
na
javn
i u
gled
o
rga
niz
aci
je
- d
ozvo
le z
a r
ad
za
d
ate
akt
ivn
osti
- p
rop
isi
veza
ni
za
pro
izvo
de
- p
rop
isi
veza
ni
za
ind
. gra
nu
- op
šti
zako
ni
o za
štit
i ži
votn
e sr
edin
e-
ovla
šćen
ja, l
icen
ce
i d
ozvo
le
Mer
e ko
je
orga
niz
aci
ja
pre
du
zim
a iz
na
d
zah
teva
pro
pis
a-
mer
e p
red
ostr
ožn
osti
i
spre
mn
osti
na
re
ago
van
ja u
sl
uča
ju n
ezgo
de
- sm
an
jen
je r
izik
a
pro
cesa
1.
Pri
mer
- A
kti
vno
st:
Ru
ko
van
je o
pas
nim
mat
eri-
jam
a
Po
ten
cija
lno
izl
ivan
je
u s
luča
ju u
des
aZ
agađ
enje
zem
ljiš
ta i
li
vazd
uh
aV
eom
a zn
ačaj
no
2.
Pri
mer
- P
roiz
vod
: P
ob
olj
šan
je p
roiz
vod
a
Rek
on
stru
kci
ja
pro
izvo
da
rad
i sm
an-
jen
ja z
apre
min
e
Oču
van
je p
riro
dn
ih
resu
rsa
Zn
ačaj
no
3.
Pri
mer
- U
slu
ga:
O
drž
avan
je m
oto
rno
g u
lja
Em
isij
a iz
du
vnih
g
aso
vaS
man
jen
je e
mis
ija
u
vazd
uh
uZ
nač
ajn
o
164
Tabela 5.3.2-2: Program upravljanja životnom sredinom �134� R
.B.
Po
liti
ka
živo
tne
sred
ine
Str
ateš
ki
-
du
go
ročn
i ci
ljev
i
živo
tne
sred
ine
Tak
tičk
i i
op
era-
tivn
i ci
ljev
i ži
votn
e
sred
ine
Ind
ikat
or
/ p
ok
a-
zate
ljM
ere
No
sila
cR
esu
rsi
/
do
ku
men
tiR
ok
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
Pol
itik
a d
efi n
isa
na
u
pos
lovn
iku
– n
avo
di
se o
dre
đen
i p
rin
cip
pol
itik
e ve
zan
za
odre
đen
i ci
lj
Cil
jevi
defi
nis
an
i u
pos
lovn
iku
– n
avo
di
se p
ojed
ina
čni
cilj
,
vod
eći
raču
na
o
na
lazi
ma
dob
ijen
im
pre
isp
itiv
an
jim
a
sta
nja
živ
otn
e sr
edin
e
i a
spek
tim
a ž
ivot
ne
sred
ine
Pos
ebn
i ci
ljev
i ži
votn
e
sred
ine
se u
tvrđ
uju
u c
ilju
ost
vari
van
ja
opšt
ih c
ilje
va u
tok
u
odre
đen
og v
rem
en-
skog
per
iod
a.
Pos
ebn
i ci
ljev
i m
ora
ju
ima
ti m
erlj
ive
ind
i-
kato
re.
Mer
e ko
je p
red
uzi
ma
orga
niz
aci
ja z
a o
stva
-
ren
je c
ilje
va
Ka
dro
vski
, i t
ehn
ički
resu
rsi
(pos
tro-
jen
ja, u
ređ
aji
) za
spro
vođ
enje
pol
itik
e
i ci
ljev
a
1.
Pri
mer
- O
čuva
nje
pri
rod
nih
res
urs
a
Svo
đen
je u
po
treb
e
vod
e n
a n
ajm
anju
mer
u g
de
go
d j
e to
teh
nič
ki
i ek
on
om
-
ski
mo
gu
će
Sm
anje
nje
po
tro
šnje
vod
e n
a o
dab
ran
im
lok
acij
ama
za 1
5%
u
od
no
su n
a p
ost
oje
ći
niv
o u
to
ku
jed
ne
go
din
e
Ko
liči
na
sman
jen
e
po
tro
šnje
vo
de
– 1
5%
Po
no
vno
ko
rišć
enje
vod
e p
ost
avlj
anje
m
po
stro
jen
ja v
od
e
ko
rišć
ene
za i
spir
an-
je u
pro
cesu
A r
adi
po
no
vne
up
otr
ebe
u
pro
cesu
B
2.
Pri
mer
- O
čuva
nje
pri
rod
nih
res
urs
a
Sm
anje
nje
po
tro
šnje
ener
gij
e p
otr
ebn
e za
op
erac
ije
pro
iz-
vod
nje
Po
stiz
anje
sm
an-
jen
ja e
ner
gij
e o
d
10
% u
od
no
su n
a
pre
tho
dn
u g
od
inu
Ko
liči
na
go
riva
i
elek
trič
ne
ener
gij
e
po
jed
inic
i p
roiz
-
vod
a
165
5.3.3 Menadžment sistem zdravlja i bezbednosti na radu–OH&S MS
Važnost upravljanja zdravljem i bezbednošću na radu se prepoznaje, ne samo od zaposlenih, već od svih zainteresovanih strana – poslodavaca, kupaca, isporučilaca, osiguravajućih društava, akcionara i društva. Standard OHSAS 18001 za OHSMS - menadžment sistem zdravlja i bezbednosti na radu, je izdala OSHA Health and Safety Management Group 1999. godine. OHSAS 18001:1999 (Occupational Health and Safety Assessment Series) je standard za menadžment sistem koji omogućava organizaciji da upravlja rizikom zdravlja i bezbednosti i da poboljša svoje performanse u tom pogledu. OHSAS čini serija sledećih standarda:
��OHSAS 18001:1999 – OH&S MS – Specifi kacija
��OHSAS 18002:1999 - OH&S MS – Smernice za primenu OHSAS 18001.
Britanski instritut za standardizaciju je 2007. godine izdao novo izdanje standarda OHSAS 18001:2007 horizontalno usaglašenog sa standardom ISO 14001:2004 i u ve-likoj meri sa standardom ISO 9001:2000.
OHSAS 18001 je odlično rešenje i odgovor na porast izazova pred kojima stoje organizacije u pogledu porasta povreda na radu, bolovanja, izgubljenih radnih dana, pooštravanja propisa iz ove oblasti, porasta medicinskih troškova, itd.
OHSAS 18001:2007 sadrži sledeće elemente:
��OH&S politika
��Planiranje
��Uvođenje i sprovođenje
��Proveravanje i korektivne mere
��Preispitivanje od stane rukovodstva
��Kontinualna poboljšanja.
Osobine OH&S Politike:
��Sadrži sve OH&S ciljeve
��Objavljena od najvišeg rukovodstva
��Odgovara prirodi i nivou OH&S rizika
��Dokumentovana, primenjena i održavana
��Komunicirana prema svim zaposlenim
��Prihvatljiva za sve zainteresovane strane
��Periodično preispitivana.
Principi OH&S Politike:
��Unapređenje performansi(*) zdravlja i bezbednosti
��Kontinualno poboljšavanje
��“Najmanje” usklađenost sa postojećim zakonima iz oblasti zdravlja i bez-benosti
(*) – Perfromanse – merljivi rezultati menadžment sistema zdravlja i bezbednosti (OH&S) koji se odnose na upravljanje rizikom zdravlja i bezbednosti organizacije i
koji su bazirani na njenoj OH&S politici i ciljevima.
166
Planiranje OH&SMS (Tabele 5.3.3-1) sadrže:
��Identifi kaciju opasnosti koje mogu dovesti do štete u vidu povrede ili
narušenog zdravlja, oštećenja imovine, narušavanja radne srdine
��Ocenu rizika i upravljanje rizikom koji predstavlja kombinaciju verovatnoće
i posledice(a) specifi čnog opasnog događaja koji se dešava;
��Zakonske i druge zahteve;
��Ciljeve zdravlja i bezbednosti na radu;
��Program uptavljanja zdravljem i bezbednošću.
OHSAS 18001 se može primeniti kao poseban standard ili se može integrisati u
menadžment sistem kvaliteta i životne sredine – QEMS. Njegov model je identičan
modelu za EMS sa slike 5.3.3-1.
Slika 5.3.3-1: Model OH&SMS po OHSAS 18001
167
Tabela 5.3.3-1: Identifi kacija opasnosti, ocena rizika i upravljanje rizikom po bez-
bednost i zdravlje na radu �134� R Br
Ak
tivn
ost
-
ko
rak
u p
roce
su
Iden
tifi
kac
ija
op
asn
ost
i
Oce
na
niv
oa
rizi
ka
– p
oja
ve o
pas
no
sti
pri
tek
uće
m
up
ravl
jan
ju
Zah
tevi
pro
pis
a
Mer
e za
sman
jen
je
rizi
ka
Oce
na
niv
oa
pre
ost
alo
g
rizi
ka
– p
oja
ve
op
asn
ost
i p
ri
ino
vira
no
m
up
ravl
jan
ju
Do
dat
ne
mer
e za
pre
ost
ali
rizi
k
12
34
67
1. A
ktiv
nos
ti o
bu
h-
vata
ju:
1. r
uti
nsk
e i
ner
u-
tin
ske
akt
ivn
osti
2. p
ostr
ojen
ja s
a
rad
nim
mes
tim
a
koje
ob
ezb
eđu
je
orga
niz
aci
ja il
i n
eko
dru
gi
- U
nos
e se
kon
kret
ni
opa
snos
ti i
nji
hov
uti
caj n
a z
dra
vlje
i b
ezb
edn
ost
kom
ple
tnog
oso
blj
a
ukl
juči
vo z
ap
osle
ne,
kup
ce i
pos
etio
ce
- T
reb
a i
den
tifi
ko-
vati
što
je m
ogu
će
više
op
asn
osti
koj
e
uti
ču n
a z
dra
vlje
i
bez
bed
nos
t ve
zan
ih
za iz
ab
ran
u a
k-
tivn
ost
ili
pro
ces
Oce
na
niv
oa
rizi
ka o
pa
snos
ti s
e
bro
jča
no
iska
zuje
pre
ma
sle
deć
im
krit
erij
um
ima
:
- ve
ravo
tna
ći p
oja
v-
ljiv
an
ja o
pa
snos
ti
-ob
imu
uti
cja
op
as-
nos
ti n
a z
dra
vlje
i
bez
bed
nos
t
- ja
čin
i u
tica
ja n
a
zdra
vlje
i b
ezb
ed-
nos
t
- tr
aja
nju
uti
caja
- p
odle
gan
je p
ro-
pis
ima
- d
ozvo
le z
a r
ad
za
da
te a
ktiv
nos
ti
- p
rop
isi
veza
ni
za
pro
izvo
de
- p
rop
isi
veza
ni
za
ind
. gra
nu
- op
šti
zako
ni
o
zdra
vlju
i b
ezb
ed-
nos
ti
- ov
lašć
enja
, lic
ence
i d
ozvo
le
Mer
e m
ora
ju d
a
obu
hva
taju
:
- ra
zvij
ene
dok
um
ento
van
e
pro
ced
ure
- op
era
tivn
e
krit
erij
um
e sa
klju
čnim
kor
aci
ma
i
zah
tevi
ma
- p
ovez
iva
nje
pro
-
ced
ura
koj
e go
vore
o ri
ziku
sa
pro
iz-
vod
ima
i u
slu
gam
a
pod
ugo
vara
ča
- u
spos
tavl
jan
je
pro
ced
ure
ra
z-
voja
koj
e re
du
kuju
/ el
imin
išu
uzr
oke
rizi
ka
Ver
ova
tnoć
a
poj
ave
op
asn
osti
Pos
led
ice
Mer
e ko
je o
rga
-
niz
aci
ja p
red
uzi
ma
izn
ad
za
hte
va
pro
pis
a
- m
ere
pre
dos
trož
nos
ti i
spre
mn
osti
na
rea
-
gova
nja
u s
luča
ju
nez
god
e
- sm
an
jen
je r
izik
a
pro
cesa
168
5.3.4 Menadžment sistem socijalne odgovornosti korporacije
– CSRMS po SA 8000
Rastuće pojave nehumanih radnih uslova u zemljama u razvoju, a u poslenje vreme i
u zemljama u tanziciji, dovele su do formiranja univerzalnih etičkih standarda za radne
uslova u organizacijama. Standard SA 8000 je izdala međunarodna organizacija SAI
– Social Accountability Interantional 2001. godine. Standard SA 8000 defi niše zahteve
za menadžment sistem socijalne odgovornosti organizacije prema zaposlenima (Cor-
porate social responsibility management system).
Standard SA (Social Accountability) 8000 je baziran na brojnim međunarodnim stan-
dardima za ljudska prava uključujući Konvencije međunarodne organizacije za rad, Uni-
verzalnu deklaraciju UN za ljudska prava i Konvenciju UN o pravima dece.
SA 8000 sadrži zahteve iz devet ključnih područja:
- Rad dece
- Prisila na rad
- Zdravlje i bezbednost
- Sloboda udruživanja
- Diskriminacija
- Praksa održavanja discipline
- Radno vreme
- Kompenzacije
- Menadžment sistem.
SA 8000 se primenjuje u organizacije koje su već uspostavile menadžment sisteme
kvaliteta i životne sredine prema standardima ISO 9001 odnosno ISO 14001. Svrha
sertifi kacije po standardu SA 8000 je da kupci i druge zainteresovane strane steknu
poverenje da organizacija primenjuje neophodne interne procese koji obezbeđuju os-
novna ljudska prava za zaposlene. ISO planira da 2010. godine donese standard ISO
26000 za menadžment sistem socijalne odgovornosti.
5.3.5 Menadžment sistem bezbednosti hrane
– FSMS – HACCP / ISO 22000:2005
HACCP sistem za analizu opasnosti i upravljanje kritičnim tačkama (Hazard Analysis
and Critical Control Point) adaptiran je od strane Codex Alimentarius Commission tokom
1997. godine (revizija 3), kao odgovor na sve veće zahteve kupaca u pogledu bezbed-
nosti hrane.
HACCP sistem je baziran na sistematičnoj indentifi kaciji opasnosti i mera za nji-
hovu kontrolu u cilju postizanja bezbednosti hrane, fokusom na preventivu radije nego
oslanjanje na ispitivanje na kraju proizvodnje. Primena HACCP sistema je kompati-
bilna sa primenom QMS po ISO 9001 i može biti primenjen kao drugi aspekti kvaliteta
hrane.
169
HACCP sistem sadrži sledećih sedam principa:
1. Provođenje analize opasnosti (Tabela 5.3.5-1)
2. Utvrđivanje kritičnih kontrolnih tačaka CCP
3. Uspostavljanje kritičnih granica
4. Uspostavljanje sistema za praćenje upravljanja CCP
5. Uspostavljanje korektivnih mera koje se preduzimaju kada se praćenjem
utvrdi da određena CCP nije pod kontrolom
6. Uspostavljanje procedure za verifi kaciju potvrde da HACCP sistem radi
efektivno
7. Uspostavljanje dokumentacije koja sadrži sve procedure i zapise odgovarjuće
sa ovim principima i njihovom primenom.
Krajem 2005. godine usvojen je novi standard ISO 22000 čiji su ciljevi:
- usaglašenost sa principima Kodeksa HACCP i drugih nacionalnih standarda
za bezbednost hrane i
- usaglašenost strukture sa standardima ISO 9001:2000 i ISO 14001:2004.
ISO 2200:2005 – sadrži zahteve za menadžment sistem bezbednosti hrane (Food
safety managment system) gde jedna organizacija u lancu ishrane treba da demonstrira
svoju mogućnost da upravlja opasnostima bezbednosti hrane sa ciljem da hrana bude
bezbedna svo vreme upotrebe za ljudsku ishranu.
Standard ISO 22000:2005 sadrži zahteve u vezi mogućnosti organizacije da:
- planira, primeni, upravlja, održava i ažurira menadžment sistem bezbednosti
hrane sa ciljem dobijanja proizvoda koji su, u skladu sa njihovom namerava-
nom upotrebom, bezbedni za ishranu,
- demonstrira usaglašenost sa primenjivim propisima za bezbednost hrane,
- oceni i odredi zaheve kupca i da demonstrira usaglašenost sa zahtevima koji
se odnose na bezbednost hrane, dogovorenim sa kupcem, u cilju ostvarenja
zadovoljstva kupaca,
- efektivno komunicira izdanja iz bezbednosti hrane sa isporučiocima, kupcima
i odgovarajućim zainteresovanim stranama iz lanca ishrane,
- obezbedi da se organizacija ponaša u skladu sa svojom politikom bezbednosti
hrane,
- demonstrira prilagođavanje odgovarajućim zainteresovanim stranama,
- traži sertifi kaciju ili registraciju svog menadžment FSMS od eksternih orga-
nizacija ili da vrši samoocenjivanje ili samodeklarisanje usaglašenosti sa stan-
dardom ISO 22000:2005.
170
Tabela 5.3.5-1: Analiza rizika pojave opasnosti po bezbednost hrane �134� H
AC
CP
pla
n b
roj:
Po
go
n:
Gru
pa
pro
izvo
da:
P
roiz
vod
:
Rb
Ak
tivn
ost
–
op
erac
ija
ko
rak
u p
ro-
cesu
Mo
gu
ća o
pa
sno
st(B
,H,F
)
Oce
na
niv
oa
rizi
ka
- ve
rova
tno
će p
oja
ve
op
asn
ost
i
Op
ravd
ano
st o
dlu
ke
/mer
e za
up
ravl
jan
je
iden
tifi
ko
van
om
o
pa
sno
šću
/
Mer
e za
sm
anje
nje
ri
zik
aK
riti
čna
ko
ntr
oln
a ta
čka
(CC
P)
-1
. 2
. 3
. 4
. 5
. 6
.
Up
isu
je
se t
ača
n
na
ziv
sva
kog
kora
ka, t
j,
akt
ivn
osti
i
oper
aci
je u
pro
cesu
Up
isu
je s
e oz
na
ka
za v
rstu
op
asn
osti
(B,H
,F)
Ako
ta
kav
rizi
k n
ije
pre
poz
na
tlji
v u
pis
uje
se “
nij
e p
otvr
đen
o”
Ozn
ake
op
asn
osti
:
B –
Bio
lošk
a
H –
Hem
ijsk
a
F -
Fiz
ička
Up
isu
je s
e oc
ena
niv
oa r
izik
a o
dn
osn
o
vero
vatn
oće
poj
ave
opa
snos
ti (
v,s,
m).
Oce
na
ob
uh
vata
i
jači
nu
neg
ati
vnih
uti
caja
na
zd
ravl
je.
Ta
kođ
e se
up
isu
je d
a li
se r
izik
mož
e sv
esti
na
pri
hva
tlji
v n
ivo.
Up
isu
ju s
e ra
zloz
i/
obja
šnje
nja
za
sva
ku
vrst
u o
cen
e iz
kol
one
3.
Ako
je o
cen
a u
kol
oni
3 d
a r
izik
poj
ave
opa
snos
ti n
e p
osto
ji u
pra
ksi
ili
mož
e d
a s
e
sved
e n
a p
rih
vatl
jivu
ma
lu m
eru
pri
men
om
mer
a u
teh
nol
oško
m
pro
cesu
, up
isu
je s
e
ozn
aka
teh
nol
oško
g
pos
tup
ka (
TP
) u
kom
e
su u
tvrđ
eni
pa
ram
-
etri
pro
cesa
bit
ni
za
održ
ava
nje
pro
cesa
u
pri
hva
tlji
vim
gra
ni-
cam
a.
Up
isu
ju s
e d
irek
-
tne
mer
e za
sm
a-
nje
nje
niv
oa r
izik
a
od o
dre
đen
e vr
ste
opa
snos
ti u
tvrđ
ene
u k
olon
i 3
i n
azi
v
teh
nol
oško
g p
ostu
pka
u k
ome
su m
ere
pro
-
ved
ene.
Ako
mer
a i
z ko
lon
e 5
dov
odi d
o el
imin
isa
nja
ili
sma
nje
nja
riz
ika
poj
ave
op
asn
osti
na
pri
hva
tlji
v n
ivo,
ova
j
kora
k se
ozn
ača
va s
a
CC
P (
po
red
osle
du
)
171
Pored ovih postoje zahtevi i za druge standardizovane menadžment sisteme u or-
ganizaciji:
- Menadžment sistem za ispitne i metrološke laboratorije po standardu ISO /
IEC 17025.
- Menadžment pouzdanosti po standardu IEC 60300.
- Menadžment sigurnosti informacija (IT) po standardu ISO/IEC 17799:2000,
itd.
�
5.3.6 Finansijski menadžment sistem – Sarbanes – Oxley Act
U cilju prevencije ponavljanja u budućnosti fi nansijskih skandala velikih korporacija
(ENRON…), predsednik Sjedinjenih država je u julu 2002. godine potpisao zakon naz-
van Sarbanes – Oxley Act. Ovaj zakon primenjuju sva javna trgovinska preduzeća u
Americi, a zakon je kreiran da obezbedi nezavisnu proveru (audit) i kažnjavanje za ob-
manjivanja od strane novoosnovanog borda (Public Company Accounting Oversight
Board). Zakon sadrži moralne i etičke standarde za fi nansijski menadžment koji treba
da obezbede zaštitu interesa radnika i akcionara od korupcije i drugih malverzacija.
5.4 Veza između zahteva različitih standarda/sistema
Pojavom verzije standarda ISO 9001:2000 stvaraju se uslovi za usklađenu integraciju
pojedinačnih menadžment sistema, koji su različiti, u integrisani menadžment sistem
organizacije zasnovanom na konceptu TQM.
Standardi ISO 9001:2000 su defi nisali zahteve za QMS, koji su kompatibilni sa zahte-
vima ostalih standardizovanih menadžment sistema (EMS i OH&S MS), iako ne pos-
toji horizontalna integrisanost zahteva standarda. Kompatibilnost se ne može postići
automatski, već zahvaljujući istoj TQM koncepciji na kojoj se svi ovi menadžment
sistemi grade.
U Tabeli 5.4 -1 je prikazana veza između zahteva standarda ISO 9001:2000 i ISO
14001:2004 i OHSAS 1801:2007 zahvaljujući kojoj se može vršiti integrisanje ovih
menadžment sistema u praksi.
172
Tabela 5.4 -1 - Veza između zahteva ISO 9001:2000 i ISO 14001:2004 i OHSAS 1801:2007.
ISO 9001:2000 ISO 14001:1996 OHSAS 18001:1999
0.10.20.3
0.4
UvodOpšte odredbeProcesni pristupVeza sa drugim stan-dardimaKompatibilnost sa ostalim sistemima menadžmenta
- Uvod - - Uvod
1
1.11.2
Predmet i područje primeneOpšte odredbePrimena
1 Predmet i područje primene
1 Predmet i područje primene
2 Normativne reference 2 Normativne reference 2 Normativne reference
3 Termini i defi nicije 3 Termini i defi nicije 3 Termini i defi nicije
4
4.14.2
4.2.14.2.24.2.3
4.2.4
Menadžment sistem kvalitetaOpšti zahteviZahtevi koji se odnose na dokumentacijuOpšte odredbePoslovnik o kvalitetuUpravljanje dokumen-timaUpravljanje zapisima
4
4.1
4.4.4
4.4.5
4.5.4
Zahtevi za menadžment sistem životne sredineOpšti zahtevi
Dokumentacija
Upravljanje dokumen-timaUpravljanje zapisima
4
4.1
4.4.4
4.4.5
4.5.4
Elementi menadžment sistem zdravlja i bez-bednosti na raduOpšti zahtevi
Dokumentacija
Upravljanje dokumen-tima i podacimaUpravljanje zapisima
5 Odgovornost ruko-vodstva
5.1 Obaveze i delovanje rukovodstva
4.24.4.1
Politika životne sredineResursi, zadaci, odgo-vornosti i ovlašćenja
4.2
4.4.1
Politika zdravlja i bezbednosti na radu (OH&S Politika)Resursi, zadaci, odgo-vornosti i ovlašćenja
5.2 Usresređenost na korisnika
4.3.14.3.2
4.6
Aspekti životne sredineZakonski i drugi zahteviPreispitivanje od strane rukovodstva
4.3.1
4.3.2
4.6
Identifi kacija opas-nosti, ocene rizika i upravljanja rizikomZakonski i drugi zahteviPreispitivanje od strane rukovodstva
5.3 Politika kvaliteta 4.2 Politika životne sredine 4.2 Politika zdravlja i bezbednosti na radu (OH&S Politika)
5.4 Planiranje 4.34.3.1
PlaniranjeAspekti životne sredine
4.34.3.1
PlaniranjeIdentifi kacija opas-nosti, ocene rizika i upravljanja rizikom
173
5.4.1 Ciljevi kvaliteta 4.3.3 Opšti i posebni (strateški i neposredni) ciljevi i program(i)
4.3.3 Ciljevi i programi (i)
5.4.2 Planiranje menadžment sistema kvaliteta
4.3.3 Opšti i posebni (strateški i neposredni) ciljevi i program(i)
4.3.3 Ciljevi i programi (i)
5.5 Odgovornosti, ovlašćenja i komuni-kacije
5.5.1
5.5.2
Odgovornosti i ovlašćenjaPredstavnik rukovod-stva
4.4.1
4.4.1
Resursi, zadaci, odgo-vornosti, ovlašćenjaResursi, zadaci, odgo-vornosti, ovlašćenja
4.4.1
4.4.1
Resursi, zadaci, odgo-vornosti i ovlašćenja Resursi, zadaci, odgo-vornosti i ovlašćenja
5.5.3 Interne komunikacije 4.4.3 Komunikacija 4.4.3 Komunikacije, uključivanje i konsul-tacije
5.6
5.6.15.6.2
5.6.3
Preispitivanje od strane rukovodstvaOpšte odredbeUlazni elementi pre-ispitivanjaIzlazni elementi pre-ispitivanja
4.6 Preispitivanje od strane rukovodstva
4.6 Preispitivanje od strane rukovodstva
6
6.16.2
6.2.1
Menadžment resur-simaObezbeđivanje reusrsaLjudski resursiOpšte odredbe
4.4.1
4.4.2
Resursi, zadaci, odgo-vornosti, ovlašćenja
Osposbljenost, svest, obuka
4.4.1
4.4.2
Resursi, zadaci, odgo-vornosti i ovlašćenja
Obuka, svest i kompe-tentnost
6.2.2 Osposbljenost, svest, obuka
4.4.2 Osposbljenost, svest, obuka
4.4.2 Obuka, svest i kompe-tentnost
6.36.4
InfrastrukturaRadna sredina
4.4.1 Resursi, zadaci, odgo-vornosti, ovlašćenja
4.4.1 Resursi, zadaci, odgo-vornosti i ovlašćenja
7 Realizacija proizvoda 4.4 Primena i sprovođenje 4.4 Priprema i sprovođenje
7.1 Planiranje realizacije proizvoda
4.4.6 Kontrola nad oper-acijama (Operativno upravljanje)
4.4.6 Kontrola nad oper-acijama (Operativno upravljanje)
7.2 Procesi koji se odnose na korisnika (kupca)
174
7.2.1 Utvrđivanje zahteva koji se odnose na proizvod
4.3.14.3.2
4.4.6
Aspekti životne sredineZakonski i drugi zahteviKontrola nad opera-cijama (Operativno upravljanje)
4.3.1
4.3.2
4.4.6
Identifi kacija opas-nosti, ocene rizika i upravljanja rizikomZakonski i drugi zahteviOperativno upravljanje (Operativno uprav-ljanje)
7.2.2 Preispitivanje zahteva koji se odnose na proizvod
4.3.14.4.6
Aspekti životne sredine Kontrola nad opera-cijama (Operativno upravljanje)
4.3.1
4.4.6
Identifi kacijaopasnosti, ocena rizika, odredj-ivanje upravljanjaOperativno upravljanje
7.2.3 Komunikacije sa koris-nicima (kupcima)
4.4.3 Komunkacije 4.4.3 Komunkacije
7.37.3.1
7.3.2
7.3.3
7.3.4
7.3.5
7.3.6
7.3.7
Projektovanje i razvoj Planiranje projek-tovanja i razvojaUlazni zahtevi projek-tovanja i razvojaIzlazni podaci projek-tovanja i razvojaPreispitivanje projek-tovanja i razvojaVerifi kacija projek-tovanja i razvojaValidacija projektovan-ja i razvojaUpravljanje izmenama projektovanja i razvoja
4.4.6 Kontrola nad opera-cijama (Operativno upravljanje)
4.4.6 Kontrola nad oper-acijama (Operativno upravljanje)
7.47.4.17.4.27.4.3
NabavkaProces nabavkeInformacije o nabavciVerifi kacija proizvoda koji se nabavlja
4.4.6 Kontrola nad opera-cijama (Operativno upravljanje)
4.4.6 Kontrola nad oper-acijama (Operativno upravljanje)
7.5
7.5.1
7.5.2
7.5.3
7.5.47.5.5
Proizvodanja i real-izacije uslugeUpravljanje prizvodnj-om i realizacioj uslugeValidacija procea proizvodnje i realizaci-je uslugeIdentifi kacija i sledlji-vostImovina korisnikaOčuvanje proizvoda
4.4.6 Kontrola nad opera-cijama (Operativno upravljanje)
4.4.6 Kontrola nad oper-acijama (Operativno upravljanje)
7.6 Upravljanje uređajima za praćenje i merenje
4.5.1 Praćenje i merenje 4.5.1 Merenje i praćenje performansi
8 Merenje, analize i poboljšanja
4.5 Proveravanje 4.5 Proveravanje
175
8.18.2
8.2.1
Opšte odredbePraćenje i merenjeZadovoljstvo korisnika (kupca)
4.5.1 Praćenje i merenje 4.5.1 Merenje i praćenje performansi
8.2.2 Interna provera 4.5.5 Interna provera 4.5.5 Interna provera
8.2.3 Praćenje i merenje performansi procesa
4.5.1 Praćenje i merenje 4.5.1 Merenje i praćenje performansi
8.2.4 Praćenje i merenje per-formansi proizvoda
4.5.14.5.2
Praćenje i merenjeOcena usaglašenosti
4.5.14.5.2
Merenje i praćenje performansiOcena usaglašenosti
- - - - 4.5.3.1 Istraživanje incidenta
8.3 Upravljanje neusaglašenim proiz-vodom
4.5.34.4.7
Neusaglašenost, kore-ktivne mere i preven-tivne merePripravnost za rea-govanje u vanrednim situacijama i odgovori na njih
4.5.3.2
4.4.7Neusaglašenost, ko-rektivne i preventivne merePripravnost za rea-govanje u vanrednim situacijama i odgovori na njih
8.4 Analiza podataka 4.5.1 Praćenje i merenje 4.5.1Merenje i praćenje performansi
8.5 Poboljšanja
8.5.1 Kontinualna poboljšanja
4.24.3.34.6
Politika životne sredine Opšti i posebni (strateški i neposredni) ciljevi i program(i)Preispitivanje od strane rukovodstva
4.2
4.3.3
4.6
Politika zdravlja i bez-bednosti na radu Ciljevi i programi (i)Preispitivanje od strane rukovodstva
8.5.28.5.3
Korektivne merePreventivne mere
4.5.3 Neusaglašenost, kore-ktivne mere i preven-tivne mere
4.5.3.2 Neusaglašenost i ko-rektivne i preventivne mere
Sistem kvaliteta se može kreirati i uspostaviti tako da bude osnova za integrisa-
nje ostalih parcijalnih menadžment sistema – bilo standardizovanih (životne sredine,
zdravlja i bezbednosti zaposlenih, laboratorija...) ili nestandardizovanih (proizvodni,
kadrovski, fi nansijski, strateški...).
176
5.5 Razlozi za integrisanje menadžment sistema
Parcijalni menadžment sistemi su koncentrisani na izolovana menadžment područja
koja su često međusobno u suprotnosti, tako da kod njihove primene može doći do
konfl ikata nadležnosti u organizaciji.
Već postoje iskustva koja potvrđuju da je totalni integrisani menadžment sistem
– kvaliteta (sa integrisanim nestandardizovanim parcijalnim menadžment siste-
memima), životne sredine, zdravlja i bezbednosti, itd. daleko produktivniji i efi kas-
niji od pojedinačnih standardizovanih sistema. Unapređenjem komunikacija između
različitih organizacionih celina, primenom IT, boljom kooperacijom, radom u procesi-
ma, a ne samo u funkcijama, stvoreni su uslovi da zaposleni teže totalnom menadžment
sistemu.
Na slici 5.5 -1 je ilustrativno prikazana konfi guracija uređenih parcijalnih
menadžment sistema koji čine IMS organizacije. Osnovu ovakvog IMS čini QMS po
ISO 9001.
Slika 5.5-1. Integrisani menadžment sistemi
177
Koristi od integracije parcijalnih menadžment sistema:
- Privrženost, pažnja i uključivanje najvišeg rukovodstva daleko je izvesnija kada
su integrisani ciljevi, resursi i mere i kada se vrši jedno zajedničko preispiti-
vanja MS od više odvojenih.
- Integracija menadžment sistema omogućuje efektivnije odvijanje dnevnih
operacija bez uključivanja najvišeg rukovodstva, ostavljajući mu vremena za
strateške aktivnosti.
- Adaptacija osnovnog menadžment sistema prema različitim standardima je
efi kasnija i jeftinija od gradnje i primene pojedinačnih MS.
- Efi kasniji je integrisan menadžment sistem sa više fokusa od više parcijalnih
menadžment sistema sa po jednim fokusom.
- Uštede u broju politika, dokumenata i zapisa kroz njihovu integraciju vodi ka
racionalizaciji resursa i napora.
- Jednostavnije i efektivnije upravljanje integrisanim ciljevima koji imaju više as-
pekata od upravljanja ciljevima pojedinih MS.
- Efektivnije je integrisanje integrisanih menadžment sistema u strategiju i praksu
organizacije od integrisanja pojedinačnih MS.
- Primena i održavanje sistema kroz integrisana ispitivanja, verifi kacije, preispi-
tivanja i valorizacije štedi vreme i novac.
- Efi kasniji je jedinstven proces poboljšanja sa više aspekata nego više odvojenih
procesa poboljšanja.
- Jefi tiniji i efektivniji je reinženjering procesa koji sadrži više aspekata od
višestrukih reinženjeringa sa određenog aspekta.
- Jeftiniji i efektivniji je interni audit i priprema za sertifi kaciju IMS od pojedinačnih
za svaki MS.
- Sticanje poverenja kod kupaca i pozitivan imidž na tržištu i u društvu
- Integrisani sistem obezbeđuje veći nivo menadžment kontrole nego kada ima-
mo menadžment više različitih sistema.
- Optimizacija prioriteta, kada je jedan predstavnik rukovodstva fokusiran i
zadužen za integrisani menadžment sistem u odnosu na više osoba zaduženih
za različite sisteme koji imaju svoje fokuse i prioritete.
- Bolje prihvatanje od strane zaposlenih, manji međufunkcionalni konfl ikti i veća
motivacija zbog postavljenih ciljeva zadovoljstva svih zainteresovanih strana.
- Jedinstveni program obuka za integrisani menadžment sistem štedi novac i
vreme, a smanjuje pojavu konfuzije kod zaposlenih porukama iz odvojenih
obuka za različite sisteme.
178
5.6 Osnov integrisanja menadžment sistema
Da bi se uspešno izvšilo integrisanje različitih standardizovanih menadžment
sistema u jedinstven menadžmet sistem potrebno je uspostaviti sledeće elemente za
integraciju:
- TQM koncep - osnov integrisanja
- Metodologija i proces integrisanja
- Veza između zahteva različitih standarda data u tabeli 5.4 -1.
Na slici 5.6-1 je prikazana koncepcija integrisanja različitih menadžment sistema.
Ona se bazira na zajedničkoj osnovi svih standardizovanih menadžment sistema (stan-
darda/sistema) sadržanoj u konceptu TQM.
Slika 5.6-1: Koncepcija integrisanja menadžment sistema �144� Na ovu osnovu se dodaju specifi čnosti svakog od integrisanih standardizovanog
menadžment sistema. Proces integracije se može uprostiti ako se specifi čnosti svakog standarda/sistema posmatraju kao različiti aspekti totalnog kvaliteta.
TQM koncept - osnov integrisanja. TQM vrednosti sadrže osnovne ciljeve i kulturu organizacije. Osnovni elementi koncepta TQM su:
a) liderstvo i participacija,
b) orijentacija na korisnike i balans u zadovoljstvu svih korisnika organizacije,
c) kontinualna poboljšanja i težnja ka izvrsnosti,
d) procesni i sistemski pristup interne organizacije,
e) interno i eksterno partnerstvo i kooperacija i
f ) društvena odgovornost koja uključuje i prevazilazi obaveze zakona i propisa.
179
a) TQM koncept se zasniva na liderstvu i participaciji u kojoj su nosioci vrednosti
organizacione kulture svi menadžeri, svi nivoi, svi zaposleni, kontinuirano svo
vreme. Njegova prva vrednost je stroga posvećenost kupcima. Liderstvo nije
menadžment. Premisa menadžmenta je “raditi stvari ispravno”, a liderstva “raditi
prave stvari” i “raditi stvari bolje”. Menadžment održava operativnu efektivnost,
kreira stabilnost i održava određeno stanje u organizaciji. Liderstvo je orijentisano
prema strategiji: obnovi procesa, promenama i razvoju za budućnost. Dobro lide-
rstvo je ključ za podsticanje najboljeg u ljudima i u stvaranje klime za kreativno
mišljenje i inovacije.
b) Osnov TQM koncepta predstavlja orijentacija na korisnike i postizanja balansa u
zadovoljstvu svih grupa zainteresovanih strana - korisnika rezultata organizaci-
je (stakeholders), čija očekivanja stalno rastu, a u koje spadaju: kupci, akcionari,
zaposleni, partneri i društvo. Ne sme se zaboraviti da je uvek kupac na prvom
mestu.
c) TQM je dinamički koncept kontinualnih poboljšanja generisanjem internih pro-me-
na kao odgovora na brze eksterne promene primenom PDCA ciklusa. To znači
kontinualno i konzistentno, preventivno, inovativno i proaktivno angažovanje
za poboljšavanje vizije, misije, strategije i prakse organizacije. Krajnji cilj je ost-
varivanja izvrsnosti koja se temelji na “izvanrednoj praksi i rezultatima” (EFQM
– Termini). Termin izvanredan znači: biti superioran u odnosu na druge u istoj
grupi, kategoriji ili branši.
d) Nova struktura organizacije se zasniva na procesnom i sistemskom pristupu ori-
jentisanom prema svim korisnicima organizacije. Vidljive i nevidljive potrebe ko-
risnika moraju biti posmatrane strateški i sistematski kao izvor ideja na osnovu
kojih se za njih kreiraju rezultati superiornih vrednosti. Reinženjering poslovnih
procesa se javlja kao dinamičan novi alat industrijske inovacije uz korišćenje
informatičkih tehnologija. Gradi se efektivna veza strateškog menadžmenta,
međufunkcionalne organizacije, reinženjeringa poslovnih procesa i procesa kon-
tinualnih poboljšanja.
e) Interno i eksterno partnerstvo i kooperacija mora se graditi u cilju boljeg ostvarivan-
ja ciljeva organizacije. Partnerstvo se ostvaruje kroz kooperaciju različitih spo-
sobnosti unutar službi organizacije, kao i prema kupcima, isporučiocima i vlas-
nicima. Partnerstvo zahteva poverenje i odgovarajuću integraciju u generisanju
poboljšanja i razvoju novih vrednosti.
f ) Društvena odgovornost koja uključuje i prevazilazi zahteve zakona i propisa. Ova
odgovornost se bazira na etici i moralu organizacije, odgovornosti za bezbednost
proizvoda, zdravlju i bezbednosti zaposlenih, štednji neobnovljivih prirodnih
resursa i čuvanju životne sredine.
180
Aspekti totalnog kvaliteta. EFQM, promovišući evropski model izvrsnosti, zame-
nila je pojam totalnog kvaliteta sa pojmom izvrsnost. Pojam kvalitet je tako u praksi sve-
den samo:
- na funkcionalne ili upotrebne karakteristike proizvoda, koje zadovoljavaju zahteve
kupca i
- na QMS prema standardu ISO 9001, koji obezbeđuje kvalitet procesa i resursa u
kojima se realizuju proizvodi navedenih karakteristika pod a).
Ostale karakteristike koje se zahtevaju/ostvaruju kroz druge standarde/sisteme su iz
(ne)razumljivih razloga “izgubile pripadnost kvalitetu”.
U cilju potpunog razumevanja integrisanja standarda/sistema u IMS nužno je defi -
niciju značenja redukovanog pojma kvalitet proširiti na pojam totalni kvalitet. Za to je
dovoljno poći od postojeće defi nicije za kvalitet.
Postojeće značenje kvaliteta (defi nisano u ISO 9000:2005): “nivo do kojeg skup svojst-
venih karakteristika ispunjava zahteve” potpuno logično obuhvata sve aspekte karakte-
ristika:
- funkcionalne ili upotrebne karakteristike proizvoda koje zadovoljavaju zahteve kup-
ca, što se ostvaruje kroz QMS,
- karakteristike koje utiču na životnu sredinu, bezbednost i zdravlje zaposlenih, so-
cijalnu odgovornosti, bezbednost hrane itd., koje zadovoljavaju zahteve i ostalih
korisnika organizacije (što pokrivaju ostali standardi/sistemi, tabela 5.2 -1) i
- ostale organizacione, ekonomske i druge kakrakteritike organizacije i njenih rezul-
tata.
Radi lakšeg razumevanja usvojićemo temeljno značenje pojma kvalitet kao pojam
totalni kvalitet (pisaćemo ga sa KVALITET). Skup svih karakteristika možemo posma-
trati kao različite aspekte KVALITETA (slika 5.6-2).
Aspekti KVALITETA proizvoda su defi nisani zahtevima odgovarajućih tehnoloških
propisa, standarda i samih kupaca.
Aspekti KVALITETA resursa, procesa i menadžment sistema su defi nisani zahtevi-
ma odgovarajućih standarda/sistema prikazanih u tabeli 5.4-1, odnosno zainteresovanih
strana za taj aspekt.
Sistemski deo zahteva svakog standarda/sistema je koncepcijski identičan i temelji
se na konceptu TQM. Ovako značenje omogućava da se primeni identičan pristup kod
usklađivanja osnovnog MS sa bilo kojim od navedenih standarda.
Specifi čnosti nekog standarda/sistema se mogu iskazati kroz zahteve koji predsta-
vljaju aspekte KVALITETA fokusirane na određenu oblast.
181
Slika 5.6-2: Struktura aspekata KVALITETA sa IMS �144�
Standard ISO 9001:2000 u celosti sadrži sve elemente TQM kocepta koje se odnose
na kupca i kao takav predstavlja osnovu za kreatore standarda ostalih sistema.
5.7 Metodologija i proces integrisanja
Proces integrisanja standardizovanih menadžment sistema (standarda/sistema) u
osnovni MS organizacije sarži dva aspekta:
- integrisanje parcijalnih standarda/sistema u IMS i
- integrisanje IMS u strategiju i praksu osnovnog MS organizacije.
182
Metodologija integrisanja
Integrisanje više različitih standardizovanih menadžement sistema može se ostva-riti kroz četiri dimenzije integrisanja.
a) integrisanje svih aspekata karakteristika aktivnosti i proizvoda;
b) integrisanje svih aspekata ciljeva organizacije;
c) integrisanje svih aspekata poslovnih procesa;
d) integrisanje elemenata za održivost sistema.
Metodologija integrisanja je prikazana kroz analizu integrisanja četiri standarda/sistema; QMS, EMS, OHSMS i FSMS.
a) Integrisanje svih aspekata karakteristika aktivnosti i proizvoda
Dodate i upotrebne vrednosti. Svaka aktivnost u procesu i svaki proizvod imaju karak-teristike čiji aspekti predstavljaju dodatu vrednost, odnosno upotrebnu vrednost za ko-risnika.
Kod uspostavljanja QMS-a defi nišu se dodatne vrednosti za svaku aktivnost i upotrebne karakteristike za proizvod, kao i mere za smanjenje rizika pojave neusaglašenosti.
Rizik negativnog uticaja. Svaka aktivnost i proizvod sadrže takođe i karakteristike čiji aspketi predstavljaju rizik njihovog uticaja na zdravlje i bezbednost za realizatore aktivnosti, korisnike proizvoda i za okolinu.
Kod uspostavljanja EMS, OHSMS i FSMS prvi korak za svaku aktivnost i proizvod je:
- identifi kacija aspekata koji utiču na životnu sredinu, i opasnosti koje utiči na
zdravlje i bezbednost na radu i zdravstvenu bezbednost proizvoda i
- procena nivoa rizika njihovog dejstva.
Defi nicije aspekata, opasnosti i rizika – ISO 14001, OHSAS 18001, HACCP
Aspekt životne sredine - Element aktivnosti, proizvoda ili usluga date organizacije koji može da bude u uzajamnom odnosu sa životnom sredinom.
NAPOMENA Značajan aspekt životne sredine jeste onaj aspekt koji ima, ili može da ima, značajan uticaj na životnu sredinu.
Opasnost – Hazard – Izvor, situacija ili čin koji mogu dovesti do štete u vidu povrede ili narušenog zdravlja ili kombinacije istih.
Rizik – Kombinacija verovatnoće pojave slučaja opasnog događaja ili izloženosti i ozbiljnost povrede ili oštećenja zdravlja koje mogu biti uzrokovane događajem ili izloženošću.
Opasnost– mogući izvor biološke, hemijske ili fi zičke kontaminacije koja može biti štetna po zdravlje korisnika.
Analiza opasnosti (rizika) – postupak prepoznavanja potencijalne opasnosti i određivanje ozbiljnosti mogućih posledica po bezbednost hrane izvršena u HACCP planu.
183
Veoma je važno da se identifi kacija svih aspekata i opasnosti, kao i procena svih
rizika vrši simultano za određenu aktivnost i proizvod. Na slici 5.7-1 je islustrativno
prikazano integrisanje performansi različitih aspekata karakteristika za određenu ak-
tivnost i proizvod.
Slika 5.7-1: Integisanje aspekata KVALITETA u aktivnosti i proizvode �154�
Na slici 5.7-2 su prikazani simultani koraci kod integrisanja ocene različitih rizika
u jednu procesnu aktivnost i proizvod koji je izlaz iz te aktivnosti. Ocena rizika obuh-
vata:
- sve zadatke ili operacije,
- svu opremu, postrojenja, mašine, itd. i njihove energente,
- sve sirovine, repromaterijale i energente koji se procesuiraju,
- sve elemente proizvoda u njegovom životnom veku,
- sav otpad i emisije u vazduh, vodu i zemlju.
Simultanu ocenu rizika svih aspekata kvaliteta moguće je da izvrši multifunkciona-
lan tim stručnjaka. Prva ocena se vrši kao deo programa uspostavljanja sistema. Na-
kon toga to postaje rutinska aktivnost kod uvođenja svake nove tehnologije, sirovine
ili proizvoda.
Sistem treba da omogući da se utvrđene mere za smanjenje ili eliminisanje rizika
svih uticaja ugrade u procedure, uputstva, specifi kacije ili druge dokumente kojim se
defi nišu aktivnosti odnosno karakteritistike proizvoda u okviru QMS-a.
184
Slika 5.7-2: Koraci u integisanju ocene rizika u procesnu aktivnost i proizvod
b) Integrisanje svih aspekata ciljeva organizacije
Nakon identifi kacije aspekata, opasnosti i procene rizika svake aktivnosti i proizvo-
da (ulazne sirovine, repromaterijali, energenti i izlazi iz aktivnosti) utvrđuju se politika i
ciljevi kvaliteta, životne sredine, zdravlja i bezbednosti na radu i bezbednosti hrane. Za
utvrđivanje integrisane politike i ciljeva potrebno je da sistem omogući:
- identifi kaciju i razumevanje sadašnjih i budućih potreba i očekivanja kupaca,
- identifi kaciju i ocenu sadašnjih i budućih potreba i očekivanja ostalih zainteres-
ovanih strana,
- utvrđivanje prioritizacije utvrđenih potreba i očekivanja,
- utvrđivanje snaga, slabosti, šansi i pretnji postojećih i novih proizvoda, tržišta
i konkurenata.
Veoma je važno da su politika i ciljevi kvaliteta horizontalno usklađeni sa politikom i
ciljevima životne sredine i zdravlja i bezbednosti na radu, odnosno bezbednosti hrane.
Za ostvarenje efektivnosti svih ciljeva organizacije potrebno je oceniti strateške riz-
ike ili prilike koji se mogu javiti u budućnosti sa izborom različitih scenarija koji će
odgovoriti na ove izazove.
185
Na osnovu procene rizika i utvrđenih ciljeva utvrđuje se program upravljanja
životnom sredinom, zdravljem i bezbednošću na radu, kao i HACCP plan kada se radi
o hrani. Ovaj program sadrži ciljeve, mere, resurse i plan za njihovu realizaciju sa ciljem
eliminisanja ili snjiženja na prihvatljiv nivo svih rizika. Veoma je važno kreiranje rad-
nog ambijenta za uključivanje punog potencijala ljudi da ostvare utvrđenu politiku i
ciljeve.
c) Integrisanje svih aspekata poslovnih procesa
Poslovni procesi za realizaciju proizvoda se uspostavljaju tokom primene QMS-a.
Oni obezbeđuju da se realizuju proizvodi čije karakteristike zadovoljavaju zahteve ko-
risnika.
Nakon procene rizika (uticaja na životnu sredinu, zdravlje i bezbednost na radu
i/ili na bezbednost proizvoda) tipičnih aktivnosti i proizvoda, utvrđuju se mere koje će
obezbediti prevenciju njegovog povećanja, kako je prikazano na slici 5.7-2.
Svaka mera se dokumentuje kao dodatak opisa zadataka određene aktivnosti
defi nisane u oviru dokumenata QMS-a.
Specifi čni zahtevi za pojedine menadžment sisteme se ugrađuju u posebne procese
koji se dodaju u IMS.
d) Integrisanje elemenata održivosti sistema
Svi elementi za održivost i poboljšavanje sistema rade se jedinstveno za sve integri-
sane menadžment sisteme. Ovi elementi obuhvataju:
- razvoj ciljeva i planiranje mera i resursa za njihovo ostvarenje,
- upravljanje dokumentima,
- upravljanje zapisima,
- razvoj kadrova,
- održavanje infrastrukture,
- upravljanje mernom i kontrolonom opremom,
- interne provere,
- SPC analize podataka,
- poboljšanja – korektivne i preventivne mere i
- preispitivanje od strane rukovodstva.
Parametri koji se prate i mere, te podaci koji se anliziraju u okviru QMS-a, se
proširuju obzirom da se širi krug zainteresovanih strana čije se zadovoljstvo mora os-
tvariti.
186
Proces integrisanja
Teoretski je moguće da se bilo koji standard/sistem uspostavi prvi ili simultano sa
nekim drugim. Praktično najčešći primeri redosleda uspostavljanja standarda/sistema
su sledeći:
- QMS prvo, pa potom neki drugi MS – EMS, OHSMS, FSMS (HACCP), CS-
RMS,...
- EMS prvo, pa potom neki drugi MS – QMS, OHSMS, FSMS, CSRMS,...
- FSMS (HACCP) prvo, pa potom neki drugi MS – QMS, EMS, OHSMS, CS-
RMS,...
- Simultano QMS sa nekim drugim MS, pa potom ostali MS.
Integrisanje parcijalnih standarda/sistema se može ostvariti:
- uključivanjem, tako što se uradi dokumentacija osnovnog standarda/sistema
(QMS po ISO 9001), a potom se proširuje prema zahtevima ostalih standarda/
sistema i
- dodavanjem, tako što svaki standard/sistem ima svoju dokumentaciju koja se
međusobno povezuje.
Da bi bilo koji standardizovani PMS bio efektivan i da bi se mogao integrisati sa
nekim drugim MS, njegovo kreiranje i primena u praksu organizacije se moraju reali-
zovati kao adaptacija postojećeg MS sa zahtevima odgovarajućeg standarda. To znači
da se postojeća politika, ciljevi, planiranja, organizacija, procesi, dokumenti, resursi,
praćenja i merenja proširuju i usklađuju sa zahtevima standarda za određeni MS.
Praksa naših organizacija je takva da su svi navedeni elementi osnovnog MS slabo
razvijeni i nestruktuirani. Kreiranje standardizovanog MS se mora iskoristiti kao pri-
lika da se paraleno uspostave svi navedeni elementi, prvo za osnovni MS, a potom i za
dati parcijalni MS. Ukoliko se to ne uradi, a to je čest slučaj, tada svi elementi kreiranog
MS predstavljaju strukturu za sebe, koja egzistira paraleno uz nepromenjenu praksu
organizacije, samo za potrebe sertifi kacije. Ovakav MS, pored toga što nije efektivan,
ne može se integrisati sa drugim standardizovanim MS, a pogotovo ne u osnovni MS
organizacije.
Višegodišnja iskustva autora potvrđuju da QMS zaista može da posluži kao osnova
za integraciju postojećih nestandardizovanih menadžment sistema u organizaciji, na
sledeći način:
- Proizvodni menadžment sistem se u celosti integriše u QMS; sve procedure, rad-
na uputstva, tehnološki postupci, obrasci za planiranje, lansiranje i praćenje
proizvodnje, održavanje opreme, itd. su sastavni deo procesa proizvodnje u
QMS.
- Kadrovski menadžment sistem se integriše u QMS u delu koji se odnosi na iz-
radu interne organizacije, sistematizacije, opisa poslova, planiranja kadrova,
njihovog izbora, obuke, osposobljavanja, uvođenja u posao, ovlašćivanja,
187
uključivanja u procese poboljšanja i inovacija, komunikacija, praćenja njihove
kompetentnosti i razvoja karijere. QMS ne sadrži deo koji se odnosi na plate
zaposlenih ali je napred navedeno komplementarno sa ovim delom.
- Strateški menadžment sistem u celosti nije deo QMS, ali deo koji se odnosi na
politiku i ciljeve kvaliteta je deo QMS-a. Razvojem QMS-a prema izvrsnosti,
strateški menadžment se u celosti uključuje u sistem kvaliteta.
- Finansijski menadžment sistem nije deo QMS-a, ali procesi prodaje i nabavke
obezbeđuju sve potrebne dokumente za realizaciju naplate i plaćanja. QMS
obuhvata fi nansijske ciljeve i fi nansijske resurse.
- Informacioni menadžment sistem koji predstavlja implementaciju IT u procese
defi nisane dokumentima sistema kvaliteta na najbolji mogući način može da
ostvari svoju efektivnost.
U Tabeli 5.7-1 su date ključne faze simultanog kreiranja, primene, održavanja i
poboljšavanja QMS, EMS, OHSMS i HACCP. Navedene faze prolaze kroz P-D-C-A
ciklus integrišući elemente logičkog modela IMS.
Od dvadeset i dve faze, njih dvanaest se izvode istovremeno i jedinstveno uključu-
jući aspekte KVALITETA koji se odnose na sva tri MS, dok ostalih deset sadrže kom-
plementarne aktvinosti koje se ili nadovezuju jedna na drugu (npr. tokovi procesa i
identifi kovanje aspekata životne sredine odnosno opasnosti po zdravlje i bezbednost
u tim procesima) ili im je samo predmet vršenja različit (npr. interne komunikacije i
komunikacije).
Na sličan način se mogu simultano kreirati i primeniti i drugi sistemi/standardi.
Najefi kasniji i najekonomičniji način integrisanja MS je svakako onaj koji počinje od
faze njihovog kreiranja i primene.
188
Tabela 5.7-1 – PDCA ciklus simultanog kreiranja, primene i poboljšavanja QMS,
EMS, OHSMS i HACCP �144�
RB QMS EMS OHSMS FSMS - HACCP
PLANIRAJ
1. Seminar za rukovodstvo o QMS, EMS, OHSMS and/or HACCP
2.
Utvrđivanje zahteva koji se odnose na proizvod
Zahtevi propisa Zahtevi propisa Zahtevi propisa
3.
Inicijalna provera kvaliteta
Početno preispitiva-nje uticaja na životnu sredinu
Početno preispiti-vanje zdravlja i bez-bednosti zaposlenih
Inicijalna provera bezbednosti hrane
4. Defi nisanje plana projekta i Q,E, OHS i/ili HACCP tima
5.
Defi nisanje mape procesa Specifi kacije karak-teristika i fi zičko-hemijske strukture proizvoda
Izbor aktivnosti, proizvoda ili usluga, sirovina i materijala
Izbor procesa, aktivnosti, postro-jenja (obuhvata zaposlene, kupce i posetioce)
Opis proizvodaIdentifi kacija name-ravane upotrebe proizvodaIzrada dijagrama toka procesa (svi koraci u operaci-jama)Potvrda dijagrama toka u praksi
6.
Defi nisanje tokova procesa i podprocesa
Identifi kovanje aspekata životne sre-dine za sve procese i proizvode
Identifi kacija OHS opasnosti, ocena rizika i upravlja-nje rizikom za sve izabrane procese, aktivnost...
Lista svih potenci-jalnih opasnosti za bezbednost hrane koje se odnose na svaki korakAnaliza opasnosti i razmatranje mera za upravljanje identifi kovanim opasnostima...
7. Defi nisanje vizije, misije, vrednosti i politike kvaliteta, životne sredine, zdravlja i bezbednosti i bezbednosti hrane
8.
Defi nisanje ciljeva kvaliteta i integ-risanje u godišnje poslovne ciljeve
Defi nisanje opštih i posebnih ciljeva životne sredine
Defi nisanje opštih i posebnih ciljeva zdravlja i bezbed-nosti zaposlenih
Defi nisanje kritičnih kontrolnih tačaka – CCPDefi nisanje kritičnih limita za svaku CCPUspostavljanje sistema praćenja za svaku CCP
9.
Plan unapređenja QMSIntegrisanje plana u godišnji biznis plan
Program menadžmenta životne sredine
Program menadžmenta zdravlja i bezbed-nosti zaposlenih
HACCP plan
189
URADI
10.
Poslovnika o kvalitetu, životne sredine, bezbednosti i zdravlja zaposlenih i bezbednosti hrane - struktura odgovornosti i ovlašćenja, predstavnik rukovodstva za Q, E, OHS i/ili HACCP - menadžment resursima, mapa ključnih procesa, lista i hijerarhija dokumenata
11. Obuka timova za izradu dokumenata
12.
Interne komunikacijeKomunikacije sa korisnikom
Komunikacije Komunikacije Komunikacije
13. Defi nisanje i izrada dokumenata
14. Upravljanje dokumentima
15. Realizacija proizvoda kroz procese – primena dokumenata
Operativno uprav-ljanje EMS, OHSMS and/or HACCP- pri-mena dokumenata
16.
Valorizacija sprem-nosti procesa
Pripravnost životne sredine
Vanredna spremnost i odgovori
Vanredna sprem-nost i odgovori
PROVERI - Koriguj
17.
Merenje, analize i poboljšanja
Praćenje i merenje Praćenje i merenje Uspostavljanje sistema praćenja za svaku CCP
18.
Upravljanje neusaglašenim proiz-vodom Korektivne mere, Preventivne mere
Neusaglašenosti – korektivne i pre-ventivne mere
Nesreće, incidenti, neusaglašenosti – korektivne i pre-ventivne mere
Uspostavljanje korektivnih mera
19. Upravljanje zapisima
20. Interna provera QMS, EMS, OHSMS and/or HACCP – ISO 19011:2002
PREDUZMI MERE - Poboljšaj
21. SPC analize podataka praćenja i merenja o ostvarenju politike, ciljeva i zahteva za proiz-vodima
22. Preispitivanje od strane rukovodstva Preduzimanje mera za kontinualna poboljšanja
190
5.8 Integrisanje IMS u osnovni MS organizacije
Navedeni sistemi/standardi još ne pokrivaju u celosti kompletno područje os-
novnog MS organizacije kao što su fi nansijski i strateški menadžment sistem, sistem
stimulisanja zaposlenih, itd. Iz tih razloga, koliko god je bitno da se pojedini standardi-
zovani MS međusobno integrišu, još je važnije da se svaki od njih, odnosno zajednički
IMS uspešno integriše u osnovni MS organizacije.
Integrisanje integrisanih menadžment sistema u osnovni menadžment sistem orga-
nizacije podrazumeva:
- integrisanje IMS u poslovnu strategiju organizacije i
- integrisanje u svakodnevnu praksu menadžmenta.
U Tabeli 5.8-1 su prikazane tipične karakteristike organizacije u zavisnosti od nivoa
integrisanja KVALITETA u njenu poslovnu strategiju i praksu.
Tabela 5.8-1 - Stepen integrisanja KVALITETA i poslovne strategije i prakse organizacije
Organiza-cione karak-
teristike
Nivo 1Godišnje
budžetiranje
Nivo 2Dugoročno planiranje
Nivo 3Planiranje
orijentisano prema spolja
Nivo 4Strateško planiranje
KVALITETA
Nivo 5Strateški
menadžment kvaliteta
Nivo integracije između strategije KVALITETA i poslovanja
Nema strategije unapređenja KVALITETA.Nekoliko ciljeva KVALITETA.Nema integracije strategije i KVALITETA.
Zadovoljstvo korisnika tan-gira izabrane ciljeve.Mala integracija između strategije poslovanja i ciljeva KVALITETA.
Koriste se kolek-cije ciljeva, analize potreba korisnika i benčmarking konkurencije.Ciljevi KVALITETA se integrišu u po-slovne ciljeve organizacije.
KVALITET kao strateško oruđe.Strategija KVALITETA povezana sa perfor-mansama ekonomskih rezultata.
KVALITET integrisan sa poslovnom strategijom.Poboljšanja u celosti fokusirana na performanse ostvarenih rezultata.
Sistem strateških vrednosti
Borba za opstanak.
Predviđanje budućnosti.
Od predviđanja budućnosti do strateškog mišljenja.
Strateško mišljenje.
Kreiranje budućnosti.
Stil najvišeg rukovodstva
Improvizacija.“Usmena predanja”
Delegiranje funkcija.
Sistemska orijentacija
Liderstvo i participacija.
Lidersto i inovativnost.
191
Sistem vrednosti KVALITETA
Nisu specifi ci-rane vrednos-ti i dugoročni ciljevi KVALITETA.
Pouzdani proizvodi ili usluge i “nula defekt”.
Fokus na sistem -KVALITET svih poslovnih procesa.
Ugradnja KVALITETA u strukturu biznisa.
KVALITET kao izvrsnost u svim ostva-renjima.
Svrha sistema upravljanja i merenja
Provere KVALITETA iSertifi kat
Sistem upravljanja KVALITE-TOM.
Unapređenje KVALITETA menadžmenta (odlučivanja).
Brzi odgovori i proaktivno zadovoljstvo kupca.
Balans u zado-voljstvu svih zainteresovanih strana (srake-holders).
Izvor: Adaptirano iz MBE, V, No, .
Pojma KVALITET u tabeli obuhvata sve defi nisane aspekte kvaliteta fokusirane na
određene korisnike organizacije.
Pitanja za diskusiju i vežbe:
1. Uticaj razvoja standardizacije menadžment sistema na izbor fokusa u razvoju
menadžmenta kvaliteta.
2. Koji parcijalni menadžment sistemi postoje u organizaciji, a koji su standardi-
zovani menadžment sistemi?
3. Procesni model QMS-a.
4. Model EMS.
5. Izvršite indetifi kaciju aspekata životne sredine i rizike uticaja na nju za vaše
tipične jednodnevne aktivnosti.
6. Model OH&SMS.
7. Izvršite identifi kaciju opasnosti i ocenu rizika po bezbednost i zdravlje na radu
za menadžerske poslove.
8. Navedite razloge za integrisanje različitih menadžment sistema.
9. Teoretski osnov integrisanja menadžment sistema.
10. Metodologija integrisanja menadžment sistema.
POGLAVLJE 6
Integrisani menadžment sistemi - IMS
Sadržaj:
6.1 Procesni model IMS
6.2 Dokumentacija IMS
6.3 Odgovornost menadžmenta
6.4 Procesi za realizaciju proizvoda
6.5 Merenje, analize i poboljšanja
6.6 Sertifi kacija IMS-a
195
6. INTEGRISANI MENADŽMENT SISTEMI IMS
6.1 Procesni model IMS
Menadžment sistemi (sistemi menadžmenta), koji su ovde opisani, obuhvataju
QMS – prema standardu ISO 9001:2000, EMS – prema standardu ISO 14001:2004
i OHSMS – prema standardu OHSAS 18001:2007. Navedeni menadžment sistemi se
uspostavljaju sa ciljem:
- da omoguće zadovoljstvo, a kada je to moguće i prevazilaženje zahteva i
očekivanja kupca,
- da omoguće ostvarenje politike i ciljeva kvaliteta, životne sredine i zdravlja i
bezbednosti na radu,
- da omoguće kontinualno poboljšavanje samog sistema i
- da zajedno sa ostalim parcijalnim menadžment sistemima omoguće balans u
ispunjenju zahteva kupca i ostalih korisnika organizacije: vlasnika, zaposlenih,
partnera i društva.
Sistem se kreira, uspostavlja, održava i unapređuje primenom “procesnog modela”,
što znači da su defi nisani i uspostavljeni različiti procesi za:
- realizaciju proizvoda ili usluga koji ispunjavaju zahteve kupaca,
- prevenciju neželjenog uticaja na životnu sredinu,
- prevenciju oprasnosti po zdravlje i bezbednost na radu,
- kao i za održavanje i poboljšavanje samog sistema.
Procesi su formirani kao skupovi međusobno povezanih aktivnosti, koje transformišu
određeni ulaz u izlaz korišćenjem određenih resursa. Procesi su dalje međusobno pove-
zani u jedinstven sistem, tako što je po pravilu izlaz iz jednog procesa ulaz u drugi.
Procesi u menadžment sistemu organizacije se dele, prema sadržaju aktivnosti, na
sledeće tipove:
��Procesi menadžmenta – vertikalni procesi za menadžment vizijom, misijom,
politikom, ciljevima, strategijom i administracijom na nivou cele organizacije.
��Poslovni procesi – horizontalni, višefukcionalni procesi za realizaciju proizvoda
i/ili usluga.
��Procesi poboljšanja – procesi u kojima se vrše provere, analize, ocene i generišu
poboljšanja i inovacije proizvoda, procesa, sistema u celini i poslovnih rezul-
tata organizacije.
��Procesi za podršku - pomažu da se poslovni procesi odvijaju efektivno i efi kasno,
te da ne ugrožavaju životnu i radnu sredinu.
196
Realni procesi su najčešće kombinacija navedenih tipova procesa.
Sa druge strane po svom značaju procesi svih tipova se dele na:
- Ključne procese sastavljene od ključnih aktivnosti u kojima se neposredno
generišu dodate vrednosti za korisnike i ostale zainteresovane strane.
- Podprocese koji predstavljaju tehnološke, administrativne ili logističke delove
ključnih procesa.
Na slici 6.1-1 je prikazana konfi guracija procesnog modela IMS. On je nastao tako što
su u procesni model QMS-a grafi čki i logički integrisani modeli EMS-a i OHSMS-a.
Slika 6.1-1: Procesni model IMS-a3
Model IMS-a predstavlja jedinstven (P-D-C-A) glavni proces organizacije sastavljen
od sledećih pet grupa procesa.
- Grupa procesa 4 - kontinualana poboljšanja IMS sadrži administrativne pro-
cese menadžmenta koji služe za defi nisanje, održavanje i administrativno
poboljšavanje IMS.
- Grupa procesa 5 - odgovornost rukovodstva sadrži procese menadžmenta poli-
tikom i ciljevima kvaliteta, životne sredine i zdravlja i bezbednosti na radu,
internim komunikacijama i preispitivanjima IMS.
- Grupa procesa 6 - menadžment resursima sadrži procese za podršku koji su potrebni za ostvarivanje ciljeva kvaliteta životne sredine i zdravlja i bezbednosti na radu.
3 Modeli EMS i OHSMS vizuelno izgledaju drugačije, ali su logički i procesno potpuno identični sa
modelom EMS.
197
- Grupa procesa 7 - realizacija proizvoda sadrži poslovne procese za realizaciju proizvoda prema zahtevima kupca, a u koje su integrisane aktivnosti i kriteri-jumi rada (za primenu i sprovođenje) za prevenciju uticaja značajnih aspekata životne sredine, kao i za prevenciju opasnosti po zdravlje i bezbednost na radu.
- Grupa procesa 8 - merenje, analize i poboljšanja sadrži procese za merenje, pro-veravanje, analize i poboljšanja proizvoda, procesa i IMS.
Menadžment procesa obuhvata:
- imenovanje vlasnika i rukovodilaca svakog procesa,
- defi nisanje procesnih zahteva (defi nisan ulaz, procesne aktivnosti, aktivnosti i kriterijume rada za koje su vezani značajni aspekti životne sredine i opasnosti po zdravlje i bezbednost na radu, parametre procesa merljivih performansi, veze između aktivnosti u samom procesu i izmeđi procesa, neophodne resurse i informacije, monitoring, merenje i analizu parametara procesa, kriterijume za kontrolu procesa, povratne veze i defi nisan izlaz) koji omogućuju ralizaciju defi nisanih proizvoda,
- efektivno i efi kasno korišćenje resursa,
- upoznavanje isporučilaca sa zahtevima koji se odnose na značajne aspekte životne sredine i opasnosti po zdravlje i bezbednost na radu, vezano za robe i usluge koje se nabavljaju,
- planiranje aktivnosti za unapređenje procesa,
- verifi kaciju izlaza iz svih ključnih procesa.
Vlasnik procesa je po pravilu rukovodilac poslovne funkcije (organizacione celine) u kojoj se najveći deo tog procesa odvija čije su obaveze:
- obezbeđenje operativnog menadžmenta (upravljanja) procesom sa ciljem zado-voljenja zahteva eksternog kupca i »internih kupaca« u organizaciji,
- praćenje i analiza performansi parametara procesa u cilju utvrđivanja njegove efektivnosti i efi kasnosti,
- stalno predlaganje poboljšanja i inovacija samog procesa i neophodnih resursa,
- usklađivanje procesa sa drugim procesima i njegovo uklapanje u menadžment sistem organizacije,
- usklađivanje performansi procesa sa ciljevima poslovne funkcije i organizacije u celini.
Menadžer procesa je obavezan da operativno upravlja realizacijom ugovora, projek-ta ili proizvoda u okviru proseca, da obezbedi praćenje i merenje performansi parame-tara procesa, da rešava neusaglašenosti i da predlaže poboljšanja i inovacije u procesu vlasniku procesa.
Vlasnik procesa je najčešće i menadžer procesa, dok kod složenijih procesa vlasnik procesa može da imenuje jednog ili više menadžera procesa. Za svaki proces u orga-nizaciji “ABC” se imenuje vlasnik i rukovodilac procesa.
Primer specifi kacije procesa sistema za IMS defi nisanih u procenom modelu na slici
6.1-1 i DIMS u kojima su detaljno defi nisani je data u Tabeli 6.1-1.
198
Tabela 6.1-1 – Primer specifi kacije procesa, zahteva ISO 9001:2000, ISO 14001:2004 i
OHSAS 1801:2007 i odgovarajućih DIMSS
pe
cifi
kac
ija
pro
cesa
Zah
tevi
IS
O
90
01
:20
00
Zah
tevi
IS
O
14
00
1:2
00
4
Zah
tevi
O
HS
AS
1
80
01
:19
99
Hij
erar
hij
a i
ozn
ake
do
ku
men
ata
Po
slo
vnik
Pro
ced
ure
Pla
no
viU
pu
tstv
a
4. M
enad
žmen
t si
stem
– o
pis
si
stem
a u
cel
ini
4.1
, 4.2
.1, 4
.2.2
4.1
, 4.4
.44
.1, 4
.4.4
QM
.422
.01
--
Pro
ces
up
ravl
jan
ja d
ok
um
en-
tim
a 4
.2.3
4.4
.54
.4.5
BP
R.4
23
.01
-
Ko
rišć
enje
i z
ašti
ta p
od
atak
a n
a ra
čun
arim
a4
.2.3
4.4
.54
.4.5
C-
IN.4
23
.01
Pro
ces
up
ravl
jan
ja z
apis
ima
4.2
.44
.5.4
4.5
.4B
P
R.4
24
.01
-
5. O
dg
ovo
rno
st r
uk
ovo
dst
va5
.1, 5
.2, 5
.3, 5
.54
.2, 4
.4.1
, 4
.2, 4
.4.1
, A
--
Pro
ces
izra
de
biz
nis
pla
na
(Cil
jevi
i p
rog
ram
živ
otn
e sr
e-d
ine
i b
ezb
edn
ost
i n
a ra
du
)
5.4
, 5.6
, 6.1
, 7
.1, 8
.4, 8
.54
.3.3
, 4.4
.1,
4.6
4.3
.3, 4
.4.1
, 4
.6B
PR
.54
0.0
1
Biz
nis
pla
nP
rog
ram
E
MS
, O
HS
MS
-
Pro
ces
ko
mu
nik
acij
a5
.5.3
4.4
.34
.4.3
BP
R.5
53
.01
6. M
enad
žmen
t re
surs
ima
6.1
, 6.3
, 6.4
4.4
.14
.4.1
BP
R.5
40
.01
(*)
-
Pro
ces
razv
oja
kad
rova
6.2
4.4
.24
.4.2
BP
R.6
20
.01
-
Pro
ces
od
ržav
anja
in
fras
tru
k-tu
re6
.34
.4.1
4.4
.1B
PR
.63
0.0
1
Pro
ces
iden
tifi
kac
ija
asp
ekat
a ži
votn
e sr
edin
e i
op
asn
ost
i i
rizi
ka
po
zd
ravl
je i
bez
bed
no
st
na
rad
u
5.2
, 7.2
.1, 7
.2.2
4.3
.14
.3.1
BP
R.6
30
.02
Vre
dn
ova
nje
as
pek
ata
EP
roce
na
rizi
ka
H&
S
-
Pro
ces
iden
tifi
kac
ije
zak
on
skih
i
dru
gih
zah
teva
za
E i
H&
S5
.2, 7
.2.1
4.3
.24
.3.2
BP
R.6
30
.03
Pro
ces
up
ravl
jan
ja o
tpad
om
6.3
4.4
.64
.4.6
BP
R.6
30
.04
199
7. R
eali
zaci
ja p
roiz
vod
a -
usl
ug
a7
.14
.4.6
4.4
.6A
Pro
ces
rela
cija
sa
ku
pce
m -
k
ori
snik
om
7
.2, 8
.2.1
4.3
.1, 4
.3.2
, 4
.4.6
4.3
.1, 4
.4.2
, 4
.4.6
CP
R.7
20
.01
-
Pro
ces
pro
jek
tova
nja
i r
azvo
ja7
.34
.4.6
4.4
.6C
PR
.73
0.0
1-
Pro
ces
nab
avk
e7
.44
.4.6
4.4
.6C
PR
.74
0.0
1-
Pro
ces
pro
izvo
dn
je –
rea
l-iz
acij
e u
slu
ga
7.5
, 8.2
.34
.4.6
4.4
.6C
PR
.75
0.0
1-
Teh
no
lošk
i p
od
pro
ces
7.5
.14
.4.6
4.4
.6C
-IN
.75
0.
xx
Teh
no
lošk
i p
od
pro
ces
7.5
.54
.4.6
4.4
.6C
-IN
.75
0.
xx
Pro
ces
up
ravl
jan
ja m
ern
om
o
pre
mo
m7
.64
.5.1
4.5
.1C
PR
.76
0.0
1-
Mer
enje
, an
aliz
e i
po
bo
ljša
nja
8.1
4.5
.14
.5.1
A-
-
Pro
ces
inte
rne
pro
vere
8.2
.24
.5.5
4.5
.5C
PR
.82
2.0
1-
Pra
ćen
je i
mer
enje
pro
cesa
i
vred
no
van
je u
sag
laše
no
sti
za
zak
on
skim
zah
tevi
ma
8.2
.34
.5.1
4.5
.1C
PR
.82
3.0
1-
Pro
ces
za m
on
ito
rin
g i
mer
enje
p
roiz
vod
a8
.2.4
4.5
.14
.5.1
CP
R.8
24
.01
-
Pro
ces
up
ravl
jan
ja
neu
sag
laše
no
stim
a8
.34
.4.7
4.5
.3.2
CP
R.8
30
.01
Pro
ces
reag
ova
nja
u v
anre
dn
im
situ
acij
ama
8.3
4.4
.74
.4.7
PR
.83
0.0
2
Pro
ces
istr
aživ
anja
in
cid
enat
a-
-4
.5.3
.1C
PR
.83
0.0
3-
Pro
ces
anal
ize
po
dat
aka
8.4
4.5
.14
.5.1
CP
R.5
40
.01
(*)
-
Pro
ces
po
bo
ljša
nja
- k
ore
kti
vne
i p
reve
nti
vne
mer
e8
.5, 8
.5.1
, 8
.5.2
, 8.5
.34
.2, 4
.3.3
4.5
.34
.2, 4
.3.3
4.5
.3C
PR
.54
0.0
1 (
*)/
PR
.85
2.0
1- -
Ozn
ake:
A-
Po
tpu
na
defi
nis
ano
st b
ez p
ozi
va n
a D
IMS
niž
eg n
ivo
a, B
-del
imič
na
defi
nis
ano
st s
a p
ozi
vom
na
DIM
S n
ižeg
niv
oa,
(*)
– D
IMS
ko
ji o
bu
hva
ta
više
zah
teva
, (**
) -
DIM
S k
oji
se p
rim
enju
ju s
amo
u p
roga
niz
acija
ma
koje
imaj
u d
oti
čne
pro
cese
.
Nap
om
ena:
U d
aljo
j det
aljiz
aciji
pro
cesa
mo
gu s
e u
rad
iti i
dru
gi D
IMS
. Mas
ter
lista
svi
h D
IMS
sa
važe
ćim
izd
anjim
a i r
eviz
ijam
a se
vo
di u
sek
toru
IM
S.
200
6.2 Dokumentacija IMS
6.2.1 Hijerarhija dokumenata
IMS je opisan u DIMS čija je hijerarhija data na slici 6.2.1-1. DIMS je rađena slojevi-to sa orijentacijom od opštih dokumenata ka dokumentima sa progresivno većim ste-penom detaljizacije. Osnovna karakteristika dokumentacione hijerarhije je princip pozivanja na dokumente nižeg nivoa i prenošenje svih osnovnih principa i pravila iz dokumenta višeg nivoa u referencirane dokumente nižeg nivoa.
Dokumentaciju sistema za menadžment kvaliteta čine:
a) Dokumenti prvog nivoa
- Izjava i politici i ciljevima kvaliteta,
- Izjava o politici zaštite životne sredine,
- Izjava o politici zdravlja i bezbednosti na radu,
- Poslovnik o IMS – dokument koji omogućuje potpune infomacije o IMS u celini kako unutar organizacije tako i van nje.
b) Dokumenti drugog nivoa
- Procedure IMS – dokumenti koji defi nišu ključne aktivnosti povezane u tok pojedinih procesa (ključnih procesa i podprocesa), nosioce aktivnosti, potrebne resurse i zapise koji se generišu kao i ključne aktivnosti i kriterijume rada za koje su vezani značajni aspekti životne sredine i opasnosi po zdravlje i bezbednost na radu ili spremnost za reagovanje u slučaju opasnosti.
c) Dokumenti trećeg nivoa
- radna usputstva – dokumenti koji detaljno opisuju:
o način odvijanja pojedinih ključnih aktivnosti u određenom procesu, kao i aktivnosti
o tehnoloških podprocesa,
o administrativnih podprocesa,
o logističkih podprocesa,
o podprocesa vezanih za značajne aspekte životne sredine i opasnosti po zdravlje i bezbednost na radu,
o podprocesi vezani za identifi kaciju potencijalnih udesa i slučajeva op-sanosti, za reagovanje u tim slučajevima i sprečavanje i ublažavanje uticaja na životnu sredinu i zdravlje i bezbednost na radu.
- uputstva kontrolisanja i ispitivanja – dokumenti koji detaljno opisuju način verifi kacije - kontrolisanja i ispitivanja proizvoda i / ili procesnih aktivnosti (opis primenjenih metoda)
- planovi kvaliteta – dokumenti koji defi nišu način primene sistema kvaliteta tokom realizacije specifi čnog ugovora, projekta ili razvoja novog proizvoda,
- program upravljanja životnom sredinom i zdravljem i bezbednošću na radu,
- preporuke – dokumenti koji sadrže preporuke i sugestije,
- specifi kacije / recepture / tehnologije – dokumenti koji sadrže specifi cirane
201
zahteve / komponente / operacije za proizvod ili tehnološki proces i
- crteže – dokumente koji sadrže podatke koji defi nišu proizvod ili proces.
d) Dokumenti četvrtog nivoa
- zapisi – dokumenti koji sadrže objektivnu evidenciju o izvršenim aktivnostima ili ostvarene rezultate aktivnosti kao i o zaštiti životne sredine i zdravlja i bez-bednosti na radu, na formatizovanim ili neformatizovanim obrascima.
6.2.2 Poslovnik o IMS
Poslovnik o IMS je osnovni dokument koji iskazuje politiku i ciljeve kvaliteta, životne sredine, zdravlja i bezbednosti na radu i opisuje IMS u celini. Obim i područje primene poslovnika je dato u tački 1. ovog poslovnika.
6.2.3 Upravljanje dokumentima
Upravljanje dokumentima koji su bitni za funkcionisanje IMS se primenjuje na in-terne i na eksterne dokumente.
Slika 6.2.1-1- Hijerarhija DIMS
- Interni dokumenti uključuju:��DIMS defi nisane u tački 4.2 ovog poslovnika i��dokumenta razvoja i projektovanja.
- Eksterni dokumenti dobiveni od kupca uključuju:��Specifi kacije proizvoda��Crteže proizvoda ��Tendere
- Eksterni nadodređeni dokumenti uključuju:��Nacionalne i međunarodne propise i ��Nacionalne i međunarodne standarde.
202
6.2.4 Upravljanje zapisima
Zapisi obezbeđuju evidenciju koja pokazuje stepen ostvarenja zahtevanog kvaliteta proizvoda i efi kasnosti primene sistema kvaliteta.
Vlasnik procesa upravljanjima zapisima je PMK (PMIMS), a operativni rukovodioci su: QA admnistrator za vođenje master liste zapisa, a operativni rukovodioci u pro-cesima za upravljanje konkretnim zapisima koji se generišu u njihovim procesima.
Zapisi obuhvataju:- formatizovane zapise koji su defi nisani kao obrasci u okviru ovog poslovnika i/
ili odgovarajućih procedura i/ili uputstava u kojima se generišu,- neformatizovane zapise koji se koriste u praksi organizacije i- eksterne zapise koji se kao obrasci ili zapisi dobijaju van organizacije (administra-
tivni obrasci, sertifi kati, zapisi eksternih provera kvaliteta, otpremnice, fakture…).Zapisi se rade na papirnatom, elektronskom ili nekom drugom mediju.
6.3 Odgovornost menadžmenta
6.3.1 Obaveze menadžmenta
Najviši menadžment tim razvija IMS kao deo osnovnog menadžment sistema sa ciljem kontinualnih poboljšanja i inovacija interne organizacije i poslovnih rezulata i sa krajnjim ciljem ostvarenja poslovne izvrsnosti. U tom cilju rukovodstvo:
- kreira i održava svest u organizaciji o važnosti ispunjavanja, a po mogućnosti i prevazilaženja zahteva, potreba i očekivanja kupaca i ostalih zainteresovanih strana, kao i zahteva utvrđenih zakonom i propisima,
- uspostavlja viziju, misiju, politiku, strateško i operativno planiranja u koje su uključeni politika i ciljevi kvaliteta,
- uspostavlja QMS kao sredstvo za osvarivanje ciljeva organizacije koji zadovo-ljavaju zahteve kupaca,
- provodi redovna preispitivanja QMS u cilju utvrđivanja njegove efektivnosti i efi kasnosti u ostvarivanju poslovnih ciljeva organizacije i utvrđivanje mera za poboljšanje i inovacije kako sistema tako i ciljeva,
- ulaže napore i sredstva za unapređenje odgovarajućih resursa za realizaciju proizvoda i/ili usluga i za ostvarenje ciljeva organizacije.
6.3.2 Orijentacija na kupca i ostale zainteresovane strane
Utvrđivanje i ispunjenje zahteva kupca i merenju zadovoljstva kupca najviši menadžment postavlja kao ključne elemente pri defi nisanju, realizaciji i poboljšanjima odgovarajućih procesa i razvoja proizvoda. Kada je moguće rukovodstvo se zalaže za prevazilaženje očekivanja kupaca kao i za oblikovanje potreba kupaca u skladu sa vr-
hunskim krakteristikama proizvoda i etičkim normama organizacije.
203
Najviši menadžment se zalaže za ostvarivanje balansa u ispunjenju potreba i
očekivanja svih zainteresovanih strana: kupaca, akcionara, zaposlenih, partnera i
društva.
Najviši menadžment tim redovno preispituje, kao deo preispitivanja IMS, efek-
tivnost utvrđenih obaveza koje se odnose na zadovoljstvo kupca i ostalih zaintereso-
vanih strana i preduzima odgovarajuće mere za poboljšanja.
6.3.3 Orijentacija na strategiju
Direktor organizacije formuliše izjave vizije, misije i vrednosti na neodređeno vreme,
u kojima vrednosti kvaliteta zauzimaju centralno mesto. Predstavnik menadžmenta za
IMS formuliše, a direktor odobrava politiku i ciljeve IMS, kao delove navedenih ele-
menata strateškog planiranja.
U elemente strateškog planiranja su uključene:
- preispitivanje i izmene vizije, misije, politike i ciljeva,
- ocene promena potreba i očekivanja svih zainteresovanih strana,
- odluke koje se odnose na aktivnosti i resurse potrebne za ispunjenje potreba
i očekivanja zainteresovanih strana,
- procene dobiti, troškova i rizika za sve zainteresovane strane tokom celog
životnog ciklusa proizvoda, počev od razvoja do upotrebe.
Deo strateškog planiranja u kome se formuliše strategija organizacije nije sastavni
deo IMS, iako su međusobno povezani, dok je izrada i praćenje godišnjeg plana po-
slovanja uključena u sistem pošto ovaj plan sadrži godišnje ciljeve kvaliteta.
6.3.3.1 Vizija
Izjava na neodređeno vreme - šta organizacija želi da bude u budućnosti ?
Vizija organizacije može da sadrži sledeće izjave: (alternativno)
- da bude vodeća organizacija u isporuci (stalni isporučilac) proizvoda “abc” atrak-
tivnog kvaliteta na tržište “D”,
- da bude vodeći (stalni) isporučilac za prvu ugradnju svetskih proizvođača “xyz”
ili
- da bude vodeći (stalni) ugovorni podisporučilac u oblasti “abc” na tržište “xyz”.
204
Primeri vizija:
��EDUCTA: “Naša vizija je da budemo vodeća organizacija za širenje kulture to-
talnog kvaliteta i izvrsnosti u organizacije i društvo zemalja u tranziciji”
�� Duracell International: “ Biti vodeća kompanija za prodaju baterija široke
potrošnje u svetu”
�� Luka Beograd: „Vizija Luke “Beograd” je formiranje jednog od najznačajnijih
logističkih centara na preseku Panevropskih transportnih koridora“.
��Essen banka: "Posvećenost rastu- privrženost kvalitetu",
��IIB: “Širenje kulture humanog korišćenja informatičkih tehnologija”,
�� D2D (Design to Distribution) je: "Biti vodeći evropski ugovorni podizvođač u
oblasti elektronike na svojim izabranim tržištima”.
6.3.3.2 Misija
Izjava na neodređeno vreme – svrha i razlog postojanja organizacije pri realizaciji
njene vizije?
Tipična misija organizacije je da “kreiramo i isporučujemo proizvode (usluge) koji
zadovoljavaju potrebe i očekivanja naših kupaca i ostvarujemo poslovne rezultate koji
ispunjavaju očekivanja naših vlasnika, zaposlenih, partnera i društva”.
Primeri misija:
�� EDUCTA: “Naša misija je da razvijamo i vršimo konsultantske usluge za
unapređenje kulture kvaliteta menadžmenta”.
�� Luka Beograd a.d.: „Pružanje kvalitetnih lučkih usluga u cilju zadovoljenja
potreba naših korisnika, koje je zasnovano na primeni savremenih tehnologija,
kao i ostvarenje poslovnih rezultata i očekivanja akcionara, zaposlenih, partnera
i društva.
��NCR:" Mi kreiramo vrednosti za naše korisnike".
��Goodyear: "Naša misija je konstantno unapređenje proizvoda i usluga koji treba
da ispune potrebe naših kupaca".
��Nissan - Razvojni centar: " Obezbediti usluge da zadovolje našu organizaciju
tako da može da obezbedi proizvode i usluge koji će zadovoljiti kupce”.
��Essen banka: "Posvećujemo se postizanju rezultata svetske klase za naše klijente,
akcionare i zaposlene kroz kvalitet, inovacije i profi tabilno reinvestiranje".
205
6.3.3.3 Vrednosti
Posvećenost ostvarenju vizije i misije se iskazuje kroz operativne vrednosti koje se temelje na očekivanjima ključnih interesnih grupa organizacije.
Ostvarenje trajnih poboljšanja se bazira na privrženosti svih zaposlenih sledećim vrednostima:
��Vođenje korektnog i zakonitog poslovanja u skladu sa očekivanjima kupaca
��Demonstracija liderstva orijentisanog prema zainteresovanim stranama
��Pružanje kvalitetnih usluga odnosno isporuka kvalitetnih proizvoda
��Usklađen održivi razvoj sa društvom i okolinom
��Postizanje efi kasnosti kroz sistemski i inovativan stil rada
��Razvoj i podsticanje sposobnosti, inicijative i ideja zaposlenih
��Brz odziv zasnovan na fl eksibilnoj, tržišno orijentisanoj organizaciji
��Donošenje odluka na bazi činjenica
��Gradnja partnerskih odnosa sa isporučiocima
��Odgovoran odnos prema zajednici
��Dugoročno održavanje uspešnosti i težnja izvrsnosti.
6.3.3.4 Politika kvaliteta, životne sredine, zdravlja i bezbednosti na radu
Najviši menadžment tim mora da obezbedi da politike kvaliteta, životne sredine, zdravlja i bezbednosti na radu budu deo poslovne politike organizacije i da �130, 159, 160�:
a. odgovaraju:
��svrsi organizacije,
��vrsti obimu i uticaju na životnu sredinu njenih aktivnosti, proizvoda i us-luga,
��prirodi i novou OH&S rizika;
b. obuhvataju opredeljenost menadžmenta:
��da se ispunjavaju zahtevi i da se stalno poboljšava efektivnost menadžment sistema kvaliteta,
��stalnom poboljšavanju i prevenciji zagađenja,
��prevenciji povreda i obolenja i stalnom poboljšavanju OH&S menadžmenta i performansi;
c. obuhvataju opredeljenost menadžmenta:
��usaglašenosti sa odgovarajućim zakonskim i drugim zahtevima o životnoj sredini, koji se odnose na aspekte životne sredine,
��najmanje usaglašenosti sa odgovarajućim zakonskim i drugim zahtevima koji se odnose na OH&S opasnosti;
d. daju okvir za utvrđivanje i preispitivanje ciljeva kvaliteta, životne sredine, zdravlja i bezbednosti na radu;
206
e. budu dokumentovane, primenjene i da su održavane;
f. budu saopštene (komunicirane) i objašnjene na sledeći način:
��politika kvaliteta svima u organizaciji,
��politka životne sredine svim osobama koje rade za organizaciju ili u njenu korist,
��politika zdravlja i bezbednosti svim osobama koje rade pod kontrolom or-ganizacije sa ciljem da shvate njene obaveze;
g. budu dostupne i to:
��politika životne sredine javnosti,
��politika zdravlja i bezbednosti svim zainteresovanim stranama;
h. budu preispitivane da bi stalno bile adekvatne.
Primer izjave politike kvaliteta
Politika kvaliteta je sastavni deo strateškog planiranja organizacije i okvir za
defi nisanje ciljeva kvaliteta, a zasniva se na uspostavljanju marketinški orjen-
tisanog poslovnog sistema koji se kontinualno poboljšava čiji je cilj ostvarenje
održive uspešnosti i poslovne izvrsnosti.
1. Naši proizvodi i usluge potpuno zadovoljavaju zahteve propisa, standarda i
očekivanja kupaca.
2. Vrhunski kvalitet se realizuje uz istovremeno sniženje troškova, povećanje efek-
tivnosti, efi kasnosti, produktivnosti i profi ta.
3. Menadžent kvaliteta je zadatak i odgovornost rukovodilaca svih nivoa i svakog
zaposlenog.
4. Timski rad rukovodilaca obezbeđuje besprekorno odvijanje horizontlanih
poslovnih procesa.
5. Planiranje, preventiva i poboljšanja su prepoznatljiv stil rada u organizaciji.
6. Uspostavljanje partnerskih odnosa sa isporučiocima je trajna razvojna or-
jentacija organizacije.
7. Usklađen održivi razvoj, zaštita životne sredine, štednja prirodnih resursa,
bezbednost i zaštita zdravlja ljudi od procesa proizvodanje i proizoda pri up-
otrebi predstavlju viziju rukovodstva i svih zaposlenih.
8. Klima saradnje, poverenja i pripadnosti fi rmi se zasniva na uključivanju za-
poslenih u kreiranje i poboljšanje poslovnih procesa i proizvoda.
9. Sprovođenje ove politike i dostizanje nove organizacione kulture i kompetent-
nosti se podržava odgovarajućim programima obrazovanja, obuke i motivacije
svih zaposlenih.
10. Preispitivanje sistema kvaliteta po ISO 9000 od strane rukovodstva se
odvija sa ciljem postizanja kontinulanih poboljšanja i primene koncepta totalnog
kvaliteta menadžmenta (TQM) čiji je krajnji cilj poslovna izvrsnost.
207
Primer izjave politke životne sredine
Politika životne sredine je sastavni deo poslovne politike organizacije i okvir za
defi nisanje ciljeva životne sredine u pogledu nivoa odgovornosti i učinka zaštite
životne sredine.
U tom cilju utvrđuju se sledeći principi politike životne sredine:
1. Naši proizvodi, usluge i procesi u kojima se oni realizuju se kontinuirano
usaglašavaju sa zahtevima propisa i zainteresovanih strana u pogledu njihovog
uticaja na životmu sredinu.
2. Uticaj aspekata životne sredine naših proizvoda, usluga i procesa na promenu
životne sredine svodi se na najmanju moguću meru u svim fazama realizacije
proizvoda i usluga.
3. Svođenje na najmanju moguću meru svih značajnih štetnih uticaja na životnu
sredinu naših proizvoda i procesa se ostvaruje kroz EMS integrisan u proizvodne
specifi kacije, redovne procesne aktivnosti i izabranu tehnologiju.
4. Obaveza je svih vlasnika procesa da, koliko je moguće, sprečavaju zagađenje,
smanjuju otpad i potrošnju resursa (materijal, energija, gorivo) na račun njiho-
vog recikliranja i/ili obnavljanja.
5. Usklađen održivi razvoj organizacije u pogledu očuvanja životne sredine,
zdravlja i bezbednosti na radu, kao i štednje prirodnih resursa predstavlja viziju
rukovodstva i svih zaposlenih.
6. Sprovođenje ove politike je praćeno podizanjem ekološke svesti zaposlenih kroz
provođenje odgovarajućih programa obrazovanja, obuke i motivacije svih zapo-
slenih.
7. Kroz partnerske odnose vrši se stalno podsticanje isporučilaca za uvođenje
EMS-a kako bi komponente proizvoda i procesi u kojima se realizuju ispunjavali
zahteve ove politike.
8. Specifi čni lokalni i regionalni uslovi u pogledu očuvanja životne sredine se
prate i ugrađuju u EMS, a komunikacije sa svim zainteresovanim stranama
obezbeđuju javnost informacija o stanju životne sredine.
9. Politika životne sredine se ostvaruje u koordinaciji sa politikom kvaliteta, poli-
tikom zdravlja i bezbednosti na radu, kao i ostalim politikama u organizaciji.
10. Kontinualna poboljšanja ove politike i EMS-a se ostvaruju putem redovnih
preispitivanja od strane rukovodstva sa ciljem ostvarenja održivog razvoja,
održivog uspeha i izvrsnosti.
208
Primer izjave politke zdravlja i bezbednosti na radu
Politika zdravlja i bezbednosti na radu je sastavni deo poslovne politike orga-nizacije i okvir za defi nisanje ciljeva zdravlja i bezbednosti na radu u pogledu nivoa odgovornosti i ostvarenih performansi menadžment sistema zdravlja i bezbednos-
ti na radu.
U tom cilju utvrđuju se sledeći principi politike zdravlja i bezbednosti na radu:
1. Procesi i resursi kojima se realizuju naši proizvodi u potpunosti zadovoljavaju
zahteve propisa kao minimalne i druge relevantne zahteve u pogledu zdravlja i
bezbednosti na radu.
2. Naši proizvodi i procesi se razvijaju tako što se opasnosti po zdravlje i bez-
bednost na radu svode na najmanju moguću meru do nivoa prihvatljivog rizika
kojim se može upravljati.
3. Svođenje na najmanju moguću meru rizika od bolesti, nesreća i incidenata na
radnom mestu se ostvaruje kroz program upravljanja zdravljem i bezbednošću
na radu i kroz integrisanje odgovarajućih mera u redovne procesne aktivnosti.
4. Obaveza je menadžmenta i svih vlasnika procesa da obezbede resurse i ulože
potrebne napore za ostvarivanje ciljeva zdravlja i bezbednosti na radu.
5. Usklađen održivi razvoj organizacije u pogledu očuvanja životne sredine,
zdravlja i bezbednosti na radu, kao i štednje prirodnih resursa predstavlja viziju
rukovodstva i svih zaposlenih.
6. Ostvarenje efekata OHSMS i podizanje kvaliteta radnog okruženja se zasni-
va na aktivnom uključivanju zaposlenih u kreiranje i provođenje mera zaštite
zdravlja i bezbednosti na radnom mestu.
7. Sprovođenje ove politike je praćeno podizanjem kompetentnosti i svesti zapos-
lenih za izvršenje postavljenih zadataka na očuvanju zdravlja i bezbednosti na
radnom mestu, kroz provođenje odgovarajućih programa obrazovanja, obuke i
motivacije zaposlenih.
8. Svi partneri, podizvođači, saradnici, posetioci i druge zainteresovane
strane, koji su povezani ili su pod uticajem performansi zdravlja i bezbednosti
na radu, blagovremeno se upoznaju sa sadržajem ove politike.
9. Politika zdravlja i bezbednosti na radu se ostvaruje u koordinaciji sa politikom
kvaliteta, politikom životne sredine, kao i ostalim politikama u organizaciji.
10. Kontinualna poboljšanja ove politike i OHSMS-a se ostvaruju putem re-
dovnih preispitivanja od strane rukovodstva sa ciljem ostvarenja održivog raz-
voja, održivog uspeha i izvrsnosti.
209
Izjave o politici kvaliteta, životne sredine, zdravlja i bezbednosti na radu potpisuje
glavni direktor organizacije. Ove izjave se vidno izlažu na reprezentativnim mestima u
organizaciji kako bi se svi zaposleni upoznali sa njenim sadržajem. Navedene politike
se mogu postaviti na Web sajt organizacije i dostaviti zainteresovanim stranama van
organizacije.
Tokom preispitivanja IMS vrši se preispitivanje i politike kvaliteta životne sredine,
zdravlja i bezbednosti na radu u cilju njihovog poboljšavanja.
6.3.4 Ciljevi kvaliteta, zaštite životne sredine i zdravlja
i bezbednosti na radu
Organizacija utvrđuje, uspostavlja i održava za svaku poslovnu funkciju (i proces) i
svaki nivo u okviru organizacije dokumentovane opšte ili strateške (objectives) i posebne
ili taktičke ciljeve (goals) kvaliteta, životne sredine, zdravlja i bezbednosti na radu.
Opšti ciljevi su ukupni ciljevi organizacije za postizanje efektivnosti sistema kvalite-
ta, učinka životne sredine i performansi zdravlja i bezbednosti na radu, usklađeni sa
odgovarajućim principima politike kvaliteta, životne sredine, zdravlja i bezbednosti na
radu.
Posebni (funkcionalni) ciljevi kvaliteta, životne sredine, zdravlja i bezbednosti na
radu se utvrđuju u cilju ostvarivanja opštih ciljeva u toku određenog vremenskog pe-
rioda. Posebni ciljevi moraju biti merljivi, proverljivi, izazovni i ostvarivi. Svaki cilj je
određen sa tri dimenzije:
- dimenzijom korisnika (stakeholders) zainteresovanog za njegovo ostvarenje4,
kroz koju se defi nišu aspekti ciljeva,
- dimenzijom performansi cilja iskazanog kroz merljive indikatore i
- vremenskom dimenzijom kada se očekuje ostvarenje cilja.
Opšti i posebni ciljevi uzimaju u obzir i nalaze dobijene preispitivanjima sistema
kvaliteta, stanja životne sredine i aspekte životne sredine, kao i performanse zdravlja i
bezbednosti na radu odnosno rezultate identifi kacije opasnosti, procene rizika i uprav-
ljanja rizikom.
U poslovniku se utvrđuju opšti krovni ciljevi za celu organizaciju na period od četiri
godine. Posebni deo godišnjeg Biznis plana integrisani u godišnji biznis plan zajedno sa
ostalim fi nansijskim i nefi nansijskim ciljevima organizacije.
Godišnji taktički ciljevi sa realnom kvantifi kacijom merljivih indikatora na godišnjem
nivou se utvrđuju kao osnova za izradu godišnjeg plana poslovanja (biznis plan).
Izjavu o godišnjim ciljevima predlaže PMIMS, a odobrava Generalni Direktor.
4 Zainteresovana strana za ciljeve kvaliteta je prvenstveno korisnik (kupac).
Zainteresovana strana za ciljeve životne sredine su buduće generacije, tako da se u ciljevima otvara poseban aspekt.
Zainteresovana strana za ciljeve zdravlja i bezbednosti na radu su prvenstveno zaposleni.
210
Godišnji taktički ciljevi se ugrađuju u neposredne ili operativne ciljeve (taregets)
pojedinih funkcija i procesa, u daljem toku izrade godišnjeg plana.
Primeri opštih, strateških ciljevi kvaliteta, životne sredine, zdravlja i bezbednosti na
radu:
Opšti strateški ciljevi kvaliteta
- zadovoljstvo korisnika,
- lojalnost korisnika,
- reklamacije korisnika,
- ispunjenje rokova isporuke,
- konkurentnost ponuda,
- tržišni udeo i tržišno širenje,
- inovativnost proizvoda,
- efi kasnost procesa,
- efektivnost procesa,
- troškovi kvaliteta,
- pouzdanost opreme,
- produktivnost,
- stalnost isporučilaca,
- ispunjenje rokova isporučilaca,
- reklamacije isporučiocima,
- kompetentnost zaposlenih,
- zadovoljstvo zaposlenih,
- ulaganja u održivi razvoj
Opšti strateški ciljevi životne sredine
- smanjenje i propisno odlaganje i odvoženje otpada,
- štednja neobnovljivih sirovina,
- plansko obnavljanje obnovljivih i sporoobnovljivih sirovina,
- štednja energije i goriva,
- smanjenje ispuštanja zagađujućih materija u vazduh,
- smanjenje ispuštanja zagađujućih materija u vodu,
- eliminisanje ispuštanja zagađujućih materija u zemlju,
- razvoj proizvoda bez (sa minimalnim) uticajem na životnu sredinu u toku
proizvodnje, upotrebe i odlaganja na otpad,
- upravljanje uticajem sirovina na životnu sredinu,
- jačanje ekološke svesti zaposlenih i društvene zajednice u kojoj posluje orga-
nizacija.
211
Opšti strateški ciljevi zdravlja i bezbednosti na radu
��sniženje nivoa rizika opasnosti a,b,c,
��eliminisanje incidenata,
��smanjenje učestalosti incidenata,
��smanjenje povreda na radu,
��smanjenje izgubljenih radnih sati usled povreda,
��smanjenje bolovanja,
��smanjenje buke,
��smanjenje broja prekršaja primene zaštitnih mera,
��smanjenje broja nedostataka na opremi,
��nedostatak dozvola na opasnim radnim mestima,
��obučenost radnika za opasna radna mesta,
��porast radne discipline,
��porast svesti i zadovoljstva zaposlenih,
��smanjenje oštećenja opreme i zgrada,
��smanjenje prekida proizvodnje i kašnjenja.
212
Tabela 6.3.4-1: Primer ciljeva kvaliteta jedne inženjering organizacije �134�
Inženjering Ciljeviorganizacija kvaliteta
R
Br
Ciljevi2006 2007
Na-
pom-
enaOstva-
reno
Indikatori
Cilj Vrsta indikatora PlaniranoOstva-
reno
1 2 3 4 5 6 7
1 Ciljevi prema klijentima
a) Zadovoljstvo
klijenataSrednja ocena 8,44 > 8.5
b) Lojalnost klijenata Ponavljanje ugovaranja 0 > 2 ugovora/god
c) Reklamacije
kupaca
Iznos u odnosu na isporučene
usluge
Nije
bilo< 3 %
d) Rokovi isporuke Procenat ispunjenja 86% > 95%
e) Struktura prodaje
Ugovorenost:
a)Engineering
b) Trgovina
100%
0%
> 80 %
-
2 Ciljevi prema konkurenciji
a)
Konkurentnost
ponude
Cene: 1-3 mesta 50% >80%
b) Tehničke performanse: 1-2
mesto90% >90%
c) Prihvatljivost ponuda 30% >20%
d) Sertifi kacija QMS ne Početak 2007.
e) Tržišno širenje Tržišni udeo novih delatnosti 60% >25 %
3 Ciljevi prema nivou proizvoda - usluga
a) Novi proizvodi Nova oblast - godišnje 1 1
4 Ciljevi prema sistemu i procesima
a) Efi kasnost pro-
cesa
-
odnos planiranih i ostvarenih
sati na projektima- 70%
b) iznos plaćenih penala zbog
kašnejnja- < 2%
c) Proaktivno
sistemsko de-
lovanje
Odnos P i PM kroz ukupna
poboljšanja13% > 50%
d) Efektivnost ostva-
renja ciljeva Procenat ostvarenih 67% >75 %
e) Efektivnost
QMS-aStepen zrelosti QMS - >65%
213
5 Ciljevi prema zaposlenima
a) Povećanje broja zaposlenih Broj zaposlenih 16 21
b)
Kompetentnosti
Velika licenca Firme
0 1
c) Licence Br. 5 i Br. 6
0 10
d) Časova obuke / zaposlenom
15,75 >15
e) Bolovanja (izuzev porodiljskog)U odnosu na broj radnih časova
-2% < 2%
f) Odsustvo sa posla usled povrede
na radu
U odnosu na broj radnih časova
0% < 1%
g) Zadovoljstvo zaposlenih Srednja ocena - > 8.5
6 Ciljevi prema vlasnicima - akcionarima
a) Dividende Na uloženi kapital
5% >5%
b) Profi tabilnost Operativn a 7% 5 – 7 %
c) Produktivnost
Ukupan prihod u EUR po zaposlenomUP bez učešća opreme
-
>400.000
>120.000
d) Obaveze ulaganja u razvoj i
održivi razvojProcenat na prihod
12% 5 – 10%
e) Finansijski ciljevi Naplata / Plaćanje
60-
90%
>75% Ugovore-
nosti
7 Ciljevi prema isporuiocima – saradnicima
a) Partnerstvo Stalnost isporučioca
5 > 6
b) Reklamacije Procenat od isporuke
0% < 3%
c) Rokovi isporuka isporučilacaProcenat ispu-njenja
90% > 85 %
d) Redovnost plaćanja
isporučiocimaProcenat ispun-jenja
75% > 75 %
e) Zajednički razvoj
Strateško partnerstvo sa renomiranom fi rmom
1 1
8 Ciljevi prema društvu
a) Ispunjenje zakonskih obaveza PDV i ostalo 100% 100%
b) Pomaganje zajednice Broj humanitar-nih organizacija
0 2
c) Vraćanje potrošnih sredstava Reciklaža (toneri i slično)
- 100%
214
6.3.5 Planiranje IMS
Planiranje IMS je sastavni deo godišnjeg poslovnog plana (annual business plan) i
obuhvata:
��Godišnji plan unapređenja kvaliteta celokupnog integrisanog menadžment sistema
i rezultata poslovanja koji obuhvata sve poslovne funkcije i procese integrisan u
godišnji biznis plana
�� Programe upravljanja EMS i OHSAS nastali na osnovu identifi kacije aspekata
životne sredine i rizika opasnosti po zdravlje i bezbednost na radu.
Plan unapređenja kvaliteta i programi upravljanja EMS i OHSMS sadrže detaljne ak-
tivnosti ili projekte i resurse za ostvarivanje odgovarajućih ciljeva.
Primeri planova kvaliteta za određeni ugovor, projekat ili proizvod prikazani su u
tabelama 6.3.5-2, 3 i 4.
215
Tab
ela
6.3
.5-1
: Pri
mer
cil
jeva
i p
lan
ova
kva
lite
ta d
istr
ibu
iran
ih n
a n
eke
fun
kci
je i
pro
cese
�13
4�
R Br.
C I
LJ
E V
IF
un
kci
je /
Pro
cesi
Ind
ikat
ori
Ost
vare
nja
Mer
e In
dik
ato
raA
k t
i v
n o
s t
i /
r
e s
u r
s i
Uk
up
na
Ula
gan
ja€
20
07
Pla
nir
ano
/ O
stva
ren
o
po
kva
rtal
ima
Pla
nO
stva
ren
jeQ
- 1
Q -
2Q
-3Q
- 4
1R
AZ
VO
J P
OS
LO
VA
-
MA
RK
ET
ING
1.1
UG
OV
AR
AN
JE
Zad
ovo
ljst
vo k
lije
nat
aS
red
nja
oce
na
> 8
.5-
An
ket
ni
up
itn
ik-
An
ket
iran
je
Red
ovn
e ak
tivn
ost
i
Lo
jaln
ost
kli
jen
ata
Po
nav
ljan
je U
go
vara
nja
> 2
ug
ovo
ra/g
od
- O
stva
ren
je e
fek
ata
loja
lno
sti
- L
ob
iran
je
Red
ovn
e ak
tivn
ost
i
Rek
lam
acij
e k
up
aca
Izn
os
u o
dn
osu
na
isp
oru
čen
e u
slu
ge
< 3
%-
Pra
ćen
je i
reš
avan
je
rek
lam
acij
aR
edo
vne
akti
vno
sti
Ro
ko
vi i
spo
ruk
e
Pro
cen
at i
spu
nje
nja
> 9
5%
- P
raće
nje
ro
ko
va i
spo
-ru
ke
Str
uk
tura
pro
daj
e -u
go
vore
no
sti
a)E
ng
inee
rin
g
b)
Trg
ovi
na
> 8
0 %
< 2
0 %
- Iz
bo
r te
nd
era
- S
arad
nja
sa
mat
ičn
om
fi
rmim
Red
ovn
e ak
tivn
ost
i
Ko
nk
ure
ntn
ost
p
on
ud
e
Cen
e1
-3
mes
to
>9
0%
- K
alk
ula
cija
cen
a, S
PC
an
aliz
eR
edo
vne
akti
vno
sti
Teh
nič
ke
per
form
anse
1-2
mes
to>
90
%
- A
nal
iza
od
bij
enih
p
on
ud
a-
Up
ore
dn
o p
reis
pit
ivan
je
ug
ovo
ra s
a k
lije
nto
m i
is
po
ruči
oci
ma
Red
ovn
e ak
tivn
ost
i
Pri
hva
tlji
vost
po
nu
da
>
20
%-
Sta
bil
no
st p
roce
sa
nu
đen
ja
Trž
išn
o š
iren
jeT
ržiš
ni
ud
eo n
ovi
h d
elat
-n
ost
i>
25
%-
Pre
zen
taci
je d
elat
no
sti
- W
eb s
ajt
- S
WO
T a
nal
ize
BP
20
07
1.2
NA
BA
VK
A
Par
tner
stvo
S
taln
ost
isp
oru
čio
ca>
6-
Par
tner
ski
ug
ovo
ri
Rek
lam
acij
e
P
roce
nat
od
isp
oru
ke
< 3
%-
Pra
ćen
je r
ekla
mac
ija
Ro
ko
vi i
spo
ruk
a is
po
ruči
laca
Pro
cen
at i
spu
nje
nja
>
85
%P
raće
nje
ro
ko
va i
spo
ruk
aR
edo
vne
akti
vno
sti
Red
ovn
ost
pla
ćan
ja
isp
oru
čio
cim
aP
roce
nat
isp
un
jen
ja>
95
%-
Fin
ansi
jsk
a d
isci
pli
na
Red
ovn
e ak
tivn
ost
i
Zaj
edn
ičk
i ra
zvo
jS
trat
ešk
o p
artn
erst
vo s
a re
no
mir
ano
m fi
rm
om
1-
Ugo
vor
o s
trat
ešk
om
p
arte
nrs
tvu
Red
ovn
e ak
tivn
ost
iS
vega
216
R Br.
C I
LJ
E V
I
Fu
nk
cije
/ P
roce
siV
rsta
in
dik
ato
raV
red
no
st i
nd
ikat
ora
A k
t i
v n
o s
t i
/
R e
s u
r s
i
Uk
up
na
ula
gan
ja
€
20
0_
Pla
nir
ano
/ O
stva
ren
o
po
kva
rtal
ima
Pla
nO
stva
ren
jeQ
- 1
Q -
2Q
-3Q
- 4
2IN
ŽE
NJE
RIN
G -
PR
OC
ES
PR
OJE
KT
OV
AN
JA
No
vi p
roiz
vod
i
No
va o
bla
st
1-
Raz
voj
no
ve u
slu
ge
BP
20
07
Efi
kas
no
st p
ro-
cesa
:
Od
no
s p
lan
iran
ih i
ost
va-
ren
ih s
ati
na
pro
jek
tim
a>
70
%
- P
lan
iran
je i
pra
ćen
je
ost
vare
nja
na
pro
jek-
tim
a-
SP
C a
nal
ize
Red
ovn
e ak
tivn
ost
i
Izn
os
pla
ćen
ih p
enal
a zb
og
kaš
nej
nja
< 2
%-
An
aliz
eR
edo
vne
akti
vno
sti
Sve
ga
3IN
ŽE
NJE
RIN
G -
PR
OC
ES
RE
AL
IZA
CIJ
E
Efi
kas
no
st p
ro-
cesa
:
Od
no
s p
lan
iran
ih i
ost
va-
ren
ih s
ati
na
pro
jek
tim
a>
70
%
- P
lan
iran
je i
pra
ćen
je
ost
vare
nja
na
pro
je-
kti
ma
- S
PC
an
aliz
e
Red
ovn
e ak
tivn
ost
i
Izn
os
pla
ćen
ih p
enal
a zb
og
kaš
nej
nja
< 2
%-
An
aliz
eR
edo
vne
akti
vno
sti
Ro
ko
vi r
eali
zaci
je
Pro
cen
at i
spu
nje
nja
> 9
5%
- P
raće
nje
isp
un
jen
ja
rok
ova
rea
liza
cije
Sve
ga
217
4K
V A
L I
T E
T
Ser
tifi
kac
ija
QM
S
Ser
tifi
kat
TU
VP
oče
tak
2
00
7.
- S
erti
fi k
acij
a-
Pro
vođ
enje
mer
a B
P 2
00
7
Pro
akti
vno
si
stem
sko
de-
lova
nje
Od
no
s P
i P
M k
roz
uk
up
na
po
bo
ljša
nja
> 5
0%
- P
rovo
đen
je i
nte
rne
pro
-ve
re s
a n
ovi
m p
rist
up
om
- P
rovo
đen
je K
M, P
M, P
i I
- S
tim
uli
san
je p
red
log
a za
p
ob
olj
šan
ja-
Defi
nis
anje
po
bo
ljša
nja
p
o z
aklj
učc
ima
pre
isp
iti-
van
ja Q
MS
Red
ovn
e ak
tivn
ost
i
Efe
kti
vno
st o
stva
-re
nja
cil
jeva
P
roce
nat
ost
vare
nja
>
75
%
- D
efi n
isan
je c
ilje
va
kva
lite
ta i
in
teg
risa
nje
u
go
diš
nji
biz
nis
pla
n-
Ed
uk
acij
a o
m
enad
žmen
tu p
om
oću
ci
ljev
a-
SP
C a
nal
ize
- In
teg
risa
nje
an
aliz
e o
-st
vare
nja
cil
jeva
u i
zveš
taje
o
pre
isp
itiv
anju
QM
S-a
od
st
ran
e m
enad
žmen
ta-
Izra
da
pla
no
va k
vali
teta
za
već
e u
go
vore
- A
nal
iza
po
slo
van
ja i
p
reis
pit
ivan
je Q
MS
-a o
d
stra
ne
men
adžm
enta
Red
ovn
e ak
tivn
ost
i
Efe
kti
vno
st
QM
S-a
S
tep
en z
relo
sti
QM
S>
65
%
- D
efi n
isan
je m
eto
do
log
ije
za o
cen
u e
fek
tivn
ost
i u
ku
-p
no
g Q
MS
-a-
Oce
na
efek
tivn
ost
i u
ku
p-
no
g Q
MS
-aD
efi n
isan
je m
od
ela
za
mer
enje
zad
ovo
ljst
va
zap
osl
enih
Red
ovn
e ak
tivn
ost
i
218
Tab
ela
6.3
.5 -
2 –
Pla
n k
vali
teta
– p
lan
ak
tivn
ost
i rea
liza
cije
sa
tačk
ama
pro
vere
Br:
Naz
iv
akti
vno
sti
- za
dat
ka
Od
go
-
vo
rno
st
Pro
ced
-
ura
ili
up
ut-
stvo
Zap
isIT
P
bro
j
Glo
bal
ni
din
amič
ki
pla
n u
mes
ecim
a
III
III
IVV
VI
VII
VII
IIX
XX
IX
III
1.
CP
11
2.
CP
12
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10
. N
apo
men
a: -
CP
x, n
– C
hec
k p
oin
t –
Tač
ka
pro
vere
, x-
red
ni
bro
j ak
tivn
ost
i, n
-red
ni
bro
j p
rove
re u
ok
viru
ak
tivn
ost
i
Tab
ela
6.3
.5 -
3 –
Pla
n k
vali
teta
– p
lan
pro
vera
u t
ačk
ama
pro
vere
Ozn
aka
tačk
e
pro
vere
CP
Sad
ržaj
ak
tivn
ost
i p
rove
reO
dgo
vora
nD
atu
m
pro
vere
Ovl
ašće
n z
a p
rove
ruP
roce
du
ra
ili
up
uts
tvo
za
pro
veru
Sta
nd
ard
,
spec
ifi k
acij
a
ili
pro
jek
tna
do
ku
men
taci
ja
Izve
štaj
Zap
is
Ček
list
a
Sp
ecifi
kac
ija
ko
ntr
oli
san
ja i
isp
itiv
anja
Ove
ra
izvr
šen
e
pro
vere
Isp
oru
čila
cK
up
acT
reća
str
ana
12
34
56
78
91
01
11
2
Nap
om
ena:
ozn
ake
vrst
e p
rove
ra
ko
je s
e st
avlj
aju
u k
olo
ne
5, 6
i 7
:I
– I
nsp
ecti
on
po
int
T –
Tes
t p
oin
tW
– W
itn
ess
po
int
H –
Ho
ld p
oin
tR
– R
evie
w
V -
Ver
ifi c
atio
n
Vl
- V
alid
atio
n
A -
Au
dit
219
Tab
ela
6.3
.5 -
4 –
Pla
n k
vali
teta
– s
pec
ifi k
acij
a k
on
tro
lisa
nja
i is
pit
ivan
ja
Red
.
Bro
j
Naz
iv k
arak
teri
stik
e
Ak
tivn
ost
i k
on
tro
lisa
nja
i
isp
itiv
anja
Pro
ced
ura
ili
up
uts
tvo
za k
on
roli
san
je i
isp
iti-
van
je
Sta
nd
ard
Par
amet
ri k
on
tro
lisa
nja
i is
pit
ivan
jaM
eto
d k
on
tro
lisa
nja
i i
spit
ivan
ja
Defi
nis
ane
vred
no
sti
Kri
teri
jum
i
pri
hva
tlji
-
vost
i
Izve
štaj
o
isp
itiv
anju
Met
od
mer
enja
Op
rem
a /
Lab
ora
to-
rija
Nap
om
ena
12
34
56
78
91
0
220
6.3.6 Odgovornosti, ovlašćenja i komunikacije
6.3.6.1 Odgovornosti i ovlašćenja
Opšte i posebne odgovornosti, ovlašćenja i međusobne organizacione veze svih
kadrova, koja se odnose na IMS u organizaciji se precizno defi nišu. U tabeli 6.3.6.1-1
je dat tipičan primer matrice odgovornosti i ovlašćenja postojećih menadžera u orga-
nizaciji sa zahtevima QMS-a.
Tabela 6.3.6.1-1 - Matrica odgovornosti i ovlašćenja
Odgovornosti
i ovlašćenja
Zahtevi
sistema kvaliteta Di
rek
tor
Ma
r k
e t
i n
g
Ra
z vo
j
P r
o i
z vo
dn
ja
F i
nan
s i
j e
PM
IMS
Kad
rovi
4.1 Menadžment sistem kvaliteta B B B B C A B
4.2 Upravljanje dokumentima B B B B C A B
5. Odgovornost rukovodstva A B B B B B B
6.1 Obezbeđenje resursa A B B B A B B
6.2 Kadrovski resursi B B B B B B A
6.3 Infrastruktura A B B B B B B
6.4 Radni uslovi B B B B B B A
7.1 Planiranje realizacije proizvoda B B B A B B B
7.2 Relacije sa kupcima B A B B B B B
7.3 Razvoj i projektovanje B B A B B B C
7.4 Nabavka B A B B B B B
7.5 Realizacija proizvoda B B B A B B C
7.6.Oprema za praćenje i merenje B C B B C A C
8.1 Merenje, analize, poboljšanja B B B B B A B
8.2.1 Zadovoljstvo kupca B A B B C B B
8.2.2 Interna provera B C C C C A B
8.2.3 Praćenje i merenje procesa B B B A C B C
8.2.4 Praćenje i merenje proizvoda B B B B C A C
8.3Upravljanje neus. proizvodom B B B B C A B
8.4 Analize podataka B B B B B A B
8.5 Poboljšanja A B B B B B B
A-primarna odgovornost za razvoj i primenu zahteva,
B-odogovrnost za primenu zahteva,
C-odgovornost za učešće u primeni zahteva.
221
Na slikama 6.3.6.1-1, 6.3.6.1-2, 6.3.6.1-3, 6.3.6.1-4 i 6.3.6.1-5 prikazani su ilustrativni
primeri organizacionih šema proizvodne organizacije, male inženjering organizacije,
rečne luke, spoljnotrgovinske organizacije i složene organizacije tipa korporacija sa
fukcijama koje zadovoljavaju zahteve standarda za menadžment sisteme. �134� Opisi
odgovornosti i ovlašćenja rukovodilaca i zaposlenih su defi nisani u sistematizaciji rad-
nih mesta. Važno je istaći da su ovi opisi u potpunosti usklađeni sa defi nisanim odgo-
vornostima i ovlašćenjima nosilaca kativnosti u DIMS (procedurama i uputstvima).
Slika 6.3.6.1-1: Organizaciona šema proizvodne organizacije
222
Slika 6.3.6.1-2: Organizaciona šema inženjering organizacije
Slika 6.3.6.1-3: Organizaciona šema rečne luke
223
Slika 6.3.6.1-4: Organizaciona šema spoljnotrgovinske organizacije
Slika 6.3.6.1-5: Organizaciona šema složene organizacije
224
6.3.6.2 Funkcija IMS - predstavnik menadžmenta za IMS
Nijedan standard za IMS ne zahteva eksplicitno da u organizaciji postoji posebna
funkcija za IMS, uključivo tradicionalnu konstrolu kvaliteta. Standardi zahtevaju da
postoji predstavnik menadžmenta za IMS. Ovaj zahtev je razumljiv imajući u vidu da
se standard odnosi i na mini i mikro organizacije (koje su u daleko većem broju od sred-
njih i velikih organizacija) kod kojih su mnoge funkcije integrisane u jednoj ili nekoliko
osoba i koje nisu u stanju da imaju posebnu funkciju za IMS.
Predstavnik menadžmenta za IMS (PMIMS), nezavisno od drugih odgovor-
nosti, ima izvršna ovlašćenja i odgovornosti za primenu, održavanje, preispitivanje i
poboljšanje IMS. Direktno je odgovoran Generalnom Direktoru, član je kolegijuma di-
rektora i ima sva izvršna ovlašćenja i odgovornosti za:
a) obezbeđivanje procesa potrebnih za utvrđivanje, primenu, održavanje i pre-
ispitivanje IMS-a,
b) izveštavanje najvišeg rukovodstva o performansama i delotvornosti IMS i o
svim potrebama za poboljšanjem i
c) osiguravanje stvaranja svesti o zahtevima zainteresovanih strana koja se tiču
IMS, na svim nivoima u organizaciji.
PMIMS ima odgovornosti i ovlašćenja za predstavljanje orgnaizacije prema
eksternim stranama po pitanjima, koja se odnose na IMS.
PMIMS je vlasnik procesa za defi nisanje ciljeva IMS, interne provere, preispitvanje
IMS, preduzimanje korektivnih i preventivnih mera, upravljanja DIMS i zapisima.
PMIMS-u su odgovorni direktori ostalih poslovnih funkcija za funkcionisanje inte-
grisanih menadžment sistema.
Primer funkcije kvaliteta za složene organizacije
Ovde ćemo analizirati moguću strukturu funkcije kvaliteta, koja je kod većih orga-
nizacija razvijena kao nezavisna linijska funkcija. U ovu funkciju se mogu integrisati od-
govrnosti i ovlašćenja specijalista za ostale integrisane menadžemnt sisteme.
Predstavnik menadžmenta za kvalitet – PMK. Njabolje rešenje za sve organizacije
je da direktor kvaliteta, kao član izvršnog menadžment tima, bude predstavnik rukovod-
stva za kvalitet. Kod malih organizacija, gde je nemoguće imenovati posebnog direktora
kvaliteta, potrebno je da PMK bude neki od najviših menadžera koji nezavisno od drugih
ima izvršna ovlašćenja i odgovornosti za kvalitet i za primenu, održavanje, preispitivanje
i poboljšanje menadžment sistema kvaliteta.
Predstavnik menadžmenta za kvalitet (PMK) je direktno odgovoran direktoru,
član je najvišeg menadžment tima i ima sva izvršna ovlašćenja za kvalitet kroz:
225
- osiguranje da se menadžment sistem kvaliteta uspostavlja, primenjuje i
održava u skladu sa standardima ISO 9001,
- provođenje periodičnog internog audita primene sistema kvaliteta,
- izveštavanje direktora o preformansama sistema kvaliteta kao podloge za preispi-
tivanje i pripremu predloga za poboljšanje,
- osiguranje da se zahtevi kupca shvate u svim delovima organizacije,
- obezbeđenje efi kasnog rada kontrolisanja i ispitivanja,
- raspoloživost opreme, kadrova i metoda za kontrolisanje, merenje i ispitivanje,
- unapredjenje kvaliteta isporučilaca,
- izradu programa unapređenja menadžment sistema kvaliteta, kao i kvaliteta pro-
cesa i proizvoda,
- provođenje obrazovnih i motivacionih programa za kvalitet,
- predstavljanje organizacije prema drugoj i trećoj strani po pitanjima kvaliteta,
- organizaciju sertifi kacije menadžment sistema kvaliteta od treće strane,
- upravljanje realizacijom korektivnih i preventivnih mera i poboljšanja.
Funkcija kvaliteta. Iako to standard ISO 9001:2000 ne zahteva, imajući u vidu
da najveći broj organizacija spada u mini ili mikro fi rme, za realizaciju utvrđene poli-
tike kvaliteta organizacje i za unapređenje kvaliteta, koje uključuje uvođenje i primenu
sistema kvaliteta, potrebno je uspostaviti funkciju kvaliteta. Da bi mogla ostvariti postav-
ljene ciljeve u organizaciji i da bi zadovoljila zahteve standarda, funkcija kvaliteta treba
da bude na nivou najvažnijih poslovnih funkcija:
- linijska poslovna funkcija koja ide od vrha organizacije do svakog preduzeća ako
se radi o složenim poslovnim sistemima tipa holdinga ili korporacije sa čvrstom
vertikalnom hijerarhijom,
- potpuno nezavisna u odnosu na sve druge poslovne funkcije kada se radi o velikim
i srednjim organizacijama,
- integrisana u odgovornosti i ovlašćenja PMK, sa štapskim elemetima, kada se radi
o malim i mikro organizacijama.
Osnovni delovi funkcije kvaliteta su:
- PMK,
- odbor za kvalitet – kada se radi o velikim i složenim organizacijama,
- sektor kvaliteta – kada se radi o srednjim i velikim organizacijama.
PMK je dominantno SISTEMSKI, A NE PROBLEMSKI orijentisan rukovodi-
lac, tako da je njegova aktivnost usmerena ka promeni stila rada celog menadžment
tima.
Odbor za kvalitet predstavlja akumulator pozitivne Q-energije, koja se mora “up-
umpavati” konstantno u sistem i to sa visokog nivoa, jer se otpori uvođenju sistema
kvaliteta sami generišu.
226
Odbor za kvalitet je telo menadžment tima za pitanja kvaliteta, koje ima zadatak da
inicira, predlaže, podstiče, preispituje, verifi kuje i ocenjuje mere i aktivnosti unapređenja
kvaliteta, uključivo i sistema kvaliteta.
Iskustvo pokazuje da postoje dva pristupa kod formiranja odbora za kvalitet:
1. Kada se radi o složenim kompanijama tipa holdinga ili korporacije, odbor je
telo u okviru funkcije kvaliteta sa sledećim karakteristikama:
- predsednik odbora je pomoćnik generalnog direktora za kvalitet korporacije,
- članovi odbora su direktori kvaliteta preduzeća ili delova korporacije,
-� odbor uspostavlja čvrste vertikalne menadžment veze i komunikacije unutar
funkcije kvaliteta između korporativnog nivoa i nivoa preduzeća.
2. Kada se radi o prostim organizacijama ili članicama holdinga, odnosno de-
lovima korporacije, odbor je telo direktora sa sledećim karakteristikama:
- predsednik odbora je direktor organizacije,
- članovi odbora su funkcionalni direktori,
- odbor uspostavlja horizontalne multifunkcionalne komunikacije između svih
poslovnih funkcija.
Odbor je telo koje preispituje planove uvođenja sistema kvaliteta u fazama njihovog
predlaganja, realizacije i primene u praksi.
Odbor je verifi kaciono telo za sve dokumente u sistemu kvaliteta koje nakon toga
verifi kuje PMK, a odobrava direktor organizacije.
Odbor ne donosi izvršne odluke već:
- zaključke,
- ocene i
- stavove
koji služe PMK-u da formuliše predloge direktoru za donošenje odluka.
Kooperativnost u radu Odbora se zasniva na principima:
- participacije svih članova u kreiranju i realizaciji pojedinih akcija unapređenja
kvaliteta, tako da svi stiču ponos zbog pripadnosti programu unapređenja
kvaliteta,
- komunikacije koje se ostvaruju između predstavnika različitih funkcija ili nivoa
funkcije kvaliteta u otklanjanju prepreka za realizaciju akcija unapređenja
kvaliteta,
- koordinacija akcija unapređenja kvaliteta između različitih delova organizaci-
je i između samih akcija, kako bi se ostvarila optimizacija i sklad sistema.
Odbor za kvalitet svojim praktičnim radom treba da bude primer jednog novog
menadžment stila u organizaciji za formiranje i drugih funkcionalnih odbora i da svo-
jom efektivnošću pokaže prednosti tog stila rada.
227
Funkcija odbora za kvalitet se može “utopiti” u funkciju izvršnog odbora ili kolegiju-
ma direktora, unapređenjem kulture kvaliteta u organizacije, kada se nakon primene ISO
9001:2000 pređe i na primenu koncepta TQM. To je trenutak kada najviši menadžment
tim težište sa operativnih tema i rešavanja problema prebaci na sistemske i strateške
teme u svom radu. Praktično to znači da unapređene kvaliteta pređe sa povremenih
tema pod tačkom razno na redovne teme koj su među prvim tačkama dnevnog reda
izvršnog menadžment tima.
Sektor kvaliteta se formira kao podrška funkciji kvaliteta, za obavljanje stručnog
rada na defi nisanju, uspostavljanju i funkcionisanju sistema kvaliteta.
Sektor kvaliteta poseduje ekspertska znanja i iskustva za razvoj i uspostavljanje kul-
ture kvaliteta i sistema kvaliteta u kompaniji uz korišćenje tehnoloških znanja akumu-
liranih u ostalim sektorima kompanije.
Kada se radi o složenim poslovnim sistemima tipa holding ili korporacija, sektor
kvaliteta se formira na korporativnom nivou i u svakom preduzeću ili delu korporacije.
Korporacijski sektor kvaliteta se sastoji od (slika 6.3.6.2 -6):
��biroa za razvoj sistema kvaliteta,
��biroa za ocene, provere i analize kvaliteta
��biroa za promociju IMS i TQM
koje popunjavaju eksperti za kvalitet čiji je zadatak da obezbeđuju razvoj, defi nišu mo-
dele, obrazuju, projektuju i nadziru provođenje pojedinih elemenata sistema kvaliteta.
Slika 6.3.6.2 -6: Korporacijski sektor kvaliteta
228
Sektor kvaliteta prostih organizacija, u najrazvijenijem slučaju, se sastoji od sledećih
odeljenja (biroa), (slika 6.3.6.2 -7):
��QA - ODELJENJE ZA OBEZBEĐENJE KVALITETA sa QA inžinjerima čiji je os-
novni zadatak:
��uspostavljanje, održavanje i unapređenje sistema kvaliteta,
��upravljanje dokumentima sistema kvaliteta,
��izrada radnih uputstava,
��razvoj metoda i tehnika u kvalitetu
��praćenje parametara kvaliteta i
2. QC - ODELJENJE ZA UPRAVLJANJE KVALITETOM sa QC inženjerima, čiji
je osnovni zadatak:
�� upravljanje kvalitetom realizacije ugovora,
��upravljanje kvalitetom projekta,
��upravljanje kvalitetom radnog naloga,
��izrada planova kvaliteta,
��izrada programa kontrolisanja i ispitivanja,
��upravljanje internim proverama,
��upravljanje poboljšanjima.
��� ODELJENJE ZA KONTROLISANJE I ISPITIVANJE sa kontrolorima koji su
raspoređeni u:
��prijemnom kontrolisanju i ispitivanju,
��procesnom kontrolisanju i ispitivanju i
��završnom kontrolisanju i ispitivanju
čiji je zadatak:
��kontrolisanje i ispitivanje prema programu kontrolisanja i ispitivanja,
��razvoj metoda i tehnika kontrolisanja i ispitivanja.
4. LABORATORIJE - ODELJENJE sa:
��ispitnom laboratorijom i
��metrološkom laboratorijom.
Za mini i mikro organizacije sektora kvaliteta se može organizovati na sledeći način:
��QA/QC biro, kao štapska funkcija u kabinetu PMK,
��Merenje i praćenje (kontrolisanje i ispitivanje) parametara proizvoda se može dele-
girati izvršiocima u procesu koji taj proizvod realizuju (samokontrolori), primaju i
čuvaju (skladištari), montiraju (monteri), oblikuju (dizajneri), odnosno oni koji ga
najbolje poznaju (verifi katori), itd. Bitno je da postoje planovi i zapisi provere, kao i
da se izveštaji provere dostavljaju direktno do PMK.
229
Slika 6.3.6.2 -7: Sketor kvaliteta kod proste organizacije
6.3.6.3 Komunikacije i konsultovanja
Proces komunikacija predstavlja prvenstveno razmenu informacija između
menadžmenta i svih zainteresovanih strana: korisnika usluga, zaposlenih, akcionara,
partnera i društva. Postoji više vrsta razmena informacija koje se primenjuju u orga-
nizaciji, a obuhvataju sledeće:
��Interne komunikacije koje obuhvataju:
� vertikalne komunikacije između različitih nivoa uključivo sve zaposlene,
� horizontalne komunikacije između različitih funkcija unutar organizacije.
��Eksterne komunikacije sa zainteresovanim stranama izvan organizacije.
��Proaktivne komunikacije predstavljaju dostavljanje informacija zainteresovanoj
strani na inicijativu organizacije, pre događaja ili situacije na koje se odnosi.
�� Reaktivne komunikacije predstavljaju dostavljanje informacija zainteresova-
noj strani na njen zahtev ili nakon događaja koji zahteva informisanje zain-
teresovane srane o njemu.
��Uključivanje i konsultovanje zaposlenih u procese identifi kacije opasnosti, procene
rizika i istraživanje incidenata, kao i kod defi nisanja OH&S politike i ciljeva.
230
Interne komunikacije obuhvataju sledeće oblike komunikacionih tehnika:
- redovni sastanci izvršnog odbora i/ili kolegijuma direktora koji omogućavaju
horizontalne komunikacije i informisanja između rukovodilaca funkcija i pro-
cesa i vertikalne sa direktorom,
- redovno izdavanje internog informativnog biltena,
- «OTVORENA VRATA DIREKTORA» - jedanput mesečno (sedmično) za
razgovor sa svakim zaposlenim,
- oglasne table, isticanje politike kvaliteta na reprezentativnim mestima,
- popularizacija kvaliteta prigodnim natpisima i sloganima,
- informativni sastanci i kreativne radionice timova unapređenja IMS (poboljšanja
i inovacija) i razvoja novih proizvoda,
- vizuelne aktivnosti menadžmenta – obilasci radnih prostora, pogona i direktni
razgovori sa zaposlenima o njihovom poimanju politike i ciljeva organizacije
i o efektivnosti sistema kvaliteta, neposredni rukovodioci svakodnevno, ruko-
vodioci sektora i službi sedmično, a direktor mesečno,
- organizovanje sastanaka sa zaposlenima o pojedinim temama sa ciljem da se
utvrde predlozi za poboljšanja, neposredni rukovodioci mesečno, rukovodioci
sektora i službi tromesečno, a direktor godišnje,
- individualna mišljenja i sugestije zaposlenih putem anketnih upitnika, predloga
putem INTRANET-a ili na drugi način sakupljena mišljenja,
- jedanput u dve godine snimanja zadovoljenja zaposlenih sa: razvojem kari-
jere, kvalitetom komunikacija, stepenom ovlašćivanja, radnom disciplinom,
čistoćom i urednošću, jednakim prilikama (šansama) za sve, dodelom prizna-
nja, vizijom, misijom, politikom i ciljevima organizacije, stepenom obuke,
efi kasnošću administracije organizacije, zdravstvenim i bezbedonosnim uslo-
vima rada, sigurnošću na poslu, platama i pogodnostima, međusobnim odno-
sima, liderstvom i menadžmentom promenama, politikom zaštite životne sre-
dine, ulogom organizacije u drušvenoj zajednici i slično.
6.3.6.4 Preispitivanje IMS-a od strane menadžmenta
Opšte
Kolegijum direkotra obavlja preispitivanje IMS-a kao deo procesa izrade i analize
ostvarenja godišnji biznis plana.
Cilj preispitivanja je utvrđivanje efi kasnosti u primeni politike kvaliteta, zaštite
životne sredine i zdravlja i bezbednosti na radu i ostvarivanju utvrđenih ciljeva kvalite-
ta, zaštite životne sredine i zdravlja i bezbednosti na radu. Poseban naglasak daje se
na preduzimanje korektivnih i preventivnih mera od strane najvišeg rukovodstva sa
ciljem uspostavljanja procesa poboljšanja i inovacija.
231
Preispitivanje se obavlja redovno najmanje dvaput godišnje i to krajem tekuće godine
kada se vrši preispitivanje ostvarenja ciljeva i godišnjeg plana organizacije i u mesecu
pred sertifi kaciju i nadzornu proveru IMS-a od strane sertifi kacionog tela. Područja
koja zahtevaju posebnu pažnju, preispituju se prema potrebi češće.
Direktor može na preispitivanje, pored navišeg rukovodstva, uključiti i druge kom-
petentne kadrove iz organizacije i/ili kompetentne treće strane (eksperti ili konsul-
tante). Preispitivanjem se ceni potreba za promenama politike i ciljeva organizacije i
samog IMS-a koji služi za ostvarivanje te politike i ciljeva.
Ulazni elementi preispitivanja
Ulazni elementi preispitivanje obuhvataju sledeće informacije:
• analize fi nansijskih i nefi nansijskih rezultata poslovanja, kada je preispitivanje
IMS-a deo analize poslovanja,
• nalaze internih audita, audita od strane kupca i treće strane o stepenu primene i
efektivnosti svih elementa QMS, EMS, OHSMS u ostvarenju utvrđenih ciljeva,
• ocenu usaglašenosti primene zakonskih i drugih zahteva iz oblasti životne sre-
dine i zdravlja i bezbednosti na radu,
• rezultate eksternih komunikacija sa zainteresovanim stranama uključivo rekla-
macije korisnika i rezultate merenja zadovoljstva i lojalnosti korisnika,
• rezultate internih komunikacija, uključivanja i konsultovanja zaposlenih,
• performansi operativnih aktivnosti poslovnih procesa i usaglašenosti usluga, kao
i performanse EMS i OH&SMS,
• širinu i efektivnost ostvarenja ciljeva,
• rezultate rešavanja neusaglašenosti i istraživanja incidenata,
• rezultate izvršenih korektivnih i preventivnih mera,
• planirane promene u organizaciji, promene obzirom na nove tehnologije, re-
zultate istraživanja i razvoja, koncepte menadžment sistema, strategije tržišta,
fi nansijske i socijalne uslove i uslove okruženja, kao i promene u zakonima i pro-
pisima, koje mogu uticati na IMS,
• predlozi za poboljšanja i inovacije,
• rezultate mera preduzetih tokom ranijih preispitivanja od strane menadžmenta.
Veoma je važno da kao ulazni elementi preispitivanja budu podaci koji su statistički
obrađeni. Na slici 6.3.6.4 -1 su prikazani rezultati srednje ocene zadovoljstva klijena-
ta jedne inženjering organizacije merene sa deset kriterijuma. Rezultati predstavljaju
srednju ocenu po kriterijumima.
232
Ciljna ocena: 8.5
Srednja ocena: 8.92
LEGENDA: NIVO OCENA:
Q1 – OPŠTE MIŠLJENJE O FIRMI 5 – VEOMA LOŠE
Q2 – KVALITET PROJEKTNE DOKUMENTACIJE 6 – LOŠE
Q3 – KVALITET OBRADE PONUDE 7 – SREDNJE
Q4 – ISPUNJENJE UGOVORENIH ROKOVA 8 – DOBRO
Q5 – ISPUNJENJE ZAHTEVA KVALITETA PROIZVODA 9 – VEOMA DOBRO
Q6 – NIVO CNA 10 – IZVRSNO
Q7 – KOMPETENTNOST
Q8 – USLUŽNOST
Q9 – BRZINA REAGOVANJA
Q10 – ODNOS PREMA INVESTITORU
Slika 6.3.6.4 -1: Rezultati merenja zadovoljstva klijenata – prikaz
ocena po kriterijumima �134� Na slici 6.3.6.4 -2 su prikazani rezultati srednje ocene zadovoljstva kupaca jedne proiz-
vodne organizacije merene takođe sa deset kriterijuma. Rezultati su dati po kupcima.
Kod ocene ostvarenja ciljeva organizacije pored pojedinačnih, veoma je važno
izvršiti ocenu efektivnosti ostvarenja ciljeva u celini i njihov balans prema različitim
zainteresovanim stranama.
Slika 6.3.6.4 -2: Rezultati merenja zadovoljstva klijenata – prikaz ocena po kupcima �134�
233
Na slici 6.3.6.4 -3 je prikazan odnos između broja ciljeva po različitim aspektima
jedne naše organizacije. U prvoj godini primene QMS-a logično je bilo da preovla-
davaju ciljevi prema akcionarima i klijentima, dok je broj ciljeva prema proizvodu i
procesu marginalan.
Slika 6.3.6.4 -3: Balans aspekata ciljeva �134� Na slici 6.3.6.4 -4. je prikazan isti odnos između broja ciljeva po različitim aspektima
za dve godine. Očigledna je veća uravnoteženost broja ciljeva, a posebno se ističe skok
kod ciljeva orijnetisanih prema procesima organizacije. To je logičan sled unapređenja
efektivnosti i efi kasnosti procesa koji su defi nisani i uspostavljeni u prethodnoj godini.
Slika 6.3.6.4 -4: Balans aspekata ciljeva za dve godine �134� Izlazni elementi - rezultati preispitivanja
Rezultati preispitivanje sadrže neke od sledećih odluka i mera koje se odnose na:
��adaptaciju poslovne politike i ciljeva kao i politike i ciljeva IMS-a,
��unapređenje performansi i efektivnosti i efi kasnosti IMS-a
��unapređenje usluga sa ciljem povećanja zadovoljenja korisnika,
��defi nisanje, obezbeđenje i alokaciju potrebnih resursa za poboljšanje i inovacije.
234
6.3.7 Menadžment resursima
6.3.7.1 Opšte
Organizacija kreira i primjenjuje plan za razvoj resursa baziranih na njenoj viziji,
misiji i strategiji. Sastavni deo ovog plana su i resursi za:
�� uspostavljanje i održavanje IMS-a i kontinualno poboljšanje njegove efek-
tivnosti,
�� ostvarenje zadovoljstva i lojalnosti kupaca ispunjenjem njegovih zahteva,
potreba i očekivanja, kao i očekivanja ostalih korisnika organizacije: akcionara,
zaposlenih, partnera i društva.
Resursi se planiraju u okviru godišnjeg plana poslovanja, a obuhvataju kadrove
(ljude), isporučioce, informacije, znanje, infrastrukturu, radnu okolinu i fi nansijske
resurse za marketing, razvoj kadrova, razvoj novih proizvoda i unapređenje kvaliteta.
Preispitivanje resursa je i deo preispitivanja IMS-a strane menadžmenta.
6.3.7.2 Kadrovski resursi
Menadžement organizacije planira, održava i unapređuje kadrovsku strukturu sa
kvalifi kovanim, osposobljenim i kompetentnim kadrovima neophodnim za obavljanje
delatnosti, multifunkcionalnim timovima za poboljšanja i inovacije, kao i auditorima
IMS-a za interni audit i ocenu isporučilaca.
Kompetetnost kadrova se ostvaruje na osnovu uspostavljanja učećeg procesa u or-
ganizaciji i kod svakog zaposlenog koji obuhvata:
- defi nisanje potrebnog nivoa kompetentnosti za svako radno mesto,
- planiranje prijema, prijem i uvođenje u posao zaposlenih,
- planiranje i izvođenje redovnog i dopunskog obrazovanje zaposlenih,
- planiranje i izvođenje obuke zaposlenih za potrebe konkretnih poslova koje obav-
ljaju,
- planiranje i izvođenje obuke zaposlenih o ciljevima kvaliteta, životne sredine,
zdravlja i bezbednosti na radu, primeni DIMS i uključivanju u šeme poboljšanja
i inovacije,
- osposobljavanje sa neophodnim veštinama,
- evidentiranje iskustava stečenih u društvu ili na osnovu benčmarking aktivnosti,
- ocena preduzetih akcija i ostvarenog nivoa kompetentnosti.
235
6.3.7.3 Odgovornost prema zaposlenim
Menadžment organizacije je obavezan da primenjuje najviše etičke norme koji se
odnose na društvenu odgovornost prema zaposlenima usklađene sa međunarodnim
pravima zaposlenih iz sledećih područja (prema zahtevima standarda SA 8000 koji nisu
deo zahteva ISO 9001:2000, ali su komplementarni sa njima):
- zabrana rada dece ispod 15 godina,
- zabrana prinudnog rada pod bilo kojim uslovima,
- obezbeđenje osnovnih uslova za zdravlje i bezbednost radnog ambijenta koji
uključuju; pitku vodu, prostor za odmor, odgovarajuću zaštitnu opremu i obu-
ku za rad,
- zaštita prava radnika da formiraju sindikat i da kolektivno pregovaraju bez
straha od represije,
- zabrana diskriminacije na osnovu: pripadnosti rasi, kasti, naciji, religiji, invali-
dima, polu, članstva u udruženjima i političkih afi niteta,
- zabrana telesnog kažnjavanja, mentalne ili psihičke prinude i verbalnih zlostav-
ljanja zaposlenih,
- radna nedelja iznosi 42 radnih časova (maksimalno 48 radnih časova), sa dva
slobodna dana (minimalno jedan), sa gornjom granicom od 12 prekovremenih
časova sedmično koji se plaćaju,
- plate moraju zadovoljiti minimalne zakonske standarde koje obezbeđuju dovo-
ljan dohodak na bazi potreba zaposlenih.
6.3.7.4 Kompetentnost, svest i obuka
Plan prijema novih kadrova i plan sredstava za razvoj kadrova, usklađen sa poslovnim
ciljevima organizacije, se mora utvrđivati u godišnjem planu poslovanja.
Procedurom razvoja kadrova mora biti defi nisana:
- izrada organizacione strukture, usklađene sa ciljevima organizacije,
- struktura sistematizacije radnih mesta, gde se određuje nivo kompetentnosti
radnih mesta,
- opisi odgovornosti i ovlašćenja radnih mesta,
- način prijema i uvođenja zaposlenog u posao,
- način izrade plana obrazovanja i obuke,
- način realizacije obrazovanja i obuke,
- kadrovska evidencija.
Kolektivnim ugovorom, koji nije deo DIMS, predviđa se ohrabrivanje, stimulisanje i
nagrađivanje zaposlenih za uključivanje u donošenje odluka i za predlaganja poboljšanja
i inovacija.
236
6.3.7.5 Infrastruktura
Organizacija mora da poseduje odgovarajuću infrastrukturu (radni prostor,
skladišta, opremu za realizaciju i ispitivanje proizvoda, transportna sredsta, komu-
nikacionu opremu, itd.) koja je neophodna za odvijanje procesa, u kojima se realizuju
proizvodi po utvrđenim zahtevima.
Infrastruktura treba da bude defi nisana, odabrana i obezbeđena u skladu sa savre-
menim tehnologijama vezanim za delatnost organizacije, na osnovu uvida u vodeće
organizacije u svetu iz iste oblasti i zahteve trendova razvoja. Mora se voditi računa da
oprema, tehnologije i energenti koji se primenjuju u procesima ne sadrže visok nivo
rizika u pogledu ugrožavanja životne ili radne sredine u svom normalnom radu.
Oprema sa kojom se radi mora da bude standardna i da prati trendove razvoja u
svetu kako po karakteristikama, tako i po nivou automatizacije i računarske podrške
za delatnost kojom se bavi organizacija. Nabavka nove opreme mora da prati uvođenje
novih proizvoda.
6.3.7.6 Radni ambijent
Radni ambijent treba da bude prilagođen potrebama realizacije proizvoda po utvrđenim zahtevima u uslovima produktivne klime među zaposlenim.
U skladu sa potrebama vrši se stalna ocena rizika opasnosti po zdravlje i bezbednost na radu i prilagođavanje uslova rada uz poštovanje svih zakonskih odredbi, kako u po-gledu prevencije povreda, tako i štetnih uticaja na čula mirisa, ukusa i vida, zagađenja, hladnoće, radijacije itd.
Za svaku aktivnost, upotrebljeni rezervni deo ili opremu vrši se vrednovanje značaja njihovih aspekata životne sredine. Prevencija uticaja na životnu sredinu se vrši kroz integrisanje ogovarajućih mera u procedure IMS-a koje defi nišu procese u kojima se odvijaju ove aktivnosti.
U radnim prostorima mora da bude zabranjeno pušenje, a rukovodstvo mora odre-diti prikladan prostor za pušače. Moraju se provoditi planirane mere koje obezbeđuju bespekornu čistoću, urednost, prijatan ambijent i raspoloženje zaposlenih u svim de-lovima organizacije.
Kada se radi o proizvođačima ili distributerima hrane i lekova potrebno je da se primenjuju metode za procenu i upravljanje mikrobiloškim rizikom po zdravlje ljudi od kontaminenata hrane (HACCP) i dobre proizvođačke prakse (GMP), odnosno dobre distributivne prakse (GDP).
Industrijska higijena pored čistoće, urednosti i prohodnosti transportnih puteva znači da svaka pozicija, alat ili neko drugo sredstvo za rad mogu biti u pogonu isključivo kada su na efektivnom radnom nalogu, u svakom drugom slučaju su u skladištu.
Svaki zaposleni je dužan da vrši selekciju otpada koji proizvodi i da ga svakodnevno odlaže na propisana mesta u organizaciji, odakle se organizovano odnosi na mesta za prkupljanja ili odlaganja. Predaja otpada je organizovana preko ovlašćenih organizacija
237
sa kojima postoje dugoročni ugovori, koje vrše njegovu kategorizaciju, odvoženje i pro-pisno odlaganje, odnosno reciklažu.
Svaki entitet u radnom ambijentu mora da bude odgovarajueće označen: sedište or-ganizacije, radni i proizvodni pogoni, kancelarije, skladišta, oprema, pozicije koje se re-alizuju, prostori za kontrolisanje, neusaglašeni proizvodi, odbačeni proizvodi, ormari, registri dokumenata i zapisa, osoblje i ostalo.
Označavanje entiteta mora da bude defi nisano odgovarajućim procedurama, a grafi čkim standardima indentiteta treba da bude defi nisano označavanje entiteta u
celini.
6.3.7.7 Informacioni sistem
Nivo informatizacije poslovnih procesa nije defi nisan zahtevima standarda/sistema.
Treba težiti da se stalno povećava usaglašenost informacionog sistema i IMS-a. Procesi
se najčešće podržavaju informacionim tehnologijama su:
- fi nansijski procesi,
- kadrovi,
- prodaja,
- realizacija,
- skladištenje,
- nabavka, itd.
6.3.7.8 Finansije
Finansijski procesi nisu deo IMS-a, ali fi nansijski resursi jesu. Pored podmirenja
troškova poslovanja prvi prioritet rukovodstva treba da budu ulaganja u:
- marketing (istraživanje tržišta, reklamu, PR…),
- razvoj novih proizvoda i tehnologija,
- razvoj i obuku kadrova,
- unapređenje IMS-a i
- infrastrukturu.
6.3.7.9 Intelektualna svojina – znanje, informacije i tehnologije
Razvijanje i unapređenje intelektualne svojine predstavlja sastavni deo redovnih ak-
tivnosti razvoja, preispitivanja i poboljšanja sistema kvaliteta. Organizacija raspolaže
intelektualnom svojinom koja se nalazi u:
- Projektnoj (konstruktivnoj) dokumentaciji
- Dokumentima IMS-a
238
- Patentima
- Recepturama
- Tehnologijama izrade
- Metodama ispitivanja i kontrolisanja
- Licencama
- Softverima
Organizacija je obavezna da vrši zaštitu intelektualna svojine kroz upravljanje
DIMS.
6.3.7.10 Prirodni resursi
Efi kasna upotreba prirodnih resursa (kao što su voda, nafta, minerali, sirovine itd.)
je neophodna za održivost organizacije i za očuvanje životne sredine. Organizacija
dugoročno utvrđuje rizike i pogodnosti koji se odnose na raspoloživost resursa.
Plan sa merama za odgovorno korišćenje energije, zaštitu životne sredine i očuvanje
resursa je sastavni deo plana unapređenja IMS-a.
Minimalizacija uticaja na životnu sredinu tokom celog životnog ciklusa proizvoda i
infrastrukture organizacije su ključni kriterijumi za razvoj, projektovanje, proizvodnju,
distribuciju i korišćenje proizvoda, odnosno za realizaciju usluga
Integracija aspekata životne sredine se vrši u toku procesa razvoja i projektovanja
proizvoda. Kod nabavke nove opreme i sirovina procedurom je defi nisano integrisanje
aspekata životne sredine u specifi cikacije karakteristika opreme i sirovina koji se nabav-
ljaju.
239
6.4 Procesi za realizaciju proizvoda
6.4.1 Planiranje realizacije proizvoda
Organizacija razvija poslovne procese za realizaciju proizvoda. Svaka organizacija
ima četiri ključna poslovna procesa (slika 6.4.1-1):
- Proces koji se odnosi na kupce;
- Proces projektovanja i razvoja, samo za organizacije koje samostalno vrše ove
aktivnosti:
- Proces nabavke i
- Proces proizvodnje ili realizacije usluge.
Pored ovoga svaka organizacija mora da ima svoj upravljački (controling) proces za
planiranje i praćenje realizacije godišnjeg biznis plana u kojima se defi nišu ciljevi za
svaki proces.
Slika 6.4.1-1: Mapa procesa sa tipičnim ključnim procesima
Hijerarhija poslovnih procesa se sastoji od ključih procesa koji sadrže procese po
zahtevu standarda ISO 9001 i podprocesa koji sadrže tehnološke i administrativne pro-
cese, a odvijaju se u okviru ključnih procesa, kao i procese menadžmenta (upravljačke ili
controling) procese i procese za podršku.
Na slikama 6.4.1-2, 6.4.1-3, 6.4.1-4 i 6.4.1-5 su dati primeri mapa poslovnih procesa
i njihove veze sa ostalim procesima za slučajeve konkretne proizvodne organizacije,
inženjering organizacije, rečne luke i spoljnotrgovinske organizacije, čije su organiza-
cione šeme date na slikama 6.3.6.1.1-1, 2, 3 i 4.
240
Slika 6.4.1-2: Mapa poslovnih procesa proizvodne organizacije �134�
Slika 6.4.1-3: Mapa poslovnih procesa inženjering organizacije �134�
241
Slika 6.4.1-4: Mapa poslovnih procesa rečne luke �134�
Slika 6.4.1-5:Mapa poslovnih procesa spoljnotrgovinske organizacije �134�
242
6.4.2 Procesi koji se odnose na kupca (korisnika)
6.4.2.1 Utvrđivanje zahteva koji se odnose na proizvod
Zahtevi kupca (korisnika) se utvrđuju kroz marketinške analize koje obuhvataju
istraživanja tržišta i benčmarking aktivnosti ili direktne kontakte sa kupcem kroz pri-
jem i obradu zahteva, izradu ponude ili ugovora.
Sadržaj zahteva obuhvata sledeće elemente:
- zahteve koje je specifi cirao korisnik, uključujući i zahteve za aktivnosti isporuke
i aktivnosti posle isporuke;
- zahteve koje korisnik nije iskazao, ali ko ji su neophodni za specifi ciranu ili na-
meravanu upotrebu, kada je poznata;
- zahteve propisa i drugih normativnih dokumenata, koji se odnose na proizvod,
a koje obuhvataju zahteve za zaštitu životne sredine, zdravlja i bezbednosti od
proizvoda, njegovih delova, energenata i otpada i
- sve dodatne zahteve koje utvrdi organizacija u koje spadaju zahtevi za zaštitu
životne sredine i zdravlja i bezbednosti na radu u procesima.
6.4.2.2 Preispitivanje zahteva koji se odnose na proizvod
Preispitivanje svih zahteva koji se odnose na proizvod ili uslugu se vrši bez obzira da
li su primljeni u pisanoj ili usmenoj formi. Ovo preispitivanje se obavlja pre prihvatanja
obaveze da se proizvod isporučuje korisniku (npr., dostavljanje ponuda, prihvatanje
ugovora ili narudžbe, prihvatanje izmena u ugovorima ili narudžbama).
Ocena i preispitivanje zahteva obezbeđuje:
- da zahtevi za proizvod budu defi nisani i kompletirani;
- da usmeni zahtevi korisnika budu potvrđeni u pisanoj formi pre prihvatanja;
- da zahtevi korisnika koji nisu potpuno defi nisani u pisanoj formi budu komple-
tirani;
- da se razreše kontradiktornosti između ugovora ili narudžbe i prethodnih ko-
munikacija (npr. tender, ponuda ili ugovor) sa korisnikom;
- da organizacija ima mogućnosti da ispuni defi nisane zahteve (ušečće u pre-
ispitivanju gde je primenjivo: projektovanja, realizacija, nabavka – sposobnosti
isporučilaca,...).
Ovo zahteva provođenje sledećih mera:
- Ponuda se može poslati samo nakon kompletiranja i preispitivanja.
- Za svaku narudžbu kupca ili ugovor se proverava da li je specifi kacija proiz-
voda identična sa ponuđenom. Kada nije vrši se preispitivanje zahteva koji se
odnose na proizvod.
- Narudžba ili ugovor, bez prethodne ponude, se preispituju pre prihvatanja.
243
- Zahtevi za proizvod se preispituju kada dođe do izmene narudžbe ili ugovora.
- Sve izmene se dokumentuju i dostavljaju odgovarajućem osoblju (interno i
eksterno).
Služba prodaje održava zapise o rezultatima ovog preispitivanja i merama, koje
proističu iz preispitivanja.
NAPOMENA: Kada se radi o prodaji standardnih proizvoda preispitivanje zahteva ili
narudžbe kupca obuhva potvrdu odgovarajućih informacija o proizvodu defi nisanih
u katalogu i cenovniku, kao i stanje proizvoda na skladištu.
6.4.2.3 Komuniciranje sa korisnicima
Svi delovi organizacije su odgovorni da održavaju kontakt sa kupcem koji obezbeđuje
efektivnu kooperaciju sa njim.
Efektivne komunikacije sa kupcem obuhvataju sledeće:
a) održavanje evidencija o upitima, ugovorima ili postupanjem sa narudžbama,
uključujući i izmene,
b) prijem, evidentiranje i rešavanje reklamacija kupaca,
c) merenje zadovoljstva i nezadovoljstva kupaca,
d) praćenje pojave gršaka na isporučenim proizvodima, uključivo i incidenata ili
udesa koji utiču na životnu sredinu, zdravlje i bezbednost korisnika, itd.
6.4.3 Projektovanje i razvoj
Da bi se osvarili ciljevi održivog razvoja, potrebno je da svi elementi proizvoda
(sirovine, delovi, energenti, emisije, otpad, itd.) koji se kreiraju u procesu razvoja budu
usklađeni sa zahtevima propisa za životnu sredinu, zdravlje i bezbednost pri upotrebi
proizvoda.
6.4.3.1 Planiranje projektovanja i razvoja
Elementi plana projektovanja i razvoja su sledeći:
a) Planiranje faza projektovanja i razvoja sa defi nisanim izlazima.
b) Utvrđivanje aktivnosti preispitivanja, verifi kacije i validacije za svaku fazu projek-
tovanja i razvoja.
c) Utvrđivanje odgovornosti i ovlašćenja za aktivnosti (faze) pro jek to va nja i razvoja.
d) Obezbeđenje potrebnih alata, metodologija i/ili softvera i drugih dokumenata.
e) Način ažuriranja plana, tokom progresa projektovanja i razvoja.
f) Uspostavljanje veza između različitih grupa, koje su uključene u projektovanje i
razvoj, kako bi se obezbedilo efektivno komuniciranje i jasna raspodela odgovor-
nosti.
244
Konkretne faze projektovanja i razvoja sa odgovornostima, ulazima, izlazima,
međusobnim vezama i proverama date su u Planu projekta.
6.4.3.2 Ulazni elementi projektovanja i razvoja
Ulazni zahtevi sadrže sledeće elemente:
a) Kriterijume za verifi kaciju i validaciju projektovanja i razvoja.
b) Funkcionalne zahteve i zahteve za performanse.
c) Odgovarajuće zahteve propisa i drugih normativnih dokumenata, uključivo
zahteve u pogledu zaštite životne i radne sredine u kojoj će biti upotrebljen
proizvod.
d) Gde je primenljivo, informacije dobijene na osnovu prethodnih sličnih projekata.
e) Ostale zahteve bitne za projektovanje i razvoj.
Adekvatnost ovih ulaznih podataka se preispituje. Zahtevi moraju biti kompletni,
nedvosmisleni i ne smeju biti u suprotnosti jedan sa drugim.
6.4.3.3 Izlazni elementi projektovanja i razvoja
Izlazni elementi (rezultati) projektovanja i razvoja moraju da:
a) ispune ulazne zahteve projek tova nja i razvoja kroz planirane verifi kacije;
b) obezbede odgovarajuće informacije za nabavku, proizvodnju i pružanje usluga;
c) sadrže ili se pozivaju na kri te ri ju me prihvatanja proizvoda i
d) specifi ciraju karakteristike proizvoda, bitne za njegovo bezbedno i pra vilno
korišćenje, usklađeno sa životnom i radnom sredinom.
Rezultati projek tova nja i razvoja se odobravaju pre upotrebe.
Rezultati projektovanja i razvoja se dokumentuju u obliku (zavisno od vrste orga-
nizacije):
��elaborata proračuna, analiza i studija izvodljivosti,
��crteža i liste delova,
��receptura,
��specifi kacija performansi proizvoda,
��uputstava za upotrebu i održavanje,
��SDS (safety data sheet) – sigurnosne liste za elemente proizvoda koji spadaju u
opasne materije,
��krakteristika proizvoda bitnih za bezbedno funkcionisanje,
��model ili prototip proizvoda,
��zahteve za proces proizvodnje ili izvođenja itd.
245
6.4.3.4 Preispitivanje projektovanja i razvoja
Preispitivanje rezultata projektovanja i razvoja se obavlja u defi nisanim fazama sa
ciljem:
��vrednovanja mogućnosti rezultata projektovanja i razvoja, da ispunjavaju
zahteve i
��identifi kovanja problema i preduzimanja mera za njihovo rešavanje.
Preispitivanje obavljaju pred stav nici funkcija kojih se tiču rezultati pro jek tovanja i
razvoja.
Moraju se održavati zapisi o pre ispitivanju i o svim neophodnim merama.
6.4.3.5 Verifi kacija projektovanja i razvoja
Verifi kacija rezultata projektovanja i razvoja se obavlja u defi nisanim fazama da bi se
obezbedila ispunjenost ulaznih zahteva.
Moraju se održavati zapisi o verifi kaciji i o svim neophodnim merama.
6.4.3.6 Validacija projektovanja i razvoja
Validacija rezultata projektovanja i razvoja se obavlja u defi nisanim fazama, da bi se
obezbedilo da rezultujući proizvod može da ispuni zahteve za nameravanu upotrebu
ili primenu.
Moraju se održavati zapisi o rezultatima validacije i o svim neophodnim merama.
6.4.3.7 Upravljanje izmenama projektovanja i razvoja
Izmene u projek to va nju i razvoju moraju da se identifi kuju i dokumentuju. Ove
izmene moraju da se preispituju, verifi kuju i validiraju, gde je primenljivo, i odobre
pre primene. Preispitivanje izmena projektovanja i razvoja mora da obuhvata i vredno-
vanje, o tome kako izmene utiču na sastavne delove i isporučeni proizvod.
Moraju se održavati zapisi o rezultatima preispitivanja izmena i o svim neophodnim
merama.
6.4.4 Nabavka
6.4.4.1 Proces nabavke
Neophodno je obezbediti da nabavljeni proizvod ili usluga bude usaglašen sa speci-
fi ciranim zahtevima nabavke. Proizvodi, materijali, sistemi ili usluge koji se nabavljaju
moraju se procesuirati zavisno od uticaja na fi nalni proizvod koji se isporučuje kupcu.
246
Prosec nabavke uključuje mere za:
��ocenu i izbor isporučilaca,
��obezbeđenje kompletnosti podataka za nabavku proizvoda ili usluge,
��verifi kaciju nabavljenog proizvoda ili usluge.
Svaki isporučilac od koga se nabavljaju proizvodi i usluge mora biti prethodno oce-
njem i odobren (predkvalifi kovan) za uključivanje u registar isporučilaca.
Izbor i ocena isporučilaca sadrži sledeće kriterijume:
��ocena karakteristika i performansi proizvoda ili usluge koji se nabavlja, uključivi
i one koje se odnose na životnu sredinu, zdravlje i bezbednost na radu,
��ocena performansi procesa u kome se realizuje proizvod, uključivo opremu,
procedure i kvalifi kacije odnosno sposobnosti za osoblje5 ,
��pouzdanost isporučioca u pogledu ispunjenja zahteva – efektivan IMS i nje-
gove fi nansijske sposobnosti.
Kod isporučilaca koji isporučuju proizvode drugih proizvođača (npr. trgovina, i sl.),
vrši se kombinovana ocena: performanse proizvoda i proces usluge isporučioca (npr.
trgovine).
Ocena isporučioca tokom isporuka obuhvata sledeće kriterijume:
��nivo reklamacija na isporučenim proizvodima ili uslugama,
��nivo kašnjenja isporuke, itd.
Služba nabavke održava zapise o rezultatima ocene i o svim neophodnim merama,
koje proističu iz ocena.
6.4.4.2 Informacije o nabavci
Svaka organizaciona celina defi niše proizvod koji želi da nabavi, uključujući, gde to
ima smisla sledeće zahteve:
��naziv, kataloški broj ili drugu identifi kaciju proizvoda,
��količinu, tip, verziju, klasu proizvoda,
��propise, standarde, zahteve za klasu,
��karakteristike kvaliteta i zahteve za ispitivanje,
��način i mesto verifi kacije proizvoda i potrebne sertifi kate,
��SDS – sigurnosne liste kada se radi o opasnim materijama,
��kvalifi kacije i sposobnosti osoblja,
��radne procedure koje se koriste u izradi proizvoda,
��potrebne garancije i servis,
��rok i mesto isporuke,
��cenu i način plaćanja, itd.
5 Kada se radi o isporučiocima intelektualnih usluga defi nišu se posebni kriterijumi za njihove sposobnosti.
247
Proces nabavke obuhvata sledeće aktivnosti:
��Presipitivanje adekvatnosti specifi ciranih zahteva o nabavci pre njihovog
saopštavanja isporučiocu,
��Slanje zahteva za nabavku potencijalnim isporučiocima, koji moraju biti iz regis-
tra odobrenih isporučilaca, a ako nije, zahtev za nabavku se proširuje sa elemen-
tima za ocenu isporučioca,
��Ocena i izbor ponuda,
��Ugovaranje / naručivanje proizvoda,
��Realizacija nabavke uključivo uvoz, špediciju, carinu, garancije za plaćanja, itd.
��Prijem i verifi kacija proizvoda.
6.4.4.3 Verifi kacija proizvoda koji se nabavlja
Svaki nabavljeni proizvod se verifi kuje pre ulaska u skladište ili pre ugradnje u fi -
nalni proizvod koji se isporučuje kupcu.
Verifi kacija nabavljenog proizvoda obuhvata:
��proveru sadržaja dokumenata narudžbe i otpremnice / paking liste,
��proveru isporučenih količina proizvoda u odnosu na sadržaj otpremnice / pak-
ing liste,
��kontrolisanje oštećenja u transportu,
��proveru uverenja o ispitivanju isporučenih proizvoda kod isporučioca,
��ispitivanje proizvoda prema zahtevima propisa, uz obezbeđenje odgovarajućih
dozvola za stavljanje proizvoda u promet, ako se to zahteva.
Kada je dokumentima za naručivanje defi nisano, verifi kacija proizvoda se može
obaviti u prostoru isporučioca uz ili bez prisustva predstavnika organizacije i/ili kupca.
Zapisi o naručivanju i nabavci se vode u službi nabavke.
6.4.5 Proizvodnja ili realizacija usluga
6.4.5.1 Upravljanje proizvodnjom i realizacijom usluga
Upravljanje procesom uključuje sledeće elemente:
��Obezbeđenje raspoloživosti informacija koje defi nišu karakteristike proizvoda
ili usluge.
��Raspoloživost radnih uputstava, gde je neophodno.
��Integrisanje mera zaštite životne sredine, zdravlja i bezbednosti na radu u re-
dovne radne aktivnosti u okviru radnih uputstava.
��Korišćenje odgovarajuće opreme.
��Preventivno održavanje opreme.
248
��Raspoloživost i korišćenje opreme za praćenje i merenje procesa i proizvoda.
��Planiranje i praćenje aktivnosti proizvodnje i realizacije usluge.
��Odobrenje i isporuka proizvoda ili usluga ostvarenih karakteristika.
��Servisne aktivnosti posle isporuke, gde su primenjive.
6.4.5.2 Validacija procesa6 proizvodnje i realizacije usluga
Validacija procesa za proizvodnje i realizacije usluga se vrši kada rezultujući izlazni
elementi ne mogu biti verifi kovani naknadnim praćenjem ili merenjem. Ovo uključuje
sve procese, kod kojih nedostaci postaju vidljivi tek posle upotrebe proizvoda ili posle
izvršene usluge.
Validacija mora pokazati sposobnost ovih procesa da postižu planirane rezultate.
Menadžment ovih procesa, uključuje, gde je moguće:
��defi nisane kriterijume za preispitivanje i odobrenje procesa;
��odobrenje opreme i kvalifi kacije osoblja;
��korišćenje posebnih metoda i procedura;
��zahteve za zapise i
��ponovnu validaciju.
6.4.5.3 Identifi kacija i sledljivost
Primenjuje se sistem identifi kacije dokumenata i komponenti proizvoda od nabavke,
preko proizvodnje odnosno realizacije, transporta, skladištenja, montaže i puštanja u
pogon.
Identifi kacija operativnih dokumenata u cilju jasne pripadnosti ugovoru ili seriji
obuhvata označavanje zapisa kao što su specifi kacije, narudžbe, radni nalozi, otpremne
dokumente, zapisnike o prijemu itd.
Tehnička dokumentacija se označava tako da se obezbeđuje jasna pripadnost fi nal-
nom proizvodu. Izmene dokumenata se jasno označavaju kroz status revizija.
Identifi kovanje komponenti kao i statusa proizvoda u odnosu na zahteve praćenja
i merenja vrši se ponoću oznaka (ID karton ili nalepnica) na proizvodu od prijema
proizvoda, preko njegovog skladištenja, pa kroz faze proizvodnje ili realizacije usluge
do fi nalnog ispitivanja.
Tamo gde sledljivost predstavlja zahtev, uspostavlja se upravljanje jedinstvenom
identifi kacijom proizvoda i o njoj se vode zapisi.
6 U praksi se ovi procesi nazivaju specijalni procesi
249
6.4.5.4 Imovina kupca
Neophodno je obezbediti da materijali, komponente, intelektualna svojina (elabo-
rati, crteži, itd.) i druga dobra koje su imovina kupca, a koja se ugrađuje u proizvod ili
uslugu, bude identifi kovana, verifi kovana, zaštićena od gubitka i oštećenja, da se čuva i
proverava pre ugradnje.
Materijali, komponente, intelektualna svojina ili druga dobra koja je nabavio koris-
nik ili treća strana trebaju biti specifi cirana u ugovoru. Ugovorom se mora defi nisati
način verifi kacije ovih proizvoda, skladištenje, označavanje, način tovarenja, procedura
u slučaju oštećenja, bezbednost, osiguranje od štete i garancije.
Materijali, komponente, intelektualna svojina ili druga dobra koja je nabavio ko-
risnik ili treća strana su predmet iste procedure kao i nabavljeni proizvodi od strane
organizacije u pogledu prijemnih ispitivanja, skladištenja i provere kvantiteta i kvaliteta
pre upotrebe.
Ako se bilo koja imovina korisnika izgubi, ošteti ili ako se na neki drugi način ut-
vrdi da je nepogodna za korišćenje, o ovome mora da se obavesti korisnik i o tome
održavaju zapisi.
6.4.5.5 Čuvanje proizvoda
Organizacija mora da sačuva usaglašenost proizvoda i njegovih delova u toku real-
izacije internih procesa i isporuke do planiranog odredišta.
Proizvodi i njegovi delovi se čuvaju u skladištu u uslovima koje je defi nisao proizvođač
tako da ne dođe do oštećenja ili degradacije njihovih karakteristika. Svako skladište ima
najmanje tri odvojene celine:
��prijemni i otpremni deo skladišta,
��deo skladišta za čuvanje verifi kovanih proizvoda u kome postoje celine;
o za verifi kovane proizvode bez posebnih zahteva,
o za verifi kovne proizvode sa specijalnim zahtevima za čuvanje,
o za proizvode koje je nabavio kupac,
��deo skladišta za neusagalešene proizvode u kome postoje celine:
o za oštećene i kontaminirane proizvode,
o za proizvode kojima je istekao rok trajanja,
o za povučene proizvode.
Kada se radi o skladištenju prehrambenih proizvoda ili lekova, u skladišne prosto-
rije je zabranjeno ulaziti nepropisno odeven i uvoditi životinje. Lica koja su bolesna ne
smeju ulaziti u skladišni prostor.
Na prozorima skladišta su postavljene mrežice za sprečavanje ulaska insekata.
Primenjuju se mere DDD za sprečavanje pojave glodara i drugih štetočina.
250
Medicinski proizvodi se čuvaju odvojeno od ostalih proizvoda i pod uslovima speci-
fi ciranim od strane proizvođača, u nameri da se izbegne kvarenje proizvoda zbog uti-
caja svetla, vlage i temperature. Proizvodi koji zahtevaju specijalne uslove čuvanja (kao
narkotici, proizvodi koji zahtevaju posebnu temperaturu pri čuvanju), odmah se iden-
tifi kuju i čuvaju u skladu sa pisanim instrukcijama i zahtevima propisa.
Kada uslovi skladištenja zahtevaju, u skladišnom prostoru se meri i prati tempera-
tura ambijenta o čemu se vodi periodična evidencija. Izveštaji o temperaturi se moraju
redovno raditi da se demonstrira da ne postoje prekomerne temperaturne oscilacije.
Adekvatne mere opreza moraju biti preduzete da ne bi došlo do rasipanja ili lom-
ljenja, kontaminacije mikroorganizmima i kroskontaminacije.
U skladištu postoji primena sistema FIFO koji osigurava pravilnu rotaciju proizvoda
po pravilu (“prvo ušlo, prvo izašlo”) sa čestim i redovnim proverama da li sistem tačno
funkcioniše. Proizvodi kojim je istekao rok trajanja, fi zički se odvajaju od ostalih proiz-
voda u prostor za neusaglašene proizvode, posebno označavaju i takvi se ne prodaju
niti isporučuju kupcu.
Kada se to zahteva opremanje i distribucija proizvoda obuhvata mere zaštite od
oštećenja i atmosferskih uticaja. U tom slučaju proizvodi se isporučuju na takav način
da se sačuva njihova identifi kacija (naziv, proizvođač, rok trajanja, itd.) i da se obez-
bede od moguće kontaminacije drugim proizvodima ili materijalima. Tokom isporuke
i transporta preduzimaju se adekvatne mere opreza u pogledu rasipanja, lomljenja ili
krađe, te zaštititi proizvoda od neprihvatljive temperature, hladnoće, svetla, vlage i
drugih nepoželjnih uticaja, kao i od delovanja mikroorganizama ili štetočina. Proizvo-
di koji zahtievaju kontrolisanu temperaturu moraju biti transportovani na specijalan i
adekvatan način.
6.4.6 Upravljanje uređajima za praćenje i merenje
Utvrđena su praćenja i merenja procesa i proizvoda, kao i neophodni uređaji za to,
da bi se obezbedili tačni rezultati.
Defi nisan je proces koji obezbeđuje da je opremu za merenje neophodno:
- etalonirati ili verifi kovati u specifi ciranim intervalima ili pre upotrebe, etal-
onima sledljivim do međunarodnih ili nacionalnih etalona.
- podešavati ili ponovo podešavati ako je potrebno;
- identifi kovati, da bi se omogućilo da se odredi status etaloniranja;
- zaštititi od podešavanja koja bi rezultat merenja učinila pogrešnim i
- zaštititi od oštećenja ili kvara u toku rukovanja, održavanja i skladištenja.
Kada se utvrdi da oprema nije usaglašena sa zahtevima mora se oceniti i zapisati
validnost prethodnih rezultata merenja. U tom slučaju preduzimaju se odgovarajuće
mere za tu opremu i za proizvod, na koji je to imalo uticaja. Održavaju se zapisi o rezul-
tatima etaloniranja i verifi kacije.
251
6.5 Merenje, analize i poboljšanja
6.5.1 Opšte
Organizacija je obavezna da planira i primenjuje neophodne procese praćenja, me-renja, analize i poboljšanja koji treba da budu:
��integrisani u procese realizacije usluga, (ključne procese i tehnološke ili admin-istrativne podprocese) tako što prate ili mere podatke o parametrima procesa tokom njihovog odvijanja,
��defi nisani kao procesi verifi kacije proizvoda, (kontrolisanja i ispitivanja) u pri-jemu, procesu realizacije i kod isporuke usluge,
��integrisani u proces menadžmenta ciljevima, kao deo procesa izrade godišnjeg biznis plana, kroz:
��izbor performansi kao indikatora ostvarenja ciljeva, kao i kroz
- izveštaje o ostvarenju tih ciljeva, njihovo preispitivanje od strane rukovod-stva,
- preduzimanje poboljšanja i novacija na osnovu provedenih analiza i pre-ispitivanja.
��defi nisani kao posebni procesi za:
- provere IMS-a,
- vrednovanje usaglašenosti zakonskih i drugih zahteva iz oblasti životne i radne sredine,
- preduzimanje korektivnih mera na osnovu istraživanja neusaglašenosti us-luga, životne sredine, zdravlja i bezbednosti i IMS-a, odnosno istraživanja incidenata ili vanrednih situacija,
- preduzimanje preventivnih mera da ne dođe do neusaglašenosti, incidenata ili vanrednih situacija,
- preduzimanje poboljšanja i inovacija na osnovu provedenih analiza ili ideja zaposlenih.
Ovi procesi koriste statističke tehnike za grafi čki prikaz trendova analiziranih po-
dataka.
6.5.2 Zadovoljstvo kupaca (korisnika)
Kao jedno od merenja performansi IMS-a prate se informacije o zapažanju kupaca ili korisnika o tome, u kojoj meri je ispunila njegove zahteve.
Ocena reklamacija kupaca je primarni kriterijum za ocenu zadovoljstva korisnika. Pored ovoga defi niše se metod za utvrđivanje kriterijuma za ocenu, za dobijanje ocena i za njihovu analizu.
Podaci merenja zadovoljstva kupaca se uključuju u preispitivanje IMS od strane
menadžmenta.
252
6.5.3 Interna provera
Interne provere se provode jedanput godišnje kao deo kontinualnih poboljšanja
primene i efektivnosti IMS. Cilj je da se utvrdi usaglašenost sa DIMS i zahtevima ovog
standarda.
Procedura interne provere defi niše odgovornosti, planiranje, primenu i dokument-
aciju za internu proveru prema standardu ISO 19011:2002.
PMIMS je odgovoran za planiranje, primenu, ocenu, dokumentaciju i nadzor
provođenja korektivnih i preventivnih mera i poboljšanja, kao rezultat nalaza interne
provere. On vodi listu internih proveravača.
PMK kompletira plan provere i dostavlja ga rukovodiocima oblasti koje se prove-
ravaju dovoljno vremena pre provere.
Proveravači su odgovorni da formiraju listu pitanja za proveru baziranu na zahtevi-
ma ovog standarda i usaglašenu sa DIMS. Tokom provere proveravači utvrđuju
usaglašenosti, neusaglašenosti, potencijalne neusaglašenosti, a zajedno sa rukovodio-
cima oblasti koje se proveravaju i područja za poboljšanja.
Rukovodioci oblasti koja se proveravaju su odgovorni za kooperativnost sa
proveravačima, za primenu mera, bez nepotrebnog odlaganja, za otklanjanje utvrđenih
neusaglašenosti i njihovih uzroka.
Naknadne aktivnosti moraju da obuhvate i verifi kaciju preduzetih mera i izveštavanje
o rezultatima verifi kacije.
Rezultati interne provere se dokumentuju u izveštaju o proveri, koji se uključuju u
preispitivanje IMS od strane menadžmenta.
6.5.4 Praćenje i merenje performansi procesa
Svaki proces ima defi nisane performanse koje se prate i mere tokom odvijanja pro-
cesa:
Performanse procesa obuhvataju, gde je primenjivo:
��parametre koji predstavljaju indikatore ciljeva kvaliteta , životne sredine, zdrav-
lja i bezbednosti koji se odnose na procese,
��koji se odnose na proces,
��parametre efi kasnosti i efektivnosti odvijanja procesnih aktivnosti (rokovi,
procesna vremena, iskorišćenost kapaciteta, ostvareni rezultati, itd.),
��tehnološke parametre kod proizvodnih procesa (kada postoje) i
��parametre učinka životne sredine i efektivnosti performansi zdravlja i bezbed-
nosti na radu.
Za svaku performansu koji se prati i meri primenjuje se odgovarajuća me toda. Pred-
stavljeni rezultati moraju pokazati sposobnost procesa da postigne planirane rezultate.
253
Kada se planirani rezultati ne postignu, preduzimaju se korekcije ili korektivne mere,
gde je moguće, da bi se osigurala usaglašenost proizvoda ili usluge.
Planiranje praćenja i merenja performansi procesa je defi nisano u procedurama koje
opisuju određeni proces, u ciljevima kvaliteta i u operativnim dokumentima koji služe
za upravljanje procesom (planovi, radni nalozi, tehnologije, itd.).
6.5.5 Praćenje i merenje karakteristika proizvoda ili usluga
Praćenje i merenje karakteristika proizvoda se vrši u fazama prijema komponenti, u
procesu izrade ili montaže i na fi nalnom proizvodu pre isporuke ili puštanja u rad, da
bi se verifi kovalo da su ispunjeni zahtevi za proizvod.
Planom kvaliteta odnosno planom kontrolisanja i ispitivanja defi niše se sadržaj kon-
trolisanja i ispitivanja proizvoda. Planom se defi nišu mogućnosti kada se prijemno ispi-
tivanje proizvoda vrši kod isporučioca, kada ispitivanje proizvoda vrši treća nezavisna
strana i kada ispitivanje obavlja korisnik.
Kao dokaz o usaglašenosti proizvoda sa kriterijumima za prihvatanje održavaju se
zapisi iz kojih se vidi koje osobe su ovlašćene za puštanje proizvoda.
Svaki projekat se proverava i verifi kuje pre njegovog odobravanja za primenu. Ovu
proveru obavlja osoba koja ne učestvuje u njegovoj izradi (kada projektovanje vrši sama
organizacija), koja ima stručnost za proveru takvog dokumenta.
Puštanje proizvoda i usluge ne smeju se obaviti sve dok se na zadovoljavajući način
ne kompletiraju planirane provere, osim ukoliko nije drugačije odobreno od relevant-
nog organa i, gde ima smisla, od korisnika.
6.5.6 Upravljanje neusaglašenostima
6.5.6.1 Upravljanje neusaglašenim proizvodom i ispunjenjem zahteva
EMS-a i OH&SMS-a
Principi
Neusaglašenost podrazumeva odstupanje:
��U odnosu na zahteve za proizvod koja se utvrđuje merenjem karakteristika
proizvoda i performansi procesa.
��U odnosu na zahteve sistema životne sredine i na efektivnost sistema.
��U odnosu na odgovarajuće radne standarde, praksu, procedure, zahteve pro-
pisa, itd, i zahteve OH&S menadžment sistema.
Svaka neusaglašenost sa utvrđenim zah te vi ma, identifi kuje se i sa njime se upravlja,
kako bi se sprečila neželjena upotreba ili isporuka, odnosno odvijanje procesa.
Svaki zaposleni je odogovoran da izvesti nadređenog rukovodioca o neusaglašenosti
koju je utvrdio.
254
Rešavanje neusaglašenosti
Neusaglašenost se rešava na jedan ili više sledećih načina:
- zaustavljanje procesa i/ili uklanjanje resursa koji može dovesti do stvaranja
novih neusaglašenosti na proizvodu, ili do ugrožavanja radne i životne sre-
dine,
- prihvatanje proizvoda u postojećem stanju odobravanjem njegovog korišćenja,
puštanja ili prihvatanja na osnovu naknadne dozvole za odstupanje od koris-
nika, ako je potrebna,
- preduzimanjem mera za otklanjanje utvrđene neusaglašenosti proizvoda
uključivo i reklamacije isporučiocu,
- preduzimanjem mera za sprečavanje originalno planirane upotrebe ili primene
proizvoda, tako što se odbacuje,
- obustavljanje primene dokuemnta i/ili parametra procesa i/ili sistema dok se
izvrši istraživanje uzroka neusaglašenosti i ne provedu korektivne mere.
Moraju se održavati zapisi o prirodi neusaglašenosti i o svim naknadno preduzetim
merama, uključujući naknadne dozvole za odstupanja.
Kada se neusaglašenost reši, proizvod se mora podvrgnuti ponovnoj verifi kaciji, da
bi se pokazala usaglašenost sa zahtevima, a kada se radi o promenama koje dovode do
pojave novih aspekata životne sredine i opasnosti po zdravlje i bezbednost na radu,
preduzimaju se ocene njihovog rizika.
Kada se radi o neusaglašenosti na tehničkoj dokumentaciji, dokument sa greškom se
dalje dostavlja autoru da ga kroz reviziju ispravi, po utvrđenoj proceduri za izmenu do-
kumentacije. Kada se neusaglašenost otkrije izvan organizacije, dokument sa greškom
se dostavlja rukovodiocu projekta koji obezbeđuje njegovu daljnu zamenu. Dokument
sa greškom se označava da bi se izbegla njegova upotreba.
6.5.6.2 Istraživanje incidenta
Svaki zaposleni je odgovoran da trenutno reaguje i da u najkraćem mogućem roku
i na najprikladniji način obavesti o pojavi incidenata – događaja povezanog sa radnim
aktivnostima koji je doveo ili može da dovede do povrede, oštećenja zdravlja ili smrtnog
ishoda.
Istraživanje i analiza incidenta sadrži sledeće elemente:
- vrstu povrede ili oštećenja zdravlja,
- osnovne uticajne faktore koji mogu biti uzrok pojavi incidenta,
- detaljan opis događaja,
- identifi kovanje potrebe za korektivnim merama,
- identifi kovanje područja za preventivne mere,
- identifi kovanje područja za poboljšanja i inovacije.
255
6.5.6.3 Reagovanje u vanrednim situacijama
Organizacija utvrđuje potencijalne neželjene događaje koji mogu dovesti u opasnost
zdravlje i bezbednosti lica, životnu sredinu i imovinu preduzeća i mogu dovesti do van-
redne situacije, kao što su:
� Nekontrolisane emisije ili izlivanja opasnih gasova ili otpadnih voda iz procesa
u atmosferu, na tlo ili u vodu.
��Požari većih razmera izazvani nehatom, nepažnjom, atmosferskim pražnjenjem,
neispravnim uređajima i instalacijama, davima zavarivanja, sečenja i lemljenja i
sl. Mesta sa izraženom opasnošću za pojavu požara mogu biti:
- kotlarnice,
- trafostanice,
- mesta gde se vrši pretakanje goriva
- mesta sa zapaljivim tečnostima u kotlarnicama,
- skladišta zapaljivih materia, itd.
��Poplave.
��Udesi sa prevrtanjem i/ili izlivanjem goriva i drugih opasnih materija iz trans-
portnih sredstava (drumski, železnički, vodni), itd.
Kada se radi o događajima koji prema utvrđenim kriterijumima predstavljaju vanre-
denu situaciju proglašava se vanredna situaicja, i aktiviraju sve nadležne službe u orga-
nizaciji i van nje neophone za reagovanje u vanrednim situacijama.
Svi zaposleni, zavisno od nivoa proglašene vanredne situacije, dužni su da se
ponašaju i da provode mere u skladu sa planovima za datu vanrednu situaciju i odlu-
kama tima za vanredne situacije.
6.5.7 Analiza podataka
Podaci se prikupljaju i analiziraju da bi se ocenilo u kojoj je meri IMS pogodan i
efektivan i da se utvrde područja za poboljšanja.
Analiza podataka obuhvata informacije na sledećim tačkama:
- zadovoljstvo korisnika;
- ocena ispunjenja ciljeva,
- usaglašenost sa zahtevima propisa, standarda i korisnika,
- istraživanje incidenata i reagovanja u vanrednim situacijama,
- karakteristikama i procesa i proizvoda, uključujući trendove,
- mogućnosti za preventivne i korektivne mere i
- ocena isporučilaca.
256
Jedanput godišnje, u okviru godišnjeg biznis plana, defi nišu se ciljevi za navedene
podatke. Podaci i informacije se statistički obrađuju. Njihovi trendovi se analiziraju
kroz zajedničke izveštaje za preispitivanje IMS-a od strane menadžmenta i o ostva-
renju godišnjeg biznis plana. Tada se utvrđuje progres ostvarivanja ciljeva organizacije,
svake funkcije i procesa, kao mera efektivnosti IMS-a.
6.5.8 Poboljšavanje
6.5.8.1 Stalno poboljšavanje
Sistematično otklanjanje uzroka (potencijalnih) neusaglašenosti ostvaruje se kroz
preduzimanje korektivnih i preventivnih mera, a poboljšavanje perfomansi proizvoda,
procesa i IMS-a ostvaruje se kroz stvaranje prilika za poboljšanja i inovacije.
Polazna tačka za kontinualna poboljšanja uključuje:
- politiku kvaliteta, životne sredine, zdravlja i bezbednosti,
- ciljeve kvaliteta, životne sredine, zdravlja i bezbednosti,
- rezultate internih i eksternih provera,
- analize podataka,
- korektivne i preventivne mere,
- poboljšanja i inovacije i
- preispitivanja od strane rukovodstva.
Generisanje kontinualnih poboljšanja se vrši u okviru godišnjg biznis plana u koga su
integrisani ciljevi kvaliteta, životne sredine, zdravlja i bezbednosti. Analiza ostvarenja
godišnejg biznis plana sadrži i analizu ostvarenja ovih ciljeva sa merama poboljšanja.
6.5.8.2 Korektivne mere
Uzrok utvrđene neusaglašenosti se može otkloniti preduzimanjem korektivne mere.
U tom cilje je defi nisana procedura, kojom se utvrđuju sledeće aktivnosti za:
- preispitivanje neusaglašenosti (uključujući žalbe korisnika), istrživanja incide-
nata i analize vanrednih situaicja;
- utvrđivanje uzroka neusaglašenosti, incidenata i vanrednih situacija;
- vrednovanje potrebe za merama koje će osigurati da se neusaglašenosti, inci-
dent ili vanredna situacija ne ponove;
- defi nisanje i primenu neophodnih mera;
- zapisivanje rezultata preduzetih mera i
- preispitivanje preduzetih korektivnih mera.
257
6.5.8.3 Preventivne mere
Uzrok potencijalne neusaglašenosti se može otkloniti preduzimanjem preventivne
mere. U tom cilju defi nisana je procedura, kojom se utvrđuju sledeće aktivnosti za:
- utvrđivanje potencijalnih neusaglašenosti i njihovih uzroka;
- vrednovanje potrebe za merama, da bi se sprečilo pojavljivanje neusagla-
šenosti;
- utvrđivanje i primenu potrebnih mera;
- zapise o rezultatima preduzetih mera i
- preispitivanje preduzetih preventivnih mera.
Menadžer svake organizacione celine je odgovoran za preduzimanje korektivnih i
preventivnih mera. Ovi su obavezni da motivišu sve zaposlene da utvrđuju potencijalne
uzroke neusaglašenosti i područja za poboljšanja i inovacije, da ih analiziraju i da pre-
duzimaju mere za njihovo eliminisanje odnosno ostvarivanje.
Svaki zaposleni je obavezan da izvesti o neusaglašenostima u području svoga rada i
da predlaže korektivne i preventivne mere, a prema svojim mogućnostima i poboljšanja
i inovacije.
Inicijativa za preduzimanje korektivnih i preventivnih mera, odnosno poboljšanja i
inovaicja može doći od:
- reultata internih provera,
- rezultata eksternih provera, posebno od sertifi kacione provere,
- neusaglašenosti na proizvodu, procesu, IMS-u,
- istraživanja incidenata,
- analize vanrednih situacija,
- reklamacija kupaca,
- predloga rukovodstva,
- istraživanja tržišta,
- benčmarking aktivnosti,
- predloga zaposlenih, itd.
258
6.6 Sertifi kacija IMS-a
Sistem kvaliteta se mora redovno proveravati i ocenjivati, da bi se utvrdilo njegovo
funkcionisanje i efekti koje daje za obezbeđenje kvaliteta. Na slici 6.6-1 su prikazane
različite vrste provera i ocenjivanja koje se koriste. Provere sistema kvaliteta se organi-
zuju i vode po standardu ISO 19011:2002, koji služi za provere menadžment sistema
kvaliteta po ISO 9001:2000 i životne sredine po ISO 14001:2005. Isti standard se može
primeniti i za proveru menadžemt sistema zdravlja i bezbednosti zaposlneih po OH-
SAS 18001.
Provera prve strane. Redovna interna provera sistema kvaliteta, koju obavljaju os-
posobljeni kadrovi iz organizacije–interni proveravači, je obaveza održavanja samog
sistema. Interna provera je planska aktivost koja se provodi od ranih faza projektovanja
sistema, njegovog uvođenja da bi se utvrdio stepen primene, pa sve do merenja efeka-
ta sistema kvaliteta. Rezultati interne provere predstavljaju osnovu za preduzimanje
poboljšanja i deo su izveštaja koji se dostavlja rukovodstvu na redovno preisptivanje
sistema kvaliteta.
Interna provera se često provodi i po zahtevu rukovodstva u cilju provere funk-
cionisanja pojedinih delova poslovnog procesa u koji je uveden sistem kvaliteta. In-
terna provera obuhvata pored sistema kvaliteta i proveru proizvoda, procesa i sl.
Slika 6.6-1: Vrste provere i ocene
Pored interne provere koja određuje efektivnost sistema kvaliteta po ISO 9001, u
kompanijama se primenjuje i samoocenjivanje kao mera dostizanja ciljeva TQM.
259
Provera druge strane. Svaki kupac može da zahteva proveru sistema kvaliteta svoga
isporučioca. Ta provera se naziva eksterna provera ili provera druge strane. Da bi se
izbegle stalne provere druge strane, uvode se provere treće ovlašćene strane.
Provera treće strane. Provera treće ovlašćene strane se provodi u cilju ocene sistema
kvaliteta i dobijanja sertifi kata, ukoliko je sistem kvaliteta usklađen sa zahtevima stan-
darda ISO 9001. Taj sertifi kat se prihvata kao objektivan dokaz o posedovanju opera-
tivnog sistema kvaliteta, čime se stiče naziv priznati isporučilac. Sertifi kaciju sistema
kvaliteta vrši ovlašćena treća strana, koja mora zadovoljiti uslove za to.
Uticaj provere na efektivnost sistema. Rasprostranjenost zahteva za sertifkaci-
ju QMS je u najvećoj meri doprinela širenju primene standarda ISO 9001. Sa druge
strane, svođenjem svrhe primene QMS samo na zadovoljenje zahteva sertifi kacije (što
je čest slučaj), postavlja se pitanje da li se time ostvaruje i efektivnost takvog sistema.
Odgovornost sertifi kacionih tela postaje sve veća. Sertifi kaciona tela u želji da osvoje
što veći deo tržišta, često upadaju u konfl ikt interesa tako što sami vrše konsultacije “u
hodu” i pripreme fi rmi – budućih klijenata, koje onda sertifi kuju (!). Istovremeno se
regrutuju ocenjivači, koji imaju formalna zvanja i obuke, ali bez dovoljno iskustva, što
vodi neujednačenosti kriterijuma kod sertifi kacije, te formalnoj, a ne suštinskoj oceni
sistema kvaliteta. Sve to često dovodi do kontraproduktivnih efektata koji se svode na
to da se QMS uvodi i poboljšava “samo za sertifi kaciju”.
U ovakvoj situaciji, mnoge ozbiljne fi rme, preduzimaju dodatnu proveru svojih
isporučilaca iako su oni sertifi kovani.
Interna provera QMS i samoocenjivanje prema kriterijumima modela izvrsnosti
predstavljaju najbolji način da se proveri efektivnost sistema i da se utvrde mere za
ostvarivanje suštinskih kontinualnih poboljšanja.
Menadžment provere. Na slici 6.6-2 je prikazan dijagram toka jednog programa
provere uspostavljenog na najvišem nivou rukovodstva. Ovaj dijagram (prema ISO
19011:2002) se odnosi podjednako na interne provere, provere druge strane kod prov-
ere isporučilaca ili za provere koje radi treća strana kod sertifi kacije.
Program provere je istovetan kod provere QMS-a i EMS-a, a može se primeniti i
kod provere drugih menadžment sistema, procesa ili proizvoda.
Provera ima za cilj obezbeđenje samoodržavanja i poboljšavanja odgovrajućeg
menadžment sistema. Tokom provere se utvrđuju usaglašenosti i neusaglašenosti
menadžment sistema sa zahtevima odgovarajućeg standarda (ISO 9001 ili ISO 14001),
kao i mogućnosti za poboljšanja. Preduzimanjem korektivnih i preventivnih mera za
eliminisanje uzroka (potencijalinih) neusaglašenosti, te realizacijom poboljšanja sistem
se kontinualno unapređuje.
260
Slika 6.6-2: Upravljanje programom provere
U praksi se program provere jedne organizacije, u toku jedne godine, sastoji od
jedne sertifi kacione odnosno kontrolne provere od strane sertifi kacionog tela i obično
dve interne provere koje vrše interni proveravači. Program sadrži i planske provere
isporučilaca u okviru njihove ocene za ulazak u registar odobrenih isporučilaca. Pored
ovoga moguće su delimične provere organizacije od strane kupaca, bez obzira da li ona
poseduje sertifi kat ili ne.
Za proveru je važno osposobiti proveravače. Na slici 6.6-3 je prikazan koncept
kompetentnosti proveravača za menadžment sistem kvaliteta i životne sredine, koji
se sastoji od opšteg obrazovanja, radnog iskustva iz oblasti za koju se osposobljava,
obuke za proveru i iskustva u proverama. Pored opštih sistemskih znanja, potrebna su
i specifi čna znanja i veštine iz oblasti koja se proverava.
261
Slika 6.6-3: Koncept kompetentnosti proveravača
Šema akreditacije. Pristup tržištu Evropske unije praktično neće biti moguć bez sertifi kata za proizvod i za sistem kvaliteta od strane akreditovanih, međunarodno priznatih sertifi kacionih tela.
Na slici 6.6-4 je prikazana tipična šema za:- akreditaciju sertifi kacionih tela i laboratorija, - sertifi kaciju menadžment sistema (kvaliteta i životne sredine), kadrova i proizvoda i
- ispitivanje i kontrolu proizvoda.
Slika 6.6-4: Šema akreditacije
262
Sve aktivnosti akreditacije, sertifi kacije i ispitivanja prikazani na ovoj šemi spadaju
u oblast dobrovoljnih mera za verifi kacju menadžment sistema, kadrova i proizvoda.
Navedena šema se uspostavlja na nacionalnom nivou prema utvrđenim strandardima,
tako da prestavlja element “evropske kuće kvaliteta”. Ispunjavanjem utvrđenih zahteva
svako telo iz šeme može da postane član udruženja evropskih i međunarodnih akredi-
tacionih i srtifi kacioni tela, čime potvrđuje svoju kompetentnost.
Pitanja za diskusiju i vežbe:
1. Kako su integrisani modeli QMS, EMS i OH&SMS u procesni model IMS?
2. Hijerarhija dokumenata IMS-a.
3. Politika kvaliteta, životne sredine i zdravlja i bezbednosti na radu.
4. Defi nišite za vaš proces studiranja zainteresovane strane i ciljeve prema svakoj
zainteresovanoj strani za tekuću godinu.
5. Izračunajte stepen efektivnosti i efi kasnosti vašeg dosadašnjeg studiranja
uzimajući u obzir prolaznost na ispitima, vreme studranja i druge indikatore.
6. Uradite plan kvaliteta – aktivnosti realizacije sa tačkama provere, plan provere
i specifi kaciju kontrolisanja i ispitivanja u tačkama provere za izvođenje manjeg
inženjering projekta po vašem izboru.
7. Uloga predstavnika za kvalitet i integrisane standarde/sisteme u uspostavljanju
IMS-a.
8. Koje resurse organizacija treba da razvija za uspostavljanje i održavanje IMS-a i
ostvarivanje zadovoljstva zainteresovanih strana?
9. Navedite ključne poslovne procese i predstavite tipičnu mapu procesa.
10. Opišite jedan od ključnih poslovnih procesa – procesi prema kupcima, projek-
tovanje i razvoj, nabavka ili realizacija.
11. Šta se sve prati i meri u IMS-u?
12. Koje vrste provere IMS-a postoje i predstavite šemu akreditacije?
POGLAVLJE 7
Modeli izvrsnosti
Sadržaj:
7.1 Osnovni oblik modela izvrsnosti
7.2 Malkolm Beldridž (MB) model izvsnosti
7.3 EFQM model izvrsnosti
7.4 Japanski model za poslovnu izvrsnost
7.5 Bazni koncept i vrednosti MH modela izvrsnosti
7.6 Oblik MH modela izvrsnosti
7.7 Merenje ostvarenja izvrsnosti
7.8 Kriterijumi MH modela za ocenu izvrsnosti
265
7. MODELI IZVRSNOSTI
7.1 Osnovni oblik modela izvrsnosti
Pošto ne postoji međunarodni standard za TQM, u praksi se defi nišu modeli iz-
vrsnosti koji se zasnivaju na konceptu TQM. Model izvrsnosti nije standard već kreativ-
ni okvir sa kriterijumima koji koriste metod benčmarkinga – poređenja sa drugima i
učenju na njihovim iskustvima za ocenu postignutog nivoa i kreiranje puta ka višim
nivoima izvrsnosti.
MODEL IZVRSNOSTIORGANIZACIJE
MOGU�NOSTI REZULTATIA P
C D
Slika 7.1-1: Osnovni oblik modela izvrsnosti
Model izvrsnosti predstavlja metodologiju TQM-a koja sadrži kriterijume po ko-
jima se ceni do kog nivoa izvrsnosti je stigla organizacija, KAKO (mogućnosti) i ŠTA
(rezultati) treba raditi da taj nivo poveća (slika 7.1-1). Struktura modela izvrsnosti je
smeštena unutar strukture TQM-a i ne može je zameniti. Kriterijumi modela izvrsnosti
predstavljaju operacionalizaciju i kvantifi kaciju elemenata TQM-a. Oni su različiti u
različitim modelima izvrsnosti, a zasnivaju se na kulturnim, tehnološkim, organiza-
cionim i društveno - ekonomskim osobenostima određene zemlje, njenih organizacija
i ljudi.
Mogućnosti (sposobnosti) organizacije sadrže kriterijume koji se odnose na pitanja
kako organizacija pristupa unapređenju svojih performansi. Mogućnosti organizacije
se sastoje od različitih kriterijuma interne organizacije. Zavisno od pojedinog modela
obuhvataju: liderstvo, orijentaciju na kupca i partnerstvo, procese, resurse, ljude, kontinu-
alna poboljšanja i inovacije. Svaki kriterijum je razbijen u brojne potkriterijume, koji
omogućuju da se svaki od njih primeni u organizaciji. Istovremeno na osnovu infor-
macija, koje pokazuju izvrsnost pristupa i širinu razvijanja (rasprostiranja) tog pristu-
pa, vertikalno kroz sve nivoe poslovnih funkcija organizacije i horizontalno u svim
produrčjima i procesima, može se oceniti stepen ostvarene izvrsnosti organizacije.
266
Rezultati organizacije sadrže kriterijume koji se odnose na pitanje šta je organizaci-
ja ostvarila i šta ostvaruje. Rezultati organizacije sadrže kriterijume: proizvod i fi nansi-
jske i nefi nansijske rezultate prema svakom od korisnika organizacije – rezultate prema
kupcima, zaposlenima, društvu i akcionarima. Svaki kriterijum je razbijen u brojne
potkriterijume.
Kriterijumi rezultata organizacije treba da obezbede pokazatelje o:
��aktuelnim performansama organizacije,
��sopstvenim ciljevima organizacije,
i ako je moguće:
��performanse konkurencije
��performanse proseka delatnosti i
��performanse najboljih organizacija u branši.
Pokazatelji rezultata organizacije treba da sadrže trendove performansi i ciljeva i nji-
hovo poređenje sa rezultatima konkurencije i organizacija koje su najbolje u klasi.
Odnos između mogućnosti i rezultata, koji se primenjuje u modelima se kreće
oko 50%:50%. Kod američkog MB modela taj odnos je 55%:45%, dok je kod evropskog
EFQM modela taj odnos 50%:50%. To govori da američke organizacije zahtevaju jače
lidersvo, orijentaciju na kupca, tržište, informacije i analize od evropskih. Evropske or-
ganizacije veću pažnju posvećuju zadovoljenju kupaca, zadovoljenju zaposlenih i uti-
caju na društvo.
Dok se standardizovani menadžment sistemi sertifi kuju od strane akreditovanih ser-
tifi kacionih tela, modeli izvrnosti se koriste za ocene nivoa izvrsnosti organizacije i za
dodele nacionalnih nagrada za kvalitet. Ove nagrade predstavljaju vrhunsko priznanje
organizaciji i njenim performansama.
7.2 Malkolm Beldridž (MB) model izvrsnosti
1987. godine je iniciran model koji se koristi kao osnova za nacionalnu Malkolm
Beldridž nagradu za kvalitet u SAD �24�. Nagradu tradicionalno dodeljuje svake godine
predsednik Sjedinjenih Država na specijalnoj ceremoniji u Vašingtonu. Nagrada se daje
kao godišnje priznanje američkim kompanijama za performanse izvrsnosti. Nagrada
može biti dodeljena za:
��prozvodne organizacije
��uslužne organizacije
��mali biznis
��obrazovne organizacije
267
��zdravstvene organizacije
��neprofi tne organizacije.
MB model ima značajnu ulogu u ostvarivanju konkurentnosti američkih orga-
nizacija tako što:
��pomaže unapređenju performansi organizacija,
��omogućuje komunikacije i širi informacije o najboljoj praksi među svim tipo-
vima organizacija u SAD,
��služi kao radni alat za razumevanje i upravljanje planiranjem, obukom i oce-
nom.
Na slici 7.2-1. je prikazan radni okvir MB modela za performanse izvrsnosti sa re-
lacijama između pojedinih kategorija kriterijuma �124�.
Slika 7.2-1: Relacije između kriterijuma MB modela - sistemska perspektiva
Ciljevi kriterijuma MB modela
�� Kupcu se uvek isporučuje poboljšana vrednost kao rezultat uspeha na
tržištu.
��Poboljšanje celokupnih performansi i sposobnosti organizacije.
Glavne vrednosti i koncept MB modela
��Vizionarsko liderstvo
��Izvrsnost vođena od strane kupca
268
���Organizaciono i lično učenje
���Vrednovanje radne snage i partnera
���Agilnost
���Fokus na budućnost
7. Menadžment za inovacije
8. Menadžment na bazi činjenica
9. Društvena odgovornost
10. Fokus na rezultate i kreiranje vrednosti
11. Sistemska perspektiva
Bazni elementi MB modela
1. Organizacioni profi l
Organizacioni profi l (na vrhu slike 7.2-1) pokazuje način na koji organizacija
funkcioniše. Okruženje, ključni odnosi, strateški izazovi i prednosti su putokaz za per-
formanse menadžment sistema organizacije.
2. Operativni sistem
Operatvini sistem se sastoji od šest kategorija koje defi nišu organizaciju, njenu op-
eracionalizaciju i rezultate. Kriterijumi liderstvo (1), strateško planiranje (2) i fokus na
kupce i tržište (3) predstavlja trojstvo liderstva. Kriterijumi fokus na radnu snagu (5),
menadžment procesima (6) i rezultati (7) predstavljaju trojstvo rezultata. Horizontalna
stelica u centru modela povezuje trojstvo liderstva sa trojstvom rezultata, prestavljajući
kritičnu vezu za uspeh organizacije.
3. Osnova sistema
Merenje, analize i menadžment znanjem (kategorija 4) su kritični za efektivnost
menadžmenta organizacije i na činjenicama zasnovan, znanjem vođen sistem za
unapređenje performansi i konkurentnosti. Merenje, analize i menadžment znanjem
obezbeđuju osnovu za performanse menadžment sistema.
Kriterijumi za performanse izvrsnosti
1. Liderstvo: Sistem liderstva, vrednosti, očekivanja i javne odgovornosti kompanije.
2. Strateško planiranje: Efektivnost strateškog i poslovnog planiranja, odnosno razvoj
planova sa fokusom na performanse zahteva kupca i na performanse operativnih
zahteva.
3. Fokus kupca i tržište: Kako kompanija određuje zahteve i očekivanja kupca i tržišta,
kako uspostavljaju odnose sa kupcima i određuje njihovo zadovoljenje.
4. Merenje, analize i menadžment znanjem: Efektivnost kompletiranih informacija i
analiza za podršku izvrsnosti i tržišnom uspehu od kupca vođenim performansi.
269
5. Fokus na radnu snagu: Uspešnost napora da se ostvari pun potencijal radne snage u
kreiranju visoke performanse organizacije.
6. Menadžment procesima: Efektivnost sistema i procesa za obezbeđenje kvaliteta
proizvoda i usluga.
7. Poslovni rezultati: Trendovi performansi rezultata i poređenje sa konkurentima u
ključnim poslovnim područjima - zadovoljstvo kupaca, proizvodi i usluge orga-
nizacije, fi nansijske i tržištne perfromanse, rezultati prema radnoj snazi, rezultati
sistema liderstva i društvene orgovornosti, i rezultati svih ključnih procesa i pro-
cesa poboljšanja.
Sistem ocenjivanja
Postoje dve dimenzije ocenjivanja: (1) Procesi i (2) Rezultati.
1. Procesi se odnosi na metode koje organizacija koristi za prvih šest kriterijjuma.
Četiri faktora (ADLI) se koriste za ocenu procesa:
- “Pristup” se odnosi na metode koje se koriste u procesu u odnosu na zahteve
kriterijuma i efektivnost njihove primene.
- “Razvijanje” se odnosi na širinu primene pristupa i važnost koju daje orga-
nizacija zahtevima kriterijuma.
- „Učenje“ se odnosi na pristup kroz ciklus ocena i poboljšanja i ohrabrivanje
proboja kroz inovacije.
- „Integracija“ se odnosi na širinu na kojoj je pristup usklađen sa organizacionim
potrebama identifi kovanim u profi lu organizacije i kriterijumima.
2. “Rezultati” se odnose na rezultate i izlaze iz organizacije, a primenjuju se na sedmi
kriterijum. Četiri faktora (LeTCI) se koriste za ocenu rezultata:
- „Nivo“ se odnosi na tekući nivo performansi.
- „Trend“ se odnosi na nivo poboljšanja performansi ili održivost dobrih perfor-
mansi.
- „Poređenje“ se odnosi na konkurente, slične organizacije ili industrijske lidere.
- „Integracija“ se odnosi na širinu performansi rezultata u odnosu na postavljene
ciljeve.
Nivo izvrsnosti organizacije
U tabeli 7.2-1 su dati karakteristični nivoi zrelosti odnosno izvrsnosti kod ocene
procesa (prvih šest kriterijuma) u okviru MB modela izvrsnosti. Za svaki nivo je data
ilustracija načina vođenja operacija u organizaciji u odnosu na strateške i operativne
ciljeve, sa opisom tipičnih karakteritika tog načina rada.
270
Tabela 7.2-1: Nivoi zrelosti odnosno izvrsnosti procesa u organizaciji �124�.
R.
br.
Stepen
izvrsnostiIlustracija načina rada Karakteristike organizacije
(1) Reakcija na
probleme
(0–25%)
Operacije se mogu okarak-
terisati pre kao pojedinačne
aktivnosti nego kao procesi, a
rasrpostranjen je odgovor na
trenutne potrebe ili probleme.
Ciljevi su slabo defi nisani.
(2) Početni
sistematični
pristupi
(30–45%)
Organizacija je u početnom
stadijumu vođenja operacija
kroz procese sa ponavljanjima,
ocenama i poboljšanjima kroz
organizacione celine. Strategija
i kvantitativni ciljevi se počinju
defi nisati.
(3) Potpuni pris-
tupi
(50–65%)
Operacije se karakterišu pro-
cesima koji su ponavljajući i
koji se redovno ocenjuju u cilju
poboljšanja, sa širenjem učenja
i koordinacije unutar organiza-
cionih celina. Procesi su us-
mereni ključnim strategijama i
ciljevima organizacije.
(4) Integrisani
pristupi
(70–100%)
Operacije se karakterišu pro-
cesima koji su ponavljajući i
koji se redovno ocenjuju u cilju
promena i poboljšanja u sarad-
nji svih organizacionih celina
kojih se tiču. Efi kasnost kroz
organizacione celine se ost-
varuje kroz analize, inovacije,
i širenje informacja i znanja.
Procesi i merenja pokazuju
progrese u ključnim strateškim
i operativnim ciljevima.
271
7.3 EFQM model izvrsnosti
Na slici 7.3-1 prikazan je oblik evropskog modela izvrsnosti, koji je razvila EFQM
- Evropska fondacija za menadžment kvaliteta 1992. godine, a koji je unapređen 1999.
godine. Model služi kao osnova za dodelu evropske nagrade za kvalitet. Nagrada se
dodeljuje za �5�:��velike kompanije i
��mala i srednja preduzeća.
Slika 7.3-1: EFQM model izvrsnosti �111�
Premisa modela izvrsnosti
EFQM Model izvrsnosti je kreativni okvir zasnovan na 9 kriterijuma. Pet od njih su
“MOGUĆNOSTI” a pet “REZULTATI”. “MOGUĆNOSTI” pokazuju šta organizacija
radi. “REZULTATI” pokazuju šta organizacija ostvaruje. “REZULTATI” su uzrokovani
sa “MOGUĆNOSTIMA”, a “MOGUĆNOSTI” se unapređuju koristeći povratne infor-
macije od “REZULTATA”.
Model, koji poznaje više pristupa za ostvarivanje održive izvrsnosti u svim aspekti-
ma performansi, zasnovan je na premisi da:
“Izvrsni rezultati sa respektom na Performanse, Kupce, Ljude i Društvo ostvaruju se
kroz Liderstvo vođeno Politikom i Strategijom, a isporučuju se kroz Ljude, Partnerstvo i
Resurse, i Procese”.
272
Fundamentalni koncept izvrsnosti
EFQM model izvrsnosti namenjen je da pomogne kompanijama da izgrade sop-
stveni pristup u postizanju izvrsnosti. Unutar ovog modela ima nekoliko baznih kon-
cepata koji su obavezni za njegovu primenu:
1. Orijentacija na rezultate
Izvrsnost predstavlja ostvarivanje rezultata koji oduševljavaju sve korisnike (stake-
holders).
2. Fokus na kupca
Izvrsnost je kreiranje održive vrednosti za kupaca.
3. Liderstvo i postojanost odlučnosti
Izvrsnost je vizionarsko i inspirativno liderstvo, povezano sa postojanost odlu-
čnosti.
4. Menadžment procesima i činjenicama
Izvrsnost je upravljanje organizacijom kroz skup međusobno nezavisnih i poveza-
nih sistema, procesa i činjenica.
5. Razvoj i uključivanje zaposlenih
Izvrsnost je maksimiziranje doprinosa zaposlenih kroz njihov razvoj i uključivanje.
6. Kontinulano učenje, inovacije i poboljšanja
Izvrsnost je bacanje izazova statusu-kvo i ostvarivanje promena korišćenjem učenja
za kreiranje inovacija i prilika za poboljšanja.
7. Razvoj partnerstva
Izvrsnost je razvoj i održavanje partnerstva u kom se dodaju vrednosti.
8. Društvena odgovornost
Izvrsnost je prevazilaženje minimalnih propisanih obaveza u društvu u kome orga-
nizacija radi i težnja ka razumevanju i odgovaranju na očekivanja korisnika iz društva.
Kriterijumi za ostvarenje poslovne izvrsnosti
1. Liderstvo
Kako ponašanje i mere izvršnog menadžment tima i ostalih lidera inspirišu,
podržavaju i promovišu kulturu TQM.
Potrebna je evidencija:
1a. kako lideri vidno demonstriraju svoju odgovornost prema kulturi TQM,
1b. kako podržavaju poboljšanje ličnim uključivanjem obezbeđujući
odgovarajuće resurse i svoju ličnu pomoć,
1c. kako se uključuju u relacije sa kupcima, dobavljačima i drugim eksternim
organizacijama,
1d. kako priznaju i nagrađuju napore i rezultate zaposlenih.
273
2. Politika i strategija
Kako organizacija formuliše, razvija, i preispituje svoju politiku i strategiju i kako je
pretvara u planove i akcije.
Potrebna je evidencija o tome kako su politika i strategija bazirane na informacijama
koje su:
2a. relevantne i potpune,
2b. razvijene,
2c. komunicirane i primenjene,
2d. redovno ažurirane i poboljšavane.
3. Ljudi
Kako organizacija postiže pun potencijal svojih zaposlenih.
Potrebna je evidencija o zaposlenima; odnosno kako se:
3a. planiraju i razvijaju kao resursi,
3b. podržavaju u razvijanju sposobnosti,
3c. kontinualno preispituju njihove performanse, u ispunjavanju ciljeva,
3d. kako su uključeni, ovlašćeni i priznati,
3e. kako organizacija ostvaruje efektivan dijalog sa njima,
3f. kako se vodi briga o zaposlenima.
4. Resursi i partnerstvo
Kako organizacija upravlja efektivno i efi kasno sa resursima.
Potrebna je evidencija kako se upravlja:
4a. fi nansijskim resursima,
4b. informatičkim resursima,
4c. odnosima sa dobavljačima i materijalima,
4d. zgradama, opremom i drugom imovinom,
4e. tehnologijom i intelektualnom svojinom.
5. Procesi
Kako organizacija identifi kuje, upravlja i poboljšava procese.
Potrebna je evidencija:
5a. kako su identifi kovani ključni procesi za uspeh u poslovanju,
5b. o sistematskom upravljanju procesima,
5c. kako su preispitivani i kompletirani ciljevi za poboljšanje procesa,
5d. kako su procesi poboljšavani korišćenjem inovativnosti i kreativnosti,
5e. kako su procesi menjani i kakvi su efekti toga menjanja.
274
6. Rezultati prema kupcima
Šta je organizacija ostvarila u odnosu na zadovoljenje eksternih kupaca.
Potrebna je evidencija o:
6a. mišljenju kupaca o proizvodima i uslugama kompanije i odnosima prema
kupcu,
6b. dodatnim merama za zadovoljstvo kupaca.
7. Rezultati prema ljudima
Šta je organizacija postigla u odnosu na zadovoljenje zaposlenih.
Potrebna je evidencija o:
7a. mišljenju zaposlenih i o njihovom viđenju kompanije,
7b. dodatnim merama za zadovoljenje zaposlenih.
8. Rezultati prema društvu
Šta je organizacija ostvarila za zadovoljenje potreba i očekivanja lokalne, nacionalne
i međunarodne zajednice-dobrovoljno i izvan zakonskih obaveza. Ovo uključuje po-
glede kompanije na kvalitet življenja, životnu okolinu i očuvanje globalnih resursa, kao
i odnose sa vlastima i telima koja regulišu njeno poslovanje.
Potrebna je evidencija o:
8a. tome kako društvo vidi i ceni kompaniju,
8b. dodatnim merama o uticaju kompanije na društvo.
9. Poslovni rezultati
Šta je organizacija ostvarila u odnosu na planirano poslovanje i za zadovoljenje
potreba i očekivanja svih koji imaju fi nansijski interes u organizaciji.
Potrebna je evidencija o:
9a. fi nanisijskim merenjima performansi organizacije,
9b. dodatnim merenjima performansi organizacije.
275
7.4 Japanski model za poslovnu izvrsnost
Ranih pedesetih godina (1951.) u Japanu je uspostavljena Demingova nagrada
za izvrsnost u primeni koncepta TQC. Za razliku od MB i EFQM modela, japanski
model nije dovoljno transparentan za samoocenjivanje. Japansko udruženje inženjera
i naučnika (JUSE) upravlja dodelom nagrade. Efekti japanske nagrade su identifi kacija
kompanije koja predstavlja model za primenu TQC i inspirisanje drugih da je slede u
tome.
Novi japanski TQM model (slika 7.4-1) je kreiran 1997. godine kao rezultat trans-
formacije koncepta TQC u TQM [125].
Slika 7.4-1: Novi japanski model TQM
276
Defi nicija modela
»TQM je menadžment pristup koji u svakom menadžment okruženju teži za
sledećim:
�� Pod jakim liderstvom najvišeg menadžmenta (1), uspostavljanje jasne
srednjoročne i dugoročne vizije i strategije (1).
��Jasna upotreba koncepta, vrednosti (2) i naučnih metoda (3) TQM.
��Posmatranje ljudskih resursa (4) i informacija (5) kao vitalne organizacione
infrastrukture.
�� Pod odgovarajućim menadžment sistemom (6) efektivno realizovati sistem
obezbeđenja kvaliteta (7) i međufunkcionalni menadžment sistem koji obuh-
vata troškove, isporuku, okolinu i bezbednost (8).
�� Uz podršku fundamentalnih organizacionih snaga kao što su tehnologija,
brzina i vitalnost (9a) obezbediti balansirane odnose sa kupcima, zaposlenim,
društvom, isporučiocima i akcionarima (9b).
��Kontinualno realizovati ciljeve organizacije kroz misiju u gradnji respekta pre-
ma njoj i kontinualnog obezbeđenja profi ta (10).«
7.5 Bazni koncept i vrednosti MH modela
Koncept novog modela izvrsnosti sastoji se od deset osnovnih vrednosti, kako sledi:
Orijentacija na rezultate
Izvrsnost organizacije zavisi od sklada u zadovoljavanju interesa svih korisnika or-
ganizacije: kupaca, isporučilaca, zaposlenih, akcionara i društva. To zahteva da planovi
i akcije obezbede zadovoljenje različitih potreba korisnika. Strategija organizacije mora
da sadrži eksplicitne zahteve svih korisnika organizacije, kako bi se moglo ostvariti ba-
lansiranje u slučaju mogućih konfl ikata ili promena.
Orijentacija na kupca
Kvalitet počinje i završava sa kupcem. Kupac je fi nalni sudija kvaliteta proizvoda
i usluga. Cilj organizacije je da ispuni sve iskazane i neiskazane potrebe i očekivanja
sadašnjih i potencijalnih kupaca. Zadovoljstvo kupca se meri i analizira, sa ciljem da
se postigne njegova lojalnost. Svi zaposleni moraju raditi tako da zadovolje eksterne i
interne kupce.
277
Liderstvo
Lideri razvijaju kulturu organizacije. Rukovodioci svih nivoa kreiraju kupcu ori-
jentisan menadžment sistem, sa funkcijama i procesima, koje vode prema izvrsnos-
ti. Najvažniji zadatak lidera je da, u okviru morala i etike delatnosti razvijaju viziju i
strategiju, uz učešće zaposlenih, na način da bude primenjena u svim aktivnostima or-
ganizacije. Odgovornost lidera je da ohrabruju participaciju, učenje i kreativnost svih
zaposlenih.
Razvoj i participacija zaposlenih
Konkurentnost i uspeh organizacije zavise od znanja, sposobnosti i motivacije njen-
ih ljudi. Svaki zaposleni treba da ima mogućnost za razvoj i unapređenje svojih sposob-
nosti.
Pun potencijal zaposlenih se može realizovati kroz širenje poverenja prema njima
i kroz njihovo ovlašćivanje. Svi zaposleni moraju osećati poverenje i uvažavanje od
strane organizacije, učestvujući u razvijanju i realizaciji njenih ciljeva. Kultura komu-
nikacija, kreativnosti i timskog rada treba da bude prepoznatljiv i privlačan stil za sve
zaposlene.
Dugoročna perspektiva
Marketinško liderstvo zahteva dugoročnu orijentaciju, razvoj i odgovornost prema
svim korisnicima organizacije - kupcima, zaposlenim, isporučiocima, partnerima, ak-
cionarima i društvu. Održivi proces poboljšanja i rasta vodi ka promenama, kao što
su nove poslovne prilike, razvoj tehnologije, unapređenje produktivnosti i efi kasnosti,
bolja zaštita okoline, porast zadovoljstva kupaca i dugoročna profi tabilnost.
Orijentacija na procese i preventivu
Aktivnosti u organizaciji se sistematski odvijaju kroz procese, u kojima se kreiraju
vrednosti za kupca. Procesi su postavljeni na osnovama prevencije mogućih grešaka u
realizaciji proizvoda i usluga atraktivnog kvaliteta.
Orijentacija na procese i prevenciju stimuliše aktivnosti analiza i poboljšanja u sva-
kodnevnom radu svih zaposlenih.
Kontinualno učenje, poboljšanja, proboji i inovacije
Ostvarivanje najviših nivoa performansi organizacije zahteva uspostavljanje kulture
kontinualnog učenja, skokovitih poboljšanja uz korišćenje spoljnih mentalnih modela i
uz oslobađanje od nepotrebne prošlosti, priraštajnih poboljšanja i kreacije originalnog
mišljenja i inovacija uz učešće svih.
Menadžment na osnovu činjenica i brz odziv
Kritični faktori uspeha na konkurentskom tržištu su skraćenje vremena odziva or-
ganizacije i brze i fl eksibilne reakcije na potrebe kupaca. To zahteva skraćenje ciklusa
razvoja, proizvodnje i/ili realizacije usluga i isporuke proizvoda i usluga, kao i vremena
odvijanja administrativnih i fi nansijskih procesa. Važno je integralno ostvariti skraćenje
vremena odziva, zahtevani kvalitet i produktivnost.
278
Savremen biznis zavisi od merenja i analize njegovih performansi. Odluke ruko-
vodstva moraju biti bazirane na dokumentovanim i pouzdanim činjenicama, koje su
predstavljene kroz objektivne podatke i informacije.
Partnerstvo
Da bi bolje ostvarivala svoje ciljeve organizacija mora da gradi interno i eksterno
partnerstvo. Partnerstvo se ostvaruje kroz kooperaciju različitih sposobnosti unutar
službi organizacije, kao i prema kupcima, podisporučiocima i vlasnicima. Partnerstvo
zahteva poverenje i odgovarajuću integraciju u generisanju poboljšanja i razvoju novih
vrednosti.
Društvena odgovornost
Organizacija ima dugoročnu društvenu odgovornost koja uključuje i prevazilazi
zahteve zakona i propisa. Ova odgovornost se bazira na etici i moralu organizacije, od-
govornosti za bezbednost proizvoda, zdravlju i bezbednosti zaposlenih, štednji neob-
novljivih prirodnih resursa i čuvanju prirodne okoline.
Organizacija i njeni zaposleni moraju aktivno doprinositi unapređenju društva i
okoline u kom deluju.
7.6 Oblik MH modela izvrsnosti
Potreba za razvojem novog modela izvrsnosti, koji se može efektivno primeniti
na naše organizacije, a da pri tome predstavlja superioran metod za unapređenje nji-
hovih celokupnih performansi, zasniva se na kulturnim, tehnološkim, organizacionim i
društveno - ekonomskim osobenostima naše zemlje, naših organizacija i ljudi. Pri tome
se ne radi o negiranju postojećih trendova u razvoju kvaliteta u svetu, već o kreativnoj
primeni najnovijih svetskih iskustava iz ove oblasti, na naš ambijent i uslove. MH mo-
del izvrsnosti predstavljen u ovoj knjizi, zasniva se na tri osnovna polazišta:
��Rešenjima najpoznatijih svetskih modela izvrsnosti - američkog MB modela
koji se koristi za američku nacionalnu nagradu za kvalitet, evropskog EFQM
modela koji se koristi za evropsku nagradu za kvalitet, ostalih modela [35,36],
kao i iskustava unapređenja kvaliteta u Japanu i drugim državama i organizaci-
jama u svetu.
�� Iskustvima sopstvenih istraživanja koja se odnose na razvoj i primenu pro-
grama unapređenja kvaliteta u našim organizacijama, koja uključuju naše
društvene, ekonomske, tehnološke i kulturne osobenosti, kao i karakteristike
postojeće krize.
��Trendovima daljeg razvoja TQM u svetu.
279
U MH modelu se koriste dve osnovne kategorije kriterijuma i to Mogućnosti orga-
nizacije i Rezultati organizacije čiji je odnos grafi čki prikazan na slici 7.6-1.
Slika 7.6-1: Odnos između mogućnosti i rezultata u MH modelu izvrsnosti
Odnos između mogućnosti i rezultata, koji se primenjuje u modelu je 55%:45%. Taj
odnos proističe iz sume vrednosti elemenata (kriterijuma) koji ulaze u mogućnosti,
odnosno rezultate. Pošto su naše organizacije na opštem nižem nivou, potrebno je
pokloniti veću pažnju unapređenju njihovih mogućnosti. Kod MB modela taj odnos je
takođe 55%:45%, dok je kod EFQM modela taj odnos 50%:50%. To govori da američke
organizacije zahtevaju jače lidersvo, orijentaciju na kupca, tržište, informacije i analize
od evropskih. Evropske organizacije veću pažnju posvećuju zadovoljenju kupaca, zado-
voljenju zaposlenih i uticaju na društvo.
Mogućnosti organizacije sadrže kriterijume koji se odnose na pitanja kako orga-
nizacija pristupa unapređenju svojih performansi. Mogućnosti organizacije se sastoje od
sledećih kriterijuma: liderstvo, orijentacija na kupca i partnerstvo, (menadžment) sistem i
kontinualna poboljšanja i inovacije. Svaki kriterijum je razbijen u brojne potkriterijume,
koji omogućuju da se svaki od njih primeni u organizaciji. Istovremeno na osnovu in-
formacija, koje pokazuju izvrsnost pristupa i širinu razvijanja (rasprostiranja) tog pris-
tupa, vertikalno kroz sve nivoe poslovnih funkcija organizacije i horizontalno u svim
produčjima i procesima, može se oceniti stepen ostvarene izvrsnosti organizacije.
Rezultati organizacije sadrže kriterijume koji se odnose na pitanje šta je organizaci-
ja ostvarila i šta ostvaruje. Rezultati organizacije sadrže kriterijume: proizvod i fi nansi-
jske i nefi nansijske rezultate prema svakom od korisnika organizacije – rezultate prema
kupcima, zaposlenima, društvu i akcionarima. Svaki kriterijum je razbijen u brojne
potkriterijume.
280
Kriterijumi rezultata organizacije treba da obezbede pokazatelje o:
��aktuelnim performansama organizacije,
��sopstvenim ciljevima organizacije,
i ako je moguće:
��performanse konkurencije,
��performanse proseka delatnosti i
��performanse najboljih organizacija u klasi.
Pokazatelji rezultata organizacije treba da sadrže trendove performansi i ciljeva i nji-
hovo poređenje sa rezultatima konkurencije i organizacija koje su najbolje u klasi.
Na osnovu poređenja vrednosti pojedinih elemenata sa MB i EFQM modelom,
defi nisan je sadržaj elemenata i vrednosti svakog od njih za MH model izvrsnosti (slika
7.6-2).
Slika 7.6-2: Vrednovanje elemenata MH modela izvrsnosti
281
Na slici 7.6-3 je grafi čki prikazan principijelni izgled MH modela izvrsnosti.
Slika 7.6-3: Grafi čki prikaz razvijenog MH modela izvrsnosti
MH model za ostvarivanje izvrsnosti je baziran na sledećoj premisi:
Izvrsne rezultate prema kupcima, zaposlenim, akcionarima i društvu ostvaruje or-
ganizacija sa izvanredim proizvodima atraktivnog kvaliteta, liderstvom zasnovanom
na orijentaciji na kupca i na partnerstvo, na uključivanju svih zaposlenih, na viziji i
strategiji, resursima i procesima koji se kontinualno poboljšavaju i inoviraju.
MH model ima tri elementa koji nisu sadržani u EFQM modelu:
��Orijentacija na kupca i partnerstvo
��Veza između onoga što činimo i rezultata koje moramo ostvariti.
U okviru navedena tri kriterijuma u dobroj meri su sadržani zahtevi koji proističu
iz potrebe bazirane na kulturnom, tehnološkom i razvojnom nivou naših organizacija
odnosno njihovih proizvoda.
282
7.7 Merenje ostvarenja izvrsnosti
Izvrsnost predstavlja dinamičan cilj čije su koordinate identične koordinatama po-
jedinih parametara organizacija, koje se mogu oceniti kao najbolja svetska praksa u
klasi.
Koristi se kombinacija dva osnovna metoda za utvrđivanje ciljeva izvrsnosti i za
uspostavljanje procesa kontinualnih poboljšanja i inovacija kojim se ostvaruju ti ciljevi
[5, str. 11]:
• benčmarkinga za utvrđivanje performansi konkurencije i najbolje svetske
prakse u klasi (što se može defi nisati kao ciljevi izvrsnosti organizacije) i za
poređenje sa njom, kao najbolji način za podsticanje i ostvarenje sopstvenih
napora i rezultata ;
• samoocenjivanja za utvrđivanje aktivnosti i rezultata u ostvarivanju stepena
izvrsnosti, koji se odnose na model izvrsnosti i područja u kojima se mogu
izvršiti poboljšanja i inovacije, kao i za planiranje mera poboljšanja i inovacija
čiji se progres dugoročno posmatra.
Benčmarking predstavlja aktivnosti poređenja pojedinačnih procesa ili rezultata sa
sličnim u drugim organizacijama. Na taj način se formira baza podataka za određivanje
ciljeva, za prioritizaciju akcija poboljšanja i inovacija i za kvantifi kaciju potencijala za
to. Metod benčmarkinga se koristi za učenje od najbolje prakse u klasi iz drugih or-
ganizacija uz adaptaciju njihovih modela za korišćenje u organizaciji. To se ostvaruje
stalnim poređenjem sa procesima konkurencije i kompletnim razumevanjem rada sop-
stvenih sistema u organizaciji.
Benčmarking proces obuhvata identifi kaciju, razumevanje i adaptaciju eksterne
prakse za primenu u organizaciji, da bi ona unapredila svoje performanse.
Samoocenjivanje je pozitivan i konstruktivan način fokusiranja i prioritizacije na-
pora u kontinualnim poboljšanjima i inovacijama i način merenja ostvarenja progresa,
koji se stalno ponavlja. Metod je orijentisan na trajna rešenja, povećanje konkurent-
nosti i na dugoročne rezultate.
Samoocenjivanje je multidimenzionalan metod stalnog i sistematičnog preispiti-
vanja u procesu kontinualnih poboljšanja i inovacija:
- Šta smo postigli?
- Mogućnosti koje imamo za buduća poboljšanja i inovacije.
- Veza između onoga što činimo i rezultata koje moramo ostvariti.
Model je baziran na konceptu da će organizacija postići najbolje rezultate
uključivanjem zaposlenih u organizaciju kontinualnih poboljšanja i inovacija sopst-
venih procesa i proizvoda.
283
Tabela 7.7-1: Razlike između provere i samoocenjivanja [123, str. 4]
Provera
(Audit)
Samoocenjivanje
(Self-assessment)
��Provera usklađenosti sa standardima��Pozicioniranje prema utvrđenom
radnom okviru
��Tendencija ka negativnostima - isti-
canje neusklađenosti
��Identifi kacija dostignuća i područja
za poboljšanja i inovacije
��Obično se vrši od “eksternih ekspera-
ta” ili specijalista koji se doživljavaju
kao “policijske snage”
��Obično se vrši samostalno, uz pomoć
specijalista
��Traganje za greškama, što može biti
demotivaciono
��Cilj je postizanje poboljšanja i ino-
vacija, što može biti motivaciono
U tabeli 7.7-1 je dato poređenje između provere (audita) i samoocenjivanja. Samo-
ocenjivanje ne služi za rešavanje pojedinačnih problema koji se javljaju u kvalitetu ili
u radu organizacije. Samoocenjivanje omogućuje da se uspostavi koordinacija i veza
između sistemskih menadžment napora koji se čine u organizaciji za ostvarivanje iz-
vrsnosti i stepena izvrsnosti primenom koncepta kontinualnih poboljšanja i inovacija.
7.8 Kriterijumi MH modela za ocenu izvrsnosti
MH model ne propisuje šta treba, a šta ne treba činiti da se ostvare ciljevi izvrsnosti
organizacije. Umesto toga, svaki od dvanaest elemenata (kriterijuma) predstavlja uput-
stvo koje se može koristiti kod izbora aktivnosti (šta radimo i kako to dobro radimo) i
kako se ostvaruje progres u ostvarivanju izvrsnosti.
Svaki kriterijum sadrži niz podkriterijuma koji služe za ocenu stepena ostvarenja iz-
vrsnosti. Kriterijumi se mogu koristiti kod samoocenjivanja, tako da sama organizacija
oceni gde se nalazi u odnosu na defi nisanu izvrsnost. Ovi kriterijumi se istovremeno
mogu koristiti i kod ocene organizacija za nacionalnu nagradu za kvalitet.
Kod ocenjivanja mogućnosti i rezultata koristi se model PROPR, sastavljen od pris-
tupa, razvijanja, ocene, preispitivanja i rezultata, koji se primenjuje na MH model (ta-
bela 7.8-1). Ovaj model je urađen po ugledu na model RADAR koji koristi EFQM, uz
određene modifi kacije [114, str. 34-37]. Logika modela PROP je data na slici 7.8-1.
284
Tabela 7.8-1: Defi nicije modela PROPR
Pristup
Obuhvata sve što organizacija planira da čini i razloge za to. U izvrsnoj organizaciji pristup će biti jasan – postoji racionalan, dobro defi nisan i razvijen proces i fokus na potrebe korisnika, i integrativan – politika i strategija koje ga podržavaju su povezane sa drugim odgovarajućim pristupima.
RazvijanjeObuhvata sve što organizacija čini da razvije pristup. U izvrsnoj organizaciji pristup će biti primenjen u sva odgovarajuća područja na sistematičan način.
Ocena i Preispitivanje
Obuhvata sve što organizacija čini na oceni i preispitivanju pris-tupa i razvijanja. U izvrsnoj organizaciji, pristup i razvijanje će biti predmet regu-larnih merenja, preduzimaće se aktivnosti učenja, a rezultati jednog i drugog će biti korišćeni za identifi kaciju, prioritizaciju, planiranje i primenu poboljšanja i inovacija.
Rezultati
Obuhvata sve što organizacija ostvaruje.U izvrsnoj organizaciji rezultati će pokazivati pozitivne trendove i/ili održive dobre performanse, ciljevi će biti odgovarajući i biće ispunjeni ili prevaziđeni, performanse će pokazivati dobro poređenje sa drugima i imaće uzročnu vezu sa pristupima. Dodatno, obim rezultata će se odnositi na sva odgovarajuća područja.
Slika 7.8-1: Logika PROPR-a
285
Logika PROPR-a pokazuje da organizacija treba da:
��Planira i razvija integrisane Pristupe koji treba da ostvare zahtevane rezul-
tate, kako trenutno tako i u budućnosti.
�� Razvija pristupe na sistematičan način i da obezbedi njihovu potpunu
primenu.
��Ocenjuje i Preispituje pristupe na osnovu praćenja i analiza ostvarenih re-
zultata i aktivnosti učenja od drugih. Na kraju identifi kuje prioritete, planira
i primenjuje poboljšanja i inovacije gde su potrebne.
�� Određuje Rezultate kao deo procesa njene vizije i strategije. Rezultati
sadrže performanse organizacije, kako fi nansijske tako i operacionalne, kao
i opažanje njenih korisnika.
Elementi PROPR logike: Pristup, Razvijanje, Ocena i Preispitivanje odnose se na
svaki podkriterijum mogućnosti iz MH modela, a element Rezultati na svaki podkriteri-
jum rezultata iz MH modela.
Na slici 7.8-2 prikazan je sadržaj modela PROPR, koji utvrđuje aspekte svakog od
elemenata defi nisanog u tabeli 7.8-1, i procenat izvrsnosti, kako sledi:
1. Pristup se ocenjuje po sledećim aspektima - u kojoj je meri:
��Defi nisan i jasan
��Integrativan
��Inovativan
��Fokusiran na korisnike
��Razvijanje (primena, monitoring, informisanje) se ocenjuje po sledećim aspe-
ktima – u kojoj je meri:
��Primenljivo
��Sistematično
���Ocena i Preispitivanje se ocenjuje po sledećim aspektima – u kojoj je meri
zasnovano na:
��Merenjima
��Učenju od drugih
��Poboljšanjima
��Inovacijama.
4. Rezultati se ocenjuju po sledećim aspektima – u kojoj meri:
��Rezultati pokazuju trendove
��Se ostvaruju ciljevi
��Su poređeni sa konkurencijom i najboljim u klasi
��Su posledica primene kriterijuma modela izvrsnosti
286
Slika 7.8-2: Sadržaj modela PROPR
U tabeli 7.8-2 je data klasifi kacija organizacija prema ukupnoj oceni stepena izvrs-
nosti. Ona pokazuje njenu poziciju u odnosu na ciljeve izvrsnosti. Obračun je izvršen
prema defi nisanom mehanizmu [140, str. 432-463].
Tabela 7.8-2 – Klasifi kacija organizacija prema ukupnoj oceni
R.
br.Klase organizacije
Broj ukupnih
poena
1. Slaba u svim područjima 0-100
2. Početnik u nekim područjima 101-200
3. Prvi rezultati u nekim područjima 201-300
4. Pozitivan trend u nekim područjima 301-400
5. Prosečna u većini područja 401-500
6. Dobra u većini područja 501-600
7. Nadprosečna u većini područja 601-700
8. Vrlo dobra u većini područja i izvrsna u nekim područjima 701-800
9. Izvrsna u većini područja i model za ugled u nekim područjima 801-900
10. Izvrsna u svim područjima i “Najbolja u klasi” u nekim područjima 901-1000
287
Pitanja za diskusiju i vežbe:
1. Kako izgleda i od čega se sastoji osnovni oblik modela izvrsnosti?
2. Oblik, vrednosti i kriterijumi američkog MB modela izvrsnosti.
3. Koji su nivoi zrelosti organizacije prema kriterijumima američkog modela iz-
vrsnosti?
4. Oblik, vrednosti i kriterijumi evropskog EFQM modela izvrsnosti.
5. Oblik, vrednosti i kriterijumi japanskog modela izvrsnosti.
6. Oblik, vrednosti i kriterijumi MH modela izvrsnosti.
7. Kriterijumi za ocenu izvrsnosti.
POGLAVLJE 8
Put ka izvrsnosti
Sadržaj:
8.1 Veza između IMS-a i izvrsnosti
8.2 Osobine različitih pristupa i struktura menadžment sistema
8.3 Uporedni pregled modela QMS i modela izvrsnosti
8.4 Nivoi zrelosti prema održivom uspehu organizacije
291
8. PUT KA IZVRSNOSTI
Na slici 8-1 su prikazana dva moguća puta organizacije ka izvrsnosti zasnovana na
primeni novog koncepta kvaliteta [135, str: 5 - modifi kovano]. Oba puta su postavljena
u trodimenzionalni koordinatni sistem, u kome apscisa predstavlja vremensku dimen-
ziju, ordinata predstavlja dimenziju mogućnosti-sposobnosti i rezultata organizacije, a
treća je dimenzija korisnika - zainteresovanih strana organizacije.
Slika 8-1: Veza između integrisanih menadžment sistema i izvrsnosti
Polaznu tačku A(0) predstavlja menadžment sistem organizacije koji ima QMS
usklađen sa zahtevima standarda ISO 9001. Ovakav menadžment sistem je u stanju da
demonstrira i sertifi kuje svoje mogućnosti i rezultate u zadovoljenju zahteva, potreba i
očekivanja svojih kupaca, ali ne i ostalih korisnika organizacije.
Klasičan, dosadašnji put organizacije ka izvrsnosti je maršutom A(0) – C(0) – D(0).
Nakon što uskladi menadžment sistem kvaliteta sa standardom ISO 9001, organizacija
primenjuje model izvrsnosti (EM – excellence model), baziran na konceptu TQM. Na-
kon uspešne primene modela izvrsnosti, kao kreativnog okvira za unapređenje svojih
mogućnosti i rezultata, organizacija se može osposobiti za isporuku izvrsnih proiz-
voda svojim kupcima i za zadovoljenje zahteva ostalih korisnika organizacije – vlas-
292
nika, zaposlenih, partnera i društva. To je tačka C(0) na putu ka izvrsnosti. Primena
benčmarkinga je potrebna, ali često nije dovoljna da bi organizacija mogla struktuirati i
druge menadžment sisteme, pored QMS-a, koji će omogućiti isporuku izvrsnih rezul-
tata u celosti ostalim korisnicima–zainteresovanim stranama. To znači da organizacija
na ovaj način teško može stići u tačku D(0).
Novi put koji vodi ka izvrsnosti je put maršutom A(0) – B(0) – D(0). Nakon us-
postavljanja QMS-a usklađenog sa ISO 9001 - tačka A(0), organizacija vrši integraciju
EMS po ISO 14001, O&HS MS po OHSAS 18001, CSR MS po SA 8000 itd – tačka B(0).
Na ovaj način se organizacija osposobljava da zadovolji zahteve, potrebe i očekivanja ne
samo kupca već svih zainteresovanih strana.
Pojedini standardizovani menadžment sistemi i njihova sertifi kacija podižu nivo za-
dovoljstva svih zainteresovanih strana na standardima utvrđen svetski nivo. Uspostav-
ljanjem IMS - integrisanih menadžment sistema, organizacija teži ka balansu zadovljst-
va svih zainteresovanih strana. Od vlasnika se na primer zahteva da deo profi ta ulaže
u održivi razvoj kroz menadžment sistem životne sredine, zdravlja i bezbednosti zapo-
slenih. Organizacija se verifi kuje da ne krši prava radnika ili da ne zloupotrebljava rad
dece u svom radu. Nakon standardizovanja FMS - fi nansijskog menadžment sistema
organizacija će steći poverenje kod vlasnika i države da u celosti zadovoljava njihove
zahteve kroz legalne i transparentne novčane tokove.
Kao što QMS po ISO 9001:2000 predstavlja osnovu za ispunjenje kriterijuma ME–
modela izvrsnosti iz područja menadžmenta kvaliteta, tako IMS predstavlja osnovu za
izvrsne mogućnosti i rezultate organizacije u celini.
Nakon uspostavljenog IMS (tačka B(0)), organizacija se osposobljava da zadovoljava
zahteve više zainteresovanih strana. U ovom slučaju put od tačke B(0) do tačke D(0)
postaje jednostavniji. Kada svi korisnici budu zahtevali izvrsne rezultate, IMS može da
teži kriterijumima novog ME–modela izvrsnosti. Taj novi model izvrsnosti predstavlja
«BEST model izvrsnosti» [105, 135] sa respektom na održivost životne sredine i korpo-
racijske odgovornosti (za zdravlje i bezbednost, kao i za primenu etičkih normi prema
zaposlenim).
Sledeći vreme progresa neki od zainteresovanih strana (na primer investitori) mogu
imati zahteve za dodatne menadžment sisteme ili standarde koji predstavljaju doda-
tak na postojeći IMS. Tačka B(1) na slici 5-6 predstavlja novi IMS koji odgovara ovim
zahtevima. Na isti način će nove sposobnosti organizacije biti dodate “BEST modelu
izvrsnosti” (tačka D(1) na slici 8-1).
U svetu se vodi velika rasprava o standardima za IMS. Dilema je da li ići na
usklađivanje posebnih standarda za pojedinačne menadžment sisteme koji čine IMS ili
će se kreirati jedinstven standard ISO 9001 (smatra se 2008. godine) koji će objediniti
zahteve pojedinih standarda (kvalitet, životna sredina, zdravlje i bezbednost ljudi, itd.).
Prema najnovijim informacijama sa kraja 2007. godine još ne postoji spremnost da za
jedinstven standard ISO 9001 [155], tako da se očekuje samo približavanje standarda
ISO 9001 i ISO 14001.
293
U tabeli 8-1 je dat uporedni pregled osobina različitih pristupa menadžmenta
kvaliteta, a u tabeli 8-2 pregled principa na kojima počiva model QMS-a i različiti mo-
deli izvrsnosti. Svi principi QMS-a sadžani su u principima modela izvrsnosti. Principi
koje ne sadrži model QMS, a sadrže svi modeli izvrsnosti su principi koji se odnose
na rezultate organizacije, na društvenu odgovornost, budućnost i dugoročnu perspe-
ktivnu organizacije. Princip agilnost je sadržan samo u američkom modelu izvrsnosti.
Navedeni uporedni pregled principa različitih modela pokazuje njihovu horizontalnu
usaglašenost, što potvrđuje mogućnost kombinacije primene različitih modela.
Tabela 8.1 – Osobine različitih pristupa i struktura menadžmenta kvaliteta
Pristupi
menadžmenta
kvaliteta
Osobine pristupa
QMS – ISO 9001:2000
ISO / CD 9004 Održivi uspeh
Model izvrsnosti
Fokus na KupceSve zainteresovane strane
Sve zainteresovane strane
Cilj Zadovoljstvo kupcaBalans zadovoljstva zaintersovanih strana
Balans zadovoljstva zaintersovanih strana
Koordinate
krajnjeg ciljaLojalnost kupca
Dugoročno održavanje i razvijanje performansi
Izvrsnost – iz-vanredne performanse u nekim područjima
Mogućnosti
organizacije Deo menadžment sistema
Deo menadžment sistema uz mogućnost proširenja na ceo sistem
Ceo menadžment sistem
Rezultati organizacije Rezultati prema kupcima
Rezultati prema kup-cima uz mogućnost proširenja na sve rezultate
Svi rezultati
Predlog novog standarda ISO/CD 9004 sadrži metod menadžmenta održivog us-
peha organizacije. Ovaj metod preporučuje kombinaciju modela QMS-a sa modelima
izvrsnosti, kako bi organizacija ostvarila dugoročni održivi uspeh po svim aspektima i
nivoima performansi, usključivo i performanse izvrsnosti.
U tabeli 8-3 su pokazani karakteristični koraci prema održivom uspehu svake orga-
nizacije. Ovi koraci su istovremeno i nivoi zrelosti organizacije. Oni mogu poslužiti za
samoprocenu gde se neka organizacija nalazi na lestvici nivoa dugoročne održivosti.
294
Tab
ela
8.2
– U
po
red
ni
pre
gled
pri
nci
pa
mo
del
a Q
MS
i r
azli
čiti
h m
od
ela
izvr
sno
sti
QM
S –
IS
O 9
00
1:2
00
0M
H M
od
el i
zvrs
no
sti
Evr
op
ski
EF
QM
Mo
del
izv
rs-
no
sti
Am
erič
ki
MB
Mo
del
izv
rsn
ost
i
1.
Ori
jen
taci
ja n
a re
zult
ate
Ori
jen
taci
ja n
a re
zult
ate
Fo
ku
s n
a re
zult
ate
i k
reir
anje
vred
no
sti
2.
Fo
ku
s n
a k
up
caO
rije
nta
cija
na
ku
pca
Fo
ku
s n
a k
up
caIz
vrsn
ost
vo
đen
a o
d s
tran
e
ku
pca
3.
Lid
erst
voL
ider
stvo
Lid
erst
vo i
po
sto
jan
ost
od
lučn
ost
iV
izio
nar
sko
lid
erst
vo
4.
Uk
lju
čiva
nje
lju
di
Raz
voj
i p
arti
cip
acij
a za
po
-
slen
ih
Raz
voj
i u
klj
uci
van
je z
apo
-
slen
ih
Vre
dn
ova
nje
rad
ne
snag
e i
par
tner
a (*
)
5.
Pro
cesn
i p
rist
up
Ori
jen
taci
ja n
a p
roce
se i
pre
ven
tiv
u
Men
adžm
ent
pro
cesi
ma
i
čin
jen
icam
a (*
)
6.
Sis
tem
ski
pri
stu
p
men
adžm
enta
Sis
tem
ska
per
spek
tiva
7.
Ko
nti
nu
aln
a p
ob
olj
šan
ja (
*)
Ko
nti
nu
aln
o u
čen
je,
po
bo
ljša
nja
, pro
bo
ji i
in
o-
vaci
je (
*)
Ko
nti
nu
lan
o u
čen
je, i
no
vaci
je
i p
ob
olj
šan
ja (
*)O
rgan
izac
ion
o i
lič
no
uče
nje
8.
Ko
nti
nu
aln
a p
ob
olj
šan
ja (
*)
Ko
nti
nu
aln
o u
čen
je,
po
bo
ljša
nja
, pro
bo
ji i
in
o-
vaci
je (
*)
Ko
nti
nu
lan
o u
čen
je, i
no
vaci
je
i p
ob
olj
šan
ja (
*)M
enad
žmen
t za
in
ova
cije
9.
Do
no
šen
je o
dlu
ka
na
baz
i
čin
jen
ica
Men
adžm
ent
na
osn
ov
u
čin
jen
ica
i b
rz o
dzi
v
Men
adžm
ent
pro
cesi
ma
i
čin
jen
icam
a (*
)
Men
adžm
ent
na
baz
i
čin
jen
ica
10
. O
bo
stra
no
do
bit
ni
od
no
si s
a
isp
oru
čio
cim
aP
artn
erst
voR
azvo
j p
artn
erst
vaV
red
no
van
je r
adn
e sn
age
i
par
tner
a (*
)
11
. D
rušt
ven
a o
dg
ovo
rno
stD
rušt
ven
a o
dg
ovo
rno
stD
rušt
ven
a o
dg
ovo
rno
st
12
. A
gil
no
st
13
. D
ug
oro
čna
per
spek
tiva
Fo
ku
s n
a b
ud
ućn
ost
Nap
om
ena:
(*)
– P
rin
cip
ko
ji s
e o
dn
osi
na
više
asp
ekat
a
295
Tab
le 8
.3 –
Op
is k
ora
ka
pre
ma
od
rživ
om
usp
ehu
- n
ivo
i zr
elo
sti
org
aniz
acij
e [1
58
]
Ka
rak
ter
i n
ivo
z
relo
sti:
Ele
me
ntn
i z
relo
sti:
Org
an
iza
cija
p
oče
tnik
Pro
ak
tiv
na
org
a-
niz
aci
jaF
lek
sib
iln
a o
rga
-n
iza
cija
Ino
va
tiv
na
org
a-
niz
aci
jaO
drž
iva
org
an
iza
cija
Niv
o 1
N
ivo
2
(n
ivo
1 +
….)
N
ivo
3
(n
ivo
2 +
….)
N
ivo
4
( n
ivo
3 +
….)
N
ivo
5
( n
ivo
4 +
….)
Fo
ku
s n
a
Pro
zvo
de
Ku
pce
, zah
teve
iz
zak
on
a i p
rop
isa
Nek
e d
od
atn
e za
in-
tere
sova
ne
stra
ne
Bal
asir
an f
ok
us
na
po
sto
jeće
zai
n-
tere
sova
ne
stra
ne
Bal
asir
an f
ok
us
na
do
laze
će z
ain
-te
reso
van
e st
ran
e
Pri
stu
p
Rea
kti
van
Zas
no
van
na
men
adžm
entu
pro
cesa
P
roce
ss m
anag
emen
t b
ased
Men
adžm
ent
pro
cesa
o
mo
guću
je fl
ek
sib
il-
no
st
Pri
stu
p e
fek
tivn
ih
međ
uso
bn
o p
ove
zan
ih
pro
cesa
zas
no
van
ih n
a in
ova
cija
ma
Pri
stu
p e
fek
tivn
ih
međ
uso
bn
o p
ove
zan
ih
pro
cesa
ko
ji u
klju
čuje
ve
ze s
a b
itn
im z
ain
-te
reso
van
ih s
tran
ama
Ok
ida
či k
oji
se
ko
-ri
ste
za
po
bo
ljša
nja
Rek
lam
acij
e& fi
nan
si-
jsk
i po
kaz
atel
ji
Po
dac
i o z
ado
vljs
tvu
k
up
ca
Ula
zi o
d is
po
ruči
laca
, p
artn
era
i so
pst
ven
ih
ljud
i
Ula
zi o
d n
ekih
dru
gih
za
inte
reso
van
ih s
tran
aU
lazi
od
svi
h p
reo
stal
ih
zain
tere
sova
nih
str
ana
Ak
tiv
no
sti
i si
ste
mi
Osn
ovn
e ra
dn
e p
ro-
ced
ure
QM
S p
rim
enje
n
Efe
kti
van
i in
tegr
isan
m
enad
žmen
t si
stem
Agi
lno
st (
brz
ina,
fl
eksi
bil
no
st i
ino
vaci
je)
po
drž
ane
men
adžm
ent
sist
emo
m
Men
ažm
ent
sist
em p
od
ržan
sa
ben
čmar
ko
m
Re
zult
ati
Z
anem
arlji
va (
slu
čajn
a)
evid
enci
ja r
ezu
ltat
aN
eki i
skaz
ivi r
ezu
ltat
i Is
kaz
ivi r
ezu
ltat
i D
osl
edn
i, p
ozi
tivn
i re
zult
ati i
od
rživ
i tre
n-
do
vi
Per
form
anse
raz
vije
ne
i o
drž
avan
e d
ugo
ročn
o
Uče
nje
Ind
ivid
ual
no
i za
ne-
mar
ljivo
Sis
tem
atič
no
uče
nje
na
greš
kam
aŠ
iren
je u
čen
ja u
nu
tar
org
aniz
acij
e
Ko
nti
nu
aln
a p
ob
oljš
anja
zas
no
van
a n
a u
čen
ju i
ku
ltu
ri
šire
nja
zn
anja
Uče
nje
šir
eno
sa
bit
nim
za
inte
reso
van
im
stra
nam
a
Pri
me
na
PD
CA
S
luča
jno
ko
rišć
enje
p
oje
dn
ih P
DC
A
kva
dra
nat
a
Po
četn
o k
ori
šćen
je
PD
CA
cik
lusa
u n
ekim
p
roce
sim
a
PD
CA
ck
lus
se
pri
men
juje
i p
otp
un
o
je s
adrž
an u
klju
čnim
p
roce
sim
a
Sam
o-p
ok
reću
ći
PD
CA
cik
lus
je
pri
men
jen
un
uta
r o
rgan
izac
ije,
po
drž
an
sa in
ova
cija
ma
PD
CA
cik
lus
se
po
kre
će o
d s
tran
e za
in-
tere
sova
nih
str
ana
296
Pitanja za diskusiju i vežbe:
1. Kakva je veza između IMS-a i modela izvrsnosti na putu ka izvrsnosti?
2. Uporedite osobine različitih pristupa i struktura menadžment sistema.
3. Uporedni pregled principa modela QMS i modela izvrsnosti.
4. Defi nišite nivoe zrelosti prema održivom uspehu organizacije.
POGLAVLJE 9
Alati i tehnike
Sadržaj:
9.1 Pregled alata i tehnika za menadžment
9.2 Alati i tehnike za strateški menadžment
9.3 Alati i tehnike za menadžment procesa
9.4 Alati i tehnike za timski rad
299
9. ALATI I TEHNIKE
9.1 Pregled alata i tehnika za menadžment
Liderstvo podrazumeva da rukovodioci svih nivoa koriste savremene alate i tehnike.
Alati i tehnike se koriste u svim fazama; od strateškog planiranja i svakodnevnog opera-
tivnog menadžmenta koji obuhvata planove, informacije, podatke i odluke, do ocene i
stalnih poboljšanja.
Ovde se daje lista osnovnih alata i tehnika sa defi ncijama. Neki alati i tehnike su
detaljno opisani u pojedinim poglavljima ove knjige gde se koriste, neki su islustrativno
opisani u nastavku ovog poglavlja, a neki su dati samo na nivou defi nicije.
Informacione tehnologije
Informacione tehnologije, sa adekvatnim informacionim procesima, su kritičan ele-
ment kreiranja izvrsne menadžment prakse. One su nezamenjiv element u procesu raz-
vijanja kompanije primenom koncepta TQM, pošto obezbeđuju adekvatne i objektivne
informacije, njihovu analizu i distribuciju.
Samoocenjivanje
Samoocenjivanje predstavlja sistematično i regularno preispitivanje aktivnosti kom-
panije i rezultata koji su ostvareni prema modelu izvrsnosti.
Proces samoocenjivanja omogućuje kompaniji da jasno opiše ostvarenja i područja
za poboljšanja, koja mogu biti ostvarena i planirane mere poboljšanja čiji će se progres
posmatrati.
Benčmarking
Benčmarking predstavlja sistematično poređenje performansi kompanije prema is-
tim iz drugih organizacionih celina ili kompanija unutar složenog poslovnog sistema
(interni benčmarking) ili kompanija, konkurenata ili vodećih kompanija u industriji
(eksterni benčmarking).
Poređenje može biti orijentisano na proizvode, procese ili praksu, sa ciljem
pronalaženja mogućnosti da se pozitivna iskustva primene u sopstvenu praksu, kroz
proces stalnih poboljšanja.
U literaturi se koriste termini poređenja sa “najboljom u klasi” ili sa “svetskom kla-
som” prakse, sa ciljem utvrđivanja “najbolje prakse”.
Razvijanje (rasprostiranje, raspoređivanje) funkcije kvaliteta
Pristup razvijanja funkcije kvaliteta ili kuća kvaliteta se koristi u procesu razvoja i
proizvodnje proizvoda. Koristi se korelaciona matrica koja prevodi zahteve kupca u
tehničke specifi kacije proizvoda. Pristup treba da obezbedi prenošenje zahteva kupca
na sve nivoe kompanije.
300
SWOT analiza šansi i pretnji
SWOT analiza se koristi u istraživanju tržišta, kod utvrđivanja šansi i opasnosti koje
se predviđaju za plasman određenih proizvoda na ciljno tržište.
Portfolio matrica
Tehnika koja se koristi za dobijanje uvida (pregleda) o poziciji proizvoda i delatnosti
u relativnom tržišnom učešću u odnosu na vodećeg konkurenta.
Metod scenarija
Metod za kvalitativno predviđanje budućnosti zasnovan na opisu nekih budućih
stanja koja su “naizgled prihvatljiva” i “verovatna”, sa više alternativa.
Dijagram toka procesa
Tehnika koja se koristi za grafi čku vizuelizaciju poslovnog procesa, pomoću koga
se identifi kuju slabosti i konfl ikti u procesu. Proces se raščlanjuje na aktivnosti, sa
defi nisanim ulazima, izlazima, delatnostima, nosiocima odgovornosti i vezama između
njih.
Gantogram
Gantogram ili pert-dijagram predstavlja grafi čki prikaz zadataka u vremenu sa
defi nisanim početkom, trajanjem i završetkom. Alat služi kao pomoć pri planiranju.
Brainstorming
Tehnika koja se koristi za promovisanje kreativnosti, pri produkciji više ideja na
“zadatu temu”. Primenjuje se na grupe koje imaju najviše 12 članova. Pravila moraju biti
defi nisana, a atmosfera sastanka mora biti ugodna i opuštena.
Statističke tehnike
Statističke tehnike se koriste u procesima koji su predvidivi i u kojima su varijacije
rezultat normalnih, a ne specijalnih uzroka.
Metod statističkog upravljanja procesom (SPC) koristi informacije za analizu i up-
ravljanje parametrima procesa i proizvoda.
U okviru statističkih tehnika koristi se tradicionalnih sedam alata i sedam novih al-
ata.
Sedam alata čine:
��dijagram uzrok-posledica (riblja kost)
��lista provera (ček lista)
��pareto-analiza
��kontrolne karte
��dijagram toka
��histogram
��dijagram rasipanja.
301
Sedam novih alata čine:
��metod relacionog dijagrama
��KJ metod (metod dijagrama srodnosti)
��metod sistematskog dijagrama
��metod matričnog dijagrama
��PDCP-programirane karte za proces odlučivanja
��metod strela dijagrama.
Šest sigma
Šest sigma je poslovna strategija čiji je cilj skoro potpuno eliminisanje defekata u
svakom proizvodnim, uslužnom i transakcionom procesu. Koncept šet sigma je uveden
i popularisan od strane Motorole u cilju smanjenja defekata u proizvodnji elektronskih
komponenti. Iako je originalni fokus šest sigma na proizvodne procese, danas se pri-
menjuje i u procese u marketingu, nabavci, fi nansijama, zaštiti zdravlja, itd.
Balanced scorecard (BSC) – Karta za blansiranje rezultata
BSC obezbeđuje potrebni jezik za povezivanje vizije i strategije u dnevne akcije
zaposlenih prevođenjem apstrakne strategije u jasne strateške prioritete i inicijative i
odgovarajuće opipljive strateške rezultate organizacije.
9.2 Alati i tehnike za strateški menadžment
Strateški menadžment se može defi nisati kao proces usmeravanja aktivnosti kom-
panije u kreiranju i realizaciji njene strategije. Strateški menadžment koristi alate i teh-
nike pomoću kojih ostvaruje efektivnost i efi kasnost u ostvarivanju svojih ciljeva. Alati
i tehnike koji se najčešće koriste u strateškom menadžmentu su:
A) SWOT matrica, metod za razvojno ponašanje kompanije u uslovima spoljnih
šansi i pretnji i unutrašnjih sposobnosti i slabosti.
B) Metod scenarija, metod za predviđanje budućnosti.
C) Portfolio matrica, alat za utvrđivanje pozicije proizvoda i delatnosti strateškog
poslovanja.
D) Balanced Scorecard za uspostavljanje veze između strategije i merenja perfor-
mansi ostvarenih rezultata.
302
A) SWOT MATRICA
Sinonimi i varijante naziva: TOWS analiza
Svrha alata: Pomoć kod utvrđivanja sadašnjih i budućih šansi i pretnji iz okruženja
i slabosti kompanije
Bazična ideja SWOT analize je da omogući razvojno ponašanje kompanije koje
obezbeđuje maksimalno korišćenje šansi i sposobnosti i da nađe način da minimizira
slabosti i pretnje.
Opis alata: Analiza se obavlja kroz sledeće faze:
��Izvršiti interne analize
- glavnih internih sposobnosti (snaga)
- kritičnih internih slabosti.
2. Izvršiti eksterne analize
- šansi iz okruženja
- glavne pretnje iz okruženja
Slika 9.2-1: SWOT matrica
Sučeljavanjem eksternih (pretnji i šansi) i internih (slabosti i sposobnosti) mogu se
identifi kovati četiri tipa strategija:
1. Mini - mini strategija (WT) koja traži način da minimizira interne slabosti i
pretnje iz okruženja.
��Mini - maksi strategija (WO) koja traži način da minimizira interne slabosti i
maksimiriza šanse koje pruža okruženje.
���Maksi - mini strategija (ST) koja traži način da minimizira pretnje iz okruženja
i da maksimizira svoje sposobnosti.
4. Maksi - maksi strategija (SO) koja traži način da maksimiziranjem svojih in-
ternih sposobnosti maksimalno koristi sve šanse iz okruženja
Ključni faktori uspeha:
Poželjno je da SWOT analizu vrše menadžeri koji dobro poznaju kompaniju.
303
B) METOD SCENARIJA
Sinonimi i varijante naziva: Nema
Svrha metoda: Kvalitativno predviđanje budućnosti zasnovano na verovatnoći da
je budućnost teško meriti i kontrolisati.
Opis metoda: Scenario opisuje neka stanja budućnosti koja su “naizgled prihvatlji-
va” i “verovatna”, sa više alternativa.
U scenarijima budućnost se opisuje:
��većom ili manjom verovatnoćom dešavanja,
��sa različitim ocenama šansi i opasnosti i
�� sa različitim stavovima prema budućnosti (optimistička, normalna i pesi-
mistička)
Koraci u planiranju scenarija su:
1. Razvoj baze podataka
2. Razvoj strateških mogućnosti (profi la) kompanije
3. Razvoj mogućnosti (profi la) okruženja
��Testiranje verovatnoće uticaja faktora okruženja na faktore kompanije
���Upoređivanje ključnih faktora kompanije i okruženja
���Testiranje verovatnih uticaja faktora iz tačke 5
7. Primena izabrane strategije.
Slika 9.2-2: Priroda strateškog planiranja
Ključni faktori uspeha:
Kompanija mora biti u stanju da odgovori na svaki scenario.
304
C) PORTFOLIO MATRICA
Sinonimi i varijante naziva:
BCG - Rast tržišta/tržišno učešće, Poslovne mreže, Tehnološke mreže, ADL matrica...
Svrha alata: Služi za dobijaje uvida (pregleda) o poziciji proizvoda i delatnosti
strateškog poslovanja.
Opis alata: Odredi se strateška pozicija posla na osnovu:
��relativnog tržišnog učešća u odnosu na vodećeg konkurenta i
��stope rasta tržišta u celini.
Proizvodi (delatnosti) se smeštaju u četiri kvadranta sa različitim strateškim pozici-
jama (“krave muzare”, “zvezde”, “znaci pitanja” i “psi”).
Poželjan je balansiran portfolio proizvoda (delatnosti).
Slika 9.2-3: BCG-portfolio matrica
Ključni faktori uspeha:
Matrica je pojednostavljena. Pojavile su se matrice sa devet blokova.
305
D) BALANCED SCORECARD BSC KARTA ZA BALANSIRANJE REZULTATA
Istorija nastanka BSC
Ranih 1990-tih, Nolan Norton Institut sponzorisao je studiju “Merenje performansi
u organizaciji budućnosti”. David Norton, CEO Instituta je bio vođa projekta, a Robert
Kapalan kao akademski konsultant. Nakon višegodišnjeg istraživanja u 12 kompanija,
defi nisan je kreativni okvir nazvan “Balanced Scorecard”, u kome se misija organizacije
i strateški ciljevi prevode u komplet merenja performansi. (Kaplan, Norton, 1996).
Cilj BSC okvira je da menadžeri dobiju sveobuhvatan pregled biznisa i da se shodno
tome fokusiraju na kritična područja, vodeći strategiju organizacije napred.
Koncepcija BSC
Svrha BSC je da pomogne u komunikacijama o primeni strategije organizacije.
Ona je most između strategije i sposobnosti zaposlenih za kontinualna poboljšanja. Za
razliku od tradicionalne orijentacije na kratkoročne profi te, fi nansijski aspekt u BSC
uvodi tri dodatne kategorije merenja koje obuhvataju ne-fi nansijske aspekte. To su za-
dovoljstvo kupaca, interni poslovni proces i učenje i rast.
Tri dodata kategorije predatavljaju skup mera koje vode fi rmu prema performansa-
ma budućnosti, dok fi nansijska perspektiva predstavlja performansu prošlosti.
BSC okvir uključuje četiri glavne perspektive:
1. fi nansijska perspektiva
2. perspektiva prema kupcima
3. perspektiva prema internim poslovnim procesima
4. perpektiva prema učenju i rastu.
Glavna snaga BSC je isticanje veza između poslovne strategije i merenja perfomansi.
Ona sadrži četiri specifi čna procesa:
��Razjašnjenje i prevođenje vizije i strategije
Defi nisanje strateških ciljeva i načina merenja podudarnosti ciljeva u području
fi nansijskih aspekata i aspekata zadovoljstva korisnika (stakeholders). Strateški
ciljevi obuhvataju četiri područja:
��fi nansije,
��kupci,
��interni poslovni procesi i
��inovacije i učenje.
2. Komuciranje i povezivanje strateških ciljeva i mera
Formulisanje i primena planova. Korišćenje “strateške mape” u povezivanju
svake mere sa strategijom (ciljevi i mere). Posle vizionarskih ciljeva, defi nisanih
u prvom koraku, menadžeri, administratori i izvršioci prave plan kako da
dostignu korporacijske ciljeve i kako da primene strategiju kroz organizaciju.3. Planiranje, kompletiranje taktičkih ciljeva (targets) i postavljanje strateških
inicijativa Kolekcija taktičkih ciljeva (targets) čiji je cilj porast ostvarenja strateških ciljeva
306
i smanjenje upotrebe resursa. Kolekcija nivoa performansi taktičkih ciljeva je obično vezana sa benčmarkingom i obezbeđuje prilike za poređenje nivoa per-formansi kompanije sa drugima iz branše.
4. Povećanje vrednosti kroz strateške povratne veze i učenje Motivacija i inicijative su glavni koncept ove tačke. Kao što su nagrade i
priznanja često vezani za kratkoročne podsticajne šeme, davanje eksplicitnih fi nansijskih nagrada (bilo kroz povećanje plata ili kroz jednokratne dopunske plate) se smatra najboljim motivacionim instrumentom za unapređenje per-formnasi ljudskih rsursa.
Povratne informacije daju podršku i određuju kordinate procesa donošenja odluka i preduzimanja akcija unutar organizacije. One se koriste za ocenu tekućih operacija bilo kod utvrđivanja kolekcije ciljeva (targets), bilo za korek-
tivne mere.
Tabela 9.2-1: – BSC “strateška mapa“
BSC perspektive - područja
BSC procesi
Finansijska pers-pektiva
/porast vrednosti akcionara/
Perspektiva kupaca
/proizvodi per-fektnog kvaliteta,
na vreme i najnižih cena /
Perspektiva in-ternih poslovnih
procesa/ kako se vred-nosti kreiraju/
Perspektiva rasta, inovacija i učenja
/uloga ljudi, sistema i kulture
– motivacija radne snage/
Defi nisanje strateških ciljeva
Strategija rasta prihoda��novi kupci��porast udela
kupaca
Strategija produktivnosti��postati lider u
cenama��maksimizi-
rati upotrebu resursa
Isporučilac sa najnižin troškovima
Perfektan kvalitet
Brza kupovina
Odgovarajuća selekcija
Inovacije��proces ino-
vacija��upravljanje
kapitalnim projektima
Odnosi sa kup-cima��obezbeđenje
odgovarajućeg procesa naručivanja
��obezbeđenje željenih vari-janti proizvoda
Operacije ��izvanredan
odnos sa isporučiocima
��efi kasna distri-bucija
��servis��upravljanje
rizikom
Dobar sused��smanjenje
incidenata
Konkurantnost��proces
poboljšanja sposobnosti
Tehnologija��kreiranje
elektronskih odnosa sa kupcima i isporučiocima
Klima za akcije��menadžment
znanjem i procesom poboljšanja
��proce širenja znanja kroz funkcije
Formulisanje i primena planova za ostvarenje cileva
Kolekcija taktičkih ciljeva (targets) čiji je cilj porast ostva-renja strateških ciljeva
Povećanje vrednosti kroz strateške povratne veze i učenje��motivacija��povratne veze
307
9.3 Alati i tehnike menadžment procesa
Unapređenje procesa zavisi od primene savremenih alata i tehnika kod kreiranja pro-
cesa, upravljanja njegovim tokom i kod analize podataka preko kojih se mogu rešavati
problemi u procesu. Osnovni alati i tehnike koji se mogu primeniti u procesima su:
A) Dijagram toka procesa, koji služi za vizuelno prikazivanje odvijanja procesnih
koraka, sa defi nisanim nosiocima aktivnosti, izlaznim dokumentima i mestima
preispitivanja i odluka.
B) Matrica razvijanja funkcije kvaliteta (QFD), koja služi za razvijanje zahteva
kupca u karakteristike proizvoda, njihovo rasprostiranje u sve funkcije koje
učestvuju u procesu razvoja i njihovo stalno poboljšanje, uz učešće predstavni-
ka svih funkcija koje učestvuju u procesu razvoja.
C) Projektovanje eksperimenata (Taguchi metod), koji služi za dizajniranje eks-
perimenta u cilju smanjenja promenljivih na proizvodu ili u procesu, tako
što se identifi kuju i optimizuju konfl iktni ulazni faktori, da bi se omogućilo
unapređenje kvaliteta i smanjenje troškova.
D) Konkurentni inženjering (CE), koji služi za donošenje odluka u ranim fazama
razvoja i za paralelno odvijanje više faza razvojnog projekta korišćenjem mul-
tidisciplinarnog projektnog tima sastavljenog od predstavnika svih funkcija, u
cilju skraćenja potrebnog vremena da se proizvod razvije i iznese na tržište.
E) Statističko upravljanje procesom (SPC), koje se koristi za merenje promenljivih
u procesu i za utvrđivanje njegovih mogućnosti da ostvaruje rezultate (proiz-
vode) određenih performansi. SPC tehnike se mogu grupisati u tri osnovne
grupe, koje služe za:
��sakupljanje podataka,
��predstavljanje podataka i
��analizu i rešavanje problema.
F) Išikava dijagram, koji služi za istraživanje svih mogućih uzroka koji mogu
dovesti do određenih posledica.
G) Šest sigma za eliminisanje defekata u procesima organizacije.
308
A) DIJAGRAM TOKA PROCESA
Varijante i sinonimi naziva: Nema
Svrha alata:
Vizuelizacija procesa na grafi čki način, koja omogućuje identifi kaciju slabosti i konf-
likata u procesu.
Opis alata:
1. Raščlanjivanje procesa na aktivnosti. Za svaku aktivnost identifi kovati ulaze,
izlaze, delatnosti, načine međusobnog povezivanja i utvrditi odgovornosti.
2. Utvrditi oznake za proste aktivnosti, aktivnosti preispitivanja i aktivnosti veri-
fi kacije i odobravanja.
���Defi nisati nosioce svake aktivnosti.
���Povezati aktivnosti sa nosiocima aktivnosti.
5. Povezati različite elemente dijagrama.
Slika 9.3-1: Dijagram toka procesa
Ključni faktori uspeha:
Ne treba suviše komplikovati dijagram raščlanjivanjem procesa na mnogo detalja.
309
B) RAZVIJANJE FUNKCIJE KVALITETA (QFD)
Varijante i sinonimi: Kuća kvaliteta
Svrha alata:
Razvoj ili redizajn proizvoda zasnovano na zahtevima kupaca. Promoviše
višefunkcionalni timski rad i konkurentni inženjering u kompaniji. Skraćenje vremena
razvoja proizvoda.
Opis alata:
QFD je sistem planiranja kroz proces razvoja proizvoda, od inicijalnog planiranja
proizvoda, kroz detaljan plan razvoja proizvoda, proces planiranja i fi nalno planira-
nje proizvodnje. Sistem obezbeđuje procesno fokusiranje na kupce i njihove zahteve u
svim fazama.
QFD koristi liste, često u matričnoj formi, za dokumentovanje procesa razvoja
proizvoda. Prva i najbolje znana matrica (često zvana “Kuća kvaliteta”), se koristi za
prevođenje kupčevih zahteva u tehničke performanse karakteristika proizvoda.
Slika 9.3-2: Kuća kvaliteta
Ključni faktori uspeha:
Precizne marketinške informacije o zahtevima kupca, multifunkcionalni timski rad
i povratne sprege u svim fazama razvoja proizvoda.
310
C) PROJEKTOVANJE EKSPERIMENTA
Varijante i sinonimi naziva: Taguči (Taguchi) metod, DOE (Design of Experiment)
Svrha alata:
Optimizacija efi kasnosti eksperimenta ispitivanjem maksimalnog broja faktora
i njihovih povezanih nivoa u minimalnom broju eksperimenata. Služi za smanjenje
promenljivih na proizvodu i u procesu u cilju uštede vremena i resursa.
Opis alata:
Po tradicionalnoj metodologiji eksperimentisanja, pojedinačni parametari se me-
njanju u toku vremena. Korišćenjem tehnike Projektovanje eksperimenta, više para-
metara može biti menjano tokom svakog eksperimenta u skladu sa određenim pla-
nom.
Proces može biti podeljen u nekoliko koraka:
��Defi nisati faktore koji će biti proučavani F1, F2...
��Za svaki faktor defi nisati nivo koji treba da bude ispitan.
��Napraviti tabelu faktora i njihovih odgovarajućih nivoa kao kolone i broj eks-
perimenta sa odgovarajućim rezultatima eksperimenata kao redovi.
��Za tabelu kažemo da je ortogonalna ako je, za svaki nivo bilo kog faktora, bilo
koji nivo drugog faktora, predstavljen isti broj puta.
��Sprovesti eksperiment i analizirati rezultate.
Primer:
Razmotriti vreme izdržljivosti automobilskih guma kao funkcije: marke gume (A i
B), brzine automobila između 120 i 140 km/h i pritiska u gumama između 1.8 i 2 bara.
Tabela 9.3-1: Ortogonalna tabela eksperimenata
Ključni faktori uspeha:
Proces mora biti vođen od nekoga ko ima iskustvo u radu sa DOE. Važno je posvetiti
dovoljno vremena početnoj fazi identifi kacije svih faktora, koji mogu uticati na rezul-
tate eksperimenta.
311
D) KONKURENTNI INŽENJERING (CE)
Varijante i sinonimi naziva: Simultani (istovremeni) inženjering
Svrha alata:
Integracija različitih funkcija kompanije tokom razvoja proizvoda ili procesa. Za
razvoj visokokvalitetnog proizvoda pri niskim troškovima i za kratak vremenski pe-
riod.
Opis alata:
Konkurentni inženjering je skup principa, metoda, tehnika i alata. Uspešnost imple-
mentacije CE zasniva se na dobrim komunikacijama i povezanosti između različitih
funkcija kompanije, u prvom redu razvoja i proizvodnje.
CE zavisi od korišćenja mnogih drugih alata kvaliteta kao što su QFD i DOE.
Slika 9.3-3: CE u kombinaciji sa QFD i DOE
Ključni faktori uspeha:
Timski rad i defi nisan proces razvoja.
312
E) SPC – STATISTIČKO UPRAVLJANJE PROCESOM - SAKUPLJANJE PODATAKA
Tabela za proveru
Pomaže pri kompletiranju podataka koji se odnose na određeni problem. Koristi
se u cilju određivanja nekih neuobičajenih ili neočekivanih elemenata, koji se pojave u
procesu. Funkcije tabela za proveru su sledeće:
��provere proizvodnih procesa,
��provere nedostataka,
��provere lokacije nedostataka,
��provere uzroka nedostataka i
��pregled potvrđenih provera.
Tabela 9.3-2: Provera doradnih poslova u National Machine Tool Company [2]
No.1
11
No.2 No.5No.3 No.4 No.6 No.7 Ukupn.No.8
66
55
22
Drugi
I II
I
I
I
I I
I I
I
I
I
I
II II
II II II
II II
III
III
IIIIIIII
4
7
20
10
4II
313
SPC - PREDSTAVLJANJE I ANALIZA PODATAKA
Varijante i sinonimi naziva: Nema
Svrha alata:
Nakon sakupljanja podataka primenjuju se alati za njihovo predstavljanje i analizu.
Najčešći alati koji se koriste za predstavljanje i analizu podataka su zajednički predstav-
ljeni na slici 11-7.
a) Kontrolne karte
Služe za svakodnevno praćenje parametara procesa i za signalizaciju kada pro-
ces pređe utvrđene granice.
b) Bar dijagram
Predstavlja sumarno podatke na jednostavan i razumljiv način u obliku grafi čkih
kolona.
c) Dijagram rasipanja
Određuje odnose između različitih vrsta podataka.
d) Histogram
Predstavlja vertikalni bar grafi k koji prikazuje distribuciju podataka u obliku
frekfencija pojavljivanja za specifi čne vrednosti podataka.
e) Pareto dijagram
Najčešće korišćeni statistički alat za analizu problema. On grafi čki sumira po-
datke u cilju fokusiranja pažnje na glavne razloge pojave određenog rezultata i
utvrđivanje odnosa između uzroka i posledice.
f) Pareto dijagram sa kumulativnom krivom
Kumulativna distribuciona linija (“cum” linija) je dodatna dimenzija Pareto an-
alize. “Cum” linija pokazuje kumulativnu distribuciju događaja u procentima
(ukupan procenat događaja je 100%).
314
Slika 9.3-4: Alati za predstavljnaje i SPC analizu podataka [2]
Ključni faktori uspeha:
Korišćenje programskog softvera iz ove oblasti znatno olakšava posao.
315
F) IŠIKAVA (ISHIKAWA) DIJAGRAM
Varijante i sinonimi naziva: Dijagram uzrok-posledica, dijagram riblja kost.
Svrha alata:
Sistematično istraživanje svih mogućih uzroka koji mogu dovesti do određenih pos-
ledica.
Opis alata:
1. Jasno defi nisati posledice.
2. Nacrtati "riblju kost" koristeći odgovarajuće familije uzroka, npr. ljudi,
okruženje...
3. Razmotriti podfamilije uzroka (koristeći metodu Brainstorming) i zabeležiti
ih na dijagramu.
Pet preporučenih familija uzroka:
��okruženje
��materijal
��ljudi
��oprema
��organizacija/metode
Slika 9.3-5: Išikava dijagram
Ključni faktori uspeha:
Rad u grupama. Izvršiti izbor familija i podfamilija da bi se izbeglo da jedan uzrok
pripadne u nekoliko podfamilija.
316
G) ŠEST SIGMA
Šest sigma revolucija je ostvarila veliki uticaj na polju operacionalne izvrsnosti. Sma-
tra se da je šest sigma više poslovna fi lozofi ja nego samo skup nekoliko alata i tehnika
za unapređenje kvaliteta. Međutim ako se želi primeniti komplementarno sa TQM
modelima izvrsnosti i njihovom poslovnom fi lozofi jom tada se može svrstati u alate i
tehnike.
Alati i tehnike koji se koriste u šest sigma metodologiji nisu novi, ali su nova dva
ključna aspekta koji razlikuju šest sigma fi lozofi ju od bilo koje druge metodologije
unapređenja kvaliteta. Jedan aspekt je fokus na krajnji rezultat iskazan u novcu, a drugi
je disciplinovan i struktuiran pristup u korišćenju statističkih alata i tehnika.
U statističkom smislu šest sigma znači 3,4 defekta na milion mogućnosti (DMPO –
defects per million opportunities), gde sigma predstavlja varijaciju u odnosu na srednju
vrednost procesa.
U poslovnom smislu šest sigma se defi niše kao: «poslovna strategija koja se koristi za
unapređenje poslovne profi tabilnosti, eliminisanjem grešaka, sniženjem troškova siromašnog
kvaliteta i unapređenjem efektivnosti i efi kasnosti svih operacija tako što ispunjavaju ili pre-
vazilaze potrebe i očekivanja kupaca».�136, str. 57-60�Kritični faktori uspeha (CSFs – critical success factors) u primeni šest sigma su:
- Uključivanje i privrženost rukovodstva - kontinuirana podrška, entuzijazam i
aktivno uključivanje najvišeg rukovodstva u šest sigma inicijative.
- Kulturne promene – šest sigma predstavlja proboj nove strategije menadžmenta
u organizaciju.
- Komunikacije – plan komunikacija je važan za uključivanje osoblja u šest sigma
inicijative pokazujući im uticaj na njihove poslove i koristi od toga.
- Organizaciona infrastruktura – timski rad u okviru višefunkcionalnih timova je
osnovni element primene šest sigma.
- Obuka – krucialni faktor uspešne primene projekata šest sigma.
- Veza šest sigma sa poslovnom strategijom – cilj projekata šest sigma je unapređenje
procesa i proizvoda sa fi nansijskim i operativnim efektima.
- Veza šest sigma sa kupcima – šest sigma treba da počinje i završava sa kupcima.
- Veza šest sigma sa ljudskim resursima –da bi promena ponašanja bila istinska na
duži period, potrebno je da se šest sigma spusti na individualni nivo.
- Veza šest sigma sa isporučiocima – jedini način da se redukuju troškovi i vari-
jacije u kvalitetu je da se ima nekoliko isporučilaca čiji su performanse na ni-
vou šest sigma.
317
- Razumevanje alata i tehnika za primenu šest sigma.
- Veštine upravljanja projektima šest sigma.
- Prioritet projekata šest sigma – projekti šest sigma imaju najviši prioritet, a bi-
raju se tako da pomažu unapređenju konkurentnih prednosti, profi tabilnosti,
ciklusa procesnih vremena, itd.
9.4 Alati i tehnike za timski rad
Timski rad predstavlja ključ za kreiranje novih ideja. Tehnike, koje se koriste za
poboljšanje efektivnosti timskog rada, orijentisane su na razvijanje komunikacija
između članova tima, u cilju podsticanja njihovih inspiracija za kretivno mišljenje. U
prilogu se daju dve osnovne tehnike koje se koriste kod olakšavanja timskog rada.
A) Radni tim, tim za poboljšanje i inovacije ili kružok kvaliteta, predstavlja
različite forme timskog rada na poboljšanju i inovacijama.
B) Brainstorming, metod koji služi za generisanje i prikupljanje ideja.
A) RADNI TIM
Varijanta i sinonim naziva:
Kružoci kvaliteta. Timovi za poboljšanja i inovacije
Svrha alata:
Skupljanje različitih mišljenja o pojedinim temama u cilju pronalaženja rešenja.
Poboljšanje analiza kompleksnih problema, odnosa između članova, komunikacija u
kompaniji uz favorizovanje konsenzusa.
Opis alata:
Tim je strukturirana organizaciona jedinica od 4 do 12 članova sa zajedničkim
ciljevima. Timski rad se vrši pod nadzorom facilitatora (osobe koja olakšava rad tima).
Često su facilitator i lider tima ista osobe.
Proces može biti podeljen na sledeći način:
- Priprema - određivanje ciljeva tima, članova tima, datum sastanka i dnevni red
za prvi sastanak.
318
- Vođenje sastanaka - facilitator obezbeđuje da se sastanci obavljaju na pozitivan
način i da su dobro organizovani. Sekretarijat treba da osigura da su zapisnici
urađeni. Ako tim ne može postići konsenzus, tada je lider tima ulitimativno
odgovoran da donese odluku.
- Zaključci - mere do kojih je tim došao, treba da budu primenjene što je moguće
pre.
Slika 9.4-1: Organizacija radnog tima
Ključni faktori uspeha:
Radni tim mora biti kompatibilan sa fi lozofi jom kompanije koja osigurava punu
podršku timu i njegovim naporima na konkretnim poboljšanjima i inovacijama.
Pravila vođenja satanaka moraju biti jasno kompletirana i svi ih se moraju pridržavati.
Facilitator mora biti iskusan u vođenju radnog tima, a predstavnik sekretarijata mora
biti pripravan da beleži zaključke. Višefunkcionalni timovi su najefektivniji.
319
B) BRAINSTORMING
Sinonimi i varijante naziva :
Nema
Svrha alata:
Pomoć pri produkciji više ideja na “zadatu temu”. Za promovisanje kreativnosti.
Opis alata:
Posao se obavlja u četiri faze:
1. Defi nisanje teme
2. Produkcija i skupljanje ideja
3. Grupisanje ideja
4. Validacija/rangiranje ideja.
Brainstorming moraju pratiti izvesna praktična pravila:
��nema kritikovanja ideja
��nema diskusije, izuzev razjašnjavanja ideje
��sve ideje, pa makar bile i bizarne, su dobrodošle
��samo jedna ideja po čoveku
��govori se po redu
�� svaka ideja se zapisuje na tabli
��ukoliko onaj na kome je red nema ideju, propušta svoj red.
Ključni faktori uspeha:
Grupe moraju biti sastavljene od maksimalno 12 članova. Pravila moraju biti
poštovana. Atmosfera sastanka mora biti ugodna i opuštena.
320
Pitanja za diskusiju i vežbe:
1. Koje se tehnike i alati koriste za poboljšanje efekitvnosti timskog rada?
2. Pokažite primenu dva SPC alata za analizu podataka po vašem izboru.
3. Napravite SWOT analizu svojih sposobnosti i slabosti, kao i šansi i pretnji iz
okruženja i izvršite izbor scenarija i strategije kod pronalaženja svog budućeg
posla.
4. Zamislite sa ste vlasnik i direktor male fi rme (vrsta delatnosti po vašoj želji).
Napravite PORTFOLIO MATRICU proizvoda ili usluga fi rme sa različitim
strateškim pozicijama.
5. Napravite dijagram toka procesa ključnih aktivnosti (ne više od deset koraka)
jednog vašeg radnog dana.
6. Primenite Išikava dijagram – izvšite istraživanje svih mogućih uzroka (najman-
je pet familija uzroka sa po dve podfamilije) koji mogu imati za posledicu da vi
položite ovaj ispit u prvom ispitnom roku.
7. Izaberite jednu od sledećih poznatih ličnosti: Madonu, Maradonu ili Novaka
Đokovića. Primenite išikava dijagram – izvršite istraživanje svih mogućih uz-
roka (najmanje pet familija uzroka sa po dve podfamilije) koji su doveli do toga
da je on/ona postao(la) planetarna zvezda.
8. Šta je to ŠEST SIGMA i koji su kritični faktori za njegovu primenu?
9. Šta je to dijagram rasipanja? Napravite dijagram rasipanja između vašeg pret-
postavljenog broja dolazaka na predavanje i verovatnoće da ćete ovaj ispit
položiti u prvom ispitnom roku.
10. Šta je to BALANCED SCORECARD (BSC) i kako se pravi BSC strateška
mapa?
321
10. LITERATURA
1. J. M. Juran,“Juran’s Message for Europe”, European Quality, V1, N1, 1994.
2. Joel E. Ross,”Total Quality Management”, Florida Atlantic University, 1994.
3. J. M. Juran “Quality and the National Culture”, Jurans Quality Control Hand-
book, Fourth Edition,
4. “EFQM - Small and Medium sized Enterprises”, Application Brochure, 1997.
5. “EFQM - Self Assessment”, Guidelines for Application, 1997.
6. A. Dighe, C. Bezold, “Trends and Key Forces Shaping the Future of Quality”, Qual-
ity Progress / July 1996.
7. K. Sasaoka, “Th e QC circle evolution from TQC to TQM, a management perpec-
tive” JUSE, Societas Qualitatis, Vol.9 No.4. Sept / Oct 1995.
8. K. Ichikawa, President Touka Henkau Sozo Gakkai, “Th oughts on risk manage-
ment “Creativity and risk management”, JUSE, Societas Qualitatis, Vol.9 No.3 July/
Aug 1995.
9. H. Kratsu, Tokai University, “Concept engineering points in developing hit prod-
ucts”, JUSE, Societas Qualitatis, Vol.9 No.2 May/June 1995.
10. Richard S. Robie, “Crocodile or Dinosaur?”, Quality Progress / February 1997.
11. Forum Report, Th e 1997 European Business Excellence Forum, Stockholm, Swe-
den, 18-19-September, 1997, Quality Link, V9, N50, Nov 1997.
12. Remo L. Häcki, “Th e way organisations get smart”, Business Excellence, V1 N3,
1997.
13. J. M. Juran, “Managerial Breakthrougth”, McGraw-Hill, Inc., Revised Edition
14. M. Heleta, V. Majstorović, D. Stanivuković, “Quality system as a base for TQM
development-Yugoslav road toward TQM”, International Conference for Quality,
Yokohama, Japan, October, 1996.
15. M. Heleta, “Kvalitetom u svet-sistem kvaliteta osnova za TQM”, Magenta, Beograd,
1995.
16. “A European Quality Promotion Policy for improving European Competitiveness”,
Directorate-General III Industry, European Commission, 1996.
17. H. D. Seghezzi, “Top Management and Quality”, 1992.
18. D. and S. Kerridge, “A Beginning, not Th e End” -Th e Deming Legacy, European
Quality, V1, N3, 1994.
19. K. S. Stephens, “Quality System and Certifi cation - Some Observations and
Th oughts”, EOQ Quality, 1/1993.
20. “Th e competitiveness of nations”, Measuring Business Excellence”, V2 N2, 1998
322
21. S. M. Lee, M. Ebrahimpour. “An analysis of Japanese Quality Control System : Im-
plications for American Manufacturing Firms” , SAM ADVANCED MANAGE-
MENT JOURNAL, Spring 1985.
22. Y. Kondo, “Quality Trough the Millennia”, Quality Progress, Vol.21,No.12,
1988,p.83
23. Womac, Jones&Roos, Th e Machine Th at Changed Th e World Rawson Associates,
New York, 1990, pg. 85 - C 1991 Juran Institute. Inc.
24. Malcolm Baldrige, National Quality Award, Criteria for Performance Excellence,
2005.
25. M. Heleta, Kvalitetom u Evropu, Privredna štampa, Sarajevo, 1991.
26. H. Mc Phorson, “Quality Must Have Highest Priority”, Production, February 1985.
27. “Global Approach to certifi cation and testing,” Commission of the European
Communities,Brussels, 24 July 1989.
28. ISO Bulletin , Volume 26, No 3, March 1995.
29. M. Heleta, D. Stanivuković, R. Uzunović, B. Jakšić. “ Program for Quality Improve-
ment in Serbia”, Th e Ninth International Conference of the Israel Society for Qual-
ity Assurance, Jerusalem, November 17-19, 1992.
30. M. Heleta, TQM Program LOLA Korporacije, Savetovanje, Kopaonik mart 1997.
31. M. Heleta, “Nova nacionalna politika kvaliteta”, Drugo jugoslovensko savetovanje
“Kvalitetom u tržišnu privredu”, Kopaonik, 17-20.- mart 1998.
32. M. Mayrhofer, U. Schoer. “Th e multiplicity of links between TQM/Q-System and
environmental protection”, EOQ, Quality 4/1992.
33. J. J. Zeccardi, “Inspection and Test”, Juran,s Quality Control Handbook, Fourth Edi-
tion
34. SIEMENS, Energy&Automation, IX, No 6, 1987.
35. Swedish Quality - Value Judgements, European Quality Award 1997
36. T. Engstrom, “TQM across company borders - networking in the freght forwarding
business in Norway”, 41sr Congress, of the EOQ, 1997.
37. “Th e EFQM Model Development and Deployment”, EFQM December 1997
38. D. Pavlović, “Ne možete ih kupiti možete ih zadobiti”, Zaštita rada, januar 1998.
39. M. Heleta, TQM globalni metod za reformu menadžmenta, Direktor, 9 / 96
40. What is Self-Assessment ?, Handbook, TQM International, 1995.
41. “New EFQM Model”, Th e Model Development Steering Group, April 23, 1998.
42. EFQM, “People management & People satisfaction”, QWG to benchmark Human
Resource Management practices, March 1993-1994.
323
43. David T. Kearns, “Leadership through Quality”, Academy of Management Execu-
tive, Vol. 4 No. 2, 1990, p.87
44. H. D. Seghezzi, M. Merkle, “Virtual Organisations - How Quality Management
Paves Way”, 41st Congress of the EOQ, 1997.
45. Angela Chambers, Stephen Parkinson, “Harnessing Marketing to the Bottom Line”,
Measuring Business Excellence, V2, N1, 1998.
46. “EFQM, Customer satisfaction “- Quality Working Group, Section One, March -
October 1994.
47. “EFQM, Customer satisfaction “- Quality Working Group, Section Two, March -
October 1994.
48. Jens Dahlgaard, Kai Kristensen,”Progressive Measures of Quality”, Measuring Busi-
ness Excellence, V2, N1, 1998.
49. “EFQM, Customer Loyalty, A key to business growth and profi tability”, Customer
Loyalty Team, March 1996.
50. R. Bittlestone, “From Performance Measurement to Performance Management”,
MBE, VI, N4, 1997.
51. B. Mašić, “Strategijski menadžement”, BK Institut, 1996.
52. Nakui Satoshi, “Strategic Planning in TQM” Integrated Quality Dynamics,1996.
53. J. A. Pearce, R. B. Robinson, “Strategic Management”, Th ird Edition, Illinois, 1988.
54. “EFQM, Company Self Assessment”, Scorebook, Th e European Quality Award,
1995.
55. Roger Oldcorn,” Menadžment”, Svjetlost, Sarajevo, 1990.
56. Arnoud De Meyer, “Where next for Europe?”, Measuring Business Excellence, V2
N1, 1998.
57. W. Skinner, “Manufacturing - Missing Link in Corporate Strategy”, Harvard Busi-
ness Review, May-June 1997.
58. B. Todorović, D. Đuričin, S. Janošević, “Strategijski menadžment”, Institut za
istraživanje tržišta, 1997.
59. “People management & People satisfaction, A Quality WG to benchmark Human
Resource Management practices”, EFQM, March 1994.
60. Sakuru Koryo, rev.ed.1990. edited by QC Cirkle Headquaters, Tokyo, JUSE Press.
61. “NML-s QC Circle Activities”, NISSAN Motor CO.,LTD., Product Design Admin-
istration Department, 1996.
62. Slobodan Jovanović, “Srpski nacionalni karakter”, Vindzor, Kanada, 1964.
63. Vladimir Karić, “Narodni duh i osećanje”, iz knjige “Srbija: opis zemlje, naroda i
države”, Beograd,1887.
324
64. Živojin Pavlović, “Sudbina gladijatora”, NIN, 19. mart 1998.
65. Bojan Jovanović, “Karakterologija Srba”, Naučna knjiga, Beograd, 1992.
66. M. Heleta, P. Dragoslavić, “Unapređenje kvaliteta kao strateški cilj”, II Jugoslovenski
simpozijum kvaliteta, EVROPA JUGINSPEKT, Beograd, Novembar 1996.
67. T. W. Hardjono, S. ten Have, W. D. ten Have, “Th e European Way to Excellence”,
Directorate-General III Industry, European Commission, 1996.
68. Y. Kondo, “Work, Sports, and QC Circles” (in Japanese). FQC.no.141:33
69. A. H. Maslow, “A Th eory of Human Motivation.” Psychological Review, 1953.
70. “Editorial Committee of Reminiscences of Ishikawa”, 1993, Reference (69).444
71. M. Hammer, J. Champy, “Reengineering Th e Corporation”, Nicholas Brealy, Lon-
don 1993.
72. Frank J. A. M. Hoes, Jean-Claude G. Simon, “Toward the Horizontal Organisation:
Th e Post-TQM Paradigm”, 39th EOQ Congress, Lausanne, 1995.
73. Per-Olof Engell, Bengt Klefsjo, “Experiences from Process Management in Swedish
Organisation”, 39th EOQ Congress, Lausanne, 1995.
74. Harrington, J. H. “Business Process Improvement - Th e Breakthrough Strategy for
Total Quality, Productivity and Competitiveness”, New York: McGraw-Hill, Inc.
1991.
75. Aavo Kokk, “TQM and Business Development How to Integrate Quality Activities
into an Organisation”, 41st EOQ Congress, Trondheim, 1997.
76. M. Heleta, “Program unapređenja kvaliteta LOLA Korporacije”, 1994-1998.
77. “Poslovnik o kvalitetu LOLA Korporacije”, Izdanje 2, 1996.
78. William Band, Richard Hout, “Quality & Functionality Equal Satisfaction”, Canada,
March 1990.
79. Pam Nazaruk, “Commitment to Quality: Test Process Not Product, Orders Penta-
gon,” Electronicbusiness, Oct. 15. 1990.
80. Ronald Fortuna, “Beyond Quality: Taking SPC Upstream,” Quality Progress, June
1988.
81. Robert Haaving, “Helwett-Packard Unravels the Mistries of Quality,” Electronic
Business, Oct. 16, 1989.
82. George P. Huber, “Organisational learning: a guide for executives in ethnology-crit-
ical organisations”, IJTM, Vol.11,Nos. 7/8, 1996.
83. “Self-Assessment” Guidelines for Public Sector”, EFQM, 1997.
84. Noriaki Kano, “Business Strategies for the 21sr Century and Attractive Quality
Creation”, ICQ, Yokohama, 1996.
325
85. Yoshio Kondo, “Companywide Quality Control”, 3A Corporation, 1995.
86. “Sistem osiguranja kvaliteta Energoinvest-Sarajevo”, 1989.
87. M. Heleta, “Kvalitet u razvoju”, Nedelja kvaliteta, -”Kvalitet”, 1/1995.
88. Shoji Shiba, “Evolution of Quality from Control to Breakthrough TQM”,Vol.1, 41st
EOQ Congress, Trondheim, Norway, 1997.
89. J. H. McHenry, G.C.Husvik, “Continuous Improvement and Types of Learning in
Organisations”, Vol.1, 41st EOQ Congress, Trondheim, 1997.
90. V. V. Chaalam, “Adaptive Control Systems”, Techniques Applications, Marccel
Dekker,Inc. New York, 1987.
91. EFQM - Successful approach to the “Management of Innovation”, 1998.
92. EFQM - Common Interest Day Workshops - Management of Innovation, Quality
Link Vol.9, No 51, December 1997.
93. K. S. Stephens. “Quality System and Certifi cation - Some Observations and
Th oughts”, EOQ Quality, 1/1993.
94. “ISO 9000 for Small Business”, ISO Central Secretariat,1996.
95. E. W. Deming, “Some Obstacles to Improvement in Quality and Effi ciency.” Danish
Society for Quality Corneal, 1987.
96. M. Heleta, B. Heleta, D. Bošnjak, “TQM pristup upravljanja troškovima kvaliteta”,
Savetovanje JUSK 1995.
97. Institute of Industrial Engineers, “Productivity and Quality in the USA Today”,
Management Service (UK), Jan. 1990, pp. 27-31.
98. W. E. Deming, “Quality, Productivity, and Competitive Position”, Cambridge, Mass:
Centre for Advanced Engineering study, Massachusetts Institute of Technology,
1982, pp. 1-2.
99. R. C. Cole, L. H. Hales, “How Monsanto Justifi ed Automation”, Management Ac-
counting, Jan. 1992, pp. 39-43.
100. D. Carr, I. Littman, “Quality in the Federal Government,” Quality Progress, Sep.
1990, pp. 49-52
101. C. G. Th or, “How to Measure Organizational Productivity,” CMA Magazine,
March 1991, pp. 17-19.
102. B.Maskell, “Performance Measurement for World Class Manufacturing,” Manage-
ment Accounting (UK), July/Aug. 1989.
103. “Working Draft of ISO 9001:2000 and ISO 9004:2000”, ISO/TC 176/SC 2/N 399,
8 June 1998
104. European Vision of Quality – European Organization for Quality , 2000.
105. Rick L. Edgeman, BEST Business Excellence: An expanded view, Mesuring Busi-
ness Excellence, V4, N4, December 2000.
326
106. Vesa Suutari, “Developing your global leaders”, Mesuring Business Excellence, V7,
N1, 2003.
107. M.Heleta “Vizija kvaliteta za novi milenijum”, JUSK, Savetovanje, 2000.
108. H. William Dettmer, “Th e Confl ict Resolution Diagram: Creating Win-Win Solu-
tions”, Quality Progress, March, 1999
109. “EFQM Excellence Model Launch”, Quality Link, Vol. 11, No. 59, April 1999
110. ISO 9001:2000 & ISO 9004:2000
111. Th e EFQM Excellence Model 2008
112. Introducing Excellent, EFQM July 1999
113. Eight Essentials of Excellence, Th e Fundamental Concept and ther Benefi ts, July
1999
114. Th e EFQM Excellence Model Changes, July 1999
115. Malcolm Baldrige, NQA, Criteria for Performance Excellence, 1999
116. Ch. Hakes & D. Reed, “Organisational Self Assessmnet”, BQC, Bristol, 1997
117. Ch. Hakes, “Th e Corporate Self Assessment Handbook”, BQC, Bristol, 1997
118. Quality Link, EFQM August 1999
119. Th e IML Organisation, Business Excellence Workbench – CD ROM. Made with
Macramedia, 1999, UK
120. EFQM – Self-Assessment Training Course, 1996
121. EFQM Memebership – Quality Link, August 1999
122. M.Heleta,“Model za ostvarivanje i ocenjivanje izvrsnosti”,III Međunarodni kon-
gres JUSK, maj 2000.
123. H. Ericsson, J. Hansson, “Th e impact of TQN on fi nancial performance”, Mesuring
Business Excellence, V7, No 1, 2003.
124. Baldrige National Quality Program – Criteria for Perfromace Excellence, 2008
125. »A manifesto of TQM (1)«, JUSE, Societas Qualitatis, Vol. 10 No. 6 1997, Japan
126. »A manifesto of TQM (2)«, JUSE, Societas Qualitatis, Vol. 11 No. 1 1997, Japan
127. »A manifesto of TQM (3)«, JUSE, Societas Qualitatis, Vol. 11 No. 2 1997, Japan
128. »A manifesto of TQM (4)«, JUSE, Societas Qualitatis, Vol. 11 No. 3 1997, Japan
129. M.Heleta, “Dizajniranje modela izvrsnosti organizacije primenom koncepta
TQM” – Doktorska disertacija, 2000.
130. ISO 9000:2000 – serija standarda.
131. “EFQM – Th e European Quality Award” – Information Brochure, 1999.
132. Martin Lindstrom «BRANDchild», Inerview, Mangement Focus, July / August
2003.
133. Joseph A. De Feo and Alexander Janssen: “Implementing a strategy successfully”,
MBE, V5, N4, 2001
327
134. Modeli dokumenata sistema kvaliteta, EDUCTA, Beograd, 2007.
135. S.Karapetrovic, “Musings on integrated management systems”, Mesuring Business
Excellence, V7, N1, 2003.
136. Viewpoint: Six sigma implementation - Mesuring Business Excellence, V7, N3,
2003.
137. Management Matters, Management Focus, January / February 2004.
138. D.Pavlovic, Th e Flow of Excellence - 6th QMOD Conference on Quality Manage-
ment and Organizational Development - focusing on Sustainable Development,
Paris 1-3 October 2003.
139. Th e Worldwach Institute, Knjiga: “Stanje sveta 2006, u fokusu Kina i Indija”, Pre-
vod, Politika, Beograd, 2006
140. Knjiga: M.Heleta, TQM - Model izvrsnosti, Izdanje EDUCTA, Beograd, 2004.
141. Global Competition – Does Europe Shape up?, EFQM Forum 2005
142. Management Focus, March/April 2004.
143. M.Heleta, Integrisani menadžment sistem, www.educta.co.yu, e-learning, 2005
144. S. Wongrassamee, P.D. Gardiner and J.E.L. Simmons „Pefromace measurement
tools: the Balanced Scorecard and EFQM Excellence Model” , MBE, Vol. 7, No. 1,
pp 14-29
145. Andre A. de Waal, Th e future of the BSC: an interview with Professor Dr Robert S.
Kaplan, MBE, Vol. 7, No. 1, pp 30-35
146. Heinz Ahn, Hhow to individualise your blanced scorecard, MBE, Vol. 9, No. 1,
2005, pp 5-11
147. M.Heleta, “TQM - Koncept, elementi, proces uvođenja i samocjenjivanje”, Fojnica,
2005
148. M.Heleta, “TQM – Model izvrsnosti, integrisani menadžment sistemi i model iz-
vrsnosti“, Knjiga, EDUCTA, Beograd, 2004.
149. Rick L. Edgeman, “BEST Business Excellence: An expanded view, Measuring Busi-
ness Excellence”, V4, N4, December 2000.
150. management systems“, Measuring Business Excellence, V7, N1, 2003.
151. “Management Matters“, Management Focus, March/April 2004.
152. M.Heleta, Integrisani menadžment sistem I BEST model izvrsnosti, Savetovanje
JUSK, Bograd, 2004
153. M.Heleta, Koncept TQM osnov za IMS, BK Savetovanje, 2006
154. M.Heleta, Balans u ostvarivanju ciljeva organizacije, Naučni skup, Univerzitet Sin-
gidunum, Beograd, 2007
328
155. David Hoyle and John Th ompson – Critical look at the road from intent to realiza-
tion, ISO Management system, Vol 7, No 5, Sept - Oct 2007
156. „QSU-s Exclusive Analysis of Next ISO 9001“, Quality System Update, Vol 17, No
5, 2007-10-25, 2007
157. Reginald Shaughnessy, Andy Hofmann, Richard Th ompson and Colin Molovean,
„Managing Your Management Review Process?“, Quality System Update, Vol 17,
No 5, 2007-10-25, 2007
158. ISO/CD 9004 – ISO/TC 176/SC 2/WG 18 - ISO 2007
159. ISO 14001:2004
160. BS OHSAS 18001:2007
161. Roger Frost, »ISO adviser managers how to get the best out of the ISO 9000 fam-
ily«, ISO Management Systemy, V6, No4, July- August 2008.
(Footnotes)
1. Termini koje koristi autor
2. Termini koje koristi autor
3. Modeli EMS i OHSMS vizuelno izgledaju drugačije, ali su logčki i procesno
potpuno identični sa modelom EMS.
4. Zainteresovana strana za ciljeve kvaliteta je prvenstveno korisnik (kupac).
Zainteresovana strana za ciljeve životne sredine su buduće generacije, tako
da se u ciljevima otvara poseban aspekt. Zainteresovana strana za ciljeve zdravlja i bezbednosti na radu su prvenst-
veno zaposleni.
5. Kada se radi o isporučiocima intelektualnih usluga defi nišu se posebni kriteri-
jumi za njihove sposobnosti.
6. U praksi se ovi procesi nazivaju specijalni procesi
329
Autor
Dr Milenko N. Heleta spada u red vodećih eksperata iz oblasti kvaliteta sa pros-
tora bivše Jugoslavije. Rođen je 05.10.1949. godine u Goraždu, BiH. Diplomirao je i
magistrirao na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu iz oblasti elektroenergetike.
Doktorirao je na Fakultetu za menadžment BK Univerziteta u Beogradu iz oblasti
dizajniranja modela izvrsnosti organizacije prema konceptu TQM.
Bio je član Studijskog Komiteta 13 - Sklopni aparati JUKO CIGRE od 1984.-1992.
i predsednik JEK – Jugoslovenskog elektrotehničkog komiteta od 1989. do 1993. go-
dine. Koautor je programa Vlade Republike Srbije za unapređenje kvaliteta 1992.
Bio je član Saveta za kvalitet Vlade Republike Srbije i Odbora za kvalitet Privrednih
komora BiH, Jugoslavije, Srbije, Vojvodine i Beograda u više saziva. Bio je član saveta
JUSK od 1990. do 1998. godine i predsednik Odbora za kvalitet od 1990. do sada.
Član je više međunarodnih institucija za kvalitet, EOQ – Evropska organizacija
za kvalitet - Komitet za razvoj politike kvaliteta i EFQM - Evropska fondacija za
menadžment kvaliteta. Ocenjivač je sistema kvaliteta italijanskog sertifi kacionog
tela CSQ. Registrovani je konsultant EOQ / EFQM - za menadžment kvaliteta za
period od 1992 do 1995.
Radio je na poslovima inženjera ispitivača, rukovodioca istraživačko-razvojnih
projekata i rukovodioca laboratorije velike snage u Institutu za elektroenergetiku
u sastavu Energoinvest iz Sarajeva od 1975. do 1987. godine. Obavljao je dužnost
pomoćnika generalnog direktora za kvalitet Energoinvesta - Holding iz Sarajeva
od 1987. do 1992. i LOLA Korporacije iz Beograda od 1993. do 1998. godine. Sada
je direktor konsultantske kuće EDUCTA Konsalting iz Beograda, čiji je osnivač i
predavač na predmetu Upravljanje kvalitetom na Univerzitetu Singidunum u
Beogradu.
Objavio je više od 100 naučnih i profesionalnih radova na domaćim i
međunarodnim skupovima i u časopisima iz oblasti elektromagnetnih prelaznih po-
java i menadžmenta kvaliteta.
Autor je četiri knjige iz oblasti kvaliteta:
- “Kvalitetom u Evropu”, Sarajevo, 1991.
- “Kvalitetom u svet - sistem kvaliteta osnova za TQM”, Beograd, 1995.
- “TQM - Model za poslovnu izvrsnost”, Beograd, 1998.
- „TQM“ – Model izvrsnosti i integrisani menadžment sistemi“, Beograd, 2004.
M.Heleta uspešno integriše vrhunske naučne principe sa realnom praksom iz
oblasti kvaliteta.