uporedna analiza centralnih banaka-fed e
TRANSCRIPT
-
7/24/2019 Uporedna Analiza Centralnih Banaka-FED E
1/60
Megatrend univerzitet, Beograd
Fakultet za menadment Zajear
UPOREDNA ANALIZA CENTRALNIH BANAKA -
SISTEM FEDERALNIH REZERVI, EVROPSKA
CENTRALNA BANKA, NARODNA BANKASRBIJE
DIPLOMSKI RAD
Zajear, 2014.
-
7/24/2019 Uporedna Analiza Centralnih Banaka-FED E
2/60
Megatrend univerzitet, Beograd
Fakultet za menadment Zajear
UPOREDNA ANALIZA CENTRALNIH BANAKA -
SISTEM FEDERALNIH REZERVI, EVROPSKA
CENTRALNA BANKA, NARODNA BANKASRBIJE
DIPLOMSKI RAD
Predmet:Bankarski menadmentIme i prezime mentora:Prof.dr Bojan oreviIme i prezime studenta:Darko DimitrijeviBroj indeksa:A/383/09
Studijski program:Osnovne akademske studijeMatini broj:1204984730045
Zajear, avgust, 2014.
-
7/24/2019 Uporedna Analiza Centralnih Banaka-FED E
3/60
SADRAJ
UVOD ....................................................................................................................................... 4
I OPTI DEO ........................................................................................................................... 5
1 Centralno bankarstvo i nezavisnost centralnih banaka............................................... 5
1.1 Pojam i organizacija centralne banke ................................................................................5
1.2 Osnovne funkcije centralne banke .....................................................................................6
1.3. Monetarna politika i centralne banke ................................................................................7
1.3 Nezavisnost centralnih banaka .........................................................................................131.3.1 Faktori rasta nezavisnosti centralnih banaka ......................................................... ........................ 151.3.2 Nezavisnost centralne banke i ekonomske performanse ............................................................. .. 16
II SPECIJALNI DEO ............................................................................................................ 19
2 Sistem federalnih rezervi .............................................................................................. 19
2.1 Karakteristike Sistema i institucionalni okvir .................................................................19
2.2 Uloga i nezavisnost FED-a .................................................................................................22
2.3 Instrumenti monetarne politike FED-a ............................................................................28
3 Evropska centralna banka ............................................................................................ 32
3.1 Istorijat razvoja Evropskog monetarnog sistema ...........................................................32
3.2 Struktura i funkcionisanje Evropske centralne banke ...................................................34
3.3 Institucionalna i funkcionalna nezavisnost ECB .............................................................41
4 Narodna banka Srbije ................................................................................................... 44
4.1 Organizacija NBS ...............................................................................................................44
4.2 Funkcije NBS i monetarna politika ..................................................................................48
ZAKLJUAK........................................................................................................................ 57
LITERATURA ...................................................................................................................... 59
-
7/24/2019 Uporedna Analiza Centralnih Banaka-FED E
4/60
4
UVOD
Savremena centralna banka je produkt XX veka, bez obzira to neke od centralnih
banaka imaju mnogo duu istoriju, tek neto oko jednog veka svet je dobio pravu predstavu o
funkcijama i delokrugu rada centralne banke. Istorijski posmatrano centralne banke su se razvile
na dva naina. Prvo, kroz spor proces evolucije od komercijalnih banaka koje su, dobijajui
dodatnu mo i odgovornost vezano za funkcionisanje finansijskog sistema, postale centralne
banke. Drugo, kroz usvajanje zakona kojim su od poetka ustanovljene kao institucije sa
atributima centralne banke. U prolosti se od centralnih banaka oekivalo shodno zakonu,
obiaju, ili i jednome i drugome da koriste svoje instrumente da bi ostvarile viestruke ciljeve,
kao to su visoka stopa rasta i zaposlenosti, obezbeivanje sredstava za dravne rashode i
reavanje problema platnog bilansa. Danas je zakonska i stvarna nezavisnost centralnih banaka
znatno vea nego to je bila pre dvadeset godina, a njihov primarni cilj je postao stabilnost cena
(Cukierman, 2007: 367).
U optem delu ovog rada se zato ispituju institucionalne promene koje su se desile tokom
poslednje dve decenije u oblasti autonomije centralnih banaka i povezanih institucija monetarne
politike irom sveta, uz krai pregled podataka o odnosu izmeu nezavisnosticentralnih banaka
i makroekonomskih performansi, kao i budui izazovi sa kojima se suoavaju nezavisnecentralne banke u eri stabilnosti cena. U specijalnom delu rada koriem su metodi analize,
sinteze i komparacije u pokuaju uporedne analize politike i prakse Sistema federalnih rezervi,
Evropske centralne banke i Narodne banke Srbije. Na primeru razvijenih zemalja najbolje se
moe pokazati da to je centralna banka nezavisnija, to su rezultati u oblasti makroekonomske
stabilnosti bolji. Analizom koncepta nezavisnosti centralnih banaka ovih zemalja sa pojedinim
makro-ekonomskim pokazateljima, moe se jasno uspostaviti negativna korelacija izmeu
koeficijenta nezavisnosti centralne banke i stope inflacije. to je centralna banka nezavisnija, tosu stope inflacije nie(Milosavljevi, 2010: 157).
-
7/24/2019 Uporedna Analiza Centralnih Banaka-FED E
5/60
5
I OPTI DEO
1 Centralno bankarstvo i nezavisnost centralnih banaka
1.1 Pojam i organizacija centralne banke
Emisiona ili centralna banka je specifina privilegovana bankarska institucija
monetarnog sistema, dravna ili pod jakim nadzorom i uticajem drave; zaduena i odgovorna
za stvaranje vrednosti domae valute, za kontrolu i regulisanje novanog opticaja i likvidnosti
bankarskog sistema, i zaduena da se stara za likvidnost u zemlji i u plaanjima sa
inostranstvom. To je jedina ovlaena banka za izdavanje novanica i kovanog novca kao
zakonskog sredstva plaanja. Ne postoji jedinstven institucionalni koncept centralne banke. Iako
je prva centralna banka utemeljena pre vie od tri veka, proces osnivanja i organizacije ovih
institucija nije standarnizovan; to je i razumljivo, jer nisu formirane u isto vreme i pod istim
uslovima. Osim mnogobrojnih razlika, mogu se uoiti zajednike karakteristike njihovog
funkcionisanja. U svim zemljama sveta centralna banka ima glavnu ulogu u organizovanju ,
usmeravanju i regulisanju monetarnih kretanja. Ova institucija je na vrhu bankarskog sistema
(banka banaka) i od nje u znatnoj meri zavisi dinamika i stabilnost privrednog razvoja.
Na meunarodnom planu, centralne banke uspostavljaju poslovnu saradnju sa
multilateralnim finansijskim organizacijama, kao to su: Meunarodni monetarni fond (MMF),
Svetska banka (IBRD) i Banka za meunarodne obraune (BIS). Po pravilu nema direktne
odnose sa nebankarskim sektorom, izuzev drave, za koju vri odreene finansijske poslove.
Zbog znaaja centralne banke za ukupan privredni razvoj, svaka zemlja striktno zakonski
definie poziciju, funkcije i odgovornosti vrhovne monetarne vlasti. Kako treba da budeorganizovana centralna banka, zavisi od razvijenosti i strukture ekonomskog sistema iji je ona
deo i od politikog faktora u dravi u kojoj je osnovana. Ipak, organizacija centralnih banaka
uglavnom se svodi na tri osnovna modela (Ivani, Jeremi, 2005):
jedinstvena centralna banka - u savremenim uslovima najvie zastupljen kocept. Pravilo
organizovanja centralne banke prema ovom principu glasi: jedna drava jedna banka
(NBS).
-
7/24/2019 Uporedna Analiza Centralnih Banaka-FED E
6/60
6
sloeni sistem centralne banke - to znai da u jednoj zemlji postoji vie banaka koje
zajedno obavljaju funkcije centralne banke. U tim sistemima obino jedna o njih ima
ulogu koordinatora (npr. Sistem federalnih rezervi (FED) u SAD).
supernacionalna centralna banka - karakteristino za monetarnu uniju grupe zemalja
(ECB). Drave lanice se odriu svojih monetarnih suvereniteta, promoviu jedinstvenuvalutu, uslauju kreditno - monetarnu i deviznu politiku, formiraju zajednike devizne
rezerve i osnivaju zajedniku centralnu banku.
U odreenju centralne banke neophodno je definisati kriterijume koji su bitni za izbor
izmeu vie modela organizovanja centralne banke. Neki autori smatraju da jedinstvena
monetarna vlast odgovara dravama sa monolitnom nacionalnom struktuom, a sistem centralne
banke vienacionalnim zajednicama. Drugaije formulisano, jedinstvena centralna banka jeprimerenija unitarnom tipu drave, dok je sistem centralnih banaka prilagoeniji federativnom,
odnosno konfederativnom dravnom ureenju. U sluaju integracije zemalja na nivou monetarne
vlasti predstavlja supernacionalna centralna banka.
Poredei organizaciju centralnih banaka, namee se dilema koji je model bolji, to znai
da treba prouiti prednosti i nedostatke sva tri naina organizovanja centralnih banaka.
Meutim, prilikom ovakve analize osnovni problem je kako utvrditi kriterijume na osnovu kojih
se ocenjuju centrlne banke. Da li je centralna banka uspena ako ograniava inflaciju, ili ako
obezbeuje visoku stopu zaposlenosti, ili je merilo uspenosti ove institucije ako su devizne
rezerve visoke, odnosno ako su snane pozicije domae valute? Takoe, postavlja se pitanje koje
centralne banke odabrati za ovakva poreenja (Bjelica, 2001).
1.2 Osnovne funkcije centralne banke
Centralna banka ima u monetarnom, kreditnom i bankarskom sistemu privilegovan,
monoplolistiki status, koji se prvenstveno odnosi na izdavanje i emisiju novca. Osnovne
funkcije centralne banke su:
1) Emisiona funkcija monopol na kreiranje i regulisanje primarnog novca tj.regulisanje
potrebne koliine novca u privredi i gotovog novca (novanica i kovanica);
2) Regulisanje kreditnog potencijala banaka i usmeravanje njihove kreditne politike;
3) Uloga bankara drave;
4)
Regulisanje likvidnosti bankarskog i privrednog sistema uloga poslednjeg utoita
likvidnosti;
-
7/24/2019 Uporedna Analiza Centralnih Banaka-FED E
7/60
7
5) Nadzorna uloga kontrola boniteta i zakonitosti poslovanja bankarskog sistema i
njegovog funkcionisanja;
6)
Upravljanje deviznim rezervama i spoljnim dugom zemlje;
7) Upravljanje deviznim kursom nacionalne valute;
8)
Organizovanje funkcije platnog prometa u zemlji. (orevi, 2011: 44)
1.3. Monetarna politika i centralne banke
Monetarnokreditna politika je komponenta ekonomske politike. Nen osnovni zadatak
je da regulie koliinu novca u opticaju, da odrava ravnoteu izmeu robnih i novanih
fondova, da omogui nesmetano odvijanje robnog prometa i stabilne ekonomske tokove. Pot o
je monetarno kreditna politika deo ekonomske politike onda je sasvim razumlivo da za
uspeno izvravanje njenih zadataka mora da postoji sinhronizovano delovanje svih ostalih
komponenti ekonomske politike (Jovanovi, Riba, 2008: 81).
Monetarna politika podrazumeva ovladavanje i svesno usmeravanje (odnosno kontrola)
svih oblika i tokova novca u reprodukciji (likvidna, nelikvidna, devizna i druga sredstva). Pod
kreditnom politikom podrazumevamo aktivno delovanje bankarskog sistema u regulisanju
kreditne mase i njene strukture u privredi. Aktivnim delovanjem na jedan od osnovnih kanala
stvaranja i ponitavanja novane mase i kreditnog volumena, kroz kreditnu politiku, se najveim
delom svesno i planski regulie znaajan deo mase ukupnog novca u privredi. Zbog toga se
obino jedan i drugi pojam integriu pod zajednikim nazivom: monetarno kreditna politika.
Jer, ne radi se ni samo o istim monetarnim, ni isto kreditnim tokovima, mada postoji opti
stav da je savremeni novac u svojoj osnovi kreditni (depozitni) novac (Bara i sar., 2007: 58).
Kada govore o cilevima monetarne politike, zvaninici Federalnih rezervi i drugih
centralnih banaka gotovo uvek pominju est osnovnih cileva:
visoka stopa zaposlenosti,
privredni rast,
stabilnost cena,
stabilnost kamatnih stopa,
stabilnost finansijskih trita, i
stabilnost na deviznim tritima.
Na osnovu Zakona o radu iz 1946. godine i Zakona o punom zaposlenju i uravnoteenom
razvoju iz 1978. godine (esto se naziva Humprey Hawkins zakon), vlada SAD se obavezuje
na promovisanje visoke stope zaposlenosti i stabilnog nivoa cena. Visoka stopa zaposlenosti
-
7/24/2019 Uporedna Analiza Centralnih Banaka-FED E
8/60
8
veoma je vaan cil iz dva razloga: ukoliko je stopa nezaposlenosti visoka, to podrazumeva loe
stanje u drutvu, siromatvo, mnoge porodice suoavaju se s finansijskim problemima, ludi
gube samopouzdanje, a stopa kriminala raste i kada je nezaposlenost visoka, privreda se ne
suoava samo sa ludima koji ne rade, ve i resursima koji nisu u funkciji (zatvorene fabrike i
oprema koja nije u upotrebi), a sve to utie na smanjenje proizvodnje. Visoka stopa zaposlenosti,kao jedan od cileva, ne bi trebalo da podrazumeva da je stopa nezaposlenosti nula, ve pre da je
ona bar neto iznad nule i u skladu sa punom zaposlenou, tj., situacijom kada je tranja za
radnom snagom jednaka ponudi radne snage. To se naziva prirodnom stopom nezaposlenosti.
Stalan privredni rast, kao jedan od cileva, tesno je povezan s visokom stopom
zaposlenosti kao cilem. Poslovne organizacije pre e investirati u kapitalna dobra radi
pobolanja produktivnosti i privrednog rasta kada je stopa nezaposlenosti visoka, a fabrike ne
rade, njima se ne isplati da investiraju u dodatne pogone i opremu. Iako su ta dva cila tesnopovezana, politika moe da se usmeri na promovisanje privrednog rasta neposrednim
podsticanjem kompanija da investiraju ili podsticanjem ludi na tednju, to zapravo
kompanijama obezbeuje sredstva za investicije. To je zapravo svrha takozvane supply - side
(pristup makroekonomiji koji naglaava vanost uslova snadbevanjem trita robom i uslugama,
ekonomija ponude) ekonomkse politike, kojoj je cil podsticanje privrednog rasta
obezbeivanjem poreskih olakica kompanijama da bi one vie investirale u pogone i opremu,
kao i poreskim obveznicima da bi oni vie tedeli. O ulozi koju bi monetarna politika mogla da
ima u podsticanju rasta i razvoja takoe se jo raspravla.
U proteklih nekoliko decenija, kreatori politike SAD postali su svesni socijalnih i
ekonomskih posledica inflacije i vie su zainteresovani za stabilan nivo cena kao jedan od
cileva ekonomske politike. Stabilnost cena sve se vie posmatra kao najvaniji cil monetarne
politike. Stabilnost cena je poelna, jer rastui nivo cena (inflacija) dovodi do neizvesnosti u
privredi koja moe da ugrozi privredni rast. Na primer, kada se ukupan nivo cena menja, tee se
utvruju cene robe i usluga, to potroaima, poslovnim organizacijama i vladi znatno oteava
donoenje odluka. Ne samo da istraivanja javnog mnjenja ukazuju na to da ono ima negativan
stav prema inflaciji, ve postoje i brojni dokazi da inflacija dovodi do slabijeg privrednog rasta.
Sa ogromnom nestabilnou cena, odnosno hiperinflacijom, proteklih godina suoile su se
Rusija, Argentina i Brazil. Mnogi ekonomisti smatraju da su te drave imale slab i spor rast
upravo zbog hiperinflacije (Mishkin, 2006: 412).
Inflacija oteava i planiranje. Na primer, oteava donoenje odluke o koliini sredstava
koje treba odvojiti i utedeti za kolovanje dece. Inflacija moe da utie i na socijalno stanje
drave: moe doi do konflikta, jer e se svaka drutvena grupa nadmetati sa drugim grupama
kako bi bila sigurna da e njen dohodak biti u skladu s rastuim nivoom cena.
-
7/24/2019 Uporedna Analiza Centralnih Banaka-FED E
9/60
9
Stabilnost kamatnih stopa je poelna, jer njihova fluktuacija moe da dovede do
neizvesnosti u privredi i da otea planiranje. Na primer, fluktuacije kamatnih stopa smanjuje
zainteresovanost za kupovinu kua i oteavaju kupcima donoenje odluka kada da ih kupe, a
graevinskim kompanijama oteavaju planiranje broja kua koje e da izgrade. Centralna banka
takoe moe eleti da uspori rast kamatnih stopa, rast kamatnih stopa utie na negativan stavprema centralnim bankama, poput Feda, i podstie zahteve da se njihova ovlaenja smanje.
Finansijske krize mogu onemoguiti finansijska trita da usmeravaju sredstva onim
licima koja imaju dobre investicione prilike, zbog ega se znaajno suava ekonomska
aktivnost. Zato je za centralnu banku vaan cil promovisanje stabilnog finansijskog sistema, u
kome se finansijske krize izbegavaju. Osnivanje Sistema federalnih rezervi predstavla reakciju
na bankarsku paniku 1907. godine, s cilem promovisanja finansijske stabilnosti.
Na stabilnost finansijskih trita utie i stabilnost kamatnih stopa, jer fluktuacijekamatnih stopa stvaraju neizvesnost za finansijke institucije. Porast kamatnih stopa dovodi do
velikih gubitaka kod dugoronih obveznica i hipotekarnih kredita, a takvi gubici mogu izazvati
propast finansijkih institucija koje njima raspolau. Proteklih godina su takve fluktuacije
kamatnih stopa predstavlale posebno ozbilan problem tedno kreditnim organizacijama i
tedionicama, a mnoge od njih su tokom1980 ih i poetkom 1990 ih zapadale u ozbilne
finansijke tekoe.
Iako su pomenuti cilevi uglavnom meusobno skladni visok stepen zaposlenosti sa
privrednim rastom, stabilnost kamatnih stopa sa stabilnou finansijskih trita to nije uvek
sluaj. Stabilnost cena, kao cil, esto je u sukobu sa stabilnou kamatnih stopa i visokom
stopom zaposlenosti u kraem periodu (to uglavnom nije sluaj kada je u pitanju dui period).
Na primer, kada se privreda nalazi u fazi razvoja i nezaposlenost smanjuje, inflacija i kamatne
stope mogu poeti da rastu. Ukoliko centralna banka pokua da sprei rast kamatnih stopa, to
moe da izazove pregrejavanje privrede i stimulie inflaciju. Ukoliko centralna banka povea
kamatne stope da bi spreila inflaciju, onda ukraem periodu moe da doe do poveanja stope
nezaposlenosti. Takav sukob cileva stavla centralne banke, poput Federalnih rezervi, pred teke
odluke.
Tokom vremena lista prioriteta se menjala, naroito kada se radi o dilemi emu dati
prednost: privrednom rastu ili stabilnosti. Dugo vremena su strunjaci prioritet davali
ekonomskoj stabilnosti, odnosno monetarnoj stabilnosti. Meutim, naroito posle velike svetske
ekonomske krize, koja je ozbilno uzdrmala kapitalistiki svet, monetarni teoretiari i strunjaci
naputaju ovo shvatanje, tako da prioritet daju punoj zaposlenosti i stopi privrednog rasta uz
relativnu monetarnu stabilnost.
-
7/24/2019 Uporedna Analiza Centralnih Banaka-FED E
10/60
10
Savremena shvatanja o cilevima monetarne politike svode se uglavnom na podravanje
cileva ekonomske politike zemle, jer monetarna politika ne sme biti sama sebi cil. Zato
monetarno kreditna politika ima zadatak da podrava poveanje proizvodnje i zaposlenosti,
uravnoteenje bilansa plaanja zemle i odravanje stabilnosti opteg nivoa cena. Sigurno je da
ovako sloeni cilevi ne mogu se ostvariti samo merama monetarno kreditne politike, nego jepotrebno sinhronizovano dejstvo investicione, devizne, fiskalne i razvojne politike, kao i politike
raspodele nacionalnog dohotka. Samo u tom sluaju mogu se uspeno ostvariti cilevi
ekonomske politike, i u tom sluaju mogu biti efikasni instrumenti i mere monetarno kreditne
politike (Jovanovi, Riba, 2008: 83).
Savremena praksa je prihvatila izraz novana masa kao jedinstven termin koji sa
monetarnog stanovita oznaava novac, to znai da pojmovno obuhvata kako klasine oblike
novca (kovani novac i novanice), tako i razne druge likvidne finansijske oblike. Dakle, potrebaza ovim terminom pojavila se kada su razliiti finansijski oblici poeli da obavlaju (sve ili neke)
funkcije novca. U uslovima postojanja raznovrsnih novanih oblika, termin novana masa znai
zbir svih finansijskih oblika koji se smatraju novcem u privredi jedne zemle (ivkovi,
Koetinac, 2005: 57).
U monetarnokreditnoj politici koriste se odreenekategorije, kao monetarni indikatori
koji slue za definisanje kvaliteta i funkcija novca u privredi, kao i za voenje monetarne
politike i politike likvidnosti privrede i drugih sektora. Oni zapravo ine osnovu uspene
monetarne politike, jer se preko njih vri kontrola njenih efekata, a pre svega njene osnovne
orijentacije i njene prilagoenosti realnim privrednim kretanjima. To su monetarni agregati.
U voenju monetarno kreditne politike koriste se tri monetarna agregata: novana masa
(M1), likvidna sredstva (M2) i ukupna likvidna sredstva (M3). Pored toga, u naoj ekonomskoj
politici upotreblava se znatno iri agregat monetarni volumen (M4) ukupni depoziti, a u nekim
razvijenim trinim privredama i agregat monetarni potencijal (M5). U praksi se esto susree i
agregat monetarna baza ili primarni novac (Mo) koji se neretko naziva i novac centralne banke.
Monetarnokreditna politika koristi brojne instrumente u izvravanju osnovne funkcije
regulisanja potrebne koliine novca u privredi. Od njihove vrste, broja i efikasnosti direktno je
zavisna monetarna i ekonomska stabilnost zemle, kao i ostvarivanje predviene stope njenog
ekonomskog rasta. Karakter i efikasnost delovanja pojedinih instrumenata monetarno kreditne
politike odreeni su uticajem mnogobrojnih faktora, meu kojima se kao primarni istiu
drutveni, materijalni i institucionalni uslovi razvoja zemle. Uopteno govorei, pod
instrumentima monetarnokreditne politike podrazumevaju se sredstva i metode koje centralna
banka primenjuje da bi odravala masu i strukturu novca i kredita na optimalnom nivou. U
postavlanju i delovanju instrumenata monetarno kreditne politike presudnu ulogu imaju
-
7/24/2019 Uporedna Analiza Centralnih Banaka-FED E
11/60
11
institucionalni uslovi delovanja bankarskog i finansijskog sistema u odreenoj zemli, kao i
postavlanje jednobankarskog ili viebankarskog sistema.
Kada su pravilno uvedeni i kontrolisani, direktni instrumenti monetarnog regulisanja
mogu (kratkorono posmatrano) da budu uspeni u postizanju ue definisanih cileva monetarne
politike, kao to je odravanje pojedinano uzete kamatne stope na odreenom nivou,obezbeivanje da utvreni obim kredita bude alociran u prioritetan sektor privrede ili
zadravanje ukupne kreditne espanzije jedne banke (ili grupe banaka) u okviru unapred
utvrenog limita. Meutim, na dui rok posmatrano, upotreba direktnih instrumenata
monetarnog regulisanja pokazuje ozbilne nedostatke. O tome govori iskustvo kako razvijenih
trinih ekonomija, tako i zemala u razvoju. Nedostaci se odnose na samo na administrativnu
stranu primene ovih instrumenata sloen i skup postupak uvoenja i sprovoenja mera na
osnovu kojih se ovi instrumenti stavlaju u dejstvo i izloenost direktnih mera monetarnekontrole estom izbegavanju od strane privrednih subjekata kojima su namenjene. Pokazalo se
da direktni instrumenti monetarnog regulisanja u trinim ekonomijama slabe efikasnost
funkcionisanja finansijkog sistema, ometaju proces optimalne alokacije finansijskih i realnih
resursa i imaju inhibitorni efekat na razvoj regularnog finansijskog trita.
Tokom osamdesetih godina prolog veka, razvijene zemle, kao i vei broj zemala u
razvoju reformisale su svoje sisteme monetarnog regulisanja. Reforme su, izmeu ostalog,
znaile prihvatanje ili pridavanje vee vanosti trino orijentisanim instrumentima monetarnog
regulisanja (marketbased instruments), koji sve vie potiskuju instrumente direktne monetarne
kontrole neposredno regulisanje visine kamatnih stopa od strane monetarnih vlasti, odnosno
mere ograniavanja kreditnih plasmana finansijskih institucija (banaka).
Prihvatanje trino orijentisanih instrumenata monetarne politike u razvijenim trinim
ekonomijama treba shvatiti u relativnom smislu. U ovim zemlama je ve od ranije postojalo
razvijeno kreditno trite, ali je ono bilo (bar u veini zemala) pod neposrednom kontrolom
centralne banke. Otuda, reforma sistema monetarnog regulisanja u ovim zemlama oznaava
prelazak na novi regulacioni mehanizam koji treba da bude bole prilagoen procesima promena
finansijske strukture u ovim zemlama. Iza tih promena nalazi se proces finansijskih inovacija
koji se sastoji u pojaanom delovanju trinog mehanizma u finansijskom sektoru privrede tih
zemala. Prema tome, novi mehanizam monetarnog regulisanja u razvijenim industrijskim
zemlama vie sene zasniva na konceptu kombinovanog delovanja kreditnog trita sa direktnim
regulisanjem (u odreenom stepenu) strukture kreditnih plasmana, kao i kamatnih stopa od
strane centralne banke. Umesto toga, ilo se na uvoenje pune samostalnosti finansijskih
institucija u pogledu izbora strukture svojih portfela, kao i na razvijanje pune konkurencije
izmeu ovih institucija na finansijskom tritu. U osnovi promenlivog pristupa na podruju
-
7/24/2019 Uporedna Analiza Centralnih Banaka-FED E
12/60
12
monetarnog regulisanja zemala u razvoju nalazi se nastojanje da se, prvo, povea delotvornost
monetarne politike u pogledu ostvaranja stabilizacionih cileva ekonomske politike i, drugo, da
se u finansijskom okruenju u kojem zapoinje proces deregulacije olaka i elastinije postavi
voenje politike kamatnih stopa, sa cilem da se povea mobilizacija domae akumulacije
(tednje) i pobola efikasnost investicija.U ekonomskoj literaturi nailazimo na razliita milenja vezana za pitanja broja
instrumenata monetarnog regulisanja koji su potrebni za sprovoenje efikasne monetarne i
kreditne politike. Na jednoj strani postoje gledita koja se zalau za veoma ogranien broj
monetarnih instrtumenata kojima treba operativno raspolagati. Smatra se da se u uslovima
razvijenih trinih ekonomija korienje veeg broja instrumenata monetarnog regulisanja moe
pre da komplikuje nego da olaka (uini efikasnijim) monetarni menadment. Imajui u vidu da
efekti monetarnog instrumenta mogu da umanje (ili ak i ponite) delotvornost drugog ili drugihinstrumenata.
Drugi ekonomisti, kao i veliki broj strunjaka u centralnim bankama razvijenih zemala
istiu da postupak monetarnog regulisanja moe biti uspeno sproveden samo sa razgranatim
monetarnim instrumentarijom (ivkovi, Koetinac, 2005: 481).
Odluka o tome koliko i koji instrumenti monetarnog regulisanja treba da budu korieni,
u velikom stepenu zavisi od razvijenosti i specifinosti finansijkog sistema nacionalne
ekonomije. Dobro razvijen finansijski sistem omoguava uravnoteeno i relativno brzo
prenoenje akcija nosilaca monetarne politike kroz kanale tog sistema, ak i u sluajevima kada
takve akcije inicijalno utiu samo na nekoliko institucija u okviru finansijskog sistema. U
uslovima jedne razvijene finansijske strukture, meubankarsko trite moe uspeno da uskladi
potrebe za likvidnou pojedinih finansijskih institucija. Zbog toga je u takvom finansijskom
okruenju i mogue sprovesti efikasnu monetarnu politiku sa nekoliko (ili samo sa jednim)
instrumenata monetarnog regulisanja, poto se monetarne vlasti mogu osloniti na razvijeno
finansijsko trite koje e pouzdano preneti dejstvo njihovih akcija kroz ekonomski sistem.
Nasuprot tome, u uslovima gde su finansijski sistemi nerazvijeni, za uspeno voenje
monetarne politike potrebno je da ta politika koristi mnogo bogatiji instrumentarijum, jer
centralna banka u takvom okruenju mora da preuzme na sebe i odreen broj funkcija koje inae
u razvijenim finansijskim sistemima obavlaju same finansijske institucije. Na primer, na
nerazvijenom meubankarskom tritu nee se moi u dovolnoj meri zadovoliti potreba
poslovnih banaka za likvidnim novanim sredstvima. Ako opta monetarna situacija nalae da
centralna banka preduzme meru povienja stope obavezne rezerve, aktiviranje te mere moe
izazvati velike tekoe u poslovanju onih finansijskih institucija (banaka) koje se ve nalaze u
nezavidnom poloaju u pogledu svoje likvidnosti. Zbog toga se u takvoj situaciji moe pokazati
-
7/24/2019 Uporedna Analiza Centralnih Banaka-FED E
13/60
13
neophodnim da centralna banka paralelno upotrebi jo jedan instrument monetarnog regulisanja
a to su krediti poslovnim bankama za likvidnost kako bi olakala kratkoroni proces
bilansnog usklaivanja onih banaka kojima je takva pomo neophodna.
Izbor optimalne kombinacije instrumenata monetarne politike kojom centralna vlast
nastoji da ostvari cileve monetarne politike, tj., da utie na raspoloivi kreditni potencijalposlovnih banaka i njihove rezerve likvidnosti, a time i na koliinu novca i kredita u privredi
funkcija je velikog broja faktora, pri emu se posebno izdvajaju razvijenost domaeg
finansijskog trita, stepen njene otvorenosti i veliina nacionalne privrede.
1.3 Nezavisnost centralnih banaka
Iako su neke banke imale umerenu zakonsku autonomiju, nivo stvarne nezavisnosti je
obino bio manji od one naznaene u zakonu, posebno u zemljama u razvoju . Uz nekoliko
izuzetaka, centralne banke nisu bile nezavisne prilikom izbora svojih instrumenata, a
odgovornost za stabilnost cena zadrali su, bar implicitno, ministarstvo finansija i drugi
ekonomski organi vlade. U nekoliko razvijenih ekonomija sa velikim tritima kapitala (poput
Japana, Ujedinjenog Kraljevstva, Sjedinjenih Drava i Zapadne Nemake), stabilnost cena se
uglavnom odravala putem mera relativno konzervativnih ministarstava finansija ili de facto
nezavisnih centralnih banaka. Nezavisne centralne banke su, generalno govorei, u onim
zemljama koje su po zakonu u ingerenciji parlamenta, pre nego one potinjene ministarstvu
finansija (orevi, 2011: 43).
Danas veina centralnih banaka uiva znatno vie nivoe kako zakonske tako i stvarne
nezavisnosti u poreenju sa situacijom pre dvadeset godina. Nezavisnost centralnih banaka i
pratei institucionalni aranmani, poput targetiranja inflacije, postali su iroko prihvaeni
instrumenti delovanja. Iako i dalje postoje izvesna sporna pitanja, akademska istraivanja dovela
su do opteprihvaenog, praktinog konsenzusa. Primarna odgovornost centralne banke je da se
osigura stabilnost cena i finansijska stabilnost. Bez rtvovanja tih ciljeva, centralna banka bi
trebalo da podri ekonomsku politiku vlade. Banci je data instrumentalna nezavisnost kako bi
mogla da ostvari svoje glavne ciljeve. Delegiranje nadlenosti instituciji koja nije objekat
izbornih procedura trebalo bi da prati odgovornost i transparentnost. Vano je primetiti da su ta
dva zvuna izraza koje koriste dananje monetarne institucije jedva bila u upotrebi pre dvadeset
godina. U odsustvu nezavisnosti, odgovornost je bila nepotrebna, a vlade i ministarstva
finansija, kao politiki subjekti, nisu bili motivisani da razmatraju pitanja sopstvenetransparentnosti prilikom voenja monetarne politike.
-
7/24/2019 Uporedna Analiza Centralnih Banaka-FED E
14/60
14
Najrasprostranjeniji indeksi nezavisnosti centralne banke odnose se na nivo nezavisnosti
koji je utvren zakonom. Stvarna nezavisnost esto moe znatno odstupati od zakonske
nezavisnosti. Takva odstupanja su znaajnija u zemljama u razvoju nego u industrijalizovanim
privredama. Razlog za to je verovatno bolje sprovoenje zakona u industrijalizovanim
privredama. Druge vrste ocena, vie orijentisane ka ponaanju, fokusiraju tempo promeneguvernera centralne banke u odnosu na zakonom predvienu dinamiku (koriste se samo za
zemlje u razvoju) i politiku osetljivost guvernera centralne banke. Drugi indeks se definie kao
uestalost sluajeva u kojima se guverner menja u toku kratkog perioda nakon politike
promene. Nijedan od pomenutih indeksa ne predstavlja u potpunosti stvarnu nezavisnost
centralne banke, ve, kada se uzmu zajedno, pruaju potpuniju sliku o razlikama u nezavisnosti
centralne banke meu zemljama tokom vremena.
Uprkos izvesnim razlikama u obuhvatnosti i definicijama, kao i injenici da nisu sviindeksi aurirani za sve zemlje, generalna slika koja se pojavljuje prikazuje da je zakonska
nezavisnost doivela veliki uspon tokom devedesetih godina. Osnova za takvu tvrdnju su podaci
u radu Arnone, Laurens i Sagalotto (2005) za razvijene privrede i trinaest zemalja u razvoju za
1991. i 2003. godinu.
Pored toga, Cukierman, Miller i Neyapti (2002) porede zakonsku nezavisnost centralne
banke u bivim socijalistikim privredama sa razvijenim privredama u osamdesetim godinama;
otkrivaju znatno vei nivo nezavisnosti u drugoj grupi.
Analiza detaljnijih podataka koje daju citirani izvori ukazuje na to da postoji trend ka
znatno viem nivou nezavisnosti centralne banke. tavie, injenica da regulativa centralnih
banaka u bivim socijalistikim privredama, koje je bila predmet dve runde reformi, sadri
jednoobrazno vii nivo nezavisnosti od onog u latinoamerikim zemljama, ide u prilog zakljuku
da je trend ka zakonskoj nezavisnosti pojaan tokom devedesetih godina.
Stvarna nezavisnost ne zavisi samo od zakonskog statusa, ve i od razliitih formalnih i
neformalnih institucionalnih aranmana poput reima deviznog kursa, mogunosti banke da se
efektivno angauje na operacijama na otvorenom tritu, poloaja fiskalne politike i postojanja
eksplicitnih institucionalnih aranmana (van regulative) to ini stabilnost cena prepoznatljivim
ciljem centralne banke. Istaknuti primer ovog poslednjeg su razne metode targetiranja inflacije,
usvojene od strane dvadesetak zemalja nakon primene ove inovacije na Novom Zelandu i u
Kanadi krajem osamdesetih godina.
-
7/24/2019 Uporedna Analiza Centralnih Banaka-FED E
15/60
15
1.3.1 Faktori rasta nezavisnosti centralnih banaka
Trend ka nezavisnosti centralne banke nastao je usled kombinacije globalnih i
regionalnih faktora. Dva glavna globalna faktora u osnovi trenda ukljuuju, prvo, poveanu
potrebu irom sveta za stabilnou cena koju je pokrenula stagflacija iz sedamdesetih godina i
slabe ekonomske performanse pojedinih zemalja s visokom inflacijom, kako u Latinskoj
Americi, tako i u drugim delovima svetske ekonomije. Za razliku od ezdesetih i sedamdesetih
godina, osamdesetih i devedesetih godina je prihvaen stav da inflacija i povezane neizvesnosti
usporavaju rast. Relativno dobre performanse zemalja s niskom inflacijom, poput Nemake i
Japana, do osamdesetih godina podravale su taj stav.
Drugi faktor je globalizacija, koja je podrazumevala postepeno ukidanje kontrola nad
novanim tokovima i irenje meunarodnih trita kapitala. Ti procesi su pojaani potrebom za
stabilnou cena i veom vanou nezavisnosti centralne banke kao signalom makroekonomske
odgovornosti prema domaim i stranim investitorima. Kao to smatra Maxfield (1998), taj faktor
je posebno bio vaan u zemljama u razvoju iji su politiki sistemi sa nestrpljenjem ekali
ubrzanje pristupa meunarodnim tritima kapitala. Meunarodni monetarni fond (MMF) je
takoe prihvatio stav da je visok nivo nezavisnosti poeljan i aktivno je promovisao reformucentralne banke u mnogim ekonomijama u razvoju.
Nekoliko regionalnih faktoraje doprinelo poveanju nezavisnosti(Cukierman, 2007: 373):
raspad institucija osmiljenih da zatite nominalnu stabilnost, poput Evropskog
monetarnog sistema (EMS) i Bretonvudskog sistema, pojaali su potragu za
alternativnim institucijama;
dobar rezultat veoma nezavisne Bundesbanke pokazao je da nezavisnost centralne banke
moe funkcionisati kao delotvorni instrument za obezbeivanje nominalne stabilnosti,
prihvatanje Mastrihtskog ugovora od strane Evropske ekonomske zajednice (EEZ)
podrazumevalo je da mnoge zemlje u Zajednici moraju poboljati nezavisnost svoje
centralne banke, kao preduslov za lanstvo u Evropskoj monetarnoj uniji (EMU).
Ukljuivanje te odredbe u Ugovor povezano je sa dobrim rezultatima Bundesbanke i
centralnom pozicijom Nemake unutar Zajednice;
-
7/24/2019 Uporedna Analiza Centralnih Banaka-FED E
16/60
16
nakon uspene stabilizacije inflacije, posebno u Latinskoj Americi, kreatori politika su
traili institucionalne aranmane koji mogu da smanje verovatnou visoke i trajne
inflacije u budunosti. Poveanje nezavisnosti centralne banke inilo se u to vreme kao
prirodan nain da se taj cilj i ostvari;
u bivim socijalistikim zemljama, poboljanje nezavisnosti centralne banke i stvaranjecentralnih banaka na osnovu najbolje zapadne prakse predstavljalo je deo ireg pokuaja
da se stvori institucionalni okvir potreban za pravilno funkcionisanje trine ekonomije.
injenica da je mnogim bankama data de jure nezavisnost bez sumnje je potkrepljena
dokazima iz industrijalizovanih privreda koji su ukazivali na to da su inflacija i zakonska
nezavisnost negativno povezani, kao i da su nezavisnost i rast ili pozitivno povezani ili
nisu povezani uopte.
Ova diskusija ostavlja otvorenim pitanje zato su mnoge zemlje odluile da se vie
angauju na stabilnosti cena poboljanjem nezavisnosti centralne banke, a ne pomou drugih
sredstava, kao to su unilateralna vezivanja valuta.
1.3.2 Nezavisnost centralne banke i ekonomske performanse
Podaci govore da su inflacija i zakonska nezavisnost negativno povezani u industrijskim
privredama. U grupi zemalja u razvoju, ni inflacija ni rast nisu povezani sa zakonskom
nezavisnou. Najverovatniji razlog za to je injenica da je kod zemalja u razvoju veza izmeu
stvarne i zakonske nezavisnosti jedva postojala pre ranih devedesetih godina. Kada se koriste
ocene nezavisnosti orijentisane ka ponaanju (poput promene guvernera centralne banke i
indeksa politike osetljivosti), takoe se pojavljuje negativni odnos izmeu inflacije i
nezavisnosti unutar grupe zemalja u razvoju. Na primer, Cukierman, Webb i Neyapti (1992)
smatraju da, uz ograniavanje vremenskih efekata Bretonvudskog sistema i inflatornih udara
sedamdesetih godina, zakonska nezavisnost ima znatan negativni uticaj na stopu depresijacije
realne vrednosti novca u industrijskim privredama, dok promena guvernera centralne banke ima
znatan pozitivan uticaj na tu stopu u zemljama u razvoju.
-
7/24/2019 Uporedna Analiza Centralnih Banaka-FED E
17/60
17
Grafikon br. 1: Prosena inflacija i nezavisnost centralne banke
Izvor: Bofinger, P. (2001), Monetary Policy Goals, Institutions, Strategies and Instruments
Grilli, Masciandaro i Tabellini (1991) smatraju da realni rast i nezavisnost centralne
banke nisu povezani u razvijenim privredama, to ih navodi da obelee nezavisnost centralne
banke kao besplatan ruak. Izlae stav da iako zemlje u razvojune pokazuju nikakvu vezu
izmeu zakonske nezavisnosti i stope rasta per capita dohotka, veza izmeu rasta i stvarne
nezavisnosti (kao to to pokazuju politika osetljivost centralne banke i dinamika promeneguvernera) ima pozitivan uticaj na stopu rasta. Preciznije reeno, koristei podatke od ezdesetih
do osamdesetih godina, uz referentni nivo poetnog BDP, promene u odnosima razmene,
inicijalne koeficijente upisa u osnovnu i srednju kolu, u radu se zakljuuje da su visoka
politika osetljivost guvernera centralne banke i povezane promene u negativnoj korelaciji sa
rastom per capita.
-
7/24/2019 Uporedna Analiza Centralnih Banaka-FED E
18/60
18
Grafikon br.2: Prosean rast BDP-a i nezavisnost centralne banke
Izvor:Bofinger, P. (2001), Monetary Policy Goals, Institutions, Strategies and Instruments
Takoe, podaci za period izmeu ezdesetih i osamdesetih godina, govore da centralne
banke industrijalizovanih privreda s viim nivoima zakonske nezavisnosti omoguavaju
nominalni rast zarada u manjem stepenu nego to je to sluaj kod privreda sa niim nivoom
nezavisnosti centralne banke.
-
7/24/2019 Uporedna Analiza Centralnih Banaka-FED E
19/60
19
II SPECIJALNI DEO
2 Sistem federalnih rezervi
2.1 Karakteristike Sistema i institucionalni okvir
Osnivanje FED-a posledica je dugog perioda otrih finansijskih poremeaja u privredi u
periodu 19071908. godine. Zakon o osnivanju federalnih rezervi donet je 1913, a 1935. donet
je Zakon o bankarskom sistemu, kojim su date osnove Sistema federalnih rezervi, koje
egzistiraju i danas. Zakonom iz 1913. Sistem federalnih rezervi koncipiran je tako da ga ine
dvanaest banaka federalnih rezervi regionalno rasporeenih, koje imaju 25 filijala. Sedita
dvanaest federalnih rezervnih banaka su u sledeim glavnim gradovima: Boston, New York,
Philadelphia, Cleveland, Ricmond, Atlanta, Chicago, St. Louis, Minneapolis, Kansas, City,
Dallas i Sanfrancisco. One obavljaju veliki broj zadataka poput: operatera nacionalnih platnih
sistema, distribucije novca, supervizije i regulacije banaka lanica, kao i bankarskih holding
kompanija, informisanje FOMC-a o regionalnoj ekonomskoj situaciji i dr. Sve banke imaju bordod devet direktora, tri direktora Agrupe koji predstavljaju komercijalne banke koje su lanice
Sistema federalnih rezervi, tri direktora Bgrupe koji zastupaju interese industrije, trgovine i
poljoprivrede i tri direktora C, koji zastupaju javne interese. Direktore grupe Ai Bbiraju
banke lanice Sistema federalnih rezervi, dok direktore C grupe bira Bord guvernera.
Direktori grupa B i C ne mogu biti zaposleni u bankama ili njihovi rukovodioci, dok
direktori Cgrupe ne mogu ni posedovati akcije banaka ili bankarskih holding kompanija. U
sistemu federalnih banaka najveu ulogu ima Banka federalnih rezervi Njujorka. Ona imastalnog predstavnika u FOMC, obavlja usluge za centralne banke iz drugih zemalja, obavlja
devizne operacije za potrebe Trezora i obavlja operacije na otvorenom tritu po nalogu FOMC.
Inace Sistem federalnih rezervi sastoji se od(Fabris, 2006: 260):
Federalnih banaka;
Borda (Odbora) guvernera;
Federalnog komiteta za otvoreno trite (FOMC)
-
7/24/2019 Uporedna Analiza Centralnih Banaka-FED E
20/60
20
Odbor guvernera u Washingtonu 1936. godine postao je centralno upravljako telo Fed-
a. Odbor guvernera ini sedam lanova. Njih imenuje predsednik SAD uz potvrdu Senata na
period od etrnaest godina. Ova institucija sprovodi superviziju i regulaciju rada federalnih
rezervnih banaka, administrira zakone o kreditnoj zatiti potroaa, a odgovorna je i za
funkcionisanje platnog prometa.
Slika br. 1: Distrikti Saveznih rezervi
Izvor:www.federalreserve.gov
Najvanije telo za kreiranje monetarne politike je FOMC. Ono broji dvanaest lanova i
sastoji se od sedam guvernera (lanova Odbora guvernera), predsednika rezervne banke Njujork
i etiri predstavnika izabrana od predsednika preostalih jedanaest federalnih banaka, koji se
rotiraju svake godine. Predstavnici ostalih sedam rezervnih banaka, koji u datom trenutku nisu
lanovi FOMC, mogu prisustvovati sastancima i uestvovati u diskusiji, ali nemaju pravo glasa.
S obzirom da se tei donoenju odlika putem konsenzusa, prisustvo predstavnika ostalih
rezervnih banaka omoguava odreen uticaj na odlike FOMC. Po tradiciji predsedavajui
Odbora guvernera predsedava FOMC-om, a njegov zamenik je predsednik rezervne banke
Njujork to je samo izraz centralizacije u okviru FED-a. Federalne rezervne banke Chicago i
Cleveland imaju takoe neto povlaeniji poloaj, jer im je doputeno da svake druge godine
imaju glasako pravo, a razlog lei u ekonomskoj i politikoj moi koju su ovi distrikti uivali
http://www.federalreserve.gov/http://www.federalreserve.gov/http://www.federalreserve.gov/ -
7/24/2019 Uporedna Analiza Centralnih Banaka-FED E
21/60
21
sredinom 30 - ih kada je ustanovljen FOMC. FOMC se sastaje osam puta godinje u Vaingtonu,
a u sluaju potrebe predsedavajui moe sazvati i vanrednu sednicu.
Karakteristika centralno - bankarskog sistema u SAD je federalizovana struktura koja se
ogleda u prenosu odreenih funkcija nadzora nad bankama sa Odbora guvernera na federalne
rezervne banke. FED je nadlean i za regulaciju i nadzor poslovanja organizacija stranih banakau SAD, ime je FED proirio svoje kompetencije i na meunarodnom planu.
Donoenjem Zakona o deregulaciji depozitnih institucija i monetarnoj kontroli 1980.
godine s jedne strane proirena je regulativna mo FED-a kroz proirivanje obaveznih rezervi i
na banke ne lanice FED-a, dok sa druge strane u nekim oblstima zakon je smanjio tu mo (npr.
fazno eliminisanje maksimalnih kamatnih stopa na oroene depozite, odobrenje o otvaranju
NOWrauna).
Manji stepen nezavisnosti se ogleda i u tome to Kongres moe izmeniti Zakon o FED-ui bitno smanjiti njegovu nezavisnost ili ga ukinuti. Formalna odgovornost pred Kongresom
pojaana je od sredine 70-ih godina kao posledica rastuih inflatornih pritisaka. U tom pravcu
ila je i smernica Kongresa usvojena 1975. god. koja je podrazumevala odravanje dugoronog
rasta monetarnih i kreditnih agregata proporcionalno sa dugoronim potencijalom ekonomije.
Ovako uvoenje obaveze targetiranja monetarnih agregata od strane FED-a predstavljalo je
konkretizaciju vee politike kontrole Kongresa nad FED-om. Ova tenja ozakonjena je i
usvajanjem Zakona o federalnoj rezervi 1977. godine, a potvrena i pojaana usvajanjem
Zakona o punoj zaposlenosti i uravnoteenom rastu iz 1978. Godine (uki, 2001).
Kada je re o odnosu izvrne vlasti i FED-a, normalno je oekivati da postoje uestali
kontakti na razliitim nivoima i pored toga to Odbor guvernera ne odgovara izvrnoj vlasti.
Poetkom 80-ih, u vreme najdublje posleratne recesije u SAD, pripremljeno je nekoliko nacrta u
kojima je predlagano smanjenje nezavisnosti FED-a, to je nailo na veliko odobravanje u
Kongresu. Ipak predloene promene nisu usvojene, ali da je pritisak urodio plodom govori i
promena reima monetarne politike krajem 1982. godine u pravcu vee ekspanzije novca i
kredita u privredu. Ne treba takoe gubiti iz vida da sva institucionalna reenja koja treba da
omogue visok stepen nezavisnosti FED-a od izvrne vlasti, u praksi ne funkcionie na nain na
koji je zamiljeno. Primera radi, veina lanova Odbora guvernera ne obavi dunost do kraja
mandata zbog penzionisanja ili odlaska u privatni sektor zbog veih zarada, smrti itd. Tako je u
periodu 1960. 1982. god. manje od jedne etvrtine imenovanih guvernera (od ukupno 22)
obavljalo svoju dunost u periodu od sedam godina.
U poslednje vreme sve su izraeniji stavovi da FED ili treba pripojiti Ministarstvu
finansija i staviti pod neposrednu kontrolu predsednika ili propisati ustavom i zakonom obavezu
FED-a da se pridrava pravila konstantne stope monetarnog rasta i time liiti FED diskrecionog
-
7/24/2019 Uporedna Analiza Centralnih Banaka-FED E
22/60
22
prava kreiranja i sprovoenja monetarnepolitike. Pristalice pripajanja FED-a Trezoru, kojim bi
on postao njegov ured, smatraju da bi time bila ukinuta podela odgovornosti za monetarnu i
fiskalnu politiku i time davanja mogunosti da jedni druge optuuju za razliite segmente svog
delovanja. Na ovaj nain nedvosmisleno bi bio odreen i nosilac odgovornosti za ekonomsku
politiku. U praksi kad god je postojalo veliko neslaganje oko monetarne politike koju sprovodi
FED otvarala bi se debata oko opravdanosti datog stepena nezavisnosti FED-a. U cilju promene
monetarne politike sa kojom se administracija ne bi sloila uglavnom su se koristile dve
mogunosti: da se promenom zakonske regulative FED stavi pod veu kontrolu Kongresa ili
izvrne vlasti (Milosavljevi, 2010: 165).
2.2 Uloga i nezavisnost FED-a
U SAD, Zakon o centralnoj banci (Federal Reserve Act) navodi da e Federal Reserve
System i Federal Open Market Commitee podravati dugoroan rast kreditnih i monetarnih
agregata u skladu sa dugoronim mogunostima privrede da poveava proizvodnju, samo ako to
efektuira ciljeve maksimalne zaposlenosti, stabilnosti cena i umeren rast dugoronih kamatnih
stopa (http://www.federalreserve.gov). U pogledu meuzavisnosti ciljeva, Odbor centralne
banke (Federal Reserve Board) istie da je stabilnost cena sredstvo za postizanje maksimalno
odrivog rasta, kako proizvodnje, tako i zaposlenosti. Kao osnovne uloge Sistema federalnih
rezervi mogu se navesti (Fabris, 2006: 260):
Formulisanje i sprovoenje monetarne politike SAD preko uticaja na novac i kreditne
uslove u zemlji, radi postizanja pune zaposlenosti i cenovne stabilnosti;
Supervizija bankarskog sistema u cilju ouvanja stabilnog bankarskog sistema i zatite
prava deponenata;
Pruanje usluga platnog prometa Vlade SAD, finansijskim institucijama i meunarodnim
organizacijama i
Ouvanje stabilnosti finansijskog sistema.
Impresivni rezultati koje je FED ostvario u voenju monetarne politike tokom 80-ih
godina samo su jo vie potisnuli ranije zahteve za njegovim reformisanjem i uvrstili njegovu
poziciju kao institucije koja treba da omogui ravnoteu moi izmeu razliitih federalnih
institucija koje deluju u javnom interesu. Naime godinja stopa rasta nominalnog GNP dostigla
je maksimalni nivo u 1984 god. -10,8%, a nakon toga ispoljava relativno stabilno kretanje: 1985.
god.. - 6,4%, 1986. god. - 5,4%, u 1987. god. - 6,7% i 1988. god. - 7,9%, 1989. god. - 6,7%.
-
7/24/2019 Uporedna Analiza Centralnih Banaka-FED E
23/60
23
Ovako voena monetarna politika FED-a tokom 80-ih godina nastavljena je i 90-ih.
Nakon izlaska iz recesije 1990 - 91. SAD belee rastue stope rasta realnog BDP i opadajue
stope inflacije. Realni GDP je u 1992. rastao po prosenoj godinjoj stopi od 3,1%, u 1994. god.
od 4,4%, a u 1997. god. od 4,4%. Stopa inflacije smanjena je sa 3,0% u 1992. godini na 2,3% u
1997. godini. Dakle 1997. godine dolo je do punog izraaja sposobnost Odbora guvernera naelu sa Greenspan-om za anticipativno finim podeavanjem u monetarnom upravljanju. Kao
rezultat ovakve politike predsednik Bush odluio je da 1991. godine Greespana ponovo imenuje
za predsednika Odbora guvernera FED-a, uprkos brojnim sugestijama iz administracije da
monetarna politika tokom njegovog upravljanja bila suvie restriktivna. Tokom narednih pet
godina stope rasta BDP beleile su iznos od 3,1% u 2002. god., 2.8% u 2003. god., 3,6% u 2004.
god., 3% u 2005. god., i 3% u 2006. god.
Grafikon br. 3: Godinje procentualne promene u BDP-a u SAD-u u periodu 1978-2008
Izvor: econedlink.com
-
7/24/2019 Uporedna Analiza Centralnih Banaka-FED E
24/60
24
Grafikon br. 4: Godinje procentualne promene BDP-a u
Sjedinjenim Amerikim dravama u periodu 2002-2012.
Izvor: http://www.newyorkfed.org
Na osnovu grafikona br. 3 i 4 moemo videti kakvo je bilo kretanje BDP-a u Americi od
poetka sedamdesetih godina do danas. Uoljiv je osetam pad BDP-a 1973.i 1978/`79 izazvannaftnim okovima. Zatim je usledila jo jedna kriza poetkom osamdesetih, kada su zabeleene
stope nezaposlenosti od preko 10%. Nakon relativno stabilnijeg perioda dolazi do jo jedne
krize, i to globalne, 2008.godine. Efekti ove krize ostavili su posledicu i na BDP SAD-a. Nakon
kriznog perioda, poetkom 2010. BDP kree da raste i ve u 2011. belei rast od skoro 4%.
Grafikon br. 5: Kretanje stope inflacije u SAD-u u periodu 1956-2012.
Izvor: www.aboutinflation.com
-
7/24/2019 Uporedna Analiza Centralnih Banaka-FED E
25/60
25
Grafikon broj 5 pokazuje pad inflacije u vreme Svetske ekonomske krize, jer dolazi do
smanjenog obima poslovanja. Istovremeno dolazi i do poveanja nezaposlenosti.Suoavajui se
sa malaksavanjem privredne aktivnosti i porastom nezaposlenosti FED je preao na politiku
jeftinog novca, odnosno obaranja eskontne stope, da bi se pre svega dao stimulans
pozajmljivanju, potronji investicijama, u novije vreme se zbog pritiska recesije vodi liberalnijamonetarna politika, uz znaajno sniavanje kamatne stope (Sovti, 2009: 151).
Nastojei da se zatiti od neizvesnosti budueg ponaanja brzine opticaja novca FED je
zadrao praksu irokih stopa rasta monetarnih agregata M1 i M2, kao i domaeg duga
nefinansijskog sektora. Tako u periodu 1996 2000. god. za agregat M2 zona stope rasta
iznosila je 1-5%, za agregat M3 2-6%, a za domai dug nefinansijskog sektora 3-7%.
Finansijska nezavisnost FED-a ogleda se u injenici da se budet FED-a za narednu
godinu ne razmatra niti odobrava od strane Kongresa. Obaveza Odbora je da podnese godinjiizvetaj Kongresu, specificirajui izdatke iz prole godine bez obaveze za informisanjem
planiranih rashoda za narednu godinu, ime se iskljuuje mogunost da Kongres preko obima i
strukture budetskih sredstava usmerava monetarnu politiku. Ova samostalnost relativizirana je
time to Kongres uvek moe usvojiti dopunu zakona kojom se FED-u oduzima budetska
samostalnost.
Izmeu FED-a i Trezora tek pedesetih godina postignut je sporazum kojim je FED
osloboen obaveze da kupuje dravne hartije od vrednosti u cilju vetakog odravanja
nominalnih kamatnih stopa. Od tada FED funkcionie nezavisno od Trezora, mada taj stepen
nezavisnosti nije bio uvek isti. Na primer u periodu Vijetnamskog rata, kao i u pojedinim
intervalima tokom 70-ih, FED je obezbeivao znatan rast rezervi depozitnih institucija kako bi
usporio rast kamatnih stopa (uki, 2001).
Sutinski, obezbeujui zakonsku nezavisnost FED-a od Trezora, Kongres oteava
izvrnoj vlasti da pritiskom na FED finansira budetski deficit kroz ekspanziju novca i kredita u
privredu, dakle indirektno.
Iako predsednik SAD kontrolie proces imenovanja Odbora guvernera, predsednika i
potpredsednika FED-a, nezavisnost u kasnijem radu omoguena je time to je Kongres
onemoguio predsednika od momenta kada je imenovao lanove, podpredsednika i predsednika
Odbora guvernera da se dalje mea u sferu kreiranja i sprovoenja monetarne politike.
Nezavisnost u radu Odbora guvernera titi se duinom mandata na koji su lanovi istog
imenovani. Naime, lanove Odbora guvernera bira predsednik, a njihov izbor potvruje Senat i
to na period od etrnaest godina, bez mogunosti reizbora. Time se tei da lanovi Odbora budu
imuni na sve politike uticaje.
-
7/24/2019 Uporedna Analiza Centralnih Banaka-FED E
26/60
26
Bez obzira na visok stepen institucionalne nezavisnosti FED-a od izvrne i zakonodavne
vlasti, neformalan uticaj, pre svega predsednika SAD i Kongresa, uvek je prisutan u manjoj ili
veoj meri. Kao sredstvo svog uticaja predsednik koristi ,,moralno ubeivanje, jer je teko
oekivati da prvi ovek FED-a bude spreman da sledi kurs u monetarnoj sferi suprotan sa
pogledima predsednika, koji je odgovoran pred itavom nacijom za ekonomske performansezemlje. Pokuaj predsednika Odbora guvernera da dui period sledi kurs monetarne politike koji
je u suprotnosti sa ekonomskim i finansijskim ciljevima i planovima predsednika drave
rezultirao bi u ,,dobrovoljnom povlaenju predsednika Odbora guvernera sa te funkcije.
Odravanje dobrih odnosa sa predsednikom poeljno je zbog njegove podrke prilikom
usvajanja ili ukidanja pojedinih zakona u Kongresu, a koji se odnose na sferu novca i kredita.
Tabela br. 1: Politika nezavisnost FED-a koristei GMT indeks
Izvor: Milosavljevi, B. (2010). Nezavisnost centralne banke - primer FEDA Evropske centralne banke i
vajcarske centralne banke
Kad god je postojalo veliko neslaganje oko monetarne politike koju je sprovodio FED,intenzivirana je debata o opravdanosti datog stepena njegove nezavisnosti. U cilju promene
monetarne politike sa kojom se slae administracija, mogu se preuzeti dva tipa akcija: da se
promenom zakonske regulative FED stavi pod kontrolu Kongresa ili izvrne vlasti i drugo, da se
dodatnim pritiskom ukljuujui aktiviranje celokupnog javnog mnjenja, FED prisili na promene.
Nasuprot moguem uticaju predsednika i Kongresa, FED u praksi moe mobilisati snaan lobi iz
redova privatnih bankara da utie na kongresmene iz pojedinih distrikata kako bi podrali
ouvanje nezavisnosti.
U generalizovanju odnosa izmeu FED-a i izvrne vlasti s pravom se zakljuuje sledee:
,,Mada ne potoji legalno sredstvo za Predsednika da izda direktive Sistemu (FED -u), njegova
-
7/24/2019 Uporedna Analiza Centralnih Banaka-FED E
27/60
27
nezavisnost faktiki nije tako velika da moe koristiti monetarnu politiku kao buzdovan ili
pretnju da stavi veto na akcije admnistracije. Sloboda dejstva za Sistem je prilino ograniena. U
svakom odlunom obraunu, nereprezentativnoj grupi kao to jeFED ne moe ili ne bi trebalo
biti doputeno da tei sopstvenim ciljevima koji su u suprotnosti sa ciljevima i branih
funkcionera (Maisel, 1973: 24).Najjai argument u prilog nezavisnosti Federalnih rezervi je zapravo stanovite da bi
izloenost FED-a veim politikim pritiscima podrazumevala i inflatorne probleme u
monetarnoj politici. Mnogi istraivai smatraju da politiari u demokratskim drutvima
kratkorono razmiljaju jer su motivisani eljom da pobede
na sledeim izborima. Kada im je to primarni cilj, oni se ne usredsreuju na dugorone
ciljeve, poput promovisanja stabilnog nivoa cena. Umesto toga oni tragaju za kratkoronim
reenjima problema poput visoke stope nezaposlenosti i visokih kamatnih stopa, ak i ako takvakratkorona reenja podrazumevaju i neeljene posledice u budunosti. Na primer, visoka stopa
rasta novane mase moe u poetku dovesti do pada kamatnih stopa, ali i usloviti njihovo
poveanje kasnije kada se inflacija povea. Da li bi Federalne rezerve pod kontrolom Kongresa
ili predsednika primeriile politiku velikog rasta novane mase kada su kamatne stope visoke, ak
i ako takva politika naposletku dovodi do inflacije i veih kamatnih stopa u budunosti?
Zagovarai nezavisnih Federalnih rezervi daju pozitivan odgovor na ovo pitanje. Oni smatraju
da bi politiki izolovan FED bio daleko obazriviji po pitanju dugoronih ciljeva i stoga brinuo o
stabilnosti dolara i nivoa cena.
Predstavljeni argument moe se opisati i kao politiki proces u Americi koji dovodi do
takozvanog politikogposlovnog ciklusa, u kojem se neposredno pre izbora primenjuju razvojne
politike radi, smanjenja stope nezaposlenosti i kamatnih stopa. Nakon izbora na povrinu izlaze
loe posledice takvih politika - visoka inflacija i visoke kamatne stope - koje zahtevaju otre
mere za koje se politiari nadaju da e ih javnost zaboravili do sledeih izbora. Dokazi za takav
politiki poslovni ciklus u SAD postoje, a Federalne rezerve pod kontrolom Kongresa ili
predsednika takav ciklus samo bi pojaale.
Stavljanje FED-a pod kontrolu predsednika (odnosno pod vei uticaj ministarstva
finansija) takoe se smatra opasnim jer bi FED mogao biti korien kao pomo u finansiranju
velikih budetskih deficita ministarstva finansija kupovinom obveznicu koje emituje to
ministarstvo (Trezor SAD), Pritisak ministarstva finansija na FED da mu pomogne moe
dovesti do veih inflatornih problema u privredi. Ako je nezavisan, FED e odoleti tim
pritiscima ministarstva finansija.
Drugi argument u prilog nezavisnosti FED-a ogleda se u tome toje kontrola monetarne
politike previe vana da bi se prepustila politiarima, odnosno onima koji su ve u nekoliko
-
7/24/2019 Uporedna Analiza Centralnih Banaka-FED E
28/60
28
navrata pokazali nedostatak ekspertiza pri donoenju bitnih odluka i onih od velike ekonomske
vanosti, kao to je smanjenje budetskog deficita ili reforma bankarskog sistema. Ovaj
argument moemo prikazati i kao principal - agent problem. Federalne rezerve i politiari
predstavljaju agente javnosti (principala), a kao to smo ve rekli, i politiari i FED skloni su da
deluju pre u svom interesu nego u interesu javnosti. Argument u prilog nezavisnosti Federalnih
rezervi dakle ukazuje na to da je principal - agent problem vei kada su u pitanju politiari nego
kada je u pitanju FED jer su politiari manje motvisani da deluju u interesu javnosti.
Neki politiari mogu da podravaju nezavisni FED, koji potom, moe da se koristi kao
javni krivac za sve i na taj nain skinu teret sa svojih plea. Mogue je i da politiar, koji se
inae protivi inflatornoj monetarnoj politici, bude primoran da takvu politiku javno podri samo
iz straha da ne izgubi na sledeim izborima. Nezavisni FED primenjuje politike koje su takorei
politiki nepopularne, ali u interesu javnosti.
2.3 Instrumenti monetarne politike FED-a
Poput ECB, i FED moe, ako tako odlue kreatori monetarne politike, da kontrolie
ukupne rezerve bankarskog sistema. Ukupne rezerve bankarskog sistema SAD obuhvaene su
bilansom stanja FED-a, zato to se odluke FED-a da kupi dravne HOV ili odluka banaka da
pozajme sredstva od FED-a potuju u bilansu stanja FED-a. Kontrolom ukupnih rezervi
bankarskog sistema SAD, FED kontrolie primarni novac (monetary base) ili cene komponenti
primarnog novca, a to su kamatne stope po kojima banke pozajmljuju od FED-a, prekonone
pozajmice na tritu bankarskih rezervi u sklopu operacija na otvorenom tritu i kamatne stope
kada banke pozajmljuju za sluaj kratkorone likvidnosti. Zato FED ima na raspolaganju tri
vana instrumenta monetarne politike, a to su:
targetirana referentna kamatna stopa (target federal funds rate), a to je kamatna stopa po
kojoj banke odobravaju kredite jedna drugoj na tritu bankarskih rezervi i trenutno
iznosi 0,25% (sadanji target je 0-0,25%).
eskontna stopa (discount rate) je kamatna stopa koju FED naplauje na kredite odobrene
bankama (trenutno 0,75%) i
obavezne rezerve (reserve requirement), nivo rezervi koje su banke dune da dre ili u
blagajni ili da deponuju na raun kod FED-a.
Targetirana referentna kamatna stopa je primarni instrument monetarne politike FED-a, a
ta stopa je u nadlenosti FOMC. Na sastancima FOMC-a na njihovom kraju izlazi se sa
-
7/24/2019 Uporedna Analiza Centralnih Banaka-FED E
29/60
29
odlukom o nivou targetirane referentne kamatne stope. Referentna kamatna stopa je kamatna
stopa po kojoj banke pozajmljuju rezerve jedna drugoj preko noi, odreuje se na tritu i ne
kontrolie je FED. Ta stopa se razlikuje od trine referentne kamatne stope (market federal
funds rate) (Meulendyke, 1989: 14-47).
Naziv referentna trina kamatna stopa potie od injenice da se novanim sredstvimabanaka koja se nalaze na raunima u federalnim rezervnim bankama trguje. Bilo kog dana banke
targetiraju (ciljaju) nivo rezervi koje one ele da dre tokom svog dnevnog poslovanja.
Meutim, taj nivo rezervi koji je odreen, moe da bude vii i nii od onog koji je tokom dana
potreban. Ta razlika izmeu stvarnog i eljenog nivoa rezervi stvara potrebu da pojedine banke
viak rezervi odobravaju u formi prekononih kredita, a banke sa manjkom rezervi pozajmljuju,
takoe u formi prekononih kredita. Kreditiranje i pozajmljivanje banaka vri se preko
posrednika (brokers) koji pronalazi kupca i prodavca rezervi. Re je o bilateralnim kreditima, popravilu neobezbeenim (unsecured). Banka zajmotrailac mora imati dobar kreditni rejting u
oima banke zajmodavca, ili kredit nee biti odobren
Ako bi FED eleo da podstakne trite bankarskih rezervi i izjednai targetiranu kamatnu
stopu za sve uesnike na tritu bankarskih rezervi preko noi, mogao bi se pojaviti ili kao
zajmodavac ili kao zajmotrailac. Ali, kao zajmodavac FED ne odobrava neobezbedene kredi te
komercijalnom bankama, a kao zajmotrailac FED bi mogao da plaa kamatu na viak rezervi
bankarskog sistema. Zato FED ne uestvuje u tim transakcijama. Prvo, zato to ne eli da
preuzme kreditni rizik zbog neobezbeenih kredita, drugo trite bankarskih rezervi je
specifino trite koje obezbeuje vrlo vane informacije o finansijskom stanju banaka i, kada
banka ne moe da dobije kredit od ma koje druge banke preko noi, to je opasan znak da je
banka u finansijskim problemima.
Zato FED targetira kamatnu stopu za odreeno vreme za koje eli da dozvoli da se
meubankarsko trite kree u tom eljenom nivou. Tako, umesto da usvoji strategiju monetarne
politike kojom bi fiksirao kamatne stope na targetiranom nivou direktno, FED je izabrao da
kontrolie kamatnu stopu na indirektan nain, upravljajui ukupnim rezervama bankarskog
sistema, ali korienjem operacija na otvorenom tritu (open market operation). Na taj nain
FED prilagoava ponudu rezervi, sa ciljem odravanja trine referentne kama tne stope,
targetiranoj referentnoj kamatnoj stopi. Tako, FED kupuje ili prodaje dravne HOV i HOV
dravnih agencija.
Federalne rezerve mogu da menjaju viak rezervi banaka i drugih depozitnih institucija
promenom stvarnog iznosa rezervi koje dre finansijske institucije. Jedan od naina da se ovo
postigne je kroz eskontni mehanizam preko kojeg Federalne rezerve, privremeno, daju na zajam
rezerve bankama. Fed, za ove zajmove, naplauje kamatnu stopu koja se naziva eskontna stopa.
-
7/24/2019 Uporedna Analiza Centralnih Banaka-FED E
30/60
30
Drugim reima banke koje su suoene sa deficitom rezervi mogu privremeno da pozajme
rezerve od svoje regionalne banke Federalnih rezervi po odreenoj ceni (eskontnoj stopi).
Federalne rezerve pokuavaju da utiu na banke da uzimaju kredite iz rezervi menjanjem
kamatne stope koju zaraunavaju na takve zajmove (eskontna stopa). Nia eskontna stopa e
uticati da zajmovi iz rezervi budu privlaniji za banke, dok e ih via eskontna stopa uinitimanje privlanim.
Efektivnost eskontnog mehanizma, kao sredstva za unoenje ili povlaenje rezervi,
ograniena je injenicom da inicijativa za uzimanje zajmova od FED-a ne potie od FED-a, ve
od banaka. Banke e eleti da uzimaju ove zajmove samo po potrebi. Ako ve imaju veliku
koliinu rezervi, nemaju razloga da uzimaju zajam, bez obzira na to koliko je eskontna stopa
niska.
Zakon o bankama iz 1980. godine proirioje pristup zajmovima od Federalnih rezervi nasve deponentne institucije koje su obavezne da dre rezerve - i na banke koje nisu lanice, na
komercijalne banke lanice, kao i na tedne institucije. Ranije su samo banke lanice imale
pristup eskonotovanju - eskontnom alteru - mada su u hitnim sluajevima i druge institucije
mogli da koriste eskontni alter. Danas, meutim, banke koje nisu lanice, kao i tedne
institucije, imaju isti pristup pozajmicama od Federalnih rezervi kao to imaju i banke lanice i
to pod potpuno istim uslovima.
Ve due vreme je poznata injenica da eskontna politika ima dve dimenzije: Prva je
cena, eskontna stopa, kamatna stopa koju Federalne rezerve zaraunavaju finansijskim
institucijama koje uzimaju zajmove od FED-a. Druga dimenzija je povezana sa koliinom
zajmova koje odobrava FED, ukljuujui i nadzor Federalnih rezervi nad iznosom koji je svaka
institucija uzela kao pozajmicu, kao i razlozima za tu pozajmicu. Prvo emo detaljnije ispitati
dimenziju koliine a kasnije i cene.
Do 2003. godine, FED-ov metod spreavanja zloupotrebe eskontne olakice bio je
korienje obimne administrativne i nadzorne procedure. Da bi dobila zajam po povoljnoj
eskontnoj stopi koja je nia od kratkoronih trinih stopa, banka je morala da dokae da nema
ni jedan drugi izvor od kojeg bi pozajmila sredstva. Bankama je bilo zabranjeno da koriste
pozajmice eskontnog altera za finansiranje kredita na meubankarskom tritu federalnih
sredstava. Nova procedura eskontnog altera za odobravanje zajmova predvia kaznenu stopu
koja je obino via od kratkoronih trinih kamatnih stopa, ali ona otklanja preduslove i
ogranienja za banke koje se kvalifikuju za primarni kredit. Sekundarna kreditna olakica sa
odreenim ogranienjima je na raspolaganju bankama koje se ne kvalifikuju za primarni kredit.
Smanjeni administrativni teret novog sistema ima za cilj da olaka pristup zajmovima
eskontnog altera. U prolosti, banke eto nisu rado uzimale zajmove eskontnog altera
-
7/24/2019 Uporedna Analiza Centralnih Banaka-FED E
31/60
31
strahujui da e biti iznete u javnost. Javno objavljivanje da niko, izuzev FED-a, nee da vam da
novac na zajam je isto kao i da objavite da su samo vai roditelji spremni da rizikuju da vam
daju zajam. Solidna finansijska reputacija je veoma vana za banku, tako da banke ele da
izbegnu bilo kakav in koji bi mogao da ukae ak i na najmanju sumnju o potojanju
finansijskih tekoa. Nova pravila za primarne kredite otklanjaju stigmu od uzimanja zajmovakod eskontnog altera, a postavljaju i gornju granicu za kamatne stope koje banke naplauju
jedna drugoj za federalna sredstva preko noi. Ako bi ova stopa za federalna sredstva ikada
porasla do te mere da bude via od kamatne stope na primarni kredit, banke bi uzimale zajmove
od eskontnih altera,i tako poveavajui ponudu rezervi na meubankarskom tritu i smanjujui
stopu federalnih sredstava.
Posle teroristikog napada na Svetski trgovinski centar i Pentagonu, 11. septembra 2001.
godine, finansijski sistem SAD-a bio je u tekom iskuenju. Sposobnost banaka da alju iprimaju plaanja je bila oslabljena usled prekida telefonske centrale na Menhetnu, nemogunosti
pristupa nekim zgradama koje su koriene za obraun plaanja, prizemljenja aviona koji su, u
normalnim okolnostima, bili korieni za prenos ekova u centre plaanja kao i drugih faktora.
Ovi finansijski prekidi stvorili su efekat ekonomskog talasa. Depozitne institucije
transferiu novane iznose jedna drugoj putem elektronskog sistema koji se naziva Fedwire
(Fedvajer). Banke su postale veoma vete u koordinisanju svojih izlaznih Fedwire plaanja sa
ulazima kako bi minimizirale svoja salda kod FED-a i izbegle prekoraenje svojih rauna.
Mnoge banke su se, 11. septembra, suoile sa problemima oko Fedwire plaanja, to je dovelo
do lanane reakcije kada oekivana plaanja drugim bankama nisu stigla na vreme.
Grafikon br. 6: Diferencirane eskontne stope u SAD.u, UK-u, Evrozoni i Japanu
Izvor: www.davidroodman.com
-
7/24/2019 Uporedna Analiza Centralnih Banaka-FED E
32/60
32
3 Evropska centralna banka
3.1 Istorijat razvoja Evropskog monetarnog sistema
Evropska centralna banka je nadnacionalna institucija koja je nadlena za evropsku
monetarnu politiku Sediste Evropske centralne banke je u Frankfurtu, u Nemakoj. Evropska
centralna banka (ECB) je monetarni autoritet najvieg nivoa u evro zoni. To je institucija koja je
emitent i zakonski zatitnik zajednike evropske valute - evra. Osnovana je ugovorom iz
Mastrihta 1992. kojim su se nacionalne banke zemalja lanica Evropske unije odrekle
suvereniteta u voenju monetarne politike i prenele svoja ovlaenja na Centralnu banku
Evropske unije. Glavni razlog njenog osnivanja, bilo je stvaranje Evropske monetarne unije sjedinstvenom valutom - evrom.
Evropska centralna banka nadzire koliinu novca u opticaju, upravlja kursom evra.
zajedno sa centralnim bankama drava lanica, dri i upravlja slubenim deviznim rezervama.
Njen osnovni cilj je odravanje cenovnestabilnosti i na taj nain podravanje opte ekonomske
politike EU, dok sistem centralnih banaka definie i sprovodi monetarnu politiku, obavlja
devizne operacije, dri i upotrebljava devizne rezerve zemalja lanica i unapreuje platni promet
(orevi, 2011: 328).
Evropska centralna banka upravlja monetarnom unijom u saradnji sa nacionalnim
centralnim bankama u okviru Evropskog sistema centralnih banaka, u kojem uz nju sudeluju i
centralnebanke drava lanica evro zone.
Geneza Evropske monetarne unije tekla je u vie faza. Razmiljanja o monetarnoj
integraciji bila su podstaknuta nizom dogaaja, pre svega zavretkom prve faze integracije
1968., formiranje carinske unije i potrebe daljeg razvoja procesa integracije, turbulencija dolara
na svetskoj ekonomskoj i monetarnoj scem i najzad, ali ne na kraju, naputanje fiksnih deviznih
kurseva i znaajno odstupanje kurseva valuta izmeu lanica Evropske umje. Savet ministara je
1972. doneo odluku o nastavku procesa integracije u pravcu formiranja Evropske monetarne
umje (EMU). Naziv integracije monetarna zmija odslikava sutinu oblika monetarne
integracije. Radi se o prilagodljivom obliku fiksnog deviznog kursa. Osnovni devizni kurs je
dolar, koji predstavlja bazu. Centralne banke zemalja Evropske unije dre se ovog kursa, ali
imaju pravo da fluktuiraju svoje valute sa odstupanjem, od plus-minus 2,5% od njega.
Sistem je bio kontrolisan od strane Evropskog monetarnog fonda za saradnju (European
Monetary Cooperation Fund). Odstupanje kurseva valuta pojedinih zemalja lanica od
predvienih granica je regulisano sledeim oblicima intervencija(Lovre, 2008: 54):
-
7/24/2019 Uporedna Analiza Centralnih Banaka-FED E
33/60
33
koordinacijom monetarnih politika;
kratkoronim kreditima obezbeenim od fonda;
usklaenim akcijama zemalja lanica.
Kao poslednja mera u pravcu ouvanja ovako fiksiranog kursa, kad su sve ostale mere
iscrpljene, bilo je predvieno privremeno ili trajno, istupanje iz ovog aranmana. Period
realizovanja koncepta integracije bio je bremenit problemima na svetskoj ekonomskoj pozornici,
poput naftne krize i pada vrednosti dolara, stoje onemoguilo odravanje ovako defmisanog
fiksnog kursa. Upravo iz tih razloga dolo je do naputanja ovog sistema.
Dalji razvoj monetarne integracije vezan je za stvaranje Evropskog monetarnog sistema
(EMS) On je aktiviran 1979. Osnovni ciljevi su mu bili: stabilizacija deviznih kurseva,
monetarna kooperacija, pribliavanje i harmonizacija ekonomskih politika lanica, dalji razvoj
evropskih integracija, stabilizacija meunarodnih monetarnih odnosa.Evropski monetarni sistem preuzeo je dostugnua prethodnog monetarnog reima.
Zemlje koje su ule u evropski monetarni sistem, takoe su fluktuirale oko jedne unapred
zajednike odreene valute. To vie nije bio dolar, nego evropska monetarna jedinica ,,eki
(European Currency Unit). U osnovije to bila korpa valuta sastavljena od valuta zemalja lanica
Evropskog monetarnog sistema. Vrednost korpe valuta dobijala se na osnovu udela svake zemlje
lanice u ukupnoj ekonomiji Evropske unije. Izraunavanje na bazi uea svake zemlje u bruto
drutvenom proizvodu i udela u ukupnoj meusobnoj trgovini Evropske unije. Odreivan je naperiod od pet godina, a promene su bile mogue, ako doe do odstupanja od 25% na prvobitno
odreenu vrednost. Na taj nain eki je odraavao snagu svake ekonomije u ukupnoj, kao i
promenu njenog uticaja. Dozvoljene fluktuacije pojedinane valute u odnosu na eki su bile plus-
minus 2. 25%.
Pored uloge centralnog deviznog kursa i indikatora odstupanja od njega, eki je sluio i
kao: sredstvo poravnanja meu centralnim bankama lanicama, deo meunarodnih finansijskih
rezervi, jedinica finansijske transakcije i za statistiku administracije EU, zbog svoje relativne
stabilnosti i kao jedinica zaliha vrednosti, i kao raunovodstvena jedinica za intervencije.
Intervencije, u sluajevima odstupanja pojedinih valuta lanica od dozvoljenih, u Evropskom
monetarnom sistemu su bile organizovane na sledei nain: od svih zemalja lanica se oekivalo
da preduzimaju monetarne i fiskalne mere u cilju pribliavanja standardu i da reaguju u duhu
meunarodne saradnje i to na simetrian nain, kupovinom i prodajom deviza.
Takoe, ouvanje sistem Evropskog monetarnog fonda za saradnju (EMFC). Ovaj fond
prestavlja centralnu monetarnu instituciju EU, kojom upravljaju guverneri centralnih banka
lanica. Fond je raspolagao znaajnim sredstvima za intervencije, pre svega radi regulisanja
-
7/24/2019 Uporedna Analiza Centralnih Banaka-FED E
34/60
34
platno-bilansnih tekoa lanica. Zemlje sa platno-bilansnim suficitom, ako su vie participirale
u sredstvima fonda, kao stoje Nemaka, dominirale su u kreiranju politike EMS.
Najzad, kao otvorena opcija ostaje promena vrednosti ekija, odnosno devalvacija
zajednike valute. U Evropskoj monetarnom sistemu pnbegavalo se i jednokratnim
prilagoavanjem konkuretnosti nacionalnih valuta.
3.2 Struktura i funkcionisanje Evropske centralne banke
Ako se posmatra period od 1979. do 1990. u funkcionisanju evropskog monetarnog
sistema, moe se kostantovati da je on bio uspean. Osnovni cilj sistema: ouvanje valutne
stabilnosti i niska inflacija (od 12,7% u 1988. godini do 4,3% u 1993. g odini.) uspeno jerealizovan, stoje dovelo do blie saradnje izmeu centralnih banaka i konvergencije monetarnih
politika.
Na osnovu ugovora u Mastrihtu garantuje se nezavisnost monetarne vlasti. Institucije
Evropske unije i drava lanica moraju potovati to naelo i ne smeju ni na koji nain uticati na
Evropsku centralnu banku, kao ni na nacionalne centralne banke.
Nezavisnost Evropske centralne banke se temelji na:
institucionalnoj nezavisnosti - nacionalne centralne banke moraju imati visok stepennezavisnosti
operativnoj nezavisnosti - ECB je potpuno slobodna u odabiru i sprovoenju
instrumenata monetarne politike
personalnoj nezavisnost - lanovi Upravnog odbora imaju neopozive i dugorone
mandate
finansijskoj nezavisnosti - nezavisne nacionalne centralne banke jedine su upisale kapital
ECB.Centralna banka moe biti nezavisna sa stanovita korienja instrumenata centralne
banke i sa stanovita svojih preferencija. Evropska centralna banka ne sme davati zajmove
zemljama lanicama to se tie preferencija, centralna banka ima mo da bira razliite
makroekonomske ciljeve koji se razlikuju od vladinih instrumenata. Nezavisnost ECB implicira
da ne postoji direktan uticaj eksternih faktora u procesu donoenja odluka. U radu ECB posebno
je apostrofirana bitnost transparentnosti, tj. dostupnost podataka javnosti.
Glavni zadaci ESCB su:
definisanje i realizacija monetarne politike EU;
rukovoenje deviznim poslovima;
-
7/24/2019 Uporedna Analiza Centralnih Banaka-FED E
35/60
35
dranje i upravljanje deviznimrezervama zemalja lanica;
omoguavanje efikasnog funkcionisanjaplatnog prometa;
sprovoenje prudencijalnog nadzora nad kreditnim institucijama i stabilnou
finansijskog sistema (orevi, 2011:328).
Primarni cilj ECB predstavlja odravanje stabilnosti cena. Stabilnost cena je definisana
kao godinji porast harmomzovanog indeksa potroakih cena (HICP) ispod 2%, dok donja
granica nije eksplicitno navedena mada se deflacija smatra kao odstupanje od cilja stabilnosti
cena. Strategija monetarne politike odreena je na srednji rok. Referentnim agregatom,
proglaen je monetarni agregat M3 i odreena stopa rasta od 4,5% kao reper. U strategiji
monetarne politike ECB se oslanja na sveobuhvatnu analizu rizika za stabilnost cena. Analiza se
zasniva na dve komplementarne perspektive cenovnih determinanti i nazivaju se dva stuba)
monetarne strategije.
Prvi stub se odnosi na ocenu cenovnih determinanti od kratkog do srednjeg roka s
fokusom na realnu aktivnost i finansijske uslove u privredi. Ovaj stub uzima u obzir injenicu
daje razvoj cena u ovom roku rezultat odnosa ponude i tranje roba, usluga i faktora
proizvodnje, te se u terminologiji ECB naziva ekonomska analiza. Drugi stub koji se
oznaava kao monetarna analiza fokusiran je na odnos novca i cena u dugom roku.
Za skoro 15 godina godina, ECB je uspela da obezbedi da evro bude vrlo stabilna valuta.
Prosena godinja stopa inflacije u Evrozoni je 1,97% za ceo period od lansiranja EMU. Cene surelativno stabilne, volatilnost inflacije znatno nia od one koje su zemlje imale pre uvoenja
evra.
Grafikon br. 7: Stopa rasta monetarnog agregta M3 u periodu januar '99-jun '12
Izvor: Statistics Data Warehouse, ECB
Na grafikonu br. 7 se da je veza izmeu kretanja M3 i inflacije bila slaba od poetka
EMU.
Grafikon br.8: Godinja promena HCIP u Evro zoni u periodu 1993-2014.
-
7/24/2019 Uporedna Analiza Centralnih Banaka-FED E
36/60
36
Izvor: ECB
Sa grafikona br. 8 se uoava kretanje HICP u periodu '93-'14. Drastian porast u odnosu
na 2007. od 4% se belei sredinom 2008. u vreme zahuktavanja Svetske ekonomske krize.
Negativne vredosti u 2009. su upuivale na moguu pojavu deflacije, meutim procentualna
promena HICP ve u 2010. iznosi neto vie od 2%. Cene su u 2014. porasle za oko 0,5% u
odnosu na prethodnu godinu.
Monetarna analiza uglavnom slui kao sredstvo unakrsne kontrole monetarne politike
koja proistie iz ekonomskih analiza od srednjeg ka dugom roku. Ostali ciljevi su podupiranje
ekonomskih politika unije, odrivi rast i visok nivo zaposlenosti. Osnovni instrumenti monetarne
politike kojima se slui ECB:
1. operacije na otvorenom tritu:
glavne operacije refinansiranja (imaju glavnu ulogu, izvode se svake dve nedelje sa
rokom dospea od dve nedelje);
dugoronije operacije refinansiranja (izvode se svaki mesec s rokom dospea od tri
meseca);
operacije finog prilagodavanja (brze i pravovremene akcije koje usmeravaju trend trita
u eljenom smeru);
strukturne operacije (emisije obveznica, reverzne transakcije, direktne transakcije);
2.
ustaljene pogodnosti kreditiranja banaka od strane ECB,
3.
politika rezervi likvidnosti.
-
7/24/2019 Uporedna Analiza Centralnih Banaka-FED E
37/60
37
Tri najvanije referentne kamatne stope u Eurozoni su: kamatna stopa na glavne
operacije refinansiranja, kamatna stopa na depozitne olakice i kamatna stopa na marginalne
kreditne olakice.
Evropska centralna banka je jedini emitent novanica i rezervi banaka, odnosno ona ima
monopol u kreiranju monetarne baze. Ona odreuje uslove po kojima banke mogu dapozajmljuju potrebna novana sredstva, kada imaju nedostatak likvidnost. Zahvaljujui tome,
ona utie i na uslove po kojima banke meusobno trguju na novanom tritu. Postoji jaka veza
izmeu kamatne stope na glavne operacije refinansiranja i Euribora i drugih referentnih
kamatnih stopa. ECB utie na promenu kamatnih stopa na novanom tritu, to dalje menja
ostale bankarske kamatne stope i druge kamate u privredi, to pokree razliite akcije
ekonomskih transaktora. Rezultat tih mehanizama jesu odgovarajue promene ekonomskih
varijabli- autputa i cena.Vodei kamatni indikatori u zoni evra su: EURIBOR, EONIA i EUREPO. EURIBOR je
skraeno od Euro Interbank Offered Rate, to je prosena kamatna stopa po kojoj 57 evropskih
panel banaka meusobno pozajmljuju novac. Panel banke su banke sa najveim obimom
poslovanja na novanom tritu Eurozone. To su banke sa najviim kreditnim rejtingom,
visokim etikim standardima i odlinom reputacijom. Prilikom utvrivanja visine kamate, 15%
najviih i najniih vrednosti se odbacuje. Rauna se prosena ponderisana vrednost preostalih
ponuda i zaokruuje na tri decimale. Svakog dana, oko 11h se objavljuje vrednost Euribora. Ove
pozajmice su sa razliitim rokovima dospea- do 12 meseci. Eurobor se smatra najznaajnijom
referentnom kamatnom stopom na evropskom novanom ritu. Na osnovu nje se formiraju cene
i kamatne stope za razliite vrste finansijskih proizvoda. Postoji 15 razliitih Euribor kamatnih
stopa (za periode: 1, 2 i 3 nedelje, 1-12 meseci). Nivo Euribora zavisi od odnosa ponude i
tranje, ali na njegovu visinu utiu svakako i osnovni ekonomski faktori, kao to su stopa
ekonomskog rasta ili stopa inflacije.
EONIA je skraeno od Euro Overnight Index Average. To je kamatna stopa na
neosigurane pozajmice u evrima izmeu prvoklasnih banaka (iste panel banke kao i u sluaju
Euribora) sa rokom dospea od 1 dana, pa se moe smatrati Euribor kamatnom stopom za 1 dan.
ECB rauna visinu ove stope svakodnevno. Eonia je osnovna kamatna stopa za brojne
transakcije derivatima.
EUREPO je benmark za osigurane novane transakcije u Eurozoni. Objavljuje je
Evropska bankarska federacija. To je stopa po kojoj, u 11 sati (po Briselskom vremenu),
prvoklasna banka nudi sredstva u evrima u eurozoni ili na svetskom tritu drugoj prvoklasnoj
banci, a kao kolateral slue hartije od vrednosti kojima se trguje na evropskom repo tritu kao
kolateral. Rokovi dospea su 1, 2, 3 nedelje, 1, 2, 3, 6, 9 i 12 meseci.
-
7/24/2019 Uporedna Analiza Centralnih Banaka-FED E
38/60
38
Grafikon br. 9: Istorijske vrednosti EURIBORA I EONIE
Izvor: Statistical Data Warehouse, ECB
Evropska centralna banka ima tri tela: Upravni odbor, Izvrni odbor i Opti savet.
Upravni odbor (The Governing Council) najvie je telo Evropske centralne banke. ini
ga est lanova Izvrsnog odbora i guverneri nacionalnih centralnih banaka evro zone. Glavni mu
je zadatak definisanje monetarne politike u evro zoni, posebno odreivanje visine referentnekamatne stope (REFI) pod kojima komercijalne banke mogu pribavljati novac od Evropske
centralne banke. Upravnim odborom predsedava predsedmk Evropske centralne banke. Odluke
unutar ECB donose se veinski po pravilu jedan ovek-jedan glas. lanovi upravnog odbora
ECB nisu predstavnici svojih zemalja i centralnih banaka, ve se biraju kao individue.
Izvrni odbor (The Executive Board) ine predsednik i potpredsednik Evropske centralne
banke i jo etiri lana koje imenuju predsednici ili premijeri evro zone. Izvrni odbor je
odgovoran za sprovoenje monetarne politike koju defime Upravni odbor i za davanjeuputstava nacionalnim centralnim bankama. Odgovoran je za svakodnevno upravljanje
Evropskom centralnom bankom. Statutom ECB utvreno je da predsednik mora prezentovati
godinje izvetaj o aktivnostima ECB i monetarne politike Evropskom parlamentu.
-
7/24/2019 Uporedna Analiza Centralnih Banaka-FED E
39/60
39
Slika br. 2: lanovi izvrnog odbora ECB i Mario Draghi, predsednik ECB
Izvor: ECB
Na slici desno prikazan je Mario Draghi, bivi guverner Centralne banke Italije, koji
obavlja funkciju predsednika ECB od novembra 2011.
Opti savet (The General Council) sastavljen je od predsednika i potpredsednika
Evropske centralne banke i guvernera nacionalnih centralnih banaka sv